Professional Documents
Culture Documents
SEMINARSKI RAD
2
1. U V O D
Sam naslov islamsko bankarstvo već nam govori o nečemu novom i veoma rijetkom koje se
pojavljuje kod nas.
Kroz seminarski i prezentaciju proći ćemo kroz odreĎene faze nastanka i razvoja islamskog
bakarstva, Modele finansiranja, te islamskog finansijskog trţišta, a to ćemo sve pokazati i na
praktičnom primjeru jedine banke u BIH koja posluje po ovim principima islamskog
bankarstva. Najveća ekspanzija islamskog bankarstva i drugih islamskih finansijskih
institucija ostvarena je u bogatim arapskim zemljama – izvoznicama nafte.
3
2. ISLAMSKO BANKARSTVO
Razlog zatvaranja: Vlada Egipta odnosno tadašnje društvene prilike nisu bile naklonjene
“novom pristupu”. Osnivanje ove banke kao i drugih banaka koje su se opredijelile da posluju
u skladu s principima Šerijata* smatrano je utopijom.
Godine 1963. u Maleziji je osnovana Muslim Pilgram Saving Corporation koja se od 1969.
godine transformira u Oiligrams Management and Fund Board of Malaysia popularno
nazvana Tabung Hajii. Ovaj fond je mobilizirao sredstva koja su predstavljala svojevrsnu
Štednju vjernika za obavljanje Hadţa, svete islamske duţnosti. Novac koji su vjernici
godinama štedjeli s ciljem za navedenu namjenu mogao je biti povjeren samo institucijama
koje su čiste od kamate, odnosno koje posluju na principima Šerijata. Iako nije bila banka u
klasičnom smislu, Tabung Hajji je u osnovi obavljao dvije značajne bankarske funkcije –
prikupljao depozite i vršio plasman sredstava u skladu sa islamskim principima poslovanja.
Postao je značajan investitor na trţištu Malezije, 1987. godine dobio je nagradu za doprinos
razvoju islamskog bankarstva od strane Islamske razvojne banke (Islamic Development Bank).
Veliki dio zasluga za razvoj savremenog islamskog finansijskog sistema pripada teoretičarima
islamske ekonomije. Oni su razvili poseban teorijski pristup koji je pomogao praktičnoj
implementaciji cijelog koncepta. Prvi studij islamske ekonomije uveden je 1967. godine na
Umm Durman Islamic University u Sudanu. Danas se islamska ekonomija izučava na mnogim
univerzitetima u svijetu.
U navedene svrhe IDB godišnje troši do dvije milijarde dolara i trenutno broji 56 zemalja
članica. Sedamdesete godine su bile posebno značajne za razvoj islamskog bankarstva.
4
Islamski vjerski zakon (Šerijat) koji strogo zabranjuje poslovanje s kamatom. U tom
desetljeću su osnovane:
Ujedinjeni Arapski Emirati – Dubai Islamic Bank (prva islamska komercijalna banka)
Filipini 1973.godine – Philippine Amanah Bank
Sudan 1977.godine– Faisal Islamic Bank of Sudan
Egipat – Faisal Islamic Bank of Egypt
Bahrein 1979.godine– Bahrein Islamic Bank
I mnoge druge...
U Egiptu samo tri banke klijentima nude finansijske usluge na islamski prihvatljivim
principima. Oman je jedina arapska zemlja gdje je islamsko bankarstvo potpuno zabranjeno.
Nasuprot tome Bahrein predstavlja globalno središte islamskih investitora sa 22 registrirane
islamske banke.Iran, Pakistan i Sudan su zvanično konvertirale svoje konvencionalne u
islamske finansijske sisteme.
Kao prva banka na Zapadu osnovana je 1978. godine Islamic Finance House u Luksemburgu
koja posluje na islamskim principima. Zatim u Velikoj Britaniji u Londonu, Ţenevi,
Kopenhagenu i Melburnu. To su samo neke od značajnijih islamskih finansijskih institucija
koje posluju na Zapadu, a svoje poslovanje realiziraju u skladu sa principima Šerijata. Neke
zapadne konvencijalne banke obavljaju usluge na principima Šerijata za potrebe svojih
klijenata. Na primjer Union Bank of Switzerland izgradila je sličan pristup pri izboru
investicija za potrebe Islamic Investment Fund.
5
Islamski finansijski sistem biljeţi stalna unapreĎenja. Najznačajniji napredak ostvaren je
početkom devedesetih godina, kada dolazi do osnivanja nekoliko komercijalnih banaka koje
su se opredijelile da svoje ukupno poslovanje usklade sa principima Šerijata. Snaţan podsticaj
razvoju islamskih finansija bilo je i osnivanje Islamske banke za razvoj sa sjedištem u Dţedi,
u Saudijskoj Arabiji.
Početkom dvadesetih godina uspostavljaju se uvjeti za razvoj islamskog novčanog trţišta, ali i
meĎunarodnog islamskog trţišta vrijednosnih papira. Uspostavlja se Islamic Dow jones
Index, kao i Financial Times Islamic Inedx, te omogućava transakcije na berzama u skladu sa
principima Šerijata. Aktuelni su dogovori o voĎenju zlatnog dinara kao zajedničke valute
islamskog finansijskog trţišta, valuta koja bi imala puno pokriće u zlatu.
