Geodetski Planovi - M. Ivkovic

1
SADRAJ

1. Uvod

2. Geodetski planovi i njihove osobine
2.1 Osnovni elementi geodetskog plana
2.1.1 Orijentacija plana
2.1.2 Koristan prostor plana
2.1.3 Mjerilo plana
2.1.4 Sadraj plana
2.1.4.1 Znakovi na planu
2.1.5 Margine plana
2.1.6 Kvaliteta i standardi plana
2.1.7 Projekcija plana
2.2 Dravni koordinatni sustav
2.2.1 Trigonometrijske sekcije
2.2.2 Podjela na listove planova razliitog mjerila
2.2.2.1 Podjela na listove planova mjerila 1:5000
2.2.2.6 Podjela na listove planova katastarske opine
2.3 Planiranje mjerenja za izradu geodetskih planova

3. Katastarski planovi
3.1 Kratki povijesni prikaz izrade katastarskih planova u R. Hrvatskoj
3.1.1 Crtai materijali na kojima su se izraivali katastarski planovi
3.1.2 Kartiranje i crtanje sadraja katastarskih planova
3.1.3 Numeriranje katastarskih estica
3.1.3.1 Redoslijed prioriteta pri numeriranju katastarskih estica koje se sijeku
3.1.3.2 Formiranje katastarskih estica kultura
3.1.3.3 Pisanje brojeva katastarskih estica
3.2 Raunanje povrina
3.2.1 Raunanje povrina grafikim metodama
3.2.1.1 Utjecaj promjene dimenzije plana na raunanje povrina
3.2.1.2 Dozvoljena odstupanja pri grafikom odreivanju povrina
3.2.1.3 Raunanje povrina iz mjera oitanih na planu po pravilima planimetrije
3.2.1.4 Raunanje povrina analitiki iz koordinata oitanih na planu
3.2.1.5 Odreivanje povrina pomou razliitih sprava za mjerenja na planu
3.2.2 Raunanje povrina iz podataka mjerenja
3.2.3 Raunanje povrina katastarskih estica
3.2.4 Tonost raunanja povrina
3.3 Geometrijska tonost geodetskih planova
3.4 Odravanje katastarskih planova
3.5 Obnova katastarskih planova
3.5.1 Obnova katastarskih planova putem komasacije zemljita
3.6 Primjena katastarskih planova

PDF processed with CutePDF evaluation edition www.CutePDF.com PDF processed with CutePDF evaluation edition www.CutePDF.com
2
4. Topografski planovi
4.1 Reljef zemljita
4.2 Sadraj topografskih planova
4.3 Izrada topografskih planova
4.3.1 Interpolacija i crtanje izohipsa
4.3.2 Svojstva izohipsa
4.3.3 Ekvidistancija izohipsa
4.3.4 Tonost izohipsa
4.4 Tonost visina oitanih s plana
4.5 Prikazivanje reljefa tokama odreene visine
4.6 Prikazivanje reljefa razliitim tonovima boja
4.7 Odreivanje nagiba terena

5. Topografsko-katastarski planovi

6. Inenjerski planovi

7. Tematski planovi

8. Geodetski planovi kao podloga za prostorno planiranje

9. Kontrola i verifikacija geodetskih planova

10. Literatura

3
1. UVOD
Prve detaljne izmjere zemljita na podruju dananje R. Hrvatske izvedene su jo u 19. stoljeu. Svrha
tih izmjera je bila izrada katastarskih planova koji su sluili kao osnova za prikupljanje poreza.
Katastarski plan je grafiki prikaz estica Zemljine povrine zajedno sa svime to je sa zemljitem
trajno povezano. Izmjera se provodila u to vrijeme grafikom metodom, to je znailo direktna izrada
planova na terenu. Mjerila tih planova su najee 1:2880 ili rjee 1:1440, a koja su proizala iz
tadanjeg hvatnog sustava mjera. Jo i danas su u naoj dravi za priblino 80% teritorija upravo takvi
planovi u upotrebi.
Tek sredinom 20. stoljea, kada je dolo do znaajnog tehnolokog razvoja mjerne tehnike koja je
omoguila kvalitetniju numeriku izmjeru, provedena je ona u gradovima i graevinskim podrujima,
prvenstveno za potrebe urbanizma. Produkt te izmjere su bili topografsko-katastarski planovi.
Topografsko-katastarski plan je detaljni prikaz dijela Zemljine povrine (najee katastarske opine)
sa sadrajem katastarskog plana, ali i ostalim, kako horizontalnim tako i visinskim detaljima. Reljef se
na topografsko-katastarskim planovima prikazuje izohipsama i ispisivanjem nadmorskih visina
pojedinih toaka na zemljitu. Razliiti objekti na planu se prikazuju usvojenim topografskim
znakovima, razliitim bojama ili se ispisuju odgovarajui nazivi, odnosno skraenice naziva.
Ako za neko podruje ili katastarsku opinu postoje ve zadovoljavajui katastarski planovi, onda se
naknadno moe provesti samo izmjera u svrhu izrade topografskih planova a njihovom kombinacijom
moe se udovoljiti razliitim potrebama.
Pri izmjeri zemljita, tzv. dravnoj izmjeri, mora se odrediti poloaj svake snimljene toke u odnosu na
usvojeni dravni koordinatni sustav. Na podruju nae drave usvojena je Gauss-Krgerova konformna
projekcija s dvije meridijanske zone, odnosno postoje dva dravna pravokutna koordinatna sustava, u
kojima je poloaj svih izmjerenih toaka jednoznano odreen, pa tako i poloaj svakog lista
geodetskog plana. Iz toga proizlazi da e svaki list plana imati tono odreene koordinate poetka i
kraja, tj. nomenklaturu.
Prema izvedenim izmjerama u R. Hrvatskoj i dosadanjim propisima, u naoj praksi postoje
topografsko-katastarski planovi mjerila 1:500, 1:1000, 1:2000, 1:2500 i 1:5000. Na izbor mjerila
planova utjee: povrina zemljita koja se mjeri, namjena plana, veliina estica i objekata, zahtjevi
tonosti, karakter reljefa i sl. Svaki plan ima koristan prostor na kojem se nalazi sadraj plana i prostor
van okvira korisnog prostora (margine), koji slui za ispis razliitih naziva, nomenklature, mjerila,
ekvidistancije, koordinata i sl. Oblik i veliina korisnog prostora zavisi o mjerilu plana.
U mnogim inenjerskim zadacima teren treba izrazito detaljno prikazati i u tu svrhu se izrauju
inenjerski planovi. Mjerila tih planova su najee 1:200, 1:250, 1:500 i 1:1000, a koriste se za
detaljna planiranja i projektiranje razliitih graevinskih objekata.
Geodetski planovi se mogu koristiti za razliite potrebe:
- osnivanje katastra i zemljine knjige,
- projektiranje saobraajnica i objekata na njima (mostova, tunela, vijadukata i sl.)
- za hidrotehnike radove (regulaciju vodotoka, melioraciju zemljita, izgradnju hidro
energetskih postrojenja i sl. ),
- provoenje agrarnih operacija (komasacija zemljita, parcelacija zemljita i sl.),
- prostorno planiranje i ureenje prostora.
Geodetski planovi slue i kao osnova za razliite znanstvene studije te izradu tematskih i specijalnih
planova i karata.

4
Imajui u vidu vanost geodetskih planova, za njihovu izradbu upotrebljavani su crtai materijali
najbolje kvalitete, a sve u cilju da to manje mijenjaju dimenzije pri razliitim vanjskim uvjetima. To je
bilo od velike vanosti za analogne planove jer su se na njima vrila razliita mjerenja i tako prikupljali
podaci potrebni u svakodnevnoj praksi.
Za izradbu suvremenih digitalnih planova vie nije od tolike vanosti kvaliteta crtaeg materijala, jer
se cijeli sadraj plana nalazi u digitalnom obliku, a vizualni prikaz je na zaslonu raunala. Prikaz
prostornih podataka digitalnog geodetskog plana je razvrstan po tematskim osobinama, a pohranjen u
razliitim slojevima. Kartiranje sadraja digitalnih planova se vri po modelima, a izradba listova
planova u odreenom mjerilu moe se uiniti naknadno.
Za izradbu digitalnih geodetskih planova koriste se razliiti CAD (Computer Aided Design- raunalom
podrano projektiranje) programi. CAD programi su se koristili, odnosno koriste se jo uvijek, ne samo
za crtanje planova, nego i za digitaliziranje starih analognih planova i njihovo pretvaranje u digitalni
oblik.
U naoj praksi se najee koristi AutoCAD program za crtanje, a jedan od glavnih razloga njegove
popularnosti je njegovo korisniko suelje (User interface), odnosno nain kako njime komunicira
korisnik.
U novije vrijeme za izradbu digitalnih planova koriste se i GIS programski sustavi koji pruaju jo vee
mogunosti korisnicima. Dok CAD programi omoguuju mnogo tonije i jednostavnije crtanje i
izradbu digitalnih planova u vie slojeva, GIS omoguuje i sofisticirana pitanja i analize primjenom
prostornih podataka. esto puta CAD-om izraeni planovi ne udovoljavaju specifikacije koje trai GIS.
Na primjer, linije na planovima nisu meusobno povezane (zatvaranje poligona), planovi nisu u
odgovarajuem koordinatnom sustavu i sl. Ipak, ako su planovi toni i aurni, oni se mogu translatirati
u GIS sustav i tako uspjeno koristiti.

