I

0dQ0v0nIi uredmk MIRZA FIUPOVIC

~:

Prot. dr DESANKA KOVACEVIC Prof. MARKO VIGO

RedcJccfoM ocIbor:

.Prof .. dr JEUNA BERBEROVIC. prof. dr VLADIMIR·f)URO DEGAN. Pf'Of. clr MUSTAFA IMAMOVIC. prot. dr DUSAN KECMANOVIC, praf. clr ZDENKO USIC, prof. dr VLADIMIR SULTANOVI,C

PAVAO ANDEUC-

STUDlJE

o TERITORIJALNOPOLITICKOJ ORGANIZACIJI SREDNJOVJEKOVNE BOSNE

»SVJETLOST«, OOUR IZDAVACKA DJELATNOST, SARAJEVO 1982.

•

SADRZAJ

Osnovne zna~ajke terltortlalnopolttteke organizacije u srednjo-

vjekovnoj Bosni 9

Problem naselja i ufeg teritorija pod imenom Bosna 25

Teritorijalno Airenje imena Bosna u prvim stoljeeima razvltka 31

Srednjovjekovna tupa Trstivnica 35

Lepenica u srednjem vijeku 50

Stara bosanska- fupa Vidogosca Ili VogoiCa 74

Teritorijalnopoliti~ka organizacija srednjovjekovne !upe Neret-

ve i njezino mjesto u sirim politiCkim okvirima ·85

Srednjovjekovna zupa Vecenike - Veceril: i postanak Mostara 117

o usorskim vojvodama i politickom statusu Usore u srednjem

vijeku 142

UbikaclJa oblasti Trebotica i teritorijalnopolltleka organizacija

bosanskog Podrinja u srecinjem vijeku 173

Srednjovjekovna iupa Krivaja Hi Kamenica 205

Vladarska imanja u srednjovjekovnoj Bosni 221

UMJESTO PRBDGOVORA

U ovoj knjizi skupljeni su cIanci i rasprave 0 karakteru teritorijalnopoliticke organizacije na podrueju Bosne i Hercegovine u srednjem vije~ koje sam objavio u raznim. manstvenim publikacijama tijekom zadnjih dvadesetak god1na. OdgovarajuCe publikacije, iz kojih su cIanci preuzeti, su: P. An4elic. Bobovac i K1*al;eva Su.t;eska. stolna mjesta bosamkih vladara u XlV i XV stol;eeu., Sarajevo 1973; zbornik: Lepenica.priroda. stanovaiitvo, privreda izdravlje, izdanje Naucnog dru§tva Bili, Sarajevo 1963; P. An4elic, Histori;ski spomenici Kon;ica i okoline, Konjic 19~5; Pn10zi lnstituta za istoriju, Sarajevo 1977. NajveCi broj r-adloVa prezut je iz Glasnika ZemalJskog muzeja BiH, Sarajevo (Arheologija).

Prvi put se ovdje objavljuju jedino tekstovi: Osnovne znaca;ke teritori;alnopolitiCke organizacije u. BTednjovjekovnoj Borni i Hercegovini. te Teritorijalno Sirenje imena Bosna u proim stoljeCima razvitka.

Autor

OSNOVNE ZNACAJKE TERITORIJALNOPOLITICKE ORGANIZACIJE U SREDNJOVJEKOVNOJ 80SNI

U toku gotovo 600--godiSnjeg razvoja, u staroj bosansko] drzavi su dosla do izrazaja tri osnovna upravno-pcliticka sustava Hi sheme. To su: starija - predfeudalna ili ranofeudalna; zatim razvijena feudalna, i konaeno - jedna kasnofeudalna shema. Sarno se po sebi razumije da u praksi nijedan od ovih sistema dada nije bio sasvim cist da je razvoj tekao polagano, te da smjene nisu vrSene odjednom, i da hi detaljnije posmatranje moglo otkriti citav niz prelaznih i1i specificnlh oblika teritorijalno-politieke podjele zeroIje. Ipalk, mislimo da necemo pogrijesiti, ako razdoblje od doseljavanja do xn vijeka oznaelmo kao rani feudalizam, a veei dio XIII i XIV stoljeca kao dominaciju razvijenogfeudaUzma; specifiCnosti kasnog feudalizma oeitovale su se u vrijeme kraljevstva.

Upravni sistem ranog feudalizma

Osnovne sherrie teritorijalno-politicke organiaaeije ranofeudalnedrzave, bar u podrucjima na koja se bila prosirfla srednjovjekovna bosanska drzava, bile su:

- zemlja,

-zupa,

- seoska opeina,

- vlastelinstvo,

Koliko je na ovakvu lpodjelu uticala bizantska administracija, a koliko specifieni drustveno-ekonomski odnosi slavenskog i starosjedilaekog stanovniStva, tesko je reci, Svakaiko je znaeajno da joo u X stoljecu starjesine »zemalja« u susjedstvu Bosne imaju i bizantijske sluzbene titule, i da se u semi zemlja-zupa-seoska opeina, name i vojnieka organizacija desetinskog sistema: 10.000: 1.000 : 100. Ovakva podjela odgovara, kako prelaznom druStveno-ekonomskom sistemu tzv. vojne demokracije, tako i upravno-polltteko] organizeciji pogranicnih dijelova hizantijskog carstva.

9

Zeinlj.

Zemlja je politi~ko-teritorijalna jedinica sastavljena prosje&lo od 10-tak !upa (prakti~o 7-12). U ranijim vremenima ltzemljee su ~to organizirane i redovno pokazuju visdki stepen politiCke samostalnosti. Totom vremena ta samostalnost opada, zemIje uIaze u sastav tirih politi&ih zajednica, a paralelno 5 time, feudalizam rastace njihovu poJitiCku organizaclju, pa tako od lIlekadainjih ltzemaljae ostaju samo geografski pojmovi.

Mectusobni. odnosi om jediniea osim najb!SCeg oblika - hijerarhijake ovimOBti - mogu pokazivati i druge forme: potpunu poIiti&u nezavisna9t, savee, paralelizam i sl. Tako su npr., zemlje, U odrec:1enim historijskim uvjetima egzistirale kaosamostalni dio iire driavne zajednice, ilikao opCe priznati geografski pojam, To ~to vaIi i za lupu. S druge strane, seoske opCine i vlastelinstva, uglavnom pokazuju paralelizam, ali se i me4usobno preplieu.

~- Na ~elu pojedinihzemaIja stajao je po pravilu - nasljedni ltvladare sa tituJ.c:m kneza, bana, 'YOjvode ill Jkralja, a U stranim intitulaeijama jalj i Gqmd~ dominusa.

Sa duinim oprezom ukarrujem na paralelizam izme4u naSih »zemaIjac i· tzv. »skaavinijac na jugu Balkanskog poluotoka, te na &jenicu da Be geografsko rasproStiranje ranofeudalnilh ltzemaljac u velikoj mjeri ~ sa upraVltlOlIl podjelom lkasnog rimskog carstva. .

Karakteristiblo je, da Be h{JZ. eijelo vrijeme, koje se maZe pratiti povijesnim izvorima, zapa:Za tiezadriivo raspadanje politieke organizacije ltzemljec. Njihovu evrstinu nagriza s jedne strane stvaranje veeihdrZavnih formacija, a 5 druge strane - formiranje no-

m - feudaInih d:>1asti. .

Od ltzemaljac koje su ulazil.e u sastav bosanske drzave, jasno je defLnirana (i politi&:i i geografski i vremenski), jedino »zemljae Bosna. Ona je jo§ u X vijeku bila organizirana kao zemlja (horion), a u .okviru,' kasnijetsire razvijene, bosanske drzavne zajednice, uvijek je saCuvala odredenu individuaJnost.

/1a U 80ru Be takoder moZe reei da [e u sastav Bosne uSIa kao

(iVe(: formirana POlitiCko-teritorijalil. . a jedinica PribliZnOg. ran. ga .. »zemljee, U okviru Bosne ona se i teritorijalno prosirila {na raeun Soli i Podrinja), te sve do. pada bosanske driave, barem formalno, odr-

a neku vrstu individualnosti. Us ora uIazi u titulu bosanskih vlaa, njez. ini predst. avnici konstantno sudjeluju u radu zbora vella. a f~tor objedinjavanja je pololaj usorSkog vojvode.

Oblast Soli tak04er je u ranofeudalnom iperiodu bila posebno organizirana. Kao takva uSIa je i u tituIu bosanskih vladara, ali se negdje u prvoj polov:Lni XIV stoljeea sasvim stopUa sa Usorom. Osim imena i samo pribliZnog teritorija, niSta ne mamo 0 organizaciji ove zemlje.

, _. Donji krajeoi, po ve1iCini i .organlzaciji sasvim cdgovaraju fizionomiji jedne rano-feudalne zemlje. Za cijelo vrijeme trajanja bosanske driave, ova oblast imasvoju politroku organizaciju; re-

to

doVno 'se nalazi u vladarskoj tituU. zastupnici Donjih krajeva vrlo suaktivni u driavnOOl (velikdkom), vije6u, a na reIu oblasti je knezt bsnije vojvoda. Sam tennin Donji krajevi DO da je stvoren za nuidu (upomanjkanju drugog boljeg ili starijeg naziva). Kako on u sebi saddii odredeni odnos prema ostaloj (Gornjoj) Bosni, moZese .pomi.§ljati da je organizacija ove oblasti izvriena tek nakon

pripajanja bosanskoj driavi. .... '.

,. Hutn3ka zemlja je dabro poznata driava 1Z raDlJeg srednJeg vi-

jelks. Medutim, u vrijeme lkada je gotovo citav teritorij Huma pripao Bosni, politiCka organizacija Hwnske zemlje 00 cjeline bila je vee razorena. Jstina Citav teritorij Humske zemlje ulaai u sklop Bosan-

• skedriave, imese pojaV'ljuje u vladarskoj tituli (ban Stjepan je cak i forinaIni Imer: Humske zemlje), u driavnOIn vijeeu sjede velikaSi :!tod H1lIDSf:te zamljee, ali u to doba nema viSe jedinstvene politi&e vlasti za citav Hum. Tek hereeg Stjepan VuireiC obnavlja titulu ltgospodar Humske zemlje«, ali to [e po sadriaju nesto sasvim drugo,

UXIV stoljeeu bosanskoj driavi je IPriIpojen i say prostor izmedu Neretve i Cetine, Sto predstavlja citav kopneni dio nekadasnje zemlje Neretlja'RO.. Politieka organiza~j~ ove oblasti hila je ve~ likvidirana u vrijeme lkada se tamo proSirlla bosanska driava, all se 'mole zapaziti da joS u XV vijeku sjeeanje 'll8 nekadaSnju politioku cjelinu nije .bilo sasvim iSCezlo. Znaealno [e, naime da velikaSki rod Radivojeviea, joB u drug oj ,deceniji XV stolj~ pokuSava

ovaj prostor ujediniti u jedinstvenu feudalnu oblast. .. v »

U drugoj polovini XIV vijeka, u sastav Bosnedosla Je 1 Cl~va oblast nekadaSnje zemlje Travunije ili Trebin;a. Medutim pohticka organizacija ove »zemljec bila [e u to vrijeme ve~ tolilko rastoeena, da Be nije pojavila rri u vladarskoj tituli, niti u bilo kojoj.dru~ goj fonni za citavo vrijeme Zivota u bosanskoj driavi. Ostao J~ same jedan geografski sadriaj,· i to jedino u lpoimanju stano~

najhliZih krajeva. . '.

. . JoS jedna oblast, koja je u cje1in~ ~ila uila u. -.. bos~e drZave, imala je, bar povremeno, pohticku or~8C1JU 1 veli~u ikoja je odgovarala fizionomiji jedne :.zemljec. To Je tzv '. p~gOT3e, gorovito podruCje, rsmjeSteno izmedu Bosne, Huma, Zete 1 D~e. 0 lpOSebnoj politickoj organieaeiji Podgo~ja .gov0ri: ~o nekol~o 00- ikudnih podataka Lietopisa papa DuldJ~a,. all .le nek~la ~ liti6ka mdividualnost ostavila traga u etniCkim 1 foliklorrum OSObl-

nama stanovrrlStva.

U svakom Blueaju, u vrijeme UIklapanja u bosansku drZavu Podgorje, kao upravno politiOka individualnost, nije viSe egzistirala.

FQrmalno, S1;o znaCi po imenima i po 'kompaktnosti podrucja, podsjeeaju na ltzemlje« i jo.s neike oblasti bosanske drZave. Spominjemo ill ovdje zbog cjelovitosti, kao prelazne oblike izme!'<I ranofeudalnih »z~alja« i feudalnih oblasti, iakopo karakteru ivreme~i, spadaju u razvijeni feudalizam. To su predjeli velitine .~ zupa;" oni predstavljaju geografske i politicke cjeline a postolanJe ustaljenih imena ukazuje i .na nelito dublju star06t. Takve su oblasti Drina - u gornjem slivu istoimene rijeke. Podrinje u pOdru~ju

11

Drinjaee i Zavdje, koje hvaea kraSka polja danaSnje [ugoeepadne Boone [Duvno, Livno, GlamoC! a mosda i Grahovo). Za Drinu zna se bar od XI stoljeea, ali se ne maZe reei kada se formirala u Siru oblast od lbarem 4-5 zupa. Herceg Stjepan VuklCic naziva se knezom drinskim, a etnicki pojam »Drinjak« - za stanovnike ove oblasti, i danas ga [asno odvaja od Bosanca ill Hercegovca. Podrinje je us- 10 i u titulu bosanskih vladara, au feudalno doba, na ovorn se prostoru formiraIa posebna feudalna oblast 'I'rebotica - Dinjieica - Kovacevica.

_ nemogueim. Ipak, kada se ima u vidu fluidna tpOliticka situacija XI, XII i XIII vijeka i geografski polozaj ovih zupa - na rubu interesnih sfera cvrstih drZavrrih zajednica: Bosne, Hrvatske, Huma, RaSke i Ugarske, takva konstatacija postaje lakSe shvatljivom. Primjer Poljica u susjedstvu Boone pokazuje da su takvi slueajevi sasvim moguei,

Korisno je ukazati da ovakva interpretacija objasnjava i davno postavljeno pitanje iz povijesti ugarsko-hrvatske drzave: kako se mala bosanska zUlpa Rama nasla u titul~turi ,~~a~ko-hrvatsk~ kraljeva. Oeito je nairne, da je u odredenoj politiekoj konstelacl~l mala Rama bila dosegla siroku lPolitiOku samostalnost, tako da je kralj jedne velike drlavne zajednice sticanje ove politicke jedinice smatrao velikim politiC-kim uspjehom.

Razaranje zupske organizacije teklo je dugo i vrsilo se na

razne nacine.

Prvo nagrizanje zupa poeelo je sa ranim i sve brojnijim formiranjem feudalnih vlastelinstava. Taj se IProces moze zapaziti vee u drug oj polovini XI stoljeea - u vrijeme formiranja vlastelinstva bosanske crkve u gotovo svim Zwpama tadaSnje Boone.

N eke zupe su kao cjeline pretvorene u feudalne oblasti, na taj naein sto zwpom nije viSe upravljao izborni (i nasljedni) zupan, nego vladarov vazal-knez. Prvi takav sluea], ikao i siri proces u tome pravcu zabiljezen je u vrijeme bana Ninoslava.

Veliki broj zupa je usao u sastav sirih feudalnih oblasti, a tom prilikom sadriaj njihove autonomije je u velikoj mjeri Izmijenjen.

Od druge polovine XIV stoljeea preostale zupe, naroeito u srednjoj Bosni raspadaju se namanje jediniee - kotare ciji se centri obieno nalaze u utvrdenim gradovima. U tom ·pogledu naroeito je pouean rprirojer Lepenice, koja se raspaIa na trt kotara: Iojnicki, kresevski i na lepeni&i.

Zadnji zupan u krugu bosanskih veliikaSa bio je Dragisa Dinjicic iz Podrinja (do 1432). Medutim, on je bio zupan samo formalno po lIlacinUii.zbora (?) i nasIijedenoj' tituli dok. j,e u stvart tovee bio pravi gospodar feudalne oblasti.

tupa

_ . ~upa. je. ~ez sumnjey n~j.cvrSca i najdugotrajnija teritorijalnopohtlcka jedinica kod Juznih Slavena u ranom srednjern vijeku.

. . Jasno odr:den teritorij, prilagoden prirodnim geografskim uvJet~a~ te usta!Jena organizacija na celu sa zupanom, koji do svoga p?~ozaJa d?laZl kombmacIJOIn izbornog i nasljednog nacela -- uctml! s~.da zupska o~anizaci!a .ostavi nei~brisiv trag u narodnom avotu eitavog podrucla danasnje Boone 1 Hercegovine.

. Pogodni geografski okviri i sticaj historijskih zbivanja ueinio re ~a. sve .:podrueja nekadasnjih zapa u velikom broju mogu prepoznat! JOS 1 danas.

. . PraktiCni ~~drZ~j ~upske organizacije i - naroeito - stepen

~olibeke autarhije, bio je u raznim vremenima prilikama ] ._

tlma - vrIo razliCit. . ,1 uVJe

U cvrsto organiziranim teritorijalno-politickim formacijama vis:ga ~.eda (»ze~lJ!lm.a«), kao sto je npr. bila uza Bosna, zupske organ:za~lJe fu~clom~a~u .sa odredenim ritmom u kojemu se ne opafa ru ~l:pertroflla ~~~lC:kih p~e~ogativa, niti rana degeneracija. U »zemIJam~« ~~ l~b~n~Jom politiekom vlaSCu, dosta rano dolaz] do diferenC!J.acIJe; l?ohtIo~ znaeaj nekih zwpa naglo raste, dok druge pot~uno Ill. u vec~ ?~~U ~be svoju .politieku individualnost. Stari zupan~I ~OVl dozivljavaju razlicitu sudbinu: jedni se namecu kao vod~ cltavlh krajeva, pa takoprerastaju u gospodare feudalnih obJasti; d~ bi~aj1;l uni~teni iIi degradirani do polozaja sitne vIastele. Takvih.p:lffiJera.~l se ~ vecem broju moglo naei u predjelima Usore, Podrinja, Donjih krajeva i Humske zemlje i drugdje.

. , St!cajem prilika,. ~~ke zupske ~~anizacije sa povremeno postizale visok stepen polItICke autonomije, Takav se zaklj'Ucak narneee kada se pos:natra specifiean polozaj nekih starih zupa u okvirima bosanske drzave. Tako npr. posebni predstavnik zU!pa Zagorja, Neret,:e!_ Rame i _UskopIja u bosanskom drzavnom vijecu, pokazuje da se lOS u pry-oj polovini XIV stoljeea respektirala pojaeana individualnost ovih zupa. Opreznim zakljueivanjem, mme se dokuciti da su sve ove zupe, prije stupanja u drzavnu zajednicu sa Bosnom bile po1i~icki samost~lne~ pa da je i sam em ujedinjenja izvrsen na temelju dobrovoljne I samostalno donesene politieke odluke. MoZda ce se ~is~ir~n~e na ?OlitiCkoj autarhiji ovih iupa - bar neposredno pnJe sJedmJavanJa s Boonom - nek:ome uCiniti cudnim, iIi cak

Seoska o p e i n a

Seoska opcina je tpolitiOka jedinica koja stoji u samim temeljima i na poeetku svakog procesa koji ide ka stvaranju politicke organizacije drustva na teritorijalnom principu.

Opee je miSIjenje da su u svim kulturnim grupacijama postojali periodi kada je seoska opcina bila osnovni oblik politleke organizacije, pa se ta razdoblja i nazivaju periodima dominacije opeinskog uredenja. U opeem razvoju drustva ovo »uredenje« je prelazna forma izmedu gentilnih i iklasnih druStveno-ek:onomskih formacija.

Sto se tice Bosne, moze se konstatirati da su se seoske opcine pokazale kao vrlo cvrste i zilave organizacije, ciji se vijek trajanja mjeri milenijima. Prema gruboj procjeni, srednjovjekovne seoske opeine su u Bosni, po osnovnom saddaju svoje organizacije, u ve-

12

13

li!kom broju(oko 7ft'1.) bile tive joii 1 u vrijeme atEtrougarske - up-

rave u BiB. , . ,- . .

Odgovarajuei, po broju stanovniitYa, priblimo organlzaciji stotine. u vojno-demokratskoj druStv~nomskoj formaciji,q>Cina je,- osim jedins.tvtaoog imena i teritorije, imala u svome djelokirugu l iirok obim posiova zajedni.Okog kulta, ekonomike, obrane i :dr. '

U daljnjem razvoju seoska opCina je neraskidivo uSIa U orgal1izacionu strukturu fupa i tu se za dugo vrijemestabilizirala. U doba feuda]izac:tje opCina ee dobrim dije10m uklopila u feudalnu oblast, ponegdje i u viastelinstvo, tako da se i dalje odrZala. Manjim I .dljelom vlastelinstvo je razbijalo organizaciju opeine, ali se ona u

pogodnim uvjetima ~to regenerira1a: .

OpCina se uklopila i u kasno-feudalni kotar,a u pojedinacnim slueajevima prerastala je i u gradske,odnasno varoske opCine.

Vlastelinstvo

- ,

Feudalno vlastelinstvo, iako je primarno gospodarska institu: cija, vrio rano preuzima i velik dio poslova [avne uprave. Ono, doduIe ne uniStava Zupu i seosku opCinu, ali je Sirokim pravima tzv. imuniteta u velikoj mjeri nagriza, te unosi nove elemente koji u.stvari rmaCe privatizaciju poslova jaYne prirode. Po veliCini, vlastelinstvo rpokazuje veliku raznolikost, dosta eesto vlastelinstvo zauzima jednu seosku opCinu (selo); nekada je to samo jedna »kucaG: (seliste), a nekada citava iupa ill viSe njih.

Teritorij vlastelinstva nije uvijek geografskikompaktan, a ni organizaciona struktura - ni medusobni odnosi pojedinih dijelova feuda nisu mogli biti ujednaCeni.

Rarzumije se, da u naSim uvjetima, kod ovaikvog siromastva u izvorima, ne moiemo u detaljima pratiti organizaeionu strukturu vJastelinstva u Bosni, a pogotovu ne i njegovu javno-pravn'll komponentu.

. '.. .' Najstarije, pisanim izvorima zasvjedoCeno vla.stelinstvouBosni, predstavljaju posjedi bosanske biskupije, razbacani po gotovo svim iupama uZe i jednom dijelu proSirene Gornje Boone. Pod pretpostavkom da su ti poojedi dodijeljeni biBkupiji vee kod njezina osnivanja, to i formiranje crkvenog vlastelinstva moZemo datirati u drugu polovieu XI stoljeea, Cak bi se moglo iCi I: nesto dalje: bar dva oaziva crkvenih posjeda izvedena su od .<l6obnih Imena, StO ukazuje da je njihova feudalna organizacija postojala jos iprije do-

djcljivanja cr.kvi. : .

'. . U vrijeme razvijenog feudalizma, vla:stelinstvo Cinl jednu ad kara.kteristiOnih formi u prilleno dezorganizlranom si6temu javne uprave,

Sistem uprave u razvijenorn feudalizmu .: , _.. Tipieno feudalne kategorije upravnih jedinica su:- 1. - feudaIna oblast, .

;2. _ .. vlasteli.nstvo.

( .. ~. ~ . Odstarijih tipova upravnih jedi:nica. u razvijenomfeudalizmli,: egzistiraju j~ uvijek, i to u reJ.ativno velikom. broj~ali 'sa - ootim:

zna)rovima raspadanja idegeneracije, i: - . - -,'

._- !upe i

- seoske qJCine.

_. Zna se i za postojanje katana, ~ zajednica stanov-

niJtva vlaSkog porijekla. _

r U ovo doiba zapaiaju Be i prve pojave upravnih jediriica novogatipa, koje ee, svoj puni razvitak doZivjeti tek u vrijeme kasnog feudalizma. To sa:

_:_ kotar (ill kneiija), te

- '_- ~ varoti iIi trgaviita.

K1asiCno vrijeme feudalizma u Bosni je XIII i XIVstoljeee, tobije _ razdobIje ad bana Ninoslava do progla.§enja kraljevstva, Mi Cerno ovdje ukazati, prete!no, na karakteristike feudalne oblasti i vlastelinstva.

Feudalna oblast

Feudal1Ut oblast je, bez sumnje najttpiCnija jedinica u teritorijaIno;mlitWkoj organizaciji feudalne driave.

FormaIna vrela ovih jedinica su vazahli odnosi, koji u odredenom stadiju razvitka, i javne sluibe poeinju ukljuCivati u feudalne »nadarbine«. Stvami i konkretni rarzlord njihova nastojanja su odredene situacije vojnog, politi&.-og i ekonomskog .znacaje. '

U ovoj UlpravnQ-1X>litiCkoj kategoriji najsnaZnije je dosao do i2rafaja feudalni koncept orgarnizacije politi&e vlasti: i u stvarnosti i U ocima savremenika teritorijalno-politiCka vIas! se veZeza 050- bu ill za rod, a ne za posebno organizirani teritorij.

Sarno termin feudalna oblast mO'ixia nije hi konaean ni najboIji. Vjerojatmo hi bliZe izvorima bio izraz driavina iIi drzava, ali' se on u bosanskoj historiografiji 00 sada rijetko UfPOtrebljavao. Drugi nazivi su jos manje pribvatljivi (posjedi, udione knezevine, domtniji itd.). Za neke veee oblasti, bar u vrijeme kasnog feudalizma, ponovno se reeipira stari naziv zemlje, ali sada u feudalnom konceptu (zemlje Pavloviea i Kov8£eviea ... )

Najstarije vijesti 0 feudalnim oblastima u Basni potieu iz XIII stoljeea,

. Sasvim je vjerojatno da je vee knez Sibislav bio· gospodar Usore po feudalnom konceptu, ito se, izme4u ostalog razabire iu tituli kneza.

Prema povelji bana Ninoslava, izdatoj' prije 1244. g., u proSi .. renoj' Gornjoj Bosni jo.§. uvijek prevladavaju rope, ali se za Borae... PraCU izricito riaVodi da je comitatus, dalkle upra~politiCka jerunica na Cijem eelu vile ne Stojimpan @toji je morao biti biran) nego knez koji svoj polo!aj dobiva od vladara PO' principima feudalnog vazaliteta. _

U iUlpi Zemljanik, ROjU je ban Prijezda u cjelini darovao :svome zetu Rada;Iavu. Babonilm (1287. g.), moralo je biti degradirano'

15

stare zwpsko uredenje, a cijeli se teritorij, bar privremeno, uklopio u feud ainu oblast Baboniea,

To isto vaii za Donje Krajeve, gdje velikaSki rod Stipanica-Hrvatiniea predstavlja izraziti primjer gospodara feudalne oblasti.

Cetroaesto stoljeee je u Bosni, »klasieni« vijek nastajanja, bujanja i nestajanja feudalnih oblasti. Dovoljno je spomenuti nekoliko najvainijih i najpoznatijih, dorao 5tO su oblasti: Hrvatinica u Donjim Krajevima, BiloSeviCa i Tihoradica-TihcinoviCa-Zlatonosovica u Usori, Sankoviea, Nikoliea i Radivojevica u Humu, Pavloviea u istoeno] Bosni i Trebinju, Kosaca u Drini, Humu i drugdje.

U prvi mah dobiva se utisak da u Gomjoj Bosni, gdje je centralna (banska, odnosno tkraljevska) vlast bila snaZnija i neposrednija, i nije dolazilo do formiranja feudalnih oblasti. Nema sumnje da je na ovome podrueju taj proces bio znatno mirniji, kratkotrajniji, sa manjim intenzitetom i sirinom, ali su feudalne oblasti nastajale i ovdje. Tako je npr. kasniji kralj Dabisa imao svoju oblast u Neretvi, velikasi Dabisici - u Bosni, Podrinju i Usori, Batalo Santic je »drzao« Lasvu, Toriean i Sanu. Pavao Klesic, uz posjede u Bosni, drzao je jos i Glamoc, Mora se pretpostaviti da su i ostale velmoze u Gornjoj (i proSirenoj) Bosni imali oblasti koje su »drzali« kao feudalni vazali.

Praktron.o i sve velmoze (baruni) , odnosno Clanovi drzavnog' vijeea morali su biti i gospodari manjih ili vecih feudalnih oblasti. To je pravilo, koje moze glasiti i obrnuto. Svi gospodarl feudalnih oblasti bili su clanovi velikaSkog zbora.

Konkretni naeini, osnivanja feudalnih oblasti su razliCiti: je-

. dan od eestih i maZda najstarijih j.e - prerastanje zupe u feudalnu ooblast. Do njega dolazi politickim sporazumom izmedu vladara i jednog i:upana; zbog sticaja raznih oikolnosti, .zupan smatra da je za niega probitaCnije, ako vlast ubuduee zasniva na »privilegiji« i zaStiti vladara, nego na (valjda nesigurnoj?) podrsci zupskog zbora. Vladar opet stice novoga vazala i time bar za prvo vrijeme ojaca- . va svoj eikonoIIlSlki, vojni i ipOlitiCkr poloza], Objektivno, ovaj proces otvara moguenost brzog sirenj a feudalnih oblasti, Cisto prerastanje: jedna zupa - jedna oblast moze se nazreti u Neretvi, Rami i Uskoplju - u prvoj polovini XIV stoljeca. Nekada u feudalne oblasti prerastaju i dijelovi starih zUlpa, kao sto [e sluea] kod Lepenice. Inaee, siroki proces preformiranja Zupskih jedinica u feudalne oblasti, vidi se kod veceg broja starih zuparuskih rodova koji se razvijaju u feudalne gospodare. Takvi su Nikoliei i Sankovici u Humu, Sernkoviei u Duvnu, Pribiniei u Lepenici, Dinjicici u Podrinju, a i brojni drugi ikoje nije rnoguce pojedinaOno identificirati.

Osobito eest naein formiranja i sirenja feudal nih oblasti bilo je politieko i vojno nasilje. Izrazit primjer nasilja bilo je brzo formiranje, ali isto tako i brza li:kvidacija oblalStiBranivojevica u lIumu. Drastican je primjer i uni'stenja moenih SankovLca od strane joS moenijih Kosaea. Dobro fiU poznate i okolnosti pod kojima je dos10 do stvaranja velikih feudalnih oblasti Hrvatinica, Kosaca i Pavlovica.

Na celu feudalne oblasti stajao je veJiokaS koji je najce~cenosio titulu kneza. Spomenuli smo knezO~,li Usori _i Pr~ci v'Yec .~ prvoj !polovini XIII stoljeea, I u XIV stoljeeu knez je nalraslreml~ titula feudalnih gospodara, Tek poslije smrti kralja Tvr~ka do~~z) do naglog sirenja naslova vojvode •. koji je ranije b~o re~at1vno rijedak; to sirenje »vojvodstva« dovelo Je do toga da pn ~raJ~ bosanske samostalnosti u veltkaSkom vijeeu sjede gotovo sami vojvode. ?,d ostalih naslova joo se ponegdje odrsava titula zUlpana, a u ~~asmlem !eudalizmu dolazi do pojave hercestva, koje, strogo uzevsi, ne ulazi u krug specifieno bosanske feudalne ~ijer~rhije. v:azno je .nap?m~nuti da naslovi dvorskih, odnosno drzavnih dosto]anstvemka 1 titula vojvode 'PO pravilu dokidaju starije titule kneza iIi. zupan~. Ta~~ npr. Sanko Miltenovie, od zupa~a postaje. }taznac, nJego'y sin Radle od kneza postaje vojvoda, Radoje Radosalie, takoder od zupana postaje knez. Ovo se dogada naroeito od polo vine ~IV ~toljeea, kada se termin knez prosiruje i na sve clanove vlastelinskih rodova. (a ne samo na nosioce javnih sluzbi), kao i na vise upravne funkcionere.

Opci apelativ za feudalnog gospodara je gospodin iIi ~ospod.ar:

Poloeaj gospodara feudalne oblasti po svojoj prvotnoj zamisli (a vjerojatno i praksi) bio je vezan za odredenu ?SO~U - ~glav:nom dozivotno. Vjerojatno je ost~tak tak~ogB: ~hva~an]~ pravilo ?a se nakon smrti gospodara njegovim naslJedn~~lma izdaju nov: .1:Stine (povelje, privilegij), sto bi formalno znaeilo ~,a se 0 u.prazn~~nom polozaju donosi nova odluka .. N~~elo devoluc9: kao da se OCltuje i u borbama 0 nasljedstvo koje je morao vochh, ~ad~lav Pa,:,Iovic Hi Stjepan Vukcic-Kosaca. Okolnost da se veliki dio zemalja Hrvoja VU'kciea ponovo nasao u kraljevskim rukama takoder govori u prilog takvorne tumacenju.

Ipak, faktor nasljedivanja u okvirima jedn~ga roda bio se toliko rano i snazno uvrijefio, da pojedinacne iznimke sarno potvrduju pravilo. Vee se ban Ninoslav tuzi k.ako bosa~a ~lastela ne trazi od njega potvrdu svojih prava nego ih samo prisvaja. Su~arni geneal~ski pregledi 'Il~j~~eg .b~oja ve1li~~kih ~edo~a ~ :S0sm pokazuju da su oni na priblizno istim poloz~]1IIla 1 tentorlJama odrzavaju i po 5-6 generacija. Za osporavanje ov~ga stvarno (ako r:e i forrnalno) priznatog i prihvacenog prava .nasljedstva, morala .Je postojati velika politicka i vojna moe.

Starjesina velikaSkog roda, a prema tome i nos~l~c upravno-politiCke funkcije, birao se po rprincipima koji .su vaill~ za vla~~r,. sku dinastiju, ali i za kucnu zadrugu (slobodan izbor najsposobnijeg

Hana).

Nadleznost za dorljeljivanje feudalnih oblas~i, koliko. se. :r:noze zapaziti, pripadala je vladaru i vijecu velmoza zal~dno, Prtm~erl dodjeljivanja odnosno proSirivanja feudalnih obl~tl su: povel]a b~na Stjepana II iz 1322. kojom daje VukoslaV1;l.· s~nu ,~~a Hrvatma Kljuckog - dlvije zupe: Bani~u i Vrb~nJUl, 1 u ~lOJ d'ya grada (Kljuc i Kotor); povelja ban a St]epana I1lZ 1351. g~~e kOlom VI~tku Vukoslavicu potvrduje: »kotar Zemalnik Pavlovlcem, a Bamce

16

! _ Studije 0 teritorijalno-pollUl!koj org. sred, B.

17

•

Vukoslavi~c; povelja bana Tvrtka iZ 1366. godine, kojom daje Vukcu Hrvatinieu grad Soko i lupu Plivu; povelja kralja Tvrtka 1 iz 1380. godine kojom se daje veliko vojvodstvo Hrvoju Vukoeu Hrvatini~; .povelja ~alja Os~je iz 1400, g, kojom daje Hrvoju Vukoeu Hrva~ grad 1 f:'1Pu. ~vnoj povelja kralja Ostoje kojom vraea vojvoch Pa~l~ ~eSicu »nJ~ grad u Dlamoa i sve njegovo §to je u D~ bilo 1 u ,~umnu !J. U ~c (1404., g.); Ostojine povelje iz 1408. 1 1417. Koltma »potvrduJec (upadni) Hum i K!lajinu(Makaniku) braCi RadivojeviCima.

Ve~ ~asti kretala se u velikom ratipOnu ~ svega nekoliko ~. ~ (~o jednog. kotal'a ill dijela nekadamje.zupel do fuokih pnlStora. koJI su :rJ8uzunaJi tpreko polovine otavog dr!avnog teritorija. Tako je npr. knez Radie Radojevie-PribiniC uZivao u svojoj vIasti jedva tre&1u stare !upe Lepenice isto koliko i knez ~bie Mil~ sa svojom Kamenicam u danje:n slivu Krivaje.

S ~ge strane, oblast Hrvoja Vukciea iIi Sandalja Hraniea, ocfnosno StJepana VulrBea-Kosaee, u vrijeme njihovog najveee.g napona, bile su veCe od podrueja kojim ISU neposredno n:nravIJ'ali bo-

sanski kraljevi. -r

" Vrlo maaajnu karakteristiku feudalnih oblasti predstiivlja njihova teritorijalna raspar&.nost. lako se De mo!e poreei odredena tendenclja ka teritorijalnoj zaokruZenosti, u politickoj praksi gotoVO i nije bilo wee oo1asti koja bi bila prostomo jedinstvena, odnosno koq>aktna. Ova osobina je tollko notorna da je nije potrebno poseb-

no dokazivati, odnosno dokumentirati. .

SadrZaj politi&e autarhije feudalnill oblasti bio je takoder veoma. razIreit. Neice male oblasti jedva su se razlikovale od kotara iIi degradirane zupe, dok su druge povremeno dobivale sve bitne atribute suverene driave. U Cl;amrienoj hijerarhiji vazalnlh odnosa vezanih za javne slufbe dolazilo se do taikvih apsurda da je npr. Hrvoje • VukCiC biou isto vrijeme i podaJnik. i gospodin (senior) kralja Ostole.

" Analiza pokazuje - za XIV vijek - uglavnom dvije vrste feudalnih cblasti, s obzirom na sadriaj njihove ipOlitieke autarhije.

Oblasti u Gomjoj (uioj i pl'QSirenoj) Bosni, po velicini kao da nisu nikada prelazile granice jedne stare zupe, Sto tpraktieno znaCi da su njihovi teritoriji bill ujednaeeni, Njihovi gospodari su doduse bill neposredni kraljevi ,vazali, ali upravo zbog blizine i jaeeg uticaja centralne driavne vlasb, ave oblasti nisu mogle rasti ni po prostoru ni po intemi tetu politi&e autarhije. U 1kasnQIIJ. feudalizmu jedva da au Be razlikovale od k-otara. eini se da nijedan velika.§ki rod sa stran~ nikada nije ~ ~ob.iti na upravu neku oblast proSirene GornJe Boone. r:r~rotiv. bil~ Je sluC~jeva, da (gomjo)bosanske velmote »drle~ POl~ obl~ u drugitp krajevima bosanske driave .

. U perifenum krajevuna boeanske driave, i to u gotovo svim statim »zemljama« i novoosvojenim krajevima, feudalne oblasti su brzo nastajale, naglo se OlIlOrIDe i Sirile, ali ae isto tako Cesto i raspadale. I njihova politilli autarhija zavisila je v:i§e oct mOOlentalnih odnosa politi&ih i vojnih snaga nego od nekog sre<tenog sustava.

18

SlabQst centralne vlasti i" ~ !lesrec!ene politi~~ p~e ~odu'u iteritorijalnom fuenju" i politiBrom osamostallIVanl~oblasti: '!-'a~o se kroz ~itavo XIV stoljeee odrlavaju velike oblasti ~a~Ca, Sankovica, Radivojevica, Nikoliea, nekoli~o o~l~ti u P~Ju ~ Useri i dr, U drugoj polovini dolazi do formiranja 1 I?-aglog Ja&nl~ oblasti Kosa&. i Pavlovi6a. Samim krajem XIV stolJeCa g~ nekih ad. ovih oblasti poeinju preuzimati velikihr<?j . funkcIJa suverena

ddave(Hi:vatinici. SankoviCi, Kosaee i PavloVlCi.). . ..

U strukturu feudalne oblasti, bez teSkoea su uile nalnile upmvno-politiCke jedinice - opCine, katuni, vlast~~~va. 2u~, m~utim nisu odgovarale feudalnom konceptu orgamzaene v~ti, pa re .u velikoj mjeri dolazilo do njihova cijepanja i pretvaranja u manje

Oblasti, vlastelinstva i kotare. "

!Nla haju11l2Jl1XilljaDja D feudabioj oblasti kao erninentn~ fe~dalnoj kategorlji upravne jedinice, treba joI§ jed.a~put .~~ njeztnu fluidnost, kako u vremenskom trajanj~ tako 1 u tentonJalnom menju i intenzitetu njene politiCke autarhije.

Feudalno vlastelinstvo

Nazivi za vlastellnstvo, ikoji se susreeu u izvorima su: selo, se- 10 ~o, baStiIna, plemenita zemlja., p~em~~. ~ punog razumijevanja treba ukazati da su razbacano. PO~Jedi [ednog fe1:"d~ca morali biti organizirani U' posebno tehnoloSki zaokruZene cjeline, koje su funkcionirale ka.{) posebni pogoni odnosno samostalna vlas-

telinstva." . b"lasnih

lako se mom pretpostaviti da sa poUtiCkim ';1SP?~om 0. .

gospodara u ovo klasieno doba feud~ma r~tu 1 n~~ova imanja, Itbog pomanj-kanja izvora ne mmemo ~ pob~e pf8bti: U. rano feudalno doba jedan ad najveCih feudalnih .pos]ednika blla. je bosanska biskupija, ali za XIV stoljeCe" to se viie ne ~ze reel. Sada su bez sumnje u prvi plan izbili Hrvatin¥i, koji u ~~kt~u ~~no.msku eksploatacijudobivaju podrucja citavih zupa, ali 1 pDJedmacna ltse-

lac (seoske opeine) u raznim krajevima Bosne. . .

" Jedan od najveCih feudalnih posj-. ~~ak~ )e ~ vl~~ar, Veei broj , vladarskih ima.nja maglo se identifiC1l'8ti kombmac1lotn pisanih ~vora i toponomasti&e gra<le. Upravo ~m~u oye gra<Ie maglo bi se joS i danas identificirati mnostvo poledmaenih vlas-

telinstava po svim dijelovima Bosne.. .

BliZa stru!ktura jednog velikog vlastelinstva safuvana l~ u t~skom popisu sela Pavloviea (vlastelinstva). Tilave u y~hb~,. ?vd]c jeodp6sebnog zna&."ja Cinjeniea, da je turska administI'acIJa Jedno vlastelinstvoshvatila i kao upravnu" jecfinicu, pa ga po tome, bar u

prrimah i -nazvala nahijom.· ", .' ."

, '. K8ikav je bio stvarni odnos vlasteliDstva ~ ostalun up~vOO¥litiekim jedinicama - te6ko. je danas reCi. U. svakom sl~lU, kada jevlastelinstvo zanzimalo Citavu seo«ku opanu~ onda )e ~ sebna opeinska organizacija postajala suvi!nom. To se isto moze reCi

19

•

za one slueajeve kada je vIastelinstvo obuhvacalo citavu fupu iIi ko~r. l!' ostalim slueajevima pogotovo, kad se radilo 0 manjim vlastelinstvuna, mora se racunati i na jace ingerencije redovnih organa jayne vlasti.

Stvarna snaga pojedinih oblasti doola je do izrafaja poslije smrti kralja DabiSe. U prvi mah pojavile 'SU se konture sest teritorijaln~liti&ih eentara oko kojih su se polarizirale ostale oblasti manje politi&:e snage, Te su oblasti formirali Radinovici (Pavl-rviti) - sa centrom u ist~noj Bosni (PraCa. - .. BoDaC), .. Kosac~ -: na Drini (Gomjoj), Sankoviei u Hurnu, Hrvatiniei u Donjim krajevima, Zlatonosoviei u Usori i - konaeno kralj u prosireno] Gomjoj Bosni.

Nakon [ednog decenija Sankoviei nestaju sa politic~e. p?~or~ nice, a njihovi posjedi dolaze u ruke Kosaca, pa tako u daljnjo] tgri ostaje samcpet oblasti.

Karakteristieno je U ovakvoj polarizaciji, mjesto kralja. On formalno ostaje i dalje predstavnik centralne vlasti, koja je sada svedena na funkcije formalnog, poeasnog i supsidijarnog znacaja; prakticno, kralj rma punu suverer:u vIas~ samo na .podrueju . svoje uZe oblasti, koja i nominalno dobiva naziv - KraIl~va zemlJ.a.

Politick a atarhija ovih novih feudalnih oblasti ubrzo je dosegla takav stupanj da se i stvarno - ~r~~a sadrla~u poli~iCke ~~.mostalnosti i formalno - prema danasnjoj pravnoj terminologiji,

maZe govoriti 0 federaciji bosanske drZ~.ve. Prvi oCit~ zn~o~ 000- mostaljavanja su povelje Radica Sankoviea, Pavla Rad!nOVlCa 1 Sa~dalja Hrani6a. koji ureduju svoje odnose sa Du~ro:raCkom :epubhkom: ranije takve isprave medunarodnog znaeaja izdavao Je sarno mij. Svaki od. gospodara 5 spomenutih oblasti" ukljucu:ju~ tu i k~alja, povremeno su vodili ratove i med~ll:0 I sa ~vanJskim protivnicima, a da nikakva centralna vlast ruje ru pokusala da - sa nekim pravom - arbitrira. 9to je najvaznije, i politi6ki najgore, svaki od. feudalnih gospodara povremeno je stupao u~liticke i vo~ne saveee sa stranim drZavama - pa tako i stvarno 1 formalno djelovao protiv svoje ddavne zajednice. Usprkos tomu, nij~ zab!l~eZen ~ijedan pokuSaj da neki oblasni gospodar i formalno lStupl lZ okvira bosanske drzave,

Feudalni gospodari su u novoj situaciji preuzeli i sve ostale bitne funkcije drZave: lokalnu upravu, sudstvo, ubiranje prihoda, vojno-obranbene poslove i 81.

Karakteristieno je, da su kao [ezgra ovih velikih oblasti p~luzile stare - ranofeudalne »zemlje« - Bosna, Humska zemlja,

Usora, Donji krajevt, ~.., . . . _ .

, Razumije se i ovaj »federalizam,< dOZ1VlO Je svoj specificni raz-

v~. .

Tako npr, dok kralj Ostoja, bar povremen~ i ~~r u odredenm~ okvirima, djeluje na veeem dijel.u ddaV1_log te~ltonJa, Tvrt~o II ru TomaS praktieno ne izlaze iz svoje oblasti, ukoliko se ne radi 0 rat-

rum pohodima. . w'

Surlbina pojedinih oblasti bila je razlieita: zemlja Kosaca 1 da-

lje se razvijala u pravcu teritorijalnog siren~a ~ ipOli~~ jacanja: i. tako se konacno razvila u pravu drzavu, koja je nadZlvlela. Bosnu; oblast Hrvatinica drastieno je umanjena poslije smrti Hrvoja V~Ciea; politieka moe usorskih Zlatono~o:riCa -. ::ho~adie:a tako?er je reducirana, dobrim dijelom zbog uspjesne pohtlcke I vojne aktivnos-

S e 0 S ka 0 pc ina

Politicka organizacija sela u razvijenom feudalizmu znatno ie ~labljena. ali se ipak odrzala. Glavni faktor koji je nagrizao sl~bio, a ponegdje i sasvim likvidirao seosku opeinu bila su vlasteiinstva. U manjem broju seoske opcine su prerastale' u novu organizaelju ~~elja tipa trgovista i varosi i grada. Na stvarno smanjivanje pclitieke autarhije sela djelovala je i efikasna adminiBtradja ko~ra.

Usprkos tome, moze se konstatirati da se u osnovnim kontu:~n;ta seos~a o~~ina sac~vala .i u feudalizmu, a znamo da ga je i nadZlvJela. Historijat razvitka jedne takve opcine u okolini Bobjvca uspjeli smo rekonstruisati pomocu detaljne topografske analize, izvedene uz pomoe arheologije, toponomastike, etnologije i pisanih povjesnih vrela.

Kasni feudalizam

U kasnt f~~~izam ~acunam? vrileme kraljevstva (1377--1463.) Upravne jedinica kOJe funkClomraJu u taddnjoj Bosni su:

1. - feudalna oblast

,

2. - Ulpravni kotar (distrlkt) iIi kasnofeudalna zupa

3. - vlastelinstvo, '

4. - opelna trgoviSta ill varosi,

5. - rudarska opeina,

6. _:_ seoska opeina,

7. - vlaSki katun.

y:S:p~ifiCn<>'vkasnofeud~n~ jedinice 8U: upravni kotar i opCina v:ar<?Sl .ll~ .trgovlsta; ostale jediniee su starijega porijekla, ali cgzistrmJ'll JOS 1 U ovo doba: to su prije svega, vlastelinstvo i feudalna ob~a.st, a zatim - seoska .<>peina i katun, Neke od ovih jedinicadozivjele ~~ sada .~av razvitak, da su u velikoj mjeri izmijenile i osnovnu flZlonomlJu bosanske drlavnezajednice.

Radi sistematicnosti, bit ce najbolje da se ukratko osvrnemo na svaku kategoriju upravnih jed.inica posebno.

Feudalna oblast

N.ajznacajI_Iije promjene, one koje su dale osnovni peeat ovome perl~u, desllo. se u feudalnoj oblasti. Nairne, samim krajem XIV V:'. dOl.a:zl do makslmalne ekspanzije, i moglo bi se reCi - hipertrofIJe.?~ Ulpravno--politiOkih organizacija. No usporedo sa jacanjem, odylJaJ~ ~e.~va drug a z~pravo korelatna procesa - polarizaeija oko 5 naJznacaJmJih centara 1 deferencijacija s obzirom na velicinu teritorije i na sadrlaj politieka autarhije.

20

21.

I

tikraljeva ~toje i ~ II. Poeev od cetrdesetih godina opada i moe Pavloviea, na ClJ1 ~un se pr06iruje Herceg Stjepan VukCic Kasaea.

Druga grupa Ieudalnih oblasti dosla je u vazalnu ovisnost od ovih najjaeih. Tako su Kosaee uspjele da s'kuee pod svoju viast Nlkolice, Radivojeviee i Sankovice; Dinjicici su vazali Zlatonosoviea is~o ka~ ito [e i nekoliko manjih OOlasti u Donjim krajevima i u njihovo] okolini, doslo u ovisnost 0 Hrvatinieima (LuSci Vlatkovici Pavloviei, DubravciCi, StancrCi). "

Spec~ je sl~caj sa f:ucwnim oblastima Gornje Bosne, 00- nosno »KraiJeve zemljee, OvUJe su, kako ~leda nekadaSnje feudalne ol:>lasti - stvarn~, ako ne i formalno - reduci.rane na status ~ ravnih kotareva, s time ito je nasljedni faktor u upravi na neki na~in (ill bar djelomicno) oCuvan.

:o.~

Promjene u strukturi i upravno-politi&om macaju vlastelin~v~ i s~oske opCine ne mogu se bliZe pratiti. TeSko je reei npr. da Ii Je 1 kohko sna!ni upravni kotar suzbijao politick; imunitet vlaste-

linstva. .

U ovo vrijeme, bar u nekim oblastima driave pojavljuje se i odredeni broj vIa.skih katuna koji postaju sve znaeajniji drustveni, politicki pa i vojni faktor u okviru oblasti. U nekim slueajevima dolazl i do udruzivanja viSe katuna u sire zajednice, na Cijem eelu stoje starjeSine sa titulom vojvode (Donji Vlasi, Gornji Vlasi u oblasti Kosaea, npr.).

K 0 t o r (u p r a v n i dis t rli k,t), k n e z i j a i li Ik a s no f e udaina zupa·

J05 u vrijeme razvijenog feudalizma, i uglavnom paralelno sa formiranjern feudalnih oblasti, u Bosni je mjestimieno dolazilo do formiranja posebnog upravno-politiekog distrikta u kojemu dolazi do izl'aZaja jedan moderniji koncept lokalne uprave, koji ne racuna mnogo ,sa f~uda~im ~ima. Mi smo ga nazvali kotarom jer je tal naziv blizak 1 srednjovjekovnoj terminologiji i - u isto vrijeme ~nat u nomenklaturi upravno-politiCke podjele novijih vremena. TIJe~om srednjega vijeka ovaj kotar se l1'la,JjCeSCe nazi:vao kn'ezij()l1ll (po tituli upravitelja), ali i - zupom, gradom, imenom glavne seoske opeine, imenom upravnog centra i sl. U Iatinskim izvorima susreCu. se termini: civitas, territorium, comitatus, a u talijansldm - oontato, contrata i s1.

Velici?a ~?tara ~egdje se. poklaJpa sa teritorijem stare zupe, • ~ negd~e nije prelazila areal [edne seos:ke opeine, Ipak jenajCeSCl sluea] da se kotar formira od polovine, treCine ili cetvrtine iupe.

K?tarom je po pravilu upravljao knez, koga je kao sIu.!benika postavljao gospodar feudalne oblasti, ili direktno - kralj. Upravi-

22

telji kotara bili su obieno niZa vlastela, nekada i stranci; vjerojatno se negdje odrsao i poneki start zupanSki rod koji je uspijevao da i u ovo doba ocuva, barem po imenu (i naeinu izbora) svoje stare »pra-

vos.

SadrZaj politiQke vlasti u kotaru zasada se ne maZe bliZe de-

finirati, ali se mora pretpostaviti da je kotar preueeo dobar dio poslova nekada!nje zupe. S obzirom na cinjenicu da su kao centri kotara najCeSCe fungirali utvrdeni gradovi, mora se zakljueiti da su vojni poslovi i sigurnost bili vazna preokupacija UlpraviteIja kotara. Zna se da su gradski knezevi nadzirali ubiranje carina i trgovinu uopee. Indirektan dokaz brige za trgovinu i zanatstvo, jest i &jenica da su Be upravo u centrima kotara i pod zaStitom gradova razvila i brojna varoSka naselja.

U!a Iokacija upravnog centra u kotaru po pravilu je slijedila utvrcteni grad.

U ovo doba, kotar postaje osnovna i najefikasnija jedinica 10-

kalne vIasti. Kao takva u1kana je i u strukturu feudalne oblasti.

Bez teSkoea, u kotar su se uklapale seoske, i neke varoSke, opCine, te manja. vlastelinstva.

Tek dublje proueavanje bi moglo pokazati da Ii je izmedu veeih vIastelinstava, katuna i jaeih varoSkih opeina - s jedne, te kotara - s druge strane, postojao paralellzam iIi odredeni hijerarhijski odnos.

Naein postanka i put formiranja srednjovjekovnog upravnog Kotara kao upravno-polltieke [edinice nije dovoljno poznat. Za gada se, bo radna hipoteza, name6e ovakva interpretacija. - U odredenoj fa:zi politiOkog, vojnog i ekonomskog razvitka u bosanskoj driavi dolazi do podizanja velikog broja utvrdenih gradova. Taj proces je intenzivan vee u prvoj polovini XIV stoljeea, ali se kontinuirano nastavlja sve do pada Bosne. Gradove podizu (formalno): centraina viast (vladar) i gospodari feudalnih oblasti, a stvarno - putern raznih da2Jbina i rabota - stanovnistvo odredenih krajeva. Gradovi su u prvo vrijeme primarno vojne institucije, ali zapovjednici gradskih posada postepeno preuzimaju 1 poslove opee uprave, pa se tako i grad razvija u administrativni centar svoje okoline.

Kako je izgradnja i uZa Iakacija utvrdenih gradova zavisila od razlieitih uvjeta, tako je i mreZa gradova - i prema nji.ma formiranih distrikata (kotareva) bila neujednaeena. Negdje se novo gradsko podrueje poklopilo sa. jednom seoskom opeinom, negdje je pocijepalo zUjpu na dva, tri iIi viSe dijelova, a negdje se desilo da je cijeloj zupi bio dovoIjan samo jedan grad - i jedan centar novo-

ga tip&.

Razumije se, ovakav put razvitka nije i jedini, Bar u kasnije vrijeme, bilo je kotareva i berJ: utvrdenoga grada.

Najiscrpniji spisak kotareva sadrz! poenata poveIja 0 posjedirna Stjepana Vukcica Kosace. Detaljnijim arheoloSko-topografskim ispitivanjem moguce je identificirati najveCi broj kotareva i u ostalim dijelovima Bosne i Hereegovine.

23

I

. ~tvar~e zarnetke upravnog kotara mosemo po pravilu regist~l~atl u ~"Y~ orum mjestima, gdje se ispod utvrdenog ad

elnJ e razvija t~ podgrade. gr a po-

. <?sno,,:",ni .znaeaj ~vih kotareva leZi u njihovoj efikasnosti koi a ~.prol~azila .lZ ~anJenog teritorija (5 obzieom na zupu), iz sm·~nJ~v~tl ~r~vlteIJa, ~. posebno i2 mogu6nosti primjene direktnih !dminlstrativnih sankcija (pomoeu gradske vojne posade) Zb t

su u '?CV stoljecu: kotarevi i postali vasan faktor stabiliz~cije o~ og:

trasnjem uredenju drZave. unu

PROBLEM NASELJA I UZEG TERITORIJA POD IMENOM BOSNA

Lokalna uprava u t r g o v i s t u i v a r o s i

!1 ~rugoj ~lovini XIV stoljeea dolazi u Bosni i do postepenog razv?J:a 1 pose?mh ~~~vnih ~:?-iniea, prilagodenih ekonornskoj strukt~:1 1 na:seobl~kol f~l?nOml!1 zanatlijsko-trgovackih naselja, koja obicno nose .n.~v ~rg. 11.1 varos, Ova naselja uskoro dobivaju i svoju ~~ravnov-:'I>Ohhcku individualnost - koju nazivamo opcina trgovista 1~. varosi. U odnosu na kotar, trgoviste Hi varos obicno vrSi funkciju ce~tral~~ U!pravno~.olitiOke jedinice najniZega ranga.

?mam~c~a ekonornika trgovista i varosi brzo im pribavlja i ~<:Je polthckog centra (ako se takav centar nije tu nalazio i prile. pocetka formira:nja trgoviSta ili varosi). Ekonornski motivi pod~tlcu :. vl~are .~~ putem r~nih privilegija (milosti) stalno utvrduju 1 prosiruju politieku orgamzaciju ovih .teritorija.

. S.t~n i kara~~er o~aniziranosti pojedinih trgova i varosi bio je :~hClt. Neke opcme koje su se razvile na osnovi rudarstva imale ~ sl'rok.u autonomiju (Srebrenica, Olovo, Fojnica). U drugima - nosilac l()kaln~ uprave bio je ,~jedinac sa titulom kne.za, koga je imenova~ kra~J odnosno obl~~ru gospodar. Vrlo cest je slueaj, bar u kasnije v~Jeme da fUnkCIJU kneza obavlja nekl Dubroveanin,

~as~rije vij.:sti u tkoj~ma se maze nazreti posebna upravna orgamzaclJa. trgovista, .spoml'Ilju Praeu, zatim Ostruznlcu, pa Fojni- 00, Sr~bremcu, ~lo~o l.dr. Ne rnoze se znati kada i brojna podgrada, ~"?}a su_ ~ plSa~lm ~;,orima relativno eesta, dobivaju upravno-politieku fizionomiju, slicnu onoj koju posjeduju i rudarske opeine,

Odavno se narnetnula potreba za posebnim raspravljanjem problernatike oko egzistencije naselja i uzeg politiekog teritorija pod imenom Bosna. Buduci da se radi 0 imenu koje nosi i citava zemlja, osvjetljavanje ovoga problema dmat ce znaeaja i za upoznavanje prvotnog drzavnog centra i za razumijevanje nekih pojedinosti u procesu formiranja bosanske drlave.

Osim dobra poznate dokumentadje, koja zadire u ovu speeificnu temu,! potrebno je ukazati i na ostalu raspolozivu gradu, Izrnedu ostaloga, izvjestan broj dokumenata direktno spominje Bosnu u takvom kontekstu da .normalna interpretacijapodrazumijeva uze naselje, a ne zemlju Bosnu,

Tako je godine 1334. ban Stjepan II datirao jednu ispravu »in

Bossina in curia nostra«,"

Jedno pismo kralja Tvrtka I takoder je pisano u Bosni (scripta

in Bosna) goo. 1366.3 .

Darovnica kralja Ostoje braei Radivojevicima iz 1408. god., pi-

sana je u Bosni (Datum Bosnael.' .

Goodine 1407. kralj Sigism'llnd je izdao jednu povelju u Bosni.

Dubrovcani spominju »litteras datas Bosnae«."

U izjavi talijanskog heretika Jakoba Beka pred inkvizicijom u Torinu kaZe se, izmed:u ostalog, da je njegov prijatelj Patricije oko 1378. godine isao »in loco qui dicitur Boxenae.f

"'

_ I. I-hi. ••

1 Na tu temu praktii!oo se odnosi sva Uteratura 0 najstal'lije.m centru srednjoviekovne Bosne i 0 zbornom mjestu drlav'llog sabora. Posebno se na to odnose pasusi 0 vijestima KQDStantiJna Porfirogenilta, 0 nazlvfma »civitas Bosna«, 0 sporaeumu predstavmka bosoosklih patarena i papinskog legata 1203, zatim 0 identifikadjli Mila = V.isoko.

2 Monumenta Ragusina, Libri Reformationum. IV, 38.

a S. Ljubic, Lisbine 0 odnosajlh .J'I.lfnoga Slavensstva i MletaCke Repub-

Like, IV, 84.

4 E. Fermendirln, Acta Bosnae potissimum ecdesiasf;jca,Zagreb, 1892.

s N. Jorga, Notes, II, 115-116.

a D. Kniewald, Vjerodostojnost latinslcih izvora 0 bosa.nskim krs.f;janima.

Rad JAZU, 270 (1949), ta 1. 8.

...

25

t

. Kao ~ podatak navodim i Cinjenia1 da se u kasni"im kro-

m~a ml~>franje:vaCk~g s~~a Sv. Nikole naizmje~cno oz:~Je kao. ~a, .Mile, Vlsoki. Slicno je i sa nazivom jedne franjee .1rustodiJe kOJa se spominje DO kustodija bosa.nska, kustodi'a

Sv. Nikole »de. Mili«, odnosno samo kustodija sv. Nikole.1 ]

1367 •. god~ I?ubrovaeko Malo Yi;jeee zakljueuje da se preal' e ~ franjevcima 1Z s~tana Sv. Nikole u Bosni (ltfratrihus ~inonbus conventus Sancti Nicolae de Bosnae),"

Mavro.Ol'!bini obj.aSnjava cia je bosarnska vibrija dobila ime glavnom ~Jes~u 'U kojemu (fram) stoje sve do njihovih vreme: (1601) /» Vlcarla de Bosna, che oosi si ehiamava il princilpal 1 og

doue statuano all'hora«).' u 0

. ~anim.1jivo je da se u jednoj geografskoj karti iz XVII st. oko-

llea VlSokQg, rz:apravo Visol!dto polje naziva Pobosanje 10

, Grad Visoki je ~jediSte visok~g feudalca sa tiMom velikog kneza ~kog.ll Maze se opravdano rzaddjutiti da se ovdje titula ltbosa_nsldc ne odnosi na citavu drZavu. nego na neki uZi teritorij ill naselje Bosmi .

. !Nedaleko od dan~~eg V~kog,. ~ lijevoj strani rijeke Bosne, leZi sel~ MoS~ (<?ornJ~ 1 Donje), gdJe je ban Stjepan II izdao jed~u .svoJ:U ~velJu; 1 kral] Tvrtko, 1380. godine, u svom dvoru na Mostn~a izdaJ:. poznatu po~elju Hrvoju VukCil:u Hrvatinieu, JoS 1397. godine . kraljica Jelena pisala je pismo DubrovCanima ia: Mootra.11

U podnozj-u ViooCice, ispod grads Visokog,13 urz: rijeku Fojnicu,.~~epeno s7 ~ormira1o otvoreno naselje.- Podvisoki. Podgrade se lznclto spommje vee 1363,1· a krajem XIV i u prvoj polovini XV

7 Vddi naprijed u blagatnJtu, 0 MLHma.

I Monumeuta Ragustna, lJbri Refonnatiionum. IV 95 • str. 354. origina1a i 145-156.prijevoda. ,.

a. V. VuletU:.- VUIkasovic, Starl nacrt SIlIIl&e Zupe usred kraljev!ne Boo-

ne. G~ Zemaljskog muzeja, UI91, ~4-280. .

. Poznato je u ~ pet (ve1Lkih) bosaMkdh knezova. To au:

1) J~an. brat Hrvo)a Vukmca Hrvatinica (v~erQjatno Vojislav). 0 nje-

~ xvfirs Za:e:.~~~~eljU (Lj. Sta.jcmov.ic, Starine Jug. aka-

2) Radoje Radosalic iz roda Pr.ibIniea bi' . stecak

U selu. Zabrdu kod danaSnJ'- Kiseljak ('N~lL~e . sa natp~.m nalazl Be§l..-l'- S .. _ ... !.. ...... a. ~~i"'O sa ISte6ka - vldl kod $

_ • ._, ~ .Centra.tn~.~ne, Sarajevo, 1967, 43.) .

• 3) Batie . Mia:'lrovie, CiJll steeaik stoji u selu KopoSiCima kod danaSn'

llijaAa (BeSlagiC, <lP. cit., 22-23). ,leg

4) Tvrtko BorovinIiC (Lj. Stojanovic Sta'l"e s.rp&kepovelje·· I

Beograd _ Sr. Karlovcl, 1929, 10).' II. pisma, •

~ ~adff Mozo.1ic. (MHdooie, Monwnenta Serbica Viennae 1858 440) .8 6cr.y, studien, 11 (ispraVlka 'U datiranju 'tpOVe1je ~ cirlrovJC'

~:l: ~o;nei~~~2:'T~o~ po~elju iz 1~0. objavio je tak04er Thall~YJs~ poveljoe Ii Puma, I, m.e erlmo PlSIDO nal3Z1 se lrod stJojanovica, Stare s.rpsc

II <kad Virsokli se s.pomjJnJ •

'J.'vrtllao i7dao jednu povelju ~t~~~ ~~:5'2~'Zadnj' ka~ je 'U Djemu. ban

Jromgradu je liz 1436. g. Kada je knez Tvrtk.o' .... 1 ~En 0 vi.soL D~»na Vlsokomu« {Stojanovie ron ciIt II Boroll) AVl~l~_~~aV'lO jednu p~ru.§ev.iIna wada Visoklog d . ,_... , . Lll1:U1V:01\.o-4opografski oplS 227-253. ao Je D. Mazalil: u GZM - ArheoJ.ogija 1954,

I. Mooumenta Ragusina, Ldbri RefDnnationum, III, 241.

vijeka to je jedan od najjacih trgovinskih centara u Bosni.15 KraIjevski dvor u Podvisokom bio je jedno od vaZnijih sredista politi~ke aktivnosti u vrijeme kraljeva Ostoje, Tvrtlka n i TarnaSa.11

Prilikom osvajanja centralne Bosne Turri su raeorili i grad Visoki, a, za razliku od rnnogih drugih gradova, nisu ga viSe popravIjali niti odriavali. Nasuprot tome, podgrade Podvisoki nastavilo je svol Zivot kao va.zan ekonomski centar i srediste nahije.17 Ubrzo, a najkasnije tpaCetkom XVI vijeka, dolazi do irLmjena u nazivu varosi: ime Podvisoki zamjenjuje se jednostavnijim nazivom: Visoki/8 a ova] relativno novi pojam(Visoki) obuhvaca i staro naselle Mila.

Danas se taeno zna gdje su Be rralazili (grad) Visoki i naselje Podvisoki. Ne maZe viSe biti sumnje ni 0 taCnoj lokalizaciji Mila. Za M06tre se tak04er zna, barem orijentaciQIlO, gdje su bile, jer i dalias postoji selo istog Imena, iako ruBevine 'kr-a1jevlSkog dvora j'o§ nisu arheoloSki identificirane.

IzloZena dokumentaciJa gotovo ne ostavlja sumnju u postojanje posebnog naselja pod imenom Bosna. Ipak, uZu lokalizaciju toga naselja zasada nije lako izvriiti. Jedan dio izvora identificira Bosnu sa Mlilima; Itirbul'a bosanskog 1meza koji stoluje u gradu Visokom pokazuje da je i grad - tvrdava Visoki takoder u toj uzoj Bosni. Naselje Podvisoiki i, kasnije, Visoki takoder se poistovjeCuju sa pojmom Bosna, Ako se pretpostavi da je u BislruJpicima bilo jedno od sjediStabosanske biskupije iIi djeda bosanske crkve, onda se pojavljuje j05 [edan lokalitet koji se mora uzeti u obzir tpri ,poku5aju bliZe ubikacije naselja Bosne. Nema razloga sumnjati u istinitost sadrzaja pojedinih izvora, pa ~bog toga nije moguee 'USVojiti jednu a odbaciti svedruge lokacije koje se nude. Stoga se nameee .z.akljucak da je pojam Bosne obuhvacao siri teritorij sa radijusom od najmanje 5-6 krn, u koji su ulazili (grad) Visoki, naselje Podvisoki, te Mila, Biskupiei i Mootre. Ako seosmotri geografski smjeStaj ovih lokaliteta i njihov medusobniodnos, postaje ji3SDO da joe ovdje rijec '0 jedinstvenom teritoriju ikoji jenekada zauzimala jedna teritorijama opcina i koji se dbicno smatra za jedinstveno naselje. Ra5trkane KUceo posjedi i naselia, organizirani u teritorijalnu qpcinu, osobina BU svih rural nih civilizacija, 'a posebno je to bilo ikarakteristieno za staru Bosnu. Relikti starih seoskih opeina sacuvani su u velikom broju 'Po Bosni; izmedu ostaloga, i u neposredno] okolini Visokog.

Tragovi ove »visOOke« Q¢ine odriali su se u nekim svojim manifestacij-ama joS dugo u tursko doba.

. 15 D. KovaCevic, TrgoVlLna 11 srednjevjekovnoj Bosni, Sarajevo, 1961, na

vUe !Illjesta (prema registru).

11 Vddi biJj. 54.

11 H. Sabanovic, Bosanski paialuk. Sanjevo, 1959, na viSe mjesta (prema T~); M. S. Filipovie, Vi9o&a nahija, u knj. 25 set1ije Naselja .t porek- 10 etanOWl!iStva Srpskog etnografsloog zbomika, na viSe mjesta (prema registru). . II Zamjena Vdsoki _ Podvisoki vriena je ponekada jo§ i u ~etku

!XV vtijeka. T3iloo se 1403, god. spomiIlje dubrova~kIi sud u Vliisokom (D. Kmtal:evi~, Cl(). cit-, 66, bilj. 4).

26

27

Nairne, Visako, kao I: neka druga varoSka naselja u Bosni . ima-

10 je svoju .tetimu« ili predgrad:e.1t '

'Ako se osmotri teritorlj visoCke tetime, odmah se vidi da su obuhvaeena sva ona mjesta za koja se i drugim putem {historijskim izvorima i arheoloskim ostacima) mofe znati da su u srednjem vijeku hila srediSta politickog i vjerslkog zivota. Vee sarno ovo podudaranje navodi na zaddjucak da je turska kasaba Visoko sa svojom tetimom u stvari naslijedila srednjovjekovnu varos Podvdsoki zajedno sa njezinom opeinom, odnosno teritorijem koji joj je pripadao. Nataikav zakljueak, uosta1om, upucuju i podaci franjevaekih kronika.

rati jo§ nekoliko starih seoskih opeina, To su: Godusa, Kralupi, .L'ijeSeva, Radovlja, Porijeeani i Gracanica.l!O

U doba turske uprave ovaj kraj je saeinjavao posebnu teritorijalno-tpolitiClru cjelinu pod imenom visoCka nahija. Cak i u vrijeme kada se zbog posebnih historijskih uslova teritorij visoCke nahije znatno bio prosirio, .nekJadaSnji visooki distrikt je i dalje na neki nacin oeuvao svoju individualnost( pod imenom Gornji kraj)." A poznato je da se turska administrativna podjela, posebno u lokalnim okvirima, temeljila na starijem stanju.

Danas se sa:svim pouzdano mogu utvrditi grantee srednjovjekovnih zupa koje su se prostirale oko ovoga visoCkog bazena, To su:

Trstivnica, na podrueju danaSnje opeine Kakanj, Lepenica (gdje su danas opeine Fojnica, KreSevo i Kiseljak], te VirlogoSCa (u podrueju danasnjih opcina VOgoSCa, Ilijas, Breza i VareS).22 I upravo kada se osmotri rasprostiranje OVID zUipa, medu njima se jasno ocrta meduprostor koji priblizno odgovara velieini jedne zupe. Kako je taj prostor i geograiska cjelina, Iogicno je zakljuciti da je istovremeno sa funkcioniranjem zupa Trstivnice, Lepenice i Vidogosee morala egzistirati i odgovarajuea teritorijalno-politicka jedinica u okolini danasnj eg Visokog.

U j edinom, inaee nepotpunom, spisku starih bosanskih zwpa iz prve polovine XIII stoljeca, kraj oko Visokog se ne pojavljuje kao posebna politicko-teritorijalna jedinica, niti u statusu zupe niti u statusu knezije (comitatusa). Izraz »Item in Mel apud ecc1esiam Cosm-e et Damianie'" vjerojatno se odnosi na uZli lo:kalitet - Mila - koji je, valjda, bio dovoljno poznat pa nije bilo potrebno navoditi mu i siru administrativnu ill geografsku oznaku. U svakom slucaju, nije bez znacaja da su crkveni posjedi uglavnom ravnomjerno rasporedeni i da je u toj raspodjeli zastupljen i visoCkikraj. Sto se tice samog administrativnog statusa, gotovo je sigurno, da se bar u to doba, ne mofe govoriti 0 zupi. Moze se cak pomiSljati da je vee pri formiranju vladarskog (banskog) polomja ovaj teritorij izdvojen iz, uglavnom, cjelovitog zupskog sistema i dodijeljen direktno vladaru kao posebna »banska« zUlpa.

Nije opet, iskljucena ni mogucnost da je nekadaSnji bosanski zupan uspio prosirlti svoju vlast na ostale zupe srednje Bosne i dokopat] se viseg polozaja - kneza i bana.

Institucija bosanskog kneza sa sjedistem u gradu Visokom ne mofe se objasniti kao poloza] koji upravlja sarno visockim gradom i njegovom posadom, Ugledno mjesto visoCkih knezova medu bosan-

.

Dok S€ egzlsteneija naselja - opeine pod imenom Bosna moee, uglavnom, smatrati dokazanom, problem neposredno viSe teritori[alno-politieke [edinice @m1ezija, comstatus, lkotar) Bosne daleko je tezi, Pri tome odmah naglasavamo da i termin knezija ili fupa uzimamo uslovno, kao oznaku za jednu pcliticko-teritorijalnu jedinicu koja svojim prostorom priblizno odgovara velicini (i rangu) jedne (ranofeudalne) zupe. Za sam termin i odgovarajuci status neke zupe u ovom kraju za sada nema konkretnlh dokaza, dok za status knezije postoje neki indiciji,

Visoeko polje, S obroncima okolnih brda koji prema njemu gravitiraju, predstavlja izrazitu geografsku cjelinu i agrarno najplodniji region u srednjoj ill Gornjoj Bosni, Danas, taj region se do it detalje poklapa sa podruejem opeine Visoko. Osim centralneg rnikroregiona, koji smo identificirali kao Visoko :sa tetimom, odnosno stare naselje - opeinu (civitas) Bosnu, danas je, na ~irem podrueju, po sacuvanirn nazlvima i svijesti stanovnistva moguee registri-

11 Prema S,kaljiCevu Rj~nd'Iru, II; SarajeVo 1957 (Turoizmi u narodnom govoru i narodnoj knjiZevnooti), tetlma dolazli <lid ara.pske nije6i Tettimma turske - tetimme, te znai!i:

!l) dopunska prostorija; kri.Jna prostorlija u dZamiji;

2) predgrad:e;

3) nekoldko sela u Bosni nose ~amv Tetli.tna. To su sela doddjeljena gradsk:oj opStirn i u tim selima stanovn.ici grada 9U :i.ma·Jd ipraiVO drvarenja i paSe za stoku..

M. S. FiLi'P'OVlic u svoje vnijeme nije znao u cjebini objasruiti pojam tetime, ali je pedantno zabiljezio: »Sto je zapravo tetima, ll!isam mogao saznati vise, osirn, da ta ree znact 'predgrade'. Posto pomenutl dzemati i sela i danas stoje u zajednicl u pogledu i.SIpaA€ I drvarenja u sumi mislim da su d turske vlasti bM zbog toga pojeditll'im dZematima dodeljiv~le po neko okolno selo. Njihova ekonomska zajednica saouvana joe donekle i danas CLni sa da su ta sela za to imala neka gradska prava. .

v VisOOka tetima bdla su u tursko vreme sela: OZlrakovJ6i i Vratndce s ~3/~~. uz Serefudin,. Arnauto~~ci uz Alahudin, Srhinje, Biskupici, MuhaSilnOVlll:i, 1 Topuzovo pol]e uz Hadzi MUIrIlvet, Zbilje uz HadZi Ibrahiim ~ Tau:kl:ici uz Hadii Hasan, Cerkici; uz HadZai Ibrahim bio je i Grad uz Serefudin ~ Ba.Libegov.iCi, Banjer d K-u1 a-Banjer, a uz AlahudlJn joo i 'Muldei i GorDJe MoL§tre.«

. Samu visollku tetimu, odInosno zajednicu okQlnih sela sa kasabom Viso-

kim. mogao sam pratiti od konca XVII vijeka sve dokraja turnke vlada.Vline u Bosni (prema ispravama dz poroddenog arhiva HadZdmejlil:a ru Visokom).

20 Prvi ih je registrlrao kao »manje preciele«. M. Filipovil: u citiranom radu »V~ka nahija« (posebno na str. 200).

It Op. cit., - prema regJstru.

u 0 zupi. Trstivnlci govori se detaljno ;u prvom dijelu ovoga rada; () rasprostiranj;u zupe Lepenice raspravljao sam ·U clanku »ArheoloSka IistraZiva.nja«, koj.i je objavljen zaje<ino sa ostalom gradom 0 kompleksnom nau~nom ispiuvanju Lepenice (pod naslovom »Lependcao:) u izdanju NauCnog drustva NR BiB. 0 zupi Vldogoo6i napisao sam poseban Clanak koji objavljuje GZM, Arheol()~ja za 1971. godinu.

IS Izvnr oi:tiran u bilj. 27.

28

29

skim velikasima, zatirn i epket »vellki«, koj! sc ponekad IlU8rr~c pretpostavlja u svakom slul:aju i veee adminlstnatlvno podrueje ne~ go ~to je sam grad i njegov u!i distrikt.

Ovi heterogeni indiciji, kada se povefu u logi~ku cjelinu 1 011- motre s odgovarajueeg aspekta, pokazuju da se postojanje posebnog politickog distrikta U okolini Visokog ne mcne osporiti.

Dok je sarna egzistencija posebne teritorijalne jedinice gotovo van svake sumnje, problem njezinog imena i statusa daleko je tail. Odma.h se moZe reei da je naziv Visoko, koji se donekle afirmirao joB u srednjem vijeku, a do punog izraJ.aja dosao u vrijeme Turaka, poteikao od grada-tvrdave Visoki.

Starlji, odnosno prvotni, naziv za Sire podruCje sigurno nije tako glasio, jer je politicki organitrlrani terltorij svakako starlji ne-

go grad-tvr4ava. .

Od mnogih konjektura, za sada ukazujemo samo na jednu. U Bosni politi&i organiziran teritorij cesto dobiva ime po centralnom naselju iIi (j06 CeSCe) centralno naselje uzima starije ime sireg teritorija; u oba slueaja upuceni smo na ime Bosna, Analogije postoje u neposrednoj blizini. La6va je zupa i naselje, Vrhbosna i Neretva - isto tako. U tome praveu odredeno znaeenje ima i titula velikog kneza bosanskog, koji je, .kako smo vee rekli, imao sjediSte u Visokom.

o bliZoj politi&oj firzionomiji ove upravne jedinice, bar u vrijeme od XIII do XV vijeka, znamo joB manje. Po veliCini (i broju stanovniStva) teritorij se pribliZava zupi, a po titulrkneza bila bi to »kneiija«. Ipak, zbog specificnog poloZaja u odnosu na vladara, to, svakako, neee biti feudalna knezija ill vlastelinstvo. Sasvim se pouzda:no zna da ovi bosanski knezovi, sa sjedistem u Visokom, nisu bili iz istog roda, 810 znaCi da ni njihova funkcija nije bila nasljedna. To bi opet pokazivalo da su oni u ime vladara upravljali ovim teritorijaln~tiCkim distriktom.

Razumije se da ovakvo zalkljucivanje do daljega mora ostati u okvirima hipoteze. SmatraH smo da i samo postavljanje problema sa ponuc1enom hipotezom ima svoga opravdanja.

(Bobovac i Kraljeva Sutjeska, stolna mjesta bosanskih vladara XIV i XV stoljeca, Sarajevo 1973, 231-234.)

30

TERITOIUJAI.NO RIRY.NJK IMKNA nONNA II raVIM H1'()J.JKrIMA KA1.VI1'KA

Teritorijalni, pa i politiCki sadriaj wena Bosna proSao je, u dugom historijskom razvitlru, kroz brojne faze, tkoje su gotovo jedan enileni] imale tendenciju sirenja. Nas ce ovdje zanimati samo 'One ranije faze - do punog razvitka srednjovjekovne bosanske driave jer nam je detaljno proueavanje teritorija u samom drZavnom sre~ distu, omogucilo neke nove spomaje 0 kojima dosadasnja historiografija nije uopee raspravljala.

Teritorijalna opeina i naselja u visockom polju i njegovom pribrezju s obje strane rijeke Bosne imalo je tri iIi reM punkta, odnosno uta lokaliteta, koja se u ipovijesnim izvorima javljaju pod imenom Bosna. To su Mootre, Mile (Amautoviel), i Visoki-Podvisoki, a vjerojatno i Biskupici. Iz toga slijedi logiean zakljucak, da su za potrebe Zivota unutar naselja-opeine ovi - i mnogi drugi - 10- kaliteti imali svoja posebna imena, dok je za potrebe vanjskoga svijeta bio dovoljani rzajedni&i naziv Bosna.

Podrijetlo imena Bosne medu historiearima joo nije na zadovo~j~vajuCi n~in rarzz:i:jeSeno. Neki misle da ime potjeee od starog ilirskog naziva za rijeku, drugi konkretiziraju tu teoriju i_. veiu za ime Bassante, koje je saeuvano kod rimskih pisaca, kao prvotnl obIik imena Bosna. U novije vrijeme prof. M. Vego izasao je sa zanimljivom teorijom da bi taj naziv mogao potjecati i od vlastitog imena neke osobe Ili roda, jer se sliena imena ipojavljuju kod drugih slavenskih naroda,

Nama je ipak ovdje najvaZnije da utvrdimo najuZi., embrionalni sadrsa] koji je u svom historijskom razvitku imala Bosna kao teritorijalno-politiCka zajednioa, a eatim proces teritorijalnog 8irenja ,toga imena. U tome pravcu, cini. nam se, da gotovo i De mole biti sumnje da je naselje tipa teritorijalne opeine, smje6tene u vi~om polju i njegovom prihreiju - dugo nosilo ime Bosna, ida je to najstariji i najuii sadrZaj pojma Bosne, kao teritorijalno-politibke zajednice.

Sto .s: tice vremenskog razdoblja u kojemu je ovaj pojam i stvarno ZiVlO, moee se samo oznaeit! srednji vijek, s time, 8to u kas-

31

I

I

l

nom srednjem vijeku, naroeito u XIV i XV stoljel:u, dolazi do ubrzanog razvitka i osamostaljivanja pojedinih punktova, nekada [edinstvene zajednice. Oslm toga, napuStanje ovoga prvotnog sadraaja imena Bosna pospjeSava i sirenje driavnog imena Bosne, a prakticni razlozi zahtijevaju i.zbjegavanje konfuzije.

Identifikacija ovakvog naselja - opeine Boone izvrsena je tek u novije vrijeme, ali, kako 'irzgleda, joo nije opeenito prihvacena od svih historicara,

Neposredno slijedeCi tkrug na koji se prosirilo ime Bosna, jest gotovo doslovno, danasnji teritorij visoCke opcine. To znaci da su se prvotnoj Bosni - na neki, poblize nepoznati, naein (adrninistrativni, kultni, ekonomski) pridruZile i okolne teritorijalne opeine=-naselja: Radovlje, Porjeeani, Graeanica, Nadvisoki (?), Kralupi i Godusa. Time se stvorila teritorijalno-polltieka jedinica viSeg ranga, koja po opcim analogijama odgovara vebieini i statusu srednjovjekovnc z.upe. Kao sto se mofe zakljueiti iz zajedniekog imena, srediste ove jedinice bilo je u Bosni, ali su i ostala naselja-op6ine zadrzala svoju individualnost (u nekim aspektima - sve do danas). To je u opeem razvitku viSa f.aza politioke organizacije - stvaranje zupa. Poznato je da je zupa kroz duga vremenska razdobljabila jedna od osnovnih i najfilavijih politiOko-teritorijalnih organizacija, i da nije mali broj zupa koje su povremeno dosizale i punu politiclru nezavisnost. Razumije se, ne moZemo tvrditi da se ova »proSirena« Bosna i formalno zvala zupa, ali 0 njezinu svrstavanju u kategoriju politiCkih zajednica ranga zupe - ne bi trebalo sumnjati. Po nomenklaturi poznatih povijesnih izvora u XIV i XV stoljeeu to bi bila kneZija, odnosno kastelanija (po tituli kneza bosanskog).