Danas u svijetu posluje više od 350 različitih islamskih finansijskih institucija koje posluju u
više od 50 zemalja na svih pet kontinenata, a posebno u područjima Bliskog Istoka, Afrike,
Jugoistočne Azije, Sjeverne Amerike i Evrope.
6
Pojava ovih u islamu zabranjenih elemenata poslovnog ponašanja moţe dovesti do
prevare, odnosno nanošenja štete nekom od učesnika u poslovnom procesu.
6. Nema finansiranja ili saradnje sa kompanijama koje se bave proizvodima ili
aktivnostima koje su u islamu zabranjene (haram).
Banka svoje aktivnosti obavlja na dozvoljen - zakonit način. Ona će podrţavati samo
djelatnosti koje u Islamu nisu zabranjene. Banka neće finansirati proizvodnju ili trgovinu u
islamu zabranjenih proizvoda. To praktično znači da se ona neće baviti nezakonitim
aktivnostima (npr. «pranje novca», korupcijom i sl.); neće finansirati i podrţavati zabranjene
djelatnosti (npr. Proizvodnju alkohola, otvaranje kockarnica i noćnih klubova i sl.), niti će
podrţavati proizvodnju ili promet u islamu zabranjenih proizvoda (npr. alkohola, droge,
svinjetine i sl.).
IZVORI FINANSIRANJA
(DEPOZITI)
(
TEKUĆI RAĈUNI INVESTICIONI
Al-Wadiah ugovor RAĈUNI
PLS raĉuni
7
Tekući računi (Al-Wadi´ah ugovor)
Funkcioniraju isto kao i depoziti po viĎenju, odnosno tekući računi konvencionalnih banaka.
Oni sluţe kao kratkoročni transakcioni depoziti kojima deponenti mogu raspolagati u bilo
koje vrijeme u punom iznosu bez ograničenja. Ona će od deponenata unaprijed traţiti
saglasnost za njihovo korištenje, ali samo do trenutka kada ih deponent bude ţelio povući ili
koristit. S obzirom na to da banka sredstva koristi na vlastiti rizik, deponent ne učestvuje u
raspodjeli dobiti koju banka, njihovim korištenjem eventualno ostvari. Banka ne naplaćuje
proviziju niti druge troškove za korištenje sredstava sa ovog računa, a na kraju mjeseca
dostavlja deponentima izvod sa evidencijom stanja i svih promjena u toku prethodnog
mjeseca.
Tretiranje štednog depozita kao kard hasan, što podrazumjeva poklanjanje banci svih
novčanih ili nenovčanih efekata (koristi) koji korištenjem tih sredstava mogu proisteći.
Deponenti imaju pravo učešća u dobiti banke u omjeru koji zavisi od visine depozita i perioda
u kojem je depozit bio povjeren banci. Banka sa deponentom zaključuje ugovor na principima
al-mudarab gdje se pojavljuje u ulozi „poduzetnika“, a deponent u ulozi onoga koji osigurava
potreban kapital. Ugovorom se utvrĎuje omjer ili proporcija raspodjele očekivanog profita ili
gubitka. U slučaju gubitka pri investiranju, s obzirom na to da se deponent pojavljuje u ulozi
vlasnika kapitala, a cijeli nastali gubitak pada na njegov teret.
8
Podrazumjevaju da se sredstva deponiraju na ovim računima bez vremenskog ograničenja
i automatski se obnavljaju do opoziva od depnenta. Rok za opoziv unaprijed se utvrĎuje i
obično iznosi tri mjeseca. Obračun i isplata profita vrši se nakon isteka poslovne godine.
2.4.2. Specijalni investicioni raĉuni (Profit and Loss Sharing – PLS raĉuni)
Profit koji se ostvari iz ovog posla dijeli se izmeĎu deponenta i banke. U ovom slučaju banka
se pojavljuje u ulozi zastupnika ili agenta investitora. Nadoknada banci se unaprijed utvrĎuje
na bazi provizije ili učešća u ostvarenom profitu.
MODELI
FINANSIRANJA
Posebno mjesto pripada kreditima bez troškova i naknada (kard hasan) koji za klijente
predstavlja najpovoljniji model finansiranja.
9
Murabaha
Istisnaa
Najma Idţara
Partnerstva Mušareka
Svakako je najznačajniji model finansiranja koji u svom poslovanju koriste islamske banke.
Uz primjenu ovog mehanizma danas se realizira više od 70% kreditnih aktivnosti islamskih
banaka. Murabaha, u osnovi, predstavlja tehniku kratkoročnog finansiranja. Sama riječ
murabaha nastala je od arapske riječi ribh što znači profit. U osnovi to je ugovor o prodaji po
kojem se roba prodaje po nabavnoj cijeni uvećanoj za odreĎeni profit.
Prodavac je obavezan saopćiti kupcu nabavnu cijenu robe i profit koji će nastati njegovim
poslom. To je vrsta trgovine gdje klijent zahtijeva da banka za njega izvrši kupovinu potrebne
trgovačke robe, proizvoda, investicione opreme i drugog, jer on, zbog nedostatka sredstava,
nije u mogućnosti to sam učiniti.
Klijent u svom zahtjevu precizno definira svojstva predmeta kupovine i banci predaje
«obećanje za kupovinu» kojom se obavezuje da će po izvršenoj nabavci, od banke kupiti,
odnosno preuzeti traţene proizvode.