2. Geodetski planovi i njihove osobine
Geodezija ili zemljomjerstvo je znanost o izmjeri Zemljine povrine te izradi planova i karata, odnosno
stvaranje baza prostornih podataka. Dakle, ve u samoj definiciji geodezije kao znanosti spominju se i
planovi. To je vjerojatno najbolji dokaz kolika je vanost geodetskih planova u geodeziji, ali i ire u
svakodnevnom ivotu.
Geodetski plan je nedeformirani prikaz manjeg dijela Zemljine povrine i detalja koji se na tom
zemljitu nalaze u ravnini, u odreenom mjerilu. Uobiajena mjerila planova u naoj zemlji su od
mjerila 1: 500 do mjerila 1:5000. Plan prua informacije o detaljima, njihovom poloaju i udaljenosti
izmeu njih. Geodetski planovi se po svojim osobinama i namjeni dijele na:
- katastarske planove,
- topografske planove,
- topografsko-katastarske planove,
- inenjerske planove,
- tematske planove.
Katastarski plan je grafiki prikaz estica Zemljine povrine zajedno sa svime to je sa zemljitem
trajno povezano na povrini ili ispod nje. Oni daju informacije o vlasnikim odnosima na zemljitu i
objektima na njemu, a teren prikazuju samo u horizontalnom smislu. Katastarski planovi se koriste za
izradu i odravanje katastra zemljita i zemljine knjige, provoenje komasacija i parcelacija zemljita i
sl.
5
Topografski plan je grafiki prikaz svih topografskih objekata bez evidencije vlasnikih odnosa. Na
takovim planovima se prikazuju samo estice razliitih kultura i reljef zemljita. To znai da je na
topografskim planovima povrina Zemlje prikazana trodimenzionalno. Njihova primjena je neophodna
pri izgradnji saobraajnica, regulaciji vodotoka, melioraciji zemljita, ureenju postojeih i formiranju
novih naselja i sl.
Topografsko-katastarski planovi, kao to im i sam naziv kae, su kombinacija prethodno spomenutih
planova. Na takovim planovima postoji kako evidencija o katastarskim esticama, tako i svi ostali
topografski objekti (reljef, usjeci, nasipi, zidovi i sl.). Primjena topografsko-katastarskih planova slina
je kao i topografskih planova, a neophodni su onda kada je potrebno poznavati i vlasnike odnose.
Inenjerski planovi su vrlo detaljni grafiki prikazi zemljita, tj. vrlo su krupnog mjerila. Njihova
namjena je u specifinim inenjerskim zadacima gdje je vano poznavati sve osobine prikazanog terena
(planiranje, projektiranje i sl.).
Tematski planovi, kao to im i naziv kae, prikazuju samo odreenu temu koja moe biti od posebnog
interesa pojedinim korisnicima.
U novije vrijeme postoji i podjela geodetskih planova na:
1. analogne (realne) planove na papiru ili foliji,
2. digitalne (virtualne) planove na zaslonu raunala.

2.1 Osnovni elementi geodetskog plana
Razliiti geodetski planovi se meusobno razlikuju po nekim svojim karakteristikama i osobinama, ali
ima i onih koje su zajednike i koje definiraju planove kao specifine crtee. Tako se moe navesti
sedam osnovnih elemenata geodetskih planova koji ih poblie opisuju, a to su:
1. orijentacija plana,
2. koristan prostor plana,
3. mjerilo plana,
4. sadraj plana,
5. margine plana,
6. kvaliteta i standardi plana,
7. projekcija plana.

2.1.1 Orijentacija plana
Orijentacija plana je po konvenciji takova da kod promatranja plana je gore- sjever, dolje-jug, desno-
istok, a lijevo-zapad. U sluaju da je plan drugaije orijentiran, onda je na njemu naznaen smjer
sjevera.

2.1.2 Koristan prostor plana
Koristan prostor plana je definiran linijama koje su paralelne s projekcijom ekvatora (y-osi) i
omoguuju mjerenje x koordinata toaka, i linijama koje su paralelne s projekcijom meridijana (x-osi),
i omoguuju mjerenje y koordinata pojedinih toaka koje se nalaze na nekom geodetskom planu (Slika
1). Svaki list plana ima tono odreeno mjesto i poloaj u dravnom koordinatnom sustavu, tj. ima
odreene rubne koordinate. Poloaj nekog lista plana odreenog mjerila i njegove rubne koordinate
6
odreuju se iz trigonometrijske sekcije. Koordinate koje su naznaene pored linija koje definiraju
koristan prostor izraavaju udaljenosti od ishodita koordinatnog sustava u metrima.

Slika 1. Koristan prostor plana

Veliina korisnog prostora ovisi o mjerilu plana, a razliiti primjeri prikazani su u slijedeoj tablici.

Tablica 1. Dimenzije korisnog prostora planova razliitih mjerila
Korisni prostor plana Korisni prostor u mjerilu
Mjerilo
plana
po x osi
[cm]
po y osi
[cm]
po x osi
[m]
po y osi
[m]
Veliina
lista
x/y
[cm]
Povrina
lista u
mjerilu
[ha]
1:500 50 75 250 375 59/84 9,375
1:1000 50 75 500 750 59/84 37,5
1:2000 50 75 1000 1500 59/84 150,0
1:2500 60 90 1500 2250 73/102 337,5
1:5000 60 45 3000 2250 73/51 675,0

2.1.3 Mjerilo plana
Mjerilo plana daje odnos duljine duine na planu i njene stvarne duljine na terenu. Mjerilo se najee
izraava u obliku razlomka, odnosno omjera, na primjer:
1:1000
U ovom primjeru 1 izraava broj duinskih jedinica na planu, a 1000, broj istih tih jedinica u prirodi.
7
Karakteristike razliitih mjerila planova mogu se prikazati slijedeom tablicom:

Tablica 2. Osnovne karakteristike razliitih mjerila planova.
MJERILO
PRIKAZANO
PODRUJE
POTPUNOST
INFORMACIJA
SIMBOLIZACIJA
KRUPNO malo velika malo generalizirano
SITNO veliko mala puno generalizirano

Na izbor mjerila geodetskih planova uglavnom utjee:
- povrina zemljita koje se mjeri,
- namjena plana,
- veliina katastarskih estica i veliina objekata kao i njihova meusobna udaljenost,
- tonost koja se oekuje za budui plan,
- oekivano naknadno popunjavanje plana pri odravanju (da li su este promjene na
terenu),
- karakter reljefa,
- osigurana financijska sredstva.
Poveanjem mjerila, poveava se kvaliteta plana, ali se poveava i koliina svih poslova vezanih uz
izradu plana:
- pri izmjeri: vei broj detaljnih toaka, due trajanje izmjere, stroe kontrole, vei broj skica,
- pri kartiranju: vei broj detaljnih toaka, due kartiranje, vie kontrola, vie objekata
snimljenih jednom tokom, vie topografskih znakova,
- pri crtanju (printanju): vie listova planova.
Uobiajena mjerila geodetskih planova u naoj dravi su 1:500, 1:1000, 1:2000, 1:2500 i 1:5000.
Mjerilo 1:500 se primjenjuje pri izradi planova gradskih naselja s velikom izgraenou i mnogo
detalja. Pri izmjeri ulica i objekata na zemlji i pod zemljom, ponekad nije dovoljno krupno niti to
mjerilo nego se koristi jo krupnije, na primjer 1:250 ili 1:200.
Mjerilo 1:1000 se primjenjuje pri izradi planova naselja kao i za otvorena zemljita (ekstravilan) s
malim esticama.
Mjerilo 1:2000 i 1:2500 koristi se pri izradi planova otvorenih zemljita sa srednjom veliinom estica.
Mjerilo 1:5000 se primjenjuje za otvorena zemljita s velikim esticama i malo detalja i za brdska i
krevita podruja (neproduktivno zemljite).
Stari planovi dobiveni grafikom izmjerom, zbog primjene hvatnog sustava mjera u vrijeme kada su
raeni, imaju mjerila 1:720, 1:1440 ili 1:2880.