Indicij 0 egzistencijl ove Bosne-zupe ukazuje se vel: posmatranjem zupske organizacije u Gornjoj Bosni, iii zemlji Bosni. Nairne, za Citav ostali prostor zemlje znamo kako je bio organiziran u zupe. Podrucja Trstivnice, VidogoSCe ili VogoSCe, Vrhbosne, Lepenice, Lasve i Broda sasvim su jasna, a centralno podrueje oko danasnjeg Visokog nema drugog naziva (osim imena Visokog koje je nastalo kasnije).

Neposrednija potvrda 0 imenu Bosna za Citav teritorij nekadasnje zupe Bosne jest institucija (velikog) bosanskog kneza koj! je imao sjediste u gradu Visoko.m. Zbog njegova znaeaja i visokog poloZaja u driavnoj organizaciji, ne mose se zakljueivati da je bosanski knez upravljao samo Visokim i Bosnom - naseljem; ne rnoze mu se pripisati ni uprava Bosnom - zemljom; ostaje mu dakle uprava nad Bosnom-zupom, odnosno knezijorn ili kastelanijom.

NekadaSnja cvrsta zajednica toga podrucja oeuvala se u imenu Visoko. To se desilo sticajem historijskih prilika, karla se ime jednoga punkta nametnulo eitavom kraju - zbog svoga ekonomskog i politickog znaeaja, Tako je ovo ime (Visoko) potisnulo i stare ime Bosna, koje je, uostalom, postalo za ovu svrhu i neupotrebljivo, zbog svoga naglog sirenja u driavnim okvirima.

Kada je doslo do sirenja imena Bosne na citavu »zupu«, odnosno kneZiju, ne moze se reel. Za.paZa se jedino da je u XV stolje-

eu i taj pojam bio joS uvijek poznat (po funkciji kneza bosanskog), ali se u to doba vel: zapaia i supstitucija sa imenom Visoko. Sarno proSirivanje morale .se ~igr~ti u duboko} st~;uu. svakako prije nego je doslo do firmtranja drzavne orgamzacije,

Treeu, moida presudnu, fazu u sirenjuimena Bosna Cini. preuzimanje toga imena za teritorijalnu organizaciju ranga zemlje - drlave. Po nomenklaturi novijih hlstorieara to bi moral a biti jedna ad »sklavinija« koje su se u velikom broju bile organizirale medu doseljenim Slavenima, na ruSevinama nekadaSnjeg rimskog carstva _ tijekom VII i VIII stoljeea,

Teritorij koji je obuhvatila ova najstarija »zemlja« Bosna, pa po tome i tadasnji sadrza] imena, moze se jasno identificirati. To su zupe: Bosna, VidogoSea ili VogooCa, Vrhbosna, Lepenica, Lasva Brod i Trstivnica. Ovakav pojam Bosne morao je nastati znatno ranije nego sOO se to spominje u pdsa~ ~vorima r: polovinom ~ stoljeca. Tome je razlog, ne sarno krajnja oskudica azvora, nego 1 poznata zakonitost da se proees formiranja imena za pojedine teritorije, pogotovo zemlje - drzave, odvija vrlo sporo.

U slijedeeoj, eetvrto] fazi, svakako prije druge polovine XI stoljeca, teritorij bosanske driave, a time i naziv Bosna, prosiz:i0. Be i na okolne zwpe: Uskoplje, Neretvu i Borae-Pracu. Ovo zakljueu-

jemo.iz cinjen.ica ~a s';l ove .~up~ vee~ile ~ sastavu OOs.ansk,: .~za,:e u vrijerne osmvanja biskupije, jer su 1 u tim !upama biskupiji podijeljeni posjedi. A historieari se slafu da je bosanska biskupija .osn~vana u drugoj polovini XI stoljeea. Da zupe Neretva i Uskoplje msu bile u sastavu Bosne vee od pocetka driavne organizacije, vim se iz njihovog posebnog tretmana u bosanskom zboru velikaSa joS u XIV stoljeeu, a za Borae-Praeu to pretpostavljamo, ~er bi to in~ce bila jedina zupa izvan porjeeja Bosne. - Nemamo mkakvo uponste u raspolozivim izvorima kojima bi mogli ova sirenje i poblize ob-

jasniti.

U petoj fazi doslo je do. stapanja s Bosnom i zupe Rame, a vj~ rojatno i - Krivaje iIi Kamenice. Iz kasnijeg stanja znamo da je Rama cvrsto srasla s Bosnom, ali, kako izgleda, ona jos pocetkom XII stoljeea nije bila u sastavu Boone. Do integracije s Bosnom moglo je doei tek negdj~ sr~inom XII s~.l.jeea. Za K:ivaj~ bi se. mag- 10 reei nesto slicno, jer je ona u kasnijim vrememma cvrsto Integrirana u Bosnu, a, kako izgleda, ipak nije bila u sastavu bosanske drlave jos u vrijeane rujezina formiranja. - MoZe se samo nagadati da je do ove integracije doSlo sre?inom XII st~~jeea, u v~jeIll:e dugotrajnog sukoba izmedu Bizanta 1 Ugarske, kO]1 se dobrun dijelom vodio i na teritoriju bosanske driave.

Negdje u XII stoljeeu, mozda upravo u vri~~me b~na Kulina, dolazi do naglog prosirenja imena Bosna, razumpe se, Istovremeno sa sirenjem bosanske drzave. U Bosnu se uklapaiu prostrane oblasti Donjih krajeva, Usore, Soli i Podrinja. To uklapa~je bilo Je vrlo intenzivno jer se od toga vremena sve nove oblasti smatraju Bosnom i onda kada one nisu pod upravom vladara »prave« Bosne. -

'.

32

• _ Studl,e 0 teritorijalno-polltJfko, org, sred. B.

33

Ipak semogu z8lpaziti.~ neke nija~ u infurlzitetu uadapanja u Boo-' nu. Taka. se npr, Donji okraJ.evi smatraju - Donjim tkrajevima Bosne, dok Je npr, Usora uvtiJeIk ne9to posebno.

Daljnj~ sirenje imena Bosna poznato je iz politicke povijestl bosanskl~ drZave, pa nema potrebe da se na ovome mjestu ponovo rasprav ra.

34

SREDNJOVJEKOVNA 2UPA TRSTIVNICA

lme

Imajuei u vidu siroko rasprostranjen obicaj da se eitavi predjeli nazovu imenom rijeke koja tim krajem protice, ne treba sumnjati da je i ime zUipe Trstivnica doslo od imena rijeke u cijem se slivu ta zupa nalazi. Danasnji naziv Trstionica samo se neznatno razlikuje od starog oblika Trstivnica. Jedan slueajno zabiljezeni podatak objasnjava i postanak samog imena Trstionica - Trstivniea. Nairne, u predjelu Gornje Zgosee, sjeverno od danaSnjeg Kaknja, nalazi se oveee selo TrSce; u osnovi ovog imena ocito je korijen trst - i stariji oblik je glasio Trstje. No, sto je ovdje od posebnog znacaja, etnolozi su zabiljezili i narodno sjecanje da je u ovom selu po dolovirna bilo mnogo trstike, koja se vremenom iskonijenila. Tu su trstiku seljani sjekli i prodavali u zenieku Vrhovinu, gdje su od nje pravljena tkalaeka brda.! Karakteristieno je i to da u ovom kraju ima joo toponlma sa osnovom trst. Tako se irnenom Trst zove jedan dO u selu Ivnici, te sjenokosi u planini stare seoske opeine Ricice. Trst je njiva u selu Ratnju. Stoga se i nameee zakljueak, da su 'PO obimu trstike i glavna rijeka i citav region dobili ime Trstivnica. Vamo je ukazati da se i u samomlzvornom planinskom podrucju rijeke nalazi predio koji se i danas zove Trst.!

Graniee

ReCeno je da se teritorij srednjovjekovne zupe Trstivniee u osnovi poklapa s podruejem danasnje opeine Kakanj. Ipak je potrebno ukloniti neke dileme i objasniti pojedine korekeije 0 kojima je vee bilo govora.

Prije svega, treba naglasiti da je Trstivnici, u doslovnom smislu rijeci, pripadao citav sliv istoimene rijeke, dakle, i grupa sela oko Bobovca i selo Borovica, koja danas ulaze u sastav opeine Va-

1 M. S. FIilipov:i.c, Visoeka nahiia, 630. lOp. cit., str. 600, 608.

35

res. Ne treba posebno isticati da je gravitaeija ovih planinskih podrucja prema Var~u novijeg datuma; u srednjem vijeku ni VaI'eS ni njegova bliZa okolica nisu fungirali kao bilo kakav politicki ili jaci elronomski centar. Osim toga, karakteristiena zenska n05nja katolikA u Boroviei i oko Bobovca jasno pokazuje etniCku pripadnost regionu Trstivnice.

Grwpa sela na istoenom ikraju regiona - Bistrani, Slapnica, Gora i druga - nisu u samom slivu Trstionice, ali su joj blifi nego mikroregionu Graeanici i VisoCkom polju. 1 ovdje je zenska narodna nosnja dobar putokaz za utvrdivanje granica starih bosanskih zupa.

Iz pisanih izvora znamo da je, na zapadu, (Stari) Kakanj sa porjeejem Ribnice ulazio u sastav zupe Trstivnice.s Zbog njihova geografskog smjeStaja i neposredne organske veze sa selima oko Kaknja i Zgooce, smatramo da su i sva sela uz Bosnu, od Starog Kaiknja do naspram u.s6a Lasve - u starije doba - pripadala Trstivnici, a ne zupi Brod, ciji se centar nalazio u dosadasnjoj Zeniekoj kotlini.

Kao sto je slucaj sa Visoekim poljem i Zeniekom kotlinom, tako ni ovdje rijeka Bosna nije hila izrazito snaZan faktor razdvajanja da bi onemogueavala stvaranje i funkcionisanje administrativnih jedinica ranga zupe. U citavom gornjem toku Bosna je razgranicavala seoske opcine, ali nikada zupe. Funkcioniranje stare i vaZne komunikacije, koja je ovdje prelazila rijeku Bosnu, i praktieno po·~azuje ~a. ~u obje strane Bosne bile neposredno povezane. Ovo je

. tim IGglcnlJe kada se zna da je uzak naseljeni pojas na lijevoj obali rijeke Bosne sumovitlm i pustim planinskim kosama odvojen od drugih regiona u kojima su bile formirane autarhicne upravno-poIitieke jedinice (VisoCko polje, Lepenica, Lasva). Stoga i ne treba sumnjati da su i sva naselja na lijevoj strani Boone - pribliZno od mca. Tz:s~ionice do mca LaSve - u srednjem vijeku pripadala zupi TrstlvruCl. Posebno treba naglasiti da ovome podrucju gravitira i stara seoska opcina Vidu.sa, koja je toliko udaljena i prirodnim granicama odvojena od wpravno-politiCkih centara u Lasvi i Brodu da bi se njezino izdvajanje iz Trstivnice tesko moglo shvatiti. Povremena pripadnost Zenici posljedica je izgradnje modernih komunikacija i snaznog ekonomskog uspona Zenice.

. BliZa granica prema Visoekom polju [i staroj zupi Bosni?) 05- tavila je traga u toponomastici; jedan brijeg u selu Kujaveu naziva se Vrace - toponim koji se u Bosni cesto susreee na granieama stanih upravno-politickih jedinica,"

9rij:nti~ po zensk~j narod~oj noSnji pos~oji i ovdje, ali nije tako izrazen 1 pouedan jer katoliekog stanovniStva ima malo dok je nosnja muslimana izgubila lokalne specifienosti, a prav~lavni stanovnici su doseljavanjem donijeli i drugu noSnju.

• U DabiSiooj darovnici iz 1392. godlne dzrimto se ka!e da je (selo) Kakanj u Trstivnici (Surmin, Hrvatski spomeni.ct, str. 198).

4 M. S. Filipovic, op. cit., str. 507. poznaU su slil!.ni nazivi i u o1roli.nl danaSnjeg Sarajeva i Zenice.

36

ArhaiCni tip naselja

Et'lOloSka proueavanja su poikazala da se i u ovom regionu, kao i u najveeem dijelu ostale Bosne, sve do danas odrzao jedan arhaiCni tip naselja, koji je nastao joS u ranim periodima srednjeg vijeka, kada su rodovski odnosi bili dominantna forma drustvenog Zivota a poljoprivreda osnova . ekonomike. Zbog specifienih uslova druStvenog razvitka, a donekle i zbog agranog karaktera feudalne privrede, ovaj tip naselja odrlao se gotovo u cjelini kroza sve varijante bosanskog feudalizma.

Osnovna eelija ovaikvog naselja, kao i svakog drugog, je lruca sa svojim ukueanlma, Razlika od ostalih (npr. gradskih) kuca je u tome sto u ovoj bosanskoj seoskoj kuci obicno zivi porodiena zadruga i sto sama kuea (zgrada) ,i ljurli, zajedno sa zemljiSnim posjedom, cine posebnu druStveno-ekonomsku jedinicu - selo, koje i kao naseobinska kategorija moze egzistirati samostalno. Tendencija da kuca (zgrada) bude bliZe posjedu ima za posljedicu razbacanost kuca-sela po zernljisnim posjedima.

Neposredno viSa naseobinska jedinica nastaje organskim rastom kuee, kada se, usljed namnozenosti ukucana, diobom stvara ve~i bro] stamostalnih domaeinstava. Rodaci po krvi grade kute. u bhzini stare matice i tako se formiraju rodovska sela. Rast ovih sela ograniten je ekonomskim kapacitetom poljq>rivrednog areala, pa 2lbog toga velikih sela gotovo i nema.

1 sela-kuce i rodovska sela obicno nose patronimiCika imena _ na »ic«, ili drugaeije, a takvih »sela« u Trstivu:ci ima vise ?d stotinu. Rodovska sela, kao i sala-s-kuce, faktiCne su forme naselja, nastale djelovanjem prirodnih i ekonomskih zakona, Ona su, po po pravilu, ukljueena u jednu siru zajednicu koja se ta.ko~er z?v~ selo a njezina organizacija - opeina sela. Ovo selo--opema je 1 najrrlza pravno i politick! organizirana jedinica, a ujedno i OSI?-~~na naseobinsika kategorija lrojoj je priznata odredena upravno-.politlCka individualnost. Primarna velicina sela--opCina, u vrijeme njihovog formiranja, vjerojatno je odgovarala kapacit~~u stotine v~jnika - kaiko je to zahtijevao sistem vojne demokracIJe, odnosno sistematska kolonizacija stanovniStva. Zbog ogranicenog ekonomskog potencijala agrarnih povrsina i specificnog zemljisnog reljefa, u mnogim predjelima (nekadasnjim seoskim opeinama) broj stanovniStv~ se m do poeetka ovog stoljeea nije bitno mijenjao. U svakom slueaju, treba istaknuti da je rastrkano selo----cpeina dominantna forma naselja u srednjovjekovnoj Bosni. Pojava naselja gradskog tipa nije starija od sredine XIV stolje6a.

Stare seoske o p e i n e

Za kronologiju seoskih opeina vazno je istaknuti da je njihov postanakvezan za vrijeme kolonizacije slavenskog stanovniStva u Bosni i da po osnovi odgovara sistemu vojne demokracije. Po apsolutnoj kronologiji sistem organizacije ovih najniZih upravno-politi-

37

tkih jedinica bio je izgraden, svakako, u prva dva stoljeea zivota u novoj domovini, dakle, najkasnije do sredine IX vijeka. Sam proces formiranja pojedinih opl:ina mogao je trajati vrlo dugo, ali to nije moguee u detaIjima pratiti iIi dokumentirati. Veliki broj seoskih opcina odrzao se i u toku srednjovjekovnog feudalizma, bilo tako 8tO je kompletna opeina usla u sastav vlastelinstva, pa u njemu sacuvala odredeni integritet i, makar i okrnjenu, autarhiju, bilo sto se na drugi naein prilagodila novim uslovima i praktieno izbjegla feudalizaciju. U svakom slueaju organizacija seoske opeine je prakticno funkcionirala u Bosni sve do poeetka XX vijeka, a njezini relikti mogu se zapaziti joS i danas.

Na temelju pisanih i arheolookih izvora, te saeuvanih etnoloskih relikata, mogu se izvuCi i zakljueci 0 osnovima organizactone strukture seoskih opeina, To su: zajednieko ime, taCno ogranieen teritorij, zajedniOka ispaga i zajedniCki kult. Prema nesto daljim analogijama, moglo bi se govoriti i 0 starjeSinama sela, seoskim zborovima i slicnom, ali to nije predmet ovog rada.

U svakom slueaju, treba raeunati is tim da sav teritorij jedne zupe nije uvijek morao biti izdijeljen medu autarhiene seoske opeine,

Iz pisanih izvora srednjeg vijeka znamo za imena triju sela - opelna u zupi Trstivnici. To su: Kakanj, Rieica i Borovica. Vjerojatno, ovdje treba uraeunati i mi pojam Trstivnice, ako pretpostavimo da se ovim imenom zvala seoska opcina m; donji tok rijeke. To isto vaZi za Poljane, odnosno opeinu u dolini Bukovice, kao i za ZgoScu, u bliZoj okolini danaSnjeg Kaknja. Veeina starih imena sacuvana je i do danas.

Po rasprostiranju seoskih posjeda i prava na ispasu, zatim po granicama turskih dZemata i prema njima formiranim katastralnim opeinama, joo i danas je moguee u glavnim poteztma rekonstruirati granice veeine starih opeina,

Utvrdivanje teritorija srednjovjekovnih kultnih zajednica ornogueuje identifikacija crkvenih rusevina i velikih grobalja - nekropola. Suplementarno, ovdje pomaze i razrnjestaj dzarnija, ciji se dZemati dobrim dijelom pokrivaju sa teritorijem srednjovjekovnih opeina,

Podrueje zajednicke ispase i danas je poznato svim starim seoskim opcinama, s tim sto je unutar same opcine ponegdje doslo do diobe na pojedina rodovska sela. Vecina seoskih opcina ima i svoju taeno ograniCenu »planinu«, Obradiva zemlja u ovim planinama uglavnom je izdijeljena, negdje su vee davno formirana i stalna naselja, ali se za nezaposjednute sumske predjele i danas zna da »pripadaju« odredenim selima=-opcinama, Stvarni sadrlaj ovih prava na ispa- 8U danas je gotovo beznaeajan, ali je zanimljiv kao reminiscencija na nekadasnju cvrstu organizaciju opeine.

Danas je moguee sa velikim stepenom vjerojatnostl identificirati devet starih seoskih opeina na podrueju zupe Trstivnice: Kakanj, ZgoSca, Ricica, Trstivnica,. BiStrani, P.oljani, Borovica, Dobuj, ViduSa.

38

Stara opcina Trstivnica

Slivno podrueje rijeke Trstionice, ne raeunajuCi sliv njezine glavne pritoke Bukovice, [e geografski. i ekonomski centar citavog regiona. Danas nema posebnog imena za ovu izrazitu cjelinu, pa se moZe postaviti pitanje da li je ovdje ikada i postojala politicko-teritorijalna zajednica tipa opeine. Jpak mislimo da se u nekaQ~nju egzistenciju seoske opeine u ovom podrucju jedva moZe sumnjati Njezino ime je, vjerojatno, glasilo Trstivnica, i kao najveea i ekonomski najjaca jedinica dala je ime i cijeloj zupi.Djelomicnu potvrdu za to daju i pisani lzvori, koji u prvo vrijeme sutjeSki kraIjevski dvor smjestaju u Trstivnicu, isto kao i lokalitet Bijela selista; smatramo, naime, da se ovdje pod imenom Trstivnice ima razumjeti uZe podrueje, selo=-opeina Trstivnica, a ne zupa Trstivnica, kao sto je bio slucaj u izvoru koji spominje i selo Kakanj. Normalno je da se za selo---opeinu Kakanj daje najbliZa politiCko-teritorijalna oznaka, dakle, ime zupe. U drugim dvjema poveljama rijee je 0 niZim i manjim naseobinskim kategorijama (dvoru i seliStu) , pa je za njih Iogiena i preciznija lokacija, jer bi samo oznaka zupe bila nedovoljno odredena.

U izvjesnom smislu, funkciju nekadaSnjeg zajednil:kog imena kssnije je preuzeo naziv Sutjeska; ali, posto je to naselje drugaetje kategorije, Sutjeska nikada nije .mogla u cjelini dobiti i smisao i. sadrzaj adekvatan starijoj i drugaeijoj kategoriji naselja.

U prilog egzistenciji posebne politieko-teritorijalne jedinice (seoske Qpl:ine) na OVOID podrucju govori i cinjenica da njezine granice postaju sasvirn jasne kada se izdvoje okolne opcine (sela) koje su duze sacuvale svoj integritet i ime i cije su granice tacno odredene (Zgooca, Poljani).

Glavna sela ove opeine su: Catici, Obre, Bjelaviei, BreZani, Haljiniei, MiljaeiCi, Pezeri, Bijelo Polje, Seoce, Tesevo, Sutjeska, te u gornjem porjeCju Trstionice - Ratanj, Nazbil], Bastasiei i Lipnica.

Kao sto se vidi, geomorfoloSkog je porijekla samo ime Sutjeska, a antropogeografskog - BreZani. Obre se obieno interpretiraju kao naselje avarskog (obarskog) stanovniStva u nasim krajevima; ostala sela su rodovskog porijekla (Catici, Bjelaviei, Haljiniei, MiIjaeici, Pezeri), Ili cuvaju imena nekadaSnjih Ieudalnih posjeda iIi feudalnih odnosa (TeSevo, Ratanj, Seoce, Bijelo Polje).

Najstarije opcinske ispase nalazile su se po planini Lipnici i njezinim zapadnim i juini.m padinarna; te su ispase joo tokom srednjeg vijeka izdijeljene, pa su tu nastala i neka rodovska sela (BastaSici, Lipniea, SlagoScici).

Zbog toga se stoka morals u proljece (dok se ne pokosi) goniti u daleka planinska podrueja oko Fojnice ilt oko Vozuee u slivu rijeke Krivaje.

Centar zajedniekog kulta za citavo podrueje ranije se, vjerojatno, nalazio na Crkvenjaku u podrueju sela Haljinici. Tamo se nalazl velika nekropola sa starijim oblicima steeaka, a ° crkvi, osim

39

I

zive tradicije, govore i vidljivrl. tragovi veee gradevine. Izgradnjom banskog dvora i franjevaOkog samostana u Sutjesci u XIV vijeku centar religijskog kulta poma.kao se u Sutjesku. I za dZamiju u Sut[esei kaZu da je jedna od najstarijih u Bosni. DanaSnje dZamije u Bresanima i Obrima kasnijeg su porijek.la, a i tradicija 0 srednjoyjekovnoj crkvi u Brezanima prilicno je nejasna.!

Jedna neprovjerena tradicija ukarruje na to da bi i politick] centar stare opCine Trstivnice trebalo traZiti u Haljinieima. Ovdje se, naime, govori da je u Haljinieima postojao knez prije nego u Sutjesci ban iIi kralj.!

Ova opeina je joS u toku srednjeg vijeka dezintegrirana, s jedne strane - for.miranjem manjih autarhieki organiziranih sela, a s druge strane razvitkom Sutjeske.

Danarnja naselja na podru/!ju stare ~upe Trstivnice

1 Milerrko S. Filipowc, VisoCka nahija, Naselja d pareklo stanovnistva, knj. 25, Beograd, 1928, 573.

lOp. ciJt., str. 571.

40

•

Vee [e pomenuto da je najveCa nekropola ove opeine bila na Crkvenjaku; manja srednjovjekovna groblja konstatirana su i na ovim mjestima:

Catici: »Greko groblje« u selu na lijevoj obali Trstio~ce~ te dva steeka na lrosi Grable, zapadno od sela; zna se ~l?- je bilo »g~kih« grobova na lokalitetima Podvince i Grebie. Karakteris-

tican je i naziv lokaliteta Mramori.t . .

Obre: »Grebine« pod zaseokom Hrasno, te »grcko« groblje u istom

zaseoku.' .., . W' 5

Bjelaviei: Veci broj steeaka na katohcko~ gro~lJu na ~adLnJacl. Haljiniei: Osim velike nekropole na Crkvenjaku, ima nekoliko steea-

ka i na katoliekom groblju,"

MiljaCiei: »Greko« groblje iznad sela.?

Pezeri: Par steeaka na katoliekom groblju,"

Seoce: Nekoliko steeaka na katoliekom groblju," Bijelo Polje: Omanja nekropola na lokalitetu Jezero.l0 Tesevo: Stecci na katoliokom groblju i pored njega.ll Sutjeska: Dva ste6ka u »Kuznom greblju«.l!

Ratanj: Tridesetak steeaka na Glavici ~znad Refica; nekoliko steeaka ima i na lokalitetu Pucjagoda.P

Nazbilj: Oko 100 steeaka preteZno u forrni sarkofaga na lokalitetu J asikovac.'!

Donja Lipnica: Tragovi »g::&og« grob!i'a na l~alitetu Grebak; rna: nje groblje sa nekohko u zemlju utonulih steeaka na kosi Gracu.P

Prema saeuvanoj agranoj toponomastici moze se zakljueit! da je u srednjem vijeku ovdje bilo vlastelinske zemlje koja se obradivala rabotom ill kulukom. Tako, toponimi Zgon iIi Zgonovi postoje u Catieima, Milj,a.cicima i Pezerima, a Stup - u Miljacicima i Pezerima. . .

Kroz Trstivnicu je prolazilo nekoliko vaZnih putova. Glavm pravac isao je iz Visokog, pre~o. <?racanic: i. !3ij~log Pol~~ u Sutj.esku, a zatim preko Ratnja, Nazbilja, SlagoSClCa 1 Mehur~~a u ~Oh~lU Gostovdeke rijeke, da bi izbio na Bosnu, odnosno na US.CIe Krivaje, u danasnjim Zavidovicima, U geografskom pogledu ~ je, SVakl:~.kO, najkraca veza sredista srednjovjekovne Boone - ylSOk~, Sut]~ke i Bobovca - sa Usorom, Posavinom i Podunavljem, Njegovu in-

a Op. cit., str, 565-566. 4 Op. cit., str. 568.

S Qp. cit., str. 569.

e Op. cit., str. 571.

7 Op. cit., str. 574.

8 Op. cit., str. 576; Steeke sam osobno regjstrirao. • Op. oit., str, 577.

10 Op. oit., str. 578.

11 Op. cit., str. 599.

12 ()p. cit., str. 591-592. 13 Op. cit., str. 597.

14 Op, cit., str. 607.

15 Op. cit., str. 608.

tenzivnu upotrebu u srednjem vijekupotvrc1uje i odgovarajuea »putna« toponomastika: ime sela Bastasiea nekadaSnjeg zaseoka Naxbilja, toponim Bastahovac i Bastahov do na prijevoju izmedu sliva Trstionice i Gostovieke rijeke (pod visom Igrisee), lokalitet Carina, izmedu sela Lipnice i SlagoSCica, toponim Jurjev put u t{dbilju i dr. Narodna tradicija koju smo .provjerili i u slivu Trstionice i u dolini Gostovieke .rijeke zna za zivu kiridZijsku frekvenciju ovoga puta u iursko doba. Podvlacimo znaea] toponima sa osnovom basbah i Carina. Zna se, naime, da sarno na .velikim trgovaC.kim arterijama ima posla za profesionalne prevoznike bastahe," i da se sarno .na ta.kvim putevima organizira i carinska sluzba (tzv. prola.zne ili putne carine).

Ulpravona lokalitetu Carina u ovaj glavn; put ulijevaju se jos dva pr1kljucna puta: jedan dolaei sa Bobovca (preko Dragoviea, Kopljara i NliZbilja), a drugi iz Zg05ee, preko Gornje Lipnice na [ugozapadu, 0 prvom se govori i posebno, a ovaj drugi se mora spamenuti zbog svoga imena. U jednom svom dijelu on se zove Drum. Izgleda da je ovaj grcki termin u Bosnu dosao sa Turcima, ali je uvijek upotrijebljen za vdru.je putne pravce.

Sudeei po smjestaju begovskih (spahijskih) rodova, koji su abicno dobivali .timare iz fonda zaplijenjenih feudalnih posjeda 05- vojenih zemalja, mofe se zakljueiti da su joo u srednjem vijeku postojala vlasteHnstva u Obrima, Brezanima i Bijelom Polju. Ovo postaje vjerojatnije ako se ukaze na tradiciju koja tvrdi da je begovski rod Bjelopoljaka dosao ovamo (iz Anadola) kada je Bosna »fet cinjena«, i da begovi Obralije poticu od roda bosanskih ikraljeva sa BOIboV'Ca. Starim /plemickim selom smatraju se Bjelaviei, te Haljinici.17

Toponim Hasa u TeSevu, po svoj prilici, cuva indirektnu USipOmenu na nekadasnji posjed kraljevske kuee.

Tradicija 0 srednjovjekovnoj bosanskoj drzavi u Trstivnici je vrlo ziva, ali po sadriaju relativno siromasna.

Jedna verzija 0 seobi porodice Drljo iz Turbiea u Catice ka:Ze da je seoba uslijedila zbog toga sto im je Herceg Stjepan jednom prilikom oteo 12 djevojaka.t"

Vee je spomenuto kazivanje da begovski rod Obralija potice iz kraljevske loze Kotromanica, »Za njih vele da su ,obrali', zernlju gdje su htjeli, kad su iPreSIi na islarn.«19

Prije dolaska Turaka u Bosnu, stanovnici obarskog zaseoka Hrasna imali su planinske stanove u Lipnici i Slagoseieima. Nakon osvajanja, Turci su se nasehli u Hrasnu,a katolici Slagoscici su izbjegli u svoje planinske stanove i tamo ostali. Neki su katolici iz Hrasna presh na islam, pa su im dali zemlju koju su sami iz3Jbrali.20

18 Bastastl su transportni radnici uDubrovndlru (Drag, Roller, Dubro-

va&.i zanatd u XV i XVI stoljeeu, Zagreb, 1951, 166-167). 17 M. S. F'i.ollipovic, op. cit., str. 569, 57l.

18 Op. elt., str. 566.

II Op. cit., str, 568.

to Ibidem.

42·

•

I

Spomenuta je tradicija 0 plemi6kom porijeklu danasnjih stanovnika sela Bjelaviea. Ov!dij~, naroeito, kod Vazgeti i danas Cuv~

takvu tradiciju.,21 " "

U Haljinicima se prita da je njiva Gromlle u Polju dob~la Im~ na ovaj naein: kad su Turci opsjedali kralja u Bo~~V'Cu, opsJ~nub su pustali »zastavu« da plavi tursku vojsku; tom prl~lk~;n v~d~ je sa sabom nosila kamen, pa su tako nastale mnoge gromile, yec je s~ menuto uvjerenje da su Haljinici starije naselje nego Sutjeska, da je ovdje vladao knez prije nego u Sutjesci ban iIi kralj i da je. n~ Crkvenjaku bila crkva, Za vrelo Bistrik u Haljinieima vezana je 1 tradicija da je ovdje zaklan kralj TomaS za vrijeme brijanja. Golu? koji je oko njega leprsao odletio je kraljici Katarini na Bobovac 1 ona

[e po tome saznala da joj je mm ubijen.23 . . , . . .'

o BreZanima je Milenko Ftlipovie u svoje vrrjeme zabiljezio

tradtciju koja indicira verzu sa kraljem TomaSom.24

Starosjedioci iz sela MiljaCica nisu bili nikada niciji kmetovi." U Bijelom Polju se vjeruje da je ovdje stajao Kulin ban. :0 narodnom predanju, selo je dobilo svoje danasnje imepo ~me s~o su njegovi stanovnici sterali bijele haljine kada su tuda naisle base

prilikom osvajanja Bosne.26 • • .,. •

Za Ratanj se kaZe da mu je starije arne bilo Zlatan, jer se. t~ vadilazlatna ruda, a ime Ratanj doslo je otuda sto su u selu stajali

ratnici bosanskog kralja.!7 .. ..

.Selo Bastasici, nekadasnji zaselak Nazbilja, ima u koru:nu rijee bastah - sto u poslovnoj terminologiji srednjeg. vijeka oznac~je nosaea prevoznika - kiridiiju. Kako sel~ lezl na J~nom od na]vaznijih magistralnih putova izmedu Gornje ~sr:e I Uso:e~ ~_oz: se zakljuciti da je ovdje u srednjem vijeku bio jedan kiridzijski

punkt. .....

Iznad sela Lipnice je predio Trst koji, svakako, irna veze S ime-

nom rijeke i zupe Trstivnice. .,.'

Srednjovjekovnog je porijekla i to~n.l:n Canna lZme~u Lt~nice i Slagoscica, a vee je spomenuta tradicija kako se u ovrm selima nalazila ispasa i ljetni stanovi seljaka iz Hrasna, Obara. I na-

ziv Drum svakako ukazuje .na vaZniji stari put, " '. .

o tradicijama, pisanim izvorima i toponomastici Sutjeske bit

ee govora na drugom mjestu, . .....

Mnogi su starosjedilacki rodovi u ~rsbvmcl, vJ.ero)atno m_no-

gobrojniji nego Ii u jednom drugom re~lOnu, .Boone I. He~egovln::

Tako za kontinuitet sa precima lZ srednjeg vijeka znaju OVI rodovi: u Caticima: Bojiei; kada su Turci dosli u Bosnu, :b~la su tri brata Bojiea, Jedan od njih je utekao u Hrvatsku, drugi je ostao u selu,

Zl Op. cit., str. 570.

ft Op. cit., str. 571. ., .. ',"' ~ .. ttesk

t3 Ovu pMeu sam Cu.Q od starice Kate Ra.dic-TahJanovl" 1Z 01\,1 J e.

24 M. S. FHipovic, op. eit., str, 573.

t5 Op. cit., str. 575.

It Op. cit., str. 571.

t1 Op. cit., str. 597.

43

a treCi se sklonio u Borovicu; ovaj je bio t1ak (dijak), pa se po njemu Citavo jedno selo u Borovici i danas naziva Bojiei iIi f)akoviCi. Beniin su takoder stari rod. Drlje su nekada stajali u TurbiCima, nesto istoenije od danasnjih Catica. Vee je zabiljeZena njihova tradicija 0 otimanju 12 dj evoj aka. Suba§iei su starinom iz Olova; prema tradiciji, rod su im Kome u Bijelom Polju i Tomici u Haljinicima, 28 U Obrima su starosjedioci: muslimanl Calud, koji su u rodu sa katelicima Maricima i SariCima liz Bjelaviea. Obralije su od kraljevskog roda s Bobovca. Tradicija 0 SltBg.oSCicima vee je zabiljeZena. Vehabi su dosli iz Konje u Maloj Aziji u vrijeme »feta«.29 U BjelaviCima je zivio stari plemicki rod Bjelavica, koji je dao i ime selu. Izumrli su za vrijeme kuge u XVIII vijeku. Majstoroviei se zovu tako jer je iz ovog roda u isto vrijeme zivjelo devetoro brace - majstora. PIemi6kog roda su Va:zgeci, 'a starincima se smatraju joS i Bahiei i Kovaeeviei. Vjerojatno su starosjedioci i Kristiei, Colici i Jozici, koji ne znaju nista blize 0 syom porijeklu.P" U Haljinicima je u vrijeme dolaska Turaka zivjelo sest rodova, ciji potornci i danas egzistiraju u selu. To. su: Tomiei, Bani, Marieevici, Sljivici, Medvjedoviei i StijepiCi. Starog su porijekla i Juriei, koji su nekada stajali u zaseoku Bistrik, te Bnkiei, Joziei i Ce§ljici, koji ne znaju Irista pobliZe 0 svome porijeklu." U Brezanima Velispehici su »Bosnjaej od feta«, a .cosici su takode od »starog koljena«.32 U MiljaciCima starinei su Arnautoviei iIi Topaloviei, Tadici iIi Brkiei, Petriei, Pilipoviei, MarijanoV'ici, te NMcaeeviei iIi P1pi6i.S8 U Seooa starosjediocl su Begli.ci (muslimani), te Dondrasi, PranjiCi, Stjepanoviei, Martlnoviei, Jagnjici i MarkoviCi, koji SVi poticu od jednog roda. Taj rod se u svoje vrijeme dobrovoljno podloZio Turcima i .tako nesmetano ostao u selu.3« U Bijelom Polju starosjedioci su begovi Bjelopoljaci, koji su dosll iz Anadola u vrijeme osvojenja Bosne, azatim: KOMe, Pavloviei, Begici i Kokori, koji su svi jedan rod, porijeklom iz Olova, odnosno iz Mila (danasnjt Arnautoviei) kod Visokog. Navodno, od toga roda ipOticu i visoCki. begovi Zeeevici.35 Starosjedilacki rodovi u Ratnju su Tornici, Crepulje i Sipici.36 U Tekeuu. takvi su Pranjiceviei, a starog porijekla su i Lukende, Bjelavciei, Delme, Jurl\iCi i

Cecaroviei." .

U Nazbilju i BastasiCima su starosjedioci Begici, Salkici, SmaIloviei, Muslici, Kovacevici, Barazici.38 U Donjoj Lipnici: SaNci iIi Keleci, Mehinovici i Muminovici, koji su sv] jednog roda, zatim lb. rici i Zahiroviei ili Mu.siCi, koji su takoder zajedniekog Iporijekla.39 U Gornjoj Lipnici: Babajiei, Simici iIi Kozari- Markovici;40 u Slagoscicima: Gavre.41

18 Op, ciJt., stT. 565-567. n Op. oit., str. 5611--569. Ie Op. oit., str, 56g_:570. al Op. cit., str. 571-572. It Op. cit., str. 573.

18 Op. cit., str. 574.

.. Op. cit., str. 576-577.

16 Op, cit., str, 578-579. ~a Op. eit., str. 597-598. a7 Op. oit., str, 598--599. lIS Op, oit., str. 606-607. ao Op. cit., B1lr. 608.

40 Op. m., str. 609-610. 41 Op. cit., str. 612--313.

44

Organizacija starih naselja u slivu rijeke Bukovice

Bwkovica, lijeva pritoka Trstionice, nastaje od nekoliko vrela i potoCica u predjelu sela Pogara, i na desetak kllometara odatle, tekuei na [ugozapad, prima zdesna rjeeicu Borovicu, koja nasi ime prema istoimenom selu, a izvire ispod planinskog vrha IgriSca. Nadalje teee uglavnom na jug, pod Bobovcem prima Mijakovsku rijeku .(slijeva) i pod Sutjeskom se ulijeva u Trstionicu, Po koliCini vode Bukovica je neznatno manja od Trstionice.

Korita Bukovice i njezinih pritoka su se duboko usjekla u verfensko (filitno) tlo iz kojega mjestimieno dzbijaju manje iIi vece kreenjacke grude Ili grebenovi. Granice citavog sliva, kao i granice slivnih podrueja pojedinih pritoka, su planinske kose strmih padina. Vise od tri cetvrtine povrsine pokriveno je sumorn: najvisi predjeli su pod omorikom i jelom, a ostali pod bukvom. Samo na Bobovaeko] kosi dominira hrastova Suma.

U slivu rijeke Bukovice postoje tri predione cjeline pogodne za stalno naseljavanje i agrikulturnu eksploataciju. U izvornom podruciu, oko istoimene rjeeice prostiru se skupine sela pod zajedniCkim imenom Borovica.

Sliv srednjeg toka Bukovice obuhvaea sela u neposrednoj okolid Bobovca - Kopljare, Dragoviee i Mijakoviee; pri tome treba imati u vidu da se glavnina obradivog zemljiSta nalazi u slivu Mijakovske rijeke, Hjeve pritoke Bukovice. Uz donji sliv Bukovice lezi najveei poljoprivredni areal, skupina sela koja . i danas nose za[ednicko ime Poljani (Vodariei, Kovaeiei, Seperci, Gajine, Papratno, Rijeenjaci].

Borovica danas imagotovo sve osobine stare, pretfeudalne, seoske opeine; to su: taCno odredeni teritorij, zajedniCko ime, odredene etnieke osobine, zajednieki kult i sl. Ipak, egzistencija organizirane seoske opcine Borovice u ovo najstarije doba ne moze se smatrati dokazanom. Ovo 7Joog toga 5to su uslovi za agrikulturnu ekonomiku vrlo slabi; nema arheoloskih iIi drugih astataka iz ranog srednjeg vijeka; iz pisanih izvora i tradicije znamo za egzistenciju specifiCne rudarske varosice u XV vijeku. Na temelju etnoloskih proucavanja moze se zakljucit! da je OVU srednjovjekovnu rudarsku opcinu - naselje formirala skupina rudara saskog pori[ekla, i to u vrijeme dominacija ra:zvijenog feudalizma u Bosni.! U posebnim drustvenim i ekonomskim uslovima, za vrijeme cetiristogodiSnje turske up rave proces rustifikacije doveo je do likvidacije urbanistiekog jezgra i ozivljavanja jedne arhaicne forme naselja, kao sto je u Crnoj God doveo do oZivljavanja plemenske organizacije.

CinjeIrica da se borovieke »planine« ne nalaze direktno uza selo, nego prilieno daleko u slivu Krivaje, poka:zuje da Borovica ni-

1 Milenlro S. FiWi.pov.i.c, Borovica, Srpski etnografskl zbamik, Naselja i poreklo stanovniStva, lmj. 26, Beograd, 1930, str. 594-:-616.

45

je ueestvovala u primarnoj okupaciji ili raspodjeli slobodnih planinskih pasnjaka, bar ne kao posebno organiairano selo - opelna.

Okolnost s10 Borovioa, sa Bobovcem i Poljanima, lezi u slivu Bukovice, i 5to se ljetna ispasa citavog ovog kraja prostire po IgriScu i brdima iznad Borovice.s ukazuje na vjerojatnost da je i podrueje Borovice nekada ulazilo u sastav jedinstvene seoske opcine (Bukovice? J.

Poljani, u donjem slivu Bukovice, bez sumnje predstavljaju ostatak iIi jezgro nekadaSnje seoske opeine. Ovdje grupa oct Best rodovskih sela i danas ima zajednieko ime, teritorij sa taeno odredenim granicama i svoju planinu, a postoje i neki elementi zajedniOkog kulta. To je stara katastralna i administrativna opeina, a poznato je da je egzistirala i u XV vijeku kao posebno organizirano selo--opCina. Seoska planina se prostire po Lijesnici i ~poljanskim) Poljicima, a ispasa zauzima i jedan dio nekadaSnjegposjeda grada

Bobovca," .

Staro, zajednieko groblje nalazi se u Vodariclma.s

Stanovnici Poljana nose zajednieko ime Poljanari.! .ZanimljiJvo joe konstatirat! da n.a podrueju sela nema topono-

masti.ke specifieno feudalnog porijekla,"

Grupa sela oIro samoga Bobovca predstavlja odredenu geografsku cjelinu, koja se manifestira i u nekim organizacionim okvirirna (npr., zajednieki kult oko dzamije u Dragovieima). Medutim, ta zajednica nikada nije bila naroeito cvrsta. Tako ovdje i danas egzistirajuminijaturne katastralne opeine koje su formirane prema starim turskim dzematima. Svako selo ima svoju »planinu«, Zna se da su i u XV vijeku ovdje bila posebna sela, odnosno teritoriji (sela:

Dragoviei, Mijakovici, Kueevci, te posebni teritorij grada Bobovca). »Planine« Dragovica i Mijakovica (sa nekadasnjim Kucevcima) su

. taeno razgranieene, iako cine prirodnu cjelinu i medusobno i sa poljanskim Poljicima. Znaeajno je jos da je citav obradivi areal ovih sela relativno malen, strmenit i nepodesan za stanovanje veceg broja ljudi; usprkos tome, u njemu se kroz historijski razvoj forrnira- 10. viSe teritorijalnih organizacija nego drugdje na mnogo sirim podrucjima, Gledano sa okolnih brda, ovo podrueje izgleda kao veea krcevina na velikom sumskom platou, ill kao detasirana oaza u 00- nosu na veci poljoprivrednl areal Poljana.

I Plaminske 1livade Poljana, Mlijakovica d Dragovtea nalaze se na Poljicima, 1stOOno Ii sjeverno od stalnih naselja; l!ita-vo podrul!je danas je izdijeljeno u privatne posjede i sve do kosidbe ne moze se napasati stoka. Stoga su sva ova sela upucena da do kosidbe - u julu i augustu - kao slooodne ispa§e korliste uda.Ijene predjele oko planinskog v:rha Igrisca, iznad Borovice.

a Ova "'plamna« se veC:im dijelom, kosi; samo neki krSeviJbi i sumoVliti predjeli, kakva je d neposredna okolina Bobovca, koriste se d za islpaSu. Vddje1li i !rod M. S. Filipowea, VilSoeka nahija, str. 585.

4 M. S. Fillpovic, op. cit., str. 588.

• Op. cit., str. 585. .

• Sva toponomastika priIkupljena je kod M. S. Filipovica, VisoBm namja, str. 585-589.

46

. ~ek?liko n:t0menata ukazuje na nekadaSnje politicko-teri1on[alno Jedms~yo. izrnedu Poljana i grupe sela u neposrednoj blizini Bobovca. Prije svega, to su geografska cjelina (sliv rijeke Bukovice), pomanjkanje najstanijih formi naselja i mali poljoprivredni areal uza. sr~nji to~ rijeke, ~, .nadasve, - planina Poljice koja predst.avlJ~ jednu prirodnu cjelinu, iako je vjestaeki podijeljena. Zn~aJno. J.e ?a su i bobovaeka sela i Poljani ravnopravno ueestvoyah u podjeli nekadaSnjeg zemljista grada Bobovca,

. Analizir~juCi os~ovn~ n~binsku stratigrafiju u citavom po- . ctz:.tcJu Bukovice, . ~oze se lZ_vrslb ovakva rekonstrukeija, U vrijeme p~e Ok~paC1J:, raspodJele i organizacije, odnosno u doba do~ac1Je .o.?cmsko-zupskog upravnog sistema, u slivu Bukoviee bila je o~~anlZl~ana jedna s~ o~ina sa naseljima na podrueju dana.snJih . PO!Jana, sa .pla~ Iivadama na Poljicima i prostranim nenas~IJerum su~kim predjelima uza srednji i gornji tok rijeke. Os~~k ~ agrarno Je~ro. te s~ke opCine su danaSnji Poljani. Mooda je 1 n~ez~? ime OCU~~? u lJll~nu. Polj~a, ali je 'moguceda je ona, po opce:~Lreno.m. obieaju, n~~lla 1 nazrv Bukovica. U vrijeme prve ekspanzlJe feudalizma, lZ opcrnske zemlje izdvojeni su veei kompleksi sums~?g .z~!Jista.i planins!tih pasnjaka i dodijeljeni rodovima ?~a.goVD.ca ~ MIJako~ICa (a rnozda i Kucevaca?); oni su krCenjem prosirili obradive povrsine, a prirodnim priraStajem prerasIi u rodov~o ~eI~. S vrem~om, ~v~ je selo, zbog istovjetne ekonomske orgamzacije 1 tehnologijs, primilo sve karakteristike staroga sela-opCine - u manjem obimu.

. ~.vrijeme raz~ijenog feudalizma doslo je do daljnjeg cjepka-

nje opcinskog zernljista, Iznad uSca Mijakovske rijeke u Bukovicu izgrad~n je grad i nj.~mu je izareala opcine dodijeljen oveei kompl~ sumskog zemljista, Nekako u isto vrijeme, paralelno sa razvojern y Bobovca, .foz:mi~? se u neposrednoj bltzinl selo zanatlija -:- oruzara (Kopljari), kOJ1 su takoder uspjeli dobiti odredene povrsme sumskog zemljista i kreenjem ga kultivirati.

l!. slueaju dB: je i podr~cje Borovice nekada spadalo u zajednieku opcmu Bukovicu, onda je do njezina izdvajanja i formiranja u posebnu rudarsku opcinu doslo u vrijeme punog feudalizma.

U doba najviseg uspona bosanske driave i Bobovca, U ovom ~eografski zabaeenorn mikroregionu, dva naselja prerasla su u viSi tIp - gradske, odnosno varoske naseobine (Bobovac i Borovica).

Kao kuriozitet navodimo kako se propast Bobovca odraziIa na karakter naselja u najblizo] okolini, Okrnjena seoska opelna Poljani. produzila je zivot u starim forrnama, feudalna sela Dragoviet i Mij~ovici ~~~~i su organieactju i strukturu ostalih sela i u toj for~ produzili ZlVot sve do danas, ZanatIijsko selo Kopljari transformiralo se takoder u selo ratara i stoeara, Borovica je degradir~ 00 varoSke i zanatlijske u seosku opcinu, Bobovac se kao. naselje potpuno ugasio, a njegovo zemljiSte je (ponovno nakon nekoIiko stoljeea) razdijeljeno iuneau Poljana, Dragovic~ Mijako.vica Kucevaca i Kopljara.'

47

•

Zajednreki kult je svakako [edan od najuoeljivijih elemenata starih zajednica, Ovdje se 0 zajedniekom kultu moZe .govoriti samo u dubljoj starini. Vee je ukazano na vjerojatnost da groblje u Vodaricima (Poljani] predstavlja trag zajednickog kulta mrtvih. Nekolilro toponima govori 0 tragovima kulta vezanog za staroslovensku religiju ..

Dva lokaliteta, u cijem se imenu nazire stari kultni sadrzaj, su:

IgriSee iznad Poljana, u predjelu sela Gajina, te planinski vrh IgrlSce, iznad Borovice. Na periferiji poljanskih i mijakovskih Poljioa nalazi se i planinski predio pod Imenom Perun.?

Tokom historijskog razvoja, posebno u XIV i XV vijeku, dominantan je kultni centar na Bobovcu, ali se paralelno s njime razvija i Iokalni centar u Borovici. Nakon propasti Bobovca, kultnu tradi'Ciju donekle odrzava muslimansko stanovnistvo preko dzamije u Dragovieima," dok se katolieko stanovnistvo orijentiralo prema snainijem srediStu u Sutjesci.

Osim srednjovjekovnog Bobovca i ob ekata u njegovom obrarnbenom sistemu upovijesti sliva Bukovicepostoje i drugi' tragovi zivota iz proteklih vremena.

Vee je spornenuto gradinsko naselje broneanog i starijeg zeljemog doba prethistorije na Bobovcu. Eventualni ostaci iz prethistorije na lokalitetu Gradina - na Hridu - nisu provjereni, a na Istoimenom visu u Borovici nije pronaden . nikakav prethistorijski arheoloSki materijal.'

Anticko doba ostavilo je tragove sarno na Bobovcu.l"

Na ziV'Ot u ranom srednjem vijeku podsjeeaju samo nazivi kultnih mjesta: Perun i IgriSCe (u Poljanima i iznad Boroviee), te arhaiena organizaeija i naziv naselja Poljani. ArheoloSki ostaci iz ovoga vremena mogli bi se oeekivati na velikorn groblju u VodariCima.

Srednjovjekovna groolja sa steecima nala:ze se u Vodarieima i Kovacicima, na podrueju Poljana, na Branieu vise Bobovca i u Donjoj Borovici. Ostael rudarske djelatnosti srednjega vijeka su: velika troskovista ad rudarskih talionica u Borovici, rudarske jame pod naeivom Kraljeva rupa u Borovici, te brojni rudarski toponimi u Borovici i na granici prerna VareSu (Rupe, Ortovi, Ceovi, SaSki potok).l1

7 M. S. FililpoviC, op. oiJt., str. 585, 588.

a K.od Muslitnallla iz Dragovdca I Mijakovica i danas je !iva tradicija da su u stara vremena dolazild di!llllliji u DragoviCima po 7 naoruzanih ~lanova obitelji Sinana; ov,i Sinani fnvjeli su na sjeverI1()1l\ dijelu kose Hrdd, dzmedu Ratnja i Kopljoca, gdje se i danas vd.di omanje groblje i rusevine zgrada; 00- mrld SIU vjeroja1no za vrijeme velike kuge u XVIII stoliecu. Dzamija u DragoViiCima sruSena je prije nelroliko decenija, a nova je podignuta '11 Jusi6ima, zaseoku Mdjakovica.

• Vis Gradilll!u cb3Sao sam sa Ljiljanom TomiCie, upravnikom Zavi~ajnog muzeja '11 V1sokom, .i s Antom Kueanom, muzejskim preparatorom, 1963. godlne,

11 Cd kasnoantrekog utvrdenja do danas se OCuvao jedan zid, a tipil!no rimski krovni crljep naden je pnilikom arheo.lo.§lrog .iskopavanja.

11 Dr M. S. FdJ.ipovie, Boroviea, str. 604, 599, 609.

48

SrednjovjeJrovnog su porijekla i toponimi Kraljevo Guvno u KOIPljarima i Sepercima, Kraljevac - izvor nedaleko od usCa Bukovice, Kraljeva voda u Sepercima, Crkvica - kraSka greda ispod Bobovca, Crkvena - u Borovici, VaroS - ime jednog sela u Donjoj Borovici, naziv sela Kopljara, lokalitet Carina u Borovici i dr.l!

Kroz ovo podrueje prolarzi1a su u srednjem vijeku tri ::;nacajna puta. Jedan ad njih isao je preko poIjanskih Poljica, spajajuei dolinu Bosne oko Visolrog .j Kaknja sa dolinom Krivaje i, dalje, s porjeejem Spreee. Lokalitet Karaule iznad Poljana ukazuje na vaznost OVDga puta i u ranije tursko doba,

Od Sutjeske do Bobovca vodio je relativno sirok put preko kose Jezevice i, dalje, kanjonom Bukovice. Na nekoliko mjesta, posebno oko klanca Ljestvace, vidi se da je Ijudska ruka usijecala put i stepenice u zivu stijenu. Iz jednoog sudslrog zaplsnika s poeetka XVI vijeka zna se da je na njemu bilo i mostova, U produzenju, put je isao na Dragovice, zatim na Sernizovu Ponikvu, Pogare, da bi se spustio u rudarski region Duboseicu, u dolini Krivaie. U jednom dijelu - od Dragoviea do Pogara - ovaj put se naziva Bobovaeloom kaldrmom,

Sa Bobovca je prema zapadu vodio i jedan prikljueni put; on je, preko Kopljara, NaZbilja i Bastasiea, povezivao Bobovac sa dolinom Trstionice,kuda je iSao jedan od najkrai:ih magistralnih putova izmedu Gornje Bosne i posavskih predjela oko uSCa rijeke Bosne.t!

(Bobovac i Kraljeva Sutjeska, stolna mjesta bosanskih vladara XIV i XV stoljeca, Sarajevo 1973, 16-26.)

1! M. s. Fildpovie, VisOOka nahiJa - prema registru; isti autor: Borovvica - prema registru.

13 ° tome dokumentu govor.i se u posebnom poglavlju ovoga rada koji nosl nazdv ,,0 gradskom zemiji§tuc.

Zapaianja 0 seosktm op6inama re:wltixaj!U iz moith silrih proucavanja 0 1Iipovima starih naselja u BosnIi.

14 ° magistralnom putu V4soko - Sutjeska - uSee Krivaje govoti seu poglavlju 0 topografiji ooline Trstion.ke (uvodni dio izvjeStaja 0 arheoloSkom istraZivalllju Sutjeske).

... - Studije 0 ter1torljalno-polltU!koj org, sred. B.

49

LEPENICA U SREDNJEM VIJEKU

Osnovu za proueavanje Lepenice u srednjem vijeku predstavljaju oskudni pisani historijski izvori, zatirn arheoloski spomenici i toponomastieka grada.

znavanje uzeg podrueja danaSnje Lepenice ani nemaju vece vainosti.

Struene historijske literature 0 Lepenici gotovo i nema. Opei pregledi pohtieke povijesti Bosne 0 Lepenici govore samo u vezi sa eitiranom poveljom Bele IV. Sav roo historicara u tome pravcu sastojao se od pokusaja utvrdivanja granica zupe Lepenice u srednjem vijeku i ubikacije posjeda bosanske biskupije.!

Ar h e o l o s k a i t o p o n o m a s t i c ka grada

Bolje nego pisani lzvori proslost Lepenice osvjetljavaju arheoloski spomenici. Vrijednih podataka pruza i toponomastika. Dosadasnji roo na ispitivanju arheoloskog fonda srednjeg vijeka u Lepeniei sastojao se iskljueivo ad registracije pojedinih Iokaliteta u okviru prilrupljanja opcih arheoloSko-topografskih podataka. Takvih podataka ima u neobjavljenoj arheoloskoj topografiji Bosne i Hercegovine ad W. Radimskog," zatirn u radovima dra M. Mandica, dra VI. Skariea i D. Baslera,"

U toku 1958. i 1959, paralelno sa prikupljanjem podataka 0 prethistorijskim i ant10kim nalazistima, registrirao sam i veei broj srednjovjekovnih arheoloskih spomenika, koji dotada nisu bili poznati. Za jedan broj nekropola sa steecima dao mi je podatke prof. M. Fihpovic, pa mu se na tome i ovom prilikom zahvaljujem. Ponovno sam pregledao i veeinu odranije poznatih lokaliteta, te u mnogim slucajevirna dopunio iii Ispravio podatke 0 'njirna. Istovremeno sam prikupljao i toponomasticku gradu, koja ima znacaja za razumijevanje historijskih pojava i procesa u okviru srednjega vijeka.

Izvori i Iiteratura

o Lepenici u srednjem vijeku postoje samo tri pisana histo-: rijska izvora. Prvi poznati podatak 0 Lepeniei nalazi se u poznatoJ povelji ugarsko-hrvatskoga kralja Bele IV iz ] 244. g. Tu je medu posjedima bosanske crkve, koje je kao takve pr~znao i b~ki ba~ Ninoslav, naveden i posjed »i n sup aLe pen 1 c h a Roc 11, UbI est e c c 1 e s i a s. M i c h a eli s«, Slijedeei podatak potjece iz Dubrovaekog arhiva: 1335. g. neki »B 0 go e D 0 b r 0 sic h deB 0 S sen a de qua dam con t rat a qua m v 0 cat u r L e pen i c a« prodao je u Dubrovniku 3 konja za cijenu ad 40 perpera. U Dubrovackom arhivu ostala je zabUjeZena i kupovina jedne robinje u Lenenici 1381. g.l Neki historicari su smatrali da je u naSoj Lepeniei izdata i [edna povelja Mahmud-pase Andelovica 1463. g. Medutim, dr Hazim Sabanovie je dokazao da se Lepenac iz te povelje odnosi na rijeku koja se ulijeva u Vardar blizu Skoplja u Makedoniji.% Za srednjovjekovnu povijest Lepenice imaju vrijednosti i turski defteri za Bosnu iz 1469. i 1485. g., koji spominju Lepenicu kao nahiju.t Na Zalost, ti defteri, koji sadrze viSe pojedinacnih i drago-

cjenih podataka, joS uvijek nisu objavljeni. .. . .

Q Kresevu, Fojnici i MiladraZu, nekada sastavnim dijelovima rope Lepenice, povijesni izvori su znatno brojniji. Medutim_, za U!pO-

1 Theiner Monumenta Slavorum mel'lidiCllallum I, 296;

Desanka 'Kovatevdc, Trgovdna u srednjovjelrow1qj BO&IIIi, Sarajevo,

1961, 19. bilj. 26. .

Vuk Vinaver: Anali Hist. mstituta JAZH, Dubrovnik, 1953, 128. I Godimjak Istorijskog druStva Bosne i Hercegovine IX, 1957, 21.

I POjedlinai!ne podatke iz tih deftera oojavi'O je H. Sabanovdc u knjizi Bosanskl pasaluk, Izdanje Naul!nog druStva Bosne Ii Hercegovine, Sarajevo, 1959, str. 117, 123, 124, 132, 144, 146, 147, 183.

Arheoloski s p o m e n i c i r a n o g a srednjeg vijeka

Kao i u drugim nasim krajevima, i u Lepenici su arheoloski ostaci ranoga srednjeg vijeka vrlo oskudni. K tome i sama nalazista ovoga historijskog perioda su takve vrste da ih je vrlo tesko pronaei: ona su redovno skrivena pod zemljom, pa njihovo otkrivanje zavisi ad slucaja, Zbog toga 0 ranom srednjem vijeku u Lepenici govori sarno nekoliko slueajnih, i to dijelom nesigurnih nalaza.

Basler je zabiljezio kazivanje da su oko 1920. u blizini katolieke crkve u K i s e 1 j a k una i s lin a g rob gdje su pored Ijudskog skeleta bili polozeni i dijelovi konjskog kostura.? Ukoliko je to kazivanje taeno, radilo bi se 0 tzv. konjaniCkom grobu, koji je bio poznat u starih Slavena sve do IX stoljeca. Na konjanieki grob podsjeea i toponim Atov grob izmedu Zezelova i Bukovice.

4 Ra&.i, Rad 1869, 126; J~: Trgovacki drumovi i rudnici Srbije i Boone u srednjem vdjeku, prevod D. Pejanovica, Sarajevo, 1951, 52. i 97.

6 Rukopis u Za<Vodu za zaSmw spomeniika kulture u Sarajevu.

• Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, 1925, 61~5; GZM, 1932, 1-20; GZM, 1954 - Arheologija, 299-306.

7 GZM, 1954. - Arheologija, 305.

51

50

Godine 1923. dr M. Mandie je u selu Pod a s tin j u otkopao u kameno tlo uklesanu zitnu jamu, Njezin je oblik podsjeeao na bocu, visoku 1,90, a siroku 1,60 m. U jami su nadene i kosti subfosilnag konja, koji je u naAim krajevima Zivio negdje do VII vijeka n. e. Pozivajuei se na jedno mjesto kod Tacita, Mandie je ovu jamu pripisao nekom germanskom plemenu," Basler, naprotiv, ovu ja:mu smatra ikasnoantickim granarijem. Slienih jama nadeno je u Bosni joS: 19 u Detlaku kod Dervente i 9 u Mujdzicima kod Jajca," Dr J. KoroSec je, ukazujuCi na brojne primjere u ostalih Slavena, s prarom zakljueio da sve ave jame u Bosni, najvjerojatnije, pripadaju Slavenima.w Napominjem da su zitne jame JuZnih Slavena poznate i iz pisanih izvora kasnijeg srednjeg vijeka.ll

t

I

•

,

• ,

Zel;ezna strelica sa Graca !Cod Zabrda (crtez H. Volfart) N a;raJlll[la veliCina

Na ilirslrom gradinskom naselju G rae u ko d Z a b r d a naSao sam Zeljeznu strelieu, koja ima najbliZe analogije sa strelicama iz ranoslavenslrih grobova u Rusiji.

Unutar kasnoantieke bazilike na G r a c u k 0 d Hom 0 1 j a Skarie je otkopao i dva skeletna groba, za koje pretpostavlja da potieu iz srednjeg vijeka. Osim toga, u jednoj prostoriji bazilike nasao je fragmente Ionca, koje je datirao u kasno karolinsko doba.12 Takvo datiranje preuzela je i I. CremoSnik.13 Medutim, s obzirom na sla~ poznavanje keramickog materijala toga doba kod nas, takvo datiranje zasada treba prirniti sa rezervom.

Gradovi

U danasnjoj Lepenici nema nijednog srednjovjekovnog grada, Medutim, neposredna okolina Lepenice upravo je naeickaoa gradovima. Da bi se dobio sto jasniji uvid u poloza] Lepenice u sred-

8 GZM, 1925, 62-63.

• K. Hormann, GZM, 1892, 243; D. Sergejevski, GZM, 1938, 59-60.

10 I. KoroSec. Uvod v matertalno kulturo Slovanov " zgodnjeg srednjeg veka, Ljubljana 1952, 168-17.

11 Npr. u povelji srpsirog kralja UroSa II iz 1322. (Miklosi.ch, Monumenta Serbica, Vie.nnae, 1858, 565).

11 GZM, 1932, 19.

11 GZM, 1949/50, 389, 387.

52

njem vijeku, potrebno je ukratko spamenuti i gradove u njezinoj blii.oj okolini.

Grad kod ViSnjice. Jumo od sela, jedan greben koji se sa planine GraSciee strmo spusta u korito potoka Rikavca nasi naziv Grad. Na zavrsetku grebena stoje rusevine utvrdenja sa zidovima u krecnom malteru. Vrh grebena prelazi u jedan Sirl plato koji se zove Ravni grad. Same rusevine i blizu olrolinu nisam uspio pregledati, ali sam gore navedene podatke provjerio medu viSe stanovnika sela ViSnjice.

Mjesni nazivi Grad, Ravni grad, GraSCica karakteristiCni su za ruSevine srednjovjelrovnih gradova. Tome u prilog ide i druga toponomastika u bliZoj okolici: jedan kompleks zemljiSta na prestoru gdje se zavrsava kanjon potoka Rikavca u ViSnjici nosi naziv Carine; Dvordste je ime jednom zaseoku ViSnjice. Dounom Rikavea prolazi stari kiridzijski put, koji preko Pogorelice povezuje dolinu Neretve i Rame Sa srednjom Bosnom. Znaeajan centar u prethistoriji i antiei, ViSnjica je, kako izgleda, zadrzala ulogu lokalnog centra i u srednjem vijeku. Njoj je gravitirao kraj oko sastavka Fojnicke rijeke i Lepenice. Po svome geografslrom polozaju, ovaj grad je mogao biti u svoje vrijeme centar citave zlllPe Lepeniee, isto kao sto se u antleko doba srediste [edne upravne [edinice nalazilo u Visnjici.

Kresevo. To je poznati rudarski i trgovacki. eentar u XIV i XV vijeku. RuSevine grada leZe na kosi Grad, juZoo od danasnje varosi, Vjerojatno je vee u srednjem vijeku jedan dio Lepenice gravitirao Kresevu kao ekonomskom i pohtickom centru.

Tuhelj. Rusevine grada Tuhelja leze na Bijeloj rljeci~ oko 3 km sjevemo od Tarcina, Tuheljom se naziva i eitav kanjon Bijele rijeke od Tareina do sastavka sa Crnom rijekom. Konkretnije, naziv Tuhelj danas oznaeava vodeni vir i stijenu na kojoj leZe rusevine grada, Konture utvrdenja priblizne velieine 50 m x 20 m naziru se na cca 100 m visokoj verfenskoj stijeni sa desne strane rijeke, na juznom obronku gore Sevida. Unutar bedema, prema konfiguraeiji terena, prirnjecuju se i pojedini manji objekti. Greben kojim je stijena vezana za masiv Sevida presjecen je do dubine od neka! m da bi se onemogueio prilaz gradu. Sjeverozapadnim podnosjem stijene prosjeeen je vjestacki jarak, Cija se dubina kreee od 2 do 4 rn, a Sirina oko 6 m.

Na nesto nizem grebenu sa lijeve strane rijeke (obronak planine Tmora) takode se vide tragovi vjeStaclrog presijecanja grebena i neznatni ostaei zidova sa malterom, koji ne dozvoljavaju da se stekne jasna predstava 0 velicini i obliku gradevine.

Ove rusevtne ukratko je opisao u jednoj biljesc! W. Radimsky.14 Medutim, sudeei po opisu, on je vidio samo neznatne ostatke ~.e~ina l1:a lijev_oj ~trani rijeke. Glavnog utvrdenja on nije vidiJO niti je 0 njemu bilo sta znao. Vrijedno [e napomenutj da su se, pre-

14 GZM,· 1891, 53--54.

53

rna Radirnskom, jos devedesetih godina proSloga vijeka ove rusevtne zvale Tuheljgrad.

U neposrednoj blizini grada nema prostora za smjeStaj podgrada, trgoviLSta ili varosi, a bli!a okolina je strmenita i nepodesna za nastanjiva.nje. Posmatrajuei geografski izgled okoline, gradu je morale gravitirati podrueje oko danaSnjeg Tarcina, Rastelice i K'OrCe. Nije iskljueeno da je naselje Smueka kraj Tareina u stvari bilo podgrade Tuhelja. Nairne, to naselje, koje joo i danas postoji pod imenom Smucka, spcminje se 1428. kao Smucicha.P Tu je bosanski kralj od dubrovaekih trgovsca uhirao neke da.Zbine. 0 veCem srednjovjekovnom naselju u blizini danaSnjeg Tar~ina g~vori i veli~a nekropola steCak:a na lokalitetu Borku. Samo une mjesta TarCin kao da podsjeea na zanatliju k'Oji se bavio izradom stitova - tarl!a. Ovdje se raevao i glavnl trgovaeki put koji je dolazio iz Huma i Dubrovnika (u KreSevo i Fojnicu, u Visoko i u Vrhbosnu).

Posebno ee biti govora 0 brojnim falsifikatima historijskili dokumenata u vezi sa gradom Tuheljom.

Gradac kod HadZica. Na kraSkoj grudi Gracu izmedu Hadzica i Pazariea lcie rusevine srednjovjekovnog grada. U arheoloskoj Iiteraturi grad je poznat po opisirna M. M~ndica16 i n .. ~azaliea.1: Za gradske rusevine znalo se i tokom XVII 1 XVIII stolleca.18• U hlS~rijskim izV'Orima spominje se 1355. i 1378, oba puta u VeZ1 sa cannama bosanskog kralja.19

o srednjovjekovnom gradu Vis 0 k 0 m i njegovom P?dg.radu _ Podvisokom - napisani su brojni cIanci, rasprave pa 1 cltave knjige. Uz Bobovac, to je, svakako, najvaZ.niji grad srednjovjekovne

bosanske drZave. .

Bedem u Grajanima. Ove rusevine, koliko mi je poznato, ukratko spominje sarno prof. dr M. S. Fmpovic u svojoj knjizi VisoCka Nahija.!O Lokaliteta nisam obisao,

Zbog toga 5t'O je lezao na teritoriju zupe Lepenice, potrebno je spomenuti i K 0 Z '0 g r a d kod Fojnice. U historijskim izvorima postoje '0 njemu sarno oskudne vijesti (1444. i 1447).21

Crkve

U Lepenici se arheoloskim putem nije mogla ustan'Ovi~i nije~na crkvena gradevina iz srednjeg vij?ka. Ipak, n~ma ~~mn]e da ih je bilo, MaZda se rusevine crkava kriju pod zemljom, III su se zbog

15 N. Jorga, Notes et extralts POUT servir a l'histodre des Croisades au

XV-e siecle, Paris, 1899, II, 241.

It Stari.na!' SKA, Beograd, 1926/27, 9-10. 17 GZM, 1942, 193-206.

18 Vid Vuletic Vukasovic '11 GZM, 1891, 274-280.

11 Stojanovic, Stare srpske povelje i pisma I, 71; Dub.rovaCki Ub.ri reformati()l}WJl IV, 184.

18. Naselja i poreklo stanovnistva, knj. 25. Beograd, 1928, 428. ft Jorga, o, c., 406 i 402.

54

slaJbog kvaliteta gradevinskog materrjala tragovi potpuno izgubili .. Kako je geografski razmjeStaj crkava vazan za razumijevanje drustveno-politiCkih prilika toga doba, potrebno je 0 njirna nesto reei, makar samo na osnovupovijesnih izvora i toponomastike.

RotUji - Pa.rdevici. J edimJ. pisani hdstorijski podatak '0 srednjovjekovnoj cr1kvi u Lepenici nalazi se u. poznatoj povelji ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV iz 1244.22 U toj povelji, izmedu ostaloga, kralj Bela potvrduje bosanskom biskupu posjed »Rozil i.n supa Lepenic:za, apud eeelesiam s. Michaelis«. Iz smisla povelje razabire se da je vee bosanski ban Ninoslav bio to priznao kao start posjed bosanske crkve.

Medu bistoricarlma nema spora '0 tome da je Rozil iz povelje isto soo i danaSnje selo Rotilji kod Kiseljaka. Ipak, joo nitko nije provjerio da H u Rotiljima ima kakvih tragova od crkve iIi biskupskog posjeda. Stoga sarn i ja, kao Ii prof, M. Filipovie, pregledao teren oko Rotilja i dosao do om rezultata: u sredini trougla k'Oji zatvaraju sela Parefeviei, Rotilji l'Borina, ispod kuca porodice Bojo, jedan kompleks njiva i Slime nosi naziv Crkvina. Lokalitet danas pripada selu Parezevieima, ali do njega dopiru i posjedi stanovnika sela Rotilja. Mjesto je terenski istaknuto, jer sa istoCne i zapadne strane teku manji potoci, ali ga ipak znatno nadvisuju kose na kojima su smjestena sela Borina i Parezeviei. Povrsinskim pregledom nisam mogao utvrditi nikakvih arheoloSkih ostataka, iako jedna glavica irna vanjski izgled gromile u kojoj bi se mogle krit] rusevine kakve zgrade. Prilicno nejasna tradicija govori samo 0 crkvi koja je nekada tu stajala. Zanimljivo je da stanovnici sela Borine, P'O nekom starom obieaju, narueuju da se u njihovu groblju govori misa '0 Miholjdanu.

Moglo se oeekivati da Ce toponomasti:ka sacuvati uspomenu i na biskupski posjed, slieno kao u Praei i Neretvi. Pokazalo se da je to oeekivanje djelomieno imalo svoga opravdanja. Jedan kompleks zemljista od neka 3 hektara u selu Pod a s tin j u nosl naziv B i sk up i n e. ZemljiSte je u odnosu prema okolini nesto slahijeg kvaliteta, ali je okrenuto prema suncu, pa je vjerojatno da se radilo 0 vinogradima. Medusobna udaljenost Rotilja i Podastinja nije velika: oba sela pripadaju jedn'Oj teritoriJalnoj cjelini, tako da i danas ulaze u sastav iste katastarske opcine, Osim toga poznato je da i dijelovi jednog feudalnog irnanja mogu biti razbacani.

o crkvi u Podastinju, osirn toponima ~Tkvina, govori i VTI'O Ziva narodna tradicija, koju je zabiljezio j'05 Patsch, Prema tome kaervanju, crkva je stajala na samome vrhu stijene, na rusevinama stare ilirske gradine i kasnoantiekog refugija. Bila je posveeena sv. Luciji, a u njo] je bio pokopan i neki biskup. Jedan steeak se smatrao spomenikom na biskwpovu grobU.!3 Na tome mjestu, kao

II Tekst povelje saCuvan je u papinojpotvrdi liz 1375. U cJellini je 00- javljen kod Theinera, Monumenta Slavorum meridionalium I, 296, i kod Smibid.a.sa, Codex diplomBltliC'US IV, 236-240. Izvod liz povelje denio je i E. Fermandiin, Acta Bosnae, 12-13.

.. Tradicija zabiljeiJena kod Ma.ndita, GZM, 1925, 6~4.

55

nad~robIl:e pIoee iIi dijelovi arhltekture, nadent su (naravno kao spolia): nmska nadgrobna stela M. Honesima i cippus Aurelija Victorina. Tu je i nekropoia sa desetak steeaka. Kako se vidi sve okoIncsti, kao 8to su: ime, poloZaj, stari politiCki centar anti&a spolia te vrlo ziva narodna tradicija, govore u prilog vjero~anju da je ov~ dje uistinu stajala srednjovjelrovna crkva.

Ime jednog zaravanka lila sjeverozapadnoj periferiji sela P aI e z a glasi K a l u d r e. Korijen rijeei upueuje na nekl stari manastir iIi manastlrski posjed. Arheoloskih tragova na tome prostoru nisam mogao pronaei.

2iva i rasirena tradicija kaZe da je u selu Don jim Dr a z evic i m a nekada stajala crkva posvecena sv, lvi. Navodno je stajala direktno na prethistorijskom tumulu, Jcraj kuce Dusana Damjanoviea (danas osnovns skola). Na tome rnjestu su se sve donedavno drzale mise 0 lvanjdanu, a vrelo koje izvire ispod tumula smatra se ljekovitim. Grada sa porusene crkve navodno je upotrijebljena za i!zgradnju dzamije u Han-Plod. Arheoloskih ostataka inaee nema.

Prof. M. Filipovic zaibiljeZio je karzivanje da se u Han-PIoN nekada nalazila pravoslavna crkva,

Osirn irnena, nejasne tradicije i nelcih drugih karakteristienih okolnosti (nekropola sa steecima, staro naselje) nema nikakvih drugih podataka 0 nekadasnjo] crkvi n a 0 c r k a v k i u Hom 0 I j u.

S't e e c i

y V is n j ~ c ~ 0 ~y ~ 0 I j .u, na lokalitetu M ram 0 r j e, Ieze 4. steck~. ~ edan je ruski slJemenJak od krecnjaka sa podnoZjem, drugl - niski sanduk od kreenjaka sa podnozjem, treei - veea ploea t~d.er od kr:c~jaka, ~ ~tvrti - ploea od verfenskog Skriljca. Ste~~ ~ ~ecn~aka ~Jl';> ~u obradeni i dobro ocuvani, a ploca od sklrIJca Je djelomieno ostecena i gotovo amorfna,

Gomja ViSnjiea. Na lokalitetu H r a s t 0 v i istocno od sela kr~J puta u Kiselja~, nalazi se omanja nekropol~, dobrim dijelo~ unistena. Sada se vide samo dva niska sIjemenjaka izradena od kamana krecnjaka, te omedineod grobova bez spornenika.

•. Pa.Tez~vici. Nedaleko od kuee Stipe Tuke stoji jedan stecak

slJemenJak 1 4 spomenika u obliku sanduka.

Po~astinje. N a sam 0 m v r h u C r k v i n e unutar rusevina kasno~nbckog refugija, smjestena je srednjovjeko~a nekropola sa 10 stecaka od kreCnjak~: ObIici su im: srednji iIi niski sanduci i ploce, ~ ,?brada ~~ba. NIJOOan stecak nije vise u svome primarnom polozaJ~. Tradieija kaZe da je u jednom od grobova pokopan bis~Uip, a [edna nadgrobna ploea smatra se crkvenim pragom. Ovdje je na~~ .nms~a nadg~bna stela M. Honesima i cippus porodice A~:ehJa Vikt?rma. ~me 1923. dr M. Mandie je na ovome mjestu ~lO probIl:0 lSk<?pav~nJe. Pod jednim steClrom nasao je skupnu grobnicu bez ikakvih priloga, te ustanovio da su drugt grobovi, medu

56

njima i ltbislrupov«, vee ranije bili prekopani. I Mandic i Basler vidjeli su na ovoj nekropoli sarno 7 steCaka.

Na prljevoju k'oji me Crkvinu sa ostalim brdskim masivom dvije omanje glavice i prostor oko njih zaueima tzv. G r c k 00 g r 0 hI j e. Basler je ovdje zabiljeZio svega tridesetak steeaka. Medutim, nesto ¢ljivijim prebrojavanjem u gust.oj Sikari ustanovio sam da ovdje, u tri skupine, irna najmanje 75 spomenika.

Prva skupina od 20 steeaka nalazi se kraj samoga seoskog puta, na omanjoj glavici (maida ru-sevini neke antieke zgrade?). Osim dva sarkofaga sa podnozjem, sve ostalo su sanduci i prelazni oblici prema plocama. Na jednoj debljoj ploei urezan je kriZ jednakih krakova.

Mnogo veea grupa od priblizno 45 spomenika zbijenih u guste redove nalazi se na omanjem brezuljku, kojih 3U m dalje. Nekropola je obrasla gustom sikarom, pa je zbog toga i broj spomenika ustanovljen samo pribliZno. Osim steeaka, ovdje se po omedinama na povrsini zemlje naziru ibrojni grobovi bez spomenika. Po 00- liku sve su saml sanduci i ploee.

Treea skupina od desetak stecaka - sanduka i ploca - razbacana je po ledini, odmah ispod breZuljka.

Kao materijal za izradu stecaka na Grekom groblju upotrijebljen je uglavnom kreCnjak, ali se susreeu i pajedini primjerci izradeni od sedre, pjeSi!ara, skriljca I, narocito, konglomera1a. Opeenito uzevsi, obrada je gruba, ali vrhove obiju giavica zauzimaju grupe nesto bolje obradenih i veeih steeaka (sl. 2).

U samome selu, u Bari Fr. Sliskovica, leie 2 steeka-sanduka, Ispod sela na jednom u sumuobraslom zaravanku zv. V r b ie a, gdje strmenitopoloZene njive Pod as tin j a prelaze u ravnieu oko FojniOke rijeke, omanju nekrqpolu sacinjava 7 velikih, paZIjivo izradenih stecarka (6 sarkofaga i 1 sand uk). Oko njih se zapazaju i tragovi drugih grobova bez spomenika, zatim, nek.oliko manjih krizeva. Na jednom krizu ima i cirilski matpis, koj! neee biti stariji

cd XVIII vijeka.

KiseZjak. Na izdanku rijecne terase, na z ap a d n o j p e ri f er i j i v a r '0 S i, odrnah do novog Partizanskog groblja, nalazi se velika nekropola s oko 100 steeaka, Sedam spomenika irna oblik sarkofaga, a ostalo su sanduci iii ploee. Jedini ukrasi su: plastieno isklesani »nadzak« na jednom i »svastika« na drugom steeku, Materijal je krecnjak i konglomerat, te pojedinaeno skriljac (s1. 13). Osim nekoliko bolje izradenih primjeraka, svi ostali su grubo radeni (s1. 9).

Veci broj steeaka ugraden je ute mel j e kat 0 1 iC k e c r kve, koja je podignuta dvadesetih godina prosloga vijeka. Dio jednog stecka slufi kao podnoZjegvozdenom raspelu pred crkvom. Priea se da su prilikom gradnje crkve otkopani i brojni grobovi. U nekima je, navodno, bilo i nakita. Negdje u blizini je otkopan i vee ranije spomenuti konjaniCki grob.

57

Zanimljiv oblik jednog stecka sa nekropole u Kiseljaku (crtez M. Filipoviea)

Sasvim je uniStena nekropola steeaka, koja je sve do poeetka ovoga vijeka stajala na mjestu danaSnjeg D je c j e g do m a, vis-a-vis hotela Dalmacije.

Seoce C i z m a smjeSteno je na jednom izduzenom obronku Berberuse, ciji istoCni izhreZak nosi nazirv 0 s t r 0 g a. Ovdje su, na omanjem zaravanku u njivi Ilije Blazeviea, sve do prije nekoliko godina stajala 2 stecka. VlasniJk zemljista ih je Izrazbijao kreeci njivu.

Palei: U katoldckom groblju na Dub u ima 15 stecaka izradenih od karnena kreenjaka. Osim dva niska a dugacka sarkofaga, sve ostalo su sanduci normalne veliCine. Obrada je relativno dobra. Navodno je joo 4-5 spomenika uzidano u kapelicu na groblju. Prema evidenciji Zavoda za zastitu spomenika, ranije je ovdje bilo 40 steCaka.

U istome selu, na brezuljku G r a c u od nekadasnje nekrOipole os tala su joo sarno 2 velika sarkofaga, Jedan od njih je potkopan i prevrnut, a na sredini je iskopana rupa za stavljanje dinamita, Na jednoj duzoj strani isklesana su dva diska promjera ~8 em, a na drugoj - dva koncentriena kruga sa rozetom u sredini, Dobiva se dojam da su i -diskovi u stvari sarmo nedovrsene rozete uokvirene krumicarna. Na zapadno] uzoj strani isklesan je polumjesec, Drugi steeak je siroki sljernenjak sa niskim, gotovo ravnim krovom. U okolini ima omedina i od drugih grobova bez spomenika. N ekoliko d.wb1jih rovova pokazuje gdje su donedavno stajali stecci, kojih danas nema.

Peleska Cnpr;ja. U blizini Mutapova hana, na istoenom kraju sela, 15 steeaka je smjesteno u sumici zvanoj G a j. Spomenici u ob-

58

liku sanduka vrlo su grulbo obradeni i slaibo saeuvani. Pravljeni su od kamena skriljca, kreenjaka i sedre. Nekoliko spomenika i grobova unisteno je prilikom proSirenja ceste 1955~1956.

Duhri. Zapadno od zaseoka Pol j e, uza sarnu cestu, na oranici Hen d e k sada se nalaze 24 steeka, Radi se uglavnom 0 plocarna i prelaznitn oblicima prema sanducirna, sa svega nekoliko normalnih ssnduka. Kao materijal za izradu upotrijebljen je skrtljac, konglomerat, sedra i kreenjak, Neki su spomenicl osteceni, opcenito su slabo oeuvani, a navodno ih je mnogo unisteno i prilikom gradnjei proslrivanja ceste.

BuTwa. Slobodni prostor medu muslimanskim grobljima usred sela nosi naziv Trzan. Tu se vidi jedan omanjt steeak u obliku sanduka, grube obrade i djelomieno ostecen.

Ljetovik. Prema topografiji V. Radimskog, u selu Ljetoviku nalazila su 5e 4 stecka,

KovaCi. Na lokalitetu Babina Voda - 3 steeka u obIiku ploee. DrazeviCi. Radirnsky je u selu Drazevicima registrirao 19 steeaka. Nisam uspio provjeriti danaSnje stanje te nekropole.