Banka preuzima na sebe odgovornost da, pod najpovoljnijim mogućim uvjetima, kupi robu sa
svojstvima koje je odredio klijent. Ona po Šerijatu mora postati njen vlasnik. Nakon toga,
banka robu prodaje klijentu po cijeni koja pokriva nabavnu, uvećanu za proviziju ili prihod
banke u ovom poslu.
Visina bankarske naknade ili profita ranije je usaglašena sa klijentom i u praksi islamske
banke rijetko prelazi 10% nabavne cijene robe.
10
Klijent plaća robu banci na bazi otplate koja se vrši u ratama uz dogovorane olakšice i u
odreĎenim vremenskim intervalima. Naravno, u skladu sa dinamikom plaćanja i drugim
olakšicama, bit će različiti i nivoi profita koji će prodavac ili banka u tom poslu ostvariti.
Murabaha kao model, posebno je pogodan za finansiranje trgovine na kratak rok. Koristi se i
pri otvaranju akreditiva i finansiranja uvoza. Islamske banke u praksi je koriste kao pogodan
model finansiranja u različitim sektorima.
2.5.1.2. Salam
Korist za prodavca je u tome što će ranije doći do finansijskih sredstava neophodnih za proces
proizvodnje i pokrivanje drugih troškova, dok će kupac na ovaj način ostvariti niţu cijenu od
cijene koju bi platio na dan isporuke i zaštititi se od njenog mogućeg rasta.
Ukoliko se banka pojavi kao posrednik ili kupac, ona će nakon obavljene kupovine moći robu
prodati u cijelosti za gotovinu, uz plaćanje po isporuci ili uz plaćanje na kredit. U ovom
modelu finansiranja nije dozvoljeno da banka vrši dalju prodaju robe prije nego postane njen
vlasnik.
2.5.1.3. Istisna´
Prema nekim autorima, predstavlja jednu od varijanti modela salam, dok drugi ukazuju na nju
kao na nezavisan i specifičan model fiansiranja.
Istina´ se pojavljuje u slučaju ako proizvoĎač prihvati narudţbu, sa ili bez uplate avansa, za
proizvodnju koju će u budućnosti realizirati sam ili angaţiranjem drugih radnika, odnosno
drugih preduzetnika.
11
Predmet ovog posla obično se izraĎuje po posebnoj specifikaciji ili po posebnom projektu.
Ukoliko nije ugovoren avans u cijelosti, plaćanje se moţe vršiti segmentirano u skladu sa
obročnom isporukom ili dinamikom realizacije posla.
Banka se moţe pojaviti u ulozi posrednika izmeĎu prodavca i kupca finansirajući posao. U
tom slučaju zaključuje dva neovisna ili vezana istisna´ ugovora. Partneri nemaju pravo
odustati od ugovora, osim u slučajevima da proizvodi ne odgovaraju ranije usaglašenoj
specifikaciji ili projektu.
Kod ovog tipa ugovora nabavku materijala potrebnog za realizaciju posla vrši proizvoĎač.
Ukoliko nabavku vrši naručilac posla, onda se radi o idžara ugovoru.
Ovaj model finansiranja otvara široko polje primjene u poslovanju islamskih banaka. Ne
koristi se kod poljoprivredne proizvodnje, ali se koristi za realizaciju kako manjih tako i
krupnih projekata.
2.5.2.1 Idţara
Predstavlja poslovni odnos u kojem banka kupuje predmet iznajmljivanja i daje ih u zakup
svojim klijentima. To je klasični «lizing» posao koji rado koriste mnoge islamske banke.
Ugovorom o zakupu definiraju se svi bitni elementi, a posebno predmet i period zakupa, te
cijena, odnosno zakupnina.
U toku trajanja lizinga banka, kao vlasnik predmeta zakupa, na korisnika prenosi pravo
korištenja. U toku perioda lizinga korisnik, pored zakupa, moţe plaćati i dio cijene predmeta
lizinga. Nakon isteka ugovora oprema se vraća vlasniku ili vlasništvo prelazi na korisnika,
odnosno korisnik vrši otkup predmetne opreme. Predmet lizinga moţe biti kako pokretna,
tako i nepokretna imovina.
Islamske banke, u osnovi, razlikuju dvije vrste idžara ili lizing poslova.
Operativni idžara posao podrazumijeva da banka nabavi ili kupi odreĎenu imovinu ili
opremu koju će kasnije rentirati zainteresiranim korisnicima. Na ovaj načina banka ostvaruje
prihode po osnovu koristi koju korisnik najma ostvaruje upotrebom iznajmljene imovine.
Nakon isteka perioda najma, imovine ili oprema vraća se vlasniku, koju ovaj ponovo
iznajmljuje drugom korisniku.
Ovaj vid idžara posla za banku predstavlja dvostruki rizik. Prvi je rizik smanjenja traţnje za
opremom koju je banka nabavila sa namjerom iznajmljivanja i drugi, smanjenje vrijednosti
predmeta lizinga usljed fizičkog habanja i tehnološkog zastarijevanja.
Operativni idžara posao koristi se za iznamljivanje skupe imovine ili opreme koju, zbog
visoke cijene, korisnici nisu u mogućnosti kupiti. TakoĎer se moţe koristiti kod industrijske
opreme, poljoprivredne mehanizacije ili proizvodnih i poslovnih objekata.
12
Idžara posao sa kupovinom sličan je operativnom idžara-modelu finansiranja, s tim što se u
ovom slučaju imovina ili oprema, nakon isteka perioda najma predaje korisniku najma.