8
2.1.4 Sadraj plana
Sadraj plana ovisi o vrsti plana pa se po sadraju oni meusobno najvie i razlikuju. Tako je sadraj:
- katastarskog plana: katastarske estice, izgraeni objekti na njima, brojevi katastarskih estica
te granice kultura i administrativne granice (opina, upanija, drava),
- topografskog plana: svi prirodni i izgraeni objekti, reljef, vode, vegetacija,
- topografsko-katastarskog plana: kombinacija prethodno spomenutih sadraja,
- inenjerskog plana: isto kao i topografskog plana ali sa svim pojedinostima,
- tematskog plana: odreena tema (na pr. zgrade, vode i sl.).
Za razlikovanje razliitih sadraja na planovima glavno sredstvo su boje. U slijedeoj tablici prikazano
je kojom se bojom razliiti tipovi detalja najee prikazuju na planovima.

Tablica 3. Prikaz razliitih sadraja bojama
ENTITETI
TIPOVI DETALJA I NJIHOV
PRIKAZ NA PLANOVIMA
BOJA
RELJEF Brda i doline prikazuje se izohipsama smea
VODE Rijeke, jezera, mora, plava
IZGRAENI
OBJEKTI
Ceste, zgrade, mostovi, geodetske
toke,
crna
VEGETACIJA ume, parkovi, livade, zelena

Kod digitalnih planova je puno jednostavnije varirati s bojama pa se osim ovih navedenih koriste i
druge, na primjer za razliite vrste zgrada i sl.
Osim boja za razlikovanje razliitih objekata koriste se i nazivi (ulica, rijeka,), brojevi (kua,
geodetskih toaka,) i znakovi (za male objekte snimljene jednom tokom, razliite kulture,).

2.1.4.1 Znakovi na planovima
Pod kartografskim znakom ili signaturom podrazumijeva se znak kojim se na geodetskom planu ili
karti prikazuje poloaj, kvalitetu i kvantitetu objekta (Lovri,1978.). Zbirka u kojoj se nalazi
objanjenje znaenja svakog pojedinog znaka naziva se kartografski ili topografski klju.
Kartografski znakovi mogu varirati u odnosu na oblik, orijentaciju, boju i veliinu i tako postii
razliite kvalitativne i kvantitativne iskaze.
Razvojem tehnologije izrade geodetskih planova i karata, dolazilo je do promjene u oblikovanju
znakova na njima. Primjer promjene oblikovanja znakova prikazan je na Slici 2 (Frange i dr. 1997).
9

Slika 2. Znakovi za raslinstvo na topografsko-katastarskim planovima

Pri izradi geodetskih planova najprije se metodama detaljne izmjere odreuje prostorni poloaj
detaljnih toaka, a zatim se njihovim kartiranjem i meusobnim povezivanjem stvara tlocrtni prikaz
izmjerenog podruja. Meutim, takav crte bi bio "neitljiv" bez dodjeljivanja kartiranim tokama,
linijama i povrinama odgovarajuih tokastih, linijskih i povrinskih kartografskih znakova i
prikladnog opisa objekata. Tako na primjer zgradu na planu moe se prikazati (Lovri 1978):
- podebljanjem konturne linije njenog tlocrta,
- ispunjavanjem povrine tlocrta razliitim uzorcima ili bojama,
- upisivanjem rijei, slova ili brojeva,
- ucrtavanjem odreenih znakova,
- stavljanjem znakova pored tlocrta zgrade.
Dakle, razvidno je da tek zajednitvo tlocrtne i opisne slike omoguava optimalni iskaz o poloaju,
kvaliteti i kvantiteti prikazanih objekata.
Veliina pojedinih znakova na planovima i kartama takoer je veoma vana, a ovisi o mjerilu. Kako su
planovi krupnijeg mjerila nego karte, to je i raspoloiv prostor na kojem se crtaju znakovi vei, a to
onda omoguava i da znakovi budu vei i itljiviji. Meutim, ne smije se niti pretjerati u veliini
znakova, naroito u dananjim uvjetima raunalne izrade i prikaza planova. Naime, kako se raunalom
izraeni plan moe prikazati u bilo kojem mjerilu, to u sluaju prevelikih topografskih znakova, pri
poveanju prikaza, planovi bi postali nepregledni. Uobiajeno je da se veliina znakova prilagodi
mjerilu 1:1000.

10
2.1.5 Margine plana
Margine geodetskog plana su prostor lista plana izvan korisnog prostora. Na marginama plana se
nalaze dodatne informacije potrebne za razumijevanje i interpretaciju plana, a to su: naziv plana (naziv
katastarske opine), drava i upanija, rubne koordinate plana, mjerilo, ekvidistancija, ako se radi o
topografskom ili topografsko-katastarskom planu, poloaj plana u odnosu na susjedne planove,
nomenklatura, primijenjene metode izmjere za prikazano podruje, naziv tvrtke koja je izradila plan,
datum izmjere i sl. Naravno da e se opis na marginama plana razlikovati za razliite vrste planova.
Primjer opisa lista topografsko-katastarskog plana prikazan je na slijedeoj slici (Slika 3).
R. Hrvatska
K.O. ernomerec
5J22-34-1
GEODETSKI FAKULTET
Mjerilo 1:1000
Izradio: Zavod za kartografiju
Ekvidistancija 1m

Slika 3. Izgled margina topografsko-katastarskog plana

2.1.6 Kvaliteta i standardi planova
Kvaliteta, odnosno tonost geodetskih planova nekada se definirala mjerilom tih planova. Naravno da
se predvienom mjerilu planova prilagoavalo i mjerenje, odnosno njegova kvaliteta, a iz ega je onda
slijedila i kvaliteta samih planova. Da bi podaci izmjere bili kvalitetni, trebaju zadovoljiti odreene,
propisane standarde. Stoga je nuno imati odreene informacije kako je mjerenje izvedeno i na koji
nain su provedene potrebne kontrole.
Dva osnovna kriterija za ocjenu kvalitete, odnosno tonosti izmjere su
- preciznost i
- pouzdanost.
Ako su podaci izmjere precizni (male sluajne pogreke) i pouzdani (otklonjene ili reducirane grube i
sustavne pogreke), onda se moe kazati da su i toni.

11
Tonost dobro definirane toke moe biti (URL1):
-apsolutna ili
-relativna.
Apsolutna tonost znai tonost poloaja neke toke u dravnom koordinatnom sustavu, dok relativna
tonost govori o tonosti meusobnog poloaja toaka.
Kod klasine izrade analognih planova, na njihovu kvalitetu imala je utjecaj i kvaliteta materijala na
kojem su crtani, zatim kvaliteta pribora kojim je provedeno kartiranje i crtanje te kvaliteta postupka
reprodukcije, ako se nije radilo o originalnim planovima. Svakako da u svim fazama postupka izrade
planova veliki utjecaj na njihovu kvalitetu, odnosno tonost ima i ljudski faktor. Savjestan i odgovoran
pristup odreenim poslovima izrade plana je preduvjet bez kojeg se ne moe oekivati kvalitetan
finalni proizvod.
Tonost podataka prikupljenih s analognih planova ovisi dakle o mjerilu, tonosti geodetske osnove,
metodi izmjere i kartiranja, savjesnosti i panji operatera koji mjerenja izvodi i sl. Smatra se da je
tonost mjerenja na analognim planovima oko debljine linije plana ili 0,2mm. Za razliita mjerila ta je
tonost onda razliita, tj. 0,2xM, gdje je M nazivnik mjerila plana.
Tonost poloajnih podataka odreenih iz digitalnih planova izraenih suvremenom izmjerom ovisi
samo o tonosti terenskih mjerenja i iz njih izraunanih koordinata.
Danas, kad mjerilo plana vie nema presudno znaenje pri izradi suvremenih digitalnih planova,
njihovu tonost treba definirati njihovom namjenom. Tonost, kao osobinu plana treba iskazati, bolje
nego ju specificirati pri izradi plana. Proizvoa plana mora odrediti koja tonost egzistira i prezentirati
to u skladu standarda. Korisnik pak definira prihvatljivost te tonosti za njegove potrebe.
Poloaj nekog stvarnog objekta opisan je na planu vrijednostima u odgovarajuem koordinatnom
sustavu. Poloajna tonost je pribliavanje tih vrijednosti "pravom" poloaju objekta u tom sustavu.
Mjere kvalitete poloajnih informacija su:
- srednje kvadratno odstupanje, kao mjera tonosti, a odreuje se iz razlika mjerenja razliitim
metodama ili iz razlika mjerenja razliite kvalitete,
- standardno odstupanje, kao mjera preciznosti, a odreuje se iz ponovljenih mjerenja.