Han-Ploiia. Nedaleko od dzarnije, na njivi Zagrebnjaei, od nekadasnje nekropole ostao je joo samo [edan, i to jako osteeen stecak u obliku sanduka. Na njivu Zagrebnjaeu i-sa zapadne i sa istoene strane naslanjaju se muslimanska groblja, u kojima ima i starih »sehitskih« nisana.

Boljkovici. Kod vrela Kiseljaka jedan stecak - sanduk. Homolj. Joo koncern prosloga vijeka u predjelu 0 c r k a v ka, direktno na rusevinama velike anticke vile, stajala je nekropoJa od oka 30 stecaka, Danas nema nijed.noga. Na lokalitetu Pod g r a d a c jedan stecak ,in situ a vise njih razbijeno i baeeno u rijeku Leperricu,

Han-Ivica. Pred kucom porodice Miletic-Kasikovic ima: jedan stecak sljemenjak sa podnozjem (prevrnut), jedan sljemenjak bez podnozja, jedan sanduk (ostecen), fragmenat jedne ploee, te dijelovi dva sanduka uzidani u kucu, Nijedan od stecaka nije u svome prvobitnom polozaju. Materijal je konglomerat kreenjackog sastava, a obrada relativno dobra.

Donje Zezelovo. U polju ispod sela ima nekropoli od 15 spomenika. Svi imaju oblik sanduka, a mnogi su razbijeni i osteeeni. Od ornamenata sarno sam na jednome stecku mogaa zabiljeziti u reljefu isklesani kriZ.

Gornje Zezelovo. U muslimanskom groblju, kraj puta u selo Ivicu, leZe 2 steeka (jedan sljemenjak, a jedan sanduk). Izvan groblja, na samome putu takoder se nalazi jedan steeak, sand uk. Materijal je konglomerat kreenjackog porijekla.

59

SolakoviCi. Kraj njive Dolac (iIi Mehine njive), na mjestu gdje se razdvajaju putovi u Solakoviee i Bukovicu, leZi nekropola od 27 steCaka. PreteZno su to sanduci iIi prelaznj oblici prema ploeama, od kreCnjaekog konglomerata, grubo obradeni. Moogi su utonuli u zemlju, pa im nije bilo znoguee ustanoviti pravi oblik.

Bukovica. U kule mosta preko Lepenice ueidano je 10 djelomteno osteeenih steeaka. Svi imaju oblik sanduka, a materijal je konglomerat kreOnja6kog porijekla. Nisam mogao doznati odakle su ti spomenici doneseni. Dva steeka nalaze se kod dzamije.

Iznad sela B u k 0' vic e, u predjelu Gus ti g r a b ima 45 steeaka bez ornamenta. Podaci su uzeti iz evidencije Zavoda za zastitu spomenika u Sarajevu. Lokalitet nisam Ob1530.

Zabrde. U mu:slimanskomg:roblju u samome selu leZe dva steeka u obliku sanduka. Prema kazivanju mjestana, tu je bilo joo desetak steeaka, koji su unisteni za vrijeme stare Jugoslavije.

Na brijegu Brdanjku, izmedu sela Zabrda i TopIi c e, u recentnom katoliClrom groblju nalazi se nekropola od 17 steeaka, Od toga su 4 velika i dva normalna sljemenjaka, a ostalo su sanduci, Sarkofazi su od kreCnjaka i pazljivo su obradeni, dok je obrada sanduka gruba, a materijal konglomerat. Grupa od 4 velika sarkofaga, (s1. 6) je i terenskt nesto odvojena od ostalih spomenika, U njoj se istice poznati steeak Radoja, velikog lmeza bosanskoga, sa lijepo izradenim grbom i natpisom. .

U polju grba je vuk malo rastvorenih usta tako da se vidi red ostrih zuoa; [ezik je isplaZen i izvucen daleko izvan usta. Vuku je joS prikaean i dio trupa sa prednjim nogama, koje su snazne: pandze su takoder snazno naglasene. Tordirana traka ispod vuejeg trupa predstavlja kapu u obliku tanjeg turbana (slienu kapi Hercega Hrvoja); iz kape prema dolje izlazi yeo koji se lepezasto siri i Sll:aino zavraea, Ispod kape se vidi i manji dio kacige. Sa velikom vjerojatnoSCu mode se pretpostaviti da je na ovom grbu prvotno bio isklesan i stit (s1. 7).

Vrlo blisku analogiju ovome grbu ,predstavlja grb na pecatnom prstenuiz Arnautovica (srcoliki 5tit, kaciga i dio vuejeg trupa sa prednjim nogama).

U ovakvoj formi grb velikog kneza Radoja je jedini potpuni grb koji je isklesan na jednom steeku.

Iznad grba tece riatpis: CE 1ell\MENHE ICNE1C1. Prva dva slova su u dobroj mjeri ootecena, ali su njihovi ostaci dovoljni za sigurnu rekonstrukciju teksta. U rijee; 1~I\MENHE slovo ~ je u Hgaturi sa 1\ a drugi potez slova 1\ preplice se sa M. Na duZoj pohoCnoj strani steeka je nastavak natpisa:

PelAo;li DEI\HlcOrellCNE1el SOCelNClcorel CI nocTClDH Ertel] CHNb NErOD

b ICNE1el PClAHYP 1 SO*HOMb nOMo;li~

60

H CDOHXb Dt.PNt.X'::. 4 HNOMb NHEA[NJ OMb HNOMb nOMo;liHt-o NEro C4Mb ON«24)

U ,pogledu Iienosti kneza Radoja zasada nije moguce sasvim sigurno sravniti ostale historijske izvore S ovim natpisom, Ipak, bit ee najvjerojatnije da se natpis odnosi na Radoja Radosalica, koji se spominje kao knez u poveljama kralja Ostoje 1399. (dvaput) i 1404. I, ta'koder kao knez, u povelji Tvrtka II Tvrtkoviea, iJz 1405.25 NjegOY sin knez Radie Radojevie naveden je kao svjedok u povelji Tvrtka II iz 1420. i Kralja Ostoje iz 1417.26

Osim grba i natpisa, na steeku su, kao ornamentalni motivi, upotrijebljene rozete (4 puta) , tordirano uze i plastieno izradene trake, koje sa svih strana uokviruju plohe steeka,

Po natpisu i grbu, ovaj spomenik spada medu najvrednije stecke u Bosni i Hercegovini.

Prema evidenciji Zavoda za zastitu spomenika, izvan groblja, oko puta u Toplicu bilo je joo 16 stecaka. Dams ih vise nema. U neposrednoj blizini nekropole, odmah s druge strane puta nalazi se muslirnansko groblje.

Pirin. Pokraj puta u KreSevu ima 14 stecaka, kako to stoji u evidenciji Zavada za zastitu spomenika. Danasnje stanje ove nekropole nisam provjerio.

Medjedice. To je planinski predio na krajnjem jugu Lepenice, a u stvari predstavlja zapadni obronak planine Ormanja. Nekoliko razbaeanih stoearskih stanova u zadnje vrijeme pretvoreno je u stalna prebivalista, pa se tako formiralo malo seoce. IstoCno od kuce :porodice Ljevak smjeStena je velika nekropola steeaka rasporedena u dvije grupe. Prema Ietimienem prebrojavanju, u nekropoli ima najmanje 150 stecaka, Po obliku su gotovo sami sanduci izradeni od konglomerata. Ornamenata nisam mogao zapaziti. U zapadnoj grupi, koja broji oko 30 spomenika, steeci su nesto veei i pazljivije obradeni. U velikoj istocnoj grupi padaju u oci gusto zbijeni pravilni redovi steeaka,

U evidenciji Zavada za zaStitu spomenika ovdje je bilo zabi-

ljezeno svega 30 steeaka.

Mokrine. Na lokalitetu Vrtaca 3 steeka-sanduka. Tulicu. Ispod sela, kod Barenjaka 2 stecka-sanduka.

Azapovici (nekada Vlahoviei], Nova kuea porodice Barlsiea [ednim dijelorn je ozidana steecima. Na Barenjcima takoder 2 ste6ka.

Prema kazivanju mjestana, jedan steeak se nalazi na Me d edoj l o k v i, na putu u Drozgometvu; »grekih« maseta bilo je i u

U Moje i!itanje djelomiCno odstupa od Oitanja Vdda Vuletdea Vukasovica u Vjesniku Hrvatskoga arkeologiCnog drustva, 1889, 44-45, kao i od Oitanja dra eire Truhelke u GZM, 1889, 73-76. RazLike su u i!itanju rijei!.i:

14I\MENHE, P4AOt., cr(4), EA(N)OMb, ONt:,

t$ Stojanovic, o. c., 422, 426, 494, te Ldubic, Lis·me v, 39. .. Stojanovric, o, c., 504; FermendmJ., o. c., 103.

61

K u I i j e s u, a na lokalitetu S t r a h 0 v a c, izmedu 2ezelova i Bukovice, navodno je bilo veliko groblje, koje je unisteno, tako da su ostala sarno joo 2 steeka. Talroder se priea da na samome v r h u V 0- I u j a k a ima jedan steeak sa natpisom (lokalitet Tavni do), a na juZnim padinama Cubrena, na lokalitetu Kremenjaci, navodno je bio majdan steeaka,

U Lepenici je registrirano ukupno 35 nekropola sa oko 700 stecaka, Nema sumnje da je broj steeaka bio mnogo veei: na nekoliko mjesta cuva se samo uspomena na steeke koji su tu nekadla. bili; ad nekih grobalja ostali su samo pojedinaeni spomenici; raebiianie i raznoSenje spomenika prirojecuje se na gotovo svim nekropolama. S obzirom na ovakvo stanje moze se opravdano pretpostaviti da je nekadasnji broj steeaka u Lepenici boo znatno veei: vjerovatno se kretao oko jedne hiljade.

Kao rnaterijal za izradu steeaka najceSce je upotrijebljen konglomerat krecnjackog rporijekla, zatim kreenjak, verfenski skriljac i sedra. Zbog ovakvog sastava, veeina je stecaka pod uticajem atrnosferilija pretrpjela stetu,

U pogledu fermi vlada velika monotonost. Osim 30 steeaka u obliku sarkofaga, sve ostalo su prizmatieni sanduci, ploee ill - mozda najviSe - prelazni oblici izmedu ploca i sanduka. Sarno iznimno su spomenici kompaktni sa svojim podnozjem. Visokih sljemenjaka ill visokih sanduka uop(:e nema. Broj niskih, specificno bosanskih, sljemenjaka je nesto rnanji od broja sarkofaga normalne veliCine i dimenzija. Velicinom ukupne mase Isticu se 4 sljemenjaka u Zalbrdu (Brdanja'k), 2 u Palezu (Gradac), te donekle groblje na Vrbici u Podastinju. Velicina ostalih stecaka krece se u granicama prosjeka koji vaZi za citavu Bosnu i Hercegovinu (otprilike 1/2 m").

Obrada spomenika jegruba, daleko ispod prosjeka za Bosnu i Hercegovinu. Pailjivije su obradeni sarno: grupa velikih steeaka u Zabrdu, zatim nekropole na Gracu i na Dubu u Palezu, Vrbica u Podastinju, Mramorje kod ViSnjice, te pojedinaeni spomenici u Kiseljaku i na GrOkorn groblju u Podastinju. Opcenita je pojava da su stecci u manjim skupinama bolje obradeni od steeaka u velikim nekropolama.

Jedan jedini steeak ima natpis. Broj ornamentiranih spomenika vrlo je malen, opet daleko ispod prosjeka za Bosnu i Hercegovinu. Od ukupno 700 ukraseno je samo 6 stecaka. U.potrijebljeni ornamentalni motivi su: grb - 1, rozeta - 2, tordirano me - 1, svastika - 1 kriz - 2, polumjesec - 1, disk (?) - 1, »djedovski stap« (nadzak) ~ 1 put. Osim grba i druge ornametnike na Radojevu stecku u Zabrdu, izrada ukrasa je vrlo rustiena.

Osnovna orijentacija spornenika je istok - zapad, Medutim, manja odstupanja od ovog osnovnog polo.zaja su tako eesta da gotovo postaju pravilo: tacna orijentacija I-Z je vrlo rijetko postignutao Manje deklinacije u jednom ill drugom pravcu razumljive su s obzirom na to da u svako godisnje doba nije sasvirn jednostavno ut-

62

vrditi taenu liniju I-Z. Ipak, sma tram da je na odstupanje od 08- novne orijentacije I-Z u najveeoj mjer] uticala konfiguracija terena.

U svirn veeim grupama steeaka zapaZaju se redo vi. Da Ii u tome treba vidjeti vezu sa tzv. grobovima na redove, tesko je reei.

U velikom broju slueajeva nekropole su smjestene na terenski istaknutim mjestima, a nije rijedak sluca] d:a pokraj groblja prolaze putovi. Na rusevinama antiOkih zgrada smjestene su tri nekropole, a u dva slueaja groblje je, vjerojatno, bilo pokraj crkve. U tri slucaja se na nekropolu sa steecima nastavlja musltmansko groblje sa tzv. sehitskim niSanima. Direktno u aktivnim katoliekim grobljirna su dvije nekropole.

U veeim skupinama nalaze se samo stecci u Podastinju, KiseIjaku, i na Mededicama. MoZda se u Homolju (Ocrkavka) i Duhrima (Hendek) radiIo 0 veliklm grobljima, ·koja su unistena, Ostale nekropole su znatno manje (ispod 50 spomeni.ka), a u 10 slucajeva broj spomenika ne dosiZe ni 10. Manje grope spornenika obieno su bolje obradene, au velikim grobljima na terenski istaknutim mjestima smjesteno je redovno po nekoliko .ljepsih stecaka.

Putovi

Rijetko se u srednjovjekovnoj Bosni nade manji teritorij kroz koji bi prolazilo viSe i vaznijih trgovaekih putova nego sto je Lepenica. Razumije se, mi te putove ne mozemo arheoloskirn putem provjeriti, isto kao sOO ih nije moguce potvrditi direktnim podaeima pisanih izvora, Ipak, historijski podaci 0 glavnim centrima i pravcima kretanja srednjovjekovne trgovine, posmatrani u vezi sa geografskim uslovima kraja, danasnjim putovima i vrlo zivom tradicijom ° kretanju kiridsijskih karavana koncem XIX vijeka, dozvoljavaju da se na terenu Lepenice ti putovi tacno odrede.

Glavna trgovaeka arterija koja je vezala Dubrovnik sa srednjom Bosnom dolazila je preko Konjica i Ivan-planine do danasnjeg Tarcina. Odatle se granala u vise pravaca. Osnovni pravac je prelazio prijevoj-razvode kod Osenika, silazio u dolinu Zujevine, pa produzavao u Vrhbosnu. U Tarcinu - taenije u selu Smuckoj - odvajao se jedan krak i preko sela Graba i Gunjana iSao u Kresevo i, dalje, u Fojnicu. Od Tarcina je kretao i drugi put, koji je preko sela Luke i planine Ormanja silazio u dolinu Lepenice, a, zatim, od Han-Ploee iSao prek.o prijevoja Plaolje i kroz GoduSu u Visoko. (Vaorijanta:Tarcin-Medjedice-Suhodo-Lepenioa). Vaian je bio i stari, vjerojatno jos rimski, put Jelacke=-Visnjica-c-Klseljak, u koji su se slivale dvije arterije: a) Rama-Neretva-pogorelica-Dusina-ViSnjica; b) Neretva-Bitovnja-Dezevice--Visnjica. Vj eroj at- 1110 je bio frekventiran i put KreSevo-Kiseljak dolinom KreSevCice (kroz Deru). Konaeno, veliku vaznost imala je i glavna bosanska transverzala: dolina LaSv'€--KiseJ:j;ak~()bi1Ja gla'Va-8arajevsko polje (VrhbolSlna). Upravo u Lepenioi u tu ttra!llsv'erzalu slivale su se

63

joS dvije transverzalne arterije: a) Uskoplje-Vranica-J>rokoo-Fojnica-Kiseljak; b) vee spomenuti put Split-Duvno-Rama- Neretva-pogorelica-ViSnjica-Kiseljak. U tursko doba velik znaea] imao je put Sarajevsko polje-Kobilja glava-Homolj-Ivica-KreSevo. Osim lokalnog znaea] za KlJ."eSevo, ovaj pravac je bio kratica za transverzalu Pogorelica-c-Sarajevsko polje, pa je, vjerojatno, bio frekventiran joo u antieko doba, a i u srednjem vijeku. Kao zanimljivu pojavu potrebno je istaknuti da su na podrueju relativno male Lepenice lezale tri vaZne raskrsnice putova: u Kiseljaku, na Han-Ploei i u Homolju,

Rudarstvo

Lependca je u pogledu rudarstva periferni kraj jedne velike rudarske oblasti. To naroeito vaZi za period kasnijeg srednjeg vi[eka, kada se 0100 Lepenice razvijaju ziva rudarsko-trgovacka mjesta: KreSevo, Dusina, Dezevice, Ostruznica i Fojnica.

Sto se tice Lepenice, eksploatacija rudnog bogatstva nastavila se tamo ·gdje je bila zapoeeta joS u starom vijeku, a to je predio kanjona rijeke, ad Sastavaka do sela Zabrda. Od brojnih starih rudarskih jama u tome kraju, srednjem vijeku ce pripadati najveei broj krivudavih jama, nepravdlnog profila (npr. jama Grkinja kod Pirina i jame u Suhodolu), zatim rupe koje su busene u zemlju vertikalno (kao npr, desetak takvih rupa na brdu PrapoS~u izmedu sela Zabrda i Toplice).

Ostatke rudarskih talioniea predstavljaju velika troskovista u selu Toplici i Toplickom polju.

Rudarski alat iz Gornje ;ame u Suhodolu (crtez H. Volfart)

64

PrilikomkronoloSl«lg opredjeljivanja rudarskih jama i troskoviSta treba imati na umu da samim povrsinskirn posmatranjem nije moguce odvojiti srednjovjekovne ostatke od turskih. Ovo je i razumljivo 'karla se zna da je rudarska tehnika turskoga doba ista kao i u srednjem vi.jeku. Ipak, na srednji vjek u ovome kraju upueuje rudarska toponomastaka: VignjiSte, Rupe, Zlatovnica, Rudnik, te naziv Grkinja za jednu rudarsku jamu kod Pirina.

Posljednjih godina u nekoliko starih rudarskih jama radilo se na kopanju barita. Tom prili'kom, prema prieanju radnika, naslo se i desetak komada raznih rudarskih alatki. Jedan rudarski cekic i [edan pijuk, nadeni u tzv. Gornjoj [ami u Suhodolu, dospjeli su u Zemaljski muzej u Sarajevu. (S1. 14).

Razna t o p o n o ma s t i e k a g r a d a

ViSe znacajnih pojedinosti 0 srednjovjekovnoj Lepenici moze se upoznati iz toponomastiCke grade.

Tako iz toponomastike saznajemo nesto 0 v r s tam a z g r ad a. Mjesni nazivi sa osnovom dvor govore 0 nekadasnjim feudalnim dvorovima (Visnjica, Ljetovik, Toplica). Brojni su toponimi koji goyore 0 zgradama za smjestaj stoke i poljoprivrednih proizvoda, kao sto su: krivace, klijeti, kolibe, kramovi i 51. Ndje moguee ustanoviti da li su i u kojoj mjeri ovakve zgrade sluzile i za Ijudske stanove. 27

Medu v r s tam a n a s e I j a kudikamo najceSce je selo (seIiste, selo i dr.). Treba napomenutl da se u svi.m slueajevima radi 0 selu u smislu [ednog seoskog posjeda s odgovarajueim zgradama, a ne a selu kao skupini zemljoradniekih kuea, Ponekada je naziv sela vezan i za ime nekadaSnjeg vlasnika, Od ostalih V1'5ta naselja zabiljefio sam po jedno katuniste i trgoviste, zatim brojne toponime koji govore 0 utvrdenim naseljima. Taka, osim gradova na periferiji Lepenice, ima i 5 Gradaca, 1 Gradisce, 3 Gradine te 1 Ostrik (astrog). Nauka JDS nije utvrdila stvarno odnos Slavena prema ovim naseljima. Postoji, naime, jedan paradoks: na ovim lokalitetima sa cisto slavenskim nazivima nailazimo gotovo iskljucivo na arheoloski materijal ilirskog ili rimskog porijekla."

Poznato je da se pretezni dio drustvenog zivota starih Slavena odvijao pod otvorenim nebom, na odredenirn z b 0 r n i m m j es tim a. Takvi obieajl ostavili su spomena i u toponomastici Lepenice, Ukazujem sarno na nazive: Trzanj, Igrisee, Brdo, Brdanjak, Praposce, Pap1'ica.29

Pre t k r 5 can 5 k-i k u 1 t Slavena ostavio je samo oskudne tragove. Osim vee spomenutih igrisca i trzni, mogu spomenuti joo samo oronime SeV1id i Tr-ojan.

17 &uti i Ulrucevcl u Podastinju; Krivaee u Podastinju, PaleZu, Zezelovu, i ViSn.jici; Kljetillle u ZeZelovu; Ko1ibe u Podastinju; Kram u Visnjici.

18 Selo u Paretku; Jemje Selo u ViSnjict; Seono kod Zezelova; SeHne u Calukovcu i BoriJ:m; SellSce u Podastinju; LjetovikJu, Palefu, Homolju i Kuli-

jeSu; KattmHice u ViSnjici; TrgovdAte u PareZeviCima. .

.. Tlrzanj u ViSnjdei, Bukv.i i AzapoviCima; Igruce u Palefu, Duhrima, Gojakovcu i Vi§n}i.ai; Brdo u Podastinju; Ku.lijeSu (Ban-brdo), lrod Zabrc:ta

~ - Studije o teritorljaino-polittl!koj org. sred. B.

65

i Rije (Urije) OZIIlafuju dobrim dijelom razne vrste kolektivnog vlasnwtva zemlje. 'Ibpon:omastika izvedena od licnih imena obicno cuva uspomenu na nekadaSnje vlasnike, VaZno je konstatirati da se veeina danasnjih sela u Lepenici rszvila iz pojedinaenih porodicnih posjeda. a feudalnim odnosima govoni seposebno.

Nekoliko posebnih pitanja srednjovjekovne historije Lepenice Zupa Lepenica

Najstariji historijski podatak 0 srednjovjekovnoj fupi Lepenici nalazi se u vee eitiranoj povelji kralja Bele IV iz 1244.30 ana se tada izricito naziva zu.pom i stavljena je u isti rang sa Vrhbosnom, Neretvom, Lasvom, i drugim zupama. Iz takvoga ranga oeito se vidi da je tadasnja zupa Lepenica zauzimala znatno vecu oblast nego sto danas obuhvata pojam Lepenice. Paralela s ostalim zwpama toga vremena i posmatranje geografske konfiguracije terena nameeu zakljueak da je i:upa Lepenica u XIII vijeku obuhvatala citav sliv danasnje FojniOke rijeke, tj. podrueje danaSnjih opeina Kiseljaka, Fojnice i Kreseva, U prilog ovakvom misljenju moze se navesti jos nekoliko indicija. Sve do novijeg vremena danaSnja Fojnieka rijeka od Kiseljaka do V:isokog nosila je naziv Lepenica. Ovaj naziv se joo uvijek ponekada urpotrebljava, uprkos cinjeniCi da kraj oko Fojnice JDS od XIV vijeka ima, neosporno, veei privredni i politicki znaeaj od porjeeja Lepenice" (kolicina vode Lepenice i Fojnieke rijeke je prablizno [ednaka), JoS polovinom XIX stoljeea naselje na mjestu danasnjeg Kiseljaka zvalo se Lepenica.32 Smatram naroeito vaznom cinjenicu da narodna nosnja katoliCkog stanovnistva u slivu Lepenice i Fojnieke rijeke cini jednu cjelinu, koja se ostro razlikuje od susjednih oblasti - takoder bivsih zupa: Vrhbosne, Neretve, Rame, Lasve i tzv, visocke nahije. Ipak prema istoku granica zupe Lepenice nije sasvim ja:sna. Ne moze se, naime, sa sigurnoscu utvrditi da Ii su grupa sela oko TarCina i porjeeja Zujevine pripadali LepeniciIli Vrhbosni, iako prva alternativa izgleda vjerojatnija.

Prema smislu povelje iz 1244. vidi se da je Lepenica u prvoj polovini XIII vijeka bila u direktnom posjedu bosanskih banova. S time u skladu je i pojava toponomastike sa osnovom ban (Ban-brdo, Banj-do). Zajedno sa ostalom centralnom Bosnom, Lepenica je sve do propasti bosanske drzave bila u direktnom posjedu dinastije Kotromanica, To se moze zakljueiti, pored ostaloga, i po intenzivnoj privrednoj djelatnosti bosanskih vladara u Fojnici, Kresevu, Dusini, Milodrazu, Gracu (kod Hadziea) itd. U pocetku turske uprave Lepenica je sastavni dio tzv. Kraljeve zemlje.P

a upravno-politiekom centru stare Zuipe Lepenice m&e se samo nagadati. Vee sam napomenuo da najvise vjerojatnosti govori

Q

.. ~

.0. .ka,

o ~r4 ... ~-~~~

rlllllW

• " •• O'_c Arheolo§ki ostaci sredn;eg vi;eka u Lepenici

Toponomastika koja ..vVI~J. , k Y So •

je hrojnija. Zbog .. ~ ~a na r s c a n s k 1 k u It znatno

tiXI-:1.. odn nJez~,na znaCaJa za razumijevanje druStvenn-noli_

wuu osa u srednjem vijeku ta da· izl -- k'

odjeljku (0 crkvama). gra Je ~ena u poseonom

Z~imljivi su i nazivi lroji govore 0 nekadaSnjim a g .

o d n 0 IS 1 m a. Tako, npr, nazivi zemlj:iSta: Gaj, Opelna, ~:~c:

zbo(Brdanjakj); ~~ kod Zabrcta; Paprica u Duluim. • a. T-~"' i A_:X'<_ kao

rna m esta dovoljno su l>OZnaIta Brdi>· takoct .~.... "64-.-':

vilem.ja uz na.selja gdje se odrZav .,;.. s~. ~r ~t na~v ~ manja uz(moja zapaianja ~ Neretve Ii. sr~e Bosn~) u ;:j~~ zaj~~ poslovima maamju popriSte (mejdan) objaSnjem su kod· VI. M.aZur:Itr1ca 1 I?ra~e u hrvatsld pravno-povjesn1 rje(mik. a u Pl'IlnQSJma za

66

.

II FermendiJin, Acta Bosnae, 13 Ii. Theiner o. e., 296.

II BrZl privredn.i uspon Fojnice drna osnovu u bogatim rudnicima. U I. Fr. Jukic, Zemljopls i poviestnica Bosne, Zagreb, 1851, 3.6.

as H. Sabanovic, Bosanski paAaluk, 124.

67

-

za predio oko sela ViSnjice i rusevine na visnjiCkom Gradu. U tom kraju nalazio se i antieki municipij. S obzirom na prirodne saobra- 6ajnice, tu je i geografsi centar, a s glediSta poljoprivrede, to je i najplodniji kraj u Lepenieko-Fojrzicko] okolini, Nije beznaeajna cinjerrioa da se naselje na mjestu danasnjeg Kiseljaka sve do XIX V1ijeka nazivalo Lepenicom. Nedavno je H. Sabanovic ustvrdio da je u uZoj Lepenici u XV vijeku postojao grad Gradac.34 Zbog nejasne stilizacije u izlaganju, ne moZe se prosuditi da l:i turski izvori - popisi iz 1469, 1485. i 1489. - spominju Gradac kao grad iii sarno kao naselje u Lepenici. Ako se radi 0 gradu, onda bi to bio potpuno nov podatak koji bi trebalo i na terenu lokalizirati. U svakom slucaju ne moze se odrzati Sabanoviceva Identifikacija toga Graca sa rusevinama u selu Homolju koje je svojevremeno otkopao VI. Skaric. Analiza arheoloSkog materijala sa Skarieeva iskopavanja pokazala je da je Gradac kod Homolja razoren i napusten najkasnije u VI vijeku 1 da vise nije upotrebljavan ni kao fortifikacija ni kao naselje. Od ostalih Gradaca u Lepenici - a ima ih u svemu pet - jedino Gradac kod ViSnjice postoji i kao naselje. Smatram da se spomenuti turski izvori odnose upravo na ovaj viSnjicki Gradac.

Razvojem feudalizma doslo je do raspadanja starih zupa. Sam proces i tempo raspadanja joo nije dovoljno proueen, ali se more reci da je koncern XIV vijeka u Bosni fupa kao upravno-politieklh jedinioa uglavnom nestalo. U upravnom pogledu Zupe su se raspale na manje distrikte, koji su, redovno, imali svoje centre u utvrdenim gradovima. U naSoj historiografiji joS nije usvojen zajednicki termin za ove upravne jedinice. Obieno se nazivaju malim zupama, zupicama, gradskim podrucjima i slieno, a cesto se mijeSaju i sa starim zupama koje predstavljaju znatno veee oblasti. S obzirom na to da je na eelu ovih upravnih jedinica-distrikata obieno stajao knez i da se za njih upotrebljavaju izraz! comitatus i contato, moZda hi najbolje odgovarao termi.n kmezija.35• Sto se ti6e zupe Lepeniee, njezine sastavne dijelove - distrikte iIi knezine - lako je utvrditi prema rasporedu gradova. To su: okolina Fojnice sa Koeogradom, sliv Kreseveice sa gradom Kresevom, Lepenica (u uzem smislu) sa gradom kod Visnjice, Gradac kod Hadziea sa porj eej em Zujevine i grupa sela oko Tareina sa gradom Tuheljom. Sva ova podrueja pojavljuju se kao posebne upravne jedinice - nahije u turskim izvorima XV-XVII vijeka.36

Najveea naselja, a prema tome i ekonomski centri u ovome kraju, lezala su oko sastavka Lepenice i Fojnice, na podrueju danaSnjeg Kiseljaka i Podastinja. 0 tome, nesumnjivo, govore velike nekropole stecaka, koje nisu mogle biti znatno udaljene od naselja. To su, u Isto vrijeme, i vjerska sredista, 0 cemu svjedoee crkve i

h Ibidem

1$ Npr. povelja u posjedima hercega Stjepana iz 1444. god. upotrebljava izraz castello et contato; 1448, .ism ti posjedi zovu se castra et pertinentiae; 1454 - civitate cum castris et perm.nentids suis, Vidi 1rod Thall6czya, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mdrttelalter, Munchen und Lei;pzl.g, 1914, 359-363, 378-380, 394-400.

.. SabaoovtC, o. e., 128, Ii pregledne karte.

68

-

tragovi biskupskog imanja u Botiljima ;, Podastinju. U Siri rejon ovoga podrueja spada i lokalitet TrgoviSte u Parezevicima.

U selu Homolju je negde izmedu dva rata naden depo staroga noVCa, koji dosada nije nigdje objavljen. Prema nepotpunim informacijama, jedan die toga novca dospio je u ruke tadasnjeg visoekog advokata dra Vink:a Mikoljija. U rukopisu Vejsila Curcica 0 steecima nasao sam ovu biljeSku:

,Mimogred napominjem da je na spomenutoj njivi BUikoviku u Homolju naden prije nekoliko godina oveei nalaz dubrovaCkih novaca iz godine 1412, preko 400 komada, medu kojima 50 komada krvavih. U tome nalazu bio je i jedan zlatan prsten i u njemu kamen 5 bosanskirn grbom.« (str. 261)

[Natpis na stecku velikog kneza Radoja omogueio je da se identificira obiteljsko groblje lepentekog Zupanslrog roda i da se u isto vrij erne izradi geneaologij aza nekoldko gen.eracij a ove velikaske kuee. Nairne, olanovli ovoga roda ulazili su u drsavno vijeee sreddnjovjekovne bosanske drlave, pa oni cesto fungiraju kao svjedoci i »ruCn!ici« na vladarskim poveljama. U jed:nom svome radu mogli smo registrirati slijedece clanove ovoga roda, prema njihovom sudjelovanju u izdavanju vladarskih povelja.

Brajko Pribinic, Zupan 1353, 1357, 1366, 1373, 1380 i 1392. Vukota Pribinie (Brajkov brat), knez 1367, 1378 i 1395. Radosav Pribinic (Brajkov i Vukotin brat), svjedok bez oznake

titule 1378 i 1395.

Radoje Radosalie (Radosavov sin), zUlpan 1392, 1395, knez 1399, 1404, 1405 i 1408. Umro je kao veliki knez bosanski,

Vukac Vukotie, 1419 i 1426. (sin Vukotin).

Radie Radojevie, knez 1417 i 1420. Podigao steeak oeu Radoju.

Dragie Radacevic, 1426.

(Pavao Andelie, Originalni dijelovi dviju bosanskih povelja u falzifikatima Ivana Tomke, Marnaviea, Glasnik Zemaljskog muzeja Sarajevo, Arheologija, Nova serija XXVI, Sarajevo 1971. str. 357.).]

Seoske o p c Ln e

Postoji nekoliko elemenata koji, posmatrani iz odredenog aspekta, omogucuju da se u Lepenici identificiraju i barem grubo ogranice stare seoske opeine,

Poznato je da vjerska organizacija najupornije euva jednom ustaljene forme i teritorijalne granice. Zbog toga i geografskli. raspored crkava odraZa'Va nekadaSnju wpravnu podjelu. N a podrueju Lepenice rnogu se identificirati 4 takva podrueja, koja inace i u geografskom pogledu cine zasebne cjeline. To su: a) sela na lijevoj strani Fojnieke rijeke sa crkvom u Podastinju (Podastinje, KrZiCi,

69

~ionica, Svinjarevo); b) grupa sela na desnoj strani Fojnidke ri[eke vsa . ;rkvom. ~. Rot.ilji~a (veCi dio danaSnjeg Kiseljaka, Borina, Pareze~ca, Rotiljl,. VlSnjlCa, Doci, mozda Hercezi i Mrakovi); c) pod.ruCje sela vP~~~a, Duhra, D~aievica, Ljetovika i Potkraja sa erkvom u Drazevielma; d) Gornja Lepenica sa crkvom u Homolju.

. Medu nekropolama sa steecima redovno se mogu izdvojiti za[ednieka seoska groblja izmedu grobiSta pojedinih porodica ili ro~a. Tako se upadno veliCinom istieu nekropole u Podastinju i Kiseljaku, One .od.govaraju teritorijima koji i u crkvenom pogledu cin~. posebne cjeline. Za podrueje Palez-Duhri-Draievici-Ljetovik IDJe moguee sa Sl~oSCu odrediti zajedniCko seosko groblje zbog ~~a sto su spomemci u velikom broju unisteni, Vjerojatno ee to bi~ J.edna od nekropola u ~~lju ~ sela Duhar~. U Gornjoj LepeniCl je ~oder teS~~ utvnhti koja je nekropola bila zajedniOko seosko groblje. Zbog blizine crkve najvise indicija govori za unistenu nekropo~u ~ Homolj~ (~cr~avka!: Posebno se izdvaja veliko groblje na· Medle~lcama, koje mace StOJl na periferiji Lepenice. Nije iskljuceno da je ono pripadalo neko] posebnoj grupi cija je glavnina zivjela na plarnini Ormanju (vlaSki katun?).

. Kao ~~u oI_rolnost za utvrdivanje teritorija starih seoskih opCina. ~Jem 1 geografskl raspored dZamija. Nairne, dZamije u Podastinju (prenesena u Kiseljak), Visnjici, Duhrima i Bukovici upravo su rasporedene prema starim crkvenim rejonima, odnosno prerna podruejima seoskih opcina.:

Grad Tuhelti, fupa SmUlcika d fa1sifiika'ti porodice Ohmucevica

Feudalni odnosi

Sticajem prilika mali i z~eni grad Tuhelj postao je centralna tacka oko koje je bio izgraden citav sistem falsifikata raznovrsnih historijski:h dokumenata. Citavo jedno i po stoljeee - ocl 1580. do 1729. godine - pokretaCi i organizatori toga ra.da na Iabrikaciji lamih historijskih isprava bili. su Clanovi i rodbina porodice Ohmuceviea, porijeklom iz Slanoga u dubrorvaClrom, neka?-a humskom, primorjU.S7 Svrha orv~ obiln~. i dugotrajne d_j;la~osti ~ila je da se dokaZe starina i ple~en1to ~lJeklo ohmueevtee, Cime ~ se steklo pravo na ulazak u visoko aristokra1:sko druStvo na spanJ0lskom i austrijskom dvoru, a zatim, da s; osiguraju prava .na fe~d~e posjede u slucaju oslobodenja Bosne ~ ~e ~1~tL. ~luzecl se ovom vjeS~ki stvorenom dokumentaclJo.rn 1 ,proSlruJuCi je prema svojimpotrebama, povremeno su se javlja~i i ~gi ~jedinci, izvan porodice Ohmueevica, i poku.§avali dokazab. ;W<>Je ~nJeklo od srednjovjekovnih bosanSkih feudalaca (Koremc-Neonc 1595, MaT~o Skorojevic od 1636. do 1638, Olovlja~n IVR? Beni~i oko 1.689, splitSki kanonik Petar Vukosa'Vic 1700. 1 drugi). Prvi 1 glavlll pokr~~ rada na falsifikatima je Petar Ohmueevic, sin Iveljin, proslavljeni admiral Spanjolske mornarice koneem XVI vijeka. Ok? 15.80. on .le organizirao rad na izradi genealoSkih tablica, ,grbo~ika 1 po;,el~a. KasJlije su naroeito bili aktivni na tome .poslu ~ndrl]a O~m~ceVl~, takoder spanjolski admiral (umro 1654) 1 Antonio o~ucevl'C, of~: cir u austrijskoj vojsci (urnro 1729). Kao akteri u ~voJ , ka~palIlJIl ucestvuju u veHkOtn broju: ui!eni ?istori~ari, ugledm ~veCenlCl, bosanski franjevci, dvojica biSkupa 1 drugi, Spomenut cu s~o neke rezultate ove siroko razgranate djelatnostli. Prvo:. u. Napulju, Dubrovniku i BeCkom Novom Mjestu vodeni su opsezm procesi za d<: kazivanje aristokratskog porijekla Ohmucevica:. Drugo, iZlrade~o je oko 13 genealoSkih tablica i grbovnik?-, ad k?Jih su dan~ najpoznatiji »Rodoslovlje bosanskih i srpskih kralJeva.«, u fr~Jeva&om samostanu u KraJjevoj Sutjesci (1584), tzv. Koremc-Neox;cev grbovnik (1585) i Fojnicki grbovni:k (00 1675. do 1.~88). Trece: napravljene su lazne povelje bana Stjepan~ ,Kotromam~a od ~268, c.~ra Dusana od 1349 kralja Tvrtka Tvrtkovlca od 1395. 1 kralja Mable Korvina od 1465, te konstruirani drugi lristorijski dokumenti. Cet~: izradena je geografska karla tzv. smuOke z~pe . (k<?nc~ XVI~ vijeka). Peto: IlIa pisano je viSe knjiga, monograofl'Ja 1 hlStoriJsk?-blo~a~skih studija 0 slavnoj proslosti <?hmu:C:vic~:: .Se_;;to: ~l .f~flCl: rani dokumenti uloZeni su u arhive, a lZImslJe~l d~gadap 1 hcnosti usli su u historiografske sinteze (Orbini, Vite7lOVlC) 1 kronike (Lucca-

ri, Resti i drugi).

11 Obilna Jiteratura 0 fa.lsifilkatorskom radu OhmuceVIiCa ciJtirana je u studijama d:ra AI. Solovjeva, Postanak i1.i4'ske heral~e i. porodica Ohm~?:viC (Glasnlk SkopskQg nauenog dru§tva, 1933, 79127) d· Pl'IUlIOSl za b~ 1 ihm: ku herald4ku (GZM, 1954 - Arheologija, 87~135). Osim toga,.unao sam prl ruci i knjigu G. Gelcicha, I conti di Tuhelj, izdattu u Dubrovniku, 1889. god.

. !lekoliko podataka izricito govori 0 feuda1nim odnosima u Lepenici, pa smatram da ce biti korisno ako se na njih i posebno ukaze.

. Posje<;I. bos.an~kog biSkupa. u selu Rotiljima (1244. godine i raniJ~) nesumnFvo je imao feudalm karakter. Visoki feudalac-Radoje, sa ti~ul~ vehkog ~ez~ bosansl~og, pokopan je u Zabrdu, gdje mu se, V] erojatno, nalazila 1 plememta bastina, Cetiri lokaliteta sa nazivom Dvoriste, vjerojatno, govore 0 nekadasnjim dvorovima feudalaca .. U ~cim zap~zanjiana 0 lepenickim steccima naglaseno je da furmITa~Je posebnih ~anjih grobista, te isticanje pojedinih grupa spomeID~a unuta; ~eclh nekropola odrazava i klasno raslojavanje ~ feuda~'lZIll~. ~ Ispitanom podrueju nema tragova kraljevskih posjeda, ~h n~lV'J. Ban-brdo, Banj-do, pokazuju da je u Lepenici bilo banskih posjeda. 0 feudalnim veleposjedima govore i mjesni naZ~Vl Z~n za vece Ilromplekse zemljista najboljeg kvaliteta u Kise~Jaku, ispod sela Azapoviea i u ViSnjici. [Poznato je da zgon znael Jed~u vrstu f~~da1ne rabote]. Ne rnose se sa sigurnoseu utvrditi da li.su u .~Vlma bro]nih sela sacuvana: imena sitne v1astele 810- bodnih sel~~ iii kme~ih porodiea. Ipak se za neka, npr. Zez~lovo, mole tvrditl da su prl!padala nekom vlaste1inu.

71

70

Stariji dio vjeStatoki stvorene genealoske talbli<:e Ohmueeviea izgleda ovako:

Radivoj Vladisalii:, knez od Tuhelja (god:Ine 1199); Grgur, knez i ban Tuhelja;

Radivoj, knez Tuhelja, lmlez !upe Smucke, ban Jajca (1258); Grgur, nazvan Ohmutina, tknez smuCki i podban Jajea (1268);

Hrelja, veliki vojvoda earn Dwana, ban provincij.e i grada »Kastorijec Kostura 'U Makedoni1d, vel.iiki iupan Makedonije, knez Smueke, identifidrnn sa Reljom BoSnjaninom iIi Reljorn Kri!31tioom liz narodne pjesme (1349);

Grgur, Dux Castoriae, knez 'I\uhelja i Smullke.

Rodhlnske veze Ohmueeviea, prema ovako stvorenoj legendi, siro1ro su razgrnnate. Tu se pojavljuju: bizantska carska porod:ica Komnena, zatim Nemanjiei, Balsici, Sankovici i eitav niz sitnijih feudalaca Huma i Dalmacije (CihoriCi, LjUJbibratiti, Tasovcici, Drazojevici, Kostanjiei itd.). Oak je :iznesena i tvrdnja da dinastija Nemanjica vuee svoje porijek1o od nekog popa Stjepana, koji je TOden u selu Luki kod Tareina, a vrsio sluzbu u tuheljs1roj crkvi.38

Najstariji posjed Ohmueeviea bio bi grad Tuhelj sa svojom kneiinom. Kasnije se pojavljuje i prostrana zupa SrrruCka, eiji teritorij, prema karti napravljenoj koncem XVII vijeka, zauzima prostor izrnedu Sarajevskog polja, KreSeva, Konjica i planine BjelaSnice39 (dakle zauzima i veci dio Lepenice). Osim ovih starih posjeda kasnije se pojavljuje grad Jajce d. Kostur (Castoria) u Makedoniji, te feudi Popovo i Orahovo u Humu, a, konacno, i nekoliko feuda u Primorju, oko Slanoga.

TeSko. je razabrati da Ii u ovim fantastienim kionstrukcijama ima koje zrnce istine. Autentieni dokumenti Dubrovaekog arhiva znaju za ne1roliko Ohmueeviea u XIV stoljeeu (Dragoslav 1342, 1348 i 1354, Biloslav 1348, UtjeSen 1366, Pripko 1377. i 1397, Ivanis 1487).40 Tu se, nesumnjivo, Ohmueeviei javljaju kao sitnija vlastela, eiji su se posjedi, sudeci prema podrucju njihove djelatnosti, morali nalaziti negdje u juznome Humu, odnosno u humskome primorju. Jedan Ohmueevie je pokopan 1472. u crkvi svetog Jeronima u Slanom, a drugi je poeetkom XVI rvijeka sazidao crkvu u selu Baniei-

ma kod Slancga. .

Zanimljivo bi bilo znati odakle se upravo zabaeeni i inace nepoznati bosanski Tuhelj pojavio kao titularniposjed Ohmueeviea. Nije iskljueeno da je ipakpostojala neka VErLa izmedu Ohmueeviea i Tuhelja, Mo.zda su uistinu Ohmu~vici starinom odnekle iz okoline danasnjeg Tarcina i sela Smueke, a mosda je neki <Xi clanova porodice samo sluZio kao kastelan u gradu Tuhelju, pa se tako stvorlla

titula tuheljskog kneza.

18 Luccari, CQpioso l1istretto degli 8IllIlali di Ragusa, drugo izdanje 1790, 35, 43.

a. V. Vuletic Vuk85Oll1ic, GZM, 1891., 274.

40 Jireeek u ArchIiv fUr &lavistlche Philogie, Wden, 1900, 185. Za lvani.§a OhmuCi'!\'H:a vidi Stojanovic, o. c. II, 132.

Arheol.ooki podact pokazuju. da je u srednjem vijeku postojao grad Tuhelj, a historijs'ki izvori spominju i naselje Smueicu, Sudeti prema geografs1roj konfiguraciji terena, rasporedu gradova u okolini i situaciji u ostalim krajevima Bosne, moze se tvrditi da je kra] izmedu Ivan-planine i lokalnog razvoda kod sela Osenika sacinjavao jednu manju upravnu jedinicu (vjerojatno, knezinu), ciji je politieki i vojni centar bio u gradu Tuhelju, a ekonomski u naselju Smuckoj.

Historijska osnova na .kojoj je ispletena legenda 0 smueko] zupi je cinjenica da se u XVII stoljecu na ovorne teritoriju uistinu pojavljuje posebna upravna jedinica - nahija pod imenom Smucka." Koncem XV vijeka ova teritorijalno lsta upravna jedinica zove se Gratae.4ll Ocito je da je ova turska nahija (Gracae-SmuOka) sastavljena iz nekadasnjih gradskih distrikata (knesina) - Graca ikod Hadzica i Tuhelja kod Tareina. Kako se vidi, legenda 0. zupi Smuekoj je dobrirn dijelom projekcija stanja i:z XVII stoljeea na srednji vijek.

Pro b 1 e mBa n-b r d a

U naso] historijskoj literaturi odavna se ukorijenilo miSljenje da je Ban-brdo u Lepeniei bilo jedno od sredista srednjovjekovne bosanske drzave. 'I'vrdilo se, naime, da je tu bilo sjediste bana i cia je tu stajala katedrala bosanske biskupije." Drugi su pobijali ovakva misljenja, jer su smatrali da neka druga mjesta imaju viSe usIova za to. Ocito je da sarno arheoloski nalazi mogu konaeno potvrditi iIi zabaciti tezu 0 toj »historijskoj« ulozi Ban-brda, Iz toga aspekta ispitao sam Ban-brdo i njegovu blizu okolinu - pregledao teren i propitivao vlasnike zemljista 0. eventualnim tragovirna starih gradevina i sl. Rezultat je potpuno negativan: na ban-brdu nisarn mogao utvrditi nikakvih arheoloskih tragova iz srednjeg vdjeka.

(Lepenica, prircda, stanovnistvo, privreda i zdravlje, Sarajevo. 1963, 173-191)

41 Sabanovie, o. c., 128. i pregledne karte. 41 O. e., 128.

41 Npr. RaCki., J.ireeek i dr.

73

•

STARA BOSANSKA 2UPA vmOGOSCA ILl VOGOSCA

Problem ubikacije srednjovjekovnih zupa uze iIi srednje Bosne

.zupe su osnovne upravno-politiCke jedinice u sistemu teritorijalne organizacije svih juinoolavenskih zemalja u ranijim periodima srednjega vijeka. Moglo bi se Cak tvrditi da zupski sistem ima veei znaea] za Bosnu nego za mnoge druge jumoslavenskekrajeve gdje je druStveno-politiCki razvo] tekao nesto brZim i opcenito dru~ g'aCijtm tokovima. _

DosadaSnji rad oko identifikacije, ubikacije i bllieg razgranieenja starih bosanskih fupa nikada nije imao sistematski karakter. Monografskih studija uopee nije bilo, a pisci opeih pregleda bosanske povijesti doticali su ovaj problem samo usput; oni su, uglavnom, do danas oeuvane relikte starog zupskog sistema sravnjivali sa oskudnim pisanim izvorima i tako dobivali osnovnu semu nekadaSnje zupske lllII'cie. Pri tome su u prvi plan Isticali poznatije predjele, pa se doblvao pogresan utisak da nekih teZih problema u tome pogledu i nerna. Zbog takve situacije danas se sarno moze konstatirati da U ovoj oblasti naSe historiografije joo nije razraden ni sam problem ni pravcj njegova rjeSavanja.

Stanjey.p~blema UJblilkacije starih bosanskih zupa danas, sum~rno uzevsi, izgleda ovako: ne zna se da Ii je Vrhbosna, osim Sarajevskog polja i odgovarajueih obronaka okolnih planina, obuhvaeala .i .citave slivo:re rijeka 2eljeznice i Zujev.i.ne; nije sasvim [asno da 11 je U Lepenicu spadao doslovno citav shv lepeniCke odnosno fojnicke rijeke. Posebno je sporno podrucje danaSnje opCine HadZici U gornjem porjeeju Zujevine i izvoristu Lepenice, jer se ne moZe znati da Ii je ono pripadalo Vrhbosni, iii Lepenici, ill je egzistiralo kao posebna zupa. U dolini N eretve nije poznat medusobni odn?S ~anske i hercegovaCke zupe Neretve, kao ni njihovo razgra~cenJe prema ~omskoj rupi na istoku i Rami na zapadu. Teritorij ;zupe Rame, koja zbog svoje geografske izolacije i danas Zivi pod istim nazwom, takoder nij,e u detaljtma sasvlm IPoumaIllO utvrden,

ne zna se da li je njoj pripadao i citav sliv N e~vn:e ~ri~ke Do: ljanke sa danaSnjom Jablanicom. Mo~e ~e post~V1ti 1 P1t:nJe da 11 je i ci:tav sIiv Lasve ulazio u sas~av lstOlmen.e ~~pe. Za zupu B~ tek se posljednjih decenija utvrdilo da se iPnb11zn~ ~aJ?3 sa ?p cinskim podrucjem danasnje Zenice, ali ~e n~. znaju njezme tacn~ grandee. Diskutabilno je da Ii je jos u najranijim vrememma BOS~l pripadao i sliv rijeke Krivaje i da Ii je tu egzlstIrala posebna ten-

torijalna jedinica karaktera zupe. . _. .' . .

Najtez! problem je ipak sa samim sredlste~ uze III g?rn)e Bosne _ ,pocjeejem istoimene rijekye,. izmedu ~araJevskog polja na istoku i zupe Trstivnice (oko danasnjeg Ka.Ia:t)aL - na zap~u. U tom podrucju se nalaze i najstarija poznata ~Jedlst~ .. bosansk~h vladara, a, sto je od posebne vaznosti, to su y ~ na)pl~m)l ~gra-r:u pred.jeli citave me Bosne. Da Ii je to .podr~~]e u~azl~~ u z~.ysist:m kao jedinstvena cjelina iIi su tu bIle dVIJe .ter:-!<>rl]alno ~.1~e J~ dinice, da Ii je teritorij oko vladarskog sJedlsta. ': dan~sn]em VI soekom polju imao poseban pollitiOki status, razhclt od .zupe, kako se taj teritoeij i ~ov~ajuca poU~i~a [edinioa zvala, ltd. - to SIJ. pitanja koja Be jos UVlJek postavljaju- . .. .'.

Vrela za upoznavanje rupske organJZaCl)e u sta:rol ~ su: direktna svjedoeanstva suvremenih pisanih izvora; indlre~ podaci pisanih izvora; podaci pisanih Izvora turskog doba; ~iktl starog rupskog sistema u svijesti i etnickim ~b~ama da~~nJeg staoov-: niStva; geografski i tapografski nazivi; reljef zemlJlsta; arheoloski

spomenici i grada.

75

74

Jedini relativno cjelovit popis stallih bosanskih zupa, koji U mnogom pogledu predstavlja i jedino direktno svjedoeanstvo 0 njihovoj his1lorijskoj egzistenciji, je cesto citirana darovnioa ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV iz 1244. godine, kojom su potvrdeni stari posjedi bosanske biskupije.! Odmah treba dodati da je i ova darovnica sacuvana u mnogo kasnijem ,1 najmanje dva puta prepisivanom izvodu: Ninoslavljeva povelja izdata je nesto prije 1244. godine i vjerojatno je bila pisana narodnim jezikom i pismom. LatiJnska kancelaa-ija ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV napravila je 1244. godine lzvod iz tebosanske pavelje i sa oeitim teskoeama pokusala specifiene slavenske glasove izraziti Iatinskom grafijom; pri tome treba raCunati da je kancelar vjerojatno bio Madzar ill netko drugi sa slabim poznavanjem slavenslrog jeziJka i pisma. Stoga je razumljivp da je doslo do velikih razlika izmedu latiniziranih i stvarnih naziva pojedinih zupa i drugih topografskih imena. Daljnja moguenost poveeavanja gresaka u transkripciji imena postojala je i pri sastavljanju povelje pape Grgura XI iz 1375. godine koja se sluzila danas izgubljenom poveljom Bele IV.! Ia:ko je papinska kancelarija uvijek irnala dobre cinovnike, ni u ovom slueajunije iskljucena mogucnost gresaka u transkripeiji slavenskih imena. Da je bilo nedoumice u citanju, vidi se i po cinjenici da su u samom tekstu povelje naknadno vrseni ispravke i dodavanja iznad normalnih redova teksta. U ovakvoj situaeiji oeito je da treba i te ka:ko raeunati sa greSkama u transkripeiji naziva pojedinih rupa i lokaliteta.

Cjelovit tekst odgovarajueeg dijela povelje kralja Bele IV, U kojemu je sadrsan izvod izranije povelje bana Ninoslava, glasi:3

»Ceterum idem Nanizlaus banus cum fratribus suils et baronibus oonfessi sunt et recognouerunt possessiones infrascriptas ad ius et !proprietatem ecclesie Boznensis pertinere, qaurum nomina sunt hee: in supra Vrhbozna Burdo CUm omnibus suis pertinenciis, ubi ipsa ecclesia cathedralis sancti Petri est fundata. Item Bulino, Item Knesopole. Item Vrudchy, ubi est ecclesia sancti Stephani Prothomartiris. Item in supa N eretua Bulino. Item in supa Lepenicha Roell, ubi est eeclesia sancti Michaelis. Item in supa Vydogossa Lubinichi apud ecclesiam Beate Virginis. Item in Mell apud ecclesiam Cosme et Damiani. Item in supa Losoua apud tres ecolesias, Item in supa Vozcopla apud ecclesiam beati Johannis. Item in

1 Theiner Aug., Vetera monumenta Slavorum meriddonalium historiarn illustrantaa I, Romae 1863, 297-8. T. S m de i k 1 a s, Codex diplomatleus regni Croatiae, Dalrnatiae et Slavoniae, vol, IV, 239-240, Fer men d 1 d n E 'u s eb ius, Acta Bosnae, potissimum ecclesiastdca, Zagrabiae 1892, 12-13, objavio je saano izvod ove povelje. Dr Do min i k Man d ~ c, Bogomilska crkva 00- sanskdh krstjana, Chdcago, Ill., 1962, 1161, bil], 229, takoder je objavio samo izVOO, ali je donie i faksimil odgovarajueeg lteksta iz Vatilkanskog arhiva, Reg. Aven., 'VOl. 195, fol. 483-484 r.

Z Papa Grgur XI potvcdJ.o je OV'U Belintu povelju na molbu bosanskog bislrupa Petra.

a Izvod je dat prema najnovijem ~itanju dra Dominika MandliCa kojd donosi i faksirnil odgovarajui:eg dijela povelje.

76

supa Bored Bolinapola, Item in Comitatu Beroz Pracha Byscupina uocata.«

Problem i m e n a i ubikacije zupe V y d og o s s e-e p r e m a povelji b a n a Ninoslava i kralja Bele IV

Jedno od najspornijiJh mjesta iz ovog slucajnog spiska rupa uie Boone je bio d10 teksta koji govori 0 zupi Vydogossa. Tu se, naime, kaze da se jedan od posjeda bosanske biskupije nalazio »in supa Vydogossa Lubinchi, arpud ecclesiam beate Virginis«. Iz ovoga teksta saznajemo za zupu pod imenom Vydogossa, za mjesto (selo?) Lubnichi i za crkv:u posvecenu djevici Mariji. Kao sto se iz sadrzaja vidi, ovaj tekst predstavlja direktno svjedoeanstvo 0 postojanju zupe Vydogosse, bar do polovine XIII vijeka. Razumije se, nerna razloga sumnjati da je ova pollticko-upravna jedinica egzistirala, bilo kao zupa bilo kao teritorijalna organizacija drugoga tipa, i dugo iza polovine XUI stoljeca, Ovo svjedocanstvo je, za sada, i jedini direktni podatak pisanih izvora 0 postojanju zupe Vydogossa-e u srednjem vijeku,

Velik] broj autora bavio se problemorn ubikacije ove zUIpe, aU uvijek usputno i indirektno: obieno je u prvom planu stajalo ubiciranje posjeda bosanske bislrupije, a tek sekundarno identifikacija i ubikacija jedne zupe. Sarno ime Vydogossa identificiralo se kao neka Vidgona.! Vidusa! iIi VidoSi;6 Lublnchi, odnosno Lubnichi su se poistoveCivali sa Ljubuncima, Ljubuneicima? i Ljubnieima," Odgovarajuet biskupskiposjed traZio se u okolim Livna, u Rami, u Vidusi kraj Boone, izmedu danaSnjeg Kaknja i uSCa Lasve, te u selu Ljubnieima kod danasnjeg Ilijasa."

Pri citanju rijeCi Vydogossa, karakteristieno je da svi autori zanemaruju slovo »g«, lroje i.m se teSko uklapa u onomastikone sa osnovom »vid«. Ovakvo zanemarivanje jednoga ad kljuCnih i postojanih glasova u rijeei moee se prihvatiti jedino ako postoji opravdana sumnja da je taj glas greskom pisara tu bio interpoIiran. Ovdje realne osnove za takvu sumnju nema. Moze se, dalje, pomiSljati da je po [ezienim zakonirna u kasnijem razvoju glas »g« ispao iza jacega »d«; to je, doduse, moguca, i ne cesta, pojava ali ne opci jezicki zakon. Koliko se moze suditi po analogijama, snaga ovih glasova je priblizno [ednaka,

Dosadasnja citanja su gotovo bez iznimke dvojno »s« (ss) proglasavala kao »8« i nikako dru.gacije.

4 FermendZin, 1. c.

6 Dr K. D Tag a nov i c u Na.pretkovoj Povijesti hrvatskih zema.lja Bosne i Hercegov.iJne, Sarajevo 1941, 748, navodi oj sva ostala m.iSlje.nja (Jire~eka, Hoffera i dr.),

• Vidi b.iJj. 5. 1 Vidi bilj. 5. 8 Vddi bilj. 5. • Vidi bilj. 5.

77

Pre d i 0 V 0 g 0 5 c aug 0 ;r n je m p 0 r j e C j u B 0 S n e

U porjeeju Bosne, i to u prostoru izmedu Sarajevskog i VisoCkog polja, i danas postoji, po etnoloSlroj, terminologiji w:- predio~ cjelina pod imenom VogoSca. Ona zahvaca shvove rjecica Vogooce i Ljubine, desnih pritoka Boone. Teritorij obuhvaea dvije stare seoske opeine - Gornju i Donju Vogoseu i proteze se od samog ruba Sarajevskog polja do usea MisoCe u Bosnu (u danasnjem IlijaSu). Ova prediona cjelina sa odredenim, iako ne snazno izraZenim, etnickim osobinama i bez jasno uoeljivih geografskih okvira, bila je u svoje vrijeme i predmet ispitivanja etnologa. Posrnatrana sama za

sebe, 0V'a prediona cjelina mo!e se logicki obja:SnjltV'ati sarno kao ostatak nekadasnje sire i veee cjeline, koja se tokom hisborijslrog razvitka izgubila odnosno raspala. Ovakav zakljueak ima prednost pred interpretacijom Vogosce kao naziva za jedLnstvenu staru seosku opeinu, jer, i po velicini i po reljefu, obuhvaea najrnanje dvije seoske opeine. Jedn.a od ovih op{:ilna evakako je nosila I u dubokoj starini irne Vogosca (porjeeje istoirnene rjeCice), dok je druga vjerojatno imala i drugi naziv (Lj'ubina iIi eldeno), a svijest 0 pripadnosti Vogosci oeito podsje6a na neku siru teritorijalnu zajednicu, veeu i j-aeu od opcine.

Termin VogoSca nikada se ne spominje u domaeim izvorima srednjega vijeka, ali je u formi Vogosta i Gogosta zasvjedocen vee u najstarijim turskirn defterima polovinom XV vijeka.ll

U toponomastici Bosne i Hercegovine poznate su bliZe analogije sa toponimima istoga ili slicnoga korijena: zaselak Vog05Cica u selu Cajnu kod Visokog, Lj,ubogosca kod Sarajeva, Delegosea kod Srebrenice, Dobrigo§ce ikod J8IbIanrl.ce, Radogost kod ValreSa i sHeno.

Po jezi&im zakonima moglo bi se zakljucit! da je termin Vogooca nekada glasio Bs 1'OCT'l; i da [e ime y rOC'I"l; nesto mlade. Ipak treba zapaziti da se i u najstartjo] focmi Vogosca pojavljuje u zenskom rodu, IWk je, na primjer, Ugo§ce kod Konjica iIi Dohri'goSce kod J ablanice srednjeg roda,

UkazujuCi na .teritorij i toponim Vogosea zelimo ukazati, s jedne strane, na prakticm; moguCnost da se ime Vogooca moglo razviti iz oblilka VidogoSca, a, s druge strane, ina mogucnost da je Vidogoosa dz povelje u stvari pogresno pisano ime Vogosca. Rezumije se ni za jednu od ovih dviju alternativa nemamo cvrstih dokaza koji bi omogueili njihovo neposredno usvajanje. Uprkos tame mislimo da sa objema ovim moguenostsma treba raeunati. U sklopu drwgih dokaza odnosno indicija i vrijedncstl ovih konjektura dobiva na vainostl.

Radi cjelovitosti napominjem da ni toponomastika sa osnovom Vid u ovom kraju ndje rijetka. Tako u selu Krivoglavcima postoji brdo sa imenom Vid iIi Vito U porjeeju Ljubine je selo Vidotina, a u ZUpCi kod Breze - zemljiSte Vidonja (M. S. F iii po vic, VisoCka nahija, 363).

Pri Citanju rijeCi Lubinchi - Lubnichi istu potencijalnu vrijednost ima i izgovor Ljubinci kao i Ljubniei.

Zbog velikih ra:zlika u citanju odgovarajueeg teksta potrebno je naglasiti da je jedino dr D. Mandic donio i flllksimil odgovarajuceg dijela povelje koja se danas euva u Vatikanslrom tajnom m:hi~ i da je njegovo ci.'tanje pouzdano, (Item in supa Vydogossa Lubinchi a:pud ecclesiam beate Virginis.) Od dosadasnjih eitanja razlika je u Citanju glasa »y«, koji veeina autora transkribira kao obicno »i«, te u citanju sloga »do«, gdje su oba slova pisana u ligaturi.18

Pravu teSkoCu predstavlja otkrivanje slavenskog naziva koji je transkribiran Iatinskim slovfrna, a odnosi se na ime zupe. PoStujuCi pravilo da domaea rijee treba biti 5to bliZa pisanom tekstu, a da se ipak uklapa u slavensku onomasti1ru, pokusat cemo saznati kako je glasi1a iIi bar mogla glasiti odgovarajuCa slavenska rijee. Doslovno Vydogossa - Vidogosa nema analogije u slavenskoj onomastici. Ka- 100 dvojno »5« (88) potencijalno u.kazuje na glas »5« mose se ponUAIjati i na oblik VidogoSa, ali i takve forme rijetko susreeemo u onomastici i leksici uopee, Daleko se bolje uklapa u onomastiku ako se glas »ss« etta kao »sc«, .odnosno kao staro »§t«. U tom slueaju dobivamo bH.k VidogoSCa, a to je rijee sastavljena od dva dijela: vlastitog imena »Vlid« i osnove »gost«; takve kombinacije vrlo su ceste u slavenskoj onomastici. Primarni oblik bi normalno morao glasiti Vidogo5ca ill VidogoSce, a to je opet derivacija imena Viilogost. Za sada ukazujemo samo na cinjenicu da je ovakvo citanje korektnije i bIi.ze tekstu nego citanje ViduSa, jer ne zanemaruje ni jedan suglasnik u rijeei.

Treba odma:h naglasiti da ne znamo ni za .kakav - danasnji ill hlstorijski - toponim VidogoBCa, lroji bi mogaopooluZiti kao direktni oslonac za ubikaciju ove zupe. No, ova konstatacija ne vaZi i za moguee derivacije - imena, niti za analogije, u kojima se vidi donekle sliecm proces formi.ranja mjesnih narziva.

S obzirom na moguee deformacije i greske u toku prepis'ivanja, ne treba a priori odbaciti ni drugu toponomastiku, koja pribliZno odgovara imenu, pisanom kao Vydogossa.

Prediona cjelina Nadv!isoko

Korisno je napomenuti da se u prostoru izmedu Saxajevskog i VisOOkog polja, odnosno izmedu VisOOkog polja i VOgoSCe, nalazi joS jedna. peediona cjelina koja je j06 slabije izraZena i joB manje kompaktna negoli VogoSCa. To je tzv. Nadvisoko, dio nekadasnje vnsocke

11 Dr H a z d m S a ban 0 v dc, Godimjak Istorijskog druStva Bosne i Hercegovdne IX - za 1957, str, 207. U popisu iz 1455. dolazi naziv Gogo§ta, a 1485. - Vogoota.

1. Vid.i. bilj. 1. Snimak prema rukopisu u Archivium Seer. Vaticanum:

Reg. Aven. val. 195, f. 484 r.

78

79

-

I •

na:hije, Iroje se prostire old granica ~i Viro~og d? Vogooc.e, od~ SIlO do danaSnjeg llijaSa. Ovaj region konstatirao je u svoje vnjeme etnolog M. S. Filipovic, aJi mu nije ni pokusavao dati bistorijsko objaSnjenje.1'2 Mi bismo za sada dodali da se u ovom regionu mogu zapaziti i manje cjeline, neklarlaSnje seoske opeine ili sela:

Stavnja, Podgora, Misoca, Ljubnici. ~t? se tice naj~tarije gra?i.c~ ,prema VisoIkom, mi!slimo da.;reba vcditi.:a~na 0 sel~a Vr~tnlcl 1 Potikraju koja leZe na gramcnom podrueju l!Zmedu Visokog 1 Nadvisolrog. Iako iz:ra.zitih etnick!ih ili drugih razlika nema, svakak? u ovo] diobi treba nazlrati nekadasnju politieko-teritorijalnu podjelu koja se tokom historijslrog razvoja bila izgubila.

Prilikom najnovije teritorijalne podjele, na podrueju izmedu VisoCkog i Sarajevskog polja formirane su tri opcine: Breza, Ilija.s i Vogo5Ca. Razumije se da je nastanak i z~vot ovi? opcina.~lovljen naglim industrijskim i uop{:e. ekonomsk~ r~tko~, .alI. je iJpak karakteristieno da ni u modernim vrememma OVI krajevi rusu do kraja inikorparirani snaznijim politiCko-ekonomskim centrima u Sarajevu i Visokom.

Till r s k a n ah i j a Dub r 0 v n i k

U ranijim stoljecima turske uprave, na prostoru izmed1;l.Sarajevskog i VisoCkog polja .egzistirala ~e pO!Seb~ upravno-~li~lOka [edinica - nahija Dubrovnik. Vee godine 1469. r 1485. spormnje se grad i nahija istoga Imena.P Od toga vremena, pa sve negdje do poeetka XVIII stoljeea, povremeno LSe javljaju vijesti 0 gradu Du: brovIlliku i njegovoj nahiji, a sporadieno i 0 ~jegov~~ d~arima. ~ o spahijama ciji se posjedi nalaze na ~rucJu. na?lJe. NaJvredDllJ.e, iako vremenski. najmlade, podatke pruza popis tamara bosanskih spahija iz 1711. godine. Taj popis odrazava teritori~:un~ okvire ~marske organizacije koji su se, u gotovo neprormjenjenom obliku, odrzali od poeetka turske uprave u Bosni sve do ~~aja ~yIII ili do poeetka XIX vijeka.r' Kako je, opet turs~~. ad~m:st:acIJa .u prvo vrijeme direktno preuzirnala upravno-politicke ~edmlce koje su bile formirane joo u vrijeme bosanske samostalnosti, to _nam ~"Y~ najstarija politiCko-terltorijalna podjel~ turske uprave. moze Sl~~ltl kao pouzdan oslonac i za upoznavanje upravne rpodJele ramjeg doba,

Iz citiranog popisa vidi se u osnovnirn ertama i teritorijalni opseg ove nahije: tu spadaju, npr., selo Josanica na uScu rije~e Vogosee - na istoku, te Breza i okolna sela - na zapadu.'! Iz [ednog

11 Mil e ill k 0 S. F 'i l ! P 0 vic, VdsOCka nahija, Srpslci etnografski zoorniJk Naselja i poreklo stanoVllldStva, k:nj. 25, Beograd 192.8, 200.

, IS H a z ,i m Sa ban 0 vic, Bosanski pasaluk, Sarajevo 1959, 123.

14 VI Skaric Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu 1930, 11. H.

Klfesevlj akovdc,' Nase starine, Sarajevo 1953, 16; ovdje je navedena !i ostala Literatura.

15 Skarai:, o. c., 37.

80

popisa lzvrSenog u drugoj polovini XV vijeka vidi se da je dubrovackoj nahiji, bar u to doba, pripadao i rudnik VareS.16 Zbog ovako jasno razgranieene teritorije izmedu nahija Visokog, Dubrovnika i Sarajeva, historiearu Sabanovieu se nametnula i logiCka opservucija: » .•. stoga je sasvim vjerojatno da je tu i u srednjem vijelw postojala z,upa, koja se zvala Dubrovnik ili drugaCije«.17

U kasnijim adminiJStrativnim reformama dubrovacka nahija [e raspareana Izrnedu snaznijih centara Visokog, Varesa i Sarajevn, tako da je u narodu zaboravljeno cak i njezino ime.l~

Pisani izvori i s r b eo Io s k t spomenici srednjega vijeka

~t:o se tice pisanih izvora srednjega vijeka, oni su i za bosansk~ ~IliJike nesrazmje7no oskudni. Samo jedanput se direktno spominje ,grad Dubrovnik.w a jedanput trgoviste »?« Breza.s? Natois ~a stecku cuva uspomenu na jednu lienost koja je vrsila funkciju VI'lilkog kneza bosanskog u Visokom, a imala svoje posjede (»plem"nit~«) u selu Koposicirna, blizu grada Dubrovnika, gdje je i sal.mIlJena.21

Arheolos.ko-topografska i topOlllomasticka grada pokazat (:e kako i gdje su se tokom hdstorijskog razvoja formirali lokalni cen Lri politiekog, kulturnog i religioznog zivota ovoga kraja.

U rimsko doba ravni predio oko danaSnje Breze u dolini S18./nje, fungirao je kao jedan od najvaZnijih politickih eentara u~e Bosne, Zna se pouzdano da je ovdje btlo sjedlste poglavara (pri.r.cepsa) ilirskog plemena Desitijata, koje je pocetkom I vijeka nase ere, u opcem Ilirskom ustanku, pokazalo izuzetno veliku energij u i arotiv.nost.22 Izgradnja raskosnih i umjetniekt bogato opremljeni h bazilika u Breei i Dabravinama pokazuje da je dolina Stavnje i u tzv. kasnoj anticj zadrzala ulogu snaznog kulturnog i politiCkr.l'g eentra.23 Koliko se zna, tragovi naselja iz rimskog doba postoje juS i oko uSCa Misoee u Bosnu, na podrueju danaSnjeg Ilijasa.1l4

16 S a ban 0 vic, Bosanski pasaluk, 128. 17 Ibidem

18 Tako je Citava danasnja (Gornja) Vogo.sca jos 1455. usla u sastav B .. ~sanskog kraj.ista cije je sjediSte bflo u Vrhbosnt - Sarajevu,

. .. M. _D i n i C, Jugoslovenski Istoriskl Casopis 1937, 128, bll], 43, oba-..o Je podatak lZ Dubrovackog arhiva koji spominje bosanski Dubrovnik 14()4. g.

20 N. J 0 r g a, Notes et extralts pour serv:ir a l'histoire des Croisad.es II, Paris 1899, 335, bilj. 2. Breza je spomenuta u vezl sa prevozom trgo.,,,/;ke robe nekih Dubrovcana,

21 S e f i k Be s 1 a g i (:, Steed centralne Bosne Sarajevo 1967 21-24 i

94-95. "

•• H. U Brezt je 1930. g. pronaden spomenlk sa imenom Iednoga princep<:.a DEllilt~tium.: Dr G. reg 0 r ere m 0 s n i k und D. S erg e j e v ski, Novitat,es Musel saraJevoeDSls, No 9, Sarajevo 1930, str. 9.

~ I. B 0 j .a !tl 0 V s k:i - Dz. C e IH, Kasnoanticka bazilika u Brezl, N,.se sta~e, . S~raJev~ _1969, 7-24. D. S erg e j e v s k.i, Dabravina, Sarajevo 19;..6.

FIll p 0 V J C, o. c., 353.

6 -Studije 0 teritorijalno-politil::koj org. sred. B.

&;1

-

Postoje ial~~ciji da je. na podrueju Breze i u rano slavensko doba, . ba~ neko vrajeme, egzisUrao jedan lokalni centar: u rusevinama e.ntieki~ zgrada konstatirani su t:ragovi slavenslrog naselja VII i V:III V'l]eka, a u neposrednoj blizini se nalazi i nekropola sa rusevmama crkve irz X i XI stoljeca.!i

. . U kasnijem srednjem v4jeku, sudeci po toponomastici, polltiCki centar ~v~. ~aja pomje~o se. ka !JOdr?.cju danaSnjeg sela Podgore. Ovdje je bilo vla.d9.rskih posjeda u vnjeme banova i kraIjeva, pa se m~e. zakljuCiovati da je i lokalni kulturno-politiCki Zivot ovamo ~raV'Ltlr~.2. U blizini Podgore, odnosno u njezinom Si~ podrueju nalaei se i velika nekropotla sa steeeima, soo opet ukazu]e na odredeni ~tni centar." Za drugu polovinu XIV vijeka a ~tovo za XV Vl]ek, moZe se tvrditi da je grad Dubrovnik sa svoJ1m podgra~eIr_l varolikog karaktera nesumnjivo tprav:i centar citavog ~Ja jedne upravno-politiCke jedinice.

. ~lr_n gl~vnog :~ntra si.rega podrueja (rupe, kneiije iIi nahije), eg'7~rali su 1 manji lokalni centri koji su se formirali kao srediSta ~ s;la ~n~o -:eoskih op6ina. Opeinska organizacija bar sto se bee terttortja na]duze se odrZava Ii najbolje odrazava u mrezi crkava. ~ahv8Jljujuci ~~,:ljenim etnol05kim ispitivanjima, danas smo ~ stanju gotovo U cjelini tu mt"eiu rekonstruirati. Talko se na temeIJ';l toponomastike iIi tradicije, moglo ustanoV'iti da su dnkve postoJare: u Podgori,~8 Misoei,29 Vr.b()viku,1O Ljubnielma 81 MalesiCi-

ma'! ·U",.0II'\l!.f.·33 • Bud:x.:'· M '

~ v·"'O_\,;1 1. .RlilClma, a na temelju aeheoloskih nalaza zna

se ~ za cr~.~ B~ezJ..35 Raspored crkava U dobroj mjeri odgovara i rell~ zemlJdSta 1 saeuvanim reliktima nekadaSnjih - sela opCl1la.

biljeZio je: »Na njivi Crkvicama u Gornjim Ljubnieima je sredlnjevekovno groblje. Priea se da je tu bila crkva, koja je prvobitno bila na Crkvici iznad Vroovnika, pa jedne noei presla preko Bosne ovamo, jer je neka zena stavila na crkvenu strehu deCije pelene da se suSe.«36 Arheolog Ljiljana Tomicic iz Visokog je 1969. godine obiSla lokalitet i na Crkvici zapazila ostatke staire arhitekture.37 0 karakteru Ljubnica kao lokalnog (opcinskog) centra govore jOs neki toponomastiCki i arheoloSki poclaci. Taka sam Filipovie registrira da je »stranom iznad Ljubnica i CekrCica WoO jedno ogromno muslimansko groblje, pa su mu nisani vecinom uklonjeni i wpotrebljeni. Po toj strani bilo je i 'grekih grobova', ali su svi steeci razneti«. Lakalitet »Dvor'isce« upueuje na feudalni dvor a nije bez znaeaja da su susjedni BalibegooviCi takoder nekada .pripadali Ljubnieima i da se zemljiste toga sela nalazilo u fondu turskih timara. Toponim »Bojilice«, opet, svjedoei 0 narodnom zborovanju i sudovanju.38

Po geografskom smjestaju LjubniCi. pripadaju u istu upravno-politicku jedinicu kao i porjeeja Stavnje i Misoee, jer rijeka Eosna ovdje, kao ni u citavom svome gornjem toku, ne cini gralllcu zupa Ili nahija, nego samo granicu seoskih opeina (sela).

Identifikacija Ljubnica sa imenom Lubinchi iz povelje izgleda nam sasvim Iogicna. Ovakvo citanje svakako je blize izvornom tekstu nego ijedno drugo dosada predlozeno eitanje. Soo se tiee gra!ije »ch« za glas »c«, mislimo da tu nema nikakve poteSkOCe: u ist.om tekstu slovima sch« tlraZava se i glas - »C«, ali i glas »C«,39 isto

kao i glas »c«.

Ovakva ubikacija nekadaSnjeg biskupskog posjeda Lubnichi

_ Ljubnici u velilroj mjeri doprinosi rasvjetljavanju problema ubikacije zupe Vidogosce (VogoSCe?). Nairne, ako selo Ljubnici pripada upravno-politickoOj jedinici Ciji je centar u slivu MisoCe (Dubrovnik) ili u dolini Stavnje, a ta jedinica obuhvaea eitav prostor izmedu Sarajevskog i Vlsockog polja, onda je i u XIII vijeku selo Ljubinchi _ Ljubnici spadalo u slicnu teritorijalnu jedinicu koja je nosila.ime Vi.dogosca, Vogosea iIi s1i.Cn<>.

Sel0 Lj u b n l ei - posjed bosanske biskupije u XIII v i j e k 'll

~os~bn:u vrij'ed'nost za nasu temu ima ddentifikacija ostataka s~edn]ovJek?v~e ~rkve u ~~lu Ljubnieima koje Ieze na lijevoj stram Bosne, vis-a-vis usca rijeke Stavnje. Etnolog M. S. Eilipovic za-

U J?r v 1 a dim Ire 0 r 0 v I c, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni I

Hercegovinl, 1913, 419-4-20. .

It ~aliteti ~Taljice i Kraljevac u Podgord, Banoooc u susjednom Mrak~ a Banpo11~ u selu Izbodu, kao da ne ostavljaju nikave sumnje u postoJafiJe vla~arsklih posjeda u ovome kraju. Ziva bradioija 0 erkvi u Podg .

takot1er ukazuje na odredeni polit.i.llki centar (F.i 1 i p 0 vic V' --"'oa hi~

365, 353, 355, 371). ' ~ na ra

17 ? c., 3~3. Nekropola koja j<l.§ i danas d.ma 114 steCaka zove se KaurskD greblJe i pripada selu Koritmku (vidl kod Be § 1 a g i c a, 0 c 33-34)

: F iii P 0 vic, Vdso&a nahija 365. ..,.

O. c., 350 • .. O. c., 390. 11 O. c., 403.

.. M. F.i 1 I p o v I C, VogoSta .i Bioea u Bosni Srpski tn afsk' .

Naselj~ i poreklo stanovnistva, Beograd 1930, 634. e ogr 1 zbomik,

O. c., 633.

" Ibidem.

.. VI. Cor 0 v Ie, GZM 1913, 419-420.

Zakljucak

Radi [asnoce korisno je joB jedanput ukazati na osnovne argumente, na kojima se temelji nasa ubikacija zupe VidogoSce.

1. Selo LjwbniCi u danasnjoj opcini IlijaS identieno je sa posjedom bosanske biskupije XIII vijeka, koji se zvao Lubnichi -

Ljubn:ici.

31 F Hip 0 v H:, V1soCka nahlija 403 .

87 Kolegici Tomimc se na pruzenim poda.ciroa i ovom prilikom zahva-

ljujem.

38 FilipoviC, o. c.

18 Tako se, npr., rij~ Modri~a pise kao Modricha, Vrutai kao Vrudchy,

Praea kao Pracha, Boric kao Borich.

82

83

•

2. Podrueje sela LjUlbni6a pripada teritoriju na kojern je sve do poeetka XVIII V'ijeka funkcionirala posebna upravno-politieka jedinica.

3. Ta upravno-polttieka [ediniea zauzimala je sav prostor izmenu Sarajevslrog i VisoCkog polja u porje-cju Bosne i zvala se: u tursko doba - nahija Dubrovnik, u kasnijem srednjem vijeku - kneZija (comitatus) Dubrovnik.

4. Buduc] da selo LjuhniCi spada u teritori] gore opisane upravne [edinice, a u XIII vijeku je pripadalo zupi Vidog05ci (ill VogoSci), to treba zakljueiti da se teritorij dubrovaeke nahije, odnosno kneZd.je poklapa sa teritorijom rupe Vidogosce - VogOOce.

5. Ime i teritorij Gornje i Donje Vogosce vjerojatno predstavlja ostatak nekadasnje rope i u pogledu imena i u pogledu reminiscencije na nekadasnju upravno-politieku organizaciju.

6. Red nabrajanja bosanskih zupa u citiranom dokumentu sasvim odgovara geografskom smjeStaju Vidogosce - VogoSce.

7. Sa ovom zUipOm spisaIk starih bosanskih fupa uglavnorn je Irompletiran.

Dosadasnje izlaganje vrseno je po redoslijedu: od poznatog ka manje poznatom, zbog cega pojedini dijelovi clanka nisu bili dovoljno [asno povezani. Stoga ee biti od koristi da se pokuSa rekonstruirati kronoloSki razvitak politieke organi.zacije prostora izmedu Sarajewkog i Visoekog polja.

U ranijim stoljecima srednjega vijeka ovdje je funkcionirala fupa pod. imenom VidogoSca ili Vogosca. Jedan dio njezina teritorija i danas euva uspomenu na to staro ime. Zupska organizacija je egzistirala svaikako do prve polovine XUI vijeka, a vjerovatno i duZe. Politieki centar zupe vjerojatno se nalazio u dolini Stavnje.

U toku XIV vijeka politiCki. centar se pomakao u porje-cje Misoce, u utvrdeni grad Dubrovnik. Stara zupa postala je knezija (00- mitatus), ali, kako izgleda, njezin teritorij nije nimalo ifmlijenjen. TaJkav zakljucak se namece iz bolje poznate situacije tUJrskog doba.

U prvim stoljecirna turske uprave politieka organizacija ovoga podrueja ima status nahije sa sjedJiStem u gradu Dubrovniku. Tek negdje u XVIII vijeku dolazi do snaZnije polarizacije prema jacim centrima u Sarajevu, Visokom i Varesu, a zatim i do politieke dezintegracije eitavog teritorija. U to doba formira se i novi predioni pojam Nadvisoko, dok se istoen! dio nekadasnje zupe poeinje osjeeati sastavnim dijelom sarajevskog regiona.

(Glasnik Zemaljskog muzeja Boone i Hercegovine, Arheologija, Nova serija, sveska XXVI, Sarajevo 1971, 337-346)

TERITORIJALNOPOLITICKA ORGANIZACIJA SREDNJOVJEKOVNE ZUPE NERETVE I NJEZINO MJESTO U SIRIM POLITICKIM OKVIRIMA

Tipovi naselja

Medu srednjovjekovnirn naseljima u Neretvi mogu se zapaziti oviosnovni tipovi: selo, trgoviste, varos i grad. Svaki od ovih tipova imaoje specificne sadrzaje i osobine koji se razlikuju od danasnjih pojmova, pa [e 0 svakome od njih potrebno i nesto viSe reei.