Ovaj vid idžara u osnovi predstavlja prodaju sa odgoĎenim obročnim plaćanjem. U ovom
slučaju imovina ili oprema se nabavlja po zahtjevu korisnika najma, tako da je cijeli posao
opterećen manjim rizikom od operativnog idžara posla.
Banka će u svoju prodajnu cijenu kalkulirati i odreĎeni nivo profita koji će prethodno biti
usuglašen sa korisnikom najma. Po isteku perioda najma, imovina ili oprema obično postaje
vlasništvo korisnika najma.
U ovom slučaju, nakon isteka perioda najma, banka moţe opremu «pokloniti» korisniku ili je
prodati uz odreĎenu cijenu koju korisnik najma plaća odmah i u cijelosti po okončanju
perioda najma ili u ratama.
Ovaj vid idžara posla primjenjuje se kod finansiranja kupovine nekretnina, računarske i druge
opreme, mehanizacije i slično. U skladu sa Šerijatom, davalac predmeta najma na korisnika
ne prenosi odgovornost upravljanja, odrţavanja i osiguranja predmeta najma.
Predstavlja poslovni odnos banke i njenog klijenta ili vrstu udruţivanja s ciljem uspješne
realizacije specifičnih poslovnih aktivnosti. Partneri zajedno učestvuju u finansiranju
investicije i zajednički vode posao. To je jedna vrsta «joint venture» - zajedničkog ulaganja
kao razvijenog oblika poslovne saradnje meĎu poslovnim partnerima.
Partnerskim ugovorom ureĎuje se vrsta posla, okvir u kojem će posao biti realiziran, njegovo
trajanje i odnos raspodjele profita koji će biti ostvaren u konkretnom poslu. Profit se dijeli u
skladu sa ranije usaglašenim proporcionalnim odnosom ili doprinosom svakog učesnika u
realizaciji posla. Srazmjerno se dijeli i eventualni nastali gubitak. Raspodjela profita ili
gubitka bit će ostvarena nakon okončanja posla ili projekta, na kraju poslovne godine ili u
drugim terminima za koje se partneri usaglase. Osnovno je da će se raspodjela izvršiti nakon
prikupljanja svih relevantnih podataka o poslu i utvrĎivanja periodičnog ili konačnog
poslovnog rezultat.
Vaţno je naglasiti princip, da su obje strane slobodne u odreĎivanju uvjeta ugovora, s tim da
je neophodno unaprijed utvrditi procenat buduće raspodjele profita ili gubitka. Ono što ne
mogu utvrditi jeste fiksan iznos koji će bilo koja od strana u ovom poslu na kraju primiti.
Naravno, banka će biti slobodna sa različitim partnerima ugovarati različite omjere raspodjele
profita ili gubitaka. Pritom ona će, ipak, voditi računa o osnovnim principima raspodjele
profita ili gubitka.
Trajna mušaraka predstavlja trajno učešće koje nastaje vlasničkim udjelom ili dioničarstvom
banke u kapitalu zajedničke firme. Trajanje firme nije vremenski ograničeno. Firma prestaje
po odluci osnivača ili dioničara, te u drugim slučajevima predviĎenim zakonom.
13
Vlasništvom dijela dioničkog kapitala banka stiče sva upravljačka prava i učestvuje u
raspodjeli dividendi u skladu sa učešćem u dioničkom kapitalu društva. Svaka kupovina ili
prodaja dionica društva moguća je i prihvatljiva jer se u ovom slučaju radi o trgovini. Ono što
nije prihvatljivo jesu svi oblici dionica povezani sa kamatom ili dionica na osnovu bilo kojeg
oblika garancije minimalne stope profita koji će potencijalni dioničari ili budući kupci moći
ostvariti.
Privremena ili opadajuća mušaraka predstavlja postupno smanjenje učešće banke u kapitalu
zajedničke firme. Ugovoreni odnos zasniva se na učešću banke u kapitalu firme kod njenog
osnivanja uz dogovorenu dinamiku smanjenja učešća banke, odnosno prenošenja vlasništva ili
dionica banke na druge partnere ili dioničare.
Time banka postepeno, uz ranije dogovorene uvjete smanjuje svoj ulog na nulu i izlazi iz
zajedničke firme, odnosno povlači se iz projekta. Naravno, dok je banka u firmi, srazmjerno
njenom učešću pripada joj i ostvarena dividenda.
2.5.4.1. Mudaraba
U ovakvoj vrsti finansiranja banka ne ulazi u upravljanje i praktičnu realizaciju posla, ali
prilikom zaključenja ugovora moţe u saradnji sa poduzetnikom, definirati odreĎene uvjete
koje su ugovorene strane duţne poštovati. To se, npr. moţe odnositi na namjenu investiranja
sredstava banke.
Osim toga, banka će biti ovlaštena spriječiti poduzetnika u preduzimanju poslovnih aktivnosti
ili nedozvoljenih, nelegalnih i štetnih radnji koje mogu rezultirati gubitkom. Mudarib,
takoĎer, ne smije posuĎivati sredstva na bazi kamate od drugih banaka, jer je to po Šerijatu
strogo zabranjeno.
Banka moţe preuzeti funkciju nadzora nad realizacijom zajedničkog projekta, sa pravom
uvida u trošenje sredstava, te zahtijevati konsultaciju pri donošenju strateških poslovnih
odluka neophodnih za realizaciju zajedničkog projekta. Banka će biti obavezna čuvati
poslovne tajne projekta i pridrţavati se drugih odredbi ugovora.