2.1.7 Projekcija plana
Projekcija znai, prikaz neke zakrivljene plohe u ravnini ili nekoj drugoj plohi koja se moe bez
deformacija razviti u ravninu, po nekom matematikom zakonu. U sluaju izrade geodetskih planova,
projekcija znai prikaz dijela plohe Zemlje u ravnini plana. Pri tome se mogu postaviti dva pitanja:
- kakvog je oblika i dimenzija Zemlja i
- kako e se njena povrina prikazati u ravnini plana.
Zemlja je nepravilnog oblika. Za projiciranje plohe Zemlje na ravninu, taj nepravilni oblik Zemlje treba
aproksimirati nekim matematiki definiranim tijelom, da bi se projekcija mogla uope izvesti. Za
potrebe izrade geodetskih planova, Zemlja se aproksimira rotacijskim elipsoidom, koji nastaje
rotacijom elipse meridijana, oko krae, polarne osi. Veliinu elipse treba izabrati tako da ploha
rotacijskog elipsoida to manje odstupa od plohe Zemlje.
Odreivanje dimenzija rotacijskog elipsoida izvreno je vie puta, a na temelju podataka mjerenja na
Zemljinoj povrini. Na teritoriju nae drave osnovu za razliite geodetske zadatke, pa tako i izradu
12
planova, ini tzv. Besselov elipsoid. Elementi Besselovog elipsoida su velika os a i mala os b
slijedeih dimenzija (Slika 4).
a = 6 377 397,155 m, b = 6 356 078,963 m

Slika 4. Rotacijski elipsoid Zemlje

Zemlja se preslikava po zakonima ortogonalne ili centralne projekcije na ravninu ili tijelo, iji se plat
moe razviti u ravninu. Prema izboru plohe na koju se Zemlja preslikava (Slika 5, URL2) dijele se
projekcije na (Macarol 1960):
1. perspektivne kod kojih se preslikava na ravninu,
2. konusne kod kojih se preslikava na plat konusa (stoca),
3. cilindrine kod kojih se preslikava na plat cilindra (valjka).

Slika 5. Projekcija Zemlje na razliite plohe

13

Slika 6. Princip cilindrine i konusne projekcije

Zemlja se kao oblo tijelo ne moe ni u kom sluaju preslikati bez deformacija. S obzirom na karakter
deformacija projekcije se dijele na:
1. ekvivalentne projekcije sauvana jednakost povrina na Zemlji i planu,
2. konformne projekcije sauvani kutovi izmeu linija na Zemlji i njihovih slika na planu,
3. openite projekcije kod kojih ne postoje navedena svojstva.
Deformacije su to vee, to se na odreenu plohu preslikava vea povrina Zemlje.
Izbor plohe projekcije (ravnina, valjak ili stoac) te karakteristike koje e projekcija obzirom na
deformacije imati, zavise o tome kakvog je oblika teritorij koji se preslikava. Da li je izduen po
meridijanu ili paraleli, ima li manje-vie okrugao oblik i sl., te svrsi za koju se plan izrauje.
Za geodetske planove i karte krupnog mjerila nae drave usvojena je konformna projekcija Zemlje
aproksimirane Besselovim rotacijskim elipsoidom na 2 eliptina valjka, koji diraju Zemlju po 15 i 18
meridijanu, tzv. Gauss-Krgerova projekcija. Podruje preslikavanja obuhvaa tri stupnja (3)
geografske duine za svaki valjak. Dodirni meridijan se u projekciji preslikava u x-os dravnog
koordinatnog sustava (Slika 7).

Slika 7. Preslikavanje elipsoida na plat valjka u Gauss-Krgerovoj projekciji

14
2. 2 Dravni koordinatni sustav
Ako se zamisli da se plat valjka, na koji se preslikava teritorij nae drave, razvije u ravninu, onda se
15 i 18 meridijan preslikavaju u x-os, a projekcija ekvatora je y-os dravnog koordinatnog sustava.
Dakle, iz Gauss-Krgerove projekcije za teritorij Republike Hrvatske proizlaze dva koordinatna
sustava. To je iz razloga da bi se smanjile linearne deformacije, koje se poveavaju udaljavanjem na
istok i zapad od dodirnog meridijana. Naime, osobina ove projekcije je da se dodirni meridijan
preslikava u pravoj veliini, odnosno mjerilo uzdu njega je konstantno. Udaljavanjem od x-osi
linearne deformacije se poveavaju i na udaljenosti 90000m iznose 0,1m na 1000m, to je maksimalno
dozvoljeno odstupanje. Iz toga proizlazi da se cijeli teritorij nae drave ne bi mogao preslikati niti na
dva valjka s doputenim linearnim deformacijama, jer obuhvaa samo 360km iroko podruje a naa
drava se protee u smjeru zapad istok na oko 500km. Da bi se podruje preslikavanja proirilo,
uvodi se na dodirnom meridijanu maksimalna negativna deformacija. Na taj nain se podruje
preslikavanja proirilo na 127000 m istono i zapadno od sredinjeg meridijana, a to je dovoljno da se
preslikavanjem, s dozvoljenim linearnim deformacijama, obuhvati teritorij cijele nae drave (Slika 8).

Slika 8. Krivulje linearnih deformacija u Gauss-Krgerovoj projekciji

Zbog ovog postupka treba voditi rauna da li se kod upotrebe Gauss-Krgerovih koordinata radi o
koordinatama koje su izvedene uz pretpostavku da nema deformacija na srednjem meridijanu
(nereducirane koordinate), ili je uvedena negativna deformacija (reducirane koordinate). Za izradu
geodetskih planova koriste se reducirane koordinate jer se upravo njihovom primjenom i moe cijeli
teritorij Republike Hrvatske prikazati na planovima u dva koordinatna sustava (Slika 9). Nazivi ta dva
koordinatna sustava su 5. i 6., a to proizlazi iz razlomka broja dodirnog meridijana (15 ili 18) sa
irinom podruja preslikavanja, tj. 3.
15
SLOVENIJA
BOSNA I HERCEGOVINA
VOJVODINA
14
o
13
o
15
o
16
o
17
o
18
o
19
o
20
o
30 16
o
'
14
o
13
o
15
o
16
o
17
o
18
o
19
o
20
o
30 16
o
'
42
o
43
o
44
o
45
o
46
o
47
o
42
o
43
o
44
o
45
o
46
o
47
o
MAARSKA
30 13
o
'
30 19
o
'
30 13
o
'
30 19
o
'

Slika 9. Dravni koordinatni sustavi Gauss-Krgerove projekcije

Iz definiranog dravnog koordinatnog sustava proizlazi da se cijeli teritorij nae drave nalazi u dva
kvadranta, prvom i etvrtom. Kako su u prvom kvadrantu obje koordinate pozitivne, a u etvrtom su
ordinate negativne, da bi se izbjeglo raunanje s negativnim koordinatama, dodana je svim ordinatama
vrijednost 500 000 m. Na taj nain sve toke u prvom kvadrantu imaju y koordinate vee od 500 000, a
one u etvrtom kvadrantu, manje od 500 000. Da bi se iz koordinata toaka odmah znalo u kojem su
koordinatnom sustavu, ispred vrijednosti y koordinata nalazi se oznaka koordinatnog sustava. (Slika
10).
16
15
O
+x
+y
-y
O
Y = 5 500 000,00 m
X = 0,00 m
o
o
18
O
+x
+y
-y
O
Y = 6 500 000,00 m .
X = 0,00 m .
o
o