Karla je rijec 0 selu, treba se podsjetitida [e po danasnjem i najraSirenijem poimanju selo - slkupina kuca u kojima zive zemljoradnici. U okviru administrativne kategorizacije, selom se oznacava svako manje naselje,

Za srednji vijek, rijec selo sluffla je za viSe, donekle razlieitih, pojmova. U jednoj shemi mogli bismo ih oznaeiti ovako: selo - kuea, selo - posjed, selo - skupina kuea u kojima zive zemljoradnici, selo - skupina zemljoradniekih kuea sa svim njihovim posjedorn, selo - opeina.!

U na'jtiZern znacenju, selo se cesto identificira sa jednom jedinom kucom, i to sakucom u smislu gradevinskog objekta, To znacl da je selo izjednaceno s osnovnom naseobirrskom [edinicom (kucom). Dolrumentaciju za ovakvo znaeenje predstavljaju brojni mjesni nazivi za uZ€ lokalitete u kojima se nalazi ri:je-c selisee.

Drugi, daleko rasireniji pojam sela jest selo - posjed. To je zaokruzen zemljisni posjed - imanje. koje obuhvaea ! starnbene i gospodarske zgrade, i zemljiste odgovarajuce velieine i strukture, koje je potrebno da takav »pogon« furrkcionira, U najveeem broju slueajeva, U ovaj pojam sela ulazi i njegov ljudski sastav, dakle ljudi koji tu zive i rade.

U okviru naturalne privrede pretfeudalnog i feudalnog drustva ova poljoprivredna dobra bila su najpogodnija forma organizacije proizvodnje. Kao elkonomske jedinice, formirana su uglavnom joS u rimsko doba pod raznim imenima, kao 8tO su: villa, rus, vicus, fundus, praedium. Svestrano su iskoriseavana u rimskoj ko-

1 Osnovnu dokumentactju 0 ovim pojmovima jos i danas predstavlja gracia prikllllpljena u Prinosima za hrvatski pravno-pov;esni rjei!n4k Vladimlm Mafuraniea i u studijd Selo, GIas SKA, XXIV, Beograd, 1891. - od Stojana Novak.oviCa.

84

85

novo Brdo, Blu.ciei, Parsoviei, Krajkoviei, Slavkoviei, Dobrieevlel, Panduri, RedZiei, Dianiei, Lu.kSi.je, GostoviICi, Obrenovac Krtiei Rahotiei, Sultiei, Gobelovina, Bulatoviei, S'tojkovil!i RepO~i 'l'u.~ hob~~i! Herlei, H.asanoviCi, Hondici, Lisiciei, Bjelovci~a (00 Bil~vci), ZulklCl, Dragoea], Cuhoviei, Sabiei, KaSiei, Razil!i, Gakiei, DZajiCi, M1adeSkovi~i, Celebii:i, Husumoviei, Radesine, Dragan] Selo, Dobrig~ce, Jel~lci. Mnog! drugi mjesni nazivi govore o izumrlim porodicama koje BU nekada zivjele na takvim posjedima, Iz toga se vidi da su ta sela - imanja - nekada pripadala jednoj porodici, odnosno [ednoj lruCnoj zadruzi ili bratstvu.

., Istaknuti ~om~ti [asno pokazuju da je na podrueju Neretve rI]eC sel?, prvobitno 1 pretezno, oznacavalo poljcprivredno imanje sa zemljom, zgradama i samim korisnicima toga posjeda. Vjerojatno bi i detaljna socioloska analiza pokazala da su derivacije rijeC1 selo (naseliti se, naseljenik, seoba, preseljenje itd.) stvorene JDS u vrijeme kada je selom oznaeevana same jedna odredena druSt~eno-ekonomska jedinica, a ne a.glomeracija takvih jedinica. Isti rezultat bi dao studij latinskih naziva za selo (rus, vicus, villa prae-

dium). '

Razumije se da je velicina ! ekonomska snaga ovakvih sela bila razlieita: od ,..cifluka«, koji mofe i:7JdrZavati jedva jednu kmetovsku porodicu, preko bastina i sela slobodnih ljudi i nize vlastele, do vlastelinstava koja su u stanju uzdrlava.ti brojnu poslugu i Clanove obitelji feudalnog gospodara.

U veliki.m gospoStijama, gdje se u rukama jednog feudalca nade vise sela, pa i citave zwpe i oblasti, sela u znacenjlU jedne gosp~arske [edinice zadrlavaju svoju individualnost. Posied takvog yeliJk~sa pr~tavlja aglameraciju pojedinih gospodarstava, koja 1 dalje postoje kao posebne cjeline,

v Bioloskirn, fizlcklm i ekonomskjm rastom, u uvjetima kada drustveno-ekonomske norme vise ne spreeavaju odrlavanje posjeda kao ekonomske cjeline, iIi kada se ta cjelina ne narusava sela-posjedi, po pravjlu, prerastaju u tzv. rodovsika sela. Taj pr~es je otpoCeo vrlo rano i trajao dugo - sve do modernih vremena. Odvijao se i unutar slobodnih seoskih opcina, nesto rjede na feudalnirn vlastelinstvima, a naroeito je bio intenzivan u vrijeme raspadanja feudalizma.

" Rodov~ka .seta su vee skupine kuea, dakle, uvijek aglomera-

cije naseobinskih [edinica, i njihovi stanovnici povezani su medu sobom rodbinsknn i susjedskim, ali ne i cisto ekonomskim odnosirna. I ovdje postoji dvojnost: selo [e za sarne njegove stanovnike :- sarno skupina kuea u smislu gradevinskih objekata; pos:matrano izvana, u selo spadaju i kuee i zemljiSni posjedi seoskih stanovnika.

_Dokumen.tacij,u za rodovska sela u Neretvi predstavljaju ista ona .lmena ko]a smo naveIi u pokuSaju obiasnienja pojma sela"'Pos]eda. To su, dakle, sva sela ciji su nazivi izved.eni od prezimena i osobnih imena.

skih naroda, narocito u pogranienim provincijama Carstva. U opcinskom drustvenom uredenju, kada se unutar opeina pocinje sa formiranjem priva1mih porodicnih posjeda (zdrijeb, dionica, bastina, ka§), ove drustveno-ekonomske jed1nice se ponovo pojavljuju u punoj snazi. U feudalizmu ovako organizirano poljoprivredno imanje je osnovna ekonomska jedini:ca i kao takva, ima sve atribute pravnog lica: selisee, dvor, stas, selo, postoji pa rnakar i pusto, bez posjednika.CI

Ovakva organizacija poljoprivredne proizvodnje oteZava stvaraIlje zbijenih skupina tezaCkih kuea, tj. sela u danaSnjem - naseobinskam - znaeenju rijeei. Bitna karakteristika dvora, selista, odnosno sela, jeste lokacija stambenih i gospodarskih zgrada na samoan imanju, a ne u odvojenom naselju,

Topografska ispitivanja pokazuju da na podrueju Neretve rijec selo prvenstveno znae! seosko imanje. Na takav zaJdjueak upueuju sljedeei momenta:

- Prosjecan broj domaemstava u danasnjjm selima krece se oko trideset. Sarno nekoliko sela ima preko sezdeset kuea, Intenzivnija obrada zemlje, djelomicno prosirenje obradivih povrsina :. drugi ekonomsko-druStveni uslovi omogueili su poveeanje broja stanovnika, U veeini slueajeva danasnja sela potjeeu od [edne do cetiri porodice, tako da se tradicijo.m moze utvrditi vrijeme kada su u selu bile samo do cetiri kuee,

- Geografski raspored obradivih povrsina uslovljava ovako razbijena naselja. ZemljiSte podesno za agrikulturu razbacano [e u manjim kompleksima po strmim obroncima planina, isprekidanim dolinama .rijeka i potoka, pa djelornieno po visoravnima okolnih planina, Jednom ustaljen, tip naselja primijenjen [e i tamo gdje bi ponekada bilo uslova za naselje zbijenog tip a (Lislcie], Ostrozac, Gorani, Kostajnica). Ovakav tip naselja, uostalom, potpuno odgovara ekstenztvnom karakteru naturalne privrede.

- Kada se imaju u vidu geografski uslovi, danasnja velieina i rodbinski odnosi, onda se jasno uocava da imena danaSnjih sela: Seonice, Donjeg Sela, Sela (stariji naziv za Solakovu Kulu) , Seljana i Draganj-Sela, potjecu upravo od nekadasnjlh sela-imanja. JoS se jasnije moae konstatirati takvo znaeenie kod napustenih sela koja jos [edino imenom podsjecaju na riekadasnji zivot. Tatkva su: Memija sela u Idbru, Lapija sela (Lapanj) u Nevizdracima, Selo Marija u Lisieieima, Kablja Sela u Paprasku, itd,

- Sarno u sistemu ovako razbacanih naselja sa zgradarna na samom posjedu mogu se stvoriti razne potkutnjaee, konkuee, podvornice i slieno, kojih u Neretvi ima vrlo mnogo,

- Dobar dio danasnjih sela ima nazive koji potjeeu od porodicnih i licnih imena njihovih nekadasnjih vlasnika, odnosno korisnika. Takva su sela: Rodici, SabanCici, Zuglici, Mrakovo, Fala-

• Dokumentaoija ,ifL pisanih izvora kod Mafuranica j Nova,kovica" pod odgovarajucim pojmovima.

86

87

Selo-opcinu sacinjava skupina manjih, prete!no rodovskih sela, koja uz geografsku cjelinu ima i jedinstvenu teritorijalno-politioku organizaciju, zajedniOki kult i odredene interese ekonomskog znaeaja. To su, u velikoj veeini, stare seoske opeine koje su se na neki naein odrZale i u feudalizmu, a u nekim svojiro konturama mogu se raspoznati jo.§ i danas. Kao primj,ere navodim: Bijelu, Idbar, Buljinu, Zupu, Bjelimiee.

Za Ijude sa strane, sve su to jedinstvena sela, a sami stanovnici imaju za svoju upotrebu pojedinacno razradena imena, koja se opet zovu sela. Za pojam sela-opeine, osim ovih sirvivala, postoji i dokumentacija pisanih izvora. (Za Buljinu iz XIII stoljeea; za Idbar i Bijelu Iz XV stoljeca),"

o selima-opeinama vise se govori u poglavlju 0 terltorijalno-poliltiOkoj organizaciji.

Razumije se, jos u srednjem vijeJou se poceo formirati i pojam seLa kao iskljucivo naseobinske kategorije, da:k.le naselja zemljoradnika. Medutim, zbog pornanjkanja dokumentacije taj se proces ne maze pratiti u svim pojedinostima.

Kao karakteristiku srednjeg vijeka treba spomenuti j~ neke vrste naselja koje su najblize selu, ali koje, po karakteru ekonomike i po suvremenim nazivima, ipak pokazuju odredene specificnosti. To su: vlastelinski dVOTovi. Njih [e morale biti v~e, ali ih danes pouzdano mozemo identificirati u: Seonici, Repovcima i OdZacima (Bjelimiei)," Drwgo su rudarska sela, o· koiirna se govori u posebnom poglavlu, kjnjige Hist. spomenici Konjica.

Konacno, posebnu fizionomiju imala su i stocarska naselja nomadskih i polunomadskih Vlaha

Trgoviste je naselje u kojemu se obavljala periodiena, uglavnom tjedna trgovina. Ta trgovina ponekada je dala irne i citavome naselju, pa se ono prozvalo po danu u tjednu kada se trgovalo. Tako su u ostaloj Bosni poznata: Utorkoviste u Vrhbosni (u danasnjem Sarajevu)," Cetvrtkoviste kod Kladnja, Subotiste u donjem Pohmlju i s1. Pravo trgovanja smatralo se povIasticom koju su pojedinim naseljima podjeljivali feudalni gospodari. Na trgovima su se placale i razne pristojbe (dazbine, takse), koje su isle u korist feudalnog gospodara.

TrgoviSta su se obicno razvijala u podgradirna tvrdava (gradova), na rijeenim prelazirna u blizini rudnika, i sl.G

Po sacuvanim mjesnirn nazivima mozemo konstatirati dva TrgoviSta u nasem kraju: jedno je na obali Neretve uz uSee Neret-

vice, sa njezine desne strane, Prije po.tapanja vodama Jablani~kog [ezera lokalitet se nalazio na zapadno] periferiji Ostrosca. Tu su se sastajali putovi koji su iSli dolinama Neretve i Neretvice. Drugo je Trgovi9te bilo, opet na obali Neretve, nedaleko od nekada§nje !eIjezni~ke stanice Rame. l .... ormirano je Ispod tvrdave (grada) na Gracw i nedaleko od prijelaza preko rijeke Rame gdje je u tursko doba stajala tzv. Slatinska euprija,

U starijoj fazi razvitka status trgovista S11 svakaiko imala oba naselja u danasnjem Konjicu: i Neretva na desnoj i Podlbiograd na lijevoj strani rijeke.

Postoje indicije da su neka trgovista postojala u blizini rudnika, kao 5tO su: ono u predjelu Plavuzi - Jesenik - Bare, zatim u blWIni Nevizdraka, Bala i drugdje, Niellci razvitak u pravcu trgovista moze se nazrijeti i u blizind (u podgradima) utvrdenih gradeva Koma, Krusevca i Ribiekog grada, Veletina,

Naselje u kojemu se trgovina toliko razvila da su mu karakter davale stalne trgovacke i zanatske radnje ima status oorD!i. Te varosi su obieno integrirane sa susjednirn gradom (tvrdavom) u Jednu urbanistieku aglorneraciju, a zajedno cine i jedinstvenu upravno-politicku jedinicu. Obicno su to i politicki i kulturni centri okoline, koja predstavlja njihov kotar ili opeinu.

Na riasern podrucju tri su naselja u srednjem vijeku dosegla status varosi. To su: Kostajnica, i dvije varosl na podrueju danasnjeg Konjica. 0 kostajnickoj varosi svjedoei istoimeni naziv zemljista u malom seoskom polju; varos Neretva na desnoj stranl rijeke takoder je ostavila spomen u nazlvu [ednog kvarta (oko Suhog potoka): za Podbiograd, na lijevojstrani Neretve, govori sadrZaj pisanih izvora; rnoguce je da je danasnji kvart CarSija, u stvari, pri[evod starijeg naziva varos.

U nomenldaturi srednjovjekovne Bosne grad je u prvDm redu tvrdava. Tek sekundarno, on je i naseljeno mjesto, No, zbog njegove funkcije politiekog i vojnog centra, i naseobinska funkcija grada brzo se razvija.?

U prvoj fazi, odnosno u nekim slueajevima, jedini naseobinski Iaktor grada je njegova posada. Tu je grad prirnarno institucija i objekat vojnog karaktera. Takvi su, npr., u nasem kraju Borovac, Dbar, Krusevac,

Slijedeci stepen razvitka predstavlja formiranje naselja u bhzini tvrdava (podgrade). Sada grad postaje sastavni dio speclfiene urbanistieke aglomeracije, a u isto vrijeme raste i njegova funkcija politiOkog i ekonomskog centra. Taikve su aglomeraeije: Biograd - Podbiograd, Vrabac - Podvrabac, Kom - Podkomlje, Lis - Podlisje, Boksevac - Kostajnica, Cresnjevo - Neretva, Gradac - Trgoviste i dr. Pri tome treba ukazati da, osim ovih doo.elcI.e detastranih podgrada, u nekim slueajevima dolazi i do formiranja satelit-

3 Pisani izvorl iz god. 1244, 1411, 1444, 1448, 1454, 1470.

4 U ovim mjesbima staru bosansku vlastelu i njihove posjede - naslijedili su tursld feudalci (timarlije - begovi),

S Kovacevic-KojdC Desanka: 0 srednjovjekovnom trgu na mjestu danaSnjeg Sarajeva, Zbornik Fit faikulteta u Beogradu, knj. XI-I, Beograd, 1970.

G P. Andelic: TrgoviSte, varos i grad u srednjovjekovnoj Bosni, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu - Arheologija, 1963.

7 P. AndeliC: Op. cit.

88

..

89

Trgovacki putovi

Vabn putni pravac dolazio je iz Doljana, prelazio rijeku ~amu nedaleko od Slatine i dolazio u, inace nepoznato, malo TrgovlAte, kra] usca Rame, koje [e imalo i svoju tvrc1avu (Gra~ac). Odavde se desnom stranom Neretve stizalo do drugog TrgoYIsta na. ~scu Neretvice, a zatim do grada BokSevca i njegove var~sl (K.ost~lnlCe). Ovaj put se dalje granao na vise k:8J~ova, .all ga ~llJ~.moguce pra= titi, bilo arheoloSkirn, bilo onomast!cklffi, bilo arhivskim dokumen

tirna. iti . iednoi gotovo

Dio jednog putnog pravca moze se zapazi 1 1 na J no]

neoeekivanoj relacrit. To je put od Celebica, preko Db:a, Bor~vca: i Glogova - u pratVCu Bijelog polja i ju!ne Herc:egDV1.ne. N~e, toponim Brodine u Celebicirna. ?esumnj~vo govori da .le. na tome mjestu neka vaznija komunikacije prelazila Neret~. N_]ezlIl: pravac

rema sjeveru vjerojatno [e vodio nekorn od starlh. rirnskih ~r~a ~rekO Kukavice, Rasvara i Bitovnje) u centralnu Bosnu, No, .n]ezll'~ nastavak prema [ugu, u gudure Prenja, uspon na B?rovac I t~~

rije1az do Glogova izg1edaju danas gotovo ne~~uC:. Ipll'k se. ~ml ~a je uzu lokaciju grada Borovca moguce ShV~ltl ]~dino na ta] ~cin ako ga posmatramo kao stra~~ki punkt, koji, osim (eventua~nth)

rudnika cuva i vdnu saobraC.a]nlCU. - .

odredenu dokumentaciju za vaZnije putne pravce sredn]ega

vijeka cuvaju i nazivi Vlaski pu~, za dionicu starog puta od Z:ll:boran a do Glavaticeva, zatim topomm Kramarevo .k~ ~epovaca I 1!I~e sela Kramari u sirem podrueju Umo~jan.a ~a B~elasmcl. Po~na~.? ~e da tzv. vlaski putovi po Hercegovim oznacavatu trase pe:~odICnlh kretanja polunomadskih stocara. (ugl~v_n~~ vlaskog podn]etl~).' ~ termin kramar znaci profesionalnog klndzlJu koji se ne tako rijet

ko bavi i trgovinom za svoj racun. .

Razumije se da [e, osim ovih putnih pravaca, odnosn? relac~-

[a koje su se mogle dokumentirati, bilo i drugih putova, kO]l su sti-

c~jem prilika dobivali ili gubili na svome znacaju. v·

Tako se, npr., moze pouzdano tvrditi da je dubro:raCln .t~govac Maroje Veseokovic polovinom XV stoljeca, na putu. 1Z Fo]n:ce .za Dubrovnik, isao preko Pogorelice ili Bitovnje, NeVlZdr8Jka 1 BJe-

lovcine.(1 .

Geografsko protezanje oblast:i Pod~o~]a, od Crne .Gore. d~ R;a-

me, zatim pravac tur:skih osvajan]a, .ko]l je, npr·,v ~adlluk I vilajet Neretvu proslr io sve do Livna i krajeva u .p~drll:~JU V r?as a , Sane, Une, Cetine i Krke,3 pokazuju da su i komun.lkacge uz tiJ~k Neretve bile relativno aktivnije nego danas. Detalj da ]e? npr., ]~na .robinja iz Drine kupljena u Konjicu" takoder govon 0 funkclOmra-

nju ove transverzale.

Vlastelinstva

Pouzdani tragovi srednjovjekovnih :,la~telinsta~a .mogu se.' na temelju oCuvane toponomastike, konstatirati u Buljini, Goramma,

I Vidi poglavlje 0 pisandm .izvori.ma pod 14.56. g.

I Hazim Sabanovd{:: Bosanski pa§aluk, SM"a!JeVQ, 1959, str. 117, 119, 122,

126-128, 151-154. ... .

• Vtidi pogla'Vlje 0 plSanun llZvoruna pod 1382. g.

91

skih naselja uza same zidine grada, Tragovi taikvih naselja raspoznaju se uz: Biograd, CreSnjevo, Boksevac, Ribieki grad. U toponomastici ova naselja ue gradske zidine obicno imaju joS i danas naziv grad. (Tako, npr., UfL CreSujevo, Biograd, R1biClki grad, Veleti.n.)

Najvisi stepen raevltka u okvirima: srednjovjekovne bosanske ddave dosegli su oni gradovi koji su, osim tvrdave (citadele), formirali i poseboo, zidinama opasano naselje, pa su sa podgradem u rangu trgoviSta ili varosi cinili kornpleksnu urbanistiOku aglomeraciju (npr. Bobovac, Vranduk, Jajce, Borae). JJ Neratvi, taj step en razviJbka postigla su dva grada: Boksevac i Cre§njevo.8 Ne treba posebno napominjati da sa ovakvi gradovi, po pravilu, sredilta' teritorijaln~itiCkih [edinica vi!ega reda.

Javne komunikacije su uvijek bile indikator fivotnih tokova jednoga kraja. Za nase podrueje i vrijeme to vaZi pogotovo: naj,ve~L broj saeuvanih pisanih izvora govori, neposredno ili posredno, .upravo 0 putovima i dogadajima koji su se na tim putovima deSavali.

Za Konjic je posebno znaeajan, i upravo sudbonosan, prirod-: ni, a od rimskih vremena i umjetno graden put, koji je poveztvao Humsku zemlju, njezino Primorje i Dubrovnik sa srednjom i sjevern om Bosnom, te [ednirn dijeloan Panonije.! -

Sa polazistima u Du:brovniku iIi u Drijevima, na donjem tom Neretve, dva vrlo frekventna putna pravca sastajala su se na Boraekom jezeru ili u Lipetima, odakle [e jedinstven put i§ao na VrabaC do Podbiograda, Konjica i Bradine, i - preko I van-planine - produZavao za Lepenicu, Visoko, Kraljevu Sutjesku, Bobovac, 010- vo, Vrhbosnu, Usoru i dr. Vee prve pisane vijesti iz aO-tih godina XIV stoljeea, a i one kasnije, govore ° carinarna u Konjieu, a kasnije i na Vrapeu; svratista na tome putu drle u svojoj reZiji i sarni ~osanski kr~ljevi, a ~atim i bosanski krstjani (patareni iIi bogumi- 11). Utvrdem gradovi Vrabae, Biograd i Cresnjevo imaju, i:mle<1u ostaloga, i zadatak da cuvaju sigurnost trgovaca i putnika, ali - u prvom redu - ekonomske i polittcke interese svojih gospodara.

Druga vazna komunikacija polazlla je sa srednjeg Jadrana - iz podruCja Splita i Omisa - pa isla preko Duvna i Rame i ulazila u Neretvu u V.ratnoj gori, a zatim, preko Jesenika, izbijala na Pogorelicu i produzavala za Fojnlcu, Kresevo, Visako, Bobovac i dr. Utvrde KruSevac i Grad kod Bara svakako su dokaz velikog interesa i za OIVaj putni pravac.

8 0 naseobiesklm aglomeraajaana uz gradove u okolinJ. Konjiica pobllze se govuri u izlaganju 0 svakom podedinom gradu.

• t Dovolj.no je baciti sarno letimiean pogled !OO sadrlaj pisanih historljs-

k.ih izvora 0 Konjdcu, Neretvi, Podbiogradu, Vrapeu, pa da se vim va2in.ost ove komunikacije. Podsjeeam d na poglavlje 0 rimskdm cestama .u ovoj knjizi.

90

•

Seonici, Lisicicima (k. o. Nevi2draci), Repovclma C!k. o. t:uhobici), Ostroscu i Bjelirnicima. 0 specilitnom vladarskom (kral]evskom) vlastelinstvu u porjeeju Tr~anice i na Zveku§i govorit ce se po-

sebno. d u

SaOuvana nomenklatura feudalnih agrarnih odnosa O'ZVO ]a-

va da se zaviri i u sarnu strukturu vlastelinstva, i. t.o onog vl~stellnstva izklasicnog doba feudaHzma. Po tome tlJplcna organi-

zacija vlastelinstva izgleda ovako: .. . ...

Citav fond ohradive zemlje feudalac dijeli na dva dijela; Je-

dan dio - redovno najbolje zemlje - i2Xivaja. za obr~divanje u vlastitoj reZiji, i sa toga zemljiSta say prihod p~l~ada njernu (f~udalcu); to je tzv. gospodska zemlja (terra indomtmcata). Po n~cmu obrarl~ - jer vlastelin ne smije raditi osobno -. opet ,se razlilkuje nekolilko kategorija. Okuenicu oko dvor.a obraduje kucn.a. posluga, i ona se obicno naziva dvorisee, podvormca, dvor, dvor~l 1 s1.. D~u: gi dio feudaaac dijeli na pareele (stupo:,,~) koje obraduju pojedini kmetovi u okviru tlake (rabote), razurmje se, opet~ za rac~n f~udalea. Treei dio obraduju svi krnetovi jedno~ vllalStelmstva za~edmcki, tj. mobom ili zgonom, i za takva ze~JiSta redovn? se 1 saeuvao naziv zgon iIi zgonovi. Tre~~ pod~l ~a su zg~noVl, prem~ t~ renskim uvjetirna uvijek zemljista naJbolJeg kvah~eta. U pojedinim si(,ucaje~ima feudalac preuzima i jOs. neke zemlJe. za o~radu u direktnoj reziji; one se nazivaju: gospo§cma, gOSpodskl sa? 1 ~l: Sudeei po -bonitetu i terenskom polozaj.u! to su n~e :rcevme ill z~ sadi, koje feud alae nije htio prepustlt~ ~.et~vlma.

Drugi dio vlastellnstva feudalac je di~ell~ na za?kruzene pos[ede _ kmetovslka sela - selisca - na koja je naselio kmetov7 ~a njihovim obiJteljima. Dokumentaciju z.a, ova seliSca predstavlialu brojni toponimi s Istom osnovo~ (s~lo), zat.im najveci broj sela sa nazivlma izvedenim od imena ljudi 1 porodica.

GrafiClka shema [ednog wastelinstva izgledala bi ovako:

! Kmet. I Kmet. I DVOR I Kmet. I Kmet. I Kmet.
seli~~e p()dvornica se1i~~e semce seli~ce
selis~e I
I Stup I I
I I I Gosposcina
Kmet. selisce I
stup Kmet. selisce i
zgon Stup \ Kr!!evina
,
I Kmet. selisce I I Stup
I Stup Kmet. seU§~e Kmet. seli~ce
I I Stup
! I
Kmet. selisce Kmet. selisee [ Stup stup KInet. sem~e
i Stup

Stup

1 Odgovarajuca (toponomasti<'Jka) dokumentacija ~1ozena, je u poglavlju o agramim odnosima feuda1nog doba.

92

Treba naglasit! da SU ovi odnosi na vlastelinstvu ostavili dubokog traga u nazivima zemljista u Neretvi, kao i u ostaloj Bosni," §to indire'ktno znaei da su i dugo trajali. U ekonomici, ovakav naem eksploatacije zemlje i kmetovske radne snage zove se ubleanje (feudalne) radne rente.

Toponomastilka je oeuvala spomen i 0 nekim drugim dazbinarna feudalnog podrijetla, vezanim za zemlju. To su: desetak, oglayak, stare i s1. Nije iskljuceno da se ovdje radi 0 nesto kasnijim, donekle izmijenjenim odnosirna na vlastelinstvu. Moglo bi se pomiSljati i na postepeno ukidanje radne rente i prelazak na tzv. novcanu rentu. Medutim, konikretni sadrzaj saeuvane dokumentacije ne dozvoljava da se taj proces i blize osvijetli,

Prvi pisani spornen jednog vlastelinstva u Neretvi ide u duboku starinu. To je erkveno vlastelinstvo u Buljini, za koje sam pokusao dokazati da je dato bosanskoj bislkupiji vee pri njezinom osnutku, u drug oj polovini Xl stoljeca," Sudeei po posesivnom nastavku (-in, -ino), taj posjed je imao karakter vlastelinstva jos i ranije, pa bi rnozda trebalo raeunati sa prvim pojavama feudalizma u Neretvi vee u X stoljeeu,

Odredenu dolrumentaeiju za srednjovjekovno vlastelinstvo u Neretvi predstavljaju odzaci, odnosno sjedista begovskih rodova. Poznato je da se osnovni fond timarskih zemalja turskog feudalizrna formirao ad zaplijenjenih posjeda bosanske vlastele, pa su u najveeem broju slucajeva stara vlastelinstva- sacuvala istu imovinsku masu i ekonomsku cjelinu. Tako se mose opravdano tvrditi da je timar begova Surkovica bio istovjetan, u pogledu osnovne imovinske mase, sa vlastelinstvom kneza Jurja Cemerovica iz XV stoljeea, SeoniCki Obrinovici saeuvali su svoje vlastelinstvo i u prvo doba turske uprave: knez Petar Obrinovie god. 1469. posieduie timar u vrijednosti od 40.325 akci, ToponomastiCka grada u ejelini potvrduje konttillluitet: vlastelinstvo - timar, kako za Seonieu i Bjelimiee tako i za Repovee i Buljinu."

Razumije se da je u Neretvi bilo i drugih vlastelinstava manjeg znaeaja i velicine, Osim toponomastike, na to upueuju i natpisi Ivana Pavlovica iz BUikoviee (sjediste, vjerojatno, u Goranima), zatim - Stoisava Milosevica sa Donjeg Sela, Nji grobni natpis izrlcito kaze da »lezi na svojoj zemlji plemenitoj«. Ne znamo da Ii je vinograd Dubrovcanina Maroja Veseokovlea u , Bjelopeelicama (Bjeloeina) imao karakter feudalnog vlastelinstva."

I Imao sam priliku da pregledam kompletnu toponomastdku sa podrueja apein.e Kresevo, Fojnrlca, Kiseljak, Kakanj, Vtisoko, Vares, Ilijas, Breza, VogoSCa.

a Vddi poglavlje 0 Konjicu i okoLini u Sir.im politicltim okvtrlma, Regest ° worn zaveden Je pod god. 1244.

, Vidi pogIavlje 00 vlastelinskim rodovima.

$ Posebno se u ovoj knjizli gOV'OI'i !O sudaclroj stolid iz Bukovice, 0 natpisu Stoisava Milo1iev,ica (poglavlje 00 steecima) i vinogradu MalrQja Veseok:ovi&! (u pogl3JVJju 0 pisa.nim. izvor1ma).

93

Vlastelinski rodovi

Poznato je da su pripadnici vlastelinskog staleza u feudalnom drustvu bidi iskljueivi nosioci politieke djelatnosti, a i u sferi kulturnog z1vota, njihov doprinos je dominantan. Osim toga, i na.jveci broj sacuvanih historijskih podataka odnosi se na klasu feudalaca. Stoga je opravdano, tamo gdje je to moguee, i detaljnije govoriti o polttieki i kuJturno najakltivnijjm vlastelinskirn kuearna.

Pri tome ukazujemo da je za okolinu Konjica relativno usko vezana i vladarska kul:a Kotromaniea. Ipak 0 njoj ne govorimo posebno, jer su osnovne stvari dovoljno poznate iz opee povijesti Bosne, a blizi detalji u vezi sa Neretvom su oskudni. Otprillke to isto vaZi i za velikaSki rod Kosaca,

Oslm ove dvije dinastije, u okoli:ni Konjica odvijala se aktivnost triju velikaskih - barunskih rodova, ° kojima opei povijesm priruenici malo govore. To su Pureiel, Sankoviei i Obrinoviei, Ovi rodovi su nasljedni clanovi velikaSkog zbora, odnosno drZavnog vijeea srednjovjekovne Bosne, koje je i najvisi organ vlasti u drzavi. Oni su bili i gcspodari feudalnih oblasti i neposredni vazali v ladara,

Cemerovici i Pastroviei su vias tela srednjega ranga, 810 se moae pretpo.stavljati i za feudalce koji su, na ovaj iIi onaj nacin, ostavili traga u Donjem Selu, Lisicieima, Bukovici (Goranima) i Glavaticevu,

Pureici

Prvih nekoliko decenija XIV vijeka Pureiel spadaju medu politiOki najaktivnije velikaSke rodove na podrueju danasnje Bosne i Hercegovine. Kako po svemu izgleda, njihovo prvotno sjediMe nalazllo se u Zagorju .(oko danaSnjeg Kalinovika), gdje su bili nasljedni zupanski rod. Ali vee poeetkom XIV stoljeea njihovo se djelovanje odvija i na podrueju Nevesinja. Na ovom prostoru oni su u to vrijeme jaci i od Sankovica, koji su takoder bili nasljednl zupan ski rod. Isticali su se kao pristalice bosanskog bana Stjepana II, a u ratu protiv srpskog kralja Dusana moe ove porodice je I srusena. Sarno, kako Izgleda, u konaenom potiskivanju PUreie8 znaeajnu ulogu su odigrali i Sankoviei. Rod Pureiea je clan velikaskog zbora (baruna), odnosno bosanskog drZavnog vijeea, a Zagorje u okviru bosanske drzave ima, bar do polovine XIV stoljeca, i specifican status, sliean kao i Neretva. Znaea] ovoga roda za okolinu Konjica sastoji se u tome 8to su oni upra-v1jali BjelimiCirna, a vrSili su odreden utjecaj i u 2wpi (Komu).

Purca, najstariji poznati Clan ovoga roda, poznat je sarno po indirektnim izvorima: kao otac Poznana, Obrada i Radoslava. Zna se i to da je 1306. god. sudjelovao, zajed.no sa sinom Poznanom, u nekom vojnom pohodu, sto ZlIlaCi da vee u to doba niie bio mlad ali

ni toliko star da se ne bi mogao baviti vojnim poslovlma. '

94

Najpcznatijl predstavnik roda je Poznan Pur~iC, po naslovu iupan, a, u stvari, gospodar feudalne oblasti koja je obuhv~~ala Zagorje i Nevesinje. Vee 1306. on [e na ~elu male feudalne vojske, iako mu je joA i otac na ~ivotu i u snazi. U nekoliko navrata - 1326. i 1327. godine - zablljefeno je u Dubrovnrku viAe tu~bl protiv njegovih ljudi, pa i proti.v sarnoga Poznana. To znaci da se i u oblasti Pureiea odrazio spor koji je u to vrijeme izbio Izmedu D~brovniika i bana Stjepana. Na dvije povelje bosanskoga bana Stjepana II, koje su izdate 1326-1329. god., Poznan fungira kao iupan i predstaViIlik Zagorja, Ato znacl da je i aktivno sudjelovao u radu drZavnog vijeea, odnosno zbora velikasa,

Vijest iz 1344. godine, koja govori 0 tome da je Dusan dugo ddao Poznana u tamnici, zatim cudno insistiranje DuSanovo da se Poznanovoj zeni predaju neki pokladi (depoziti) koji su se euvali kod jednog dubrovaOkog vlastelina, kao i ponaSanje Dubroveana, koji otezu sa predajom depozita i zahtijevaju d~. z~n~ swam~ dode po svoje stvari u D.ubrovnik (1330. g.), a kasnije ]?] (zen.I) daju i znatnu novcanu pomoe (1344. g.) - kao da ukazuju w da ~ poznan joo 1330, ill nesto prije, pao u srpsko ropstvo. Mozda Je to bilo upravo 1329. god., kada je ban Stjepan doZivio poraz pri-

likom provaJe u oblast Polimlja. .

Poznanova zena Ninos1.ava bila je, kako izgleda, vrlo energiena i aktivna, naroeito u v·rijeme tamnovanja njezinog muZa. Arhivski .podaci koji 0 njoj govore potjecu iz vremena od 1330. do 1344. godine. . .

Zna se pouzdano da je Poznan imao dva brata - Obrada 1 Radoslava, te nee aka (sinovca) Vlatka; nije sigurno da Ii [e Vlatko bio sin Obrada, Radoslava ili nekog treceg, po imenu nepoznatog

brata. . .

I dalja dva Clana ovoga roo.a -: Lazar. i ~raso"!,,i: - .sp?mIJnJl~ se pod prezimenom Pu:ei~. p~vJesmc~r Ml~aJlo DIme misli da bi to mogli biti Poznanovt Slll0V1, za koje se mace zna da su posto-

[ali.'

Radoslootie Purcica Purca

(1306)

I

I

Poznan (1306-1344)

I

I

Lazar (1335)

I

Krasomir (1335)

I

Radoslav (1335)

I

Obrad (1319-1335)

Vlatko (1325)

1 NajveCi dkl izvora 0 PurCi<:ima saoran je u kinjdzi Mi?-aHa ~ini(::'l:

Humsko-trebinjska vlastela, Beograd, 1967, str. 40. 0 djelovanju pojedlnih cla.nova ovoga roda usput raspra:vlja d Jovanka MijuSkovic u studiji: Humska

•

95

Sankovici

ovai velikaSki rod, koj<i je u povijesnim.~elima p~~at P~ imenima:] Bogopanci, Dra!ivojevici, MiU~novlc.l, Sankov.1c;, m(1~~ se . ratiti - u cetiri generacije - kroz c.liavo [edno stol]ece .. , _ ~404). Prvih decenija XIV vijeka aktlv~ost Bogopan~c~ odv:Ja se na podrucju Nevesinja i, vjerojatno, ovdje ~u nasl~~m zupam u nekoi zavisnosti ad Purciea. Nakon pot~kivanJa ~urcLca, Bogopa~= ci. _] Drazivojevici protez~ svoju vlast 1 na ZagorJe (SVaka~ire~l~ je 1335 g) U treeoi fazi feudalna oblast Bogopan.aca. . K

viea -·s~nkoviea - sirl se i ma Dabar, Popovo, pnmbor]e 1 k.~av-

. Cl. oda redovno sudjeluju u zboru osans 1 ve-

l~e. anovi o~a r. . Humske zemlje. U jednoj relativnoj kornli!kasa .. ~ao pre av:mc1 B 0 anci _ Sankovici, zapravo. PQparaciji pokazalo bi se da su. og P koi mln citavo vrijeme liticki najaktivniji vlastelinsk1 rod u Hums kO] ~ev ) (1330 _ 1404. dok je ona bila i stvarno u sastavu bosans e rzave

) c -,

g .. Obiteljsko groblje, a vjerojatno i najstarije sjediste, Sa~~QV1-

ea nallazilo se u danaSnjem selu Biskupu, sn~~le~~ odb.Gla].:a~c::~

t lt . .. KomSike zwpe. Jedan dvor aua...OV1ca 101 .

~~bo:n~~~ sjeverozapadnQ Old N~esinja i neda.l~ko. Old sela BIS~ lrupa. Groblje u Biskupu je djelomlCn? arh:QloSkl lspIt~nQ,.~ ta re zultatima iskopavanja gQvori se na VIse m]es~~ u OV?J knjizi.

Prvi poznati Clan ovoga roda je Dra.zen ,It DraZtn B.~g~n~( »iz Nevesinja«, koji [e »sa bracom, rodacima iv~~ 20 ~vQ]lh .~JUd14 sudjelovao u pljaOki dubrovaOkog rtrgovca Drzica nesto prije 20

Grb vojoode Radica Sankovica

Sanko'''; "t·, T.-~orl·J·ski. casools SAN, Beograd, 1960 (XI),

vlasteoska porodica v~" =- ~.--

str. 17-22. ,. .'. . . ()vome radu nap.isala je

I Iscrpnu studiju sa pra.kuplJetlJlffi l.~~~ o isu SAN Beograd, 1960

Jovanka MiijuAkoviC u vee citl;i:renOm Lstonl"""",m asop ,

(XI), str. 17-52. . t -":~,n·u grobova

I Vidi poghwlje o crkvama i arheoloBkom as r ...... vanj .

96

.11. .•

maja 1306. g. Po broju vojnika(ljudi) u ovoj vojsci mose se zakljuCiti da moe Dra!enova nesto zaostaje iza Poznana Pureica, koji u tom odredu ima trideset svojih »ljudi«.

Jedan od Dra!enove brace mogao bi nositi ime Hlapac, jer je kasnije (1352. g.) zabiljezeno ime njegova sina Br.a.nisLava (Branislaus filius Clopce Bogopenec).

Drugi [edan Bogopenec, po imenu Vidomir, spominje se 1335, ali se ne mofe sigurno znati da li je on Drazenov sin ill unuk - ad sina nepoznatog imena. Nesto je vjerovatnija ova druga pretpostavka,

DraZenov sin, koji je preuzeo funkciju starjeSine citavog roda, bio [e Milten. U izvorima dolazi pod prezimenom: Drazenovie, Drazivojevil:, Drazojevie, Drazinojevie, Prvi put se spominje 1332, i to u funkciji clana bosanskog drzavnog vijeca i svjedoka na povelji bana Stjepana II. Nosio je titulu zupan a, a u politici je lavirao izmedu bosanskog bana Stjepana II i srpskog kralja Dusana, Njegova se aktivnost, osim Nevesinja i Zagorja, cesto odvijala i na P_£)drueju Konavalja i jumog Huma, ali se ne zna da Ii je on na tome prostoru bio ucvrstio svoju vlast. Mislim da j·e upravo Milten odigrao znacajnu uJogu u potiSkivanju Purciea iz Zagorja i Nevesinja.

U zupanskoj_ casti i starjesinstvu kuee Mi'ltena je naslijedio sin Sanko, bez sumnje, najistaknutiji Clan ovoga roda, Kao »baronus domini banie, a zatim kao visoki drzavni funkcionar sa titulom kaznaca, redovno sudjeluje u radu velikaSikog zbora. Uporan i vjeSt . politiCar, on slijedi primjer svoga oca i koristi se svakom prilikom da uveea svoju moe i posjede. Tako, kao mlad covjek, zajedno s ocem Miltenom, odmeee se od bana Stjepana i pristaje uz srpskog lcralja Dusana (1336), u ratu izmedu Dubrovnika i Vojinovica ostaje rieutralan, 1366-1367. pridru.Zuje se ustanku bosanske vlastele protiv bana Tvrtka; kasnije se (1368-1369) ponovno odmetnuo od Tvrtka i udruzio s Nikolom Altomanovieem. Pred kra] livota Sanko se ipa'k izmirio sa banom Tvr.tkom, a ,ima vijesti da je

i poginuo u borbama protiv A1!tomanovica (izmedu jula 1370. i jula 1372. g.).

Feudalna oblast kojom je upravljao Sanko obuhvaeala je: Nevesinje sa Komskom zupom, Zagorje, Dabar, Popovo, Humsko Primorje, a vjerojatno i jedan dio Konavalja.

Zeni Sankovoj znademo samo ime - Rsuiosaoa. Vjerojatno je to drug a (?) Sankova zena, jer je Radie 1391. g. spominje uz Sanka kao »gospojue, ali ne kaZe da [e to njegova majka (dok San.ka naziva ocem, a »gospoju« Goisavu nazLva svojom),"

Sankova sestra Radaca bila je udata za trebinjskog zupana Nenca Cihorica. Pred kraj zivota ona se zamonasila i uzela ime Polihranija. Grob joj se nalazi u Velieanima, kod Trebinja; na spo-

, Ljub. StojanovJt: Sta.1'e srpske povel;e i pisma, I. Beograd-Sr. K3Irlovd, 1929. str. 126.

1 _ Stud1je 0 ter1tor1jalno-politU!koj org. sred. B.

97

meniku st~ku postoji i natpis u kojem sunavedeni i cLti.rani »matiCni« podaci. Ii

Drugi, vjerojatno mladi, sin Miltena Drasivojevlea zvao se GTailoje. On se nije naroeito tstlcao u polilti.ci, ali }e bioaktivan vojnik. Vee prve vijesti 0 njemu ukazuju na neke, poblize nepoznate sukobe izmedu Sanka i hrvatsko-dalmatinskog bana; u tim sukobima bio je zarobljen i Gradoje, pa je 1362. god. Sanko morao za Iljegovo oslobodenje platiti vrlo visoku otkupninu. Zna se da je Gradoje sudjelovao i u borbama protiv Turaka (vjerojatno u bici kod Blleee 1388. g.). Jednog zarobljenika iz tih borbi prodao je kao roba za osamnaest dukata. Zadnji put se kao ziv spominje 1391. g.

Gradojevoj zeni bilo je ime Kujaca, a za njegovudjecu znamo samo to da su postojala (1391. g.).

San.kova djeca bila su Bj.eljak, Radic, Budelja, Sanein i Dra-

. . G· kei poznatog zetskog go-

Radiceva prva zen a bila ~e ()t8ava, b . oJ' se _ sa stee-

. B lSica Umrla je 1398. g., a gro J • 1

spodara Jurja a . . b.t ljskom groblju San!tovlea u se u

kom i natpisom - nalazi u Ole J

Biskupu. .. Sancinu, kao i keerki Dragni

Sankovim sinovima BudelJl

znamo samo imena. .' c . smreu Radicevo«n

Likvidacij.~ !eudalne obl;:!~e~:~:: ;~u koji je bio vrlo prestaju sve V~~es~l 0 ovo~e v touno i bioloski UJIlisten 1404. gO' razgranat i kO]1 slgurno mje pout'

dine.

Rodoslovlje Smtk.oviea

gna.

Drafen ?

(1306-1307) m~a~p~ac::_---11

\- I I

Branislav Vidomir

Milten (1335)

(1332-1342) (1352)

\

Najstariji sin Bjeljak naslijedio je ocau zupanskoj casti i na polozaju kuenog starjesine. Uspio je da odrZi u cjelini feud aInu oblast koju je naslijedio od oca, i da je cak i prosiri uCvrseujuci se u eitavom Humskom prlmorju, Konavljima i Vitaljini kod Dubrovnika. Prvi put se, indirektno, spominje 1358. g., kadase zenio, a zadnji put - 1391. g., kada mu je, kao teskom bolesniku, dolazio lijeenik iz Dubrovnika, Bio je aktivan i kao Clan velikaSkog vij~a »sve Bosne« (1378. i 1380. g.) i kao bliZi savjetnik kralja Tvrtka

. (1390. g.).8

Drugi Sanlkov sin je Radic, koji jos za Bjeljakova zivota dobiva titulu vojvode, a poslije njegove smrti preuzima starjesinstvo kuee i funkciju gospodara velike feudalne oblasti. Postoji vjerojatnost da [e Radie dobio naslov vojvode ad kralja Tvrtka zbog zasluga u borbi protiv Tu.raka (1388. g.). Zajedno sa bratom Bjeljakom, pokusava Dubrovcanima prodati Konavlje i Vita1jinu (1391. g.), ali kada je, na zahtjev kralja DabiSe i zbora velikasa, doSlodo vojne intervencije Vlatka Vukoviea iPavla Radinoviea, Radic pada u ropstvo, gdje ostaje sve do 1398. god. Nakon oslobodenja razvija veliku politiCku aktivnost, sudjeluje u politiekim borbama koje potresaju bosansku drlavu, ratuje protiv Dubrovnika za racun kralja Ostoje, sreduje prilike u svojo] oblasti i s1. Godine 1404. nasao se na strani kralja Ostoje, koji je upravo bio zbaeen sa prijesto1ja. Tu prlliku je iskoristio stari Radieev protlvnik Sandalj Hranie Kosaca, pa je vojnom silom Radiea ponovno zarobio, a potom zaposjeo i citavu njegovu oblast. U Sanda1jevu suZanjstvu Radie je u.brzo i urnro (iIi je pogu.bljen?), 1404.g.

Sudeei po smislu [ednog dubrovaekog izvora, u oblast Radica Sankoviea, spadao je i Konjic - do .rijeke (N eretve).

I

Sanko

(1335-1370)

I

Gradoje (1362-1391)

I

Rada~a (oko 1388)

I

Bjeljak (1358-1391 '

I

Radic (1379-1404)

I

Budel;a

(1391-1396)

1

Sancin (1372-1391)

Dragna (1391)

Obrinovici

• ' •. sa rekidima, pratiti ad pO,lov~-

Ovaj velikaskl rod moze s~" , PStavise zbog snazno aflrJIllne XIV, sve do pocetka ~VI sto Jeca"e retPostavljati da je u piranog faktora nas1j~nostl opra~d~n,o Jzu~e Neretve i da njegove tanju stari zupanski ~od neka ~:~~ identificirati vee ad poc~tka predstavnike, bar po ~::;~t mO~a sudeci po kasnijim tragovlma XIV st01jeea. G1av,no SJ ISS e r. . 'NJ·egovi predstavnici Imaju sta-

li tv 1az'10 se u eOn'ICl. d •

vlaste ns a, na i • ovno sudjeluju u bosanskom rzav-

tus velikaSa -v baruna :- 1 retni XIV vijeka oni u zboru velikas~ nom vijecu. Jos u prvoj ~o~;retve« (npr. Vak VuCkovic u povel~l fungiraju kao vlastela .~o kao vlastela »00 Bosne« (Vlatko Obriod 1326-1329), a kasnije - iedno a Obrinoviea znamo da [e novie 1354, 13.57. i 1356·kng·)· Za JkralJ'~vskom dvoru (Ostojica Ob-

ri' . duinoot dvorskog eza na

v 10 .1, ki kr ez kralj a DabiSe 1394. g.).

rlnovic dvors 1 n ak 1'1. vkih (baruns'. kih)

'. . od petnaest ve ncas

Obr~oviei spadaJu.~ nI~vane Kraljeve zemlje. Oni re~o~o rodova uze B?Sne,. kasD;IJe n v om vi· eeu (zboru velikaSa), rmaju obavljaju svore dUznos~~ u t~r~~; su, p~ pravilu, dijelovi neka~assvole male fe~al.ne.o as, o'edinaeni slucajevi gdje su ne~1 ~ njih zupa. ZabllJ:ze!ll su ~a~::.. Pf~rmirati sire feudalne oblastI. all »bosanskih« velikasa po us 1

• Konst. JireCek: Vlastela humska na natpisu u Velicani11l4. Gl.8SndkZe-

maljskog muzeja BiH IV (1892), str.· 279-285. . __

• S1ojanovic: Op. cit., str. 89; Lj. Thall6czy: GlasnJk Zemaljskog muzeja BiH, 1897, 183-191; S. Ljubic: Listine 0 odno§ajih izme4u ;uZnoga SZavemt-

va i mletaeke Tepublike, IV, str. 27(}-282. .

99

1)8

I

Petar Obrinovie (1469-1487)

I

Hamzabeg Obrmovie (1469)

DaJ.eko viSe podataka imamo 0 knezu Jurju Cemeroviw, koga u raznim funkcijama i zivotnim situacijama moaerno pratiti pune

trideset tri godine. .

Jedan od dvojice poslanika Stjepana Vuk~l~a Kosa~e (taqa ~oA »samo« velikog vojvode bosanskog), koji su u februa:-u .14~4. godine vodili pregovore sa napuljlSkim kraljem A¥oI_lZom, bio Je, 1 knez Juraj. U velikom Kosaeinom poslanstvu, koje je 1445. godine ': Ml~ cima pregovaralo 0 rniru i prijateljst~, na eelu p,rego:raraca bio je »odlieni vitez« i »dvorski knez« Jura] (»~ectabllis mlles~, .»magister curiaee). Godine 1451. Juraj Cemerovie pon.ovn? vodi [edno hercegovo poslanstvo u Veneciju. Na ug.ovoru 0 miru izmedu Dubrovnika i hercega Stjepana iz 1454. godine, medu hercegovom vlastelom naveden je i knez Juraj Cemerovi~.

Godine 1458. Cemerovie putuje opet u Italiju, ovoga puta milanskorn hercegu Francescu Sforci, da pregovara 0 savezu prot1v Turaka.

U martu 1462, g. knez J'uraj je, u ime hercega Stjepana, dopratio u Dubrovnik jedno tursko poslanstvo.

U septembru 1464. god. Cemerovie se pred tuI"S'kom vojskom koja je isla na Jajce zajedno sa porodicom bio sklonio na Peljesac U aprilu 1465. g. tuzena su u Dubrovniku dva brata Dragovi~a iz Podveletina, seljaci Jurja Cemeroviea, zbog toga 5tO su opIjaCkali dwbrovaCike trgovce pod gradom Komom.

Vee u oktobru iste godine Dubrovaeka vI ada je dozvolila da se Juraj sa svojom obitelji moze, u slucaju nuZcle, ponovno sklo-nni na Peljesae,

Slijedeee, 1466. godine, ponovno se u Dubrovniku raspravlj.a o davanju utoeista Jurju, njegovu bratu i njihovim porodicama.

Nekoliko godina kasnije - 1469. - Juraj je traZio neku po-: moe od Dub.rovnika, ali je njegov zahtjev odbijen (sa jednim glasom veeine - 16:15).

Zna seda je neko vrijeme bio i u sluzbi herce~a Vlatka ~er~ cegovica; u jednoj punomoci hercega Vlatka navodi se za Jurja 1 visoka titula »poeteni vitez«,

Posljednja vijest 0 Cemerovieu potjece iz 1477. god. I tada je on u sluzb! hercega Vlatka."

Kao 5tO se vidi, knez Juraj Cemerovie bio je dipIGmata. vel!klh sposobnosti, ONto je da je mora? biti i pos~bt;t~ §koIova~ l.er Jta joo kao mlad covjek postao »dvorski knez« (naJ~l u.pra~m ~l.~OVnilk) na dvoru Stjepana Vuikcica Kosacerrazumio se u financijske poslove, a, bez sumnje, poznavao je i talijanski jezik. Njegova specijalnost bila je diplomacija, u kojoj se odrlao vrlo dugo.

su i ta naStojania bila sarno prolaznog :zm~aja (DabiSi~i, BataJo Santic, Kle§iCi). Sto se ti~e Obrinoviea, oni SUi u Neretvi mogli pod neposrednom upravom zadriati samo predjele koj.i nisu bili uSIi u kraljevske domene.

Prilikom konaenog osvojenja Neretve, Obrinoviei su Turcima ueinil] neke znatnije usluge, boouei da je knez Petar Obrinovic sa~u'Vao svoje vlastelinstvo (ili bar njegov jedan dio) i u drugoj polovini XV vijeka. Jedan clan ovog vlastelinskog roda, mozda i rodent brat kneza Petra, presao je na islam i dobio poseban zeamet u Vi§egraciu (1:469. g.). Dva sina kneza Petra Obrinovica takoder su prihvatila islam i uspeli se do visokih polozaja u tursko] carevini. Jedan od njih - Kalinbasa - bio je 1487. g. »gospodar« Rumelije; drugi - Mebmedbeg - u dva maha je bio na duznosti sandzakbega za Hercegovinu (1500-1504. i 1510-1511. g.), a prije toga (1499) nosio je titulu kapidzibase na carskom dvoru."

Rodoslovlje Obrin.tJvioa Vufko

I

Vuk Vu~kovil: (1326-1329)

,

i

. Obrin Vukovic (?)

I

Vlatko Obrinovie (1354-1366)

,

Ostojica Obrinovil: (1394)

I

?

I

Kalinbasa (1487-1499)

Mehmedbeg Obrtnovic (1499-1511)

Cemeroviei

Od bjelimieke vlastele znademo samo za Cemerovi~e,

Jedan indirektan podatak iz kasnijeg vremena spominje kneza Tomu Cemerovica, koji je kao predstavnik Sandalja Hraniea _ svakako prije 1435. g. - sudjelovao u .rje§avanju nekog pogranienog spora sa Dubroveanima.

8 0 Cemerovieu vida kod M. Dlndea: Humsko-trebinjska vl~te~, Beog: roo, 1967, str. 68. i u studiji A. Babica: Diplomatska sltdba u sredn,o_v,ekovno, Bosni, objavljenoj u RadOVlima Nau~nog dru!tva Bill, knj:. 5, Slm'a!ev!>t 1960, te u Sabranim djelima (A. Babiea), pod naslovom Iz iston,e sredn,ev,ekovne Bosne, Sarajevo, 1972, str. 152-155.

7 Pisani izvori 0 ObTtinovi.6ima iscrpno su navedeni u poglavlju 0 pi_ sanim izvorima.

100

101

Zanimljivo je da Cemerovic vee 1445. ima titulu viteza (miles), sto je potvrdeno i u povelji iz 1454. god. (spoeteni vitez«). Histori~ari su zapazili da ovaj naslov u srednjovjekovnoj bosanskoj drZavi redovito nose istaknuti diplomate i da je time naglasena njihova pripadnost viteSkom redu. Sto se .ti~e Jurja Cemerovica, mislim da mu je viteski red podijeljen od strane napuljskog kralja Alfonza V god. 1444. Ukazujem na ovaj sluea] kao na primjer prodiranja zapadnoevropske rttersko-dvorjanske kulture u bosansko

feudalno drnstvo," .

Jedan dokumenat (iz 1466. g.) navodi da je Juraj CemeroviC Imao porodicu i ozenjenog brata, ali njihova imena i dalja sudbina nlsu poznati.

Korisno je i ovom priUkom napomenuti da su se utoponomastid Bjelimlea o~uvali tragovi Cemerovica vlastelinstva, i da se iz ovoga posjeda formirao i kasniji timar begova Surkavica.

o ostalim vlastelinskim rodovima kojih je, sudeei po brojnim grobnim spomenicima - steCcima, bilo mnogo, sacuvano je sarno nekoliko oskudnih podataka,

Vlastelinskom stalezu pripadao je nesumnjivo Stoisav Milosevic, ~iji se steca.k nalazi u obiteljskorm groblju na Gracu (Donje Se- 10). Njego.v plemi6ki status zasvjedoeen je isticanjem kako on lezi »na svojoj zemlji na plemenitoj«. Lme »Donje Selo« ima u sebi zna~enje feudalnog posjeda, pa se moze raeunati da je to viastelinstvo Milosevica.

Uglednom vlastelinskom rodu pripadao je i grb koji je isklesan na kraljevskoj sudaekoj stolici iz Bukovice. Nije sasvim sigurno da je taj rod nosio ime PavloviCi, ali tu moguenost ne treba isklju<:iti. Natpis na samoj stolici, nairne, direktno spominje nekog Iv~na Pavloviea, a tradicija i toponornastika i danas cu:vaju uspomenu na vlastelinski rod istogaimena koji je imao svoje sjediSte u Goranima.

Vlasteli nepozrvatog imena pripadala su i dva zlatna peeatna prstena sa grbovima, koji su nadeni u rusevinama crkve u Lisieicima. Na jednom se nalazi pred:stava grifona, bez posebnog heraldiekog okvira, a na drugom je ustaljena forma tzv. nepotpunog grba - stlt sa tri kose i jednom horizontalnom prugom, na kojoj su predstavljena dva cvijeta i polumjesec.!" Vee je reeeno da je u lisiCickom polju oeuvana agrarna toponomastika, tipicna za !e-l1dalno vlastelinstvo. Uglednom vlastelinu svakako pripada i raskosni steeak iz groblja nedaleko od Crkvine.

Za Budis1.ava Glaooteoo »iz Nevesinja«, po samom tekstu pisanog dokumenta, ne bi se rnoglo zakljuciti da pripada vlastelinskom stalezu. Ipak, po povjerljivom poslu koji obavlja (sluzba kod

• S. Cirkovi.c: Odjeci riterskd-dvorjanske kulture u Bosni krajem Sred"jeg veka .Radovt sa slmpozijuma »Sred'Iljovjekovna Bosna i evropska loulturae, Zenica, 1973, str. 33-40.

10 Vadi. poglavlje 0 lstraiivanju srednjovjekovruh grobova u ovoj knjirzi.

102

-

. ok feudalca i preu.zimanje dragocjenosti) te po sa~uvaI?-om ~b~u ~ena Glavati~evo, koji ;e 1tarakter!sti~a? za !e~alm POSlI~ (nekog Glavateca), treba zaklju~iti da se 1 ~vdle radi 0 Jedn~~~ stelinskom rodu ne tako visokog ranga. VlJ·est 0 Glavatecu P 1

iz 1330. g.l1

Grb na peootnom prstenu tz LisiCica

U Vidi regest izvOra ~ .god~~~knjige Bobovac i Kraljeva Sutjeska. stolna lm~::ia =,J:i,i~~ra1Zu XIV i XV stoljeeu, Sarajevo, 1973, ste. 243-

-245. I Vidi regest pod 1356. g. u poglavlju 0 pisanim izvorlma-

,103

I

njicu jo§ i 1418. godine." Logieno je zatkljuMvati da se radi 0 istoj imovinskoj masi, koja je u kasnije v.rijeme dobila i cdredenu 1mmercijaLnu funkcij'U (domus, kuea, han). Bliza ltokalizacija ovog dvora i okraJjevskih »k~a« ne predstavlja problem. Nesumnjivo se radi o dijelu danaSnjeg Konjica, i to 0 naselju na desnoj obali Neretve. Sami nazivi: Konjic i Neretva u XIV i XV stoljeeu doduse ponekad oznaeuju naselje na lijevoj obali Neretve, ali einjenica da se tzv. KJraljeva zem.1ja i, kasnije, turska Bosna protezala samo do ,rid,eke Neretve ne ostavlja sumnje u ispravnost ta;kvih zakljueaka, Sami arheoloski tragovi dvora do sada nisu identificirani.

Indirektan dokaz 0 bliZem interesu vladara za ovajkraj predstavlja i jedno pismo kralja Dabise, koje je iztdato 1392. »In loco campestri .qui dicitur Naiuan«.! Podatak dobiva na znacaju kada se zna da u podrucju danasnje Bradine, na obroncima Ivan-planine; postoji veli!ki kompleks zemljista- Iivada i pasnjaka - koji se zove Kraljevac, Sliean kompleks planinskih livada, na planini ZvekuSi, juZnom obronku masiva Bjelasnice, nosi naziv Kraljevine. Prerna navodima Orbinia, koje danas nije moguee provjeriti u detaljima, kasniji kralj Dabisa je nezakoniti sin Ninos1ava Kotromaniea i bio je gospodar u Neretvi. Za vrijeme poznatih borbi bana' Vuka protiv brata Tvrtka, pobunjenici BU Tvrtkovu majku istjerali iz Bosne i zatoeili u nekom selu u Neretvi. Prema istom piscu, Tv.rt:ko j,e uspio pobijediti svoje protivnilke i istjerati ih iz njihovih posjeda." Koliko god ovi podaci bili osamljeni, oni dobivaiu na znaeaju kada se usporede sa gore iznesenim podacima 0 vladarskim domenama u ovom kraju.

Karakter zemljista koje se po nazivu mofe ukljueiti u vladarsku. dornenu nesumnjivo polkazuje i karaikter ekonomike, pa se oeito vidi da je ovdje u pitanju jedno planinsko, stoearsko imanje, Vjerojatno trag ovog imanja predstavlja i ime sela Ovcar! u dolini rjeeice Tresanice, oko cetiri kilometra uzvodno od Kl()njica.

Na krajnjem izdanku bjelaSniC!kog masiva i u okviru sliva rjeeice T.resanice nalaze se i rusevine velilkog srednjovjekovno« grada Cre.snjeva. U njemu je zadnjih godina bosanske samostalnosti sjedio Radle Kristic, stric kraljev, pa [e I to dokaz da se rad' o direktno] angaziranosti vladarske porodi.ce U ovom kraju."

S obziromna geografski polOiZaj trgovista Neretve, grada Cresnjeva i veljkih pasnjaka na obroncima Bjelasniee i Ivan-planine, vidi se da je ova domena zauzimala cjelovit teritorij, koji je obuhvacao ei!tav sliv rjecice Tresanice i jmne padine Bjelasnice, sve do kanjona Rakitnice, na istoku.

Vladarskih posjeda bilo je i u zapadnom dijelu fupe Neretve.

UIZ gornji tijek rijeke Neretvice, Iz jedne povelje Stjepana Toma-

Grb na suda~ko; stoliei iz Bukovice

a V.idi regest pod 1418. g. u poglavlju 0 pisandm Izvorlma. , Vidi regest pod 1392. g.

& V4di regest pod god. 1366-<1009. • V4di regest pod god. 1463.

104

105

kviea (1461-1463). vi?i se da je njegov stric Radi:voj, rnectuostalim posjedima, dobio 1 »U Buglini 6 kmeta vinogradac."

_ U porjeeju N eretvice joo tri lokaliteta ukazuju na direktnu ekonomsku djelatnost vladarske kuee, Radi se 0 tri »Kraljeva guvna«: jedno uza samu obalu Neretvice, u predjelu sela Gorice; drugo na kosi koja dij.~li p~ruCje sela Ljesovnje i: staru opeinu Buljinu (bliz~ vrela TrllebeJ}a); treee na sum~vitom obronku Bitovnje, na putu 1Z sela Sfavkoviea prerna Pogorelici. Skaric je u svojevrijerne ove nazive dovodio u vezu sa rudarstvom, koje je predstavljalo tzv. rega1no pravo vladara. Pooto se ovdje ne radi o rudarskim regio~ima,b~t ce vjerojatnije da ove toponime treba tumaCiti kao mjesta J~dle su ~e pr~1Lpl~ali kraljevi pribodi .u .naturi _ prvenst~eno u ZltU. Oval nac~n prikupljanja prihoda odgovarao bi onom dijelu feuda1n~ vlaste~mstva. lroje su .kmetovi obrac1ivali pu~ rabote. Kao logl~an zakl.Jl~ak lZ ovakve interpretacije nameee se 1 pretpostavk.a da je u dolini Neretvice morao postojati veei broj kraljevskih kmetova.

Na vl&?aI'Sikuaktivnost u zwpi Neretvi podsjeea i toponim Banova glaviea u selu Lisicicima. To je, u stvari, veliki zemljani twnul~ na samo_i obali Neretve. (sa?-~ pod vodom JablaniCkog jezera) kOJ1 ~e nal~l u nepos:ednoJ blizini oveee sredniovjekovne ne~pol~ 1 ru8e~ma crkv~ 1Z ~I-XV stoljeea.8 Obliznje zemljiste, najboljeg kvahteta" nOSI naZIV Zgonovi, §to ukazuje na feudalne ~g~arne . odnose srednjeg vijeka. Stoga bi se moglo pomisljati da je 1 ovdje, bar za rieko vrijerne, postojalo vladarsko irnanje ratarskog smrera.

<? znac~ju lokaliteta »Kraljev stolac« i 0 sudaCkoj stolici' iz BukovI~e, koja takoder pripada teritoriju Neretve, govorl se na drugom mjestu u ovom radu.

.. ~ak~ se vidi, vladarska domena (iIi domene) u Neretvi razvijala je, lstovremeno iIi sukcesivno, stocarsku, ratarsku vinogra-

darsku i ugostiteljsku dlelatnost. '

nestajale, a druge nastajale.! Nekoliko starih opeina u okolini Konjica - Buljina, Dbar, Bijela, Bjellmiei - stoljeeima su zadrzala svoja imena i pojam sela - opeine; to su podrueja, teritorije, skupine od vise manjih sela, obuhvaeenih zajednickim irnenom, kao ostatkom nekadasnje politieke organizacije, 0 ovim selima - opeinama govore i podaci pisanih izvora srednjega vijeka (za Buljinu cak u XIII stoljeeu).

Ako ukazemo na vjerojatnost da je prvotna opeina formirana u okviru desetinskog sistema vojne demokracije, kao teritorijaJna baza za sto vojnika, time je pruZena i pribllzna orijentacija o velicini opeinskih podrueja,

, U pogledu imena, brojna toponomastika s osnovom opcina kao da ne ostavlja sumnje da se ova organizacija zvala opeina, odnosno opeina sela, a u praktieno] upotrebi cesto - selo iIi njegovo konkretno irne (npr. Dbar, Bijela, Buljina].

Teritorij opCine, po pravilu, zauzima sliv [edne rjeeice iliteren koji je na drugi naein formiran kao geografska cjelina. Odlucan uslov za smjeStaj opcine je odgovarajuea povrsina obradivog zemljiSta. Granice opeina idu razvodnim reljefom slivova, planinskim kosama ili koritima rijeka koje se tesko prelaze. Dobro saeuvana toponomastika koja oznaeuje granicne linije iIi oznaike sviedoei da su se granice opeina sistematski urediv~7 i dobro cu:r~le. . .

U vrijeme punog razvitka seoske opcine su organizirale veliki broj zajedniekih poslova u sferi ekonomike, politike i kulta.

U ekonomske funkcije opcine spadala je briga oko zaiedniekih zemalja: opcine, gajeva, ispase, planine. Ta briga naroeito dolazi do izraZaja u onim vremenima kada se, zbog mnozenja stanovnistva ili iz drugih razloga, mora dijeliti zajedni&o zemljiste. Koliko su planinske livade i pasnjaci pouzdan elemenat za identifikaciju starih opeina i za upoznavanje jedne ad njihovih vasnih funkcija, vidi se iz cinjenice, da, po pravilu, svaka opeina ima svoju »planinu« - za kosidbu, drvarenje i isp~su. Tak~: ~akovo --:- Kostajnica imaju BokSevicu; Gorani - Celmsku planinu; Kr~c1Ca :Zec-planinu s obroncima; Buljin~ - zap~~e obr~nke. Bltovn~e; Seonica - [uzne obronke Bitovnje; Tuhobiei - Bitovnju; Nevizdraci - Kukavicu i Zavrsnicu; Donje Selo i Drazoea] - Radobolju; Polje (Konjic) - Zvekusu; jedan dio 2upe - Ratkamen i Bahtijevicu; Bjelimici - Vlsocicu; Bijela i Borci - Borasnicu; Orahovic a i Dbar - Ljubinu i Tisovicu; Ostrozac - Reeicu.1I

Politicka funkcija opCine dokurnentirana je cinjenicom da je veeina neretavskih gradova nastala u okvirima opeina. Pri tome nije ad bitnog znaeaja da li je inicijativa za podizanje grada potekla

Teritorijalno-politicke organizacije 8eoske o p e i n e

.. NajnizB: ili, .. kako bi~mo d~~as ~ekli, osnovna teritorijalno-politiCka orgaruzactja srednjega vijeka je seoska opCina, odnosno selo-opeiua. ~ svome postanku, ona stoji na samome poeetku politiCke orgamzaClJ~ z;t~ teritorijalnom I?rincipu, a sto se tice trajanja, tre~a .s~ J>O?sJetItI da on~, !,O nekim svojim kontwrama i funkcijarna, zrvi J~s 1 danas. Podsjetimo se same nasihmjesnih .odbora katastr~nih opelna, dzemata, zajednickih planinskih ispa§a I: s1. 'oodal" rno JOs i to da su, tijelrom razlicitih historijskih procesa, neke opCine

7 Vidi regest pod god 1461.

S Vidi tekst 0 steccima i crkvj u LisiCicima u ovoj monografiji

1 0 sliOn.<>j tematioi raspravljao sam i u knjdzi Bobovac i Kraljeva Sut .. ;eska, str, 18-19. i 23-27. Tu se radi -0 tragovima starih seoskih opCina u olro1ini nekadasnjih eentara srednjovjekovne bosanske drZave.

S Ova kratka anaJ:iza ima u v.idu »sadaSnje« katastarske opcme, Jroje su, uglavnom, ddentiene sa dZematima turske administracije. Kako pokazuju re .. zultati analise - i terirorije i odgovarajuoi odnosi ukaooju na vrlo staro pod .. rijetlo.

I

106

107

,_

od centralne vlasti, pojedinog vlastelina iIi opcine kao politicke za~ednice. Tr~gove politi~ke ~~elatnosti ~ okyiru <>peine predstavljaju 1 zborna mjesta, StOlOV1, bOJl~a, strazlsca 1 s1., 0 Ikojima j~ v~ bilo rijeci.

. 0 opcina'!1"a ~o ~ajednica'"_Ul kulta govori. se neSto vise u pogIavlju o. kul~n:m mJest~a. Ovdje samo napommjem da je Iokaeija c~kava 1. veh~lh grobalja (ne.kropola) pouzdan oslonac za utvr~vanje srediSta jedne seoske opeine,

:U .p~lavlju 0 tragovima staroga. rudarstva ukazao sam na postoJ~Je [edne . rudarske opcine na teritoriji danasnje (katastral?-e) OI?Cme KruScl~e. On~ j e toliko cvrsto bila organizirana i toliko ~vole~a ?d svoje okohne da je sve do danas sacuvala i ~ariji (ikavskl) diialekat u govoru,

Na kraju treba dodati da su se seoska opeine, u raznim Vl'!tmenima, uvjetima i pojedinirn obliciana ponasals razlicito. U naistari~~ d()l~av one su bile politieki slobodne opeine; 'l kasnijo] fazi to su dijelovi zupa; u feudahzmu, cesto udaze - kornpletne _ u sastav vlastelinstva i feudalnih obasti; u XV stoljeeu one su ~to tra.nsfo:z:mira~e ~ upravni kotar. Razu~ije ~~, neke od ovih opeina su .b1V:al.e 1 hk~ldlrane (posebno aflrmaCl]Om vUas:tetinstava),a neke iznova formirans po starijem ueoru,

Zrupe

Ni.k§ic) , MoraCa (Moratia), Komarnica (Comernica), Piva, GaClko (Gerico), Nevesinje (Netusini), V~eva (Guisemo), Kom (Come Debreca), Neretva i Rama.

Veeina povjesnicara ne sumnja u. autentienost ~og spiska zupa, ali ga kronoloSki smjesta ~ ~II4sto~Je_Ce, da~e u :'~I]eme kada je pop Dukljanin zavrsavao SVO] spis, MlS1~ da sltuaCl]a. u Neretvl dozvoljava da se utvrdi preciznija kronologija ovoga popisa, .8 prerna tome i kronologija neobiene politioke tvorevine Podgorja,

Prije svega treba zapaziti da je geografsko ~asprostLra?-je o~e »oblasti« (regio) neobieno i nepodesno da se na n]emu.formira bilo kaktva politiCka organizacija trajnijeg karaktera. Duzlna ove. planinske i tesko prohodne »oblasti« iznosi nekoliko stotina, a slrma - ni dvadeset kiloanetara u prosjekul U polltieko] konstelaciji ranijeg srednjeg vijeka, to je meduprostor izmedu relativno ~vrsti~ politiekih organizarna RaSke, Duklje, Tre.binja, H~a, H~atske 1 Boone. Stoga treba pomisljati na dugotrajnu autarhiju ovih krajeva, a njihovo neprirodno povezivanje u posebnu .oblast k~o pokusaj organizacije koja se nije mogla dugo odrzati. ZMto je uopce doslo do ovoga pokusaj a, tesko je reel, ali svakako treba ra~una'h sa ratnim osvajanjima.

Kako izgleda, Neretva je u to doba jedinstvena zupa, smj~tena izmedu Rarne i Kama (Debreka), i ne ulazi ni u sastav Bosne niti u sastav Humske zemlje,

Za utvrdivanje barem pribliznog vremena kada je Neretva usla u sastav bosanske, odnosno humske drzave, posluzit ee nam detaljna analiza [ednog ipodatka :z kasnijih vremena.

Jedna povelja ugarsko-hrvatskoga kralja Bele IV: iz.1244. god. donosi popis bosanskih zupa u kojima se nalaz~ POS]OOI ~osansk.: biskupije. Medu njima je i zupa Neretva sa P?sJedoan B~lmo, .kOll se lako maze identificirati sa danasnjom Buljinom. Za imanja u Neretvi kao i za sva ostala imanja uZe Bosne, u povelji se kaze da in je jo~ ban Ninosiav priznao kao posjede bosansk,:_ bisk~pije.1I Ak~ ih je ban Ninoslav sarno priznao, onda se m~ra racu~atl da su ~m biskupiji podijeljeni vrlo davno, tako da se njihov .prvl do~ato.r viSe i ne pamti [jer bi se i on U povelji s?om~nuo):. No~alan ]~~ostu~ pak da se jednoj instituciji kao sto je blskupija oslguraval.u izvori prihoda vee pri samorn osnutku, a cinjenica da s,;t takvi pos]~i r~poredeni po svim zupama tadasnje bosanske drzave, ukazuje da je tako ucinjeno i u Bosni. Kako se iz drugih izvora zna da je bosanska biskupija osnovana najkasnije u drugoj polovini XI stoljeC~,8 to .~e mora zakljuciti da je svakako prije toga vremena, dakle na]k~mle polovinom XI stoljeea, doslo do prikljueenja Neretve bosansko] dr-

.~a pod.rucj:u danasnje konjicke opeine, u ranije doba sredmsg.~ Vl]e.ka,. posto]a!a 2e samo ;edna teritorijalno-politicka organi~aCl]a. »ildaslCnO'g~ tLP~ ~pe .. T~ je zupa Neret:va. U sastav konjiCke O'~lI~e,. ~anas je, s~lcaJem prflika, usao i jedan dio zupe Zagona (B]ehJI_TI:i.Cl), te predio Zuq>a ?lro G_lavaticeva, koji se nekada zvao ~~ ill .Ko~ka zupa. Gramce ovih teritorija dovoljno su poznate 1 msu nigdje, sporne."

.Najstariji spomen zupe Neretve nalazi se u Ljetopis~ popa DuklJantna. Tu je ona sastavni dio oblasti Podgorja, l(oja. "-8.100- no s~. H~t_nSkom z~~ljom, Trebinjem i Zetom, sacinjava tzv. tetrarhiju III federaciju od cetiri oblasti, od kojih svaka ima status polusamostalne zemlje - drZave. U Podgorje (Podgorla, Iatinski Sub-montana) spadale su zupe (jupaniae): OnogoSt (Onogoste-

II G~ce Ner~e ~a ~adu ~ine: kanjon Neretve od Prenja do uSta Ram,;, ~laru.na ~oMevlca 1 kanJOll rjeCice Banje lJuCice. Zapadno od te graci_ &Ie limJe Pl'OStire .se stara iupa Rama.

Na Z~-planini Neretva dodi'l"Uje teriotomj srednjovjelroVll1e rope UskopJJa. P<>~ev§l od Zeca, pa preko Pogorelice i Bitovnje do Ivana _ Neretva

g:rand~ sa nekada§njom zupom Lepenjcom. ,

Na visinama Bj.elaS~c~. N:retva je dodirivala i podrucje V:rhbosnu. Na ist~u, granliena 1l41D.;1a OIl.llledu Koma i Neretve i§la je Borackim jezerom, te kan.Jonima SiStice i Raikitn.ice.

Na jugu granicu Ner~ve ~ine lanac rn.ajviSih prenjskih vJsova: 0tiA Zelena glava, Ka.~ Ii Cetma. U nauci jo§ nije r.ije§eno pltanje imena ~ !upe kOja je zaummala oko1inu dosada§njeg Mostara i juZne okoJ.ine Prenja.

108

, Vidi :regest, odgovarajueeg teksta na poeetku poglavlja 0 pisanim lILvordma.

• Vidi regest u poglavlju 0 pisani.m ~orima pod 1244. g.

• Kr. DraganovdC: Katolil!ka crkva u srednjovjekovnoj Bomi, u Napretkovoj Pov.ijestd hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, Sarajevo, '1942, str. 713.

109

~avi. .Indirektno s~najemo da se oblast Podgorja raspala, iIi bar izgubila Neretvu (1 Ramu) , najkasnije do polovine XI stoljeea,

. ~~ dokaza da je Neretva jos dugo, sve do prve polovine XIV stoljeea, imala poseban status u okviru bosanske drlave. To se vidi ~z ,cinjenice da se ~oS 1~29. u bosanskom drlavnom (veJikaSkom) vijecu, u.z predsta.vmke »prave« Boone, posebno navodi i predstavnik Neretve (»od Nerebve Vuk Vutkovie«).1 Poseban status Neretve u o:kviru Boone pokazuje da do prikljucenja Bosni nije doslo vojnom silom riego sporazumno - politiekom akcijom.

. ..vee od polovi~e XIy stoljeea u Neretvi se moze pratiti in tenzrvmja ekonomska J. pohtiCka aktivnost bosanske vladarske kuee pa se u vezi s tim morala raspasti stara zupska organizacija a for~ mirati novi obIici uprave, kao 8to su vladarske domene vl~steIinstva i upravni kotarevi. Ime Neretve ostaje i daJje kao ~asvim odreden geografski pojam.

P~etkom xy ~toljeCa u Neretvi dolazi do razgra.nicavanja tzv. kraljeve zemlje I feudalne vlasti Kosaea, Sandalj Hranie koji [e vee likvida~ijo~ Sankoviea (1404. g.) dosao u posjed K;mske z~pe, ubrzo se [avlja 1 kao gospodar dijela Neretve na lijevoj strani ~1.Jeke .. Ne z~a se da Ii je on i taj posjed preuzeo od Sankovita,8 IIi ga je dobio od kralja Tvrtka II u mutnim prilikama 1404-1405. godine.

.. Od toga vremena pa sve do drugs polovine XIX vijeka postoje dvije Neretve, .bosanska i humska. One uvijek pripadaju razl1Citirn oblastima v~ega reda. D Sarno, .razumij ese, one tada nisu zupe u for~aln~ smislu, nego odredenl geografski prostori na kojima egzisbra viSe administrativnih jedinica drugacijeg tipa.

o politiCkoj sudbini zupe Kom (danaSnja Zupa oko Glavatil:~va) zna se da je prije polovine XI stoljeea, bar privremeno, ulazila u sastav Podgorja i da poeetkom XIV .stoljeca pripada oblasti. Sa~oviea v(DraZivojevica) i Humskoj zemlji. Nakon unistenja Sankoviea, pocetkom XV stoljeea, Kom dolazi u posjed Kosaca.10

. " Malo je neuobicajena velicina i fizionornija ove zupe; ona je mmlJaturna, pogotovo ako se usporedi sa susjednom Neretvorn Nevesinjem ili Zagorjern. Ipak, analogija sisto tako malom ViS~vorn (oko danaSnjeg Uloga) , zatim jasno svjedocanstvo izvora, do danas

saeuvano ime (Zupa), i neposredna prisutnost velilka§k:e i zunanske porodice Sankovica, svjedoee da je i ovaj mali teritori], ~o~da sve do dolaska pod vlast Kosaea, imao barem formalno naziv 1 status

(1) zupe. . . .

Ovdje ipak treba upozoriti da se, prema povijesnim izvorima,

podrueje (Komske) Zupe cesto veze. z~ Nevesinje. Nairn.e,. a!kti~nost Sankovieaeesto je vezana za Nevesinje, vee od vrernena lZ kojih ~e znaju prve vijesti 0 njima,l1 a karakteristic~o je d~. se i dvor v~Jvode Radica Sankoviea nalazio u Zaboranima, kOJI, bez sumn_Je, pripadaju sirem podrueju Nevesinja. Iz toga j~ opravdan~ z~klJ~Civati da je u ranom feudalizmu, odnosno u ~ITIJeme funkc~o~lr~nJa cjelovitog fupskog sistema, Komska zupa pripadala Nevesinju, Ist~ onako kao 5tO je ViSeva spadala ~ Z~?rj~. No, ~ah tr~b~ ~azatI ito da se Kom (Zupa) vrlo rano izdvojila lZ okvira Nevesinja 1 formirala se kao posebna upravno-polltieka [edinlea, koja se, bar nominalno, zvala Zupa.

o problemu identifikacije ove Zupe i pitanja »Zu~« ~ebre~, koja se u izvoru spominje zajednosa Komom, treba nesto viSe r~cl:

Na sliean korijen, kao i Debreca (Debreka), donekle ukazuje 1 podatak iz 1444. godine,12 koji grad Kom biljezi kao »Chom vdrabez castello et contato« (zapravo - Chom v Drabez, castella et cont~to). Ako se raeuna s talijanskom grafijorn za nase glasove (z = c) 1 sa mogucom rnetatezom (Drabec = Dabrec), ispada sa~vim ~o~ce da se i Debreca i Drabec identificiraju sa kakvom ~~brrcom 1 Deb~c{)m, odnosno sa pridjevom izvedenim od ovoga korijena (debarski, debrCki, dabarski),

Sada se ponovno vraeamo na osn0v;t dab a:, dbar i s1. Vidjeli smo da neretavski Dbar (Idbar) ne dolazi u obzir, a 0 nekom drugom teritoriju sa takvim imenom na odgovarajueem prosto~u -. nerna traga. No, treba znati da ne sarno 8to nema traga u lZv~nma, toponomastici ili arheoloskim spomen.icima nego -. ne~~ m geografskog prostora na kojemu hi takva Jed:na upra~a J.:<ilIlllca rnogla egzistirati. Danas se, naime, do u detalje zna h~s~orl]ska tOtJ?0~rafija ovoga kraja, a posebno se zna da Kom graniei s~ ~ev~.mJe~, ViSevorn, Zagorjem i Neretvorn, i da u tome prostoru ili u dl]eloYlrna susjednih zupa nema nikakvog Dabra, Debra, Debrca, Dabrice

ili neeega ~licnog. .. . .