14
moţe se odrediti fiksna suma novca koja će biti isplaćena jednoj strani, već omjer podjele
mora biti isključivo izraţen u procentima. Banka, u ovom slučaju, nije dioničar u firmi niti
vlasnik posla, ona se pojavljuje samo kao finansijer – strana koja osigurava kapital. Njena
odgovornost u poslu ograničena je iznosom posuĎenih sredstava. S druge strane, menadţer
preuzima odgovornost uspješnog voĎenja posla. On ne smije koristiti poslovne fondove za
svoje lične interese, osim plaće i dogovorenog dijela ostvarenog profita.
Mudaraba u razvoju islamskog bankarstva ima poseban značaj. To je prvi razvijeni model
finansiranja za koji se smatralo da će biti i najviše korišten u praksi islamskih banaka.
Svoju primjenu našao je u različitim segmentima industrijske proizvodnje, zanatsva pa i
trgovine. MeĎutim, zbog visokog rizika kojim je opterećeno poslovnje na principima ovog
modela finansiranja njegova primjena je, u posljednje vrijeme, prilično reducirana.
Kod ovog modela finansiranja pojavljuju se dvije varijante koje se koriste u segmentu
poljoprivrede, a funkcioniraju na principima raspodjele prinosa ili roda. Tako razlikujemo:
Muzar´a – jedna strana ustupa ili osigurava zemlju, a druga rad i menadţment. Nakon ţetve
prinos se dijeli prema ranije usaglašnim omjerima.
Musaqah – jedna strana osigurava zemlju sa nasadom voća, a druga rad i menadţment. Po
sazrijevanju i prikupljanju plodova, prinos se dijeli prema ranije usaglašenim omjerima.
Kard hasan je kredit bez troškova i naknade, pozajmica korisniku uz njegovu obavezu da
banci, nakon odreĎenog roka, vrati osnovnu sumu primljenog kredita, tj. samo glavnicu. Da li
će korisnik takvog kredita vratiti banci uvećanu sumu primljenog kredita i kolika će ona biti,
biva prepušteno njegovoj slobodnoj volji.
Kod nekih islamskih banaka privilegiju dobijanja ovakvog kredita imaju vlasnici investicionih
depozitnih računa. Druge banke koriste ovaj model finansiranja pri odobravanju kredita
studentima ili drugim, ekonomski slabijim klijentima s ciljem njihovog finansijskog jačanja ili
omogućavanja da, pod povoljnijim uvjetima, pokrenu vlastiti biznis.
15
Ovakav način finansiranja moţe se primjenjivati i u procesu podsticanja razvoja odreĎene
privredne ili vanprivredne djelatnosti, privredne regije ili posebne društveno značajne
aktivnosti.
Modeli finansiranja %
Murabaha 70,19
Mušareka 6,48
Mudareba 7,29
Idţara 4,84
Ostalo 11,20
Ukupno: 100,00
To su, uglavnom, zajmovi koji se odobravaju pod koncesionalnim uvjetima uz niţu cijenu
kapitala, duţi grace-period i rokove otplate. Najznačajnija razvojna finansijska institucija u
muslimanskom svijetu svakako je islamska banka za razvoj.
16
3.1. Islamska banka za razvoj
Islamska banka za razvoj (IDA – Islamic
Development Bank) sa sjedištem u Dţedi
(Jeddah) Saudijska Arabija, osnovana je
dedembra 1973. godine, a formalno počela
sa radom 20. oktobra 1975. godine.
Osnovni cilj Banke jeste podrška ekonomskog razvoja i socijalnog napretka zemalja članica
putem podsticanja meĎusobne saradnje, pomoći u razvoju islamske ekonomije, bankarstva i
finansija, te promocije ekonomskog i socijalnog blagostanja, muslimanskih zajednica u
zemljama nečlanicama.
Banka se svoje aktivnosti realizira u skladu sa Šerijatom. Kao finansijska godina računa se
lunarna (hidţretska) godina. Članove Banke danas čine 53 zemlje.
17
3.2. Islamsko investiciono bankarstvo
Kada kompanija ima potrebu za izdavanjem vrijednosnih papira, onda ona angaţira
investicionu banku koja joj pomaţe kako u voĎenju cjelokupnog tehničkog posla emisije, tako
i u prodaji novoemitiranih vrijednosnih papira.
Ona pomaţe kompanijama u procesu izdavanja ili emitiranja vrijednosnih papira u nekoliko
osnovnih segmenata: prvo, savjetuje kompanije da li i koje vrijednosne papire trebaju
emitirati; drugo, sugeriraju dospijeće, cijenu i prinos na vrijednosne papire koje namjeravaju
emitirati; treće, posjeduju u odnosnima emitenta i vladinih agencija koje odobravaju emisiju;
četvrto, nude usluge potpisivanja vrijednosnih papira kojima garantiraju kompaniji cijenu
vrijednosnog papira i na kraju, vrše njihovu javnu prodaju.
Njihova je uloga ista kao i kod konvencionalnih investicionih fondova koje susrećemo na
Zapadu, osim što islamski uzajamni ili investicioni fondovi posluju na islamskim principima i
sa aspekta Šerijata prihvatljivim vrijednosnim papirima. Ovi fondovi obično kupuju veliki
broj različitih vrijednosnih papira sa ciljem diverzifikacije vlastitog portfolija, odnosno rizika.
Osim samostalnog djelovanja, ovi fondovi često posluju i posredstvom islamskih banaka.