Slika 10. Koordinate toaka ishodita u dravnom koordinatnom sustavu

2.2.1 Trigonometrijske sekcije
Ako se u svakom koordinatnom sustavu povuku paralelne linije sa koordinatnim osima i to paralelno s
x-os na meusobnoj udaljenosti 22500 m, a paralelno s y-os na meusobnoj udaljenosti 15000 m,
koordinatni sustav e se podijeliti na niz pravokutnika koji se nazivaju trigonometrijske sekcije (Slika
11). Svaki koordinatni sustav je na taj nain podijeljen na 12 stupaca, koji su oznaeni slovima od A do
L. Redovi se obiljeavaju brojevima, poevi od krajnjeg juga nae zemlje u 5-om i 6-om
koordinatnom sustavu. Razvidno je da redova ne e biti jednak broj u oba koordinatna sustava, te ih je
u 5-om 30, a u 6-om 38.
SLOVENIJA
BOSNA I HERCEGOVINA
V
O
J
V
O
D
I
N
A
MADARSKA
A B C D E F G H I J K L
15
o
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
18
o
A B C D E F G H I J K L

Slika 11. Podjela koordinatnih sustava na trigonometrijske sekcije
17
Poloaj svakog pravokutnika, odnosno trigonometrijske sekcije odreen je slovom stupca i brojem
reda. Tako oznaena trigonometrijska sekcija u 5-om koordinatnom sustavu ima oznaku ili
nomenklaturu:
5 G 18
gdje je 5 - oznaka koordinatnog sustava, G - oznaka stupca, a 18 - oznaka retka.
Svaka trigonometrijska sekcija ima dakle tono odreen poloaj u koordinatnom sustavu, odnosno
pravokutnik kojeg zatvara ima odreene koordinate poetka i kraja. Upravo su trigonometrijske sekcije
osnova za podjelu na listove planova razliitih mjerila.

2.2.2 Podjela na listove planova razliitih mjerila
Podjela na listove planova vri se prije detaljne izmjere neke katastarske opine, a u svrhu formiranja
skica detalja. Podjela se radi na skici poligonske mree, odnosno mree GPS-toaka. Ovisno o veliini
mjerenog podruja (katastarske opine), skica poligonske mree ili GPS-toaka izrauje se u mjerilu
1:10 000 ili 1:20 000.
Iz podataka mjerenja i skica omeivanja granice katastarske opine, granicu katastarske opine treba
ucrtati na skicu poligonske mree, odnosno GPS-toaka.
Prema poznatim koordinatama nekih toaka u katastarskoj opini (koordinate graninih toaka), prvo
se utvrdi u kojem koordinatnom sustavu i kojoj trigonometrijskoj sekciji ili vie njih se nalazi
katastarska opina. Zatim se prema njenom poloaju, obliku i veliini vri podjela na detaljne listove
odgovarajueg mjerila.

Osnova za podjelu na planove mjerila 1:5000 su trigonometrijske sekcije. Iz veliine korisnog prostora
plana mjerila 1:5000, tj. 22503000 m i veliine trigonometrijske sekcije od 22 50015 000 m, slijedi
da u jednoj trigonometrijskoj sekciji ima 50 planova 1:5000. Njihovo numeriranje poinje od sjevero-
zapada, red po red. Tako oznaka jednog lista plana mjerila 1:5000 u prethodno oznaenoj
trigonometrijskoj sekciji je (Slika 12):
5 G 18 - 25
U ovoj oznaci, 5G18 oznaava trigonometrijsku sekciju, a 25 je broj plana mjerila 1:5000, od njih 50,
koliko ih ima u jednoj trigonometrijskoj sekciji.
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
31 32 33 34 35 36 37 38 39 40
41 42 43 44 45 46 47 48 49 50
Slika 12. Podjela trigonometrijske sekcije na planove mjerila 1:5000
18
Kako svaka trigonometrijska sekcija ima poznate rubne koordinate, to i svaki list plan mjerila 1:5000
ima odreene rubne koordinate.

I listovi planova mjerila 1: 2500 proizlaze iz podjele trigonometrijske sekcije. Ako se ponovno
usporede dimenzije korisnog prostora plana mjerila 1:2500, koje iznose 22501500 m, s dimenzijama
trigonometrijske sekcije, onda se vidi da ih se moe smjestiti 100 u jednu trigonometrijsku sekciju.
Njihova numeracija je po istom principu kao i planova mjerila 1:5000 (Slika 13).

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
31 32 33 34 35 36 37 38 39 40
41 42 43 44 45 46 47 48 49 50
51 52 53 54 55 56 57 58 59 60
61 62 63 64 65 66 67 68 69 70
71 72 73 74 75 76 77 78 79 80
81 82 83 84 85 86 87 88 89 90
91 92 93 94 95 96 97 98 99 100

Nomenklatura plana 1:2500 oznaenog na slici 11 je:
5 G 18 - 34
gdje je ponovno 5G18 oznaka trigonometrijske sekcije, a 34 je broj plana mjerila 1:2500.

Podjela na listove planova u mjerilu 1:2000 takoer proizlazi iz trigonometrijske sekcije. Iz dimenzija
plana mjerila 1:2000 koje iznose 15001000 m, vidi se da ih se moe u jednu trigonometrijsku sekciju
smjestiti 225 (Slika 14).

19
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
31 32 33 43 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45
46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60
61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75
76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90
91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105
106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120
121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135
136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150
151 152 153 154 155 156 157 158 159 160 161 162 163 164 165
166 167 168 169 170 171 172 173 174 175 176 177 178 179 180
181 182 183 184 185 186 187 188 189 190 191 192 193 194 195
196 197 198 199 200 201 202 203 204 205 206 207 208 209 210
211 212 213 214 215 216 217 218 219 220 221 222 223 224 225

Nomenklatura oznaenog lista plana na slici 14 je:
5 G 18 81
Iz primjera oznaka planova za navedena mjerila proizlazi da planovi prikazani u ova tri mjerila mogu
imati potpuno jednaku nomenklaturu.

Podjela na listove planova mjerila 1:1000 proizlazi iz listova planova mjerila 1: 5000. Iz dimenzija
korisnog prostora plana mjerila 1:1000 koje iznose 750500 m, vidi se da ih se moe 18 smjestiti u
koristan prostor plana mjerila 1:5000 (Slika 15).

1 2 3
4 5 6
7 8 9
10 11 12
13 14 15
16 17 18

Slika 15. Podjela lista plana mjerila 1:5000 na listove planova mjerila1:1000
20
Nomenklatura oznaenog plana mjerila 1:1000, a koji se nalazi na prethodno odreenom planu mjerila
1:5000 je:
5 G 18 25 - 5

Podjela na listove planova mjerila 1:500 proizlazi iz listova planova mjerila 1:1000. Iz dimenzija
korisnog prostora planova mjerila 1:500 koje iznose 375250 m, proizlazi da se 4 takova plana mogu
smjestiti u koristan prostor plana mjerila 1:1000 (Slika 16).
a b
c d

Slika 16. Podjela lista plana mjerila 1:1000 na planove mjerila 1:500

Nomenklatura oznaenog plana mjerila 1:500, a koji se nalazi na prethodno odreenom planu mjerila
1:1000 je:
5 G 18 25- 5c

2.2.2.6 Podjela na listove planova katastarske opine

Prije izmjere katastarske opine u svrhu izrade geodetskih planova, treba izvriti podjelu na listove
planova izabranog mjerila. U tu svrhu izrauje se pregledna skica katastarske opine u prikladnom
mjerilu, a na njoj i podjela na listove planova. Iz koordinata poznatih toaka u katastarskoj opini,
odnosno njezine granice odredi se trigonometrijska sekcija u kojoj se ona nalazi. Moe se desiti da se
katastarska opina nalazi u jednoj, dvije, tri ili etiri trigonometrijske sekcije, ako katastarska opina
prelazi granice susjednih trigonometrijskih sekcija. Svaka trigonometrijska sekcija ima definirane
rubne koordinate, pa tako i listovi planova na koje se ona dijeli. Iz rubnih koordinata listova planova
izabranog mjerila i rubnih koordinata (granice) katastarske opine vidi se koji planovi zahvaaju
katastarsku opinu.
Pri izmjeri katastarskih opina u ruralnim podrujima, koje se u pravilu sastoje od izgraenog dijela
(sela) s puno detalja i neizgraenog dijela s malo detalja, uobiajeno je da se podjela na listove planova
i skica detalja izvri u dva mjerila. U tom sluaju e se za izgraeno podruje (intravilan) primijeniti
krupnije mjerilo, a za neizgraeno podruje (ekstravilan) sitnije mjerilo. Takova primjena dva razliita
mjerila vana je prije svega zbog formiranja skica, ali i za izbor detaljnih toaka, koje e u tom sluaju
trebati izmjeriti. Poznato je da je izmjera u sitnijem mjerilu efikasnija, a u krupnijem tonija te se
izmeu ta dva suprotstavljena zahtjeva treba pronai kompromis.
Podjela na listove planova u dva mjerila jednaka je onoj u jednom mjerilu. Ono to treba samo
definirati je granica izmeu intravilana i ekstravilana i zatim za svaki dio izvriti podjelu u potrebnom
21
mjerilu (Slika 17). Na slici je prikazana podjela na listove planova mjerila 1:1000 za intravilan
(rafirani dio) i mjerila 1:2000 za ekstravilan.