U takvoj situaciji ostaje jedino moguc~ l~terpreta<:IJa da J~ naB Kom u starije doba nosio naziv - dabrieki, debarski, debreki Ui s1. Sto se tiCe geografskog smjeStaja u kanjonu Ne:.etve, takav apelativ bi bio razumljiv 5 obzirorn na znaeenje korijena dabar, koji obieno podrazumijeva udolinu oivieenu visokim gudurama.11

7 Vidi regest pod 1329. g.

8 Jedan dubrovaCki izvor kao da upucuje na to da se Sa.nkov.i~ oblast prostirala sve do Konj.ica. Po naputku Vlade dubrovaeki POS!anici su 1399. gOOilne trebaLi potrazlt! vojvodu Radica Sankov.iea u Popovu a dalje po njdho~ n~ho~enju? ali "da ne prelaze rijek.u Konjdcc. - Vidi r~est u poglavlju o pisanim rzvorama pod god. 1399 •

. ' Gradovi B~ac, B.iograd, Bijela i Vrabai! su, npr., u posjedu hercesa ~Jepana Yt;tkclca ~osace (1444, 1448, 1454); u Neretv.i (bosanskom dijelu KonJlca) kra~J ama svoje "kuce« (1418); u Cremjevu je zapovjednik stric bosanskog kraIJ.a. (1463); Stjepan 'I'omasevic raspolafe Buljinom (1461).

• • 10 ~Jec~m ~ tekst 0 iupi Neretw, na Ljetopis popa Dukljanina, na

sJediSte. ([ gro~lJ.e) zupanskog roda DraZdvojevica-Sankovica ;jtd., te na razmatranJe M. Dlm~a u stu~ij.i. Zemlje hercega sv. Save, str, 215-216. i 211-214, t. M. Vege, Nase1,e sredn)ev)ekovne bas. ddave, Sarajevo, 1957, str. 149-150.

11 Vee 1306.g. za Drazena Bogopeneea dubrovaBti izV'or kaze da .je Lz Nevesinja; Radii! SankoviC 1391. gOO. il_na svoi dvor ~ Za~anima; .. ostah podaet mogu se vidjeti u oitiranoj studiji Jovanke Ml:juSkov.lc, IsboIUJsk.i i!.aso-

pis SAN, 1961, str. 17-54. . •. .

11 Vidi regest pod 1444. god. u poglavlju 0 pisamm .ilZVOruna, te lZVO<i Iz Ljetopisa papa Dukljanina u prvom dijelu ovog poglavlja.

110

111

Napominjem i to da otpada moj nekadasnji pdkusaj identlfikacije Debreca - Dragocaj s obzirom na to da su novi podaci turskih izvora nedvosmisleno pokazali da je Drag~aj sa slivom Tresanlce bio sastavni dio zupe (bosanske) N eretve.1t

Ostaje da se pokuSa formulirati konaean prijedlog; posebna Zupa Debreca nije nikada ni postojala, a odgovarajuei tekst kronike popa Dukljanina treba citati kao Kom dab:ricki (debrcki, dabarski ili sl.).

BjeZimici su, po svjedocanstvu [ednog izvora, pripadali zwpi Zagorju, a po tome i bosanskoj drzavt. U XV vijelru to je poseban upravni kotar ciji je centar grad Veletin. Ne zna se da li su BjeIirniei . bili kada u feudaJnoj oblasti Sankoviea, ali su u XV stoljeeu u posjedJu Kosaea. Znaeajno je da se Bjelimici jos 1442 i 1465. godine raeuna u Bosnu, iako su vee odavno bbli u feudalnoj oblasti Kosa.ca.15

Feudalne ob La s t i

SpecifiCne teritorljalno-politieke jedinice razvijenog feudalizma, tzv. feudalne oblasti, zapa!aju se i u nasem kraju. Vjerojatno ni velmoaa Vuk VuCkovie, Clan bosanskog drZavnog vijeea, god. 1329. nije bio zwpan, nego gospodar feudalne oblasti Neretve. To pogotovo vazi za njegove nasljednike u vijeeu velika.§a - Obrinoviee. I neretavski posjedi kneza Dabise KotromaniCa, prije nego sto je on postao kralj, svakako suo kao cjeIina, formirali feudalnu oblast. To isto v~i i za »kraljeva strica« Radita Kristica iz polovine XV stoljeea,

Za zwpu Kom zna se da je citavo XIV stoljeee spadala u feudalnu oblast Sankoviea, Od poeetka XV vijeka, zajedno sa humskim dijelom Neretve, ona je u feudalno] oblasti Kosaea,

Upravni kotar, karakteristiena teritorijalno-politiCka jedinica kasnog feudalizma, u naso] historiografiji joB nije konaeno definiran. A upravo u Neretvi mofe se prikupiti dragocjena dokumentacija 0 karakteru iosobinaana te jedinice.

Teritorijalni .opseg kotara krece se od velieine jedne seoske opeine pa do ti-tavog teritorij.a zupe. Bitno je da kotarom upravlja cinovnik postavljen od centralne vlasti (gospodara feudalne oblasti ili vladara). Taj cinovnik, doduse, obicno ima titulu kneza, ali njegoy odnos prema viso] vlasti, bar sto se tice ove funkcije, nije vazalni, nego cisto administratjvni Ill poslovni. Nastanak ovih kotareva treba traZiti u upravno-politicko] funkciji utvrdenih gradova i

11 0 problemu Zupe Debreca najiscxpruije je lraspra'Vljao M. Dl.nJ.c u studiji Zemtje hercega sv. Save, Glas SKA, CLXXXII, 1940, str. 211-214.

14 Glasnik Zemaljskog muzeja Bill, 1958, BtT. 212-213.

16 Voidi maganje 0 gradu Velef:hn,u, vlaste1i Cemerovi6ima i regeste u pogla-vlju 0 pisanim Izvorima pod god. 1442, 1444, 1448, 1454, 1465. U poveljd i.z 1444. god. i7lri~to se navodi da je Veletin u Zagorju; 1442. god. kaze se da je Veletin u Bosni.

112

posebno organlsiranih trgovista, Nije rijedak sluca] da je upravnik - knez trgoviSta - dubrovaeki trgovac, dakle, sa suvremenog stanovista - stranac,

Vee prvi spomen trgovista N eretve implieira i organlzact iu uprave u tom trgovistu, Ivan, carinik kralja Tvrtka u Konjicu, 1381. g. svakako je ci:novniJk. Za Vrabae znamo iz pisanih vrela. da [e imao i utvrdeni grad, i organiziranu carinu, i svoj upravni kotar (contato, nahija) i knezove. To isto vazi za Borovac, Biograd, Bijelu, Kom i Veletin, Boksevac, Cresnjevo."

Okolina Konjica u sirim politickim okvirima

Cjelovitost naseg pogleda u srednji vijek zahtijeva da Sf' osmotri i odraz sirih politiekih zbivanja na priJ.ike u Neretvi, kao ; uloga Neretve u tim zbivanjima.

Prvi poznati trag snaznije politicke aktivnosti u Neretvi [es+ ulazak Neretve (i Rame) u neobicnu teritorijalno-politiOku organ'. zaciju (regiju, obIast, »drzavu«, feudaInu obIast?) koja se zvala Podgorje. Na drugom mjestu u ovoj knjizi ukazano je na labilnost i efemernost ove »oblasti«, ali isto tako i na vjerojatnost da je do njezina formiranja, a i raspada, mogIo doci jedino putem vojne slle, Sto se tice kronologije, mislirn da treba raeunati sa krajem X Ili prvom polovinom XI stoljeea kao vremenom kada je Podgorje, ako je uopce ikada bilo formiranokao terltorijalno-politidka formacija, moralo i nastati i nestati.

Sudeei po konstelaciji [acih poHtickih organlzama u ranom srednjem vijeku, izgleda najvjerojatnije da je Neretva, kao i sve ostale zupe Podgorja, imala dugo vrijeme reIativno visok stepen autarhije i da je funglrala kao neki tampon izmedu CvrScih p~ntickih organizacija - Bosne, Huma. i Hr:ratske. ~a ova~av zakl~u.cak upueuje i poseban status Neretve (kao 1 Rame 1 Zagorja) u okvirlma bosanske drzave.

UkIapanje Neretve u sastav bosanske drzave morale se izvrsiti Hi kao posljedica raspada Podgorja, Ili kao rezultat samostalne aktivnosti na sirenju bosanske drzave, Vee sam ukazao na vjerojatnost da se to desilo prije osnutka bosanske biskupije, dakle prije druge polovine XI stoljeca, ida je do prikljucenja Bosni doslo prije politickim sporazumom nego vojnoon intervencijom. Odredena autonomija Neretve, zapazena mnogo kasnije, opravdava takvu pretpostavku.

Nemamo podataka 0 politiekoj sudbini Koma nakon nestanka Podgorja. Cinjenica je da se on pocetkom XIV stoljeea nalazi u sastavu Huma, da spada u Ieudalnu oblast Sankoviea, cija je glavna aktivnost usmjerena prema Hurnu, te da etnieke osobine stanovnistva, kao i geografski smjestaj ukazuju na cvrste veze sa Humskom

11 Vlidi odgovarajuee tennine, contato (kotar), knez. nahija, cari7l.a - u izvodima ·iIL pJ:.;anih izvora 0 spomenutim gradovima d podruejima.

3 *_ Studlje 0 teritorijalno·poIitil!koj org. sred. B.

113

I

zemljom. Te okolnosti dozvoljavaju pretpostavku da je Kom u§a.o u sas~av Humske zemlje u isto vrijeme kada je Neretva priklju~ena Bosni, dakle prije druge polovdne Xl stoljeca. Polozaj Koma u 00- nosu na politicke organizadje viSega reda (zupu Nevesi.nje ili feudalnu. oblast Sankoviea] karakterizira direktno sjediSte (i porodleno gr~Je). ~upanskog roda, k_oji je kasnije postao i feudalni gospodar ~eceg dijela Humske zemlje (Bogopenci - San.kovici). Mozda je to 11 .r~og d.a. se. fe~c:Ialni OOn06i u 2u.pi (Kom) nisu snaZnije razvili, ~l1tl ostwvih Vid~lJlh tragova u toponoma..stici. Kako izgleda, ovdje je pretfeudalna 1 ranofeudalna zu.psko-opcinska organizacija vlasti ostala dugo na snazi, sto je uvjetovalo i cu'Vanje naziva zupa.

StatUB zupe Neretve u bosansko] drZava dugo je bio specifican.

Talkav bar smisao ima povelja bana Stjepana II Kotromaniea iz 1329, u kojoj se nabrajaju velikaSi - clanovi drlavnog vijeea, 00- nosno zbora velmofa, Tu se srednja ili najub Bosna navodi kao j~a ~je1i~a. (»00 Bosne«), a kao posebne upravne jed.inioe, koje u VlJ~U imaju l.svoga predstavnika, dolaze: Donji krajevi, Usora, Zagorje, UskopIJe, Rama, pa i Nereflva. Vee je spomenut tadaSnji predstavnik Neretve - Vuk Vuckovie. .

I u kasnije vrijeme, neretavski velikaSi Obrinoviei ueestvovali su u radu drsavnog vijeea, ali Be za njih vise ne navodi da su »od Neretve«, nego se UJbrajaju u vlastelu od Boone, ill B:>hjane.

Vee po cinjenici da 1356. god. egzistira banski dvor u Konjicu (Neretvi) moze se naa:rijeti poseban interes bosanske vladarske kuCe za Neretvu. U prijestolnim borbama, Krajem 60-tih i pocetkom 70-tih godina XIV stoljeea, N eretva i Kom bili su glavna poprista borbe zaraeenih strana,

Veeina velikaSkog zbora, u kojoj su se naSH i Tv.rtk.ov rodak DabiSa i zupan Sanko Miltenovie, pokuSala je da zbaci bana Tvr1lka i d~ podigne n.a prijestolje njegova brata Vukica. Dabisa [e u to vnjeme upravljao Neretvom, a Sanko podruejem Koma kao svojim star~ posjedom. Tv:tkovi prot~vnici su u prvo vrijeme bili premoeni pa su, po nekim nedovoljno provjerenim _ viiestima bili zarobili i.Tvr~a j njegQIVU majku Jeleruu, i interntrali dh _ n~gdje ~ Nereflvl: Ovaj sukob, makar kako bio zestok i dugotrajan, zavrsen je, .kako lzgleda, nekim sporazumom.

Kronologija ovih borbi, koje su bile zahvatile i .nase krajeve izgleda ovako:

- U februaru 1366. doslo je do pobune vlastele protiv bana Tvrtka.

Vee krajem marta Tvrtko je obnovio vlast u jednom dijelu Bosne (Rama, Us ora, Donji krajevi).

Krajem 1366. pobunio se protiv Tvrtka i kaznac Sanko MiltenoviC.

Do kraja ljeta 1367. pokorio se Tvrtku i Sanko MiJtenovie. God. 1368. Sanko se opet odmetnuo od Tvrtka i udruZio se sa Nikolom Altomanovieem.

»Ban Tvrtko je 1369 .. s vojskom progonio Sanka Miltenoviea sve do dubrovaCkih granica. NailavSi utoeiSte u Dubrovniku, JDS

114

jednom je uspio da stekne ~anov~ ~lo~t, ali u d~j~ dogal1ajima nije igrao znatniju ,ulogu. Njegovi SLnOlVl su nastavih da gospodare

zemljama izmedu Gornje Neretve i Jadra~ke obale.~l .. .

Slijedeei politick! potres veeih razmjera ~ahvat.l.o. je 1 okolinu Konjica u vrijeme borbi 0 prevlast u Humskoj ze~J1 izmedu Sankoviea i Kosaea. Poznato je da je ova borba svrsila potpun~ pobjedom Sandalja Hramiea K~~e,. a voj~oda Ra~ic Sankovie je najprije zarobljen, a zatim oslijepljen (?) 1 pog~blJen. O~olnost da se prvotno sjediste i obiteljsko groblje Sankoviea n~azI1o ~ ~odrucju Koma (Zupe) ukazuje da su i borbe upravo u OVIm krajevima

morale biti ostre i dugotrajne. .. ..

Nema direktnih podataka .o vremenu I-na~mun~ kojrse Sandalj domogao jednog dijela Neretve. Svakako je to bilo prije 1405. godine, jer iz smisla jednog pisma Du~~ovaCk~ vlade do 18 .. 111 140.~ proizlazi da bi se Sandalj mogao naci n~g~J~ u ~uansk~] Z~Jl. ali ne dalje od Konjica. Iz toga se da ZaklJUCltl d~ ]~ KOn]lC (vJ~ro-. jatno dio na lijevoj strani Neretve) bio u S~~~aIJe~lm ru~ama 1 da se s njime i dio nekadaSnje zupe Neretve kO~l je lez~<> s Iijeve strane rijeke vee smatrao dijelom Humske z~Je. SpOIl" Izme~~ :Sa~d~Ija i Dubrovcana 0 carlnarna u Konjicu 1 ~a Vrapcu, kO~l ]~ 1Z~10 nekoliko godina kasnij~, uglavno_m .potvr~uJ.e ov~o zakll~clvanle: tada je, .naime, sasvim jasno da je 1 Konjic I V.rab~c,.a s njima, bez sumnje, i ostala humska Neretva, cvrsto ~ San?al~ev~ rukama ..

Ako sada usporedimo vrijeme konaene l~~dacl~e Sankoviea (1404. g.) sa 'gore citiranom vijeS~u dob~? o.ba~JestenIh Dubr~ycana onda se moze razabrati da je Konjic 1 dio Nereflve sa lljeve, st;ane rijeke dosao u posjed Kosaca tij~kom 14~~. g. .

Korisno je upozoriti da se ovo desilo u vnJ~e, mace kr.atke, prve vlade kralja Tvrtka II Tvrtkovica, Gotovo 1 nema sUI?n!e da je upormi i vjesti Sandal] u toj, u Il.J.nO'g;O oom.u za bosansku dn:avu, presudnoj godini uspio za ovo pro.!hre~Je s~o]e feudalne oblasti dobiti i pristanak kralja i zbora bosanskih velikaSa.

'I'ako od 1404. godine pa sve do propasti bosan:ske drza"ye bosanska Neretva pripada Kraljevoj zemlji, a humska Neretva 1 Kom - feuda1ln.oj oblasti Kosaea - kasnijoj Hercegovini.

Tursko osvajanje Neretve bilo je vrlo dramatieno.

Pohodom sultana Mehmeda el Fatiha, koji je trajao od pocetka maja do sredine .juna 1463. godine, bez sumnje je osV'~~ena i citava okolina Konjica, dakle obje Neretve i Ko~. Za podrucl.e Koma postoji i jedan blizi podatak: 22. [una p~I?ocna tu.rska vojska Pocx:I ~apovjednistvom Mahmart-pase Andeloviea na~~Zllla se u Nev:-sm]u, dakle u neposrednoj blizini Koma. Protuakcllom h~rcega Stjepana Vukciea i njegovih sinova, u vremenu od pocetka [ula do septem-

1 0 poouni velikasa Dabi§e d Srunka protiv bana Tvrlka govori i S. Cirlrovic u svojo] Istoriji Bosne (Beograd, 1964, str. 13~135), zabim JOVGruta Miju.skovit u raspravl 0 Sankovi6ima (Istorijsk:i. l!asopLS SAN, .Beograd, 1960, str. 17-54, te Mdh. DilTlIic u monografiji 0 Nikoli AltomanovlCu, Beograd, 1932. god.

115

•

bra iste goddne, oslobodena je tzv. humska Neretva, osirn grada Borovca, te zapadni dio bosanske Neretve sa grado~ Boksevcem. U turskim rukama ostao [e, kako izgleda, grad Cre§n]evo_, te v:ar,?s Neretva - lIla desnoj strani rijeke - dakle, ono podrueje koie le ulazilo u kraljevsku domenu, u stvari u.pravni kotar grada Cre§·

njeva. . d 'Vt

Vee sredinom 1465. godine turska vojska pod zapovJ€ ms vom

bosanskog sandzakbega Isa-bega Ishakoviea provalila je u Herce: govu zemlju i brzo prodrla sve do dubrovaCkih g~anica. Gotovo 1 nema sumnje da je tom prilikom konaeno zauzeta 1 humska Neretva i Kom. Za dio bosanske Neretve koji [e spadao u distrikt ~()k§evca nema direktnih podataka, ali postoji vjerojatnost da je ~ on pao u turske ruke nekako u isto vrijeme ill ubrzo postije toga,"

Sticaj okolnosti pod kojima je osvojena Neretva namece nekoliko zanimljivih zapaZanja.

Prvo, veliki grad Boksevac :e sasvim poruSen. ?rilikom ko_nacnog .osvojenja (1465. 'iii nesto kasnije, a sva~akopn]e 1469. godme). To bi moglo znaciti da on nije osvojen bez ]aceg otpora.

Drugo, Neretva sa Boksevcom j;~ala je i::uzet~n znacal z.a ugarsko-hrvatskog kralja Mat::·.,: Korvina, buducl.,da je 14~3. izrieito trazi za sebe, dok, npr., Vladislavu Hercegovicu prepusta Prozor u Rami, Veselu Strazu u Uskoplju i Livno.

Treee neretvanski velikas: Obrinovici morali su Turcima uciniti ve1ike ~slu.ge prilikom osvaanja Neretve, jer su sacU1vali. svo~~ vlastelinstvo: knez Petar Obr.novie je jos 1469. ~ 1485. posjednik velikog timara, a dva njegova sina presla su na islam i kasnije postall visckl funkcionari turske carevine.

Cetvrto, moraIi su postojat: neki posebni. (politicki. ili s~rateski?) razlozi zbog kojih su Turci gotovo eitavo [edno stoljece izuzetno preferirali Neretvu. Tako je, npr., .veC 1469. ~io formira_n neretvanski kadiluk, koji je funkcionirao sve do kraja XVI s~olJee.a, a u koji BU spadala i ogromna podrucja zapadne Bosne, poimemce - nahije: Neretva, Rama, Skoplje, Livno, Glam~, Grahovo, K1!-pres, Janj, Soko (na Plivi), Bilaj, Vodenica, Unac 1 Srb. Neko vt;.J'eme neretvanskom kadiluku pripadala je i nahija Rog na Duvanjskom

polju, te nahije na Cetini i Krk., . .

Na ovo, zadnje, pitanje nernam odgovora. Mogu samo ~nml[etiti da nije postojala nikakva s.arija tradicija 0 jedinst.venostl to.ga podrueja, isto kao da taj ogrornni prostor ne predstavlja neku cjelinu u bilo kome pogledu.

(P. Andelic, Historijski spomenici Konjica i okoline, Konjic 1975,str. 292-314.)

! 0 turskom osvajanju Bosne : Hereegove zemlje od strane Turaka vim kod H. Sabanovie: Bosanski pasa:uk, Sarajevo, 1959, str. 38-48, te 115, 129, 136, 151-153.

116

SREDNJOVJEKOVNA ~UPA VECENIKE - VECERIC I POSTANAK MOSTARA

Ubikacija zupe Vecenike - Veeeric predstavlja jedan odnajtezih problema u historijskoj topografiji srednjovjekovnog Huma. A bez uspjesnog rjesenja ovoga problema nije moguee razumjeti ni mnoga vazna pitanja humske povljesti u dugom vremenskom razdoblju od IX do XV stoljeea, Izrnedu ostaloga, bez boljeg poz-navanja ovoga problema, ne bi se moglo pristupiti ni rasvjetljavaIIlju blizih okolnosti u kojima [e doslo do nastanka Mostara.

Zadatak je ovoga .rada da postavi i razmotri problem u cjeIini, a, zatim, da ukaze na neke nove aspekte koje dosadasnja historiografija nije imala u vidu, Hi 0 kojima nije vodila dovoline racuna, Na taj nacin, nadam se, i konacno rjesenje ee se bar nesto prtblifiti, ako se ne bude moglo i konacno sagledati.

o ubikaciji zwpe Veeenike - Veeerie raspravljali su u svoje vrijeme Stojan Novakovie i Ferdo Sisie - oba u okviru komentara Ljetopi6u Popa Dukljani1!Ja. Tako je Novakovte ukazivao da ovu zupu »valja traiiti medu Goricom u Dubravama. a to je u Brocnom, na desnoj strani Neretve, medu dolinom 'I'rebizata i ravnicom Mostarskog blata«.' Sisic je mislio da je ona zauzimala danasnje Mostarsko polje s obje strane rijeke Neretve,"

Najiscrpniju raspravu 0 eitavom problemu dao je Mihajlo Dlnie 1940. godine U okviru svoje obimne stu.dije 0 posjedima hercega Stjepana Vukcica Kosace." Osirn Dukljaninova Ljetopisa, Dinie se 'kcristio s jos desetak neposrednih ili posrednih izvora. ali mu nije uspjelo da citavo pitanje izvede na eistac. On se opredijelio za irne Veeeric i oznaeio konture sireg prostora na kojem se ta ~upa morala prostirati. Taj prost or se nalazio, po Dinicu, izmedu linije Prenj - Cvrsnica, na sjeveru, i bolje poznate zupe Luke, na [ugu, i to na desnoj strani Neretve. Uvijek oprezan, Dinie [e napomenuo da

1 Stoj3JIl Novak 0 v d c, Glasnik Srpskog ueenog drustva, XLVIII, Beograd, 1880, 48-49.

! Ferdo Sis i C, Ljetopis Popa Dukljanina, Beograd-Zagreb, 1928. 453. • Dr Mihailo D i:n i C, Zemlje bercega sv, Save, Glas Srpske kraljevske aikademije CLXXXII, dTUgii razred 92, Beograd, 1940, str, 184-188.

117

.blize odrec1~je p~lo~aja Veeerieru ipak nije rnoguee bez novih podataka. Narocl~o bi bllo.od zn~~a~a kada bi se uslo u trag na Samom teren~. njegovom imenu 111 irnenu grada NebojSec.

U nov?}e vnJ~me prof. ~aa:ko Vego je iznio miSIjenje da se tupa VeC~!rlC Rro~lr~a u o~?l~m danaSnjeg LjubuSkog..

P~JednJl historiear kOJil je razmatrao ovaj problem je Jovan KovacevIc. On se uglavnom oslanja na Dinieeve rezultate ali odrec1enije - u Veeeric ubraja: i blizu okolinu Mostara sa Bi~cem, i citavo Mostarsko blato.'

Napredak u poznavanju historijske topografije i neki lzvor; dopunskog karaktera, u.z visekratan obllazak terena, dozvoljavaju da se neki, i ranije poznati, izvori bolje osvijetle i druga~ije tneerpretiraju, pa i da se za citav problem predloze nova. nesto odredenija rjeSenja. Stoga ce biti potrebno sve neposredne izvore Qjelovito izloziti i ocijeniti, a zatim ih medusobno konfrontirati i usporediti sa izvorima tzv. posrednog znacaja.

Kratak pregled i ocjeno. pisa.nih vrela 0 VeOericu izgledaju ovaiko:

1) Najstariji spomen zwpe nalazi se u Ljetopisu Popa Dukljanina, cija [e konaena redakcija zavrsena negdje polovinom XII stoIjeea, Ovdje su zape (zupanije) u Hu.mskoj zemlji nabrojane ovim redom: Ston, Popovo, 2apska, Luka, Velika, Gorimita, Veeenike, Dubrave i Dabar,"

Iz popisa zupa koje donosi Pop Dukljanin dobivamo tri 05- novne informacije. Prva informacija govori 0 samoj egzistenciji zu.pe (zupanije) pod imenom V.eeenika; druga We da ta zupa 80ada u Humsku zemlju, i to - po redu nabrajanja - izmedu Gorimite i Dubrava, Treca informacija indirektno govori 0 teritoriju koji zU!pa zauzima. Ako se raeuna, naime, da je zupskom organizacijom pokriven sav teritorij Humske zemlje, mofe se u glavnim crtama odrediti i geografski poloza] Vecenika. P~lozaj i granica svih ostalih zupa su daleko bolje poznati. Tako, zupe Ston, Popovo, 2abska (Zazablje), Luka, Dubrave i Dabar ne predstavljaju za histortisku topografiju vise nikakav problem. Ako, dalje, zUlpe: Veliku. Goru i Irnotu (Gorimitu) zajedno Iociramo na prostor danasnjih opcina Vrgorca, Ljubuskog, Irnotskog, Posusja i Gruda, onda i tu dobivamo [asne granice. Nakon toga nam ostaje nepokriven prost or Ikoji zauzimaiu danasnje opeine CitlUik (Broeno) i LiStica (Blato), te predjeli Bijelo polje, Dresnica i neposredna okolina Mostara.' S druge strane, vazno je istaknuti da na ovom prostoru nije, ni u drugim izvorima, zabiljezena nijedna druga zupa u srednjem vijeku (Broeno, Blato, Dreznica i dr. svakako su [edinice nizeg ranga i drugacijeg karaktera od ranofeudalnih zwpa: 0 tome ce bi,ti govora kasnije).

2) U Historijskom arhivu u Dubrovniku, pod god. 1280, zablljezen je ugovor 0 prodaji robinje Jurislave iz Ve5erica (de Vecs-

• F. Sis i C, op. cit., 453; Vladimir M 0 Si 0, »LjetopilS Popa Dukljarrina«, Zagreb, 1950, str. 75; znaeajno je da se u prijevodu na talijanski jezik, lroja je sal:ilnio M. Orbio.i oko 1601. god., ova z.upa naziva Vecerdgorde,

7 BiBee polje sa Blagajom Ii njegovim zaledem saoojavalo je posebnu teritorJjalno-politiCku jedinicu; u XIV i XV stoljeeu to je bila vLadaa.-ska domena (P. And eli C, »Bobovac d Kraljeva Sutjeska, stolna mjesta bosanskih vladara u XIV i XV stoljeeu«, Sarajevo, 1973, 248); u tursko doba, poeevsi od same okupaoije pa sve do droge polovme XIX stoljeea, Blagaj je posebaa admiaJdstrwlViIla [edinioa, lroja eg2listia-a paralelno sa Mosta.rom (H'3lZim Sa ban o~ viC, ltBosanski paSaluk« Sarajevo 1959, 117, 136, 141, 160, 163; llivzija Hasand e d Le, »Prilozi za istoriju Blagaja na Buni u doba turske upravee, Go<liSnjak Drustva i6toricara Bosne d Hercegovine XIX, Sarajevo, 1973 - za 1970-1971). Postoje ozbiljne indioije da je tako hilo i u ranijim periodima sreda!jega v.ijeka.

..... ,'.

o

• Dana§nja $jedi§ta opCina

Zupa Vecenike - Veceric (prema Lietopisu. Popa Dukljanina)

4 MM'ko ~ ego, ~!'l~ja ~anske srednjovjekovne drlave«, Sarajevo, 1957, S!. 122-1~~. 1st 1. ,.H1stoo:dJa BroCna od najstarijdh vremena do turske okupaotJe", Sarajevo, 1961, str. 43-44, sa ka.rtom i spiskom upotrijebljene literature - na kraju ilmjige.

$ "Istorija Cme Gore«, k!njiga prva, Titograd, 1967, str, 295, 298, 339, 345.

118

119

rich).8 Dokumenat potvrduje da je Veceric, kao dobro poznat geogJ:'afski pojam, egzistirao i u drugoj polovini XIII stoljeea.

3) Godine 1300. neki Bogdan BratiCic i Prodan Hreljkov iz Vecerja (de Vecerio) prodali su - u Du.brovniku - jednu robinju iz Bosne,"

Kao sto se vidi, Veeeric je u Dubrovniku poznat i samim krajem XIII stoljeea, Moglo bi se pomisljati da je kroz Veceric isao neki vazni]! trgovaCki put koji je povezivao Bosnu (odakle je robinja podrijetlom) i Dubrovnik.

4) Na 20. maja 1306. godine u dubrovacku knjigu »Diversa Cancellarie« zavedena je tuzba (dubrovackog) vlastelina Tome D,. zWa u 10qjQj 7&£wodi da mu j.~ u Vec.,?\-U6u (V\'~cen_ich) O~?t to'VI"1lT sa) tekstilnom robom u vrijednosti od 800 perpera. U pljaeki su sudjelovali: Poznan Purcic iz Nevesinja, sa svojirn ocem, bracom, rodaeima i joS 30 Ijudi; Drazen Bogorpenec sa br acorn, rodacima i 20 Ijudi; Aljen Bogaveie takoder sa braeom i 20 ljudi.

Kasnije, 7. [anuara 1307. godine, neki Durko (Curech, Curco, nepos Cerenie) dao je pred dubrovaCkim knezom i sucima izjavu: da je on bio prisutan kod Svetog Jurja u Brocnu, u humskom knestvu, kada je Nikifor Ranjina pred knezom Konstantinom tuZio, zbog spomenute pljaCke, Poznana Pureiea iz Nevesinja, Drazena Boacpenca, Aljena Bogaveica sa njihovim ljudima, kao i mnoge druge Nevesinjee. Takoder izjavljuje da su oni recenom Tomi neke stvari od spomenute pljaeke vratili, a neke nisu, i da su rekli:» Uzet cemo iz nase imovine i od nasih ljudi i vratiti ono sto manjka.e'"

Poznan Pureie, Drazen Bogopenec i Aljen Bogavcie su najmoenija hurnska vlastela 5 poeetka XIV stoljeea. Iz kasnijih izvora znamo da su se posjedi Bogaveiea - Radlvojeviea nalazili izrnedu Neretve i Cetine!"; sjediste Bogopeneca, kasnijih Sankoviea. nalazilo se izmedu Nevesinja i danasnjeg KonjicaH!; za Purcu se izricito u samom izvoru kaze da [e iz Nevesinja.18 Dodirna linija svih triju feudalnih oblasti nalazila se negdje u Bijelom polju kod Mostara, iIi sire - na potezu od Bisca do Porima i Zijemalja. Iz cinienic~ da su u pljaCki ucestvovali i brae a, i rodaci, pa i Poznanov stari otac. moze se zakljuciti da se dogadaj zbio negdje u blizini posjeda sve trojice velikasa. Predmet pljaeke je trgovinska roba, koja obicno

cirflrulira ustaIjenim trgovaekim putem, sto nas, opet, dovodi na pravac BiSee - Bijelo polje - Porim. To je dionica p~atog h~skog puta, kojim je isao najveei dio dubrovaeke trgovme u srednju Bosnu,

Okolnost da se pljal!ka dogodila u Vecerieu. a da se rasprava vodi u Brocnu. na prvi mah indicira da su to dva razlicita i suvrernenicima dobro ooznata geografska pojma, odnosno mjesta. Ipax ne treba sasvim fzgubiti iz vida kako jedan isti geografski (i terrtortjalno-politieki) termin moze nekada imati dva sadrzaia: jedan siri i drugi uZi. Kasnije ce vise biti govora 0 prostranoj ranofeudal-

noj zupi i 0 feudalnom kotaru istoga imena, ..

.0 humskom knezu Konstantinu novija histonograftla zna da je pripadao veli:kaskom rodu Nelipiea i da [e upravljao Humom kao vazal Pavla, odnosno Mladena Subica.H

Po smislu ovoga izvora, ime Veceric bi nosio kraj od danasnjeg Mostara do Bijelog polja, odnosno Porima. Kasnije eemo 'V.id..., jeti da se ovaj predio poklapa sa upravnim kotarom grada Nebojse

5) Godine 1336. u Dubrovniku je zabiljefena tuzba Primila. sina Dabizivova, u kojoj tvrdi da mu je GojaJ: Vragoger~c ?teo jedan mac, stit i drugo - u Vec~cu (in VeC'e .. ich), »kada je isao

po stoku koju je bio vratio ban Bo.sne«.lIi .., .. .. .

Za pljaekt» izvrsenu nad Primilom Dablfivovieem vnjecn isto uno sto je reeeno opljacki iz 1306. godine. Ovdje je calc i izricito navedeno da je Primil isac u Bosnu po stoku sto ju je Dubro'Vcan!rna, po nekom sporazumu, bio dao .iIi vracao bosanski ban. I ~vdJe se mora racunati sa ustaljenim trgovaekim putom, i to negdje na relaciji izmedu Bisca i Porima, s tim da treba islkljuci.ti i Bisce.i pnrim, jer su ova mjesta bila dobro poznata Dubrovcanima, pa bi. kao takva, bila navedena i u tUiZbi da se 0 njima radilo.

Prezime Vragoghermec (Vragogrmac?) ne kaae mnogo. Ipak mi se cini da je to daleko ad imena Crveni Grm, na koji ukazuie prof. M. Vego i prema kome podrijetlo Gojaka, pa i zunu Vf'ceric. veze za kraj oko Ljubuskog.l"

6) Pod 1347. g. u Dubrovaekoj knjizi Diversa Cancellarie spominje se neki Rudis Mesp,evich iz Ve6erica (de Vecerich).n

Prof. M. Vego je pokusao da na temelju slienosti prezirnena Mesoevic i naziva sela Mesihovina u okolinu Ljubuskog smjesti ! citavu zupu Veceric.IB Odredena slienost izmedu ovih imena (Mesojevic i Mesihovina) doduse postoji, ali ta okolnost moze imati neku vrijednost sarno u sklopu drugih dokaza, kojih u ovome slucaju nerna. Sve dok se ne pojave neki novi odredeniji dokazi suprotnog

8 Din i cop. cit., 185. Preuzeto dz knjige Gregora ere m 0 S n i k a »Kancelardjski i notarijski spisi DubrovaCkog arhdva od 1278. do 1301«. Beograd, 1931, str. 39.

e D 1 n d C, op, cit., 185.

1. Din i c, op, eit., 185-186.

11 K 0 v ace vic Ljubomir, »Znamenite srpske vlasteoske porodice srednj~ veka (Radivojeviei - Durdevic! - Vlatkojevici)«, G<>diSnjica Nikole Cupica, 1888, X, 199-214.

U MJj'llskovic J., »Humska vlasteoska porodica Sankovdci«, Istoriski Casop1s, 11, Beograd, 1961, 19-52.

11 0 Pur6i. v.idi i kod M. Ddnica, »Humska d trebinjska vlastela«, Beograd, 1967, str. 40.

14 M. D d n i C, »Comes Constarrblnus«, Zbornik radova Vi=toloskog dn-

stituta, 7, Beograd, 1961, str, 3-10. ..

15 D i ni i: Mihajlo, »Zemlje hercega sv. Save«, str, 185. Izvor u HIStorijskom arhivu u Dubrovniku, Div. Canc., 11, fol. 71 (11. VII 1336).

18 M. Vego, sNaselja str, 123.

11 D.j n i c, op, cit., 185. Izvor u HD Dubrovnik, Div. Canc., 15, fol. 22 (19. VIII 1347).

120

121

-

,Zln~ce?ja, toponim Mesihovina se "

kOJ~ je nekada bilo vlasnistvo rod m~a ?hbJ~nJavati kao zemljiste u L]ubuskom i Sarajevu), a eSI ovlea (kojih i danas ima

.. 7) Godina 1391. prim!'en ie

Pnbznovic iz Vecerica (de ~e(:~ri~j.~9Ll1brovackog .gradan.ina Nikola

Oznaka podrijetla jed v.

Pr_imljen za dubrovacko ~~~a c?v]eka koji _ie zbog svoga ug1ed~ m]esto ~tanovanja, kraj!t gxrv ~~~ ~okazuJ€ da j~ Veeeric, kajl ?ato. MI doduSe ne znamo da u: J~.u D.LlIJ;u-OVnIku dobro pozc~t z~og politickih usluga iIi zbl je ~ikOll Prlbmovicu ukazana 00- ca]u bit ce da je taj Pribino 'c og ill ega drugog, ali u svakom sluNe treba smetnuti s uma da s~ d~ :vo,m Veeericu bio vrlo ugledan gradane pnmani sarno istakn t. 'bra]a XIV s,toIj.eea za dubrovack~

P bI U 1 osanski vel'l- x, 116

• I ro emu ubikacije Veeerica ova' . _ao:;l',

06~ opeenitog zapaianja da D b J izvor ne doprinosi mnogo; lo~ trgovanja, moze se zakIj::.c·ro~~ande ~rv~nstveno zanimaju usvazan. Iva 1 a re 1 Veceric za njih bio

. Prezime P.ribinovic u rvi h .

stIce, gdje I danas postoji sel~ . ~ rna. upucuJe .na bliZu okoli.nu Li-

mogla dokazati veza izmedu N~ ~a~~?a (~rl~inovici). Karla bi se sela, to bi bio dokaz da je kra~ e ~ mO~I.ca iz 1392. i danasI\jeg sastav Veeerica. Selo je dod s jem IV vIJeka i Blato ulazilo u skom popisu Iz 1585. godine)~~ :' .star? (Spo~inje se u jednom turl~~O .. godine pripadalo rodu P~ibl! to J~ uVIJ~k ne znaci da je prije

. nIJI. I, zbog toga sto se upravo n~novlca. Ovdjs moramo .biti oprezs~olJecu spominje i jedna task Pkod~ucJU zapadnog Hurna u XV

Vlca (12 vas upma sa orezj· enom P 'b"

• ~ v.u rr 100-'

18 Ve g o .

18 D . , ' op. crt., 123.

17 ua V t3~i)c, op, cit., 185. Izvor U HD Dubl'OV'llrlik, R f .

n n.~ __ .' e Ortnationes, 29, fo1.

. ~a Koval!evic "Tr .

=- 1961, ~!. 128. i bilj. 113a 'MiJSr:v:ra U SI!'~jevjekOWlOj Bosnfe Sa

b ~ polJitiOke iIi voj:ne vlastJ a se u. citd·ranLm ,imenima radi' ra-

ogaOOJ dokument '" , ' a ne 0 trgOVcIma Ovo I ~~ 0 noove OSobe nikak aClJ~ 0 ~rl!ov:inslroj djelat:nosti kOj Dl ZK''-''-''6 t~ sto se u

lit Ah eel Os ne sPOlll1:n]u. ' ,u . oval!evlc donosi

m AIrl!ic Lis' ,

Glasnik Zemaljsk~ .,» tica pod tUrskom vlasCu .

rajevo, 1970, 130. g muzeJa III Sa«-ajevu, NS, sv. XXIVIX~~5. 1 16. st~ljeCu«,

ft 0 to . ' EtnologlJa, Sa-

me govorl M VegO ·t·

tI R dJi • " • U 01 Ira'noj kn·· . .

P~;~ . a VQJev.I6i SU ve1ikaski _ .. x" .lIm - »Naselja« str 131

·~ .. orJu od Neretv d . 'VU <:I]a se dJelatnost ". povelje bio je na ~ k ~ Cetine moze praWli vise od d U zafaldn?m Humu i

piJs PI:Vo:tnog prjjevoo! 1~ ~~tskomi jeziku, ~. ~I!uva:nd te~~ j~ °o~,:ca. <?rigJ:I:tal Sl1lTll?-JalI su U a'lltenti6nost . goome .. StanJI lzdavaci (Miklooic . ~ereru pr:~es. CirkoV!ic sadrZa' . ove POVJeIJe, aLi vee SisiC ' . 1 ermendii:n)

Po w J po.velJe smatraju autentic . , a neovisno 0 niemu i

. orne sadrzaJu OVO' . edn llilm.

tuVe1Ja f8rednjovjeko\,ne B~SIIle J1:' Jjz' ~ od najzani.mljiivJ.j1h vlastelin~l-" ..

ru eudalnih odnosa '. ' nJe uPQz:najemo '. O>A.lIIJ poga~aje sa po/!etka XV 'tvelJ;iki broj istaknutih osoba i zaUrup;aWllj.l silSte!D:, struks 0 JeCa. m 'loVe poht:cke do-

IzV'Od Jz OVe po l' '.

Veneci'a 16 ve Je ob]avoo je vee I .

1858, 3~5) d i?' :!It'mz:~~,,F:r' M1k1os,ic (:r~~~;t~»~?I'ie di .Trau«,

:G l!ll <»Acta Bos:nae potIi . I'Ca«, Vlertn.ae

sslmum ecclestastica« Za'

122· , -

8) U povelji kralja Ostoje iz 1408. godine, kojom je braei Radivojevicfma data u posjed sva zernlja izmedu Neretve i Cetine (pa i preko toga), spomenuta je i »prouinciu« Vecenik (navqdeno u padezu: Vechenicam) - do Neretue+" Osirn direktnog navodenja upravne jediriice (provincije) pod imenom » Vecenik«, ovdje su pobrojani jos neki upravni distrikti, koji su se, po rnome misljenju, u vrijeme razvijenog feudalizma forrnirali na podrueju ranofeudalne zupe. Zbog vaznosti sadrzaja i teske pristupacnosti donosim tekst povelje na latinskom jeziku prema Sisicevu izdanju iz 1938. g.

In nomine sanctissirne et individue Trinitatis, amen.

Nos Ostoja dei gratia rex Bosnie, Usorie, Inferioris Partis etc. per has nostras patentes litteras pateat omnibus ad quos pertinet, quod propter fidem et optimam servitutem nobis Ostoje regi et filio nostro Stephano per capitaneum Georgium et comitem Vuchichium jratres Radivojevich et eorum filios prestitam, tunc quando a Bosnensibusexpulsi fuimus et stetimus in quodam loco nuncupate Bobovaz, quorum opere etoptima servitute ac fide erga nos prestita iterum in regnum nostrum repositi fuirnus, tamquam hi, quos regnare decet, Quocirca propter eorum erga nos bene merita et f!dem indubitatam, nos Ostoja rex iureiurando in animam nostram, fidem nostram regiam filliiqu€ nostri Stephani predicti, dedimus eidem capitaneo Georgio, comiti Vuchichio, eorum filiis posterisque eorum, ut quid-quid aliquis eorum vel ipsorum antecessores peccaverint aut aliquid contrarium egerint nobis aut nostratibus aut antecessoribus nostris usque ad pres ens, omnia donavimus eis, et quod numquam in perfidiam illis possit adscribi, nee propter hoc ipsi possint aliquod damnum pati aliqua data opera, vel proposito, neque clam, neque palam nobis viventibus, neque in posterurn, neque Tlli, neque eorum posteri in sempiternum. Insuper propter hanc fidelitatem nobis Ostoje regi et filio nostro Stephano per dictum capitaneurn Georgium, et com item Vuchichium et eorurn filios prestitam, predicto capitaneo Georgio, comiti Vuchichio, eorum filiis ceterisque posteris dedimus et adscripslrnus in patrimonium in secula seculorum Almisium civita-t1em w~!Z cum Primorje ab utroque latere Cettine, videlicet Primorje usque ad Zarnovnizam, cum omnibus iuribus et territoriis, que perti".ent Almisio et quod ~e'rti.1l.Izbat ad Almisium temporibus regum Ludovici et Sigismundi; provinciam Cisalpinam et Transalpinam dictam Gorscam zupam, cum omnibus iuribus et territoriis; civitatem Crussevaz et Blato cum omnibus iuribus et territoriis, Lucam provinciam ab utroque latere Narente, exceptis iuribus capitanei Sandagli et eius famulorum; et gab elIas subtus Visechium; et barcaneum na Volivina; et barcanum na Norin; et aliam part em Drinscoga; et provinciam Vechenicam usque ad Naren.tam cum omnibus iuribus et territoriis, exceptis, iuribus, que

gabriae, 1892), 87-89). Cjelovilt teikst donio je J. A 1 ace v d c u Bul1et~no di ATcheologia e Storia Dalmata, VII, Dicembre 1884, 188~191, oj ponovno F. Sis i c u Starinama Jugoslavenske akade:nije, XXXJX, Zagreb, 1938, 315-317.

123

sunt iUorum de MiUatovich et Budissaljich; opidum Imoschi cum provincia Imota; et Posusije cum omnibus luribus et territoriis; locum Duarum cum provincia Radobilie; et provinciam Podsusie cum omnibus Iuribus et territoriis; provinciam Rachitno cum omnibus iuribus et territoriis; provinciam Drezniza cum omnibus iuribus et territoriis; oppidum na Poglich et ipsa Poglia; provinciam Planinam CUlIIl omnibus iuribus et tenritoriis: regionem Crainam a Narenta usque ad Cetinam cum omnibus Valachiis existentibUiS inter Narentam et Cetinam; Neumscam regionem cum omnibus iuribus et territoriis, cum confinibus et aquis et montibus et gabellis, barcaneis et terraticis, Iam dicto capitaneo Georgio, comiti Vuchichio, eorum filiis et posteris dedimus et damus libenti munere et alacri anim9 in patrimonium in secula seculorum; nec possit illud perverti nee annullari nec aliquid addi, nee detrahi eidem capitaneo Georgie comiti Vuchichio et eorum filiis et posteris. Et hoc aliqua de causa neque ullo modo excogitari possit, neque propter aliquod suprasciptorum delictuum, quousque non incurrerint in futurum aliquam infidelitatem; iidem capitaneus Georgius, comes Vuchich et ipsorum filii Stephanus, Paulus, Nicolaus, Vlaticus, Vuk Vuchichevich et eorum posteri, que cognosci debeat Ungarica, Bosnica, Venetica et Ragusana iustitia, propter quam infidelitatem huiusmodi iustitia cognoseet eos capite punini dignos, itaque non possirrt imtus regnum .nost~m condemnari ad vincula, neque in bonis iidem capitaneus Ge?rglUs, comes Vuchich, eorurn filii et posteri. Insuper propter maiorem erga nos gratiarn et maiora benemerita dictorum capitanei Georgii, comitis Vuchichii et eorum filiorum, nos Ostoja rex et filius noster Stephanus confirmamus iam dicto capitaneo Georgio et comiti Vuchichio, eorum fUiis et posteris omnia privilegia nostra et predecessorum nostrorum, que habent a quibuscumque regibus et potentatibus quoeumque modo vel opere. Et quicumque vellet contradicere huic nostre concessioni volurutate, iustitia vel litteris. vel aliquo alio opere huiusmodi contradicente, nos Ostoja rex et filius noster Stephanus iuramus et iuravlmus, quod suprascripte concessioni et privilegiis .ne utique derogare volumus nee ea in aliqua parte abrogare, et ideo iure iurando iuravimus per deum viventem et eius Genitricem Mariam Virginem, per quatuor evange ... listas, duodecim apostolos, quadraginta electos et ornnes beneplaci ... tos, quod nos Ostoja rex et filius noster Stephanus, vel aliquis nostrerum posterorum rion contraveniemus his, que supra concessimus eisdemcapitaneo Georgio, comiti Vuchichio, eorum filiis et pesteris, ulIa data opera nisi propter infidelitatem, prout diximus; alioquin rnaledicimur a sanctissima Trinitate et ab omnibus sanctis suprascriptis et quod abiuremur deo fidem, iustitiam et angeIum del' in die extremi iudicii del. Huic adsunt testes: dominus rex cum fratrilJbs, comes Paulus cum fratribus, comes Radoje cum fratribus, comes Butrech (?) cum fratribus et prestantioribus Boone, comes Radam (?) Dragoevich et procurator comes Gjura Georgii Dragichievich. Datum Bosne, die Innocentium, in die Veneris, mensis decembris anno millesirno quatricenteslmo octavo.

(Pojedine dijelove teksta istakao sam ja.)

Sadrza] povelje daje sirok pregled upravnih jedinica koje S11: poeetkom XV stoljeea funkcionirale na podrueju izmedu Neretve i Cetine, a bile su tipicne i za cijelu bosansku drsavu toga doba. Prava je steta sto ovapovelja nije saeuvana u svome izvormom obHku, nego samo u kasnom i Iosem latinskom prijevodu. Stoga smo danas prisiljeni da zaobilaznim putem rekonstruiramo i osnovnu terminologiju - nazive pojedinih kategorija upravnih jedinica, i pojedina imena koja su u prijevodirna i prijepis1ma cesto iskvarena.

Vrste upravnih jedinica koje su zasvjedocene u ovoj povelji jesu: ' - feudalna oblast (sdrzava«, zemlja, »rusag«) Radivojeviea nije posebno imenovana, ali se iz sadrzaja razabire;

- regio - u znacenju zernlja i oblast;

- provincija u znaeenju upravni kotar, seoska opeina, kneZija, a

- sarno supsidijarno i - zupa;

- jedanput je spomenut i termin zupa (zupa), ali samo kao geograf-

ski pojam; .

- civitas - u znacenju grad sa svojim kotarom;

- oppidurn - grad, manji grad;

- locum - mjesto, naseljeno mjesto. Ne moze se utvrditi da Ii je

ovdje rijec 0 naselju gradskog tip a, odnosno trgovista;

- posredno se naslucuje da pojedine grupe Vlaha imaju posebnu upravnu organizaciju i direktno su potcinjene gospodaru feudal ... ne oblasti;

- zbog posebnog rezima, primijenjenog na odredeni teritorij, nekom vrstom upravnih jedinica imaju se smatrati gabella (carina), te

- barcaneum (skela rna rijeci).

Da bi se shvatila organizacija lokalne uprave, a i konkretna situacija u zapadnom Humu, na pocetku XV stoljeea, bit ce potrebno o sva:koj vrsti upravnih jedinica nesto vise reei,

Prije svega, karakteristicno je da feudaZna oblast na koju; pretendiraju Radivojevici zauzima doslovno citav kopneni dio nekadasnje zemlje Neretljana, ukljucujuci kraj oko donjeg taka Neretve (sa zupom Lukom) na jugoistoku i Poljica - do Zrnovice - na sjeverozapadu. Osim ovoga primorskog dijela, njihova oblast, na sjeveru, dopire do Duvanjskog polja i planinskih vijenaca Cvrsnice, Ljubuse i Raduse, obuhvatajuci i znatne dijelove nekadasnje Humske zemlje. Zanimljivo je, dalje, da cijela ova »oblast« i danas pokazuje izrazito jedinstvo, koje se oeituje u jeziku, nosnji, religiji, tipu naselja, rnentalitetu i dr. Da Ii se ta cjelina i jedinstvenost formirala u vremenu ad kraja XIII do XV stoljeca, kada ovim krajevirna dominiraju Subici, Nelipiei i Bogavcici - Radivojeviei, iIi njezine korijene treba traziti u rnnogo dubljoj starini - u najstarijim granicama zemlje Neretljana? Koliko se zna, Radivojevici nikada nisu uspjeli u cjelini ostvariti svoje planove 0 feudalnoj oblasti (Hi »drsavi«), kako je ona ovom poveljom bila zacrtana.

124

125

Regio (oblast, kraj, zemlja), nije, bar u ovo doba, terminus teehnicus za sasvim odredenu vrstu upravne jedinice, nego ee prije biti opei apelativ za teritorije koji su nekada egzistirali kao politicke organizacije, ali koji tada (poeetkorn XV stoljeea) predstavljaju ugIavnom same geografske pojmove. Takav je slucaj sa Krajinom, koja je u XIII stoljeeu bila gotovo samostalna knezevina, ill sa Humskom (zemljom), koja se od prve polovine XIV stoljeca odrzava sa-: roo u tituJama vladara ili gospodara feudalnih oblasti.

Svakako je znacajno imati na umu, da, pocev negdje od 1404. godine i Radivojeviei - Jurjevici - VlatJkovici konstantno nose titule humskih vojvoda. U ovu kategoriju, iako to nije izricito navedeno, spada i nedovoljno odreden pojam Primorja »S obje strane Cetine ... sve do 2rnovnice« (podrueje Omisa i Poljica).

Dalju upravno-politicku kategoriju, po ovoj povelji, predstavljaju gradovi koji imaju svoje kotare: Omis sa Primorjem (Almissium civitatem una cum Pri:morje); Krusevac i Elata (Civitatem j Crusevez et Blato); Imotski sa Imotom (Oppidu.m Irnmoschi cum provincia !mota); grad na Poljirna i sama Polja (Oppidum na PogIich et ipsa Poglia).

U jednom slueaju, kao posebna upravna jedinica pojavljuje se i mjesto Dvarje sa Radobiljom (locum Duarum cum provincia Radobilie).

Zbog greske u prepisivanju ne zna se u koju kategoriju je spadala polovina »Drinskoga« (aliam partem Drinscoga). Vjerojatno se radilo 0 trgu Drijevskom (Drijeva).

Posebne uprave imale su i carine pod Visucim (subtus Visochium), te skete u Norinu .i .(dosada nepoznatoj) Volivini,

Za rjesavanje naseg problema, a i za ispravno poimanje osnovne jedinice upravnog sistema u ovirn krajevima pocetkorn XV stoljeca, najvasnije je razjasniti pojam »provincije«. Svi, ili gotovo svi, dosadasnji povjesnicari izraz »provincia« iz ovoga dokumenta prevode sa »zupa« ili neodredeno - »zupica«. Odmah treba reei da ovdje pobrojane upravne jedinice - provincije nisu isto sto i ranofeudalne zupe (zupanije). One su, naime, nesto drugo i onda kada se po nekoj inerciji joo uvijek nazivaju zupama. Izrazit primjer Z& to je upravna jedinica »Provincia Cisalpina et Transalpina, dicta Gorska Zupa«. Ovaj teritorij je nekada i u formalnom pogledu bio organiziran u zupu, ali u XV stoljecu je on, kao i najveci broj drugih - manjih upravnih jedinica, samo upravni kotar, koji neupueeni prevodilac u nedoumici prevodi sa provincia. N a zalost, mi danas nismo u stanju utvrditi koji je hrvatskosrpski termin preveden latinskom rijecju »provincia«. Ni na temelju drugih izvora ne znamo za neki ustaljen termin kojim bi se oznaeavala ova najbrojnija kategorija upravnih jedinica. Stoga se moramo zadovoljiti nekim opeim, danas razumljivim terrninom, kao sto je: upravni kotar, distrikt ill knezija (knezina); ovaj posljednji naziv imao bi svoga opravdanja zbog toga sto su upravitelji ovih podrueja, bez sumnje, noslli titulu kneza. Treba podsjetiti da se ovakve jedinice u [ednoj

ad vrlo poznatih listina a P?sjedima ~e:cega Stjepa~a Vukcic:.n~~ rzivaju »contato«, sto se moz,~ prevesti 1 .k.ao k~~~r 1 kaov knefija ...

Neke ad ovih »provinciia« (kotara III knezija) u naso]. pove~'l nose imena ranofeudalnih zupa, ali se iz samog teksta povelje moze razabrati da je nekada cjeloviti zupski teritorij ~a::bijen,. odn.~no reduciran na manje jedinice, da njima ne. up.ravl]a]u :nasl]edm zupani, nego od Ieudalnog gospodara postavljeni kn~z()~. Tako.: Luka, Gorska zupa, Imota, Veeenike - nose imena st.anh zupa, al: se ta.koder vidi da u Luki, npr., postoje i »prava« vOJ.v~e S~dalJa ~ranica i njegovih podlosnika, a posebno su .0r~a~llZlrane ~ skel~ 1 ca: rine. Uz »provinciju« Imotu, kao posebna jedinica, dolazi »oppidum

!motski.

Za nas je osobito zanimljivo da se na teritoriju ran?feudalne

zupe Veeenike, kako smo je ocrtali u komentaru ? D;~vodlmav Popa Dukljanina, pojavljuje vise wpravnih kotara (proVmCl]a) kao vSto su! primjerice, Brocno, Blato, Dreznica, PI~~na, te g:ad Krusev~c 1 nedeflnirand i »oppidurn« (grad?) »na Pol}.lh«, kao 1 sa;m~ »Polja«.

Sto [e jos znacajnije, medu »provincije« svrstan~ je 1 »p:o~mcia« Veeenike - do Neretve. Oeito je da naziv Vecemk~ ov?]e ima jedno me znaeenje, da je njime oznace~ i poseb~n upravm kota.r, ali ne treba gubiti iz vida da se sastavljae povve_l]e cesto. ~ona:rlJa (npr. Posusje zajedno sa Imotskim, pa opet Posusje samo: 111 brojne, pojedinaeno nabrojane, humske »?r~>vincij~«: a zati~ Humsk: z.emlja (Neumscam regionem) kao cjelina '. Mislim da .Je ova ucinjeno na izr'iclt zahtjev destinatara (obdaremka), kako bi svak~. u1?rav:na jedinica (viseg iIi nizeg reda) bila i ~zric.ito SI?omenuta. NIJe iskljueeno da i spomen Vecenika ima - jednim dijelom - karakter po-

navlj.anja. . . , . .. od

Ne znam koji susve razlozi ~iktIra~1 da .se ~ po~elJl neka p -

rucja detaljno »razrade«, dok neki drugi krajevi, ,kO]l su, ~:z sumnje, pripadali RadivojevicirD;a, nisu ~i ~pomenutl ~npr. bhza okoIina Ljubuskog). Tako je, OSl'1Il »provmcija« Imote 1 Luke, posebno

razraden teritorij stare zupe Veeenike. . ..•

[Prilikom rada na ovome clanku 1973-4. g. m~mo :vo~hh ;acuna

o odlomlku jedme povelje koju je ~bav'io j~ ~:. ~1k1OSlCh. (u .:~~IliUmenta Serbica sir 385-386). Radi se a Iatirucko] transkripciji Jednog dijela pov~lje koju je kralj Ostoja izdao braci ~B;.dLvojev~6im~. Prijepis je, po Miklosicevoj ocjeni nastao Ui XVI stoljeeu, dok je onginal svakako bio pisan bosanskom cirilicom. Sudeei po osobinama kancelarijskog jezika i karakteristienim form:ulacij~a u ~vodnom dijelu povelje (invokaciji, intitulaciji i arengi), kao.l u sacuvan~m, dijelu dispozitiva, ne bi trebalo sumnjati u autentienost same 18- prave.

14 Povelja aragonsko-napullskog kraija A}fo~ v! 'lrojoom .. ~n Stjepanu VukOieu Kosaci potvrdule prostrane posjede, obJavljena. je u. knJ:lZ.l ~. T h a II 0 c z y a, "Studien zur Gesch:iehte Bosniens und Serb lens un . MitteI~~ter«, Miinchen-Leip7Jig 1914, S. 359. Opsixan topografski komentar OVOJ povelii dao je dr MihajIo D i ~ i i: u vee oitixaru>j studiji »Zemije hercega sv. Save«, Glas SKA CLXXXII, drugi razred 92, Beograd, 1940, str. 151-257.

126

127

-

Sam sadriaj i formuJacije velikog dijela teksta toliko su bliske naprijed opisanoj povelji iz 1408, saeuvanoj u latinskom prijevodu, da se u prvi mah pomislja na isti original. Radi se i 0 istom Iz.davacu, istim destinatarima, istom povodu, a kako .izgleda po saeuV'8IIlim dijelovima teksta, i 0 istoj donaciji. Ipak, srpskohrvatski tekst je nesto koncizniji, a time i blizi tekstovima bosanskih povelja. Stoga treba pomisljati da je u latinskom prijevodu originalna povelja donekle preradena (odnosno prokornentirana), ili da joj je za predlozak posluaio neki drugi original (obnovljena povelja iii posebna povelja izdata za drugog (00 dvojice) destinatara. Datacija sa 1408 godinom odgovara sadrzaju »obiju« povelja, pa otpada Miklosicevr nesigurno datiranje u period od 1422-1436.

Sam sadrzaj ovoga odlomka Ostojine povelje ne donosi nis';.o novo u odnosu na latin-ski tekst, ali su neki riarodni izrazi znaeajni za razumijevanje pojedinih termina latinskog prijevoda, kao i za upravnopolitieku terminologiju uopce. Stoga donosimo tekst ovoga odlomka u cjelini.

. Va .ime ocza i sina i s(u)etoga duha amen. mi Ostogia, milost-

g~u bozgiorn chralg Bosni, Vsori, (So)li, primorgiu, Dognim Chraglem,. Haruatom, Humsci Zemgli i c tomu, dagemo znati po sem nas:m llst~ sfacomu, cornu sse podoba, da (z)a uirno i dobro poslizengie marn, Host?gi~ ~hra~lil~, i .sinu mome Stipanu i uoiuode Giurgia 1 chneza Uuchichia 1 gmgm ditce tada, (c)hada me bisse Bosna izac~a1a, i. stah v.gednom Bobofci, i za gnih tar ... 0 vrignegnie cacho milostgiu ?O~glOm i gnih trugengiem i uirnim posluzengiem podaru gospodina boga priluci mi sse chraglieua ti, i v chragliestui bih ~pet ~d(~)rzitegl chragliestu mogiemu i peruih mogih, i za to velicho I uirno posluzengie gnih chleh se ia Ostogia chragl rotom i dusom mogiom, i dah uiru mogiu gopsochu i m(o)giega sin a Stipana recenornu voiuodi Giurgiu i chuezu V(u)chichiu i gnlh ostarchu, chacho sto golie ctho gnih (i) gnih perui pregrisio iti protif mu vcinio mani iii mogim iii mogim perum do sega lista nasega, da im gie to proschieno, i da se gim nigdare to ne more zeal (njeuiru poloziti ni za toi z~o?a vciniti (po nil gednoi histrosti ni .0 ••• ni gnih ho ..... : da g~ vldlmo. (su)aco~u clouichu, da za toi zgora receno uirno posluz~ng.Ie rn(a)m Ostogiu chragliu i .sinu momu Stipanu voiuode Jurgia I chneza Vuchichia i gniu ditce recenomu voiuodi Giurgiu i chn.ezu Vuchichiu i gnigiu ditci i gnih ostalirn viche dagiu i dah i zapisah za. ple:nenito vicha vicoma Omis grad i s primorgiem s ou stranu Cetme I s onu stranu Cetine primorgie Zernofnize i sa suimi prafmi i cotari, sto pristogi c Omiss(u), i sto gie billa pod Omis za chragl!~ LOiss.a i za chraglia Zigmunta, Gorschu Zuppu sa suimi pr.a~ml I c~tan, grad Chruseuac i Blatnu Zupu z gnirn sa suimi prafmI. 1 cota.n, Brocno. Zupu sa suimi prafmi i cotari. Luchu Zu.pu s

ObI strani N eretue iznamsi .

(Objavio Fr. Miklosich u Monumenta Serbica, Vienae 1858, str. 385-386). Po MikloSicevu misljenju prijepis je nastao u XVI stoljeeu, a sacuvao se (jednim dijelom) u omiskom arhivu.

Za nasu temu zapravo je znacajan kraj zadnje reeenlce koji, rnedu poklonjenim posjedima, navodi i »Gorschu Zuppu sa suimi prafmi i cotari, grad Chruseu.ac i Blatnu Zupu z gnim sa suimi prafmi i cotari, Brocno Zupu sa suimi prafmi i cotari, Luchu Zupu

s obi strani Neretue iznamsi Time je rij.eliena dilerna 0 zna-

cenju termina provlncia u Iatinskom tekstu: sasvim je, naime, jasno da je ovdje srpskohrvatska rijee zu.pa prevedena sa latinskom - provincia. Iz toga slijedi zakljueak da su se upravni distrikti kasnog feudali.zma, bar ponekada iIi u nekim krajevima, nazivali zu~ pama. Osim toga, sa duznim oprezom, moze se zakljucivati da je termin zu.pa u to vrijeme bio i opel apelativ za teritorijalno politiOku jedinicu uopee (u prepisci Dubroveana sa Sandaljem Hranieem spominje se, npr., grad sa zupom. Te zupe s pocetka XV stoljeea, razumije se, nisu isto sto i prostrane zupe (zupanije) ranog i razvi[enog feudalizma. One su, po svome prostranstvu ! organizaciji u stvari kasnofeudalni upravni distrikti, a zupani XV stoljeea nisu viSe moen a vlastela sa nasljednom caseu zupana, nego cinovnici Ieudalnog gospodara iIi kralja.

Termin zupa, upotrijebljen za Blato i Broeno (u sacuvanom odlomku povelje) nalaze ublaZavanje, odnosno modifikaciju, nase (apodikticne) tvrdnje da Brocno i Blato nikada nisu imali status zu.pa. Oeito je, naime, da su se one pocetkom XV stoljeca uistinu nazivale zupama, makar i u znacenju kasnofeudalnih tupa. Stoga radi cjelovitosti i [asnoee treba raeunati i sa kasnofeudalnim Z" pama kao alternativnim terminom za teritorijalnopoliticki distrikt,

odnosno kotar.]

9) Dinie je uvjerljivo pokazao kako je moguee, i vjerojatno, navod povelje iz 1444. godine - »Neboysa Vnitericich« citati kao _ Nebojsa u Vecerieu. Radi se, dakle, 0 gradu koji ima svoj upravni kotar iIi kneziju (contato) po imenu Vecerie (ili Veeenike.).

BliZa Iokacija grada Nebojse dosad nije bila poznata." Nama se cini da u ovom slueaju mozemo bar predlofiti rjesenje, ako ga vee ne budemo u stanju i konaeno dokazati.

Grad Nebojsa spominje se u poznatim izvorima svega tri puta, i to samo u poveljama 0 posjedima hercega Stjepana Vukciea. Da se podsjetimo: 1444. dolazi kod »Neboysa Vnitericich castello et

25 Vrijedan paznje je clanak D. R. J e r k 0 v i i: a »Gdje je Hercegov grad Neboisa?«, objavljen u Napretku, hrvatskom narodnorn kalenda:ru za 1942. g., Sarajevo, 1941, str. 179-181.

S1ijedeei [edan podatak iz zapisnika 0 razgrarrieenju izmedu TUTske i Venecije poslije mira u Pozarevcu 1721. g., autor ukazuje na lokalii.tet Nebojsa, koji se nalazi »na pravoj crti, udarenoi od Neuma do brda Zabe«, na granicl izmedu katoliokiih zupa Vidonja (u Dalmaciji) J Gradca (u Hereegovini). Uz elanak je prilozena i f'otografija, a sam opts Iokaliteta, saCi.njen na lieu mjesta, glasi: »Nebojsa je osrednj i brezuljak na jugu duge i siroke vidonjske kotlane, koji sa hercegovacke graniee djelomieno zatvaraju brijegovi Kvartijer, Gostdl], Kamen i KriZev Brijeg. Kvartijer je dobio ime po tomu, lito je na njegovu vrhu bio poeetkom 19. stoljeca pod1gnut zdravstvenJ. kucerac (»qua.rtiere sanitarr-io«), gdje je u doba kuZniJ:l bolesti u Turskoj C:uvala granieu austrijska vojrsieka Ii bandurska strata. Nebojsa je onizak bre!uljak, oje oSt-

128

, .... Studlje oterltorijalno-politlckoj org, sred. B.

129

contatoe; 1448 - kao »castrum Neboyze« a 1454 _ ..

Neboysse cum pertinentiis sUiS«.o.'!6' kao »Clvltate

Povelja iz 1444. indicira da je ovaj grad k . ..

se zove V;ceriei, Vecenike (Nitericich) ili IU ;aJu. III ko~az:u koji 1408. pokusali smo dokazati da se X .. s. na1~~m hstme lZ eerie prostira1a u doIini NeTetve ~ ~ Vl~eku kotar. ~h knezija Ve~jucivo. Ukazujemo da izvor »sve d ;: a~a do. Bl.J~log Polja - nJ~ Veeenika i na drugu stranu Ner~e ~~re ve« md1crra. na pruzabojsa se morao nalaziti na tom prosto~ J~emad:~:ne, 1: grad Nezna u tome podrueju za dv . . an vt\.umenat (1452) te).lIs Ne mofe biti ~umnje ~a~:~~ oba ~ II_lost (do castelli da ponlijevoj strani Neretve. ArheoloS~a a~ na ~'? na de.sn~j, a drugi na prostoru relativno dobra ispitana tak~gra 1Ja, koja je na tome »gradove«. - Iz toga bi slijedio i'l ·W er ~l~ samo za m.ostarskE!l kula (gradova, kastela) na mostu ogican za Jucak d~ se [edna od

pt;'?tn-o (sredmom XV st.) zvala Nebo ~akle u ~an~§IlJ~~ ~ost~~? kO]1 govore da je to kula na lit . J~~PostoJe 1 ozbiljn! 1.nd1C1Jl dijelu Veeeriea (Veeenika).o.'l1I jevoj o. Neretve, tj. u istoenom

jim s~~:;:·:bikaCija N~boj§e u .potpunosti odgovara i redu ko- 1454. godine] J;;J·ehe.rced ¥.OVod1 gradovi. To se ~aroCito vidi u listini iz

, b , 1 U\;1 zapada prema Istok 1· . P

Roga, »Rixachi«-a i Kru.§evca dolazt: .. u, pos ~Je rolosca,

, 1. - »clv1tate Pontis cum cast-

~ strSeCe kamenje svjedoci 0 Jakom di 1 . . . W

nJemu kakve tvrde grad1ne Sarno e J~ ovanju .~ 1 zarkog sunca. Nema IDa

~odSLrokki oko 60 em, kojd og~ac1uju p~OS~e4~~c:n.z1~d·. temelji visoki oko 50,

1 . oga fli zidovie, JU 1 ne znadu od kada su

. Ukazuju6i na moguenost da ie is . .

~ ~?ao ?lasiti .i »V Vddonicich« JaiU~v:e!U nazrv ~V ~itericich« iz pove~e .~e b10 Hercegov grad Ne~j" ?' odPre<LnO za~lJu~ufe: »Dakle na upit:

VidonJ:una'.« sa. , sever moza rub da je 'Nebojsa u

. Moj komentar na ovaj 1lrezveno· . c

lWtet~ pod Imeeom Nebojsa, na da;na:.~~m l~~ glasio bi: Podatak 0 lokaDlaOlJe, svakak.o je zanimljiv d treba J ~ gramei ~ec1u Hercegowne i Dal~a l'!ebojse. Ipak misLim da bi jed: ::ra~ U.vidu pri pokuSaju ubikacije

J mjern da ima i svoj upravni kat vr eru grad, koji je razvijen u to-

g.ove -:- arheoloSke, topografske d etlllOa:-~~ora'O na terenu ostavita dublje trativno ~CTJ?'D0' zabiljeZio D. R. JerkoVlie Na e -.pego stu su ~n:i koje je, rela~a bi Slgurno oOstav.ila aTheol'Oske t~agov kr~skOjmikterenu, izvan naselja, utse 1 .ne moze prihvatiti Jerkoweev'O . e. a e ada tu postojala. Sto a mo ame Nebojsa susreee se ma siro'k~a~e opre~o formuLirano misljenje. ~_

Slaven.a, im prostoro1IIla, kod gotovo svih -Juznih

Dlinie. '''_ uzrn

"tog re op"""no raspravljao 0 ovome obI ..

~ a zakljuClka da je grad Nebo·§.a bi.o pr em~, ah. ie dosao samo do stranl ~eretve. (Op, cit., 187.) J u Vecemeu, 1 to na desnoj (!?)

Z7 ~~t 1 ~.c z s, ,.Studien«. 359, 378, 394.

M' 00 je komentlllI' dokumenta b 8' bU'

NlJCOlas J 0 r g a »Notes et . r. 1 J. 23 u ovome Clanku

dese, II, Paris 1899 46'S extr3.1ts POur serv.i.r a l'histoire des· C '.

II D ' , . I"Olsa-

aI!1am.ja kula uz. Star.i most·. .

poznata pod karakteI'list:-"-;~ . 'Hna JiJevoJ obali Neretve do dal!1as .

konze ......_k· ••• .u~u diIllenOIn eroegug T T ' Je

• ~."'<"lh roo'Ova na Starom mostu 1 a 1·1 ara. Prilikom izvoc1enja

:fkClJe k~l~, pa su konzervatori dosH d 955-:-195~. g. ispitivane su .i sup}l.r:., nastah ?OS u srednjem vijeku (H K 0 ~v:Jer~a da su prvotni te!nelji

va"", gradoVll« NaSe 8t· II . . r e " e v 1 J a k 0 vie »Stari h

jezinovoic, Stan ~\ Ii Sa:<l:Jevo, 1954,.s~. 11; DZ. Celie i M~O: 0SIli1 1 HercegoVllll!l, Sru.-ajevo, 1969, str. 196).u

130

ris et pertimentiis suis«, a odmah za njim - »civitate Neboysse cum pertinentiis suis«, Dalje se redaju neretvanski gradovi (oko Konjical, opet po strogom geografskom redu: Borovac, Biograd, Bijela, Vrabae.t" Ako po samom imenu i po mjestu nabrajanja prihvatimo da je civitas Pontis (Grad na mostu) jedan od ona dva koji se spominju 1452. (kao »dva grada na mostusj'", onda ee ovaj na desnoj strani Neretve bib »civitate Pontis«, a na lijevoj strani - »civitate Neboysse«,

10) Menu gradovima Stjepana Vukciea koje Dinie nije uspio identificirati - ni po imenu, ni po srnjestaju - nalazi se (1444. g.) i "Cimiacho Vbrechinich, castello et contato«.3.!! Sarno ime »Cimiacho« kod Diniea je doduse pobudilo asocijaciju na »Cimovski«, mjesto u kojemu je herceg 1442. g. izdao razrjesnicu svome cariniku," ali [e u pokusaju blize lokacije stao na pola puta,

Nama se cini da, bar hipotetieki, treba raeunati sa moguenoseu da je »Cimiacho« iz 1444. i »Cimovski« iz 1442. isto ime i da oznacuje jedan isti grad. Po do sada poznatoj toponomastici, ime bi se jedino moglo objasnjavati po osnovi Cim. Jedini poznati Cim je onaj kod Mostara, a jedini grad u sirem podrucju Cima je onaj na uscu Radobolje u Neretvu, odnosno zapadni kastel na mostu ili »civitate Pontis« iz 1454. godine.

Smatram znaeajnom jos [ednu pojedinost koju je Dinie bio zapazio, ali je nije u ovom pravcu iskoristio. Nairne, Dinic je upozorio na jedan mletaeki izvor koji kaze da se u vrijeme izdavanja pisma (6. juna 1443), vojvoda Stjepan Vukcic nalazio u pokretu prerna Bosni. Geografski polozaj Cimskog grada, kako se vjerojatno tada zvao, upravo se nalazi na putu prema Bosru,

Polozaj ovoga grada je strateski dobro izabran. na stjenovitom uscu Radobolje u Neretvu.P" Cirn je staro i veliko naselje, a u ravnici kraj Neretve postoje i tragovi jednog feudalnog vlastelinstva/"

30 ThalloOczy, op. cit., 394; DJl!1ic, op, cit., 187. 31 J 0 r g a, op, cit., 465.

3. T hall oc z Y, op. cit., 359; D d n de, op. cirt .• 189-190.

33 S t 0 jan 0 vd C Lj., "Stare srpske povelje d pisma«, II, Beograd-Sremsk!i Karlovci, 1929, str. 58.

3.1 Din I c, op. cit., 190.

35 Danasnja kula na desnoj obali Neretve kod Staroga mosta nosi Ime Halebinka (Halebimovka). U gornjim ddjelovima kula ima izrazite karaktenistike turskog graditeljstva, ali njezine supstrukcije i prizemlje, bez sumnje, nastall su jos u srednjern vtijeku (kako nas uvieravaru konzervatord kojd su radill na sanaoijl Staroga mosta, - Vidi biljesku 29.)

36 Kao sto sviedoce arheoloski tragovi, u Gimu je, u doba kaoSlne antike, 001'0 jedno od najzna~ajnii'ih naselja u ovum dijelu HercegoV'ine. Mostarski muzej je ovdje otkopa'O i rusevine crkve sa raskoSnom umjetni~koOm opremom. Uz rusevilne kasnoantickog naselja u Cdmu, kao i u susjednom Zahumu, otkriveni su i grobov.i sa arheoloskim mateI1ijalom IX-XI stoljeea. Jos krajem XIX vijeka bila je u Mostaru ziva tradicija 0 nekim starim monumentalnim gradeV'inama J crkvi na "otoku« kojri zaltvaraju dva rukavca rijeke Radobolje, nedaleko od utvrdenja na Starom mostu. Trag jednog srednjovjekovnog vlaste1iJnstva predstavlja mjesni naziv Zgonovi, kako se i danas rove jedan gradski kvalI't u zapadnom dijelu MoOstara.

131

Oznaka sireg kotara »V Brechinich«, koja dolazi uz grad Cimiacho (1444. godine), takoder se moze citati kao - Cimski u Vecericu - Vecenicima i s1.

11) Najstarija organizacija turske uprave u Hercegovini, kao i u najvecem dijelu ostalih juznoslavenskih zemaija, prihvatila je t~rit~rijaln~ okvire .ranijih upravnih jedinica. Stare knezije (kotari), »zupe« 1 gradovi, te neka vlastelinstva i feudalne oblasti pretvarani su - po pravilu - u nahije.

Najveei broj turskih nahija saeuvan je stara imena ali je bilo pojedinacnih slueajeva gdje su po novim - specijalno'izabranim - centrima fomnirana i nova imena. Tako se desilo i sa podruejem nase zupe - i knezije - Veceric-Vecenike. Dna se pod tim Im~nom viSe nikada ne spominje, ali su njezini teritorijalni okviri i sastavni dijelovi ostali isti sve do najnovij.ih vremena, Staru zupu Vecenike-Veceric naslijedila je nahija Mostar, i to tako da je 1469. obuhvaeals doslovno citav prostor ranofeudalne zupe, od Broena t Blata do Dreznice.37

U turskoj administrativnoj podjeli kasnijih vremena, povremeno se izdvajaju kao posebne (manje) nahije: Drezniea, Blato, Brocno i Mostar.38 U ovoj konstelaciji cini se da je ub nahija Mostar u stvari identicna sa nekadasnjim kotarom (distriktom ili knezijom) Veceric, s obje strane Neretve. Znacajno je da taj prostor i dan as uglavnom saeinjava mostarsku opeinu (danaSnja opeina prosirena je samo Blagajem i okolicom, ali citavo vrijeme turske uprave Blagaj je bio posebna upravna [edinica, odvojena od Mostara).

12) Za cjelovitu ocjenu naSega problema korisno je ukazati i na nek:e elemente etnografskog karaktera koji mogu pred8tavl,iati sirvivale nekadaSnjih politickih, odnosno teritorijalno-politickih odnosa.

. Tako je odavno zapazeno neko staro razgranicenje koje prolazi u bliztni sela Koeerina, zapadno od danasnjs LiStice. Granice se narocito ogledaju u tipu narodne nosnje: zapadno od Kocerina prema POSuSju i dalje prema Imotskom i Duvnu muSkarci nose uske »gace (sarvale) na klistae, a Istocno od te linije - dominiraju »gace na tur«.39

Priblizno na istoj liniji nalaze se i naselja Koeerin, Cerigaj i Cerino MoZda se u imenima ovih sela krije i korijen Vecer, Vecerje, Vecerinje?

U pravcu istoka granica tokom Neretve oNtuje se dosljednom ikavicom na zapadnoj, a ijekavicom na desnoj strani rijeke.

Odredenu . vrijednost za raspoznavan}e starih granica, odnosno politicko-teritorijalnih cjelina, predstavlja i koriStenje planmskih pa.Snjaka. Znacajnn je, nairne, da stanovnici Brocna, Blata L blize okoline Mostara (osim Blagaja) koriste Prenj, Cvrsnieu

Cabu.lju. .

• ••

Nakon ove analize bit ee od koristi i nate saZimanje citavog izlaganja i neka zapazanja opcega. ~arakter~.

Prije svega, trebalo bi utvrditi pravo ,me ranofeudalne iupe

o kojoj je rijee. . . bl"k

Od sest neposrednih izvora, njih pet suglasno ~a]u. 0 ~.

Veceric (Vecerich). Po vremenu nastanka, ovi izvori ispunjavaju vremenski raspon od preko sto g~ina. (1~80-1~~1. g.~. Stoga . sa ovim oblikom treba ozbiljno raeunati, ah u 1StO vrijeme ~atl. u. vidu da nijedan od ovih dokumenata ne ~a~rZi ~o?atka kOJ1 bi jasno i nedvosmisleno svjedoeio da je Vecerlc zupa ili nek~ druga u~ra~no-politieka teritorija. To isto vaZi i za oblik Vecer]e. (Vecefl?) lZ 1300. g. Sto se tice etimologije, jasno je da se u ~nov1 ovoga lffi~na, bar .u prvi mah, prepoznaje korijen .vecer. ~r~].marno zn.a~e~~e ove rijeci nema geografskog sadrlaja, all su zabiljezene derivacije u kojima vecernji, npr., znae] zapadni.t" . .

Drugi naziv, koji se u kompleksnom ra2'JIIlatran~1U mora uzeti u obzir jest oblik Vecenike. Ovo ime, doduse, dolazi s~o u dva

..' 1 od kojih nijedno nije do nas doprlo u izvornom

povijesna vre a, . d v·.· gobroj

obliku: podatak iz Ljetopisa Popa Duklja~tna OZlVIO]e mno .-

ne prijepise a povelja iz 1408. g. doprla ]~ do nas tek u losem prijevodu na l~tinski iz XVII stoljeea. Stoga je, bar u fomnalnom.?~ledu Dinic u svoje vrijeme postupio ispravno ~a.da s~ opred]lel:o za oblik Veceric.41 Medutim, neki noviti n~zultatI [ugoslavenske historiografije obavezuju da se oblik Vecemke ponovno uzme u raz-

matranje. .X.' bi T Isto

Historieari Relja Novakovie i Nenad PeJ\;lc o. javi 1 su u -

rtiskom casopisu (Beorad, 1971, str. 123-142, kn~. XVIII) raspr~-

J kojo] dokazuju da je, poeetkorn XI i XII stoljeea, na podrucJu

~~ i zemlje Neretljana zivjela etnieka grupa .(nar~. J?l~~me?) pod imenom Vetonci. Identifikaciju Vetonaca aut?rl S~.lZvrslh prema dva podatka iz djela Aleksijada bizantske s~)]~atel]lce. Ane Komnene koja ovaj narod (i njihovu zemlju) spormnje u vezi sa dogadaii '. 1018 i 1114 g. na istocnim obalama Jadrana, »prema

lIma lZ .. . epo

zemlji Apulaca«. Tragove ovih Vetonaca a.utorI raspr~ve p; '. -

. nazivu stare zupe Vetanice - Vetmce - Fatmce u lStoe:

znaju U VT . V·tal·· u zapadno]

noj Hercegovini, te u imenima naselja 1 ina 1. 1 jma

Hercegovini. Same Vetonce smatraju potomcima, o~nosno o~rankom zapadnoslavenskog plemena (naroda?) sli~noga lI~ena, c.IJa se prapostojbina nalazila u po~jecju L~be. U starim .kromk~a. 1 d;u:girn povijesnim vrelima ova] narod je poznat pod Imeno~ ", Bithyini,

W·t· . Withen Vetenici, Wjetniker, Bethenzer, Bethenici, Vethe-

1 Inl, ] , . . . .. 1 T omas

. . W t iki Wetenicy Vitenci Bitem VitowticiI s. opon - mer, en, , ! '. . toru J edu ticki tragovi ove etnieke skupine brojni BU na pros oru izm

.. »R·eenih hrva<tskog iJ.i srpsIkog jezika Jugoslavenske akademije znanosti i wnj~tnosti" - pod rij~ju veeer,

41 Din Ii c, op. cit., 185.

: H: ~ a ban Q vic, »Bosanskli pasaluk«, Sarajevo, 1959, str. 142.