Uglavnom postoje dvije vrste uzajamnih ili investicionih fondova i to oni kod kojih se plaća
provizija prilikom kupovine njegovih dionica i oni kod kojih se ta provizija ne plaća.
U širem smislu finansijsko trţište obuhvata trţište kredita, kao i meĎubankarsko trţište novca.
Na njemu se pojavljuju ponuĎači, traţioci i posrednici.
Kao ponuĎači pojavljuju se pravna i fizička lica, koja imaju suficit finansijskih sredstava i
koja ih ne mogu ili ne ţele investirati u kupovinu realne imovine niti povjeriti banci u vidu
depozita.
18
Kao traţioci se pojavljuju pravna lica, obično dionička društva koja imaju deficit finansijskih
sredstava i koja ih namjeravaju investirati u kupovinu realne aktive ili unapreĎenja vlastitog
biznisa.
Posrednici su, obično, različite specijalizirane finansijske institucije koje imaju odgovarajuća
znanja i informacije o traţiocima i ponuĎačima finansijskih sredstava. Oni biraju najbolje
projekte ili kompanije koje će finansirati i na taj način vrše efikasnu alokaciju štednje
maksimizirajući stope rasta i ostvarujući najveće zarade.
Finansijska trţišta mogu biti ureĎena i spontana. Ipak, drţava nastoji urediti vlastita
finansijska trţišta kako bi osigurale prihvatljiv nivo javne kontrole, te spriječile moguće
zloupotrebe. Finansijsko trţište olakšava proces usmjeravanja štednje, kao temeljnog izvora
finsnsiranja, u investicije.
Razlog formiranja ovog trţišta jeste rješavanje pitanja viška ili manjka likvidnih sredstava sa
kojima raspolaţu poslovne banke i druge finansijske i nefinansijske institucije kao i graĎani.
Islamske banke imaju snaţnu potrebu za razvojem finansijskih instrumenata koji će biti
zasnovani na principima Šerijata. Odsustvom islamskog novčanog trţišta islamske banke su
suočene sa problemom drţanja visokog nivoa gotovine koja ne donosi zaradu i koju ne mogu
usmjeriti ka depozitima ili investirati u drţavne obveznice koje su, uglavnom, zasnovane na
kamati.
19
4.2. Islamsko trţište kapitala
Za dobivena finansijska sredstva kompanije izdaju vrijednosne papire, odnosno finansijske
instrumente. U zavisnosti od toga da li se vrijednosni papiri prvi put pojavljuju na
finsansijskom trţištu ili se vrši promet već postojećih vrijednosnih papira, razlikujemo
primatno i sekundarno finansijsko trţište.
Prodajom vrijednosnih papira na primarom trţištu kompanija dobija likvidna sredstva koja joj
sluţe za finansiranje vlastitih investicija, odnosno razvoja. Na sekundarnom trţištu vrši se
promet već postojećih vrijednosnih papira. Njihovom preprodajom kompanija ne dobija
likvidna sredstva. Ono finansijske insrumente čini likvidnim, omogućavajući njihovim
vlasnicima da doĎu do likvidnih sredstava. Sekundarno trţište ne doprinosi povećanju
imovine privede već samo pomaţe procesu promjene strukture vlasnika.
Postoji više kriterija razvrstavanja vrijednosnih papira , ipak, najznačajnija je osnovna podjela
na dionice i obveznice. Kod nekih vrijednosnih papira kombinirane su karakteristike
osnovnih, pa su razvijeni tzv. hibridni vrijednosni papiri (preferencijalne dionice, opcije,
varanti i sl.)
Obveznice
Obveznice predstavljaju jednu vrstu zajma ili kredita. Prilikom uzimanja zajma zajmodavac
izdaje obveznicu ili obligaciju kojom potvrĎuje da će zajmodavcu platiti unaprijed utvrĎenu
kamatu, a glavnicu vratiti u skladu sa utvrĎenim rokom dospijća.
U pravilu radi se o dugoročnim vrijednosnim papirima, mada mogu biti izdati i u kraćim
razdobljima. U pravilu, na posuĎena sredstva izdavanjem obveznica plaćaju se kamate. One
su vrijednosni papiri koji svojim vlasnicima obično donose fiksan prinos – kamatu i posebno
su pogodne za investitore koji imaju averziju prema riziku.
Dionice
Dionice su značajan instrument trţišta kapitala i jedan od osnovnih vrsta dugoročnih
vrijednosnih papira. Dionice su vlasnički ili korporacijski vrijednosni papir. Mogu ih izdavati
samo dionička društva, odnosno kompanije.
Na osnovu dionica kupci ostvaruju pravo vlasništva na dijelom vlasničke glavnice dioničkog
društva i ne mogu ih neposredno povlačiti iz društva. vlasnik dionice postaje suvlasnik
društva koje je emitiralo dionice i kao nagradu za uloţena sredstva dobija naknadu –
dividendu koja je promjenjiva i zavisi od poslovnog rezultata društva.
Vlasniku dionica pripada i pravo upravljanja dioničkim društvom. Vlasnici dionica obično
imaju i pravo preče kupnje novoemitiranih dionica, pravo na imovinu kao ostatak ostvarenog
likvidacijom društva, te neka druga prava (pravo prodaje svojih dionica, pravo na
izvještavanje, kontrole i revizije i sl.).
20
U osnovi dijele se na obične i preferencijalne ili prioritetne.