Kada je katastarska opina podijeljena na listove planova odreenog mjerila i svaki plan ima svoju
nomenklaturu, jo se svi listovi planova numeriraju. Numeriranje unutar katastarske opine ide od
sjevero-zapada na istok, a zatim se vraa cik-cak sve do krajnjih junih granica. Numeriraju se najprije
planovi ekstravilana, a zatim nastavno planovi intravilana. Redni broj lista plana u katastarskoj opini
upisuje se kao zadnji broj u njegovoj nomenklaturi.

Slika 17. Podjela na listove planova katastarske opine

22
2.3 Planiranje mjerenja za izradu geodetskih planova

U izradi geodetskih planova najvei dio posla je izmjera. Upravo o kvaliteti izmjere najvie ovisi i
kvaliteta geodetskih planova i zbog toga je treba dobro isplanirati. Plan mjerenja treba uraditi im je to
mogue. Koliina posla koja je ukljuena u mjerenje ovisi o sljedeim faktorima:
- veliini podruja koje se mjeri,
- vrsti terena (otvoreno ili ume, vegetacija, izgraenost, nagib terena i sl. )
- dobu godine i vremenskim uvjetima,
- kvaliteti postojeih planova,
- iskustvu strunjaka koji sudjeluju u izmjeri.
Ovisno o navedenim parametrima, utroeno vrijeme mjerenja moe varirati od 10 do 60 sati po km
2
.
Kako izmjera u svrhu izrade geodetskih planova uglavnom obuhvaa podruje jedne ili vie
katastarskih opina, tj. veliki teritorij, to je u njezinu provedbu ukljuen vei broj strunjaka. Da bi se
uspjeno odvijala, potrebna je dobra organizacija i suradnja izmeu onih koji je izvode. Zato je vano
slijediti upute o:
- Koordinaciji: Cijelo mjerenje mora koordinirati jedna osoba (iskusan strunjak, voditelj
zadatka i sl. ).
- Suglasnosti u klasifikaciji: Prije nego mjerenje pone, svi strunjaci trebaju obii teren i
suglasiti se o stupnju detalja koje e ukljuiti u mjerenje.
- Podjeli terena: Svaki strunjak dobit e dio terena koji e mjeriti. Podjela terena se mora
temeljiti na jasnim granicama (potoci, ceste, mee i sl. ). Podjelu terena je najbolje definirati na
kopiji starog plana i s njom se koristiti pri izmjeri.
- Kontroli postupka: Postupak mjerenja treba provjeravati pomou koordinata, odnosno
kontrolnih mjerenja. Svi strunjaci u izmjeri moraju izvjetavati o napredovanju posla.
- Konzistentnosti: Kada su svi dijelovi plana kompletirani, treba provjeriti konzistentnost
mjerenja. To treba uiniti pomou koordinata ili provjerom sekcija izmeu strunjaka.
- Izradi skica: Izrada skica mora se uraditi vrlo paljivo, upotrebom istih znakova i boja. Veza
uzdu linija koje dijele sekcije mora se tono podudarati.
Koja metoda mjerenja e se primijeniti kod detaljne izmjere terena, ovisi o broju toaka koje treba
izmjeriti i raspoloivoj opremi koju posjeduje tvrtka koja izvodi posao. Fotogrametrijska metoda
izmjere je ekonominija u sluaju velikog broja toaka detalja. Za manji broj toaka i urbana podruja
ekonominija su terestrika mjerenja mjernim stanicama ili GPS mjerenja, odnosno njihova
kombinacija.

3. Katastarski planovi
Katastarski plan je grafiki prikaz s podacima o poloaju, obliku, nainu koritenja i namjeni
katastarskih estica. Katastarska estica je dio zemljita katastarske opine, odnosno katastarskog
podruja na moru, omeena granicama koje odreuju pravni odnos na zemljitu te granicama naina
koritenja i namjene zemljita.
Prema nainu koritenja zemljita moe ga se podijeliti na:
1. graevinsko zemljite,
2. poljoprivredno zemljite,
23
3. umsko zemljite,
4. unutranje vode,
5. morski i pomorski prostor,
6. ostale povrine zemljita.
Graevinsko zemljite se prema namjeni moe podijeliti na
a) izgraeni dio za:
- stambenu namjenu,
- javnu namjenu (kole, bolnice i sl. ),
- gospodarsku namjenu (proizvodna, poslovna),
- ugostiteljsko-turistiku namjenu,
- povrine infrastrukturnih sustava (ceste, pruge, mostovi, pjeake zone i sl. ),
- javne zelene povrine,
- zatitne zelene povrine,
- igralita i sportske objekte,
- zatienu graditeljsku batinu,
- groblja,
- mjeovitu namjenu.
b) neizgraeno ureeno graevinsko zemljite uih dijelova starih gradskih jezgri
c) neizgraeno graevinsko zemljite.
Izvan graevinskog podruja takoer ima izgraenih struktura a to su:
- gospodarske namjene,
- javne namjene,
- sportsko-rekreacijske namjene,
- ugostiteljsko-turistike namjene,
- povrine infrastrukturnih sustava,
- povrine za iskoritavanje mineralnih sirovina, povrine uzgajalita,
- energetski sustavi,
- telekomunikacije,
- graevine za obradu, skladitenje i odlaganje otpada,
- zatiene graditeljske batine,
- groblja,
- graevine za posebne namjene (vojne graevine).
Poljoprivredno zemljite se prema namjeni dijeli na:
- oranice,
- trajne nasade (vonjaci, vinogradi i maslinici),
- livade,
- panjake,
- trstike i movare,
- ribnjake,
- druga zemljita koja se mogu privesti poljoprivrednoj proizvodnji.
umsko zemljite se prema namjeni dijeli na:
- gospodarsko,
- zatitno,
- ume s posebnom namjenom.
24
ume se dijele i po vrstama na bjelogorine, crnogorine i mjeovite, to takoer treba prikazati na
planovima.
Unutranje vode mogu biti:
- tekue vode (rijeke, potoci, kanali),
- stajae vode (more, jezera, bare),
- vodoprivredni objekti (nasipi, ustave, brane, akumulacije, vodocrpilita, tuneli za vodu i sl. ).
Morski i pomorski prostor:
- unutranje morske vode (luke, zaljevi, dio mora),
- epikontinentalni pojas (morsko dno i morsko podzemlje).
Ostale povrine zemljita:
- zatiena prirodna batina (nacionalni parkovi, parkovi prirode),
- povrine bez vegetacije (one povrine koje se ne mogu iskoristiti u svrhu poljoprivrede ili
umarstva).
Katastarska estica je osnovna prostorna jedinica katastra nekretnina. Svaka katastarska estica ima
svoj broj unutar jedne katastarske opine. Katastarska opina u pravilu obuhvaa podruje jednog
naseljenog mjesta s pripadajuim zemljitem, ali tako da se sve zemljite nalazi na podruju
nadlenosti jednog zemljino knjinog suda.
Katastarski planovi se dobivaju katastarskom izmjerom detaljnih toaka koja se provodi u svrhu
odreivanja poloaja meanjih oznaka i graninih linija te zgrada, odnosno svih izgraenih objekata, a
definirana je u odnosu na toke katastarske geodetske osnove ili osnovne dravne mree. Prema nainu
izmjere katastarske planove koji se danas koriste u Republici Hrvatskoj se moe podijeliti na (Ivkovi i
dr. 2006):

- katastarske planove grafike izmjere,
- katastarske planove numerike izmjere,
- katastarske planove fotogrametrijske izmjere,
- katastarske planove proizale iz komasacije zemljita,
- katastarske planove dobivene kombinacijom razliitih metoda.