. ~idi aanak Ahm~a AI:iCica, »LiStica pod turskom vlaScu u 15. i 16. stoIJecu«, GZM EtnologilJa, SaTajeVQ, 1970, 98-134.

- GZM, Etnologija, 1970.

132

133

-

~re, ~~be .i~ Sal~(Wettin, Wittenberg, Wittensee, Vetin, Wethenici, V:~tencl~ 1 slieno). ~ Kada ovo znamo, onda u imenu zupe Vecenike mJ~ tesko prepoznati Vethe~ik~ (Vecenike) iz Polablja, za koje se m~e opravd~no .p.r~os.~avIJatI da su sudjelovali u seobi Slavena na ),-!g, vU vec~ lh. manjirn skupinama. Za sada bi podru~je nekadasnJe z~e Vecen~~a.u zapadnom Hurnu bilo najvee] teritorij koji st:t n~ehh Vethenici 1 kOJeInU su dali svoje ime. Takav smjesta] blO. bi u. ~kladu sa vijestima Ane Komnene, s time sto bi moralo 08- takvitt ~erlJehsenokPit~?je da Ii su se Vetonci neko vrijeme isticali u o rima urns e Ili neretljanske dtiave.

S~. se tice .pitanja Iingvisticke identifikacije imena Vetonci, y~themCll, Vece;m.ike~ ~islim da problema uopce nema, Jedino bih J~ dodao. da se 1. ~azlvl upra~~ jed~nica '-!Z lU~vrdene gradove (CimS.~1 grad 1 N.eboJsu) »v Brechinich e 1 »v Nitericiche nesto vise pribhzavaJu obliku »v Vecenidh« nego formi »v Ve~eriCih«.41

U prilog 'alternative Vecenike govorila bi donekle i cinjenica da. su .tzv. neposredni izvori koji donose oblik Veceric (Vecerich) ~VI.::- 1 samo - dubrovaCkog podrijetla, ada jedina dva izvora koji U::~CltO govore. 0 U'pravn~j jedinici (zup], odnosno kotaru _ provinciji] suglasno ImaJIU oblik Veeenike, i to u vremenskom razmaku

00. preko 250 godina.· .

. P~ pretpost.avkom d~ se. opredijelimo za ime Vecenika, otvara se pitanje ka~? mterprettrati relativno brojne neposredne i bez su~nJe . au~entlcne' dokumente dubrovaekog arhiva: da Ii se odreci ~;lh oV:h ~zvora .i ~~ika.ciju Vecerica ostaviti otvorenim pitanjern iu pokusati ~a ?b~asnJenJem kako je prvotni oblik Vecenike presao u formu Vece:-lC(I). Pouzdanog odgovora za sada nema. Moguce je Sar;to nagada~l da su Dubrovcani (a i sarno stanovniStvo koje je ve: z~boravlJ~alo. pravo :n~enje prvotnog imena) neobtcno i~e VeCe?;I~~ (Vecen!Cl. ~ ~l.) cult, shvacali i izgovarali kao bliZe i razumIJIviJe - VeCenc(l).u

. Kada bi se ovo ime zupe (Vecentke) i veza sa zapadnoslavenSkl~ pleme~om Vethenici mogIi i konaeno dokazati, to bi bio dragoc~~n ?oprmos za upoznavanje nekih bitnih odnosa i procesa u POVI};Sh Humske zemlje i JuZn!~ Slav~na uopce, Tako bi se, npr., sa vise argwmenata moglo govoriti 0 etniekom podrijetlu i strukturi,

• , 4! Etnil:ki na~ivd peuzeti dz spomenute studije R Novak 0 v I' c· . N PeJll:dta. . al ,

diti oc:ak~gvJ,sti~~ix.:ne .bi bilo nemogucz, i samo ime Brotnjo - Brocnn izvo-

" OIl'l.Jetla rireci Vdten - Vethen - Biten i s1. Kao sto se iz same rafi ie

:~d~ :.fetr~: glas secuo i kao bezvucno (v) i kao zvucno b. InterpoladTa gl!Odrel1e;~·.nJetka u ~atskosrpskom jeziku. Ipak, sve dok se ne pronad'u neki no ~l ?rgumenb u ~?me pravcu, s ovom konjekturom se ne moze ozbilj-

,~ M Veg a~.:- reeu. Vl"lJednost za.tumafenje Imena Brocno imaju napomene i' e, . jr 'U azuje na o.s~na nmena Brae i Brocinan, te na plemensko s~;a~~~~6r ~~~a XIII J az XIV stoljeCa (M. Ve go, »Historija Broena«,

Vel:er; ~~~t~a~Iga {el~~Cn)u dinte:Pretac.iju o.prornieni imena Veeenike u rijd erne ,...~-- kn' I sTi?tJecu, ao Q prof, dr Jovan K 0 v ace vic u »Isto-

VVH'«, J., ograd, 1967, 345.

134

procesu naseljavanja, naeinu konstitui.ranja prvih politiekih zajednica, 0 polarizaciji oko [aeih politiekih i kulturnih centara. Konkretno, moglo bi se zakljucivati da se jedan ogranak Vethenika iz Polablja ukljueio u veliku seobu Slavena i u novoj domovini uspio se konstituirati u politieku zajednicu ranga ~upe. Sudeci po smislu bizantskog izvora, bilo je vremena kada su Vethenici - Vetonci -Vecenici bili ostvarili politicku dominaciju nad sirim podruejima, koja su dopirala i do morskih obala. Tokom vremena, izgubila se 1 etnieka posebnost i politieka organizacija, pa i sarno ime.

Zbog ovakvog stanja izvora koji dopustaju zakljueak da se jos U srednjem vijeku mogao stvoriti dvostruki izgovor [ednoga imena, kao i zbog opreza da se ne bi prejudicirali eventualni novi rezultati historio_grafije, u ovome radu zadrzavamo dvojni n~ziv Vecenike - Veeeric s time sto izraz Veeenike smatramo (starim) nominativom pLural a od imenice Vecenik (Vethenik).

Granice ranosrednjovjekovne zupe Vecenika - Vecerica uglavnom su jasne: na jugu ona graniei sa zupom Lukom, na jugoza,;.· padu - sa Velikom, na zapadu sa Imotom, nasjeveru sa Ramom i Neretvom, na sjeveroistoku sa Komom i Nevesinjem, a na istoku sa Biseem i Dubravama. Po danasnjoj administrativnoj podjeli, to su u osnovi podrucja opcina: Citluk, Listica i Mostar, bez bivse opcine Blagajske; po starijoj nomenklaturi to su: Brocno, Blato i bliza okolina Mostara (sa Bijelim poljern i Dreznicom).

Sto se tice velicine, ova] prostor, po povrsini obradivog zemIjiSta, priblizno odgovara veliCini ostalih zupa Humskezemlje."

Iako [e upravna cjelina stare zupe u vrijeme razvijenog feudalizma bila razbijena, ipak se moze zapaziti da na citavom prostoru sukcesivno izbija na povrsinu samo po jedan jaci politieki centar. Tako, za XIV stoljece znamo da politick! primat ima Broeno; u prvoj polovini XV stoljeca znaeajnije je Blato sa gradom Krusevcom: od pocetka turske uprave, a moZda i koji decenij ranije, centar prelazi u Mostar.t"

Status zupe zasvjedoeen je forrnalno samo u Ljetopisu Popa Dukljanina, ali se taj podatak moze provjeriti vecim brojem indirektnih izvora. Tako se, npr., sa vise aspekata moze zapaziti da se ovaj teritorij ponasa kao odredena cjelina sve do najnovijih vremena. U tome pravcu relevantna je upravna podjela turskog doba i brojne karakteristike etnoloskog i etnografskog karaktera, H. Sabanovie (Bosanski pa§aluk, 142, 188-189, 230) izricito naglasava da [e mostarski kadiluk od druge polovine XVI, pa sve do XIX stoljeea obuhvaeao nahije Mostar, Broeno, Blato i Dreznicu.

Analize izvora pokazale su da se mogu i pojedinacno identificirati predjeli, odnosno nize teritorijalno-politicke jedinice, koje su u kasnom feudatizmu funkcionirale na podrucju ranofeudalne zupe Vecerica (Vecenika).

4S Vidi moj Iromentax uz podatke »Ljetopi:sa Popa Dukljardna« U ovome clamu (pregled pis.anih poV'ijesnih VTela br. 1).

48 0 pomicanju ovoga neformalnog polJiticlrog centra goV'Ol'i se neSto vti.Se u sHjedecem tek:stu 0 BroCnu, Blatu i dr. - kao upravnrlm distri.kbima.

,

135

-

Blato, ~~~~ u ~~:~c!i :~a~!~;:~~a~f;t~~=~~~ If::~~~

ca, u geogr .1J. P . cini . ezgro opeine Listica. Zbog SVOJ€ ge~rafskk ci~linU ~. da~va: podru~j€ je moralo relativno rano. ~obi ti pnrodne on 19uraclJe, . edi Sticajem prilika prvu vijest 0

k~::~~a~05;~~~n~P~~;~~i;ira~~je~jelini donosi upravo p~elja i~

1408. goo.i~e. Kar~k~~riSti~~r:1~~:li~.uT~~~tjeP~~r~~!ngI od~~~n

sevac) prije nego 19 ]e u . od uC' a Broena i same dopoUtiOki prestiz .u ~dnosu na l~~~:~a p~im~tuJ govori i cinjenica da line Neretv:e. 0 l~Je~nom ~omaS u vrijeme sukoba sa hercegorn je .bosansklv~itce~)e~;~avo u Biatu bio stacionirao svoju vojsku:~o StJepanorn .. t rsk~ doba Blato ulazi u sastav jedinstvene nah~~e

U ramje u . olovini XVI stoljeca postaje poseb?a nahl].a Mosta~, all u drugkOJ kP au ka Takvo stanje se odrsava cltavo vnu okviru mostars og a 1 u .

. turske uprave" ..'

jerrie Naglasavam da nerna ni jednog pouzdan~g pOVl)es.nogl vr~la1; iz

. bi se rno 10 zakljueitl da je Blato - lkada. -: l~a 0 s a ~s

~~1~~~e~a.}ne) fupe. Kao politicko-teritorq~lna J:~mlca, ono ~~ oglo imati samo status upravnog kotara (Ill kneZl)e) - u?rav ~dinice koj'a je karakteristicna za razvijeni i kasni feudahzam u

Bosni 502 • Vt k v

Dreznica je izoliran teritorij od nekoliko sela s.mJ~s ~n u fas-

ku dubodolinu izmedu ·obronaka Cvrsnice i Cabul)e. a 0 rna ena po teritoriju i broju stanovnistva, cesto je imala i od:re~e~~ u~r~v-

Iitieku autarhiju upravo zbog takve geografske lZO acne. a .0' . n~~~~ XV stoljeca ima status upravne jedi!1~ce. jedn~~ Blatu ::h p . irani ie tursko doba zbog speclilcmh prilika, DrezBrocnu, a u najranij '.. ti oredo sa nioa ie za kratko vrijeme postaia nahija ko)a. ~gzlS Ira up " ..

nahij~m Mostar/3 da bi od polovine XVI stol)eca, opet kao .nahija,

cinila sastavni dio kadiluika Mostar. .' .

,.Provincia«, odnosno kotar Planina dale~o Je manje poznat.

Prof Marko Vego je zakljucio da se pod 11m ;~enoT? rrna razutffi~ ieti . roster izmedu Rakitna, Dreznice i Duvna. Ja bih s.e ~ o~n~vl ~lozi~ sa takvorn ubikacijom s time sto bih spisak okolmh jedlnica dopunio Blatom i Mostarskom kotlinom. K.~o potvrdu t~k~O~u:= imanju »Planine« mogu navesti i seosku ?pcmu Brda, koja je

cionirala u doba austrijske uprave. ~ Bl~..... .

Daleko tezi problem je ubikacij a tenton) ~ kO)l se zove. p~13a . ., t .. neki Grad na poljima (oppidum na Poglic et

~p~: :~~~:.~ kS ;~~o je tekst »oppidurn na Poglich« citao kao »grad

C. k .. Stefan Vukc'c Kosaca 'i njegovo doba«, Beograd.

so S. 1 r 0 VIC, » -

1964, str. 178, 181. . - 1 k 142 189 230

S1 H Sa ban 0 v [c »Bosanskl pasa u «'. '.. ' .' 1 . sa

62 Viidi biilj. 49. UpraV'no-politicka orgarrllZaCl]a Blata ana ogna ]e

Br06nom. . . el' . 1408 g (vidi bilj. 23)' H. Sa ban 0 vie, »Bo-

A Cesto CltJrana pov ]a lZ . . . ,

sanski paSal.uk«, 142, 189, 230. 1'" 1408' Ve g 0 »Nase1ja«, str. 154.

114 spomi.nje se sarno u pove]Q az , ,

Koliko se moze zapaziti, najranije se iz zupske cjeline izdvojilo Broeno (joo u drugoj poJovini XlII stoljeea); nesto kasnije (?) to se desilo sa Blatoon (sva.kalko je to gotova cinjenica poCetkom XV stoljeea, kada se saznaje i za grad Krusevac): ostatak teritorija i dalje se nazivao opefm imenom Veceric (Veeentk), s time sto se tijekom vremena izdvajaju i manje upravne jedinice (Dresnica, Planina, Polje), u kojirna se raspoznaju seoske opeine.·

Radi cjelovitosti i otklanjanja nekih dilema mislimo da je potrebno 0 svakoj jedinici i posebno govoriti.

U povelji iz 1408. godine Broeno se naziva provincijom, slieno kao i Rakitno, Dreznica, Posusje, Luka i dr. Ocito se radi 0 upravnoj jedinici razvijenog i kasnog feudalizma, koja je manja od feudalne oblasti, ali veea, odnosno jaea ad seoske opeine iIi prosjeenog vlastelinstva. Nema pouzdanih dokaza da [e Broeno ikada imalo status ranofeudalne zupe.47

Moze se tvrditi da je vee poeetkom XIV stoljeca Broeno organizirano u posebnu upravnu jedinicu nizega ranga i da se ta organizacija, na ovaj ili onaj naein, odrzala sve do danas: turska nahija, kasnijih vremena katolieka zupa i danasnja opcina Citluk 0 tome jasno svjedoee. Razwmije se, i ovdje ima povremenog pomicanja granica, postoji razlikovanje izmedu Gornjeg i Donjeg Broena i 51., ali sama egzistencija upravne organizacije nikada nije dolazila u pitanje.

~ Okolnost da humski knez poeetkom XIV stoljeca u Broenu vodi sudski proces u kojem sudjeluju najmocniji vellkasi Humske zemlje, pokazuje da je Broeno, bar u to vrijeme, i polrtieki centar jedne shl-e regije. Praktieno, Isto znaeenje ima i cinjenica da mladi ban Tvrtko prilikom svog prvog dolaska u Humsku zemiju (1353. godine) odsjeda i vrsi javno uredovanje takoder u Broenu {Suha na Prozraeeu kod danasnjeg Citlu:ka).48 I podatak iz 1329. godine 0 pljenidbi neke trgovinske robe, koju je u Brocnu izvrsio sluga bosanskog bana (Ostoja Rogata), upucuje na sluzbeno uredovanje banova Covjeka!9 Vjerojatno je kasniji nagli razvitak Mostara sprijecio da se Brocno razvije u neki znacajniji politieki centar.

47 M. V ego {»Naselja«, 21; »Historria Brocnae, 36-44), a i mnogi drugi historlcara Broeno nazlvaju zupom. Ovdje treba Imatd u vidu da vel ikl broj nasih povjesnicara termon zupa upotrebljava u znatno sirem znacenju, tako da ta rije(! jedanput oznacava ranofeudalnu ZUP'll, a drug! put - administrativne [edmlce nizega reda, koje su se razvile u doba razvijenog d kasnog feudalizma. Na viSe mjesta u ovome radu pokusao sam izloZIilti razloge zbog kojih smatram da na najvecem dijelu danasnje Bosne i Hercegovine terminom zupa treba nazivatl samo ranofeudalme zupe, dok za upravne [edmice razvijenog j kasnog feuda1izmatreba upotrebljavatl druga(:li,ju nomenklaturu,

48 L. Thalloezy, »Studien«, 19-22; M. v e g o, »Historija BroC:na~, 53-57.

•• Dana 26. aprila 1329. Dubrovcan:1ll Blaz Siraka tuzio je u DubTOVlllJiku Ostoju Rogatu, covjeka bosanskog bana, sto mu je u Broenu (in loco .in Brechina) sHorn oleo 125 oVlllova i veCu kol!itinu dragocjenog tekstila (J. G e Icdc h, »Monumenta Ragusina«, V, Libri Reformat:onum 11300-13361, Zagreb, 1897).

137

136

I

Poljiee i traiio ga negdje oko sela Pologa iIi Bogodcla/" Po mome misljenju, teritorij Pologa i Bogodola spada u podrueje »provincije« Planine, a po smislu povelje, Polja i njihov grad cine cjelovit i posebno organiziran teritorij. - U kraju kojim se kreeemo taka v teritorij predstavlja jedino Bijelo polje, sjeverno od Mostara. Osim imena, ovdje imamo i odgovarajueu teritorijalnu ejelinu, tragove srednjovjekovnoga grada (u imenu sela Prigradani i u tradieiji 0 Kuli nekoga Ivan bega i dr.), te cinjenieu da ovaj predio, od kada se moze pratiti, wvijek spada u iste administrativne okvire zajedno sa Mostarom. Pretpostavljam da su Polja (odnosno Bijelo polje), kasnije usla u sastav upravnog kotara grada Nebojse (od 1444. godine) i da su se smatrala sastavnim dijelom kotara Veeerica.

Postupak za ubikaeiju teritorija koji je u povelji iz 1408. oznacen kao »provincia Vecheniea usque ad Narentame mora teei per eliminationem. Ako izuzmemo nesumnjivo dobro ubleirana podrucja Blata, Broena i Dresnice, a zatim i pribllino pouzdanu ubikaciju PIa nine i Polja, onda nam praktleno ostaje sarno uska kotlina Neretve oko danasnjeg Mostara - razuanije se - samo onaj dio na desnoj obali Neretve (usque ad Narentam). U to podrueje, osim Mostara sa Zahumom, spadaju danasnja sela: Cim, Ilici, Hrastani i Vojno.G6 Kako sam pokusao da dokazem, u sredistu ovoga teritorija podignut je nesto prije 1443. godine Cimski grad (Cimovski m Cimiacho), koji je kasnije (1454) nazvan Pons (Most) - grad na desnoj obali Neretve, uz usee Radobolje, Indirektno, ovaj izvor svjedoci da se (Kotar) Veeerie protezao i na drugu (lijevu) stranu Neretve, ali da on nije ulazio u feudalnu oblast Radivojevica.

Osim ovoga meg znacenja, iz smisla povelje nazire se i jedno sire, u ovom slueaju - supsidijarno, zna~enje pojma Veeenike - Veeerie.

Nairne, indirektno uraeunavanje Milatovica posjeda u zU1pU Veeenike svjedoei da se jos pocetkom XV stoljeca znalo da je i Broeno dio Vecenika. Ovo zbog toga sto se Milatoviea posjedi i danas mogu identificirati kao danasnje selo Tepeici i sto ovo selo pripada Brocnu (i po starijoj upravnoj podjeli i po svijesti stanovniStva.).57

.Jedan uZi pojam Veceriea - Veeenika u petoj deceniji XV stolj:ea zasvjed?cen je i u imenu upravnog kotara grada Nebojse. Ova] grad na Iijevoj obali Neretve (danasnja kula »Hercegusa«), ~rema llstini iz 1444, nalazi se u Veeerieu. Jedini areal uz ovaj grad je podrueje sela Zalska i Bijelo polje.58

55 Povelja iz 1408; V ego, »Naseljae, 94.

51 Ntije sigurno, ald je moguee, da su tadasniem kotaru Veeerifu pnipadala i sela: Rod~, Ja'5enlca i Baceviei, j'llzno 00 Mostara.

57 U ovom poimanju mogu se nazreti stariji upra'lllI1O-poliltiC.ki odnosl, kada je i Brocno ulazilo u sastav ranofeuda!ne zupe Vecenike - Veeemc.

18 Radi jasno<:e podsjeearn, odnosno eezlrmrarn: upravni kot!llr Veeenike -:. ~eeeI1ie. obuhvaeao [e (p? mojoj relronstrukciji, koju sampokuSao obr~OZltli) .. okoli;nu !'fos~a s ~bJe stra.ne Neretve. I ovaj kotar je vee 1408. g. blO razmJen, Jer Je nJegov ddo na desnoj stran.i Neretve ula1lio u posjed Ra-

138

Gotovo [e pravtlo za sredn:jovje'ko,vnu Bosnu da svaki kasnofeudalni kotar ima i svoj utvrdeni grad, odnos~o da ~e oko ?rada postepeno formira i njegov upravni kotar. Ovo je pr~vilo dosljedno provedeno u ekonomski razvijenim krajevima [takvi su, na p~lmjer, rudarski predjeli i plodniji krajev~ c:ntralne Bosne~, dO.k je u slabije naselj,enim i rnanje plodnim krajevuna proces podlZan]~ gradova tekao znatno sporije. - Koliko sada znamo, na pod~~]u ~ekadasnje zupe Veeenika - Vecerica do polovine XV stol_Jeca .bila su podignuta 3 Ili 4 grada, Najstariji, P~Z?~t iz 14?8. godm~, Jes~e Krusevac, ciji je kotar obuhvacao Blato ill [edan dio pod:-uc]a koje gravitira Blatu.59 Arheoloskim putem [e ~a ?vom J?odrucJ~ za sad~ pouzdano identificiran samo jedan srednJovJeko':~ll gra~, 1. t~ onaj u predjelu Borak, iznad vrela Listi.:e.60 U is to . vrrjerne yblO ]~ izgraden i jedan grad (oppidum) na PolJtma61; za.n]egovu uzu 10ka?lJ~ u Bijelom iPolju, koju smatram vjerojatnom, bit ce potrebna dalja ist-

razivanja, i arheoloska i arhivska.

Pnije 1444. g. bio je podignut i grad Nebojsa, a njegov.?m.kot~-: ru pripadalo je podrueje koje se, joS u to doba, zval~ Vecemke III Vee eric. S obzirom na terensku situaciju, ovo podrueie ~bu~vacal~ je dio danasnjeg Mostara na lijevoj obali Neretve, a vjeroJatno 1

citavo Bijelo polje. .. . .

Negdje u isto vrijeme, a mozda ~ neSto. r~mJe, podignut je 1

grad na uscu Radobolje u Neretvu. Vee sam lZ~110 ra~loge. Z?~g ~ojih smatram da se taj grad u prvo vrije~e nazl:ao Cirnski III Cl~ljanski grad (Cimiacho), a da se nakon l~gra~nJe m?sta ~b~O pr zvao Most (Pons). Njegov kotar obuhvacao je kotlinu ~el~tve na desnoj strani rijeke oko danasnjeg Mostara, ~dnosn<>.. d:~tnkt pod imenorn Veceric (Vecenike] u riajuzem znacenju te rijeci.

Kao sto se vidi, distrikti: Dreznica, Planina i Brocno nisu ima~ Li svoga grada. Za prva dva. to je i 'r~~umljivo! s y~b:ir?m ta m~lr broj stanovnistva koje na tim podn:cJ1ma moze ~lV]etr. N apr~~lv, gotovo je nevjerojatno da se u Brocnu,. nekadas~J7mcer:tr~ cltavog kraja, do danas nisu otkri1~ pou~dam arheolo.sln ostaci bll? kakvog srednjovjekovnog grada.6o To ipak ne znacl da buduca Istrazivanja nece i u Broenu naici na tragove nekoga grada .

divojevica a dlo na Hjevoj strani Neretve vee tada je pripadao Kos:\cama. :ra r-azdloba s~ odrzala i kasnije, sve do formir,anja jedin:>tvenog Mostara. tak~ sto je istoonli dio usao u kotar grada Nebojse, a zapadnd - ill kotar grada Cirna,

odnosno Moota. .

so Poslije 1408. g. Krusevac se spominje 1~34, 1444, 1~48,. H5~, 1453. : 1454 (izvoni : Fr Mliklosich, »Monumenta Serbdca spectarrtia histOl.larn Ser biae Bosn~e Ragusii« Viennae, 1858, br, 320; T h a 110 C z s, »stud:en«" 3~~, 378;'Jorga,' »Note,g«, '11,465,496; Thalloc.zy! _»Studien«.' 394; o.,.pokusaJI= rna ubikacije vidi eesto ci1lirane radove M. Din 1 c a "ZemlJe hercega sv. Sa

ve« 197-199. J M. V e g e »Naselja«, 65).. ..

, 68 Neposred.no zapaianje i biJjeske sa vIsekr~~n:<>g obilaska telena.

11 Grad (oppidum) spornenrut je sarno u povelil az 1408. g.

M· 'I· . M Vege 0 loka-

tI% N<>nosred'nQ zapazaIlJ'e Ii biljeske sa ,terena. IS Jen)e . .

~... kod ""'tl ka ill u Krelunu

OIJ.I jednog sreoojovjekovnog grada na Karlovcu. Vl. u ,

Gradcu, zahtijevalo bi detaljruje arheolosko provJera~a;IlJe.

139

-

• ••

on 1454. g. naziva po mostu, dok u is tom dolkumentu Nebojlla jo§ uvdjek zadrZava svoje prvotno ime. Konaeno, prema sada§njem stanju izvora, mora se zakljueit! da je proces integracije dvaju gradova sa mostoon otpoceo prije 1452. g. i da je u prvim godinama turske uprave - 1468. g. - vee bio zavrsen.64

U ovakvoj konstelaciji ne treba zanemariti ni suglasnu informaciju dubrovaCkih kronieara Mavre Orbinija i D. Lukariea, prema kojoj je Mostar - 1440. g. - osnovao patarenski gost Radin Butkovic, [edan od najsposobnijih dvorjanika hercega Stjepana Vukcica Kosace." Ne znamo kojim su se izvorom poslusili dubrovaeki kronicari, ali se mora konstatirati da se njihov podatak dobro uklapa u ostala povijesna vrela, i u kronoloskom i u opeehistorijskom smislu. Angaziranje gosta Radina, kao upravnog i financijskog cinovnika, na uspostavljanju i osiguranju vazne komunikacije izmedu dva velika podrucja Kosaeinih posjeda, izgleda sasvim moguee. Doduse, mi ne znamo da li je Radin podigao [edan iIi drugi grad, ili oba zajedno, iIi je dao izgraditi most koji je spojio dva grada, ali sa njegovim sudjelovanjem u stvaranju bar jednog od bitnih sastavnih dijelova Mostara svakako se moze raeunati. Ne treba posebno isticati da su i Mavro Orbini i neki drugi dubrovaeki kronicari imali na raspolaganju izvore kojih danas vise nema, ali da su se mnogi podaci tih izgubljenih izvora naknadnim provjeravanjem pokazali kao vjerodostojni.

. Pri ra~~tranju problema identifikacije zupe i teritorije pod imenom Veeenike - Veeeric, raspravljano je i 0 svjed~anstvLma svih glavnih povijesnih vrela koja mogu baciti nesto svjetla na postanak M'ostvIm. Kratak pregled ovih svjedocanstava, posmatranih sa aspekta Mostara, izgledao bi ovako:

V~ u drugoj polovini XIII stoljeea mofe se zapaziti da se nek~a§nJ~ (ranofeudalna) zupa Vecenj,ke - Veceric raspala i da je uza okolina Mostara, kao posebna upravno-polltieka [edinica, zadrzala. stare ime (V~~erie, odnosno Vecenike).clI U petoj decenlj] XV ~tolJeca na podrueju Veceriea - Veeenika (u uiem smislu) susrece~o dva utvrdena grada, oba sa svojim upravnim distriktima. S ?bZlrOm na geografsku situaciju, s kojom je u skladu i predlozena mt~rpretac~~a i~vora, zakljucujemo da je jedan od ovih gradova staJ.ao :r;ta hJev?J, a d.rugi na desnoj strani Neretve. Oba grad a se u pisarum vrelima pojavljuju nekako u isto vrijeme, pa se ne moze znati .koji je. o~. njih stariji. U prilog nesto vece starosti grad a na desnoj strani rijeke govorio bi bolji, logicniji i strate§ki povoljniji poloza] na useu Radobolje, ali, s druge strane, suprotno iovori ~injernca da ovaj grad nije imao posebnog imena (nego se zvao po nazi'Y"ll: §ireg te:irorija - Cimski grad, ill po smje§taju kraj mosta - civitas Pontis), te da se kasnije centar Mostara formirao na lijevoj strani Neretve.

Grad na desnoj strani rijeke spominje se u pisanim vrelima: 1443. g. kao Cimovski grad (»na Cimovsku«); 1444. g. - kao Cimski grad u Vecericu, odnosno Vecenicirna (»Cimiacho V Brechinich cast~lIo con 10 contato«); 1452. g. - kao jedan oct gradova na Mostu (jedan od »do castelli da Ponte«); 1454. g. - kao Grad na Mostu Mostni grad, Mostar (?) iIi sl. (civitate Pontis cum castris et perti~ nentiis suis).

G:ad n~ li~evoj o?ali Neretve, po mojoj interpretaciji, sno-, ~~?ut je u pisarum vrelima: 1444. g. - kao Nebojsa u distrlktu Vecencu, odnosno Vecenicima (»Neboysa V Nitericich, castello con 10 contato«); .1448. g. - kao grad Nebojsa (»castrum Neboyze«); 1452. g. - kao [edan od gradova na Mostu (jedan od »do castelli da Ponte«): 1454. g. - kao Nebojsa (»civitate Neboysse cum pertinentiis SUlS«).

Proces i~tegracije gradova sa mostom otpoeeo je nesto prije 1452. g., kada je za oba grada dovoljno [asna jedinstvena oznaka _ dva grada ~a Mostu. (do castelli da Ponte). Ipak treba zapaziti da se ovdje radi sam? 0 jednoj tendenciji koja usmjerava dal'[i razvitak gradova povezanih ~~stom; s druge strane, jasno je da joo u to dob~ svaki grad egzistira kao samostalna individualnost. Sudeei po naZLVU, zapadni grad se nesto brle sjedinjavao sa mostom, jer se

84 Goddne 1468/9. Mostar u jednomtUJrskom izvoru nosi narodno dme Mostar Ii tUT. Kopruhisar, §to u prijevodu znaCi: Mostni grad, Grad na Mostu, Mostar, Civitas Pontis, Castello dd Ponte. U kasnijim turskim izvorima dosIjedno se zadrlava narodno rime Mostar (H. S a ban 0 vic »Bosansld pasal.uk« 142.

a5 Mavro 0 r bin, »Kraljestvo Slovena«, Beograd, 1968, str, 181-182 (prijevod Zdr. Sun d:r ice, redakcija l. komentard S. C irk 0 vic a); G. P. L u c c a r i, »Copioso rdstretto degLi an.n.aH di Ragusa«, Ragusa, 1790, 166 (drugo .izdanje).

(Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Arheologija, Nova serija XXIX (1974), Sarajevo 1976, 259-278)

U To pra.ktlitno znaCi da >hi se i dubrovaCke v.i.jes>ti 0 Vecericu i.z 1280, 13~, 1300:-1307, 1336, 1347, 1391, te spomen Veeen.ika i>Z 1408. g. odnosild na

oval predio, '

140

141

Usora spada u red onih, brojnih politickih organizama koji su, stoljeeima, na specifiean nacin, funkcionirali na tlu danasnje Bosne i Hercegovine, a zatim iscezli, ostavivisi tek poneki trag u narodnoj kulturi, mentalitetu, naeinu zivota i onomastici. U is to vrijeme ovaj organizam je sve do danas ostao nedefiniran i - opcenito - slabo proueen.

Oskudna povijesna vrela omogueavaiu da se Usora, kao realni politleki organizam, prati svega dva i po stoljeca - od prve polovine XIII do druge polovine XV stoljeca. Ipak, postoje brojni. i opravdani razlozi, koji govore da je~.!e~enll politieka autarhijaove oblasti nastala mnogo ranij'e:-Medu tame razloge llbraTam: geagrafskl. smjesta] -meduboTje poznatim, jasnije izrazenim i cvrsce organiziranim oblastima: srednjom Bosnom, Srbijom (odnosno Macvom) , Slavonijom i Donjim krajevima. K tome dolazi velicin> prostora i arhai~~R_karakt~ _palitickog statusa koji je vLdljiy_ iz pisanih povGesnih \·refa.·-Odredenu vrijednost ima i arhaicnC' oblik

"imena, ..

Za blizu kronologiju nastanka Usore kao taritorijalno-politicke organizacije nema nikakvih konkretnih oslonaca. Ipak, mislim da, na temelju opcih analogija s ostalog prostora Juznih Slavens, treba racunati s nekom »sklavinijom« - u vrijeme kada se one, kao rudimentarne pol.ticke organizacije, pojavljuju i kod ostalih Juznih Slavena.

Ime Usora jos nije dobilo svoje znanstveno objasnjenje, Pretpostavljajuci da je ime oblasti (zemlje) preuzeto od naziva rijeke, najveei broj znanstvenika sutke priznaje da je ova. rijec kao hidronim vrlo stara i zbog toga - prakticno - E_g_Q!>ia,~Iljiva: U svakom slueaju, takva mogucnost nije iskljucena, ali je za sada nije moguce niti dokazati niti sasvim odbaciti. Ne upustajuei se u dublje analize, smatram da je korisno ukazati na neke indicije historijskog i lingvistiekog karaktera koje, svakako, treba imati u vidu pri pokusaju objasnjenja pojma i historijskog sadrzaja imena Usora.

Ako se u etimoloskim rjecnicima pokusa naci objasnjenje irnena Usora, onida u prvoon redu treba raeunati sa staroslavenskom 05- novom ~bCOPb. Taj pridjev se u izvornom obliku izgubio, ali je sacuvan~enici osoran, u znaeenju: asper, auster, grub, ostar, strog, ohoZ, ponosit, srdit, gnjevan.1) Prateci faze i pravac razvitka ove osnove, moze se zapaziti da je najprije doslo do supstitucije (prvog) poluglasa, pa 5U se pojavili oblici vosor(a), vasor(a), vuzur(a), a mozda i vi.sorr (e). U drugoj fazi doslo je do otpadanja pocetnog v, pa su ostali oblici usor(a) i osor(an). Po tome bi ime Usora oznacavalo »osornu« - to jest - oporu, neprijaznu, odbojnu iii oholu zemiju. Takav naziv mogao je potjecati od susjeda - Panonaca i Slavonaca - koji su ta:kvu predstavu stvorili zbog osobina zemljisnog reljefa i klime iIi zbog karalkternih crta usorskog stanovniStva.

U najstarijim vrelima pisanim na Iatinskom jeziku u kancelarijama Rima i Ugarske - tijekom XIII stoljeca - pojavljuju se razni oblici: ~r:a_(1225), W~Qr~ _(l~25), Wasscura (1236), Wq~ zora.J!~44)~.j .Vozora (1273).~ U domaeirn vrelima nema spomena trsore sve do treceg decenija XIV stoljeca, a tada [e vee sasvim jasan oblik Usora (Ussora - 1326);3 Usora 1326-1333;4 usorski - na pecatu bana Stjepana n5 itd.

Ako bi prema sirenju imena Usora pokusali dokueitl nesto i 0 razvitku politlekog organizma istoga imena, onda se opet susrece~vo ~ osn~vnom ~iilemo:n: da lU~ ~~~j,,: _!~~I!~!. a pO-!9'~e i poli!~ razvitakpoeeo od imena prvool!I1:e (ranofeudaTne) zupe u slivu

TPe~ V'§9r~,i~qe ilIl!7_; z:i,jeke_ i:~z~~ .te~itor1j~ 9.e~iva:t ~irega .Rojm~.

prvome slueaju, slijedorn historijskih zblvanja, Usora bi se, lZ ovoga jezgra sirila niz donje porjecje rijeke Bosne, zatim Iijevom stranom Save - sve do Drine. U vrjjf.11l~ Jl{l.jy~¢e_g obirna Usora je bila_£_~.Jl..Y!itila i porjeeje Speece = nek;a.diJ.:Snjuol;>las1soT, te bosan~s~oonje Podrinje sa citavim slivom rijeke Drhljace. Za tiikav proces stvaranja sirih pb1itiCklh- organizacifamoglifbi se naei dosta analogija, pa i u samorn susjedstvu Usore, ali osim uopcene analo~ije i cinjenice da se ime ~sor~ .. _go_<!aI?:~s odrzalo samo u porjecju ~?imene...rljeke, nema dr.ugili oslonaca pomoeu ~oJlh 'bise takav I>roces mogao i provjeriti. G~ografski smjestaj zupe Usore na per.uetiiL gl>llist~, kao d~_Il~r~ydll'V1a takvo .zakJjuCi vanje .. Tome bl ~e mog.Io dodati da _Si:e.~j~ n~~gp~litickog organizma jz uzeg jezgra'vise odgovara pohhckim zajednicama koje te_l!diraju ka potpu-

._. ------ . ~.'_ -

o USORSKIM VOJVODAMA I POLITICKOM STATUSU USORE U SREDNJEM VIJEKU

1 Rjeenik hrvatskoga iIi srpskoga jezika Jugoslavenske akademije ZIllanost; iumjetnosti - pod rijeeju osoran; P. Skok, Etimologijski rjei:nik hrvatskoga ili srpskoga jezika, II knjiga, Zagreb 1972, pod rijeeju osoran.

I Regesta dzvora u djelu Euseb.hls-a FennendZina Acta Bosnae potis-

simum ecclesiastica, Zagabriae 1892, str. 7, 10, 13, 15. '

a Thalloczy, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, Miinchen - Leipzig 1914, 8, 15, 17. i dr,

• Ljubomilr Stojanovic, Stare srpske povelje i pisma I Beograd

Sremski Kaelovci 1929- br, 46, str. 55. '

S P. Andelic, Sred'njov;ekovni pecati iz Bosne i Hercegovine Sarajevo

~1~~ ,

142

143

-

noj s~ostalnosti. 8 "Stogane treba sasvim odbaeltl ni moguenost da se ime Us~ra ~~a rijeku 1 zupu - nahiju, predio) stvorilo i dugo drZa~.o na p~rif.enJl .uSOI"5k~ ~blasti .- u gr_aI1Jcnol!1_pg.(!'~~J~l~ema Donjim kraJevlm 1 sredn 0 BosnI. To bi praktieno znaeilo da je rr a' Ija) dobila ime od §ke oblasti i da je naziv oblasti stariji od irnena rijeke i zupe. Zakonitost, po kojoj se onomastieki tragovi terttorijalnopolttlckih jedinica mnogo ce§ee i dulje odrzavaju na periferijama i granicnim podruejima - negoli u njihovoj unut:a5njosti - moze se dokumentirati brojnim primjerima sa sirokog Juznoslavenskog prostora, pa i s podrueja same Usore."

Kada je rijec 0 srednjovjekovnoj Usori, osirn naziva saeuvaR'o~ ~a zapad!l0j perife.riji.~blasti (rijeka U:_l~hij~ ~§ora), treba ukazati 1 na JOO jedan zanimljiv trag - 'na nekaCIasnjoj juznoj granics ~~ors~e ~eI_Illje. Ri~ec je _o imenu jedne (manje) teritorijalno-polihcke J:dm~c~. na, sjeverrum ?broncima planine Majevice pod imeno:n ~~ll yl_SO~~. lme Je zasvj~goc_~n~ jos_ll_ ~y._sJQUeeu,8 a ~uze_ Vl"~:!lll}unkclOnTrara" je i turska nahija istog imena.9 Da:': nas "leo-to lme ]ednog sela.!" Geografski poloza] ~"n::l"grariicr;pra--y-erUsoi'e'Y nekadasnje oblasti Soli - objasnjava njegov nastanak

~ uporno ~rZa~anje. j\rhaictll'l!()Irna Jrnena daje mogucnost da SE: ~_ sam razvitak imena Usora cjelovitije sagleda. - - "" _- - '-

--Sirenje usorske oblasti i imena moze se pratiti samo u nekim njegovirn aspektima. Vee smisao prvih vijesti 0 Usori iz XIII stoljeca upueuje na zakljucak da se ova oblast pruzala sve do Drine.!' Sjeverne granice (rijeka Sava) isto ka01Zapadne (razvode-izmedu J>?fjecja BOSI~e i Ukrine) ~ bile su, kako izgleda, konstantne. Negdl~ <>? polovine XIV stoljeca u Usoru lSe ubraja i porjecje Spreee, kOJe. J.: do .to~ ,:,remena bilo organizirano kao posebna teritorijalno-politicka [edinica - Sol - priblizno u rangu Usore.l" Nekako u isto vrijeme ili samo nesto kasnije - dobazr doodredene integracije ~dnj_~g Pod:!~_ja i Usore.P

" & .T~.~u pri:mJe:i: BO'st:~,Tr:~inje," R~s i dr .• o danasnjem predjelu USQrl .vidl knjigu Milenka S. FlbpovlCa, PnlOZI etnoloskom poznavanju severOlstocne Bosne, Sarajevo 1969, 41.

,7 Npr.v Bosanski Samac, Bosanska Raea, a riesto dalje uZvOOnQ i: Bosanski KQbas, Bosanski Brod, Bosanska Gradiska i sl.

. 8.Na ,tri nad,gZ:O'bna spomen1ka - stecka u danaSnjem selu Pipel1ima SI?omLnJ~ se »p~ememta zemlja« »na Visorah« (Marko VegQ, Zbornik srednjoVJekq~lh ~tplsa Bosn"~ i Hercegovine, knj. IV, Sarajevo 1970, br. 286-288). ):Iazun Sabanovie, Bosanski pasaluk, Sarajevo 1959 172 173 201 202 ~1; Dr Adem HandZic, Tuzla i njena okolina, Sarajevo '1975' - prem~ re~ glStrou,: .....

. ,'. Glavni rezultati popisa Ziteljstva u Bosni i Hercegovjni od 1895 Sa-

rajevo 1896, str. 282. '

11 DU~Qtrajn? pov~z;i'vanje USQre s MacvO'm upucuje na zakliueak da su se te oblas~ prostirale [edna uz drugu, dok serijeka Drina namece kao prirodna graruca.

, 12 pO.'Uklapanja Soli u Usoru do.slQ je u vrijeme bOOla StjepOO1a II. 0 tome ce biti JQS govora u Qvome Clanku.

13 0 svojevrsn?} integracijQ srednjeg Podrinja u Usori raspravjam u posebn{)II1 CIanlw kO'Jl se nala~ u stampi. (Glasnik Zem.a.ljskog muzeja BaH).

144

Teri110rijalna organizaCt1a usorske zemlje u srednjem vijeku ne maze se u cjelini i sa sigurnoseu rekonstruirati. Neposrednih sVljedoeanstava 0 bilo kojoj usorskoj zupi uopce nema. ::;toga se za upoznavanje zupSike organi.zacije u Usori moramo sluzit! analogijama i posrednim tragovima, Tako je sve do danas, u imenu predjela sa jasno oznacenim granicama, saeuvano ime zupe Usore i istoirnene rijeke."! U jednom izvoru iz 1326-9. sacuvano je ime zupe Nenaviste, koja se prostirala uz donji tok i usee rijeke Bosne. Iako u samom izvoru nije spomenut termin zupa, ne treba surnnjati u postojanje takve upravne jedinice, jer se pod tim imenom, jos dugo u tursko doba, naziva i prostrana turska nahija.P Za ostale usorske zupe nema ni toliko podata:ka. Moze se samo s odredenim stepenom vjerojatnosti pretpostaviti da su gradovi, za koje znamo da u kasnom feudalizmu imaju funikciju politickih centara, stvarno nastali jos u vrijeme kada je zupski sis tern bio aktivan. Kada se osmotri relativno mali broj i geografski raspored gradova,te velicina njihovih distrikata, onda se moze racunati da su, kao zupski gradovi, mogli nastati: Maglaj u dolini Bosne, Srebrnik u slivu Tinje, te Zvornik ili Teocak u Podrinju, Jedino za zupu oko Srebrnika postoji jedan komplementarni podatak: zna se, maime, da je jedan velikaS iz roda Tihoradica, Juraj Tihcinovic, otac Vukmira i Vukasina Zlatonosoviea, jos 1392. g. nosio titulu zUipana.16

Jedan preliminarnl popis usorskih ranofeudalnih zupa, sastavljen po analogiji s bolje poznatim podrucjima Bosne, te prilagoden geografskim osobinama kraja i situaciji iz vremena turske uprave i s1., i.zgledao bi ovako:

1. Mora se pretpostaviti da je u~ij_e_I!l~!~dnjem vijeku egzistirala z1,lpa nepoznatoga imena u dolini __ Bo.§~_na::prDSfo=". ru ko1f·aanas zaUflimai!!"~ine ZeEce;--Zavidoviei i ylagla; .. U prwv"firemetiii-s~_rave sav ~j>r.:0s!o_rpripa_d.!I>o- [e naniji Maglal, ali se zapaza 1 jeuna uza podjela na man]e nahije - ~epce_l...g~g!_ij_~-S--doshi- rwogamoze- se"racuna.tf aa: sii 0 bj E: oveledinice bile fornnirane jos u predtursko doba. Kao naj-

Osnovu za tu spoznaju koja je nova u naso] historiografiji daju podaci 0' podrinjskQj vlaste1i iz roda 'I'rebotica koji postaju usorsklm vojvodama, I 0 tome ee jo.s biti gQVOCa u ovome clanku .

14 0 tome vidi kod M. S. F1idipovica, op. cit. 41-54. Tarno je navedena i ostala ldteratura.

15 Ludwig von Tha116czy, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im MitteLalter, Miinchen - Leipzig 1914, 14. Kasnije ce jos bitt l'ijeci 0' QVQj Zupi.

18 KaQ komplementaran oslonac za lidentifikaciju nekih starih zupa u Bosni moZe posluZi1li i mreZa franjevaekih samostana u XIV stoljecu. Moze se, naime, nazreti da je ova mreZa, donekle, vodila raeuna 0' postojecim admdnistrativnim granicarna, zatim 0' etnoloskdm osobinama stanovnistva, a PQsebno se moze tvordilbi. da su franjevacki samostani podizani gQtQVO iskljuciVQ u razvijenijim naJseljima, odnosnQ u politi.ckirn centrima i naseljima gradskog tipa. g;a naS~ j)Odrucje z.nacajnoje da __ su 131? g.p~!.'2j"alJ" tra!lj~y~clti samo.<:tani u Bijel~iiC"kQ; K6t'~jii-{"), SkiiilGiYi ]Moonel. q tome v1di A. tIoand!iea, op. cit. - prema registru (uz odgov3lrajuca naseljaJ i J. Jelenica, Kultur4 i bosanski fr4njevci, SarajevO' 1912, 37.

!o - Studije 0 teritorljalno-poUtU!koj org. sred. B.

145

vjerojatniji naziv, koji je moglanositi i nekadamija !upa., jest iIne Maglaj. Od utvrdenih gradova, ltoji su se bili razvili i u politi&e centre, pouzdano se zna samo za Maglaj. Naselja gradskoga tipa (varooi), koja su u vrijeme kasnog feudalizma, bez sumnje, vriihl ulogu gospodarskog centra, mogla su 'se registrirati: '11 podgradu Ma~aja., 'U Ze¢u. i u dana!njem Novom Seheru.17 ' ..

2. Zu~ U:to:ra. je, csim porjeeja istoimelne rijeke, vjerojatno oouva~ala i dolinu Bosne oko Doboja. Na takav ZakIjuCak upueuje situacija iz prvih decenija turske uprave kada je Doboj bio Jl sast8JVu usors'ke nahije. Manje upravne cjeooe u ()Voj f:upi - natiiji jesu upravni distrikti gradova Tebja i Doboja. Ovi distrikti, bez sumnje, su formirani joo u vrijeme bosanske samostalnosti, a odr!avali su se i za ~itavo Vl"ijeme turske uprave. U podgra4ima oba.ju gradova razvila su se i varo!ka naselja kao ekonomska sredista svoga tkraja. - Po dana§njoj upravnoj podjeli, na p~ju ranosrednjovjekovne fupe Usore egzistir3lju opCine: TeSanj, Doboj i lllajveCi dio Tesli~a.18

3. Zupa Nenaviite je nesto bolje, ali joB nedovoljno potao lako se ovim imenom kroz nekoliko stoljeCa ?:ove [edna

Speaifi~ost ovoga kraj.a predstavlja 1 narodna mmja ve6ine hrvatskog i srpsk.og stlmovniitva. Neposredno do dana§njeg ZetX!a na.lazi se se.1o pod karairteristi&1im limenom VaroiWee, a imEilom Varoii zove se jo§ i jedan zase1ak Novog Sehera j kvart daalaSljeg Maglaja; sve au to svjedoci sredojovjekOVDih nase1ja g:radskog tipa.

Stara katolicka !upa za ovaj predio nosila je ime Maglaj, hko joj je sjediSte bllo u 2~ ili. u OSOW nedaleko od G. Seher&. Sklon Sam mW.jeDju da se u avom kradu nalazio i jedan od kanjew&ih samostana usorske kustodije u drugoj polovdni XIV stoljeea (moZda eamostan V.rbtica, .k;tko se zove I dallas jedno selo bliizu Osove).

Flitanje erada 2e¢a kao tV'r4ave jo§ ndje dobilo arlleo1o§ku prO\1)aI'U.

BWeV1ine dvaju gradova nepoilJDatog ameD.a Ilalaze se i u selu Docu, nedalek.o od danalnjih Zavldoviea i lrod sela Trbuka sjevemo od MagJaja .~~ "Saoanowc, op. ott:" 1411, 150,~Itr,-A-:-mnam;-~cl~;-W,--n5', 86; ostaJi podaci uzeti BU iz citlranog Popisa Ziteljstva Bosne i Hercegovlale i iz dolwmen':: tacije u Arheol~ odjeljenju Zema,Jjskog muzeja BaH u Sarajevu).

IzvOli ne dozvoljaV'aju cia se u ovome podrucju regiS'brira i neko sred: njovjelwvno vlastelinstvo. Jedilno se, pre.ma smislu turskih lizwra ok.raljev.lm Vlasima olro Magiaja i ~, mogu nazreti vladarske domene stOOarskog kanktera.

II Jedan od lokalnih centara u ovoj !UP! svakWro je bUo i podrul!je oklo

ljek.oWtih vre1a u danaSnjoj Vru6ici kod TesHCa. .

ad pojedinaauh V'lastelilnstava u !up! Usori mogu se pouzdano usiano':' viti: selo ~(:i - kneza Vukoslava Hrvatilrlea (1329), C~a - kneza Gqu.ra Hrvat1on:i(:a (1329),Radoa Gomja i Donja - Radivoja Kof.lromaniea (1461), te vladarska domena retarskog i stol!arskag smjera oko g.rada Te§nja (Thalloczy, Studien 11, 14; Glasnik Zero. muzeja Bill 1909, 447). Ostala literatara: Sabanovil:, op. cit. 145, 150, 184.; HandZil:, op. cil 97, 115; .isti? ,.Nahlja Brod kira~ XV I pol!etkom XVI vdjekac, Radovi sa simpodja ,.Srednjovjemvna Sosna Ii evropska kulturac l!zdanje Muzeja grada ZEIliee, br. III, Ze--

mea 1973, 383-391. .

prostrana teritorijal.no-politi&.a jedinicai, nije sasvim sigunlo da je tako glasilo 1 prvotno nne zupe.

. ·bl:x oIklapa]·u s podrucjem danas-

Granice Nenavista se pri izno ~ Aamca i OdZa-

njih opCiala: Grada~c~, ~odri~e,~r~l~~r~:a~~~toljeCa,C!o a djeka, ~to s~ moze,?rOV]e~l~at~~ stoljeca.u U vrijeme tUJrske uprave Iomicno 1 d~:~:n:r~tra.ne Bosne pripadalo je, bar.:u ranii.e doba, :~t~~~viste ili Gra(da}cac, a teritorij na lijevo] stram Bosne

]. ahi· Dobor

spada~ ]e: t s~ oS'Obin~ma naroda ovoga kraja ocuva~e su, sve

do dana: ~n~vne konture stare zupe: glavn!'Du ne~ada§n~c; ~:~~~ viSta ~ini prediona cjelina (Bosanska) posaV1I?-~ kOJ~ ~a d~-

etnologa ~lenka ~~ Fi?po:~::;C;~~~ ':x::os~o 30 donjeg

noj strant Save poeev 1 0 '

tok eke Bosne pa dalje na istok.c... .

a ~U samoj Posavini kaiu da [e Posavina ~amo ona pomma s~~

je plavi Sava, daklse uzaI?- g1~gm~~emlpol!~ j~o~~J~eh:Vat_

medu Bosanskog am<:a 1 DIl"\,;A • • v· • od

istv U Sirem smislu, Posavina je cltava ravnica

sko stanovms o, .' 1!2 Predio ne-

Save a sve do Trebave i Majevice plamne na jugue.

kada.ln)·eg NenaviSta sa zapadne strane rijeke Bosne krP()I1~a ~ett~:> .·v cen na a]eve 18 oc-

koder kao posebna cjelina i daleko je VIse upu . :t:· vdi

. . . prema zapadu, Etnolozl su zapazJJll 1 0 e no od riieke nego nod a ~ne m V,,;']'ak iako je nisu do kraja razra-

predionu c]elmu p uneno ..... ,

dili.1!3 . v _I. kasnom feuda-

Koliko se moZe danas raspoznatl, zupa se vee u .

1izmu di:jelila na dva manja kotara s~ sjedi~~ima u Grad~u ~~;

b 1!4. Z aeajniji gospodarski centri razvili su .se u p gT

u~denihngradova i u ModriCi, ~a koju se zna da je vee u XIV sto-

\ Ijeeu ~:~ s.:;~~~:!~.:f:~·: xm ",oleeu a; znatno ~.~

\ J:?io i ijeljen na pros ana . IDS va. ako se u prvO] po OV1~

. ; Prvi . 'edin;i spomen Nenavista (!ill Nenavis(:a) je u povelji bana .sedtje-

18 1 J di 14-15) Tw-skii defter od 1548. g. J an

pana II iz 1329. g. (Tb,a,lloc~.~, StuN en .Skim· Poljem« (Han&i(:, Tuzla, 139). posjed naziva sselo ~rlcl ~~ en~Vll. danas lila prostaru izmeC1u Modrite Sela Skug.riCi d CornJl .1 Donjl postoJe 1

d Gradacca. . hi·i ima kod HandZliCa Tuzla i n;ena oko-

to Dosta podataka 0 ~<?J ilia J . ,

lina 11. XV vi;ek~. (prel?a r~~~ stjepana II iz 1329. g. (Th.a1l6czy, Stual U vel: Clta-an?J pov ~ . i 1 JakeA lila lijevoj kao i selo Mod-

dien 14--15), U NenavlAt~ se. ubraJa se 0 '

:riC(a) - ~ desnoj ~~ek~~nolofkom pO%1Wlvan;u . s~eTOistofne U • Mllenkodan. AkadS. ........He n~uka i umjetnost.i Bill, Gra4a, knj. XVI, Sara-

Bosne, II12i Je~..... .

jevo 1969, 111-112.

II Op. cil 63 .. 1 '-di. ._ ... ....lJ·a utvrdenih gradova Dobora i GTa-

II Takvu podJe u ~l ~!l !""""'". a doba

dal!ca, a to ~tvt:4uj~ i Sl~J~ =~am ~ u pod.gra4u Gradaa:a i u

as Lokalitet~ s 1IDen~ ~ ostan sa crkvom sv. nije u blizini Mo-

dana§njoj Modrici. Za franJeva sam toljeea

drice ZIlla se j06 od druge polovine XIV s .

147

146

I

-

XIII stoJjeca ovdje raspoznaju vee formirana vlastel~:..:r1m1ic~a (moZd~ identI~na s. kasnl]~ DOI]e ~~-~~!§J?oSjedom ~Q{:f_~_ nom Du,blm~ha), 1 T~sa, POOled rodbine 1 smova nekada.snjegoo_ slffiSKog bana Boricae!JPored toga, ovdje je bilo i prostrano vlastelinstvo bosansks biskupije, osnovano donacijom hrvatskog hercega Kolomana, a proSirivano u vise navrata donacijaana: bana Ninoslava, kraJja Bele IV,27 te banova Prijezde i Tvrtka Kotromanica.28 U zapadnim krajevima Nena,vista bilo je i posjeda velikaskog roda Hrvatilni6a (Jakes, Modriea i poblize nepoznati Volovic).29 Zna Be da su, bar neko vrijeme, ovdje imali posjed i duvanjski Semkovici (JelSavica).30 Zbog tolikih donacija mora se pretpostaviti da je dugo vremena jedan dio ove zupe spadao u vladarsku domenu.

. Koraj: Iz razloga istaknutih na poeetku ovoga »spiska usor~ki.~ zupa«. mor~ se racuna~i. i s j.ednom starom zupom na prostoru r::OJl ~ranIcava]u: malo prlJe opisana zupa Nenaviste _ sa zapa~a, rijeka Sava - sa sjevera, podrueje Bijeljine (Semberija) _ s lSt~~,. te planina Maje:vica i. zupa Sol - s juga. To su, uglavnom, ~orlecJa manjih Savindh pritoka: Tinje, Brke, Lukavca, Bijele i u-nJICe. Na t~e pro~~oru, u !anije vrijeme tursks uprave, prostiral~ su se: velika nahija Koraj - blize Savi, te manje nahije: Srebrenik, Jasenica, Vis ore i Za'vrS - dublje u obronci.ma Majevice." Glavnin~ ove p'r~tpostavljene zupe danas zauzimaju opcine Brcko, Srebrenik, Ce~lc 1 Lopare. Gotovo i ne treba sumnjati da je staro we za zupu ~Ilo - Koraji ovo zbog toga sto je turska nahija Koraj ?b~vacala. VIse o~ POIOVI?e ~?re opis~nog pr0:;tora u XVI stoljecu, a u tirnarskoj orgaruzaciji, koja je dugo cuvala staru teritorijalnu podjelu, upravna jedinica istoga imena zauzimala je jos veei obim.88

.. S1B:ri~i politiCki centri ove zupe kao da su se nalazili u slivu l1:Jeke. T1IlJ~ ... Tu ~~ ~r~zvio Sre~~renik, najtvrdi grad u ovim krajeVlffia 1 kasniji politick! centar citave Usore.84 Lokacija franjevackog

.~ Theiner,. Mon. S_lav .. m_erid. I, 297-298; Smiciklas, Codex dipl. IV, 236:-2>W. Za pos~:cI. rO?bme. 1 Sln{)Va. bana BOI1iea, vddi studiju Vladimira Coroviea, Ban Bonc l n]egovl potomcl, Glas Srpske kraljevske akademije Be-

ograd 1940, 52; C. Truhelka, Studije 0 podrijetlu, Zagreb 1941, 49. '

17 Theirner, 1. c.; Smiciklas, 1. c.

• . !8 Tha1l6zcy Studien, 331--332; Eusebius Fermendziri Acta Bosnae po_

tisstmum ecclesiatica, Zagrabiae 1892, 40-42. '

It ThaJl6czy, op. cit. 13--15.

18 Fr:. Md~osich, Monumenta Serbica, spectamtia hdstorlam Serbiae, Bosnae, R.~gusll, V:lennae 1858, 226-227; Glasnlk Zemaljskog muzeja BiH _ ArheologJ.Ja, Sa'ra]evo 1969, 285-288.

11 Hallld~c, Tuzla - prema registru.

al VJdi . kod Hand~iCa kartu nahija sjeveroistoene Bosne u XVI st.

• Q ~a.dls1av Skaric, Popis bosanskih spahija iz 1711. g .. GZM 1930 83-

--90 u pnlozena karta. "

Sf Tak,? j~\ npr. 133~ g. ban Stiepan II pod Srebrenikom vrSio sluzbsno.ur~vanJe .l.dzdao svecanu povelju; 1405-1409. g. Srebrenik je bio mjesto ~aJZeSC~~ borbl lzmedu bosanske i ugarska vojske; poslije 1463. g. ovaj grad Je Sirediste tzv. srebreniCk:e banov1ne.

samostana iz XIV stoljeea u Skakavi, na srednjem tijeku ~inje," pretpostavlja i postojanje razvije~og. naselja ~a tome podrucJ~. Nedaleko od uSca Tinje podignuto je 1. ull~vrdenl? ~r~k~, uz ko~e se brzo forrniralo i malo varosko naselje, Na :rmJl J~ 1 sel~, Vltanoviei, koje bi se, mozda, moglo vezati za ime Vitana Tihoradiea, usorskog velikasa u XIV stoljeeu iz starog. zupa.r:s.k?g rod~.87 K!,,:o .znacajnije naselje i lokalni centar treba izdvojsti 1 Koraj, u .eIJO] s~ okolini nalaze rusevine JDS neispitanih utwda, te tragovi crkve 1 naselja varoskog karaktera."

Relativno velik lbroj manjih upravnih jedinica (4), looje su se vjerovatno jos u kasnom feudalizmu ~~dvoj.11e iz .. cjeline stare zup.e, rezultat su specifienih politiekih prilika ~ socijalno-gospodarskih odnosa izmedu ravniearskog - ratarskog 1 brdskog - stoearskog

stanovnistva na majeviekom pobrdu, .

Nije mi poznato da Ii je etnoloska znanost zapazila n~ke zajednicke osobine ovoga podrueja, ali se dosta jasno ocrtavaju susjedni predjeli koji ogranicavaju ovaj prostor.

Najnoviji izvori turskog porijekla otkrili su i dva do sada nepoznata grada - tvrdave na rijeci Savi: o~a ~ su ?ila smjeste~a na samoj obali Save, podignuta su, svakak?, jos pn!~ Turaka~ lma.l~ su i podgrada varoskog tipa. To su: Brcko, na uscu Brke 1 NOVl, nedaleko od utoka Lukavca u Savu.39

Peta usorska zupa je, najvjerojatnije, nosila naziv Bijeljina.'o To podrueje koje zatvaraiu Drina i Sava na istoku i sjeveru, a ob~ ronci planinskog lanca Majevice - na juga, ispunjeno slivovima rjeeica: Dasnice, Janje i Tavne, takoder sacinjava geo.grafski jedin-

37.

35 Dr fra Julijan Jelenic, Kultura i bosanski franjevci I, SlIJI1ajev() 1912,

3tI Handzic, op. cit. 85, 86, 91, 132.

37 0 vlaste1ia1skom rodu 'I'ihoradica, pa i 0 Vitanu govori se vise u deugom dijelu ove studije.

38 Alija Catic, Biljeske 0 Koraju i Tutnjevcu, GZM 1901, 445--449.

39 Harndzie, op. cit., 24, 25, 31, 131, 33, 34, 35, 36, 46, 47, .68, 72, ?3,. 75, 81, 124 144 146 227· od istoza autora »Stari grad Novi rna Savi«, Godisnjak Is-

torljskog dr~stv;' BiH, xtv, 1964, 239-251. .

40 Velik! broj povjesnicara misld da je Bijeljina spomenuta (pod imemom Belldno) vee u Ljetopisu Popa Dukljanina, u vezi s d?gada.~J~a i~ X stoIjeca (Vidi Istoriju Crne Gore I, Titograd 1967, 366 - dlo kOJ~ je pisao Jovan Kovacevic.

U Dubrovaekom arhivu Bijeljina je spomenuta samo jedanput - 1446. g. (M. Dinic, Za istoriju rudarstva u srednjevekovnoj Srbiji i Bosni I, Be-

ograd 1955, 37). . . . •. • .

Posebnu studiju 0 Bijelj.ini u XVI stoljeeu objavio je A. Handzlc u Prtlozirna za oriientalnu mlologiju, Sarajevo 1965, knj. X!I-XI.~I, .4S-7~ .. Osnovni rezultati ove studije s Iscrpnirn osvrtima na stanje raruje 1 kasnije od XVI stoljeea - nalaza se u eesto citirano] Handzicevo] knjlzi, Tuzla (prerna registru) .

U okviru opce problematike {) upravnoj podjeli Bosne za vrijeme Turaka 0 Bijeljini i Teocaku govori i Hazim Sabanovic u knjiz; Bosanski pa-

saluk, Sarajevo 1959. (prema registru). .... .

Pretpostavka da su nahije Bijeljine i Teol:ak u ramjim periodima sr~njega vdjeka sactniavale jedinstvenu cjelinu, orgaruziranu u zupu, moja Je hipoteza.

148

149

I

ttvenu cjelinu. Citav prostor je ravan na sjeveru, a brdovit na [ugu, !to je uvjetovalo i karakter njegove politieke organizacije u prestosti, a i danas. U srednjem vijeku, kao i u doba turske uprave, ovdje su bila formirooa dva upravna kotara - Bjeljina i Teol:ak;41 dan. - tu funkcioniraju dvije opCine: Bijeljina i Ug1jevik.

Krajem srednjeg vijeka na ovome podrueju mogu se registrirati cetiri .naselja varookog 1Ji:pa; to su: CetvrtitoviAte (dandnja Bijeljina);- zatim naselje nepoenatoga imena u Janji,fl 1IrgoviAte GlaviCicaff i podgrac1e tvrdave Teoea.ka.fll

Jedini poznati utvrc1eni grad je TeoeH. RuSevine tzv. Jablan-grada kod Ugljevik.a jos n.isu. arheoloikim putom provjerene.

Najveei dio ovoga laaja danas je poznat pod imenom Sem.berija. Samo ime nije na«'ocito staro, ali ono ipak pokazuje kako se ovaj prostor i danas ponda kao [edinstvena cjelina u etnoloskom smislu.ft

Lokadja franjevaCkog samostana iz XIV stoljeea u Bijelji.ni ta'koc1er, u odrec1enoj mjeri, predstavIja dokaz 0 postojanju i posebne upravne jedinice.u

Sesta usorska zupa, kako mislim, prostiraia se na podru~u da.na!nje . opCine Zvornik. Kroz gotovo citavo vrijeme turske uprave ovdje au funkeionirale nahije Zvornik, Sapna i Kuslat!8 Za Zvornik i KuAlat znamo pouzdano da su kao upravni distrikti bili formirani joo u srednjem vijeku. Nema razloga sumnjati da je na-. ~v Sapna, i kao ime za predlo i upravnu jedinicu, staroga poriiekla.f •.

. Ako bi$m.o prorusali, u imenima kasnijih upravnih [edinica, prepoznati prvotno we ranofeudaine zupe, onda bi u obzir dosao, mozda, i naziv Sapna. Ovo zbog toga sto sama rijel: pokazuje velilru starost, Mo se i gIavna rijeka toga podrul:ja (osim Drine) tako zove, ito se poklapa ime rijeke i podrueja i sto se sarno podrucje u geopoliti<!itom smislu, pokazuje kao prostor od kojega su otci.jepIjena podrucja Kuslata i Zvornika (prema dobro poznatoj situaciji 1z tu.rskog doba). Druga alternativa za ime ove zu.pe je Podrin;e u jednom utem smislu.IIO

. Utvrdeni gradovi ovoga podrucja su Zvornik, KuAlat i Perin, a kao ekonomSki centri bila su se razvila podgrada sva tri utvrc1enagrada. U Zvomiku i KuSlatu bile su se formirale i kolonije dubrovaCkih trgovaca, a sam Zvornik je bio postigao i visok stepen gradske samouprave.s!

. . Osimrelativno V'isokog stepena razvitka varo§i Podkullata i Podzvornika, treba istaknuti joA nekoliko detalja, znacajnih za politiCku· organizaciju ovoga kraja. Prije svega, znacajno je da [e, izrastanjem Zvornika i KU§lata, dosta rano doslo do razbijanja ranofeudalne zupe kao teritorijaIne cjeline. Cjelinu zupe i znacaj Zvornika na svoj nacm odraZava i podizanje franjeva~og samostana u Zvorniku, te sjediSte (1) usorskog vojvode (Tvrtka Stanciea) u Perinu.&2

Eventualnu dilemu: da Ii je ova fupa uopee bila sastavni dio Usore, o1klanja direktni historiJski podatak iz 1423. koji za grad Zvornik kate da je u Usori. Osim toga, poznato je da je srpski despot Durad BrankoviC upravo na temelju posjedovanja Zvornika i Teocaka nosio titulu gospodara Usore, 511 Mislim da ovakav postwpak despotov nije nikakva novina i da je on, u stvari, samo obnoviostanje iz XIII stoljeca.

Za ovu zupu .je karakterdstieno da je relativno cesto bila 00- vajanaod ostale Usore i pripajana politickim formacijama, eija su se srediSta nalazila 5 desne strane rijeke Drine, dakle izvan Bosne. To osciliranje se mose pratiti od XIII, pa sve do XIX stoljeea.

potezu, koja se temeljd na situacijd da OV'O podrul!je cni geografsku i etnoWk:u cjeLl.nu, da po veliOini odgovara prostranstvu ostalih ranofeudamih bJ.pa, I da su ostale susjedne zupe relativno jasno razgranieene prema ovome Maju (Osat, Biral!, Spreea, Bije1jina).

Iako Zvornik s Kwlatom i Sapnom spada u Podri'Il(je u smislu oblasti, nn je sticajem prilika i po geografskom poloZaju jal!e vezan za Usoru, nego Ii ostale dvije podrinjsk:e zwpe - Biral! i OS&t.

. .. Sasvim je moguce da je ova fupa nosilla n87Jiv Podrinj.e (u jednom uZem smislu), ali za takav zakljui!ak za sada oems oslonoa u raspolo!ivoj dokumentaoiji. Ipak, treba upozol'liti da odredenu vrijediD.ost u tome pravcu jma cjelovdtost daoamjeg i dugogodiinjeg teritorija opCine Zvornlk, irao !nOg'UCeg relikta jednog dalekog starljeg stanja.

: 51 0 gradskoj samoupraVii Zvomika posebno raspilIa>vlja prof. dlr De-

sanka Kovarevic-Kojic.

. II Pojedinafna vlaste1Jilnstva ovoga kraja nisu pob1iie pormata. Jed3no se 2IIlQ cia· je 1363. g. (bosanskl?) vojvoda PurCa Dabi!f.C hnao svoje !jude u KU§latu (Dlnic, Za istori;u TUdaTStva I, 49), te da je 1417. g. vlastelitn po prelllimenu KJuOlatovic (Noikola) vriio sIu!bu dvOl'9kog kJneza (magIstra aule) na dvoru klralja Ostaje (li1ermendZin, Acta BoS1l4(! 103).

" a Vee u ~tku tuTske uprave, U XVI stoljeeu, ovdje funkcioniraju nahi~ Bijeljina i TeoC!ak; u kasnije vrijeme, povreme.no se javlja kao posebna nahija i Janja (H. Sabanovic, op. cit. 202, 231). Za TeoCak postoji i direktan podatak iz 1458. kade se za neko vlasteldnstvo kaZe da je "U teoCackoj vlasti«. (Povelja Stjepana TOI1lCWIeviCa logofetu Stjepanu Ratkovieu (Miklosich, Mon. &mica, br. 384).

a HancWc, op. clt. - prema registnL

a Jedan dio naselja Janje i danas se zove Varo§, a u toponimid.i. je sa&.Ivana d uspomena na erkvu.

4& Dini~, 01'. alt., 36-37.

G Literatura kod M. Vege, Na.seZ;a bosanske sredn;ev;ekovne ddave Sarajevo 1957, 114 i A. HandZiCa, 01'. cit. - prema regi.stru.

" Mil. S. FlIipovic, op. cit. 7-18.

. U PretpOstavlja se da je ovdje bio Iedan od franjevaliklih samostana IDIiWanske lwstodije u drugoj polO'V'im XIV stolje6a. 0 tome vddi kod J. JeleniCa, op. cit., 37 j HandZiea, Gp. oiIt., 85, 86.

Od vlasteJdnstv.a u ovoj !upi moze se pouzdano registrirat.i samo feud Stjepana Ratkovica i.z 1458. g. (Mikl06ich, Mon. Serbica, hr. 384.) te - eventuaJno - posjed Bdloieviea u dainainjem Bjelo§evcu.

. 411 0 Zvomiku je, posljednja dva-m decendja napisano v.ik studija nego o bilo kDjem drugom gradu (i klraju) Bosne i He~vine. Tako su od 1955. g.,obj.avljene studije: D. Mazalic, "Zvonlk (Zvomik stari grad na Drini« (GZM X, 1955, 73-116; GZM XI, 1956, 243-278); D. Koval!evic-Kojdc "Zvornik (Zvonik) u srednjem vi.jeku« (Godimjak Istorijs:lrog dru§tva BiR, Xvx, 1956, 1~; dr Adem Ha.ndZ:c., "Zvomik u drugoj poloviini XV i XVI vijeku« (GID BiH XVIII, 196819, Sarajevo 1970, 141-196. Osim toga, dosta gra.c!e 0 ZVOI'nHw 1 njegovoj okolioni ima i u I!esto oitit'anoj HandZieevoj knji.zi TuzZa i nje~ ftCI okoUftCI (prema registru).

• Povezivanje distrikata (nabija) Zvomika, Sa:pne i Ku~ata u jednu cjelinu, teritor.ijalno !dentifnu s Iranofeudalnom Zupom, predstavlja moju hi-

150

151

•

Vee je napomenuto da je Usora u vrijeme najveeeg rasprostiranja bila obuhvatila i oblasti Soli i (srednjeg) Podrinja. Sudeei po prvim pisanim vijestima, oblast Sol, koja je, vjerojatno, obuhvaeala porjeeje Spreee - imala je organizaciono-politieki status sllean Usori. Dna, doduse, redovno dijeli sudbinu Us ore, s kojom zajedno ulazi u sastav Slrih politiCkih organizama, ali se uvijek, bar minimalno, izrafava i njezina individualnost. Tako, vee 1225. g. ugarski kralj poklanja kaloekom nadbiskupu - Usoru i Sol; Bela IV - 1244. g. - podjeljuje bosanskom biskupu crkvenu desetinu u Usori i Soli; 1272. godine Henrik Gisingovac je ban Usore i SoLi; obje oblasti ulaze u sastav drzave srijemskog kralja Stefan a Dragutina Nemanjica.P" I Usora i Sol stalno se nalaze u tituJi bosanskih banova i kraljeva, pocevs] od ban a Stjepana II.

Medutim, upravo za Stjepanovs vlade, kako izgleda, doslo [e do. konacns integracije Soli s Usorom. Dok se u poeetku banovanja Stjepana .Il. u bosanskom drzavnom vijeeu odvojeno pojavljuju predstavnici Usore, a posebno - predstavnici Soli, vee krajem Stjepanove vlade - solski velikasi fungiraju kao predstavnici Usore. Od tog vremena posebnih solskih predstavnika u bosanskom zboru velikasa nema."

Blizi status oblasti Soli nije poznat. Zna se da je [edan velikaski rod bio zupanski.56 Zanimljiva je i pojava titule celnika medu solskim velikasima.f" mofda u tome naslovu treba gledati utjecaj srpske upravno-pottttcko terminologije. koja [e u ovu oblast bila uvedena za vrijeme Stefana Dragutina Nemanjiea i njegova sinovca Vladislava.

Vjerojatno da se i so1ska zemlja iii oblast u ranom feudalizmu dijelila na vise zupa. Staro i:me Sol sacuvalo se samo u imenu Tuzle, a za citavu cjelinu - sliv Spreee - odrzao se .na neki naein naziv Spreca, Su?e~i po kasnijoj situaciji, u znacajnij] politiCki. centa~ razv1~ se ]edm.o ~rad ~ko. Danas, u narodnom poimanju, postoji Gornja, Srednja 1 Donia Spreca. Da li su to relikti nekadasnjih zupa - tesko je reci.58

Od. vremena ban a Tw1ka u Usoru se na odreden nacm ubraja i bosansko srednje Podrinje. Vjerojatno je do te, ne bas cvrste, integracije doslo via facti, tako sto je jedan podrinjski velikaSki rod, sticajem raznih okolnosti, postao nasljedni nosilac titule usorskih vojvoda. 2upska organizacija Podrinja obuhvaeala je - kako izgleda, Birae, Osat i Podrinje u jednom meIn smislu, odnosno - Sapnu/"

U vrijeme razvijenog i kasnog feudalizma i na podruCju usorSIte zemIje doslo je do formiranja feudalnih oblasti. Njih, doduse, ne mozemo poblize vremenski i teritorijalno definirati, ali neke od njih mozemo sasvim pouzdano konstatirati.

Nesumnjivo je najveCi dio usorske zemlje spadao u feud alnu oblast jednog mocnog velikaSkog roda cijeg prvotnog irnena ne znamo, ali njegove, u velikoj mjeri osamostaljene, ogranke raspozna[emo od prve polovine XIV stoljeea, pa nadalje, Taj rod je davao usorske vojvode, a njegovi ogranci, poznati pod raznim imenima, upravljali su prostranim krajevima u Istocnim dijelovima Usore (Tihoradiei, Zlatonosoviei, Biloseviei) i u srednjem Podrinju (Trebotici - Dinjieiei, Stanciei). Nesumnjivo su svoje oblasti irnall i drugi velikaski rodovi, ciji se clanovi kao Usorani javljaju u bosanskom drzavnom vijeeu, ali 0 cijim oblastima ne znamo nista odredenije. Takvi su, npr., Ceprnjiei, Cekanoviei, Dobroslavlei ... U solskoj zemIji bila je sigurno oblast Hlapoviea - Celniciea i Budosa - Budislaliea.60 Feudalne oblasti u zapadnim dijelovima Usore (u porjecju Bosne) su nepoznate. Tek l?r~ sam kraj ~sanske sa~ostalnosti ovdje naziremo oblast Radivoja Kotromamca, dugcgodisnjeg pretendenta na kraljevski prijesto." Kada je ov~ o?l~st u os: novi formirana i da Ii su njome i ranije upravljali pojedini ogranci ili clanOlVi vladarske kuee - ne mofe se znati. Inaee je ova oblast .zanimljiva po tomesto je poslije pada Bosne u njoj bila f~rmirana tzv. tursko-bosanska kraljevina, s kraljevima ~ pobocnih loza kuce KotromaniCa. M

Veliko vlastelinstvo bosanske biskupije oko uSea Boone, os: novano od bana Ninoslava, a prosireno donacijama bana Prijezde i Tvrtka, imalo je siroika imunitetska prava, pa se ponasalo kao poseban upravni distrikt,

TeritoTijalnopoliticke jedinice kasnog feudalizma, u Usori kao i u osta1oj Bosni, bil! su upravni distrikti iii kotarevi ciji su se cen-

63 Dinic, op. cit., 33.

s. Regesta Izvora sukcesivno kod Ferrnendzina, op, cit.

55 Posebni svjedoci »ot Soli- navedeni su sarno u poveljama bana Stjepa::.a II Vukosavu (1326-1329) i Grguru (1329) Hrvatini6ima. 0 solskim veldkasirna rnedu usorskom vlastelom bit c.e joS govora,

56 Svje?ok »ot Solii« u povelji Grguru Hrvatini6u je zupan BUdoS.

$7 Celnik Hlap, Stephanus Chelnik, Stipoje Celini..ci6 - imena su solskousorskih velika sa u vladaeskirn poveljama.

.$8 Pod pretpostaV'kom da je porjecje Spreee saCinjavalo staru oblast i>1i »z~IJu« S<;,l,. onda bi, najvjerovatnJ.je, ranoteudalna zupska organizacija u 0yoJ obl!isti. dzgledala ovako: jedna z.upa - Gornja Spreea (?) obuhvaeala bi gornj I sliy. SI_>rece i ~juCivala !eri,toI1i?e distrik~'ta - lmsnijdih nahija:

Sprece, Gostilja 1 Dramesma; druga zupa bi se prostdrala u slivu rjeCice Jale (Sale) d odgovarajuceg dijela srednje Sprece, te odgovarala rupi Sol(i) i turskim nahijama Donja i Gomja Tuzla, Smolu6a, te DrameSin(?) tre6a bi rupa (Donja Spreca?) zauzirnala porjeeje Donje Spreee koje odgovara turskoj nahiji Soko, odnosno Graeandca (Vidl .ka<rtu turskih' nahija u HancWCevoj knjizi Tuzla i njena okolina 1£ XVI vijeku.)

59 Za prilpadnost Zvornika UOOI'Ii postoji, i vee je ciltiTa.n direktan podatak u pisanim vre1ima. Ostalo POOrinje s ranofeudaln?m ~am~. ?saltom i BiTcom (danasnje op6ine: Srebrenica, Bratunac, Vlasemca, SekOV1Cl, te Kladanj) dr2:ala je veeim dijelom velik,aska obitelj Trebotiea, lroja je istovremeno davala i usorske vojvode. 0 Podrinju pri.premam i poseban Clalllak.

80 0 svirn ovirn vlastelinskim rodovima bit ce .i posebnog govora u ovoj studiji.

11 Premapovelj.i kralja Stjepana TomaSevi6a iz 1461. g. (GZM 1909, 446-448).

e 0 teriltorijamom opsegu ove ,.kJraljevine«, A. HandZlc, u svojoj cesto citira.noj lmjd'Zi donosi i nove podatke dz turskih ~vora (str. 39-40).

t

152

153

friobiCno .nalazili u utvrdentm ad' U'

trikte moiemo, u veeini . gr ovima ~ varoa~a. Ove dis-

turskih .nahija . '1"..1. slueaJeva. prepoznati u najranijo] mre!i

, ' . ...._0 se zna u Istoenorn di] 1 U

bije: Srebrenik, Jasenica' . .... e u sore, za .ove na-

pa.d.nam dijelu: Nena.viSt~ ~r~J, B~ellma, Te~ak i Visore; u zaporjeeju Spreee: Gomja iuzI~ti~ . s~l~Osbol' Maglaj, Ze~e. U stilj i Salk . ednj' '. . nja .L...-.., preea, Drameiin' GoSubin' Sr-~:"enU .sr .L dmem Podrinju: Birac, Trebotici (Ja.du) <:>Sat

, QiAl. ica, u er, Sapna, Zvorni.k: i KuSlat." ' .'

Odno.s USorfeprema Bo . .. b··' .

Vee. Stu mje 10 UVlJek jasan niti jednak.·

prvt spomen Usoreu poznatim po .. .. . .

l"a .zemlje: Bosnu Sol ; Us' VlJesmnl izvorima treti-

~ed' a~~ kra.lj ~ao'suver~n d~r:na u:::v~a== ~lib'~U,k' kOjuzje 1 llJ,\;.l\.a osoblna svih tri· 1'. ' . 18 upu. aiasti I. Time je bar naslu~u zema ja le. zara!enost heretiCkam poproAlost Vee sU·edeCi od ena, ako.ne 1 dokazana, dub zajedni&a

da je -OBora di; Bcisn!: u a=rfO!~:an~ ~=ja :anikakvu .. sumnj,u augusta 1236. govori se 0 usorskom Ikn ~\. Ie ~ela.nJe od 8. bosanskog bana Stjepana koii . .. ~ . I IS avu, smu pokojnbg hereze, !to' je preplavila Bos:~I;elhm, Abti ka.~cku vjeru protiv Be1e IV iz 1224, priznajuci bosans~~J~~~~.~!ella .ugarskog kralja u svoje vrijeme dao bosanski ban N' lSl'AWI}'111 posjede koje joj je,

. em..' mos av nesumnjivo p tvri! .

1 jemcu da je Usora '1.1 vrijeme N· 1 " d .' . 0 uje govom vla.§cu. To praklti(~no znai!i d~osJ'e ~voilav: ~~CIJ: b.lla pod nje-

driave.81 . 1 sastaem diobosanske

Vladanje bana Ninoslava zb . tn

Snjih i vanjskih prilik , . og ~e ? nepovoljnih i unutra-

drZave. Stoga se mora ~a ne predstavlja vrlJ:~e Airenja bosanske moglo doci do uJk.lapanja .'t's~~~ :~ neko sta!;Je doba u ~ojemu je bana bi se, po opcim uvjetima ru. VrlJ~me vl~d~nJa Kulina procese. Ipaik, postoje razlozi 'z~ogo ~atrati povolJm~ za ~kve odredenog stapanja Usore sa B og kOJd~""tre~a, raeuna,tI da je do

T k osnom osio 1 m.nogo ..

. a 0, npr., za svevrijeme od 124 .. zamje.

malno bila odvojena od .Bosn· . 7-:-131~, ~ada je Usora for-

suvremenlei Usoru i ak smatr:.' s~:sao pisanih izvora ukazuje da de Bosna et de Maioc u listi JU dlJ~Ioon B~ne. U naslovima »dux »banus de Machou et de Bos nam.~ lZ 1264. 1 1271. god.,67 zatim i dara pod ugarski~ vrh ~a« koje nO$i, nekoliko feudalnih gospo-

nje se pod B .. ovn vom ad 1264. do 1280. 'god 18 bez sum

osnom wa razumi! ti· ., -

same dio Usore? ijeva' 1 Usora (ili ssmo Usora), iIi

. • Najnoviji rezultati fstrdf·-; ,

nih topografsk.tb sbudU_ ,~"'UJa, na temelju 1urskih .irzvora· ,.

ve, 00;- rent 'J'C1 0 s}everoleto<!:noj BosnI. u rani·· d ...... _ ~ opse!-

J4V J IN U Hancf!i.OOvoj ImjJzi Tuzl . Je uua turskeupra-

to je ~avedena 1 sva starijalifteratura' (Skarit l s:= ~kolina u XVI vi;eku;

I, 55. Pismo pape HOOGrija m od 15. maja 1225. ~ 4::~ Mon. Hung

: =~:nopSl; ctt., Theiner, op.dt., .147. ' .' . .