Obične dionice imaju navedene karakteristike. Ukoliko potječu od društva ili kompanija koje
se bave dozvoljenim ili halal poslovnim aktivnostima, ukoliko su svoju imovinu stekle na
halal način, ukoliko posluju na halal način, te ukoliko promet njihovih dionica vrši na jedan
od dozvoljen načina trgovine, onda se moţe zaključiti da su obične dionice i njihovo trţište u
potpunosti prihvatljivi sa aspekta Šerijata, islama, odnosno islamske ekonomije.
Preferencijalne ili prioritetne dionice predstavljaju tipične hibridne vrijednosne papire koje
sadrţe karakteristike kako dionica, tako i obveznica. U odnosu na obične dionice sadrţe pravo
naplate dividende u odreĎenom fiksnom iznosu, te pravo prvenstva naplate u postupku
likvidacije dioničkog društva.
Preferencijalne dividende mogu se isplatiti prije isplate običnih dividendi, čime vlasnike
običnih dionica dovodi u neravnopravan poloţaj jer je isplata običnih dividendi uvjetovana
isplatom preferencijalnih. Obračun i isplata dividendi po preferencijalnim dionicama vrši se
tromjesečno ili polugodišnje, a samo izuzetno na kraju poslovne godine.
Preferencijalne dionice nose manji rizik u odnosu na obične dionice i veći u odnosu na
obveznice, ali zato su i prinosi koje ostvaruju veći u odnosu na prinose od obveznica.
Navedeni stav o preferencijalnim dionicama zastupa i Islamic Fiqh Academy kao i brojni
drugi teoretičari islamske ekonomije. Jedan od vodećih teoretičara islamske ekonomije,
Zarqa, u svom radu nastoji modificirati osnovne karakteristike konvencionalnih
preferencijalnih dionica i učiniti ih prihvatljivim sa islamskog aspekta.
U tom smislu predlaţe novi način obračuna preferencijalne dividende i nastoji uvesti pojam
«islamske preferencijalne dionice». TakoĎer, kod kumulativnih preferencijalnih dionica
predlaţe formiranje tzv. profit stabilization fund u koji bi se kumulirale sve zarade društva i iz
kojeg bi se svake tri godine isplaćivale dividende.
Eliminacijom svih neprihvatljivih elemenata kod preferencijalnih dionica one bi se, po svojoj
suštini izjednačile sa običnim, dakle sa islamskog aspekta, prihvatljivim dionicama, stoga
nam se napori oko njihove modifikacije čine suvišnim.
21
Varanti
Izdaju se vlasnicima preferencijalnih i običnih dionica kao pravo da mogu po unaprijed
utvĎenoj fiksnoj cijeni kupovati obične dionice dioničkog društva. Obično nose fiksno
utvrĎeno vrijeme u kojem se mogu iskoristiti, dok nakon tog roka pravo varanta prestaje.
Osnovni razlog izdavanja varanta jeste povećavanje aktivnosti emisije vrijednosnih papira.
Prema stavu Islamic Fiqh Academy varanti ne nude privilegije njenim vlasnicima u odosu na
druge dioničare, tako da, sa islamskog aspekta, mogu biti prihvatljivi.
Opcije
Opcije se mogu definirati kao pismene punomoći kojima njihov izdavalac daje kupcima pravo
na kupnju i/ili prodaju odreĎenog paketa vrijednosnih papira u odreĎenom vremenu i po
utvrĎenoj cijeni.
One se uglavnom veţu za prava kapitala, kupovine i/ili prodaje realne imovine ili običnih
dionica. Predstavljaju mogućnost, odnosno pravo, ali ne i obavezu za njihove vlasnike. Cijena
opcije naziva se premija i odnosi se na «mogući budući kapitalni dobitak» od transakcije sa
vrijednosnim papirom. Call-opcija predstavlja pravo kupovine, a put-opcija predstavlja pravo
prodaje vrijednosnih papira po utvrĎenoj cijeni na dan njenog dospijeća.
Opcije izdaju ili «sastavljaju» investitori na trţištu kapitala, a ne kompanije koje su emitirale
vrijednosne papire. U osnovi posla sa opcijama jeste špekulacija na porast (kod call-opcije) ili
na pad (kod put-opcije) cijena vrijednosnih papira na trţištu.
Fjuĉersi
Fjučersi predstavljaju ugovore o kupovini ili prodaji fiksnih količina odreĎenih roba, valuta ili
vrijednosnih papira uz isporuku odreĎenog datuma u budućnosti po ranije utvrĎenoj (fiksnoj)
cijeni.
Ovakvim transakcijama prodavac se obavezuje isporučiti precizno definiranu količinu
odreĎene robe na odreĎen dan u budućnosti po cijeni koja je fiksno odreĎena u sadašnjosti.
Plaćanje neće biti izvršeno prije datuma isporuke.
22
prodavci prodaju, a kupci kupuju ono što ne posjeduju, odnosno ono čega nisu
vlasnici, što je zabranjeno jer sadrţi visok stepen neizvjesnosti i takvo poslovanje
moţe dovesti do kasnijih nesporazuma i sporova;
finansijski instrumenti sadrţe visok stepen «kockanja» ili špekulativnog klaĎenja na
promjenu cijene u budućnosti;
cijene roba na tim trţištima nisu uvijek odreĎene na osnovu odnosa ponude i potraţnje
nego na bazi «glasina», monopola, eksploatacije i druge, u islamu, zabranjene prakse;
ova trţišta sadrţe elemente kamate jer kamatna stopa predstavlja jednu od osnovnih
determinanti odreĎivanja cijena opcija.