3.1 Kratki povijesni prikaz izrade katastarskih planova u R. Hrvatskoj
Katastarski planovi koji su sada u uporabi u Republici Hrvatskoj izraeni su u razliitim vremenskim
periodima i razliitim metodama. Oko 70% tih planova izraeno je na osnovi grafike izmjere jo u 19.
stoljeu. Veina tih planova izraena je u mjerilu 1:2880, a rjee u mjerilu 1:1440. U jednom dijelu
Dalmacije (zbog pogreke u triangulaciji) postoje i planovi mjerila 1:2904. Osim toga, na podruju
teritorija dananje Republike Hrvatske koristilo se nekoliko koordinatnih sustava s razliitim
koordinatnim poecima za pojedina podruja, a to su: klotar-ivaniki, budimpetanski, beki i krimski
koordinatni sustav. Posljedica toga je to da jo uvijek u naoj zemlji katastarski planovi nisu u
jedinstvenom dravnom koordinatnom sustavu.
Osnovu za detaljnu grafiku izmjeru inile su trigonometrijske toke IV reda odreene takoer
grafikom metodom. Za grafiku triangulaciju upotrebljavao se geodetski stol, a radila se u mjerilu
1:14400. Grafiki odreene toke triangulacije IV reda nisu bile stabilizirane. Za samo snimanje
detaljnih toaka triangulacijska mrea je dopunjena geometrijskom mreom s duljinom strana, ovisno o
terenskim prilikama, od oko 400 m, koje takoer nisu bile stabilizirane. Ovakvo odreivanje osnovnih
25
toaka za izmjeru, a i skromne tehnike mogunosti ondanjeg instrumentarija, ima za posljedicu slabu
tonost tih planova.
Detaljna izmjera izvodila se po grupama estica koje su vlasnici neposredno prije izmjere trebali
omeiti i obiljeiti drvenim kolcima. Loi rezultati mjerenja pojavljivali su se i zbog slabo ureenih
mea, naroito putova, vodenih tokova te zaputenog zemljita.
Detalj je kartiran odmah na terenu na geodetskom stolu (Slika 18). Detaljni, odnosno sekcijski listovi
bili su veliine 1000800 hv, a osnivani su unutar svakog pojedinog koordinatnog sustava. U tim
koordinatnim sustavima os +x usmjerena je u pravcu meridijana prema jugu, a os +y prema zapadu,
obrnuto od dananjeg vaeeg koordinatnog sustava Gauss-Krgerove projekcije. Za detaljne listove se

Slika 18. Geodetski stol

koristio specijalan papir koji je bio zalijepljen na dasci od lipinog drveta, da bi to manje mijenjao
dimenzije.
Metoda grafike izmjere je, gledajui iz dananje perspektive, bila male tonosti, pa i planovi proizali
iz takove izmjere. Jo je pedesetih godina prolog stoljea Jonke pisao: Na naem podruju,
povjerenje koje je steeno sa starom grafikom izmjerom iz dana u dan opada. U koliko se na vrijeme
ne daju sigurniji podaci nove izmjere, moe se doi i u situaciju, da se dosadanje povjerenje u podatke
katastra izgubi(Ivkovi i dr.,2008). Osim toga, primarna namjena tih izmjera je bila izrada katastarskih
planova u svrhu obrauna poreza sa osnove poljoprivredne proizvodnje. Radi izrauna katastarskog
prihoda odreene su i kulture zemljita koje se i danas koriste u katastrima. Kako zgrade nisu bile
predmet oporezivanja, njihova je izmjera bila priblina, tj. niske tonosti.
Mjerilo katastarskih planova 1:2880 je relativno sitno, a time i podaci oitani s njih prilino nepouzdani
(Slika 19). Osnovni podaci za potrebe oporezivanja, koji su proizali iz izmjere, su kulture zemljita i
povrine katastarskih estica. Raunanje povrina na starim katastarskim planovima bilo je razliito,
ovisno o priboru za mjerenje povrina s kojima se raspolagalo, te veliini i obliku katastarskih estica,
ije povrine je trebalo izraunati. Veina povrina katastarskih estica izraunano je polarnim ili
nitnim planimetrima, ak i za one planove koji su kasnije dobiveni iz numerike izmjere. Tonost tih
povrina ovisi prije svega o tonosti izmjere i mjerilu planova sa kojih su se povrine raunale.
26
Sredinom 20. stoljea dolo je do znaajnog tehnolokog razvoja mjerne tehnike koja je omoguila
kvalitetniju numeriku izmjeru. Na taj nain se tek ezdesetih i sedamdesetih godina prolog stoljea u
naoj zemlji mjerilo gradove i graevinska podruja, i to na nain da planovi zadovolje i potrebe
urbanizma, tj. izraivali su se topografsko-katastarski planovi. Meutim, kako je upravo od tog
vremena nastupio veliki razvoj gradova i njihovo irenje, jo uvijek su mnoga graevinska podruja
prikazana na geodetskim planovima dobivenim grafikom izmjerom.
Ruralna podruja se u posljednje vrijeme uglavnom mjere fotogrametrijskom metodom, zbog
ekonominosti takovog postupka, a katastarski planovi dobiveni na taj nain tonou zadovoljavaju
sve potrebe.

Slika 19. Isjeak starog katastarskog plana u mjerilu 1: 2880

3.1.1 Crtai materijali na kojima su se izraivali katastarski planovi
Kako se na analognim katastarskim planovima, naroito na onima dobivenim grafikom izmjerom,
trebalo mjeriti odreene prostorne podatke, prije svega povrine, to su oni trebali biti izraeni na
crtaim materijalima najbolje kvalitete. Osnovna svojstva koja su crtai materijali morali zadovoljavati
su (ivkovi 1983):
- da su bijele boje i da ne mijenjaju boju,
- da su ravni i malo hrapavi,
- da su pogodni za crtanje tuem,
- da se po njima moe brisati (radirati) i na istom mjestu ponovno crtati,
27
- da se ne lome pri savijanju,
- da ne mijenjaju dimenzije pri promjeni vanjskih uvjeta.
U poecima izrade, geodetski planovi su crtani na papiru najbolje kvalitete tog vremena. Kako je papir
osjetljiv na promjenu vlanosti zraka, a planovi su crtani na terenu i taj utjecaj je bio vrlo izraen,
nastojalo ga se na neki nain smanjiti. Jedan od naina bio je kairanje, tj. na poleinu papira nalijepio
bi se karton ili platno. Bolji rezultati postigli su se lijepljenjem papira na staklene ploe. Meutim
takovi planovi su vrlo nepodesni za manipuliranje. Zatim se papir lijepio na metalne ploe koje su
mogle biti od cinka, mesinga ili aluminija.
Razvojem tehnologije u izradi crtaih materijala dolo je do otkria novih i kvalitetnijih te se prelo na
crtanje planova na prozirnim listovima od plastine mase, a koja moe biti razliitog sastava.
Upotrebom plastine mase za izradu crtaih materija postigli su se neki novi kvalitativni pomaci u
izradi planova kao to su:
- da su planovi nezapaljivi,
- da su otporni na promjenu vlanosti zraka i temperature,
- da ne mijenjaju svoje dimenzije ili su promjene vrlo male,
- da je postupak reprodukcije i umnoavanja znatno pojednostavljen.
I u Republici Hrvatskoj su se za izradu planova koristili crtai materijali od plastine mase nakon
njihova pojavljivanja, a naroito za katastarske planove. Upravo je za katastarske planove veoma vano
da to manje mijenjaju svoje dimenzije, jer se na njima provode razliita mjerenja. Meutim, izrada
planova na materijalima od plastine mase ima i nekih nedostataka:
- poslije nekog vremena listovi planova mogu postati lomljivi,
- za vrijeme kartiranja i mjerenja moe doi do pomaka sprava,
- crtanje tuem je tee nego na papiru,
- iskartirane toke se tee uoavaju.
Ipak su za izradu originala analognih planova listovi od plastine mase postali nezamjenjivi jer su
njihove prednosti pred listovima od papira znaajne.