.., Fermend& Il;v. mer. I, 297-298.

• F ... " ... <l(I. at., 15; Theiner Mon HuogI 303

errnen\Uo<U, op. oit., 15-a.6. ' . ~, .

JoB jasniji je dokumenat iz 1291. godine kaji govori 0 Usori (i Soli), kao 0 dijelovima Bosne pod vlaScu kralja Stefana Dragutina Nemanjica. Iz istoga dokumenta je vidlji'Vo da je samo ltbosanske: krajeve« Dragutinove drZave zahvatiila hereza, koja je inace bila rasirena u ostaloj Bosni.89 - Svijest suvremenika u Usori kao sastavnom dijelu Bosne oeito je duboka i nije bila potisnuta ni UOlZ pola stoljeea otkako je Usora bila izvan politicke sprege sa Bosnom.

Sistem uprave u Usori (vojvoda, kaznac, te¢ija) toliko je sliean bosanskom, da se mora pomisljati na njegovo bosansko iIi bar

zajedn.iMto porijeklo.70

1 svijest 0 pripadnosti Bosni i sistem uprave su takve karak-

teristike, koje se, u tim vreme.nima, ne mogu brzo ni stvarati ni nestajati. Stoga ni eventuailni interval od bana Kulina do Ninoslava ne moze biti dovoljan za stvaranje tak:vih ()Sobina. Pri sadasnjem stanju povijesnih izvora ne mogu se predloziti neka konkretnija IJ:je§enja u tome pravcu, Ipak mislim da ce biti od koristi ako

se ukaze na .nekoliko kronoloSkih orijentira.

U vrijeme osnivanja bosanske biskupije negdje u drugoj polovini XI stoJ.jeca (?), Usora Be nije nalazila u sastavu Bosne. To se vidi iz cinjenice da bosanski biskup u to doba nije dobio nika!kvih posjeda u Usori.71 Po slicnom postupku moZe se zakljueiti da Usora, u vrijeme osnivanja zagrebacke biskupije, nije pripadala Slavoniji.7t.l Dalje _ u vrijeme vlade cara Emanuela Komnena Bosna

. i Usora dijelile su istu politicku sudblnu." S nesto manje sigumosti to isto bi se moglo tvrditi i za period vladanja ugarskog kralja Bele II, koji 1137. god. svome sinu Ladislavu daje na upravu »Bosnensem ducatum«.74 Bosaoskt ban Borle ima posjede u Uc;ori.

(1153-1167. g.)

Pune tri cetvrtine stoljeea, od 1247. do 1319, Usora je, (iIi

samo njezini istoenidijelovi?) bila for:malno izvan Bosne, u sastavu si.rih politiOkih formacija pod neposrednim ugarskim vrhovniStvom. Tako ie 1274. g., po mi.Sljenju vecine historicara, dosla u posjed Rastislava Mihajlovica, koji je u isto vrijeme bio ban Slavonije i Maeve.75 Rastislavova udo.vica Ana i njezin sin Bela upravljali su Mac-

.. Fermend!in, :1. e.; Theiner, Mon. Rurlg. I, 378. 7t 0 tome (;e j<Oll bilti. govom. u ovome radu.

71 Uobicajeno je da se -osnovni fond posjeda koj.i. 6U potrebni za Zivot jedne mstitucije, kao &to je biskupija, osigurava odmah kod osnivaillja takve Instn.tucije. Stoga i pretpostavijam da su najstariji ibiskIupski posjedi, koj.i. &U u prvoj polovioi XIII stoljeea toliko sIlari" da dJh je baIll Ninoslav jednostavno prlmao, ne pozivajuCi se, a moida &i ne rmajouci za prvog donatora. Sarno osnivanje bosa«lSke biskuDije crkveni povjesnicari da'lliTaju u drugu polovinu XI &toljeea (Napretkov.a PoWest brvatsldh zemalja Bosne i Hercegovine,

Sarajevo 1942), '107-713.

n U Usori, koliko se 7JO.a, ;nije biJ.o posjeda drugih bis~upija osim OOSalll-

ske .

11 S. CiMovic, Istorija BOIne, Beograd 1964, 2'1, 43, 46 .

74 Fennend!in 09. cllt., 2; Fejer Codex diplomaotiws Hungar:ioae II, 88.

75 Na;p:retkova Poviest, 230, 233, 234.

155

154

•

vom i Usorom 1263-1271. i .nosili naslove »du.cissa«, odnosno »dux« Maeve i Bosne.l" Neki povjesnicari misle da je vee u ovo vrijeme hila osnovana posebna usorska i soIska banovina, a da su njezini banovi hili podlozni vojvodi (dUX-U)71 Medutim, [edini po Irnenu poznati ban Usore i Soli [e Henrik Gisingovac, spomenut u izvorima 1272. i 1273. god,78 Vee .slijedeci ban Egidije nosi naslov ban Maeve i Bosne, isto kao i Ugrin 1279. god.19 Elizabeta, majka kralja Ladislava, je 1280-1283. god. »ducissa« Maeve i Bosne.P" Od 1283. Us ora i Sol su pod upravom Dragutina Nemanjica, koji je kao ugarski vazal drzao u posjedu jos i Maevu i Srijem. U sastav Boone Usora je dosla odmah u pocetku vlade bana Stjepana II Kotromaniea, vee iza 1322. god."

Od toga vremena Usora ostaje trajno u okvirima bosanske drzave, iako je cijepanje pojedinih dijelova njezinih relativno cesto.8:? Integracija U50re sa Bosnorn najbo1je se vidi u sastavu i funkcioniramju drzavraog vijeda, u kojem usorski velik!.Lsi vrlo akttivno i kontinuirano sudjeluju.

Nominalno se predstavnici Usore u bosanskom drzavnom vijeeu javljaju od 1326. do 1400. g., ali se usorski velikasi medu svjedocima povelja mogu raspoznati sve do kraja bosanske samostalnosti." I sarna praksa grupisanja svjedoka na poveljama - po oblastima iz kojih potjecu, iIi koje zastupaju - (?), oIakSavaju da ih utvrdimo, a posljednji put su tako zabiljezeni 1419. g. Osim toga, Usora se, od bana Stjepana II, pa do propasti bosanske drzave, stalno nalazi u tituli bosanskih ban ova i kraljeva. Padom bosanske drzave 1463. g., prekinut je kontinuitet usorske autarhije, lako je najveci dio njezina teritorija u prvo vrijeme ostao izvan turskih granica. Ni tzv. tursko-bosanska loraljevina, niti Srebrenieka banovina, ne predstavljaju kontinuitet starih usorsklh politiekih struktura.

Svi poznati izvori, a zatim status Usore u okvirima bosanske drzave, pretpostavljaju Usoru kao .cjelovitu terttorijalno-nolitieku zajednicu s odredenim stupnjem unutrasnje samouprave. Opravdano se moze zakljucivati da je Usora i u sastav bosanske drzave

usla kao cjelina. '

Struktura politicke uprave u Usori moze se nazirati sarno u osnovnim konturarna. Najvisi neposredni nosilac upravne vlasti 11 Usori nosio je titulu kneza, bana iIi vojvode. Najstariji poznati na-

slov je knez, kako se titulira Sibislav, sin bosanskog bana Stjepana 1236. god." Knez je, u ranofeudalno doba, kod JuZnih Slavena, uobieajena titula za najvise nosioce politieke vlasti, u svim polrtie'kim zajednicama, visim od zupe. U okvirima same bosanske drlav€' imamo kneza humskog, kneza Donjih krajeva, kneza drinskog. Stoga treba raeunati s mogucnoseu da je i u Usori ova titula vrlo starog porijekla. Int-ervencijom ugarske administracije, u. periodu .od 1247. do 1319. doslo je do izmjene u naslovu neposredmh upravljaea Usore, Vecina povjesnicara misli da je vee u vrijeme formirania oblasti Rastislava Mihajlovica 1247. doslo i do obrazovanja usorske (i solske) banovine. Medutim, jedini ban Usore i Soli, za koga pisa?i izvori to izricito kazu, bio je, kratko vrijeme (1271-1273) Henr,.k Gisingovac. Kroz citavo ostalo vrijeme direktne ugarske ~omin.a~lje zna se sarno za vojvode, hercege, banove, gospodare sir ih po11tIe: kih zajednica (Maeva i Usora, Ma~va i. Bosna), al.i nam ne~osredm upravljaci Usore, ni po naslovu, m po imeruma ms,,: pozn1l:h. Otkako se Usora konacno nasla u sastavu bosanske drzave, t]. od ~}o.eetka vlade bana Stjepana II, najvisi nosilac politieke vlasti u

Usori nosi naslov vojvode.

Ostala struktura politiCke uprave, koja bi vazila za Cita,,? »zemlju«, odnosno oblast jos manje je p?z~~ta. Ipak se,. bar u ~~!jeme banovanja Tvrtkova, mogu zapaziti JOS dva funkclO?ara ~:Ja se nadleznost prostirala na eitavu Usoru. To su: kaznac ~ t·2P~l.1a. Tako je na jednoj povelji bana Tvrtka iz 1~67. g., medu .~vJedoclma od Usore naveden i kaznac Stipoje.i" Godmu dana raruje, takoder kao svjedok od Usore, zabiljez:n je i tepcUa. SIa~.~je Div~sevie.86 Eventualnu pomisao da se nadleznost kaznac~ 1 tep~:Je pr?~hr~la na Citavu Bosnu treba odbaciti, [er se zna da u 1StO vrijeme zive 1 rade slicni funkciooari za uzu ill pravu Bosnu, isto kao i za Humsku. zemlju." . ,

Koliko je u Usori star ova-kay upravni 'SisteI?- (vc:jvoda, .. kaznac, tepcija), da Ii on, slicno kao i u pravoj ~osm, vuc: porijeklo iz duboke starine iii je u Usoru preuzet u vrijeme k?nacnog u~lapanja u Bosnu, tesko je reci. Jedan podatak iz povelje bana ~1110- slava (1249. g.) kao da svjedoci da je vee u tyo doba ~~s~ra. Im~la svoga kaznaca. Medu velikasima, elanovima drzavnog vIJ~ca ~ svjedocima povelje, iz 1249. g., nalaze se i tri ~a~~~ca (C?rd_omll, Slme~n i Bjelha,n);88 s dosta razloga moze se zakljuciti da je jedan od njih bio kaznac za Usoru. Po tome bi i autohtonost ov~g .upravnog SIStema u Usori bila riesto vjerojatnija. U svakom slucaju treba odba-

76 'I'heiner, Mon. Hung. I, 273, 276, 303. 17 Napretkova Poviest, 233.

78 Fermendzin, op, cit., 15; Fejer, Cod dipl. V, 2, p. 56-57 d 70-72. 7t Ferrnendain, op, cit., 16; Srniciklas, Cod. dip!. VI, 21-22.

80 Fermendzln, op. cit., 16; Smiciklas, Cod. dipl, VI 34, 38 40 41 53 57 81 Vee u prvim banovim poveljama javljaju se i' vlastel~ »~t 'Us~rel;

i »ot Soll«.

. 82 U prvoj polovini XV stoljeca dijelovi Usore se povrerneno nalaze u

posjedu ugarsko-hrvatskjh kraljeva iIi srpskih despota.

., 83 0 uSi?rsl;ci~ velikasjma i njihovom sudjelov:anju u radu drzavnog vi-

jeca Bosne bit ce JoS govora u ovome radu.

84 Regest kod Fermendzina, op, cit. 17. 85 Thall6czy, Studien 26-27.

86 Duro Surmin, Hrvatski spomenici, Zagreb 1898, 83-84.

87 Tako npr., 1367. g. - medu svjedocima »ot Bosne« je i tepcija VuCihna; u to doba ziv je i tepcija Melat, za koga se zna da je Humljanin (Tha- 116czy, op. oit., 26-27).

88 Stojanovic Ljubornir, Stare srpske povelje i pisma I, Beograd Sremski Karlovci 1929. g., 9-10.

156

157

•

citi pomisao da bi ovakav upravni sistem mogao vul:i porijeklo iz Ugarske ili - indirektno - iz Srbije.

S obzirom na slabu istrarenost nde pravne povijesti, bit ee odkoristi jos jedna opservacija: ova autarhlena organizacija Usore zasnovana je na teritorijal'nom principu, koji u nasim krajevima vu", ce porijeklo iz pretfeudalnog i ranofeudalnog doba. Ova prvotna organizacija odrZavala se kroz eijelo vrijeme trajanja bosanske driave, pa i u doba kada je citava zemlja bila podjeljena na feuda1ne oblasti.

Reformama driavne uprave koje je proveo kralj Tvrtko I, nakon proglasenja kraJ.jevine, ukinute su i funkcije s titulama kaznaca i tepCija u cit&voj bosanskoj drzm.81 Na taj nacin nestalo je i kaznaca i tepCija za Usoru.

. Brojna pitanja 0 karakteru usorske samouprave, kao 810 su: !1~~m, dolas~a na funlkcije vojvoda, kaznaca iIi tepeija (da Ii izbor ill imenovanje); problem postojanja nekog kolektivnog organa (zbora vlastele?); integracija viSih oblasti, faktor nasljednosti, odnos gospodara feudalnih oblasti prema nosiocima vlasti za citavu Usoru - morat ee do dalj.njeg ostati bez odgovora.

. ~oliticki centar Usore takoder nije moguee pouzdano utvrditi.

VJeroJatno ga, prema danasnjem poimanju, nije ni bilo, nego se sjediSte n_osilaca politicke vlasti pomicalo prema feudalnim domenima vojvoda (iIi knezova?) i sticaju ostalih uvjeta. Ako bismo, ip~ insistirali na pronalaZenju najuticajnijeg centra, onda, bar za period XIV-XV stoljeea, treba raeunati sa Srebrenikom. Ovo zbog toga sto se on najcesee spomi.nje u raznim poIitiCkim kombinaeijama oko Usore, kao i zbog cinjeniee da je Srebrenik, nakon pada glavnine bosanske driave, postao srediste posebne banovine. NajsnaZniji privredni razvitak u citavoj Usori (u sirem smislu) dozivio je Zvornik u XV stoljeeu,

Nakon ovih polruSaja detaljnije analize polifiekih odnosa, Usora se ocrtava kao sira teritorljalnopollticka jediniea, u kojoj manje oblasti - Sol -i Podrinje - imaju specifiean status. Tako i sarno ime Usora ima tri znaeenja, odnosno sadr!aja: Usora - zupa, Usora - oblast sa pet primarno usorskih zupa (Maglaj, Us ora, Nenaviste, Kora], Bij elj ina), te prosirena Usora sa Soli i Podrinjem.

prekinutom sl!ijedu, od poeebka vlade bana Stdoep8&il!a II, pa do propasti bosanske dri8IVe. Taj redoslijed izgleda ovako:

1) Vojvod.a Vojko. (»Od Usore svidok - vojvoda usors'ki Vojko« - 1326; »Ot Usore voevoda Vojko _:_ 1326.90 On je pripadao rodu Bilo§eV'ica, jer se 1380. g. njegov sin Gojak Vojikovie izri~ito navodi kao svjedok »od Bilo§evieac.)81

,2) Tvrtko Ivahnie, sin trebotiekog zupana Ivahna, spominje se prvi put kao svjedok bez oznake tiltule medu usorskom vlastelom 1333. g. (pod Srebrnikom).ee Kao vojvoda naveden je u povelji iz 1357, a 1366, 1367. i 1373. g. on [e izrti~ito i svjedok od Usore.ea

, 3) Tvrtkovie Vlatko se prv·i put javlja kao Vlatko Vojvodit (bez oznake titule) na ,Tvrtkovoj povelji iZ 1378. g.; u povelji iz 1380. on vee dolazi kaovojvoda-pred=tavnlk Trebotica; 1390 - kao Vlatko vojvoda usorski, 1392 - opet kao predstavnik 'I'rebotiea; 1392 (uLUScima) koo Vla1lko, voivoda usorski; 1394. g. kao vojvoda Vlatk6 »a T.ribotio«; 1399. g. bo vojvoda Vlatko Tvrtik<wic. U pobMe' nedatirano] DabiSinoj povelji CubranoviCicna svjedok je i Vlatko Tvr1'kovie, vojvoda Usore.G4

r • 4) Vucihna Vlatkovie spomenut je prvi pUltkao lmez 1392 (u LuS~ima); godine 1395. on je vee »vojvoda Vueihna« i predstavnik Usore 1dva puta).115 Kako izglooa, VuOhna je postao vojvoda jos za 7Jivota svoga oca (svakako prije 1399), ali je nenadno umro, pa se stari Vlatko opet [avio na politiOkoj pozornici kratko vrijeme 1399. g.

Smrcu Vlatkovom, 'cast usorskih vojvoda prelazi na Zlatonosovice.

5) Vukmir Zlatonosovie, kao svjedok od Usore i vojvoda, spomenut je 1400, a zatim, kao vojvoda, 14M, 1420. i 1421. Ucestvovao je i u radu drZavnog.vijeea 1415:koje se obraeunalo s Pavlom Radinovleem, Umro .je 1424. g.IIS

- IZpovelje od 1404. g. saznajemo da je Vukmirovu oeu bilo

ime Jura] (tu [e vojvoda Vukmi:r naveden kao Ju.rjevie).91 Kako je

~'r ' .. 'ThanOCzY, SttuJ,len •. 7--8.

~1 L Thall6czy, GIasruk Zemaljskog muzeja 1897, 183-191. II Stojanovic, op. cit., 45-47.

II Tba.ll6czy, , Studien, 25; Sumlin, cp. cit., 83-84; Thall6czy, OIl. cit.,

~2'r. Suirmiri, cp. cit;,~6. . . -' '" ,

. ' .. Stojanovic,op. cit., 75-82; Thall6czy, GZM 1897, 183-191; S.Ljubic, I4stine .()_odnoJaji~ ju!nl.>lJCl SIavenstvai ~~ ,.epubtike, IV,Zagreq 1875, 28~282;' MaW'o Orbini, KraljevsttJo Slovena (prevod), Beograd 1988, .155; Surmin, Qp cit., ?5-98; StojalllovtC, op._ ¢t., 172-175; GZM - Arheo1ogija 1971, 348-349; Orbini. op. cit-, 155; Stojanovic, OIl. <:it., 431--423.

, IS Stojanavi~, cp. cit:; 172-175; MikloaIcll. Manum. SerilIica, 224-225 i

226-227. " . _. . . '

.. r.Iiklosich, Op. ~it., 247-250; Ljubic,LUttne V" 3~; Stoja.novic, op. alt:, 5Os-;...s04 i 504-508; N. J'orga, Notes et Ut1'aits po1i7' aero',. d l'hiltoi1', dea C1'wadea,-Paris 1899, 150-151; M. Dlnic, za iatoriju nUla,.atva, I, 40.

11 l'o je la~, povelja kralja Ostoje, dzdata Ml~ pod V!sokIm

o msorskim vojvodama

o samim usorskim vojvodarna mofe se reei i nesto vi§e. Analizom bosanskih povelja, uz minimalno koristenje drugih izvora, mogli smo utvrditi redoslijed usorskih vo;voda u gotovo ne-

• Posljednji tep&ja u Bosni bio joe pomati Batalo Santic. On je umro oko 1400. g., a naslovtep6ije nosio je sve do smrti. Medutim, kiako je on od proglaSenja kraljevine (1377. g.) i jedint tepCija u ataV'Oj Bosni, mora se zakijul:iti da je OIl (olznimno) zadriao tibulu sve do srnrti i da je ta titula (u to vrljeme) hila samo ~a. Posljednjd poznati kaznac u crtavoj bosa.nskoj drZav.i. je dnare slabo pormati Krasoje, kojli je zapovijedao bosanskom vojakom u 0k01ini Dubrow:Wka 1378.

1404.

158

159

inaee Zlatonosovica porodica moean i razgranat rod i kako je faktor nasljednosti u Bosni toga doba vrlo snazan, to je opravdano pretpostaviti da su i »Zlatonosovica« preel bill clanovi bosanskog drZavnog wjeca. Samo prezime »ZlatonosoV'ici« pokazuje da je to nadimaJk njihova oca, kome je pravo ime bilo Juraj. A jedini usorski vlastelin imenom Juraj, koji bi mogao biti otac Vwkmira i Vukaslna, bio je Juraj Tihcinovic. S tim se pokazalo da i Zlatonosovici pripadaju najuglednijem usorskom vlastelinskom rodu - Tihoradicima.

ugarSko-hrvatskih velikaSa toga doba, na poloza] usorskog vojvode, znaei da je, po shvaeanju suvremenika, ta funkcija nosila sa soborn i stvarnu viast, kao i to da se u susjednirn krajevima Hrvatske i Ugarske ta cast cijenila.

Funkcija i titula vojvode kod Juznih - i ostalih - Slaven a je vrlo stara. Kao sto joj i sarno ime kaze, radilo se prvenstveno o funkciji vojnog karaktera, ali su njezini nosioci, zbog znacaja velne sile, uvijek bili u samom vrhu drustvene hijerarhije. Nema sumnje da je tako bilo i u Bosni, jos od prvih poeetaka politickog konstituiranja. Ipak, prvi, po tituli i po imenu poznati vojvode u Bosni, zabtljezeni su tek u poveljama bana Ninoslava. U vrijeme vladanja Stjepana II i Tvrtka I, titula vojvode je uglavnom jos uvijek rezervirana za nosioce funlkcija vojnog znaeaja, Medu svjedocima povelje obicno se pojavljuje samo po jedan vojvocia. Konkretno, to su titule - velikog vojvode bosanskog, zatim posebnog (jednog ili viSe?) vojvode bosanskog, te vojvode usorskog. Ne zna se da Ii su vee u prvoj polovini XIV st. postojale i vojvode hu.ms:ki i donjokrajski, ali se zna da su naslove vojvoda, bar povremeno, dobivali :. gospodari pojedinih oblasti. Takoder nije sasvim jasno da Ii su, nnr. usorski vojvode bili pretezno vojni funkcionari iIi SU, kao 1 ostal feudalni gospodari, objedinjavali i vojne i upravnopollticke dielarnosti. Do znatnijeg si.renja ove titule dolazi u vrijeme kralja Dabise, pa jos jednom u poeetku prve vlade Tvrtka Il. U tom procesu zapaza se tendencij a da sve veci broj gospodara feudalnih oblast' uzirna titulu vojvode. Time i titula vojvode postepeno gubi svojprvotno, pretefno vojno, znaeenje i postaje [edan od najcescih naslova koje nose svi ugledniji gospodari feudalnih oblasti. Najbol], pokazatelj si.renja vojvodske titule je broj vojvoda medu svjedocirna povelja, odnosno medu clanovima drzavnog vijeca. U POVf'ljama Stjepana II i Tvrtka I obieno se javlja samo po jedan velikas s ovom tituloan. U vrijeme Dabise, Ostoje, Tvrtka II i Tomasa taj se broj penje do tri ili cetiri. U poveljama Stjepana T'omaseviea, svjedoci su sve sami vojvode.

Najblize anaZogije za instituciju usorskog vojvode predstavljaju: vojvoda bosanski, donjokrajski i humski. Uprkos ovim analogijama, mi ne mozemo saznati stvarne »nadleznosti« usorskog vojvade. Dok, po imenu poznate bosanske vojvode, pretezno vrse vojnu sluzbu, to isto ne bismo mogli tvrditi i za humske i donjokrajske, pa ni za usorske.

Porijeklo institucije usorskog vojvode ne moee se pouzdano utvrditi. U svakom slueaju ne treba iskljuciti mogucnost da bi to mogao biti ostatak nekadasnje cjelovite autarhiene upravne strukture. Na takvo zakljueivanje upueuje okolnost da usorskim vojvodama postaju clanovi vlastelinskih rodova koji u ovim krajevima imaju duboke korijene, jer daju i (svakako, nasljedne) zupane. Cinjenica da i ugarskohrvatski kralj donekle priznaje ovu instituciju, takoder govori u prilog ovakvom zakljucivanju. Uprkos tome, nc treba sasvim izgubiti iIz vida ni mogucnost da [e usorski vojvoda

•

6) VukaSin Zlatonosovie je u vojvodskoj casti naslijedio ~oga mladeg brata Vukmira. Umro je iIi poginuo 1430. g. Saeuvana je samo povelja na kojoj je VukaSin spomenut kao vojvoda1426, ali postoje i drugi izvori koji to potvrduju.8S

7) Tvrtko Stancie spomenut je kao vojvoda sarno na povelji iz 1444. Iz drugih izvora se zna da je ziv joS 1458. g. Dinie misli da je Tvrtko pogubljen u borbama za osvajanje Bosne 1463. g.99

Z,bog snaznog faktora nasljedstva treba racunati da je i Tvrtko pripadao starom i uglednom vlastelinskom rodu. Okolnost da on nasljeduje 'I'ihoradiee (Zlatonosoviee) Ii da iza njega opet dolazi jedan Tihcradie (Vukic Tiheinovie) cini vjerojatnom pretpostavku da i on pripada istom rod'U.100 Iz toga bi izlazilo da su i Stanmei i Zlaltonosovici, kao i Trebctiei, 'I'ihoradiei i Bi1oSeV'ici, u stvari ogranci istoga roda.

8) Vukic Tiheinovie, vojvoda na dvije povelje iz 1461. g.101 nesumnjivo je Tihoradic, a prezime nosi prema dalekom pretku (pradjedu) Tihcinu.

Radi cjelovitosti treba spomenuti i Ivana Gorjanskog, koji je bio imenovan za usorskog vojvodu od strane ugarsko-hrvatskog kralja Sigismunda. Na toj funkciji nalazio se od 1411. do 1415. god. i (vjerojatno) upravljao dijelovima Usore koji sa u to doba bili pod ugarskom okupacijom.l'" Ne treba posebno naglasavati da ovo ugarsko vojvodstvo nije poremetilo funkcioniranje ove sluzbe u okviru bosanske drZave. Kroz citavo to vrijeme legaLni bosansko-usorski vojvoda Vu.kmi,r Zlatonosovic _ ziv je i politieki aktivan.lflS

- Postavljanje Ivana Gorjanskog, jednog iz grupe najuglednijih

,8 Sudjeluje na zboru veliikaSa 1399 (Stojanovie op. cit., 424-426) - kao knez, a 1426. g. - kao vojvoda (GZM 1971, 353-356). Ostali podaci kod Dinica, op, cit., 38-41.

"MaJobrojru podael 0 StanCiCima slrupljen.i su u citiranoj Dinieevoj IQnjizi, str. 43-44.

100 Nema elemenata na temelju kO}ih bi se mogio seznatl da II su StanCi6i pripadali ogranku Tihoradiea, - Zlatonos<>vica Hi su potomci Bilooev!ca ill Trebotica.

101 GZM 1909, 446-448; Stojanovic, op. cit., II, 162-165.

10! 0 Ivanu Gorjanskom vddi: F Si§ic, Vo;voda Hrvo;e Vuk<'!ic Hrvatinic, Zagreb 1902., gdje je doneseno i rodoslovlje obiteljd knezova Gorjansk:ih.

loa Dime, Za istori;u ruaarstva u sredn;ovekovnoj Srbi;i i Bosni I, Beograd 1955, 38-41.

160

•

11 - Studlje 0 teritorijalno-politil!koj org. sred. B.

161

II

-

~Dl2Iaeljl dr!avne uprave koju su uveli bosanski vladari ~tilVof bOl!l&nSlkoj driavi.

81:11>4'''ft4 vlast i mcX: vojvoda u Usori takoder se ne mo!e pobli!e sagledati. Pogotovo nije moguee razlul:iti viast koja proisti~e iz same funkcije vojvode, od stvarne - politiCke i ekonomske - moB, koju neki velikaSki rod (ill pojedinac) ima kao feudalni gospodar oblasti. Ako poku!amo neAto doku~iti iz konikretne politi&e moei pojedinih, po imenu poznatih, vojvoda, onda mosemo .tvrditi da su npr. Vlatko Tvrtkovic, a zatim i Vukmir i Vuk~in ZlatonosoviC - i stvarno najmoeniji velikaSi u Usori. Za Zlatonosoviee znamo da su imali status feudalnog seniora prema tak04er moenom rodu Di:njieica iz Podrlnja. Da Ii je taj seniorat proizlazio iz polo!aja Zlatonosoviea kao usorskih vojvoda ill je to rezultat nekih drugih - rodbinskih ill politiCkih odnosa, ne moze se znati.

Prema stanju povijesnih vrela, danas je mogul:e identifici.rati cetiri vlastetimka roda iz kojih Stl. potjeoa.li usorski vo;vode - razumLje se - u kronoloikim okvirima koji su vee naznaeeni 1322-1463. g.). To IU: BiloSevici, Trebotici, TihoradiCi i Stancici. o . svakom od ov.ih rodova treba nesto vise reCi, pogotovo iz razloga 5to posmatranje njfhovih me4usobnih odnosa daje zanimljive rezultate koji donekle osvjetljavaiu instituciju vojvodstva, a doprinose i op6em upoznavanju feudalnih odnosa u Bosn.i.

Bilosevici

1) Prvi poznati predstavnik ovoga roda je Vojko, spomenut kao »vojvoda Vojko L z bratijom«, te kao »Vojko vojvoda usorski i z bratijom« - aha puta medu svjedocima od Usore, na dvije povelje ban a Stjepana II iz vremena od 1326-1329.104 Jedan od njegovih predaka nesumnjivo je nosio ime Bilos, [er se Vojkov sin, Gojak Vojkovic 1380. g. naziva svjedokom :'00 Biloseviea«.tOIl

2) Knez Goja1k Vojkovic »z bratijom« je na Tvrtkovoj povelji iz 1380. svjedok »od Bilo§evic«.1011 Nema nikakve sumnie da ie Gojak sin vojvode Vojka. Ocrto je da je u to doba prezime Bhlomic bilo opeepoznato i da je, osim Vojkovica, obuhvaealo viSe drugih porodica iIi ogranaka.

3) Za Ostoju Biloseviea znamo samopo prezimenu sina Stipea, koji se jedanput naziva Ostoji.C, a drugi put Bi1o§evi~. Njegov rodbinski odnos prema Vojku nije moguee pobliZe oznaciti. Vojko je, nairne, imao viSe i brace i sinova, a medu njima je mogao biti i ovaj Ostoja. '

" 4) Knez Stipac naveden je kao svjedok od Usore u dvije Da-

biSme povelje iz 1395. g. U jednoj, uz njegovu titulu iime, stoji pre ...

... VuU bilj. 90.

111 Vld! bUj. 91.

1" Vddd bUj 90.

162

zime OstojiC, a u d.rugoj - prezime Bilo§evi~.10T Bud~i da ~a ~ilo:

Aeviee znamo kao za prezime §irega .roda, opravdano je zaklJ~J.vau

da je prezirne Ostoji~ nastalo po .i.rnenu Sti~eva oca. .

Oaljnji potomci ovih Bilooevica ne mogu se prepoznatl medu velikdima ~ija su imena poznata sa vladars~~ povelja. Kao .. eve~: tualni pripadnici roda BiloSevica mogli.bi biti nek~. od .00tO)ICa III Stlpanovlea s pO'V'eljta Ikralja Ostoj:e, Stj.epana Osto]lea 1 Tvrtka n,

ali to .nije sigurno.

, U slucaju da je Stipan Ostojic ~vors'ki kn~z s. povelj~ iz 1409.

g.l08 bratt Stipca O6tojica - Bilolievlca, onda bl n)egov sin moga.o .biti onaj Tv~tko Stipanovic, koji se javlja kao knez .1419, ~ ka~ VO]voda 1446.109 - Dalje nije sasvim isklju~e?o da je ova) vojvoda Tvrtko Stipanovi~ identi~an s usorskim. v~lvod~ Tvrtko~ StanCicem. Po tome, StanCici bi bili potomei BiloSeV1(:a. Medutlm, ovo i2Nodenje mora ostati u sferi konjekture sve dok se ne budu mogla provjeriti i nekim drugim sredstvima.

Treboti~i

1) Najstariji poznati treboti~i velikd ~~ vee SJ?omenuti hpan Ivahn »Z bratijom«. On je svjedok na ~,?-l~ povelje ~~na St:Jepana (iz 1326-1329), i u oba slueaja je zabilJezen!l f~cIJa, odnO~ sno titula (zupan), ime, napomena da je pr~tavruk §lrega r~~ (»z bratijom«), te oznaka da je »od Trebotle«. Iz ewe formulaCl]e ~.~ vidi da je ovdje .rijec 0 vec ~azgranato:m i d~~ro poznatom rodu elJ)) je neki predak nosio ime Trebota, Tnbota III sl.

2) Ivahnov sin je Tvrtiko Ivah~ic. On je k~~ ~zvani rnoljeni« svjedok na povelji ban a Stjepana II IZ 1333. zabillezen, bez oznake titule illi funkcije - u drustvu s usorskom i solskom ylastelom. U zavjernici bana Tvrlka iz 1357. upisan je s~o kao »voJe~oda Tvrt-:ko« a u banovim poveljama iz 1366, 1367. 1 1373. kao vOJvoda,. mec1u ~vjedocima -oa Usor~«.l~l T.reba .zapaziti d~,u ovim povelJarn~ nisu bili nominalno Izdvojeni svjedoci od TrebotllCa nego s:u svrstani medu svjedoke od Usore. Da je oval vojvoda Tvrtlko ulstmu. tre~oticki velikaS, potvrdit ee se po njegovom s~nu Vlatku VOJ'~odicu Tvrtkovicu, koji je nekada i nominalno svjedok od Treboti£a, a

u drugim slucajevana - svjedok od Usore. . .. ..

Za naSu temu posebno je vazno zapazrti d~ je trebOtl~~1 yelikaS sin fupana iz Podrinja, postao usorski vojvoda, naslilediv§l na t~e polozaju Vojka Bili)§eviCa.

3) Tvrtkov brat i nasljednik oca Ivahna u zupanskoj cast~ b~o je Novak (Ivahnie]. On je medu svjedocima Tvrtkove povel;u: lZ

187 Miklosich op. cit., 224-225; 226-227.

118 Stojanovi~ op. cit. I, 437-439. . .

lot stoja.novic, op. ott., I, 557-562; Miklosicll, op. cit., 438-440 .

U. Thall6czy Studien, 7-8 :i 14-15.

1U Vidi bilj. 93.

163

4) Tvl"tikov sin je Vlatko. On je 1378. zapisan kao Vlatko Voj-

vodie, bez oznake titule i funkcije;

1380 - kao vojvoda, svjedok »od Tribotic«: 1390 - kao »Vlatcho vaivoda de Usora«;

1391-2 - kao Vlatko Tvrtkovie, vojvoda Usore;

1392 - kao vojvoda Vlatko Tvrtkovie, svjedok od 'I'ribotiea; 1392 - kao vojvoda Vlatko Usorski;

1394 - kao »palatinus Vlatko a Tribotio«; 1399 - kao vojvoda Vlatko Tvrtkovic: 1399 - kao vojvoda Vlatko Tvrtkovie.P"

5) Ne moze se do kraja provjeriti, ali treba raeunati da In Vlatlkov sin mogao biti - Vucihna Vlatkovie, koji fu.ngir~ kao SV.1edolt s titulom kneza - 1392, a kao vojvoda i svjedok od Usore na dvije povelje kralja Dabise iz 1395.m Osim prezimena, na trebotiCko porijeklo upueuje i njegovo mjesto medu svjedocima od Usore. Ipak, zbunjuje okolnost da Vucihna nasi titulu vojvode jos za zivota svog (eventualnog) oca Vlatka. Ne zna se pouzdano ni to da li je Vueihna bio usorski vojvoda iIi je sarno nosio titulu vojvode. S druge strane, okolnost da poslije Vlatkove smrti (negdje 1399 - 1400) cast usorskih vojvoda prelazi na Tihoradiee - Zlatonosovice. kao da indicira na Vla1Jkov pokusaj da tu funkciju osigura sinu (7) Vucihni jos za svoga zivota. Kako 0 Vueihni, poslije 1395. nema nikakva spor:ner..:\, to se mora pretpostaviti da je ubrzo i umro, i .da je tako Vlatkov pokusaj ostao bezuspjesan.

6) Treboti6ki velikas je i Goisav Obradovie, koji je, zajedno sa zupanom Ivahnom, bez oznake funkcije i titule, zabiljezen kao svjedok »od Trebotic«, ria povelji iz 1329. gye Njegovi eventualni potomci ne mogu se razabrati medu pozna tim imenima velikasa na poveljama zbog toga sto su imena (i prezimena) Obrad i Goisav testa u srednjovjekovnoj Bosni. Potencijalni rodak Goisava bio bi knez Vladislav Obradovie, svjedok na poveljama iz 1353, 1354. i 1357. g.l17 i Budislav Gojsalic, svjedok na povelji iz 1332Ys Razlo-

zi zbog kojih smatram da Goisav (Obradovie) i zupan Ivahn pripadaju istome rodu proizlaze iz navada povelje (od 'I'rebotiea).

7) Medu trebotieke velikaSe izrieito se uvrstava i Dragie Poznanovie, On je 1392. g. Zupa.n I, zajedno s usorskirn vojvodom Vlatk-om Tvrtkovicem, svjedok od Trebotiea.P" Zbog rijetkog imena treba raeunati da od ovih Poznanoviea potjece i naziv dan asnjeg sela istoga imena u sirem podrueju Osata (Poznanovici).IC!O Nema direktnih podataka po kojima bismo mogli prepoznati neke od direktnih predaka iIi potomaka ovoga zupana. 0 vjerojatnasti rodbinskih veza s ostalim trebotiCkim velikasima govoricu kasnije.

Ne zna se nista poblize 0 rodu Nikole Kuelatoviea, dvorskog kneza (magister aulae) ikralja Ostoje, ,koji figurira kao pristav od dvora na povelji iz 1417. g.l21 S obzirom na to da njegovo prezime upueuje na Podrinje i oblast Trebotica, nije iskljuceno da i on pripada nekom ogranku gospodujuceg velikaSkog roda u toj oblasti.

1357. spomenut u slijedeeem konte.kstu: » ... Vojevoda Tvrtko i njegov brat zupan Novak«YII

Mogio bise pornisljati, ali se do daljnjega ne mofe dokazati, da je trebotiCki zupan lvahn imao i jos jednoga sina (treeega) - Ivahna Ivanovica, koji je na Tvrtkovim poveljama iz 1353. spomenut kao svjedok bez titule, a 1354. i 1357. :kao tepCija.113

Dinjictci

Ogranak Trebotiea su i Dinjici.ci. Oni su se, poeevsi od kraja XIV stoljeea, razvili u relativno rnoene feuda1ne gospodare s posjedima u srednjem Podrinju. 0 njima nesto opsirnije govorim u jednom drugom radu, a ovdje donosim samo spisak Clanova koji su ostavili traga u pisanim izvorima.

1) Zupan Dinjica je 1378. g. svjedok na povelji kralja Tvrtka.1'22 Zna se da je Dlnjicinoj zeni bilo ime Katalena.P"

2) U povijesnim izvorima zabiljezen je i jedan Dinjiein brat, ali bez navodenja irnena (1380. g.). Po formu.1aciji teksta u izvoru cini se da je Dinjicine brace bilo vise. la,

3) Zupan Dragisa je, kako izgleda, najstariji Dinjiein sin. U bosanskom drzavnom vijecu sudjeluje: 1400. g. - kao svjedok »od Podrinja«, a zatim, kao zupan i 1420, 1421. i 1426. g.l':!l1

4) Drugi Dinjicin sin je Kovac. On je, vee 1399. g. - kao knez, svjedok na dvije Ostojine povelje; 1419. g. je opet svjedok s titulom vojvode.P"

5) Knez Vladislav bio je treci sin zupana Dinjice. U povijesnirn vrelima spomenut je samo jedanput - kao svjedok na povelji Tvrtka II 1405. g.1>27

11! Thall6czy, Studien, 25.

113 Thalloczy, Studien, 17-1B, 19-20, 23-24, 25. m Vidi bilj. 94.

us Vidi bilj. 95.

a. Thal6czy Studien, 14-15.

lt7 Thall6czy op. cit., 17-1B, 19-20, 21-22, 23-24, 25. 118 Stojanovtc, op. cit., I, 43-45.

lit Surrnin, op, eit., 95---9B.

1!O Osat je arne predjela i stare z,upe u bosanskom Podrinju, rna podrue-

[u danasnje opcine Srebrenica.

121 Ljubic, Listine VII, 240. In Stojanovie, op, cit., I, 82. In Dinic, op. cit., 45.

1!4 Dinic, op. eit., 41, bil]. 15.

1!5 Miklosich, op, olt., 247-250; Stojanowc op. cit., I, 503-504; i 504- ~5; GZM - Arheologija 1971, 353-36{).

Ito Stojanovtc, op, ctt., I, 421-426 i 554-557; Doc, op, cit., 42. 117 Stojanovie, op. oit., I, 490-495.

164

165

Tihoradici

o Tihoradicima pisao sam 8t .. .

Ovdje, radi bliZeg uvida u statu~e U:o °r~nIJ': u posebnom clanku. osnovni spisak poznatih C1 r . vojvoda, donosim Clarno. anova ovoga roda

1) Vitan Tihoradil: je . t .

1326-1329. g., zatim ~ed.~~lS»odav na povelji .bana Stjepana n iz

-'J Usore« s titulom kneza - na

povelji iz 1329, te ponovno. - svjedok na povelji iz 1333. g. Po preztmenu je jasno da je Vi.tanovu ocu Ili nekom daljnjem pretku bilo

ime Tihorad.111

2) Di~ Tihoradic je ocito Vitanov brat. spomenut je - bez

oznake titule, funkcije i porije!kla - kao svjedok, odnosno kao pn-

stay na poveljama iz 1332. i 1333. g.1Ie

3) Tihcin, Vitanov sin, nalazic se 1345. g. medu »nobiles et iupani«, bana (Stjepana II (Tichinus filius Vitani); na Tvrtkovoj povelji 1367 -.on je svjedok od Usoresa titulom kneza.1IT

4) MiloS Div~evic, sin DivoSev, - svjedok je samo na jednoj Tvr.tkovoj povelji - kaoknez (1357. g)138

5) Drugi Divosev sin je Sladoje Divooevic. U povelji iz 1357. zaved.en je kao knez (i MiJ.~ev brat). God. 1366. on je i nominalno svjeOOk od Usore s tituJ.om tepeije, isto kao i na povelja iz 1367. g.189 Sladojevo ime nalazi se i na Tyrtkovoj povelji Stjepanu Raj-

kovicu (oko 1373. g.)140

6) Dobroslav Divosevic je, kako iz.gleda, najmladi Divosev sin.

Kao knez i svjedok od Usore, zapisan je u poveljama iz 1380. g. i 1392. g. a bes oznaka oblasti koju zastupa, jOs - na dvije Dabi§ine

povelje (1392. i 1393.)141 .

7) U treCu pomatu generaciju TIhoradica spada TihCinsov sin

Jura], Tihcinovic. On je spornenut samo na jednoj povelji kralja Dabise iz 1392. g., i to sa titulom zupana. H2

Od cetvrte generacije Tihoradica poznati su:

8) Vu'kaSin Zlato.nosovic, sin Jurja (Tihcinovica). On je zaptsan kao svjedok s titulom kneza na dvjema poveljama iz 1399, ::I poznat je i iz drugih izvora. p.oslije srnrti brata Vukmira (1424. g.l postaje vojvoda. Svjedok je j~ na povelji iz 1426. g., a umro je ill

poginuo oko 1430, g.BS

9) VUlkmir Zlatonosovic je vee 1400. g. vojvoda i svjedok od

Usore, a kao vojvoda svjedok je i na poveljama iz 1420. i 1421. g. Na Ostojinoj (latinskoj) povelji Mleeanima iz 1404. g. on [e zaplSan kao »vayvoda Voohomir Jurievich«.I44 Kao vojvoda iz Usore po-

115 Thall6czY, Stt«lien, 7~ i 14-15; Stojanovil:, OIl· cit., I, 45-47. Moj al3nak 0 Tiharadi6ima objavljen je u "SloV'll«, easopisu Stall"OSlovens\tOg instituta u Zagrebu 1976, 231-239.

lit stojanovil:, OIl. ci.t., ~ i 45--47. 117 Thall6czy, Studien, 229-231; 26-27. 118 ThIall6czy, OIl. cit. 25.

1St Thall6czy, cp. cit., 25; stojaoovic, OIl· eit., I, 72-74.

144 Surmi.n, Hrvatski spomenici 85-86.

141 Thall6czY, GZM 1897, 183-191; Stojanovil:, 01'. cit., 172-175; SunnIn,

op, cit., 95-98; Stojanovic, OIl· clt., 177-178.

141 Stojanovrll:, op. oit., 172-175 .

1" Stoj.anovdl:, op. cit., 421-423 i 424-426; GZM - Arheologija 1971,

353-356·

o Zla:tonosovaCima najd·sorpaiji pregled dao je M. ])inic u <!esto cltiranoj

studiji Za istoriju nuWrstva, I, 38-41.

144 Mdklosich, OIl. cit., 247-250; StojaDO'lTic, OIl· cit., 503--504 i 504--508;

Ljubil:, Listine V, 39-40.

.i:~'D1njiBnSin. knez Pav';'o, spomenut je samo dvapur ,,:,,",u.dUbrov~ldm izvorima (1424. i 1428. g.).ll18

t-:_') '!> ~jac, si~ fupana Drag~e, zabiljezen je u (dubrovae-

JUU,l ]ZVonma S8l1l0 jedanput _ 1426 g IIl41 0,;

je vrl~ uglpe::':~e~av~ev, poznat pod p;ezimenom Kovac~ bio

..' gospodar svoga doba u Bos . Z 'd

je titulu vojvode nosio ~~ od 1436 g ( If....J. n~: na se a smrti . r""' • • a mOhUa 1 odranije - ve(: od

poginU~~~~5 0C;}~~o!. je. na povelji kralja Toma.§a iz 1446, g. pota Durda Br~nkovic:~130 emce u borbi protiv vojske srpskog des-

, 9) Drugi KtcMlcev sin je Tvl"fIk On sud' .

likaSa 1451 g: -kao knez a 14610• Ita [eluje u radu zbora ve-

1463. g. Njegova udovica' nepozn.a'togg· ~ 0 V.olvo.«i~. Poglnuo je rovniku 1464. g.1I1 zmena spommje se u Dub-

IO) IvaniA je bio treCi Kovacev sin 0 .

pobli!e ali bU' . njemu se ne ma niSta

ni.ku 1464. ;.~.:a Jezena njegova djeca kao izbjeglice u Dubrov-

0s1m C1I/ih, po im e .

da . nu poznatih clanova rod D' " .

bil1e - u treCem deceniju XV stolj~a _ i Dinj:~u. mdrugllCica, zna. se

o u Osatu.u• Ne zna kak ., J,Q.",a e rodbme mec1u PavloviCa vlastelu s(Z k 0 su dvojica Dinjicica bila dospjela g.t •• ZanimlJ'wo [e da .. dU 0, ~pom~nut 1442. i Vukic - 1454

. nIJe an velikaS lZ rod D' "X:L •• •

UI90rskim vojvodom. Titule vo ivod . a. lnl.lo,;u;a mje postao Tvr4ko, predstavljale J.a, ~Je ~ imal! Kova~, Petar i dara svoga doba. su samo uoblcalene naslove feudalnih gospo-

. . Razloge zbog kojih smatram Din 'iciCe

lZnIO sam u posebno] ras ravi Ow' 1 ogrankom Trebotil:a

da su. ~ba roda (nasljed~) zupansJe :nO.ukazuJ~ .na okolnosti oblasti Identiene i da su oba vrlo ra r OV1 u Podrinju, da su im pnkazuje da je rijee 0 led odzgranata: Ovakva situacija oeito

J nom r u s viSe ogranalka.

: Dilnic, Gp. cit. 42, bilj. 18.

Na isOOm mjestu.

At DiInIiC .

tal Sto. ' ~. clt., 42.; Miklosich, op. cit. 438-440.

... ~~ ~. CIt., 120,.164; Dinit op. cit., 42-43 III' , ~. cit., 42-43, bilj. 25. .

D8IIlaSnja sela Pu.rti6i Kmj.i .

nose svoja imena po !1"04aoima'm d ~ ~ Parabu<!je III Osatu kod Srebren.ice

34). ta4 • vorjamma Dragi.Se D1njiCita (Dinil:, op. clt.,

StoJf:IjOOwl: op. cit., II, 102, 150-151.

167

166

javljuje se odmah poslije posljednjeg spomena (smrti?) Vlatka Tvrtkoviea (1399.).

10) Viad Zlatonosovie je poznat same po jednom arhlvskom podatku iz 1403. g. Misli se da je u kosovskoj bici 1389. g. pao u tursko ropstvo~ pa su ga (braeat) Vuka§in i Vukmir poiku§ali tra!iti preko Dubroveana.>"

11) Stipan Ziatonosovie bio je iste sudbine kao i Vlad.148

.. Daljnji. desc~ndenti Tihoradiea nisu poblize poznati. Tek u vrijeme kralja Stjepana 'I'omaseviea pojaVlljuj.e se u ddavnom vijeeu jos jedan Tihoradie.

. . ~2) Vwkie T~ci~~vie spomenut je kao vojvoda na dvije pove~Je StJepa!l~. T~asevl~~ (1461. g.)l47 Konkretni stupnjevi srodstva izmedu 'I'ihcina 1 Vukica ne rnogu se rekonstruiratl.

Stancici

Nema sumnje da je Tvrtko imao i druge brace iIi rodaka, jer se u citi.ranoj poveIji i kOO njegova imena nalazi dodatak »i z bratijom«, ali 0 njima ne znamo nista.

Uze teritorije koje su ovi »vojvod.ski« rodoet dr!ali kao feudalni gospodari rnoguce [e sarno djelomiCno odrediti. Za 'I'rebotiee se mogio utvrditi da je to bio Osat i porjeeje Zelenog Jadra;ll1e Tihoradiei se susrecu oko Srebrenika, ali u vrijeme Zlatonosovica dopiru i do Zvornika. Korisno je ukazati da se uz donji tok rideke Tinje nalazi selo Vitanovici; zbogrelativno rijetkog imena sklon sam povezati ime ovoga sela sa imenom Vitana Tihoradiea. Manje je sigurno dovoditi u vezu ime sela Bjelosevac, nedaleko od Teocaka, s imenom Biles - Bilosevie, ali svakako ga treba imati u vidu, - Stanciei se spominju u Perinu na Drinjaci, ali su, bez sum-: rije, imali i drugih posjeda u sirem Podrinju.

Nasljednost vojvodske easti vidljiva je kod Trebotiea ,- I.( prvoj Iozi (otae - sin - uruik) i kod Zlatonosovica - u pobocnoj {brat - brat}. Ovi konkretni odnosi, doduse, ukazuju na tendencijir nasljedivanja, ali, s druge strane, ne mogu objasniti ~injenicu da 'cast 'usorskog vojvode cesto prelazi iz roda u rod, i to bez zamjetljivih politickih potresa. ObjaSnjenj.e ove pojave, kako mislim, lezi u medusobnom srodstvu, nominalno razlicitih, vojvodskih rodova. Tako su rodbinski odnosi Zlatonosoviea, Tihoradiea, Dinjicica i Tre'botica - zasvjedoceni i konkretnim historijskim podatkon.. Okolnost da se u poveIjarna mavode predstavnici oodova po imenima (Trebotiei, Bilosevici), i to sarno u okviru Usore, pokazuje da [e .rijec 0 relativno osamostaljenim ograncima [ednoga roda. A (jednaka) prava tih ogranaka vee su davno morala btti odredena, Za !konkretn€ slueajeve izbor je vjerojatno vrsen izmedu elanova .jedinstvenog roda, slieno kao i kod ostalih velikaskih rodova, kod Ihwmskih i donjokrajskih vojvoda, vladarskog roda Kotromaniea i s1.

Ovi, bar donekle razjasnjeni, odnosi, otkrivajuci dosada malo poznatu a dugotrajnu politicku djelatnost [ednoga razgranatog velikaskog roda, bacaju novo svjetlo ria opce politlcke i drustvene odnose u feudalnoj Bosni, Prilike u Usori nisu se mnogo razlikovale od onih u Donjim krajevima: stari usorski vlastelinskl rod nepoznatog imena, ali sa vise poznatih ogranaka, zauzimao je slicnu poziciju u Usori, kao sto su je imali Hrvatinici u Do.njim krajevirna.

Medu velikasima koji su u ispravama i formalno oznaceni kao 'usorski, ima nekoliko pojedin;aenih imena, 0 kojirna se ne mcze ni1~ta poblize kazati. Bit ce od koristi, ipak, zapazarrie da njihov mali broj upucuje na vjerojatnost da i onl pripadaju vladajueim rodovirna, a ne posebnim vellkaskim kueama 0 kojima se nista vise ne zna. Takvi »Usorani« su:

. Ov~j rod se izr:enad~o poj.ayljuj€ sredinom XV stoljeea, kao nosila<: tit~le US?rsklh vojvoda, Poznat je, zapravo, same jedan 'USO~kl vOJ~oday lZ ovoga ro~a, i to)e dov~Ijno da se, zbog faktora naslJ.edn~ti, racuna sa starmom, sto znaci - sa razgranatoseu i rodbinskim vezama s ostalim rodovima koji su davali usorsks vojvode.

1) T~rtko S~~~cie naveden je kao svjedok s titulom vojvode na TomasevOJ povelji lZ 1444. g. Iz druglh izvora zna se da je nosio naslov uso~ko~ vOJvo~e i d~ je bio ziv jos 1457. i 1458. g. Grcki pisac Halkondjl kaze da je pogmuo u borbi s Tureima 1463. g.148

. iIsto ~jesto u .spisku svjedoka na poveIji, zatim ista titula t ime, na~och n~ ,pOmlSa? da je ovaj Tvrtko Stancic identiean s Tvrtkom S.tlpanov~~em, sviedokom na Tomasevoj povelji iz 1446. g.H9 ~'E!dUJtlm, to nije sasvim sigurno, jer se Tvrtko Stipanovie pojavljule. kao .knez vee na povelji iz 1419. g.U!O Raspon poHticke djelatnosti za ~ednog .. (b~sanskog) vellkasa izgleda malo presirok (1419 _ 1~63~, 1~0 rnje 1 nemogue Osim toga, ostalo bi bez bliZea objas-

njenja 1 prezlffie Stancic. t> •

2) Tvrtko je imao brata Gaspara, koji je poznat sarno po jeJnom dubrovaekom izvoru iz 1444. g.151

145 -Jorga, Notes, 89; Dinic, op. cit. 39 1.. Ibidem. ' .

k 147 <?ZM 1909, ~46-448. Zbog visekratnog prepisivanja ime je navedeno u orumpu-anom ~bhk~ k~o Vuk1ic MicinoviC. Medutim, komparacija s drugom T,~as:Vl~a ~velJom lZ dste godime nesumnjivo pokazuja da je r.ije~ 0 Vukleu TlhomovlCU.

148 Stojano~ic op, oit., II, 115-117' Dinic op cit 43-44

149 Miklosich, op, cit., 438-440.' ,..,

11. Stojanovic, op. cit., I, 557-562.

151 Dime, op. cit., 43-44.

15t Poseban rad 0 Treboti6ima d Podrimju predao sam na ooiavlitvanie u Glasni-k Zemaljskog muzeja (Arneologija).

168

169

......,. Bran~ Cerpnjie »z b ti· .

lVelJ'i bana St· ra. lome, svjedok »ot Uso.ree na po-

_ . Jepana II lZ 1326-1329. g.;ua

Knez Jural Dobroslavie »z b t·· .

na povelji bana Tvrflka iz {:6iom~G. sVJedok »ot Usoree

- ~rtko Cekanovie »z bratijom« ~v~ k ,. .

tOl Tvz,tkovoj povelji (iz 1367. i).l11~ 0 ot Usorae na IS-

Solska vlastela

4) Radoslav Hlapovie je svjedok »zvani moljenie na povelji bana Stjepana i.z 1333. g. I veeina ostalih svjedoka na ovoj povelji, pisanoj pod Srebrenikom, su Usorani u naj§irem smislu. Njegova titula na listiali ndje navedena, ali se po prezimenu vidi da je Hlapov sin.181

5) SCitikoHilapovie je jedan Old pristava na gore citirano] povelji. I on je, bez sumnje, Hlapov sin.182

6) Treei Hlapov sin je Pribislav Hlapovie, zabiljezen kao jedan od vlastelei zupana, na povelji iz 1345. g. Na povelju iz 1351. g. zapisan je, medu »pristavima i svjedocima« »od Uso.re«, kao Pribislav Hlapotie, Zanimljivo je da su na ovoj poveljr predstavnici 'Usore sve sami solski velilka§iJ. 18a

7) Stipoje CeInicie je cetvrti Hlapov sin. On je, doduse, 1345. zabiJj~en kao Stephanus chelnik, ali je 1351. vee [asno zapisan kao Stipoje Celn.icie »i z bratijome, medu »svldocima i pristavimae od Usore.18~ U Tvrtkovoj povelji iz 1367. nosi titulu kaznaca, nalazi se na celu grupe svjedoka »ot Usore«, a, osim toga, vrni i funkciju

pristava.l'" .

8) Porueen Priblslavie je svjedok od Usore na listinama iz 1351. i 1367.166 U drugoj povelji Porueen nosi naslov zupana, pa po tome saznajemo da su i Hlapoviei rupanski rod, dakle stara solska vlastela, a ne dosljaci iz vremena ugarskog vrhovniStva u Usori i Soli. Po tome, takoder, zakljueujemo da su Hlapovlei istl rod sa zupanom BudoSem.

Potomci Hlapoviea ne mog.u se iz raspolozlvlh povijesnih izvora prepoznati medu bosanskim velikasima. Korisno je, ipak, napomenuti da izumreee citavog roda, pa ni njegova degradacija u niZu V1l.astelu ne izgledaju vjerojatnim.P"

Radi cjelovitosti potrebno je spoanenuti da su povremeno i neki drugi velikaSki rodovi uspijevali da se domognu fe:wdalnih ob-lasti ill vlastelinstva u Usori. Medutim, koliko se moze zakljueiti, ove pojave su bile efemernog karaktera. Tako se, npr., zna da su DabiSiei, polovinom XIV stoljeea, imali velike posjede na Dri.ni i Usori; ima osnova zakljucivati da je menu tim posjedima, osim via-

Rako je pri I'

bil~ ukljueen.a u l~S~ o~n: XIV ~~ljeca. obl~t Sol pr~o vee

zati i 0 soJskoj vIasteli: Ov~~ ram cJel?V1to~.?, po~rebno neito kaprava znamo sarno za dv' smo u s~tuacIJl da liZ originalnih isskim. To su: rupan Bud~a»~:ra ~ kOla se ~~ektno nazLvajU solpana II iz 1326-9. g.lH i celnik J.f1~:!om( ~ (u dvlje povelje bana Stjeg.1I7 HIapave potomke moZem~~ ,~?ednoJ pOV'elji iz 1326-1329.dok 0 Bud~evim potomcima pratitj, kroz nekoliko generacija "<ietalj, koj~ eu istaknuti kas .!le znamo gotovo tD.i.§ta. Ipak, jeda~ Hlap cIanovi istoga roda. nlle, kao da Potvrduje da su Budo~ i

Spisak

poznate solSke vlastele izgIed bi

I) Z ao 1 ovako:

" upan Bud~ »i z brati· e" .

Jjl bana StJepana iz 1326-1329lO"mte sVJ~dok je »ot Solie na pove-

kom "~1_' , ponovno s . t .

p~nJ~a na poveIji iz 1329. 1118 P 118 om tItulom i ozna-

se zakIJUCltl da BUdo! pri.pada t g. 0 zup~nskom naslovu moze .

2) CeInik HI . s arom vIastehnskom rodu,

zaj~o s Budoser:;'n~~:rji »fz ~~~tijome, svjedok. je »ot Solie. HIa~ ?e, bez ozm.a.ke titule, sW\Stan 6-1329. g. U drugoj povelji

sne ill Bo6nJ'ane U +--.c._' medu vlastelu srednJ'e ( .. xe) B

. .' w.C\..vJ povelji iz 1332 . . 'IU 0- tulom ce.lnika, ali mu obIast .. ' . g., HIap je zapisan s ti-

doke.l~' Zbog nasIjednosti rup~ na;ed~na,. kao ni za druge svje~e da Jed~ od Hlapovih potomaka en:t~.~ Jednom rodu i cinjeni-

a SU ce1nik HIap i zupan Budos .1 ~~ u_Il! ~ana, za.JdjuCujem

roda. PrLPaulllCI Istoga V!lastelinskog

.3). '-:reba racunati s mo uCnOO6 . . .

:provJerltI da je Ivan BUdisalTe .~ :01 DlJe moguce do kraja )ekl~, na pove.lji iz 1332. g. ~ SYJ °1, ez v oznake tituIe i poripr~zIm.ena, na ovakav zakiIjucak ~In so. s~og. zupana Budosa. Osirn sVJedoka, odmah iza celnika HIa pu~Je 1 nJegovo mjesto u spis1ru

pa.

III TbaJ16czy op 't

lie Th 116czy' . cn., 7-3.

111 Ibi~em. ' cp. alt., 26-27.

III ThaU6czy .

117 Thall6czy' op. CIt., 7-3 i 14-15.

lSI Vidi bU' ' op. cit., 7-3.

1" J. 156.

1 .. ~f::!~~ op.c.i~, 7-3 i 14--15; Stoj.anoviC op

J-,vn", <lip. CIt., 43-45. ' . cit., ~~ 43--4i.

.1.1 Stojanovic, op. cit., 45-47. II! Ibidem.

la Thall6czy, op. oit., 229-231 d 17-18. 1" Ibidem.

1«1 Tha1l6czy, op. cit., 26-27.

1" Thall6czy, op, eit., 17-18 i 26-27.

1.., Po smislu jedinog pasusa poznatog ugovora u Tati iz 1426. g. proird- 1azllo bi da su mapovtici (Halap) u to vrijeme vee bili .izwnrli. i da su njihove zemlje devolucijom preSle u ruke vla.dara (hrvatsko-ugerskog k.raija). Ovo, dpak, ne treba uzetl za gotovu l!injeniou, jer se u istom kantekstu 10- vorilo j 0 Dinjd6icima kao izumrlom rodu, iako se zn.a du su ani ddaJd svoje posjede sve do propasti bosanske drlave. (ThaU6czy, Glasnik Zema.1jskog muzeja Sarajevo, 1893, 182).

170

171

II

stelinstava, bilo i citavih feudalnih oblasti. Karakter feudalne oblasti imao [e privremeni posjed Hrvoja VukCica u Podrinju, isto kao i zemlje Radivoja Kctrornaniea u zapadnoj Usori. Osim velikog posjeda bosanske biskupije u Nenavistu, na podrueju Usore mogu se registrirati jos neka vlastelinstva: Grgura Hrvatiniea (Ja.ke~ i Modrica), Stjepana Rajkoviea (Brloznik), brace Semkovie (Jelsavi-

ca), Stjepana Ratkoviea - u kotaru (svlasti«) grada Teocaka i sl. '0 svemu tome bilo je vise govora u izlaganju 0 topografiji pojedinih usorskih zupa iIi oblasti.

(p.rhl.ozi Instituta za istoriju u Sarajevu, br. 13, god. XIII, Sarajevo 1977, 17-44)

UBIKACIJA OBLASTI TREBOTICA !I TERITORIJALNOPOLITICKA ORGANIZACIJA BOSANSKOG PODRINJA U SREDNJEM VIJEKU

Uvodne napomene

Polozaj teritorija pod lmenom 'I'reboiici predstavlja jedan od tezih problema u topografiji srednjovjekovne Bosne.

Prema smislu nekoliko vaznih isprava XIV stoljeea, Urn imenom nazivan je vazan i velik konstitutivni dio bosanske drsave. Po predstavnicima u Bosanskom drzavncm vijecu (zboru velikasa), oblast Trebotiea se ponekad izjednacavala s Usorom, Donjim krajevima, Humskom zemljom. Uprkos takvoj vaznostl, nasa povijesna znanost nije bila u moguenosti da za Trebctiee odredi - ni priblizan geografski poloza], ni kategoriju - vrstu teritorijalno-politiCke organizacije, ni postanak imena, niti naein ~ vrijeme iscezavanja sa historijske pozornice.

Najveci broj autora jednostavno je zaobilazio ovaj problem.

Rijetki pokusaji, bez pouzdanijeg oslonca u povijesnim vrelima, nisu mog1i ponuditi nikakvu prihvatljivu alternativu. Tek novootkriveni izvori iz turskih arhiva omogucili su - prije 15-tak godina - dru Hazimu Sabanovicu da se ozbiljno priblizi konaenom rjesenju problema.' Medutim, oskudno poznavanje arheoloske topografije nije dozvolilo ni Sabanovicu da kaze konacnu rijec. Samu bit problema razrijesio je odliean poznavalac povijesti Srebrenice i Podrinja, Jusuf Hasic, utvrdivsi tocan polozaj sredista turske nahije TrebotiCa.

Na temelju Hasieevih terenskih podataka novinar beogradske Televizije Milan Kovacevic je u popularnoj seriji Karavan objavio iscrpnu reportazu 0 rusevinama grada Klieevca i 0 turskoj nahiji Trebotiei u porjeeju Zelenog Jadra, desne pritoke rijeke Drinjaee." Medutim, ni rezultati Hasieeva istrazivanja, ni zanimljiva televizijska emisija sve do danas nisu naSli odjeka u nasoj historiografiji.

1 Hazim Sa ban 0 vic, Bosanski pa.§aluk, Sarajevo, 1959, 134, 135. ,

172

•

173

Pisani izvori

U Dabi§inoj povelji iz 1394, koja je nepotpuoo saeuvena u jednom kasnom prijevodu, raeabire se medu svjedocima »pala.tinus Vlatko« »a Tribotio«. U ovom imenu nije te§ko razabrati dobro poznatog usorskog vojvodu Vlatka 'Dvrtkovica.1

Nama veCe vrijednosti, ali ga radi cjelovitosti treba spomenuti, podatak u povelji Tvrtka II iz 1426, koja je takode saeuvana samo djelomieno, i to u iskvarenom latinskom prijevodu. Ovdje je rijec »Otribatius« nesuvislo ubaeena medu imena svjedoka koji se inace ne mogu vezati za teritorij Trebotica.8

Vremens:ki posljednji, ali za rjeSenje problema ubikacije - naj:vazniji - jest spomen nahije Trebotica u najstarijem turskom popisu bosanSkog paSalu.ka iz 1469. god. U tom popisu, koji je obavljen 7Jbog evidencije poreskih obveznika, zabiljezen je i Resul, dizdar grada KliCevca sa timarom u selu Sutisci u nahiji Trebotie, Iz konteksta popisa vidi se da se grad i nahija nalaze u vilajetu KovaC, sto znaei u zemlji Kovaeevtea. Interpretacija ovoga izvora, po Hazimu Sabaoovicu, pokazuje da je u to vrijeme Klicevac [edim grad Kovaeevil:a zem1je (vilajeti Kovac) u kojemu su Turci drzali posadu i da se tu vjerojatno nalaziJ.o i sjediste gospodara citavog vilajeta - subli5e ili vojvode Hasanbega.'

Iz tu.rskog popisa ad 1485. god. vidi se da je Klicevac i tada imao vojnu posadu, ali se ime nahije viSe ne spominje. 0 gradu K.licevcu kasniji izvori takoder sute.10

o Treboticima postoji joB nekoliko izvora posrednog znaeaja, . ali 0 njima ee se govoriti prllikom izlaganja 0 vlastelinskim rodovirna u Podrinju.

Pailjiva analiza citiranih povelja, koju nitko nije bio obavio, mogla je pokazati da su Trebotii:i negdje u blizini Usore. Ova zbog toga sto neki od trebotiOke vlastele nose titulu usorskog vojvode. Ali, to bi bilo sve. .

T.urski popis iz 1469. god. daleko je sadriajniji: on izricito kaZe da se nahija Trebotici nalazi u vilajetu Kovac iii zemlji Kovaceviea, dakle u bosanskom Podrinju. Osim toga, u izvoru stoji da je centar nahije u gradu Klieeveu, a da njegov dizdar ima timar u selu SutiscL Cini se opravdano i zakljueivanje da je u to doba Klicevac, kao jedini tvrdi grad sa vojnom posadom, upravni eentar Cita.ve zemlje (vilajeta) Kovaeeviea. Ovi podaci, ma kako bili odredeni, nisu bili dovoljni za konaenu ubikaciju, pa je, npr., Hazim

t\ih'~Z8db.JeJdvije godine (1975. i 1976) u nekoliko mahova obila.zio ~ pojedin.a ~a ~anamjih opeina Srebrenice i Vlasenlce u cWu proublvanJa histonjske topografiJ· e Tako sam k . t r..

strux_· :_1 __ ..d.._ J f ..' " orIS e",1 se

• ",,11m ~UD.,YOm ~u a ~a.slca I pomoel potpredsjedn.iJka Sku §tine opstme Srebremca Saliha Salihovica, ob:x- • _1_ I. P-

Klix T .. ~o 1 UIl\.O inu grada

cevca, 0 em je omogucilo da na samom te . .

. tvrrl·renu provjenm i u

=~~ u sir~ :f~~! Hasic.~a. i~traZ~v.anja, teo da nakon 'toga

. .. b k J. . a osVlJethtl politIcko-terltorijalnu orga-

~=cJ·it Cu OS~k~lZV· PoQdooremJ~ u ih?C1y i XV. stoljel:u. U daljern tekstu

pisan izvora 1 surnarne p d tk h

lo~e topografije, a nakon analize svih izvora, uk~tf n.: ar ~o: ovih rezultata za. historiju srednjovjekovne Bosne. zna aJ

izdato~: sP~:: TrebotiCa nalazi se u povelji bana Stjepana II 12 .~ ~ oslavu Hrvatinieu rna Milima 1326-1329 Mec:lu Us;r~OIk~ ~)~av~ u,pisana su poimenicno cetiri Bosnjan~gpo dva'

koplja t;;eb~J~~~:es~jJ~a~ds~~:~!ti~ Z:!~~, R~~, Us-

Ivahn »1 S bratijom«.' . en je zupan

imaJC:s~t;i;~)b:!!:~ spomensu~i u p,0velji ba.n~, Stjepana n su· t B v • rguru tipanieu HrvatImcu. Svjedoci

~~a1«~Sa~t!~::E+ ~~:e:aoi sbt~rf.°s{r~:Ct~!;

s bra6om.. , e oisav radovlC, ta:koder

ka ~edpovkelj~ Hrvoj~ VwkCicu Hrvatinicu, kralj Tvrtko I 1380 g

o sVJ 0 e 1 »rUiCnike« n.avodi 6 I t I koi! ,. .,

nati k B-x··. »v as e a« OJ1 se mogu prepoz-

ao osnjam, dvojlcu »00 Humske zeml"e« i led

~?nj~ kra~eva, Usore, Bilosevica i »Trebotica:. S'vjJ~J »o~~~b ~

cae je voivoda VJa1!ko Tvrtkovic »s bratjome.s . 0

H ~a;Iji ~omen Trebotica je u Dabisnoj povelji HrvoJ·u Vukx·r.

rvatIDICU lZ 1392 g Svid .. c.. ; cicu Bosne . iih 6 od H· .» OCI. 1 .ro nicie isprave su »vlasteli«: od

, ~~l '. umske zemljs 1 Trebotica - po dv te . d

~ Dtk°n~l,h. krajeva i Usore. Trebotiee zastupaju vOj~a po ~~t:~

r OVIC 1 zupan Dragic Poznancvie."

• • J ReportaZu sam gledao prije 5-6' . .

~ kod J1JS?fa Hasica koji je Milanu i=' ~J~ sadrZaj sam proveu, a 0SIIJIl toga, bio i VOOa puta U vrJjemee:nimanjO osooyne podatke 0

I L. T h a 116 c z y Studi a emunje.

J4itelalter Miinchen und ~ ZllIr Geschlchte Bo.miens unci Serbiens .

4 0;,. cit., 14-15. " 1914, 7-8. Jfl\

• L. Tha1l6czy Kalko • k d .

sanskiI, GJasn.i.k Zemalisk a. a a re ~rwje postao velild vojvoda bo-

GZM),. Sarajevo, 189~, l~~eJa Bosne 1 Hercegovme (u daljem tekstu:

Duro Sur min, Hrvatskd spomenici, Zagreb, 1898, 95-98.

174

T CjeloV'it tekst ove povelje objavljen je u mome I!Ianku Originalni dijelovi dviju bosanskih povelja u falzifiikatima Ivana Tornke Marnaviea GZM BiH - Arheologija - 1971, 348--349).

8 Vidi bilj. 7. U grafiji rijel!i Treboti<li susreeu se oblioi Tp 'El6oTwhH i TP£6oTHil.s. To bi se moglo i!zgovarati kao TrjebotiCi, TribotiCi ili Trebotici. U latinskod tnnskripciji Z851VjedOCen je .ikaIvski. izgovor glasa 7!J (i). S obz.irom na dosadaSnju liter8lluru '11 kojoj preteie oblik 'l'rebobici, ovaj i7.govor je zadrZ8I[1 i I\l ovome BankJu.

• H. S a ban 0 v H, op. eit., l34, 135, 155. l' Op. cit., 134, 135.

175

•

Sabanovie nahiju Trebotice smjestio juZno od planine Javora, izmedu Han Pijeska i Drine.P

odgovaralo osobinama zemljisnog reljefa oko gradskih rusevina, a odredeni trag postcji i u imenu sela Sueeska, ciji danasnji polozaj na jednoj kosi ne objasnjava niti opovrgava takvo ime,

Planinskom kosom sjeverno od grads prolazio je vazan trgovaOki put, koji je spajao juzne i sredisnje dijelove Bosne sa Srebrenicom. Ime sela Bastahovine ocit je dokaz da je ovaj put u srednjem vijeku imao karavanski karakter; bastah je, naime, profesionalni prijevoznik (ponosnik, kiridzija] kojl se naseljava samo uz komunikacije na kojima moze uspjesno posiovati.

Tragove nekog predgrada Ili uopce satelitskog naselj~ U7. gra~ nisam mogao konstatirati, iako sam pregledao katastarski operat 1 propitivao se kod vise mjestana okolnih sela, Blijedi trag [ednog naselja nalazi se jedino na kosi kraj najblizeg seia Sueeske. Predio nosi naziv Selista, a mjesna predaja kaze da su tu nekada bile kuce (stanovi). Nije sasvim iskljuceno da se u relativnoj ovisnosti od Klieevca, kao trgoviste, bilo pocelo razvijati naselje na mjestu danasnje Dervente, smjesteno na rijeci Jadru, 2-3 krn nizvodno od Klicevca,

Po kazivanju mjestana, koje mi je potvrdio i geometar Nikola Perin najbolji poznavalac zeml.iisnih odnosa u okolini Srebren:ice, jos u~ijek se zna teritorij stare seoske opcine (dzemata iii [ante) pod imenorn Suceska, U nju spadaju seIa: S.uceska, Star~glavlce, Bastahovine Bektiei, Podgaj, P.odosoje, 2edan]sko, Brakovci, Kutuzero, Palez, 'Lipovci, Opetci, a vjerojatno i jos neka sela koja su u ranije doba pripadala komuni vlaseniekoj. lako se ovaj dzemat zove Suceska, danasnji lokalrii centar - ni politlcki ni kulturni -. n~ nalazi se u selu Suceski, nego blize komunikacijama, u Bastahovini, odnosno Bekticima.

Nekadasnje crkve, sudeci po toponomastici, nalazile su se u 2edanjskom, dzamije u Brakovcima i Bastahovini; sjediste mjesnog odbora i danasnja mjesna zajednica je u Bastahovini, a skola je u Bekticima.

Gotovo ne moze biti sumnje da je ova seoska opeina kao mala upravna jedinica fonnirana jos u srednjem vijeku 5 da se njezina organizacija na neki nacin oslanjala na grad Klieevac.

Topografski podaci

Vee spomenuti podaci Jusufa Hasiea i reportaZa Milana Kovaceviea nesumnjivo su utvrdili toenu lokaciju rusevina grada KliceV'ca i poloZaj sela SutiSlke,12 a time i centar nahije 'I'rebotiea. Moj naknadni obilazak je ubikaciju u cjelini potvrdio.

RuSevine grada leze na desnoj obali Zelenog Jadra na kraskoj stijeni oko koje rijeka cini ostar zavoj.

Rubovi uskog kanjona nadvisuju grad sa citavih stotinjak metara, pa je selo Bektici jedino Ijudsko naselje odakle se moze vidjeti jedan dio gradskih rusevina. Do rusevina vodi samo jedna strma staea iz pravca sela Suceske, koja je udaljena oko 3 km zracne linije. Inaee, najbliza sela, osim Sueeske, jesu: Stnnoglavice, Bektlci, Bastahovina i Zedansko - sa sjeverne strane, te Palez, Kutuzovo i Nazda - na juznoj strani Jadrovog kanjona. Predio sa gradskim rusevinama, po danasnjoj upravnoj podjeli, pripada opelni Srebrenica, ali ga sa lijeve strane Jadra dodiruje i granica opcine Vlasenica, .'

Zanimljivo je napomenuti da, prema podacima Jusufa Haslea i veeeg broja mjeStana okolnih sela, u kamenoj litiei na lijevoj obaIi Jadra, koji kilometar nizvodno od rusevina grada Klieevca, postoji dan as nepristupacna (isposniCka?) pecina sa ostacima zidova. Pecina nosi karakteristicno irne Divovae.P

Oznake gradskih rusevina su nedosljedno i neujednaceno unesene na topografske karte: na nekima nema nikakve oznake, dok druge imaju i topografski znak rusevine i njihov naziv (Klieevac),

Ne treba posebno naglasavati da rusevine nisu do sada bile registrirane u struenoj - arhecloskoj ili uopee historijskoj - literaturi.

ViSekratno provjeravanje u okolnim selima i u Srebrenici, zatim naziv iz topografskih karata - suglasno i dosljedno znaju samo za ime Klicevac. Mislim da je ovo ime saeuvano u svom izvornom obliku, a da je forma Kljucevac, koju je u literaturu unio Hazim Sabanovic, nastala kao posljedica teskog eitanja starih arapskih tekstova, gdje vokali nisu uvijek (jasno) oznaceni. Treba ipak ukazati Ilia mogucnost da je grad i bliz! predio u kome se nalaz; mogao nekada nositi i naziv Sutjeska. Takvo bi irne u potpunosti

Ubikacija turske nahije i kasnofeudalnog kotara 'I'rebotiea

U siroj okolini Klicevca i Suceske nema danas izrazitih tragova koji bi pcdsjecali na neku stariju upravnu podjelu, odnosno na upravnu jedinicu tipa nahije, zupe iii kas~of~udalnog kotar~. Ipak se moze zapaziti da sliv Zelenog Jadra (oslm. lz.vornog _podrucja) cim jednu prilicno kompaktnu .geografsku .c]ehnu. Tal predlo nema zajedniekog imena, ali se njegove grantee mo~~ prlbhzt::? odrediti kada se oduzmu jasnija i jos uvijek prepoznatljiva podrucja starih upravnih [edinica Osata, Srebrenice, Ludme~~ i !3ir~a. SVE' ove jedinice imale su u ranije tursko doba sta.tus nahl~e, 1 ~a sva~u od njih moze se i pojedinaeno dokazati da je postojala lOS prije

11 Vidi kartu bosanskog sandzaka oko 1560. g. u citiranom djelu H.

Sabanovica (izmedu str, 176 i 177).

l~ Po Sabanovica citamju sasvim je [asan oblilk Sutiska. Danasnji l~ovor je iskljucivo - Suceska.

11 Koristlm ovu prlliku da se i javno zahvalim .Jusufu Hasieu, direktoru Banje Guber, Salihu Salihovdcu, potpredsjedniku Skupstine opstine Srebrenica Ii Nikoli Permu, sefu Katastarskog ureda u Srebrenici - na pomoCi koju su mi pruZili.

176

l:ll'- Studije 0 terttortjalno-poltttekoj org. sred. B.

177

I

turskog osvajanja 14:ao upravna jedinica kasnog feudalizma (distrikta. Kotara.

JZ ovakve konstelacije nesumnjivo proizlazi da je turska nahija Trebotici iz 1468/9. svakako bila veea od seoske opeine (<fiemata ill japte) Suee$k:e i da se morala prostirati u porjel!ju Zelenog J'adra. Granica prema Osatu je prilieno jasna: izvorno podrucje Zelenog Jadra bez sumnje je pripadalo Osatu. Ni granil!na Iinija prema Srebrenici i Ludmeru nije sporna, jer je granica morala ici razvodnim gorjem. Granica prema Bireu nije sasvim jasna, niti po konfiguraciji terena, niti po etnolosklm osobinama stanovnistva, niti po raspoloslvim povijesnirn vrelima.

Jeda.n podatak DubrovaCkog arhiva koji je u svoje vrijeme objavio M. Dinic ozbiljno in.dicira da se ovako ubicirana I ogranieena teritorija nahije Trebotici zvala i drugim imenom Jadar. Nairne, u nekom sporu izmedu dvojice dubrova&ih trgovaca zabiljezeno je 1439. g. kako je Tvrtlko Koval!evic - Dinjicic, knez Jadra, zaplijenio ne.kJu trgovaCJku robu koja se nalaziIa u mjestu Jadru.14 Iz smisla ovoga izvora jasno je da se radilo 0 naseljenom rnjestu pod Imenom Jadar, ali da je, 'll isto vrijeme, postojala i upravna jedinica pod imenom Jadar, kojom upravlja velikd Tvrtko Kovacevic .Iz roda DinjiCica.

~i da u Podrinju nema drugoga teritorija koji bi mogao opravdanc nositi ime Jadar, da je Klicevac jedini utvrc1eni grad na rijeci Jadar i da se radi 0 knezu iz najmoenijeg velikaSkog roda toga- doba (u bosanskom Podrinju), mislim da je upravna jedinica pod imenom Jadar iden,tima sa nahijom Trebotiel, Sarno naseljeno mjesto Jadar postojalo je joo krajem proslog stoljeca u seoskoj opcir:.i (dZematu) Derventa. Ovaj predio je najizrazitiji geografski , ekonomski centar u citavom podrueju Zelenog Jadra. Znaeajno je k tome da je kroz ovaj Jadar (Derventu) prolazio i glavni karavanski put iz Dubrovnika i srednje Bosne za Srebrenicu.

U ovakvoj situaciji, minimalni prostor, koji je nesumnjivo ulazio u sastav nahije (i kasnofeudalnog Kotara) 'I'rebotiea, jest porjecje Zeleoog Jadra (osim nekoliko sela oko njegova izvorlsta). Druga vaZna opservacija, koja se nameee na kraju ovoga razmatranja, odnosi se na efemernost ovoga lrotara - nahije: ni konfiguracije zemljiAt~, ni jasne etnoJoSke osobine stanovniStva, niti povijesna vrela - ne ocrtavaju Trebotice - Jadar kao upravnu jedinicu dugotrajnog karaktera. Kasnije cerno pokazati kako pojam Trebotica ima i joS jedan - siri znaea] .

. i t nka nl cjelovlte ladri.jc toga pojma imena, ni v~ijeme 1 nat n poe alj njall nl naNn 1 vrljeme 11l! .. zavakoji 8U se tljek()l1\ vremena me, Ito rcdLoILm rJelunJt·

nja sa historijske p~~ornic~lr~~ ~ij:()~:~lo da It konzultlraju 1 JO' za neki od ovih pro ema, b d se ukale na zanimljlvu "enealt»neki posebni Izvori, a pose no a . h podara

giju trebotiCkih i uopce podrinjsklh feudalni gee .