Zbog navedenih razloga kojima poslovi sa opcijama i fjučersima sadrţe niz, u islamu,
zabranjenih elemenata, poslovanje sa njima nije prihvatljivo.
Prva inicijativa za osnivanje domaće banke koja bi poslovala na islamskim principima nastala
je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. To je trebala biti prva islamska banka u
bivšoj Jugoslaviji, osnovana s ciljem podrške razvoju i jačanju saradnje tadašnje Jugoslavije i
Islamske Republike Iran. Sjedište banke trebalo je biti u Sarajevu. MeĎutim, dešavanja koja
su uslijedila zaustavila su praktičnu realizaciju ove inicijative.
Prvi pokušaj uvoĎenja islamskih principa poslovanja u domaći bankarski sistem datiraju od
sredine 1992. godine, odnosno od osnivanja Vakufske banke d.d. Sarajevo. To je bila prva
banka u Bosni i Hercegovini koja se svojim aktima o poslovnoj politici obavezala da će, u
okviru mogućosti koje dozvoljavaju pozitivni zakonski propisi tadašnje Republike Bosne i
Hercegovine, poslovati na principima Šerijata.
Vakufska banka u svojoj poslovnoj praksi uglavnom je poslovala na kamatnom principu, ali
se istovremeno pokušala predstaviti i kao banka koja posluje «na osnovama šerijatskog
prava».
23
BBI – Bosna Bank International d.d. Sarajevo
Osnivači - dioničari BBI su iz zemalja bogatog Zaljeva i spadaju meĎu najjače svjetske
finansijske institucije, koje svojim sredstvima od preko 22 milijarde USD stoje iza svih njenih
poslovnih aktivnosti. Dozvolu za obavljanje unutrašnjeg platnog prometa od Agencije za
bankarstvo FBiH BBI je dobila 13.03.2002., a licencu za osiguranje depozita u novembru iste
godine.
U tom smislu BBI je svoje osnovne ciljeve prilagodila lokalnim uvjetima i definirala ih kako
slijedi:
24
Da posluje kao nezavisna finansijska institucija na finansijskom trţištu BiH sa svim
njenim graĎanima, te meĎunarodnim finansijskim trţištima, za svoj ili za račun trećih
lica, bez lihvarstva u obliku kamate ili drugom obliku.
Da prima depozite, kreditira, investira i obavlja druge bankarske aktivnosti u zemlji i
sa inozemstvom u skladu sa zakonom, meĎunarodnim bankarskim standardima,
pravilima MeĎunarodne privredne komore, koji su u skladu sa principima Šerijata
Da obavlja investicione bankarske aktivnosti neposredno ili putem finansiranja ili
kupovine projekata drugih lica na nelihvarskoj osnovi. Realizacijom ovog cilja Banka
će doprinijeti razvoju poduzetništva i bankarskog okruţenja u Bosni i Hercegovini
Da uspostavlja i razvija mostove za uspješnu saradnju izmeĎu domaćih privrednih
društava i banaka sa njihovim tradicionalnim evropskim i partnerima iz muslimanskih
zemalja, na polju direktnog i portfolijo finansiranja vanjske trgovine i finansiranja,
bankarskih i poslova zajedničkog ulaganja.
Da saraĎuje sa drugim domaćim i inozemnim bankama, firmama i organizacijama,
koje prihvataju aktivnosti Banke i koje mogu doprinijeti ostvarivanju njihovih ciljeva.
25
6. Z A K LJ U Ĉ A K
Teoretičari islamske ekonomije nastoje definisati polazne ili obavezne elemente koje treba
sadrţavati strategija ekonomskog razvoja muslimanskih zemalja. Oni nastoje korigirati, ali i
dopuniti konvencionalni pristup sa elementima islamskog učenja. Primjena svakog od
elemenata i intenzitet njihove zastupljenosti zavisit će od objektivnih uvjeta u svakoj pojedine
zemlji.
Iako islamski finansijski sistem u cjelini, a islamsko bankarstvo posebno, sve više doprinosi
finansiranju ekonomskog razvoja, postajući značajan učesnik globalnog finansijasog trţišta , u
Bosni i Hercegovini ne pridaje mu se značaj koji realno ima.
Islamski pristup ekonomskom razvoju ima sve veći utjecaj na definiranje razvojnih strategija
muslimanskih zemalja.
Mi se nadamo da smo kroz ovu temu mogli pribliţiti pojam i primjenu islamskog bankarstva,
te se nadamo da će u budućnosti primjena Šerijata u konvencionalnim bankama biti
zastupljeno.
"Allah se smilovao ĉovjeku koji je velikodušan i kada prodaje i kada kupuje, i kada dug
vraća i kada ga potraţuje." Hadis (Buhari, Tirmizi, Ibn Madţe)
7. L I T E R A T U R A :
1. Dr. Fikret Hadţić, „Islamsko bankarstvo i ekonomski razvoj“, Sarajevo 2005. god.
2. Dr. Fikret Hadţić, „Bankarastvo-pregled predavanja i vjeţbi II dio“, Sarajevo
2006.god.
3. Elektronski izvor/internet :
www.mm.co.ba
www.wikipedia.org/wiki/Islamsko_bankarstvo
www.dzemat-efsa.ba
www.bbi.ba
26