Velikaiki rodovi u Podrinju

• ••

Trebotici

'~l_' lik s je vee spomenuti zupan

NajStariji poznabi trebOtlu..l ve ad" ovelje

.. On je kao svjedok spomenut na VIle p

loo.hn »~ bratlJom(. \32~:_ 1329) a u oba slu~aja je zabiljezena. i bana StJepana 1Z '(V) ime napomena da ·le njegova funkcija, odnosno titula .. zupan i ~a da je »od Tre-

predstavnik sirega roda .(»z bra~lJ~«)' e: .. radi 0 vee razgraootic«.l11 Iz ove formulaclJe se vidi ~a ~e 0 TJe bot Tribota iIi sl,

nartom rodu, ~iji je neki predak nosio mne re a, . Ij'

k I h·' On J'e kao »zvan! mo eme

Ivahno<v sin je Tvrt. ~ 00 rue. . ' oznake titule iIi

svjedok na pove1ji bana Stjepana I~lZ 13.33, ~om vlastelam.18 U

funkdje zabiljezenu dr.uStvu SUS? o:m 1';:0 kao »vojvoda Tvrtzavjernici bana ~tka IZ /357 .. ~P~~~6J\;67 i 1373. kao vojvoda kO«,17 a.u ba?ovlm povel~~ ~reba ~a aziii da u svim ovim pomedu sV]~OCII~~ sod :us~re :zdvojeni sJedoci »od Trebotiea«, neveljaana mSU bill nomlI~.a no I Usore Da . e ovaj vojvoda Tvrtko go su svrstani med:u sVJedoke 00. , .'. ·e!ica da mu je sin Vlatuistinu trebotieki velikas, potvr~ht c~. I c:nl . edok od Trebotiea a

ko Vojvodic Tvrtkovic nekada 1 nomma no svj '

u drugim slucajevima - sVJedok od Usore... .._

b 0 J'e vazvno zapazitl da je trebotlckl ve

Za nasu temu pose n .' l"edivSj

V • Podrmj a postao usorski vOJvoda nas IJ

likd, sin zupana iz .'. , 19

na tome polozaju Vojka Bil~evlca. . . .

Tvrtkov brat i nasljednik oca Ivahna u zupanskoj c1j~st! b;~5~e

.') O· ed SV]' edocima TvrtkQve ~ove e lZ .

Novak (lvahmc: n je m u tu: ojvoda Tvrtko i njegov

spomenut u sliJedeeem konteks u. » ... v

brat zupan Novak«.eo v k ti d

. isltati ali se do daliega ne moze do aza 1, a

je tre~o~r~ b;u~ea~~~~~ i~ao i jOs jednoga (treeega) sina - Ivah-

11 T h a 116 C z y, Studien 7---S i 14-15. . .. pisma III Beograd

If LjubOmlr S t 0 jan 0 viC, Stare srpske povelje 1 . ,

_ &em9ki Karlovci, 1929, 45-47.

17 ThaH6czy, Studien 25. . . . 83---M' T h a 116 c z y,

18 Sukcesivno: Sur min, . Hrvatski spomenn.Cl ,

St.udien 26-27; Sur m Ii n, op. elt., .8S-86oda· . edok je na poveljama bana Stje-

1. Vojko Bllo§evic usorski VOlV , ~Vl • 4-15)

pana II iz 1326-1329. (T h a 1.16 C z s, op. cit., 78 1 1 .

• Tha1l6czy, op. Clt., 25.

ldentifikacijoon prostora koji je sacinjavao tursku nahiju ; kasnofeudalni kotar u XV stoljeeu nije rijeSen i citav problem ob. lasti Trebotica kao historijske pojave. Ne znamo ni puno znaeenje

14 Mibai10 Din i C, Za istorlju rudarstva u srednjovekovnoj Srbiji Bomt, I deo, Beograd, 1955, str. 42. bilj. 18. i 23.

179

178

-

na Iva~ovica, koj~ je na Tvrtkovim poveljama iz 1353. spomenut kao svjedok bez titule, a 1354. i 1357. kao tepcija.(U

. Tvrtkov sin je Vlatko. On je 1378. zapisan kao Vlatko Vojvo-

dtc, bez oznake titule i funkcije;

1380 - kao vojvoda, svjedok »Od 'I'ribotie«: 1390 - kao »Vlatcho voivoda di Usora«: ' 1391-2 - kao Vlatko Tvrtkovic vojvod~ Usore:

1392 - kao vo~voda Vlatko Tv'rtkovic, svjedok Trebotiea: 1392 - kao vojvoda Vlatko Usorski;

1394 - kao »palatinus Vlatko a Tribotio: 1399 - kao vojvoda Vlatko Tvrtkovic: ' 1399 - kao vojvoda Vlatko Tvrtkovi{22

k ~e moze se. ~o kraja provjeriti, ali treba racunati da bi Vlat-

O~.~l~ mogao biti - Vucihna Vlatkovic, koji fungira kao svjedok sa .. J! u om ~neza ~ 1392,·23 a kao vojvoda i svjedok od U .

~VIJe p~~elJe kral_ja. D~bi~e iz 1395.24 Osim prezimena, na t:~~~tr6~

° podnJe~l~ upucuje I njegovo mjesto medu svjedocima od Usore.

Ipak zbunjuje okolnost da Vueihna nosi titulu vojvode jos za zivota syog (eventualnog) o~a Vla~ka. Ne zna se pouzdano ni to da Iije Vucihna bio usorski vOJVod~,. IIi je samo nosio titulu vojvode. S dru p strane, oko~nost .da poslije Vlatkove smrti (negdje 1399 - 142~) cas~ U:>0.rskIh vojvoda prelazi na 'I'ihoradice - Zlatonosovice kao ~h l~~elra na Vlatk.~v pokusaj da tu funkciju osigura sinu (?) .Vu-

m JOs za svoga zlvota. Kako 0 Vueihni posIije 1395. nema ni~a1wa spomena, to sew n:ora pretpostaviti da .ie ubrzo i umro. i da je tako Vlatkov pokusaj ostao bezuspjesan.

• TrebotiCki velikas je i Goisav Obradooie, koji je, zajedno sa ~ukanOlIl1 Ivahn~I?-' bez oznake funkcije i titule, zabiljezen kao svje-

o ~od Trebotic« na povelji iz 1329. g.~5 Njegovi eventualni potomel. ne mogu se ra~poznati medu poznatim imenima velikasa na poveljarna z?o~ toga s~o su imena (i prezimena) Obrad i Goisav ce-

s~ u srednjovjekovnoj Bosni. Potencijalni rodak bio bi k VI

dislav Ob d ., ied k 1 nez a. . . ,ra ov:c, svj _o na poveljama iz 1353, 1354. i 1357. .C6

1 Gojsalic Bud:sav, svjedok .!?ovelje iz 1322.c7 Razlog zbog k!ih sdmatra~ da. <?Olsav (Obradovic) i zupan Ivahn pripadaju istome ;0-

u, proizlazi IZ navoda povelje.

Medu trebotic'ke velikase izri.cito se uvrstava i Dragic Poznanovic. On je 1392. g. zupan i, zajedno s usorskim svjedokom Vlatkom Tvrtkovicem, svjedok »od Trebotica«.C8 Zbog rijetkog imena treba raeunati da od ovih Poznanovica potjeee i naziv danasnjeg sela istoga imena u sirem podrucju Osata (Poznanoviei). Nema direk.tnih podrutaka po kojirna bisrno rnogli prepoznati neke od direktnih predaka iii potomaka ovoga zupana. 0 vjerojatnosti rodbinskih veza s ostalim trebotickim velikasima govorit eu kasnije.

Dinjicici

21 T h a 116 C z s, op. cit. 19-20 21-22 23-24 25

22 Izvori d T h , , ,.

. . .-:. re.~: a 116 C z y, GZM 1897, 183-191· S L· b i c

g~hlbn.e 0Kodn1?saJ"th juznoga Slavenstva i mletacke republike IV ·28~2~2· ~'

an, ra jevs vo Slovena (prijevod Zdr S d· . ed k .. ' ,.

Beograd 1968 155. S . . . un rzce, r a cija S. Cirkovica)

348-349'. S t '. ' ~ ~ m i n, ?p. CIt. 172-175; GZM -Arheologija - 1971'

23 ' ? Jan 0 Y: c, op. cit., 421-423 i 424-426. '

StoJanovlc, op. cit. 172-175

24FrM· . ' .

Bosn ..~ k I? s J C h, Monumenta Sermca spectantia historiam Serbiae,

a;s RagusJI,_ Vaennae, 1858, 224-225 i 226-227.

T ha 11 0 C z r, Studien 14-15

H T h a.116 C z y, op. cit., 14-15', 19-20 23-24 25 t7 S t 0 Jan 0 VIC, 01'. cit., 43-45. ' ,.

U XV stoljeeu najveei ugled u Podrinju ima velikaski rod, poznat po prezimenu ---, Dinjicici. Kao sto se razabire iz titula, radi se o starom zupanskom rodu u kojemu je cast zupana nasljedna. U XV stoljecu Dinjieie! su feudalni gospodari relativno veliike oblasti: po politickoj moci, oni se ubrajaju medu pet najmocnijih velikaskih rodova u Bosni (odmah posIije Hrvatinica, Kosaca, Pavlovica i ZlaJtonosovica). Prilikom osvajanja Turci su oblast Dinjicica tretirali jednako kao i ostale, u velikoj mjeri sarnostalne, dijelove bosanske drzavne zajednice (vilajet Hi zemlja Kovaeevica u prvim 00- pisima vodi se paralelrio sa zemljom Pavlovica, kraljevom ZeiID-

ljom i s1.).

Pod ovim imenom - Dinjicici se relativno kasno javljaju \J

pisanim povijesnirn analima. Zupan Dinjica je svjedok na svecanoi povelji kralja Tvrtka I iz 1378. g.,C9 a g. 1380. spominje se u Podrinju i [edan, po imenu nepoznat. Dinjicin brat.i" Zna se da je DinjicLnoj zeni bilo ime Katalena.81 Zupan Dinjica je 1378. velikaS :. feudalni gospodar, cvrsto ukorijenjen ai Podrinju, sto se vidi iz nasIjedne zupanske casti i cinjenice da ovdje ima i rodbinu.

Dinjica je imao 4 sina - Dragisu, Kovaea, Vladislava i Pavla. Polrticki najaktivniji, a po svoj prllici i najstariit, bio je Dragisa. On je nosilac i titule zupana, ali nije sigurno da [u je naslijedio neposred.no od oca ili od kojega drugog elana rupanskog roda (Dragica Pozrianovica"}. Za-nimljivo je konstatirati da je on, najdllie od svih hosanskih velikasa, nosio titulu zupana. Razumije se, zupanske titule U ovorn slucaju sarno su formalni relikti nekadasniez (ranofeudalnog) teritorijalno-politickog ustrojstva, a po stvarnom sadrzaju i karakteristikama politicke vlasti, i Dinjica i Dragisa bili su feudalni gospodari koji se nisu nimalo razlikovali od ostalih velikasa sa titulama vojvoda, knezova i dr. Dragisa je jedan od najaktivnijih aktera u burnim dogadajima koji su potresali Bosnu u prva dva decenija XV stoljeea. U zboru velikasa sudjeluje 1400.

!8 Sur m ~ n, 01'. cit., 95-98.

.. Stoj a m o v i e, op. clt., 75-82. ao Din j C, op. cit., 41, bilj. 15.

S1 Din i C, op. cit., 45 d bil]. 40.

180

181

g. kat) !upan - svjedok »od Podrinja«, te opet sa titulom i:upllna 1420, 1421. i 1426.141

Dinji.cin brat Kova~ bio je takode politicki aktivan. U drZa~nom vijeeu Boone sudjeltuje vee 1399. god. kao knez, a 1419. god. kao vojvoda.8I Zna se da je bio fiv iI 1428. god.'.

Knez Vladislav bio.je treei sin zupana Dinjice. Koliko se ea sada zna, spomenut je samo jedanput u pisanim vreJ.ima, i to kao svjedok na povelji Tvrtka, II iz 1405. godine.1li

Cetvrti sin Dinjicin bio je (knez) Pavao. Njegova djelatnoEio. zabi1jezena je u vezi sa poslovanjem neklh Dubrovcana u Jadru i u blizini Srebrenice 1424. i 1428. g."

Znacajno je spomenuti da se, osim ova cetiri brata, u treeern deceniju XV stoljeea u podrueju Osata spominju i drugi rocfaci DinjiCioo. Sudeei po prezimenima - KrniCi. PurtiCi, ParabutiCi __ radi se 0 daljim rodachna.11

o potomcima Vladislava I PavIa Dinjicica ne zna se nista, Moglo bi se samo nagadati da su njibovi potomci 2arko i Vukic DinjiCic, koji su zabiljezeni medu Pavloviea vlastelom na povel;a-

ma iz 1442. i 1454. g.18 ~

Za Dragiliilna sina Pokrajca pisanl izvori pI'tlZaju samo ';edan

podatak (1426. g.).18 •

. Nakon Dragiliine i Kovaceve sanrti starjeliinstvo kuee preuzimaju Kovacevi sinovi: Petar i - kasnije - Tvrtko. Za Petra se zna. da je vojvoda 1436. i 1440. g.,40 a u tome svojstvu pojavljuje se 1 kao svjedok na TomaSevoj povelji DragiSicima iz 1446. g.41 Petar je politicki vrlo aktivan: odrzava Cvrste ekonomske i politicke veze sa Dubrovnikom; a 1443. sudjeluje sa svojim odredom od 700 konjanika u vojnom pohodu Janka Hunjadija i f>urda Brankovica protiv Tu.raka. Poglnuo je 1455. g. kod Srebrenice u borbi protiv despotove vojSike . .a

Tvrtko je bio politicki aktivan joli za vrijeme bratova zivO'ta.

On se 1439. god. spominje kao knez u Jadru; 1451. god. sudjeluje u radu drlavnogvijeea sa titulom kneza; a 1461. g. _ sa titulom vojvode. Poglnuo je prilikom turskog osvajanja Bosne 1463. g. N.iagova udovica nepoznatog imena izbjegla je pred Turcima u Dubrovnik, gdje se spominje 1464. g!3

Samo po imenu zna se za jOl§ jed.noga ~ovlU!eviea. :r~ je Ivani!

Kovacevic, ciji se sin i keerka nepoznatog imena spommju u Dubrovniku 1464. g."

Stanciei

Medu velikaSke rodove u Podrinju spadaju i Stan~ci. Iako su jedino po imenu poznata samo dva Clana ovoga rod a, ~.oze s~ tvrditi da Stancici po ugledu nimalo ne zaostaju za Ivahnielma 1

Dinjicitima. X1 d v •

Tvrtko StanCic bio je usorski vojvoda. Ka? cian rzavn~ vi-

jeea - velmoZa, rotmik i svjedok - spomenut je na Tom~~evoJ r: velji Dubrovniku iz 1444. u svojstvu vojvode - »z bratijom«,

Jz drugih izvora zna se da je u feudalnu oblast Tvrtk~ Stancica spadao grad Perin na Drinjaei i da je sam Tvrtko blo vrlo energiean u administraciji svoje oblasti. Tako 1444: g., usprk?B podmicivanju, nije dcevolio prolaz nelkim dubrova&im trgovcuna do Zvornika, koji: se tada naJazio u rukama s~kog d~ta; 1~47. god. sporio se sa Dubrovcaninom Mar~c;mt .Or~aclce~, kOJI je d:.zao u zakup njegove carine; 1453. g. zaplijenio je nekl noyac kOJI su dubrovaOki trgovci prenosili iz Srebreni<:e 1.1: Dubro~niJk. ~457. g., zbog nedovoljno poznatih razloga, zatvorio Je. cak 1 paplD~og Iegata (Dubrovcanina Junija Gradiea) tako da je doslo do .lDte~e.ncIJe Rimske kurije, bosanskog i ugarskog dvora, Dubrovnika J vikara franjevaca u Bosni. Kada je kralj Tomas 1458. preuzeo ~rpske posjede u Bosni, Tvrtko StMlcic je d?bio pet gr~ova. !,o sVJe?~anstvu grOkog povjesnicaraHalko-Kondila, Tvrtko J~ pogmuo pz:i1i~om 00- vajanja Bosne 1463. g., kada je zauz~ta i njegova zemlja.

Za Tvrtkovu braeu zna se vee IZ formulacll~. TomaSeve povelje (iz 1444. g.), gdje je naveden vojvod~. ».z bratlJomG:: Mectutlm, po imenu znamo samo za Gas par a, kOll je 1446. g. bio vrlo .ugledan, sto se vidi iz nastojanja dubrovaekih trgovaca da poklonima pridobiju njegovu blagonaklonost.s"

Po izricitom svjedoeanstvu izvora znamo da se feudalna vJast roda Stancica prostirala oko grada Perina!S

182

183

II Miklosich, Monumet_lta Serbica 247-250; Stojanovic, op. cit. 503-504 I 504-508; P. And e la e, GZM - Arheologija _ 1971 353-360' 0 Dragl§i govOIi J Din de. op, eit., 34, 41-42, 45. U dubrovaCk:om 'arhivu sa~vano je i Jedno Dr.agisino pismo (8 t 0 jan 0 vie, op. cit., II, 7).

., S t 0 jan 0 v j e, op. cit., I, 421-423 d 554-057. Ie D j n j e, op. cit., I, 41-42, 45.

• 8 t 0 jan 0 vie, op. cit., 490--495. ., DIn i e, op. cit., 41, 42 i biJ.j. 18. 87 Din i e, op. cit. 34 .

., S to jan 0 Vii e, Qp. cit. II, 102, 105. • D d n i e, op. cit., 42 i biIj. 18.

.. Op. elt. 42 i bilj. 20.

41 M i k los i c h, Monumenta Serbica 438-440.

U Dillde, L c. '

a Din H, Qp. cit., 42-43; 8 t 0 j an 0 vie, op. cit. II, 118-120 i 162-165.

Dabisiei

Oko sredine XIV stoljeea u Podrinju se, na kratko vrijeme,

javlja i moeni velikaliki rod Dabiliica. . " . . _

Ovaj, po porijeklu srednjobosanski, veliJk~k~ r~ usp~o l.e ti: jekom vremena $teei prostrane posjed.e i u Podrinju 1 Uson. Pisani dokumenti biljeze aiktivnost, odnosno prisustvo vojvode Purce (Da-

« D d n j C, op.cit., 43, bilj. 25.

45 8tojanov4C, op. cit., II, 115-117. H D I IlIi e, (]p. cit., 43--44.

47 Op. cit., 43-44.

411 Op. cit., 43.

I

biSica), 1359. i 1363. god. u podrueju Srebrenice. K~lata i Ludmera.'9

Kasnije 0 njima 'nama traga u Podrlnju, kao ni drugdje u Bosni. Vjerojatno ih je ban Tvrflko »rasuo«, nakon ugusivanja ustanka, u kojemu su, osim Tvr1lkova brata Vukiea, Dabise Kotromaniea i Sanka Miltenovlea, sudjelovala i braea DabiSici.ftU

Dabisie! se polovinom XIV stoljeea, bez sumnje, ubrajaju u najmoeniju vlastelu u Bosni. 0 tome svjedoci nedovoljno poznat povijesni izvor, ma temelju kojega je M. Orbini crpio svoje podatke o Dabisieima,51 a zatim i smisao jednog dubrovaekog uputstva za poslanika, po kojemu treba pribaviti naklonost ovoga velikaskog roda prema Dubrovackoj Republici.P" Medu velikasirna koji fungira[u kao svjedoci vladarskih povelja mogu se pouzdano razabrati clanovi ovoga roda - DabiSa (Bel'oje1)ictS i Vladislav Dabisic.1l4

Nije potpuno jasno da Ii ovome rodu pripada i vojvoda Purtia, koji je spomenut u vladarskim poveljama iz 1353, 1354, 1357. i 1367. godine."

Dinie je izraziornisljenje da [e ovaj (vojvoda) Purca identiean sa vojvodom Purcom Dabisleem." Ja sam na jednome mjestu prqtpostavio da je vojvoda Purea iz spomenutih listina Identiean sa Pureom Hrvatinieem iz roda gornjobosanskih Hrvatlnlea, koji ie kao Purca Hrvatinic izricito naveden u Tvrtkovoj povelji iz 1378. g.G7 Definitivan sud nije moguce donijeti bez odredenijih podataka.

Kako su i kada Dabisici dosli do posjeda u Podrinju, ne moze se znatL Isto se tako ne zna da Ii su ti posjedi (Ludmer, Kuslat i eventualno - Srebrenica) mekada bili sastavni dio oblasti Trebotiea i u posjedu istoga roda koji je davao i zupane i usorske vojvode i koji je, bez sumnje, u Podrinju i stariji i dublje ukorij e.nj en. U svakom slucaju, za sad a nema dokaza da su nekadasnji Dabisiea posjedi prikljuceni oblasti trebotickih velikaSa. Bit ce vjerojatnije da su usl! u direktan posjed vladara - bana.

o »rasueu« Dabisiea Orbini donosi dramatienu vijest - kako je Tvrtko, nakon pobjede, Purcu bacio u tarnnicu, a njegovu bratu Vlaslavu povrh toga iskopao oc1.58

Kuclatoviei

Ne zn~ se nista poblize 0 rodu Nikole KuCLatovica, dvorskog

kneza (magister aulae) kralja Ostoje, koji fungira kao pristav od

•• Op. cit., 48-49.

50 Sima C ,i r k 0 v : c, Istorija Bosne, Beograd, 1964. 130-132. 51 M. 0 r bin, Kraljevstvo Slovena, 149, 345.

52 Din i C, op, cit .• 49.

51 U povelji bana Stjepana II liz 1329. g. svjedok je i knez Dabisa Berojevic s bracom, a u Iatinsko] povelii iz 1345. Dabisa (Dabissa) se nalazi u grupi knezova (comites). T h a 116 c z Y, Studien 229-231.

u Vladislav je»z bratjom« svjedok na Tvrtkovoj povelji iz 1357

(T h a Ll 6 c z y, Studien 25).

55 T h a 11 6 c Z y, op. cit., 19-20, 21-22, 23-24, 25, 26-27. 51 Din i C, op. cit., 48-49.

51 P. And e 1 i c, Barones regni i drzavno vijece srednjovjekovne Bosne, Priloz.i, t:asopis Instituta za istoci.ju Sarajevo, 1976.

.. Vddi bilj. 51.

dvora na povelji iz 1417. g.G9 S obzirom da njegovo preeime upueuje na Podrinje, nije iskljuceno da i on pripada nekom ogranku gospod'Ujuceg velikaskog roda u toj oblasti.

• ••

Zmacajne spoznaje 0 Podrinju i oblasti Trebotiea mogu se dobiti, a donekle i prosiriti, posmatranjem rodbinskih, politt~kih i posjedovnih odnose medu velikaskim rodovima - nasljednim nosiocima javne vlasti u Podrinju.

Dabisiei, kao sto je vee reeeno, pojavljuju se u Podrinju na kratko vrijeme (1359 - cca 1368). Njihovi posjedi, sudeei po tragovima njihove djelatnosti, morali su se nalaziti u Srebrenici, Ludmeru i Kuslatu, a to su predjeli i upravne jedinice koje su kasnije sacinjavale vladarsku domenu. Ovo podrucje bilo je neko vrijeme pod srpskom okupacijom, a :najranije su ga zauzeli Turci. o eventualnim rodbinskim Hi vazalnim odnosima izmedu Dabisiea i drugih velikaskih rodova u Podrinju nema traga u do sada poznatim povijesnim izvorirna.?" Isto je tako nemoguce utvrditi da li je vojvoda Purca 1359. g. u Srebrenici obavljao sudsku funkciju u ime kralja ili u svoje ime.

Za Nikolu Kuclatoviea, koji 1417. g. vrsi sluzbu dvorskog kneza na dvoru kralja Ostoje, rnoze se po prezimenu ustanoviti sarno porijeklo - grad KuSlat. S obzirom na dosta rasiren obieaj ovoga doba da se ogranci nekog raagranatogroda prezivaju po uzem riazivlju posjeda ili rnjesta prebivanja, moglo bi se pomisljati da su i Kuelatovici ogranak nekog velikog roda; dobri odnosi kralja Ostoje sa Di.njicicima isli bi tome u prilog. No, to su sve koniekture bez vece vrijednosti, - Funkcija Kuclatovica roda u Kuslatu takodel" je nepoznata; OVO tim rnanje sto se ne zna da li je i Kuslat u razdoblju od 1411. do 1459. - kao i Srebrenica - pripadao srpskim despotima."

Tri, odnosno cetiri generacije Trebotica (Ivahnica - Tvrtkovica - Vlatkovica) mogle su se pratiti kroz citavih 75 godina XIV stoljeca. To su: Ivahn (1326 - 1329), njegovi sinovi Tvrtko (1333, 1357, 1366, 1367. i 1373) i Novak (13!}7), unuk Vlatko (1378, 1380, 1390, 1391-2, 1392, 1394, 1399, 1399) i vjerojatno - praunuk Vucihna (1392, 1395, 1395). Trojica cd ovih velrnoaa u ispravama su oznacavani i kao »svjedoci od Trebotica«. Kako je ime Trebotici po svome obliku patronirnik (prezime), koji se pojavljuje uz velikase, clanove bosanskog drZavnog vijeca iz Podrinja, to zakljueujem da je ono nastalo od imena Trebota, kako se zvao neki ad starijih (i uglednih) predaka ovoga roda, Iz formulacije »z bratjorn«

58 L ju b i C, Listine VII, 240.

M Ne moze se pouzdano znati. da li je u vezi sa nasim Dabisieima naziv jednoga zemljiSta (DabiSe\niona Hi Dabisevdci) u selu Toplici kod Srebrenice. 81 Din i C, op. cit., 35 .

184

185

•

vidi se da je ovaj rod bio razgranat i daleko siri od onega koji se ~oze pratiti po pisanim vrelima. Iz istih razloga sma tram da ovome s~rem rodu Trebotiea pripada i onaj Goisav Obradovie, koji je zabiIJeZen kao svjedok »od Trebotiea«, te Dragie Poznanovie, koji je kao takav spomenut 1392.

SjediSta i posjede 'I'rebotica moramo traziti najprije u samom centru, dakle u prostoru koji je u XV stoljeeu zauzimala nahija Trebotiea, a to [e grad Kliceovac i podrucje Zelenog Jadra sa dlstriktom-kotarom istoga imena (Jadar). U feudalnu oblast Trebotiea svakako treba ubrojiti i ostalo Podrinje ukoliko nije bilo izdvojeno kao vladarska domena (kao 5to je bio sluca] sa Srebrenicom u drugoj polovini XIV stoljeea). Za sam Osat imamo i dtrektne podatke da j e spadao u oblast Trebotiea ako se oslonimo na vezu izmedu imena velikaSkog roda i na.ziva sela Poznanoviea,

Osim konstatacije da su Trebotiei bili vrlo razgranat velikaski rod, treba istaknuti da su oni bili i nasljedni fupanski rod. To izvori direktno potvrduju; zupani su: Ivahn (1326 - 1329), Novak (1357), Dragie (1392).

Z.a nas je vafno konstatirati da ova (zupanska) cast ukazuje na vehku starost samoga roda u ovome kraju.

Drugu vaznu opservaeiju, koju treba istaknuti kada se govori 0 Treboticima, predstavlja cinjenica da cIano vi ovoga roda postaju usorSikim vojvodama. Da se podsjetimo: usorski su vojvode:

Tvrtko (spomenut kao vojvoda od Usore 1357, 1366, .1367, 1373), ~atk? (1380, 1390~ 1392 - cetiri puta, 1394, 1399 - dva puta) i - vjerojatno - Vuc1hna (1395 - dva puta). Preko ovoga roda i preko funkcije usorskog vojvode mi saznajemo da je Podrinje - bar u odredeno vrijeme i u odredenom smislu - ulazilo u sklop Usore. Osim toga, okolnost da jedan velikaski rod cije je matieno sjediste u Podrinju daje vojvode, najviSu upravno-politicku funkciju za siroku oblast Usore, pokazuje da postizanje casti i polozaja nije rezultat slueaja ili efemernih politickih kombinacija, nego neko dublje ukorijenjeno i opeepriznato pravo. Takav zakljueak se namece posmatranjem medusobnih odnosa u onim velikasldrn rodovima koji daju usorske vojvode.

. ~am faktor nasljedivanja zasvjedoeen je zadrzavanjern ove casti u jednom ogranku Trebotiea - Ivahniea (Tvrtko - VIatko - Vucihna) kroz gotovo citavih 50 godina, a nasljednost slicnih polozaJa u ~rednjovjekovnoj Bosni poznata je i po primjerima humskih vojvoda, knezova (i vojvoda) Donjih krajeva i dr. Iz te konstatac~Je proiz~azi zakljueak da su i ostali usorski vojvode na tu funkciju dolazile po nekom »pravu« ili redu.

Dosljedno tome, nameee se zakljucaik da su svi rodovi koji su davaJiusorske vojvode bili krvnopovezani i da su predstavljali (ravnopravne) ogranke jedinstvenog, ali siroko razgranatog velikaSk~g :~~. Razumij~ se da je .u pogledu izbora na ovu, vjerojatno n~Jvazn1Ju cast u CltaVom velikom rodu, morao vaZiti opeeustaljeru nasljedni red, koji je vafio '11 velikaSkim rodovima uopee, u bira-

nju nasljednih zupana, a donekle i u vladarskoj kuei Kotromaniea, Ovaj specifieni i arhaicn! nasljedni red, koji se do nasih dana bio zadrzao u ku6noj zadruzi, propisivao je da se na starjesinske iIi uopee nasljedne cast! i polozaje u rodu postavljaju najsposobniji Clanovi, po izboru koji obavljaju svi punopravni clanovi roda (iIi drukcije formiranog izbornog tijela). Na taj nacin je i funkcija usorskog vojvode bez velikih teskoea i potresa prelazila iz jednog u drugi ogranak - nekada [edinstvenog velikaSkog roda. U takvoj situaciji mora se pretpostaviti da su svi rodovi koji su davaIi usorske vojvode, u stvari, ogranci jednoga stabla. To prakticno znael da istom rodu pripadaju i Biloseviei i Trebotici i Zlatonosovici - Tihoradiei i Staneiei - ida svi oni imaju i pasivno i aktivno pravo glasa pri izboru za usorskog vojvodu.

Ovim rodbinskirn odnosima usorskih i podrinjskih velikaskih rod ova donekle je objaSnjen i nacln kako je doslo do uklapanja Podrinja u Usoru: sticajem politi&ih prilika usorski velikaSki rod stekao je kao feudalnu oblast i Podrinje, a kako je cast usorskog vojvode u rodu jedinstvena, to se ona protegla i na novostecene po-

sjede.

Na osnovu izlaganja 0 ovak'V'im rodbinskim odnosima velikas-

kih kuca iz kojih su se birale usorske vojvode postaje jasnija i neocekivana pojava Tvrtka Sta:ncica kao usorskog vojvode - polovinom XV vijeka. Njegovo stvarno sjediSte i direktni posjedi lezali su na Drinjaei, dakle u Podrinju - daleko od prave Usore, pa se njegovo usorsko vojvodstvo rnoze objasniti jedino nasljednim I?ravo~ i pripadnoscu velikaskom rodu koji je imao neko pravo na trtulu (1 polozaj) usorskog vojvode,

DinjiciCi se pod ovim Imenom pojavljuju relativno kasno u izvorima. Tek u Tvrtkovoj povelji iz 1378. spomenut je medu bosanskim velikasima - clanovima drzavnog vijeca, i zupan Dinjica. Iz samoga oblika Imena moze se zakljucit! da je to nadimak, 8tO maci da mu pravoga imena i prezimena ne znamo, No po samoj tituIi zupana vidi se da pripada starom rodu u kojemu je zupanska cast - po pravilu - nasljedna. Slucajnt zapis iz 1380. g. spominje i jednog od Dinjicine brace, sto pokazuje da je rod vel: u to doba u Podrinju bio razgranat.

Blifa teritorijalna ubikacija Dinjicica posjeda vodi nas u blizu okolinu Srebrenice.P" zatim u Osat,63 te u porjecje Zelenog Jadra i grad Klicevac.M A kada se ovaj teritorij usporedi 5 oblaseu Trebotiea, vidi se da se oba podrueja u cjelini poklapaju/"

I! Sarna Srebrenica nije b1J1a u posjedu Di<nj,icica, a1i se mogu, iz sacuvanih dolrumenata ~aziti tnjd:hove pretenzije na ovaj grad .

.. U spisima Dubrova&og IIIrhiva spomenuti su u Osatu rodaci [ dvor}ami Dm~e Dinjimea -pod prezimenima: Purti6i, Paraoutici ~ Krn:iCi. ~va tri ova prezimena saeuvana au do <Janas u [menima sela kola pripadaju uzem

Osatu. (D d III i C, op. cit., 34).

M 0 tome je raspravljano u prvom dijelu ovoga clanka. Grad KJ.dcevac je u najra.nije tursko doba privremeno srediSte zemlje Kovaeevrca - DitIljioica. ts Grad Klicevac je u rnahij.i Trebotic.i, a Poznan treootleki zupan je 08- tavio tra$i U Osatu (u menu sela Poonanov-ici).

186

187

, 'I'erltcrtjalno-peliticka organizacija Podrinja tijekom srednjeg vijeka

gradove u Bosni i svrstala se u red gradskih opcina ti )'Y ,

srednju Evropu toga doba.nn , lcmh za

, ~ee prvi sp~m~ Sn'breni~e u pisanim vrelima - 1:152. ._ upucuje naposto]an]e dubrovacke kolonije. Time je znsv] d ~

., ,.,. .~ te Ol:eno

~~o pO'Sto]a~]e .~aZVl]enJJ:g ~radskog naselja tako i odl't'dena 0-

Iiticka o'rgamzaCl]a grada I blize okoline. Kako izgleda J' ~ d~

.. (1349) S b'· ' Os go mu

ramje re ~emca se pojavljuje kao politieki cent. .

njemu bos~nski vOJvod.a .Purea odrzava sudenje. Godino 1 ;1~8 jer ~ put se po imenu spornmjo srebrenleki carinik. ' prvi

Bogatstvo srebrenickih rudnika bio je razlog sto i..

vlast nad Srebrenicom Cf'St.o prelazila iz ru.ke u ruku l.JJ( v,.rhov~a ki b b ih d . . . ( mastic-

lJID. or ama prvl ec(~nlJa XV stoljeea Srebrenicu K -.,. .

linu je najprije biozaposjeo Hrvoje V~kcie _ 1405 ~s ~t ~ oko-

1410, Hrv~je j: ~io prlsiljen da Srebrenicu preda ugar~ko~~ god~ skom. kralju Sigismundu, da bi je ovaj vee slijedeee _ 14{1V~ ustupio srpskom despotu Stevanu Lazarevicu. Bosanski kr. l i Tv

ko II je 1425, g. bez uspjeha pokusao povratiti Sreb '1 . .1 rt-

, .' . '. . T!'IIICU pod

SVO]U vlast. Nesto veceg uspjeha (ali ne i potpunog) ims .

Tomas, k.oji je od 14~4. do 1451. drzao Srebrenicu u nil{'k" je kkra1J

d ... sk: d . I~m onomimjurnu sa srp .rn espotrun. U meduvremenu - J 43

1444. - gradom su vl;;+.Glli Turci, Godine 1451 zaslugr rr T 9. t: . t d 1 . J ,) 1 ura a Srebrenica ope 0 az: !J'.: vlast srpskog despota a Tom' r.'

saj iz 1455. g. da gra-i povrati Bosni ponovo J.'e propa~·"·vT poku. k 1459 . 1 ' S . I. omasu

je te . g. uspje o I}" rebrenicu osvoji za Bosnu AI" .

pjeh bio. je kratkog. \':,;l:~a: vee 1462, dakle, prije os~aJ .. 1 I. taJlus-

. b k d zave - . d''1a g av-

rune osans e r - 'jrCl su zaposjeli Srebrenicu sa b]'/.· ok

linom (Kuslat, Ludme: Subin). W'm 0-

Gradskim poslov.r-x upravljali suo vijece od 12.

dski k ez : '. . gr "rtana -

purgara, gra . 1 n Z , '::;.r:nlk S odgovarajucim brojem r/"h 1 •

b ik P edstavnik c- • 1 J.ZI S uz-

etnl ab·. ~ 'd' ~: .. ~a ne vlasti, bar u vrijeme srp:.l-:ih des-

po a, .1O]e vojvo a. _;,:~a()m se upravljalo na temelju <··.b 'X

z , '_ .... u· renll:-

kog zakona«, au razo »; .. -" od 70-tak godina kovan je i no- . .

':<1.' Y') P to ia., .: . J o«: (sreb-

remcki grosi ;. os. J ":-~ • I: ; posebna srebrenicka mjera z;, Y',

a gradska opcina ima., . '; : svoj pecat.67 tezinu,

Uzi teritorij ko: ;:: pr.padao Srebrenici kao pOS(.t"

. .' . 'c..' , - J .. ) orga-

mZlranO] upravno] J'-= - r •.• nije moguce sasvim pouzda-i- .

.. , ograru-

Kao sto je vee riapomenuto, kuea Dinjicica daje nasljedne zupane. Ta moguenost je i konkretno potvrdena cinjenicom da i Dinjicin sin Dragisa nosi titulu zupana. To ne bi bilo nista neobieno kada ne bismo znali da se ma istom prostoru, odnosno u istoj oblasti - Osatu - javlja i Dragie Poznanovie, kao zupan i predstavnik oblasti i roda Trebotiea. Nama razloga sumnjati da je i Dragte postao zupanom po nekom pravu i ustaljenom redu, jer je zupanska cast u Bosni od davnina bila nasljedna. U ovakvoj situaciji ostaje jedino moguee objasnjenje da i Dragie i Dinjica pripadaju jednom rodu iz kojega se od starina biraju zupani. To isto vazi za starije trebotieke zupane Ivahna i Novaka, kod kojih je takoder nasljednost ocita, Tako bi gotovo kompletan redos1ijed zupana iz sirega roda 'I'rebotica - za jedno stoljece izgledalo ovako: Ivahn (1326 - 1329), Novak Ivahnie (1357), Dinjica (1378), Dragie Poznanovie (1392), Dragisa Dinjicic (1400, 1420, 1421. i 1426. g.).

Kad je rijef 0 rodbinskirn odnosima Dinjiciea s ostalirn velikaskim kucama, onda se mora istaknuti i direktno svjedoeanstvo Dragise Dinjicica, koji u cesto citiranom pismu iz 1427. g. braeu Zlatonosoviee - Tihoradice naziva bracom - te priznaje svoj vazalni odnos prema tadasnjem usorskom vojvodi. Ja bih dodao: priznaje poslusnost prema starjesini roda. U interpretaciji koja je upravo izlozena, ova izjava postaje sasvim jasna.

U pokusaju da utvrdimo i konkretne forme, odnosno kategorije teritorijalno-politiekih jedinica koje su tijekom srednjeg vijeka funkcionirale u bosanskom srednjem Podrinju, poci eemo od bolje poznatih elemenata ka manje poznatim, sto u ovome slucaju prakticno znaei - od mladih ka starijim periodima. Stoga eemo najprije pojedinaeno identificirati sve distrikte u Podrinju koji su se bili konstituirali kao upravne jedinice tijekom srednjega vijeka, a zatim razmotrtti i problematiku politiekih jedinica visega reda, koje su obuhvacale Podrinje u cjelini iIi njegove vece dijelove.

Upravni distrikti kasnog feudalizma

. ~ 0 ~r.ebrenlci u ::7.: .. ~:-;. vijeku postoj:i relativno bog,,'.:; l

SVI priruenici bosansk~ :_'._ ~ .:. f, njoj dosta govore. Ipak, 0 S:t; .. : .e~~tura. samoupravnor gradskoj »», -, ':";:-pno govori same M. Din i C :. 1.:llCl ~o ~a'lloj. st:,~ij~ Za lstor:J':,::-'::~:c.:':;, u srednjevekovnoj Srbiji i 1;:;'/' ~to Clt:Je najveci dlo tekst~.po,' OC;';-. 'l;,:avo Srebrenioi (str. 46-106). K,,, ': .I, .. gd~e navedena i sva starij a J.. :'::'".,~:~ f) Srebrenici. - .)lnICa je

Poslije Di~ceve s::_:.:~ ',;.;~vljeno je i dosta nove grade <, ' _ ••

po~ebno u r~~ovlllIla:. r:'_:.- :: _.~ (; "= ": i c, Dubrovcani zanatlije u s:<~~:' ~eI1J.Cl, nOJ SrebremCl. <<?,o(ilsn,,:-.,: -,.:':~ :storica:a BiH XV, Sarajevo, : ;;'/ rvjekovte u odgovail'aJuc.m pOe-=~:_~ C1)iga H. Sa b:a nov i c a Boss _. / 25.--46), Sarajevo, 1959,. (prema :-'=~:-. . dr Adema Han d Z i t: a. 'Tuzl;" "; .. pasaluk, ldna u XVI vijeku, S~r~;,:. :::7;' (prema registru), . . -r , -na oko-

11 Pod . 0 polit.cc: ,'.

aCl .. " - ,'"::, _,":,-, __ -",:: Srebren:ce preuzeti su iz c':::-.:,: ,. i.'

ceve manografl]e (Za -".J _ ::-~:arstva u srednjevekovnoJ' Srb' , .: D .n1- '.' • r.OSDJI I).

Srebrenica je izrazit primjer upravne jedinice koja je nastala i razvila se na osnovi rudarstva. Kao sto i sarno ime kaze, ovdje se, uz rudnik srebra, postepeno razvijala i metaJurgija, zatim trgovina, zanatstvo i druge prateee djelatnosti. Nas ovdje posebno zanima politiOka djelatnost koja je rezultirala u konstituiranju gradske komune sa velikim stepenom autarhicnosti, Ne treba posebno isticati da je Srebrenica, i po broju stanovnika, i po ekonomsko] snazi, i po stepenu politiCke organizacije, nadmasivala sve ostale

188

189

citi. Sarno pootojanje jednog upravnog distrikrta zasvjedoeeno je evrstom politidkom organizacijom, ali i direktnim povijesnim izvorom, koji jednom prilikorn spominje srebrenieki distrikt (districtu~ Srebrenica). Bit ee najvjerojatnije da je distrikt grad a - varosi Srebrenice zauzimao sarno sliv Srebrenieke Rijeke, odnosno Kriievice i podruc] e sela Sasa.88

Oradska tvrdava (grad) Srebrenik izgradena je tek posto se rudars'ka varos bila konstituirala kao teritorijalno-polltieka zajednica. To [e, uostalom karakteristieno i za veeinu rudarskih naseobina, koje su se razvile u varoska naselja/" .

Upravna jedinica koja se forrnirala oko utvrdenog grada SubiM, sudeei po nazivu turske nahije, spada u najraSireniju grupu kasnofeudalnih kotareva u Bosni. Ovdje je i vremenski i teritorijalni nukleus upravne jedinice - tvrdava. Ova, primarno, vojna institucija postepeno preuzima i ulogu pohtlekog centra; vojna zastita utvrdenoga grad a i funkcij a poli tiekog centra pogoduju kako razvitku naselja gradskog tipa (trgovista i varosi) tako i formiranju posebne upravne jedinice.

o gradu Subinu, pa ni 0 njegovu kotaru, u vrijeme narodnih vladara ne zna se nista. I rusevine grada jedva su bile zabiljezene u struenoj literaturi. Objavljivanjem izvoda iz turskih katastarskih popisa XV i XVI stoljeca tek se konaeno saznalo da je vee od 1468/9. godine u sistemu turske administracije u Podrinju funkcionirala i posebna- nahija Subin, u kadiluku Srebrenici. Najstariji popis zablljesio je i ruSevine - tada vee napustenog - grada, koi! je nahiji dao ime. Stoga ne treba ni sumnjati da su Turd tu upravnu jedinicu zatekli kao vee formiranu.?"

RuSevine omanjeg u1Nrdenja, koje okolno stanovnistvo zove Subinski grad, stoje na ostrom kamenitom visu izniklorn iz ovece

dubodoline. Na njegovom istoenom podnoiju smjestilo se omanje selo Subin, a sa sjeveroistoene strane jedan kompleks livada nos! ime Mrganoviei. Na tome prostoru vide se tragovi oveee nekropole sa nekoliko stecaka i veeim brojem grobova oznaeenih amorfnian kamenjem. Jedan uzi lokalitet sa konturama rusevine objasnjava se kao nekadasnja crkva. Zanimljivo je da turski popis iz 1476. godine spominje opustjeli trg u selu Mrganovieima, Sudeei po smislu toga izvora, te polozaju cnkve i groblja, Mrganoviei su bili u stvari podgrade Subina, te ekonomski i kulturni centar svo]e bliie okoline. Korisno je napomenuti da i danas u blizini Subina postoji selo Skenderovici, a subasa subinske nahije 1468/9. bio je neki Skender,"!

Vee je receno da 0 Subinu nema vijesti prije turskih deftera, od kojih je najstariji onaj iz 1468/9. Stoga nije moguce sasvim pouzdana utvrditi ni granice upravnog kotara kojemu je Subin pripadao.7Q

Po smislu turskih, deftera 0 sat je u drugoj polovici XV stoljeea, pa i kasnije, upravna jedinica lstoga ranga kao i Subin, Ludmer, KuSlat i dr.7B Raniji izvori su toliko oskudni i nesigurni da se iz njih ne moze nista dokueiti 0 organizaciji lokalne uprave.P

Danasnji pojam Osata ima dva sadrZaja; po jednom - uZem - pojmu Osat obuhvaca sav prostor koji ogranicavaju rijeka Drina na istoku, dolina 2epe na [ugu, subinski i srebrenicki distrikt - na sjeveru, planina Javor na zapadu, te srednje porjeeje Zelenag Jadra na sjeveroistoku. Drugi, siri pojarn Osata, koji jos ponegdje Zivi u svijesti stanovnistva, a moze se susresti i na nekim (starijian) geagrafskim kartama, proteze se i na citavo podrucje koje smo oznaeili kao distrikte Srebrenice, Subina (i Ludrneraj.P Ne treba posebno naglaSavati da je podrucje turske nahije i kasnofeudalnog kotara odgovaralo uzem pojmu Osata, jer su istovremeno funkcionirali distrikti (i nahije) Srebrenica, Subin i Ludmer.

Na ovom uZem podrueju Osata arheoloska topografija pouzdano zna za dva srednjovjekovna grada - Klotijevac i Durdevac?" - te za neka sela koja su se bila pocela razvijatd u naselja gradskog tipa (Turija, Petrica, Durdevacj.?" Ipak, nijedan ad ovih stra-

til Ovo .podrui!je odgovara i pt"06tiranju l"""Uje Srebrenice u najstarije tursko dooa (H and z i C, Tuzla - karla zvomick06 sandZaka).

Vje.rojatno se na srebrendOki lrotaJr odnosi i podatak i.z povelje Stjepana Tomasevica stricu Radivoju »<i 000 sto je uzeo od srebrenieke i biraeke

zupe«. (GZM 1909, 446-448). .

eo 0 gradu Srebrenilw u Srebrenici pisali su: M. Din.i i: Srebr.n.ik kraj Srebrenice, Glas SKA 161, 1934, 185-196), te H. K xes e v 1 j a k 0 v i c u radu Stari bosanski gradovi, Nase starine I, Sarajevo, 1953.

78 H. Sabanovdc, op. cit., 42, 53, 168, 169,201,231; A. Handzic donasi viSe novdh podataka 0 ilubinskoj nahiji iako ona nije predmet njegova neposrednog raspravljania (Tuzla i njena okolina u XVI V'ijeku - prema registru). Prvi podatak u strueno] lit.eraturi iIpak je objavio Vladislav S k a r l c u GZM 1930, str. 89, 90, 92, u popisu bosanskih spahija iz 1711. g., kojd OOi.to odra!ava jednu stariju upravnu podjelu bosanskog pa§aluka, spomenuta su i dva sela u nahiji Subinu (Bradevdna .i Mihajlovina), te posebno, Ismail Caw kao predstavnik Subi-na. Na pl'ilozenoj karbi Skaric je oz.nacio i pribJdzno prostinnje ove nahije, ali za nju nije dao nikaikva komentaTa. Na ka.rtu je UDeSena i oznaka za ruSevdne ilubinskog grada,

Zaniml,i1'vo je da Handzieeva karla 0 upravnoj podjeli zvorniCk:og sandZaka u XVI vijeku III iubiillSku i!lahiju ubraja d gotovo citav Osat. Kod Sabanoviea je ova nahija smjestena sjevemo od Srebreniee - oCito pogremo. Nerna sunmje da su Hai!ldZicevi podaoi najkomple1lliiji, ali se iz objavljene gra<1e ne moze jasno raspoznabi da li je u to doba uopee i postojala .i :nahdja Osat.

71 Han d z i c, op. oit., 88, 100; isti Zvornik u drugo] polovin! XV i u XVI vljeku, GomSnjak Drustva dsroricara BiH, kn], XVIII, 1968-1969 Sarajevo 1970, 148. ' ,

7: Prema Han d z Ii C Ill, u subinskoj nahiji je 1476. g. bilo 54 sela, od kojih su tri »za vrijeme nevjernika« imali status trga, jer su se u njima odrZavaLi pazari (op. cit., 88). Tada (1476. g.) bilo je 16 opustjeldh sela u ovoj nahijd.

71 Sabanovic, op. cit. 117, 134, 135, 136, 154, 198, 199,200; Handzli':, Tuzl.a i njena okolina, 44, 54, 83.

74 Thal16czy, GZM 1893; Hoffer AIeksandar, GZM 1893, 53-554.

71 0 ·razliCitim pojrnovima Osata govori i Vladislav S k a r Ii C, (GZL"I 1930, 11), etnolog L. G r <1 i c (GZM 1900, 587) ~ H. S a ban 0 v Ii c (op. olt., 135-136).

71 Rwevine ov.ih gradova i danas se raspoznaju u istoimenim selima. 77 SabanovH, op. cit., 136; Handzic, op. cit., 44.

190

191

-

teskih i €ikonomskih punktova nije se uspio razviti u znacajniji politioki centar. Tako nije doslo ni do daljeg komadanja Osata.

U pokusaju objasnjenja ovoga dvojnog pojma Osata, mislim, siri pojarn pokazuje trag jedne starije terltorijalno-politleke situ acije. Konkretno, ranofeudaina zupa Osat u svom prvotnom opsegu, po svoj prilici, obuhvacala je i Srebrenicu i Subin, a vjerojatno i Ludmer.?"

U turskim popisima iz 1468. i 1475. g. spomenut je rudnik zeIjeza u selu Daljegcsta u nahiji Osat, u zemlji Kovaeevica (A. dandZie, Rudarstvo i rudarski trgovi u Bosni u drugoj polovini XV vi[eka, referat na simpozijumu 0 starom rudarstvu BiH, Zenica 1975 - u stampi).

Distrikt Ludmer, sudeei po imenu, razvio se iz vlastelinstva koje je nekada pripadalo vlastelinu iIi vlastelinskom rodu slicnoga imena (Ludmer, Ludmir, Nudmir iii Budmer, Budimir).

Jedini spornen Ludmera iz predturskih vremena pada u godinu 1363., i to u (iskvarenom?) obliku Nudmiria. Po smislu izvora, Ludmer je u to doba u posjedu vojvode Puree Dabisica, zajedno sa Kuslatom.I" Po najranijoj teritorijalno-politiekoj podjeli turskoga doba, Ludmer ide zajedno sa Srebrenicom.t" pa se po tome moze zakljucivati da je i prije Turaka ovaj kotar pripadao vladarskoj domeni u Podrinju.

Ni podaci iz turskog doba nisu dovoljno kompletni niti jasni da bismo podrueje mogli precizno razgraniCiti. Ipak, nema razloga sumnjati da je i u srednjern vijeku teritorij Ludmera odgovarao danasnjem pojmu. Prlblizno, to podrucje odgovara teritoriju poratnog mjesnog odbora, opcine i mjesne zajednice sa sjedistem u Kravici, ili glavnini sadasnje opeine Bratunac."

Specifieno svjedoeanstvo 0 nekadasnjern Individualltetu Loomer a daju nadgrobni spomenici - steeci, Nairne, medu ludrnerskim steccima daleko je veci postotak tzv. stojeeih oblika (stela i stupova) nego medu steccima Srebrenice, Osata i Subina. U tome pogledu Ludrner je mnogo cvrsce vezan za okolinu Zvornika i Vlasenice.S2

U ranijim turskim popisima na podrueju nahije Ludmer spominje se j nekoliko rudnika (Budimir, Ljubodinje, Hlapoviei i Mratinci), od kojih je danas moguee bliie Iokalizirati same Mratince, selo u opeini Bratunac. Zanimljivo je da jedan popis u nahiji Budimir ubraja i rudnik Devanje nedaleko od Zvornika. (A. H a nd z i c Rudarstvo i rudarski trgovi u Bosni u drugoj polovini XV vijek~, referat na simpozijumu 0 starom rudarstvu u Bosni i Hercegovini, odrlanom u Zenici 1975. g. - sada u stampi).

Ka:snofeudaini kotar, odnosno nahija Trebotici, kao sto sam nastojao pokazati/" obuhvacala je - priblizno - porjecje Zelenog Jadra i zvala se drugim imenom Jadar. Naziv je dobila po prezimenu velika§kog roda koji je drZao veliki dio Podrinja kao feudainu oblast, PolitiiSki centar ovoga kotara nalazio se u gradu Klicevcu, a ekonomsko srediSte - u trgovistu (?) Jadar, negdje u blizini danasnjeg naselja Dervente (na Jadru). Samo ime Trebotiei, kao efemerni geografski pojam, ima dva sadrZaja: u sir em smislu tako se oznaeava citava feudaina oblast kojom upravljaiu Trebotiei, i u tom slu.caju se pojmovi Trebotiea i Podrinja medusobno priblifavaju. U meIn. smislu, Trebotieima se naziva same kotan grada Klicevca, odnosno upravni distrikt Jadar.

Sudeei po geogra~skoj konfiguraciji terena, situacija s etnoloskim reliktima, brojnim analogijama i okolnosti da se ovaj distrikt nije uspio formirati u neku jedinicu trajnoga karaktera, cini se opravdanim zakljuciti da je u daljoj proslosti porjeeje Zelenog Jadra pripadalo istoj teritorijalno-politiCkoj jedinici kojoj je i ostalo porjecje Drinjaee. U ovom slueaju radilo bi se 0 jedinstvenom podrueju zupe Birac.84

KZacW.nj joe posebna nahija citavo vrijeme turske uprave u Bosni,85 a i danas je organiziran kao teritorijalno-polltieka jedinica (opema). Lociran u izvornom podrueju rijeke Drinjace, Kladanj svakako spada u siru geografsku cjelinu kojoj je srediste Birac, Stoga, i zbog dosljednosti po kojoj su ranofeudalne zupe formirane u cjelovitim slivovima rijeka, mislim da je Kladanj prvotno pripadao zupi Bireu, Sudeei po imenu (Kladanj);" ovo je podrucje dosta rano postalo vlastelinstvo; tome je pogodovala i njegova relativna izdvojenost iz os tale cjeline. Pojava da se veliko vlastelinstvo razvije u upravnu jedinicu trajnoga karaktera nije nista neobicno za podrueje Bosne i Hercegovine.

Iz kasnijeg srednjeg vijeka 0 Kladnju takoder nema blizih podataka u pisanim vre1ima. Zna se da je on karavanska stanica u brdima, na vaznom putu i da se nalazi na granicama (in metis) Usore.S1 Ovaj posljednji podatak ukazivao bi donekle da bi Kla-

78 0 ovome problemu govorit eu i negro kasnije, kod dzlaganja 0 zupi Osatu.

71 Din i (: op, cit., 49.

80 Sa ban 0 vic, op, cit., 171, 199, 201, 231; Han d z i c, <lip. cit., 45, 51, 56, 331. Kao sto se vddi 1Z citirandh Imena, pocetni glas je dozivljavao promjene: stanijl turski izvort pisu ga kao Budimir, danas je Ludmer, a jedini latinski dzvor piSe ga Nudmiria.

81 Sabanovic citira R. Jerernica (Glasnik Geografskog drustva, sv. 7 i 8, 1922, 143), pa ovako ogranicava danasnji pojam Ludmera: »sevenni predeo Srebreniekog sreza izmedu potoka Krizevca, Dr.ne, Drinjaee i Jadra«. Po ovome opisu u (danasnji) Ludmer bi spadao 1 veci dio (nekadasnjeg) kotara Kuslata, 5tO ne bi odgovaralo starijem stanju, karla j Kuslat j Ludmer istovremeno imaju status polrtiekog kotara, odnosno nahije.

• 82 0 stec~ma u P~:inju ,,:idi: D. S erg e j e v ski, Ludmer, srednjevjekovni nadgrobni spomeruci, Sarajevo, 1954; Drago Vi d 0 vic, Srednjevjekovni nadgrobnt spomenici iz okoline Zvorndka, Nase starine III, Sarajevo 1956 221-238; Sefik Be S 1 a g i c, Stecci, kataloSko-topografski pregled, S~rajevo: 1971. (prema reglstru).

81 Vidi prVli ddo ove rasprave koji govOI"i 0 ubikaaiji i identifikaciji upravne jedinice Trebotici.

" Sa ban 0 vic je mislio da je nahijaTrebotici u kasniie tursko do-

ba prliJdju&na nabiji Osat (op. cit. 135).

IS SabanovdC, op. cit. 117, li19, 123, 126, 144, 148, 154, 155, 183,229. M Rij~ bna arhadroi pnidjevski oblik za musk! rod.

.., N. J 0 r g a, Notes et extraits pour servir a l'histoire des Croisades I, Pads, 1899, 308, bilj. 4.

192

1t - Studije 0 terltorijalno-poUtH!koj erg. sred. B.

193

danj mQgao ulaziti u sastav oblasti Trebotiea i Sbn~ica, koji su i titularni vojvode usorski. No takav zakljucak ipak nije sigw'an zbog toga sto se prema najranijim turskim popisima Kladanj svrstava u Kraljevu zemlju, a ne u zemlju Kova~evica iIi Stah~ib.'

, Po svjedocanstvu turskoga popisaiz 1469. g.Kladai1j je'imao

i drugo ime - Klanac Seslo: OSim toga, trg u Kladnju zvao se i CetvrtkoviSte .. 88 Ne moze biti sumnjeda su oba ova naziva rtasta1a joB u srednjem vijeku. , ,','. J ,::1 • . Birac, po danaSnjem narodnom poinianju,' odgovara p<Xlrueju opeina Vlasenice i Sekovlea. U tursko doba pojam Bir~.a' dozivlja,va:o je povremena prosirenja i red~cije.8' ;In.a~ajn<? [e nap~~n~t~ ~a se i danas razlikuje Gornji Biia~ (oko, Vlas~ice) 04 DonJeg ·Bl1~a (oko Sekovica).110 Sasvim je moguea daje ova podjela ,ri.aGornji i Donji Bira~ nastala jos u srednjem vije1ru; medu~im,_:za' ~ovj~:vanje ove konjekture bilo bi potrebnq izVrSitidetaljnija' arheolci§-

ko-topografska i etnoloska ispitivanja. ,,; . .' ' ~, ..'.' ,

U Iiteraburl je odavno nabacenapretpO$tav:ka da Sfj!'podl!8Zivom Birae _krije ~ ime nekada~nje zup~.II1~a.(ht' se .. o:v,a pretp?sta~ka razmotrt u svjetlu odredemh zakonitosti, ROkoJ~a ,s~ se .-u ~,<>sni formirale ranofeudalne rope, i kada se. te zakonitostl prrmnene nasituaciju u ovomdijelu Podrinja, ondapretp¥a~ado~i"a tezinu hipoteze. Geografskacjelin·a,~l~~inaprostora. sliVl?-!l poorucje jedne rijeke, bolje poznato stanje Iz t~()gadoba,ap.<>Sel>no - trajne grantee, etnieke osobine stanOv~istya i zajedniCko ime - takvi su elementi da je do daljega opravdano raeunat! s~gzis:" tencijom ranofeudalne zupe Birca u porj~ju Drinjace. , U~il"i1!l okvirima, sa Bireom bi granieile: zupa Osat na istoku, KrivajaHi Kamenica na jugu, solska oblast (Spreea) na sjeveru i <zllpa nepoznatog imena (Podrinje u uzem znaeenju iIi Sap~anokodanaSnjeg

Zvornika na sjeveroistoku. '. .

. Dosada se obieno mislilo da 0 Bireu nema spomenau pi~alJi!ll izvorima prije Turaka. Ja ipak ukazujem na jedan podatak lzpovelje kralja Stjepana Tomaseviea, kojuje Izdao stricu Radivoju 1461. g. U tekstu povelje se Radivoju priznaje i ono sto je on »uzeo od zupe srebarnieke i ovareke Zupe«. Kako je povelja saeuvanau kasnijoj transkrlpciji, vrlo je vjerojatno da rijec »ovarcke« treba citati kao blraeke, jer je grafija u kuriivnoj bosancici vrIo bliska, a geografske relacije srebrenieke i biraCke zupe su takve da 1 tekst postaje jasan.tIo2

. Kao sto je sluea] i sa velikim brojem drugih zupa' u Bosni,

i ovdje je ostatak ranofeudalne zupe zadrzao staro ime, dok su sti-

.. Sabanovic, op. cit., 126. ,

.. Sabanovdc, op. cit., 117, 134, 135, 155,201., ,. " -. ,,' M M. S. F i 1 d po vic, Grad i predeQBixa~, Jugoslovens.ki istOrijsk:C &:.

lIopls V, Beograd, 1939, 212-214. ' ,

11 Vidi bilj. 90. ..., ,

It GZM 1909" 446--448~ Odgovarajuca grafija u rukopisu franjeva&e kronike, pisane u XVIII stoljeeu, glasi 004fVlCE ; to je sasvim blizu gra_

fiji 6HfClVIcE .

cajem okolnosti od nje-ga bili (trajno 111 prlvremeno) otcljepljenl distrbkti Kladnja 1 Trebotlea (Judra), U takvo] podjcl! I Blrll~ lit' formirao kao kasnofeudalni kotar kojl HU Turcl svrstnll u kategoriju nahija.

Politiekl centar kotara Blrea nalazlo se u jed nom od utvrdenih gradova (Bireu Hi Komitu?), a kao ,ekonomska ~rediAta Blrea mogu se oznaeiti: varosko naselje na ~Jestu danaAnJ:- 'Y.lase:.lce i trgoviste sa tjednim sajmom u dan~snJem s~lu NedJelJl§t~.

Sto se tice pripadnosti feudalnim oblastima, vee sam istakau da bliaih podataka pisanih. !zv?ra n~~a, a~i .~ prvom ~cdu se ~o~a raeunati na posjed Trebobea 1 kasnijih Dinjieiea. Posjed Radivoja Ostojiea Kotromaniea kao da je bio privremenog karaktera.

KU§lat je, jos vise nego Subin, karakteristiean primjer ka~o Be, uz tvrdavu, podignutu iz strateSkih razloga, postepeno :azvIJa i trgovaCko-zanatlijsko podgrade, a istovremeno se forrnira 1 gradski upravni distrikt,

Vee od 1346. g. u kuslatskom podgradu se spominju dubrevaOki trgovci i zanatlije. Godine 1363. Kuslat je u. posjedu ~?Sanskog vojvode Puree Dabisiea. Zajedno sa Srebremcom OSVOJl? ga je 1410. g. Hrvoje Vukcic Hrvatlnie, da bi, opet sa Srebremcom dospio, u ruke ugarsko-hrvatskog kralja Sigismundar"

Ne zna se da Ii je Kuslat, kao i Srebrenica, neko vrijeme bio u vlasti srpskih despota, ali je karakteristieno da. u najranijoj t.ur: skoj upravnoj podjeli pripada srebre.::ic~om k~dlluku.95 .Kako je ~ po smislu ranijih izvora KuSlat d?ZlvIJa~v~~ ~tu su~btnu ~~o 1 Srebrenica (u vrijeme vojvode Puree Dabisiea 1 ~~voJa Vukelea), to je opravdano zakljuciv:ati da j~ ovai gr~d.sa svojim kotarom nekada pripadao vladarskoj domeni u Podrinju.

Za Nikolu Kuclatovica, dvorskog kneza kralja Ostoje, 1417. g.D6 ne mofe se znati da Ii je pripadao nekom nedovoljno p~n~tom vlastelinskom rodu iz Kuelata, iIi je ion poticao iz roda Dinjiciea, odnosno 'I'rebotiea.

Perin [e grad na Drinjaei, nedaleko od K~lata i Zvornik~.

Pisani izvori ga spominju samo jedanput, kao posjed U:>0rskog .VO]vode Tvrtka Stanieica - 1444. g.97 Grad-tvrdava, zatim satelitsko naselje gradskog tipa (varos), sjediste vojvode za citavu Us oru , te turska nahija u drug oj polovini XV stoljeea - svakako su dokaz da se UiZ grad bio formirao i gradski kotar. Medutim, sudeei prema

II Iako 0 Vlasenici nema pisandh podataka iz vrem~a domaCih vladara naziv jednoga kvarta danasnje Vlasenice (VaroS) d~azuJe ~~)e o~o naselje gradskoga tipa bila formirano joA prije Turaka. To lS!'O VaZJ. ~, za .1me sela Nedjeljista (kod Vlasenice), u kojemu se raspoznaje trgoviste sa tJedIum paza-

rom. Oba naselja le!e lila maeajnim prometnrcama, '

" Din i C, op. cit., 35-36, 49.

IS Sa ban 0 v ie, op. cit. 42, 51, 53, 168, 169, 199, 201, 231; Han d i i C, 0fP. cit. - prema registru, posebno str. 127 i 105.

M L ju b i C, Listine VII, 240,

.7 DiniC op. cit., 43; Handiic, op. cit. 8, 51, 52,60, lOS, 107, 127.

194

195

•

situaciji iz kasnijih vremena, ovaj kotar je bio efemernog karaktera. A. Handzic je dokumentirano pokazao kako se nahija Perin javlja sarno u najstarijem turskom popisu, a kasnije se citavo ovo podrueje integrira u distrikt (nahiju) Kuslat.D8 Taj proces odurniranja politlekog centra i odgovarajuee upravne jedinice vee je odavno dovrsen, pa danas nekadasnjem kotaru grada Perina nema traga ni u sleri etnologije.

Priblizno razgranicenje perinskog distrikta prema susjednim upravnim [edinicama istoga ranga izgledalo bi ovako: prema jugu - kanjon Drinjaee i kotar grada Kuslata, prema sjeveru - razvodno gonje izmedu Drine i Sprece te kotar grada Zvornika.

Z'lXXMtik, u starije doba pozrrat kao Zvorndk, s uzom okclinom odavna je pred:met interesovanja nasih povjesnicara i arheologa. Mi ovdje isticcmo upravno-politieku fizionomiju grada-varosi i njegovog distrikta, Prvotno jezgro ljudskog naseljenja je grad-tvrdava, uz koji se, zbog povoljnih prornetnih i uopce ekonomskih prihka, razvilo i podgrade (Subsuonich). U XV stoljecu Zvornik ima jednu od najjaeih dubrovaekih kolonija u Bosni, a visok stepen gradske samouprave, sa knezom i vijecem purgara, svrstava ga u red najrazvijenijih gradskih naselja tadasnje Bosne."

Gradski kotar, formiran jos u srednjem vijeku, vjerojatoo se nije mijenjao ni u vrijeme turske administracije, pa je stoga relativno lako razgraniciti distrikte grada Kuslata na jugu i podrucia (nahije). Sapne na sjeveru, te Sprece na zapadu.

Zanimljivo je da su Turci zatekli jos aktivan rudnik zeljeza u selu Devanju, nedaleko od Zvornika.l"? stoga trcba ukazati da je i rudarska djelatnost pospjesila relativno brzi razvitak Zvornika u XV stoljeeu, sto dosadasnja historiografija nije imala u vidu.

Sapna. Iako nema nijednog direktnog podatka pisanih vrela o predjelu, naselju (il! gradu - tvrdavi?) Sapni, mislim da ne treba sumnjati u egzistenciju upravno-pohtieke jedinice istoga imena jos u toku srednjega vijeka.'?' Ovo zbog toga sto su se ovdje stekli gotovo svi ostali elementi koji indiciraju nekadasnju politiCIOll jedinicu: geografska konfiguracija tla, istovjetno ime rijeke i terito-

rija, dobro poznata situacija iz turskoga doba (.1ah.ija. Sapna),1&:! jasni relikti etnoloskog karaktera, donedavno postojanje posebne

opeine na ovome podrueju i neki d~gi. . . v

Politioki centar ovoga podrueja (kotara - nahije) moze se nazreti 'U imenu sela Klisa, nedaleko ad danaSnje Sapne. Normalno je, naime, da u starije doba kulturni centar odgovara suvreme-

nom politickom centru. .. .

Zbog velieine, centralnog polozaja ovoga podrucja 1 a.~halcnog imena treba raeunati da je i ranofeudalna zupa u ovome dijelu Podrinja (sa manjim distriktima Sapnom, Zvornikom i KuSlatom) mogla nositi upravo ime Sapna.l'"

Feudalne oblasti

Kao sto se moze vidjeti iz dosadasnjeg izlaganja, najruze .iIi osnovne [edinice turske administracije, neposredno nako~ osvajanja Citalvog Podrinja, bile su nahije: Osat, .Subin, S:eb.remca, Ludmer, Trebotici, Birac, Kladanj, KuSlat, Perm, Zvormk 1 Sapn~~ Nahije Subbn, Srebrenica, Ludmer i Kuslat pripale. s~ srebremck~ kadiluku: Osat Trebotiei i Birae saeinjavale su vilajet Kovac, koji je bio sa~tavni' dio kadiluka Pavli i Kovac; Kladnj je bio. sastav~~ dio Kraljeve zemlje. U Zvorniku je osnovan poseban kadiluk koji je obuhvacao i neke solske nahije, dok je Sapna usla ~ okvir no:ve srebrenieke banovine, koja se odrzala pod neposrednim ugarskim vrhovnistvom do 1512. g.

U ovoj mrezi turske adrninistracije moze se bez teskoea prepoznati i raspored feudalnih oblasti kasnog feudalizma bosanskog. Srebrenica sa Ludmerom i upravnim distriktima gradova Sublna, Kuslata i Zvornika ocito [e spadala u vladarsku domenu 0 koju su se povremeno otimali bosanski, ugarsko-hrv~tski i srpski ,:,~adari i najmocniji velikaski rodovi. Upravni kotarevi, odnosno nahije Osat, 'I'rebotici (Jadar) i Birac sacmjavali su u XV stoljecu feudalnu obtest Hi zemlju Dinjicica - Kovacevica; u XIV stoljeeu to je ob~ last Trehotica, cije cstalo podrucje za sada nije poznato. Kladanj je, kako izgleda, pripadao Kraljevoj zemlji, jer je kao takav popisan 1468/9. god.

Poblize neident.ficirani dijelovi biraeke i srebrenieke »zwpe«, 'koje je nesto prije 1461. g. bio osvojio Radivoj Ostojic Kotrom.an!c, bili su, bar na kratko vrijeme, ukljuceni u oblast ovoga dugogodisnjeg pretendenta na bosanski prijestol.

88 Han d z dc, op. cit. 8, 51, 52, 60, 107, 127.

"Dinie, op. cit., 31-38; H. Kresevljakovic. Start bosanski gradovi, Nase starene I, Sarajevo, 1953, 7-45; D. M a z ali c. Zvonik (Zvornik), start grad na Drini (GZM X - Etnologija - Sarajevo, 1955, 73-116 i 243- -278); D. K 0 va c e v i c-K 0 j i c, Zvornik (Zvonik) u srednjem viieku (Godisnjak Drustva Istorieara BiH, XVI, Sarajevo, 1956, 19-35); Han d z i C, Zvornik u drugo] polovini XVi u XVI vijcku (GDBiH XVIII, Sarajevo, 1970, 141-100). Osim toga dosta grade o Zvorniku irna u eestc citiranoj knjizi H. Sabanovica. a posebno u Handzicevoj rnonografiji Tuzla i njena okoltna, te u studiji D. K 0 v ace v i c<·~ 0 j i c, 0 knezovima u gradskim naseljima srednioviekovne Bosne, Radovi Fi.lozofskog fakulteta u Sarajevu, knj. VI (1970/1971), 333-334.

100 Han d z i c, Tuzla i njena okollna u XVI vijeku, 67, 148.

101 Han d z I e (op. cit. 101) spominje rusevine staroga grad a u Sapro, ali one jos nisu arheoloski provjerene.

102 0 nahiji Sapni iz doba turske uprave ima podataka kOO S k a ri ea (op. cit. 91) Sa ban 0 vic a (op. cit. 172, 201, 202, 231) i Han d z i c a (op, cit. S, 11, 51, 52, 55, 57, 61, ·S8, 106, 107, 113.

,.3 Karte upravne podjele ovoga kraja kod Skarica i Handziea odgovaraju situaoiji turskoga doba, kada je Zvomd~, .. kao vazan politiCki. centar privukao i neke predjele uze Sapne. Posmatrajuci g~ografsku kaa::tu l .~t?varajuct reljef, stjeee se dojam da se (nahija) Zvorntk naknadno IzdvoJli:a 1Z vece cjeline.

196

197

Aktivnost vojvode Puree Dabisica u Srebreniei i spoonen 0 lljegovim ljudima u Ludmeru i Kuslatu nesumnjivo pokazuju da su i DabiSiCi, bar neko vrijeme, polovinom XIV st., drzali, kao feudalni gospodari, neka podrueja u Podrinju,

'. 0 . feudalnoj oblasti Trebotiea, koja je u naso] historiografiji 'bll~ nejasna u geografskom i politiClrom smislu, treba nesto vise reCl.

Analizom naprijed eitiranih povelja, a u svjetlu novih to'pografskih spoznaja, moglo se uociti da je u XIV stoljeeu pojam oblasti Trebotiea pribllfno identiean sa pojmom Podrinja, U pet vladarskih isprava XIV stoljeea izrtcito su naved.eni i Trebotici 'leao jedna 00 oblasti bosanske drzave. U svim ovim slueajevima, 'harem formalno, rang oblasti iIi zemlje Trebotil:a izjednaeuja se sa drugim, velikim i dobro poznatim »bosanskim zemljama«, kao ~~o su: Usora, Sol, Donji krajevi, Humska zemlja, pa i sama ufa' 'Ill »pr~va« B.~na. Dugotrajno sudjelovanje predstavnika zemlje Trebotica u vijeeu bosanske drzave moralo je imati i svoju realnu osnovu u samoj teritoeijalnoj situaeiji. Ovo pogotovo kada se ima ~ vidu da se broj trebotiekih predstavnika ne ogranicava samo na [ednu ?Sohu, kao sto je bio sluca] sa predstavnieima nekih zupa (Zagor]a, Neretve, Rame i Uskoplja), nego obieno ima bar po dvo ... 'Feu - isto onoliko - koliko, npr., i Donji krajevi, Humska zemlja 1 dr. Po tome se vidi da pojarn zemlje Ili oblasti Trebotica u citi:anim ispravama mora biti siri i veei nego sto je to samo podrue .... ~e turske nah1je Trebotica, odnosno kotara Jadra oko grada Klieevea. Kako se pak nahija - kotar Trebctici nalazi u samome sreu Podrinja, to [e i njezino sire znaeenje moglo obuhvatiti samo Podrinje Ili njegove vece dijelove. To prakticno znaei da su bar 'u ovo doba i u ovim sluzbenirn dokumentima pojmovi Trebottea '(zem1je) i Podrinja - identieni. Stanje u izvorima ne smeta ova'levo.m tumaeenju jer se nigdje ta dva pojma ne iskljucuju. Razlozi 'koji su doveli do ovakvog dvojnog naziva [ednog prtblizno istog teritorija leze u ispreplitanju teritorijalne i personalne (feudalne) 'koncepcijs u terttortjalno-politieko] organizaeiji. Nairne, u jed.nom 'slucaju, upravno-politicka jedinica konstituirana je na teritorijalnom. prinei~u ~ ?zna~ena. geografskim imenom teritorija, a drugi put Ista ta jedinica (1 teritorij) nazvana je po prezimenu vlastelinskog roda koji je kao nasljedni feud drzao u vlasti taj teritorij Ili njegov najveci dio. Bosanske vladarske povelje i sluzbene titule ~l.adara po pr~vilu respektiraju upravnu podjelu zemlje po teritorijalnom prtncipu,':" ali 00 toga pravila irna i iznimaka, Tako je na banskoj povelji 1Z 1351. g. kao svjedok 00 Donjih krajeva'?" na-

v~en Ratko Lube, a napovelji iz 1366. g. dvojica zupana (Stipko Vukovic i Milten Hryatinic) oznaeeni su kao svjedoci lOot Luzae«.loe Oeito je da u oba slucaja naziv LUZae oznacava prezime vlastellnskog roda, odnosno njegova ogranka, Drugi primjer je jos lzrazitiji. U povelji lz 1380, LIZ svjedoka »00 T.rebotica«, naveden je i svjedole »00 Bilosevrea«.'?" Za Biloseviee se zna da su usorski velika§ki rod iz kojeg je bilo i usorskih vojvoda. Ovdje, dakle, pojam Bilosevil:i oznaeuje zemlju .- dio Usore, koji ddi u posjedu velikaSki rod iBilosevica.

Kao sto se vidi, pojam Trebotiea u citiran.rn poveljama oznaeuje, u prvom redu, posjede, odnosno zernlje koje, kao feudalnu oblast, ddi velikaski rod Trebotlca; to je, u stvari. Podrinje, odnosno njegov najveei dio. U ovoj medusobnoj identifikaJCiji, odnosno dvojnosti naziva, naziru se i pokusaji da se pomire ill izravnaju feudalni (personalni) i klaslcni teritorijalni prineipi u sistemu teritorijalno-politieke organizaeije. Sam naziv Trebotil:i, kao oznaka za izemlju Trebotiea ili za Podrinje, odrsavao se gotovo eijelo XIV stoljeee, ali se nije bio sasvim izgubio .ni u vrijeme turskih 08- vajanja.

Ranofeudalne zupe u Podrinju

_'.:;"

Raspolofiva historiografska grada kojom smo se do sad a sluzili potjece izkasnofeudalnih, turskih iIi etnoloskih izvora. Stoga ona moze.::pruziti samo posredna svjedoeanstva 0 upravnoj organizaciji ranog feudalizma, odnosno 0 statim zupama koje su funkcionirale na ovome podrucju. Ipak, opreznom selekeijom grade i adekvatnom ocjenom, i ako se vodi raeuna 0 analogijama iz susjed.nih krajeva, mogu se u Podrinju raspoznati tri ranofeudalne zupe: Osat, Birae i Podrinje u uzem smislu iIi Sapna.

,Zupa Birac

Sliv rijeke Drinjace,uz neke manje redukcije, predstavlja izrazitu geografsku cjelinu, Velicina slivnog podrueja odgovara prosjeku ostalih bosanskih zupa organiziranih u porjecjime manjih rijeka, kao Sto su, npr.: Lepenica, Lasva, 'I'rstivnica, Vrbanja i druge. Po danasnjoj upravnoj podjeli, na ovome prostoru funkclonl_ raju opeine Vlaseniea i Srebreniea (u ejelini), te Kladanj [najveeim d.ijelom). U vrijeme turske uprave, ovdje su povremeno iIi traino bile organiziraae nahije: Birae, Kladan] i Trebotiei, a taka je bilo i u .bosanskom .. kasnom feudalizmu. Stoga se i nameee zakliucak da .je~ vrijemefunkeioniranja ejelovitog zupskog sistema, dakle u ranom feudali2lIniU, porjeeje Drinjace saeinjavalo jedinstvenu Zupu

1M Sastavni ~jel~i ~anske drlave (po teritorijalnom prtincipu) su:

Bosna! Usora, DonJi krajevi [ Humska zemlja, te pojedinaCnQ spomenuti: Sol ~Je, NeretV'a, .. ~ama, Yskoplje, Zavrsje, Podrinje, Hrvatska, kako su nave~ dem u knroboraClJa P?'Ve1Ja. SadrZaj formal;n.ih ti1lula je neMo dr.ugaeiji: RaSka Bosna, Humska zemlja, Usora, Sol, Donji krajevi PodriJnje Rnimorje Zapadn~

&trane, Hrvatsk.a, Dalmacija. '"

IN T h a 116 c z y, Studien, 17-18.

J.

~:.J"'; S uY'mf 0; Hil"Vatski, spOmenici, 83--84. 117 GZM, 1897, 191.

198

199

-

pod imenom Birac. Na ostalu ddlrumentacij'll 0 ovoj Zupi ukazano je prilikom izlaganja 0 Ikasnofeudalnom kotaru Bireu,

Zupa Osat

Osat je dio Podrinja, u najuzem znaeenju rijeei, omeden POljeejem Drinjaee sa zapada i sjevera, a obroncima planine Javora .,..,... sa juga. Cit avo podrueje - sa slivovima 7-8 manjih Drininih pritoka predstavlja jasnu, iako me sasvirn homogenu, geografsku cjelinu. Ovako opisan prostor odgovara sirem pojmu Osata (0 kojem je vee bilo rijeei), a dobrim dijelom se poklapa sa bivsirn kotarom ili srezom srebreniekim. Po danasnjoj upravnoj podjeli ovdje funkcioniraju opcine Srebrenica i Bratunac.

Jedan jedini podatak, na koji povjesnicari ukazuju kao na moguei dokumenat 0 zupi Osatu u srednjem vrijeku, nije pouzdan, Nairne, u tekstu poanatog ugovora u Tati, koji je sklopljen 1426. g., spomenut je i grad Tisnica (Thysnicza) u distriktu »Ozach«, Sto se tice znacenja rijeci »Ozach«, nije iskljueena mogucnost da je pri visekratnom prepisivanju doslo do ovakve grafije, ali to za sada nije moguce do kraja provjeriti jer nije poznata ni lokacija grada Tisnice.

200

Turski defteri XV stoljeea po pravilu se odnose samo na UZI kotar (nahiju) Osat.

Danasnje narodno poimanje Osata, kao sto je vee napomenuto ima dva sadrzaja: jedan - uzi, koji odgovara turskoj nahiji Osat, i jedan - siri i ne sasvim jasan, u koji spada glavnina da~alinje srebrenieke i bratunaeke opcine. Specifiene etnoloske osobine Osata jasno su izrazene samo na podrueju mega Osata. Znaeajno je, ipak, napomenuti da se, po pravilu, ovako izra~ite :tno~os~~ specificnosti odrzavaju na prostorima koji su u davnoj proslosti bili

organizirani kao zupa. . .

Usprkos ovakvoj nepotpunosti dokumenata, sklon sam misljenju da je ova geografska cjelina u ranijem srednjem vijeku bila organizirana u jedinstvenu zupu i da je ta zupa nosila ime Osat. Razlozi za takvo opredjeljenje SU, osim geografske cjeline, relativno velik prostor sa vise sadrzaja, arhaicno i etimoloski tesko objasnjivo irne, relikti u nazivu i etnoloskim osobinama stanovnistva koji imaju dosta analogija u ostaloj Bosni (i Usori), a zatim, i oko.Inost da se postanak ostalih upravnih jedinica na ovome podrucju moze racionalno obj asni ti.l08

Najznacajniji politick! centar na podrucju sireg Osata svakako je Srebrenica, bad od prve polovine XIV stoljeea pOl r:adal.i~:

Od ostalih politiekih sredista treba spomenuti gradove: Subi>, koji je imao i svoj upravni kotar, zatim Klotijevac i Durdevac u ~sa~~: kod kojih ta funkcija politickog centra nije bila dosegla ne'-,:~ VIS: nivo, Kasnofeudalni upravni distrikti (i turske nahije) n r podrucju ranofeudalne zupe Osata su: Srebrenica, Osat, Subin. i Ludm~r:

Rudarstvo, a s njim povezano i zanatstvo sa trgovmom, bill su osnova na kojoj su se razvila relativno brojna n"ilselj~ va:-)YD'5 tipa. Osim Srebrenice, to su: Petrica, Dur~~vac, Za?:lk:rl~a, .~rganoviei kod Subina, Turija i neka druga, cija lokacija JOs n.je utvrdena.

Zupa Podrinje i l i Sapna

Dio Podrinja koji se stisnuo izmedu rijeke i krajnjih istocnih izdanaka planine Majevice takoder pre:istavIja odredenu geografsku cjelinu. Sjeverna granica ovoga podrucja nije sasvim ostra, ali je ipak jasno ocrtana razvodnirn kosama izmedu slivova rjecice Tavne i Sapne. Na jugu su planinski vijenac prekinula korita Dr'njace i Jadra, ali je osnovna linija majeviekog vijenca ~os uvijek ostala jasna. Tako je i nevelik prostor oko usca Drlnj ace vidljivn odvojen od Birca.

Ova geografska cjelina, koja po veliciniodgovara starim bosanskim zupSJrna i koja nije mogla pripadati nijednoj od susjednih

1011 Okolnost da se u tursko vrijeme teritorlje nahija Subina ,i Osata povremeno stapaju ill ulaze u sastav Srebrenice, govori na svoj naein 0 n ekadaSnjem upravnopoljtickom [edinstvu ovoga kraja.

201