3.1.2 Kartiranje i crtanje sadraja analognih katastarskih planova
Izrada analognog (katastarskog) plana poinje kartiranjem okvira korisnog prostora i koordinatne
mree, najee decimetarske mree. Kartiranje je postupak nanoenja toaka na plan po
koordinatama ili drugim mjernim elementima. Koristan prostor plana ima odreene dimenzije i oblik u
ovisnosti od mjerila plana, a treba ga iskartirati najveom moguom tonou. Naime, tonost daljnjeg
kartiranja unutar korisnog prostora mnogo ovisi o tonosti kartiranja okvira korisnog prostora i
koordinatne mree.
Sprave za kartiranje okvira korisnog prostora su se tokom povijesti izrade planova mijenjale, tj.
usavravale. Tako su to u poecima izrade planova bili metalni lineali, zatim metalni okviri, a u
zadnjim godinama klasine izrade analognih planova veliki koordinatografi (Slika 20.). Veliki
koordinatograf je sprava kojom se mogu nanijeti toke okvira korisnog prostora i koordinatne mree,
kao i sve toke koje imaju poznate koordinate.
28

Slika 20. Veliki koordinatograf

Tonost koja se zahtijevala pri kartiranju okvira korisnog prostora je najvea koja se mogla uope
postii, a to je unutar 0,1mm. Postupak se mogao kontrolirati poto su teoretske dimenzije okvira
korisnog prostora plana definirane za svako mjerilo. Potom su upisivane rubne koordinate svakog lista
plana, a na temelju podjele na detaljne listove planova.
Nakon to je nacrtan okvir korisnog prostora i koordinatna mrea, provjerene njihove dimenzije i
ispisane rubne koordinate, moglo se pristupiti kartiranju geodetskih toaka (trigonometrijskih,
poligonskih i linijskih). Kartiranje geodetskih toaka se takoer radilo razliito u razliitim
vremenskim periodima, tj. ovisno o raspoloivim spravama za tu namjenu. U poetku su to bili metalni
lineali ili trokuti, a kasnije mali ili veliki koordinatografi. Poloaj geodetskih toaka na planu mogao se
kontrolirati itanjem relativnih koordinata unutar kvadrata (pravokutnika) koordinatne mree u kojem
se toka nalazi ili mjerenjem njihovih meusobnih udaljenosti. Ako list plana nije promijenio
dimenzije, ili su eventualne promijene raunski uzete u obzir, te razlike su mogle biti najvie
0,2mm x M, gdje je M nazivnik mjerila plana.
Nakon kartiranja geodetskih toaka, moglo se pristupiti nanoenju svih detaljnih toaka izmjerenih
unutar jedne katastarske opine. Pri kartiranju detaljnih toaka treba ii po redu, poevi od jednog
kraja katastarske opine i ne ostavljajui praznine. Ako je katastarska opina presjeena graninim
meridijanom, kartira se cijela u onom koordinatnom sustavu u koji pada vei dio. Zajedniki objekti na
graninoj liniji katastarske opine moraju biti u cijelosti kartirani u obje katastarske opine, tj. sa obje
svoje rubne linije.
Detaljne toke su kartirane razliito, ovisno o metodi izmjere. Kako je ve ranije reeno, pri grafikoj
izmjeri detaljne toke se kartiraju ve na terenu. U sluaju numerike izmjere, koja je mogla biti
provedena polarnom ili ortogonalnom metodom, koristile su se razliite sprave i pomagala. Detaljne
toke izmjerene ortogonalnom metodom najee su kartirane malim pravokutnim koordinatografom
(Slika 21), a one izmjerene polarnom metodom, polarnim koordinatografom (Slika 22). Iz samih naziva

29

Slika 21. Pravokutni koordinatograf

Slika 22. Polarni koordinatograf

sprava se vidi da se kod ortogonalne metode detaljne toke kartiraju na osnovu izmjerenih relativnih
pravokutnih koordinata, a kod polarne metode na osnovu izmjerenih relativnih polarnih koordinata.
U toku kartiranja detaljnih toaka obavlja se kako kontrola kartiranja, tako i kontrola tonosti izmjere
tih toaka. U tu svrhu se osim izmjere svake detaljne toke odreenom metodom izvode i kontrolna
neovisna mjerenja. Ta kontrolna mjerenja odreenih duina na terenu (frontovi, kosa odmjeranja,
profili), koje povezuju pojedine detaljne toke, usporeuju se s istim duinama izmjerenim na planu.
Odstupanja izmeu duljina duina dobivenih s plana i onih izmjerenih na terenu ukazuju na eventualne
grube pogreke. Dozvoljena odstupanja su u skladu mogue tonosti izmjere u pojedinom vremenskom
periodu, ali ovise i o karakteru terena na kojem se izmjera provodi i naravno o mjerilu plana. Osim
toga, dozvoljena odstupanja ovise o duljini kontrolirane duine pri ortogonalnoj metodi izmjere,
odnosno o tome da li su krajnje toke te duine mjerene s istog stajalita ili ne, kod polarne metode
izmjere.
Tako se raspon tih dozvoljenih odstupanja kree od 0,18 m za ortogonalnu metodu izmjere i mjerilo
1:500, do 2,5 m kod polarne metode izmjere duine ije krajnje toke su snimljene s razliitih stajalita
u mjerilu 1:5000.
Nedoputene razlike u duljinama kontroliranih duina mogu nastati zbog pogreaka u kartiranju, te ih
se moe odmah otkriti i eliminirati. Meutim, ako su one nastale zbog pogreaka u mjerenju, tada ih
treba ukloniti ponovljenim mjerenjem. To se ini nakon to su svi listovi planova neke katastarske
opine kartirani i iscrtani tuem (osim onih detalja kod kojih su utvrena odstupanja). Na taj nain se
otkrivaju pogrena mjerenja, a na osnovu ispravnih, zavri kartiranje i crtanje pojedinih listova planova.

30
Danas se kontrole mogu obaviti odmah na terenu, tj. iz koordinata izraunati duljinu kontrolne duine i
usporediti je s onom direktno izmjerenom.
Treba naglasiti da se pogreke mogu javiti i u atributnim podacima, kao to su: nedostatak oznake
kulture, nedostatak kunog broja i sl. , pa i njih treba pri ponovnom izlasku na teren ispraviti ili
dopuniti. Sve uoene pogreke pri kartiranju i pregledu planova se evidentiraju u tzv. spisku pogreaka
(tablica 4).

Tablica 4. Spisak pogreaka
K. O. _________________ List _______
R
e
d
n
i

b
r
o
j

p
o
g
r
e
k
e

B
r
o
j

s
k
i
c
e

d
e
t
a
l
j
a

B
r
o
j

k
v
a
d
r
a
t
a

(
p
r
a
v
o
k
u
t
n
i
k
a
)

n
a

p
l
a
n
u

B
l
i
a

l
o
k
a
c
i
j
a

p
o
g
r
e
k
e

(
b
r
.

s
t
a
j
a
l
i
t
a
,

b
r
.

t
o
k
e

d
e
t
a
l
j
a

i

s
l
.
)

O
p
i
s

p
o
g
r
e
k
e

i
l
i

n
e
d
o
s
t
a
t
k
a

(
u

m
j
e
r
e
n
j
u
,

o
z
n
a
k
a

k
u
l
t
u
r
e
,

p
o
d
a
c
i

o

v
l
a
s
n
i
k
u
,

k
u
n
i

b
r
.
i

s
l
.
)

N
a
l
a
z

i
n
s
p
e
k
t
o
r
a

(
d
a

l
i

s
e

p
o
g
r
e
k
a

m
o
e

i
s
p
r
a
v
i
t
i

n
a

p
l
a
n
u

i
l
i

n
e
)

B
r
o
j

t
e
r
e
n
s
k
e

i
s
p
r
a
v
k
e

B
r
o
j

d
o
p
u
n
s
k
e

s
k
i
c
e

d
e
t
a
l
j
a

P
r
i
m
j
e
d
b
a
:

o
s
o
b
n
o

m
i
l
j
e
n
j
e

o

u
z
r
o
k
u

p
o
g
r
e
k
e

1 2 3 4 5 6 7 8 9

Nakon to su sve detaljne toke kartirane tj. oznaene laganim ubodom igle koordinatografa, ti ubodi se
ispune crnim tuem. Potom se prema skici izmjere takoer crnim tuem debljine pera 0,1mm :
- spajaju detaljne toke meanim linijama,
- oznauju stambene i gospodarske zgrade,
- upisuju brojevi geodetskih toaka i kuni brojevi,
- upisuju nazivi ulica, rijeka, javnih zgrada i sl.,
- crtaju topografski znaci prema oznakama na skicama detalja,
- opisuje list plana potrebnim informacijama.
U sluaju izrade topografsko-katastarskih planova jo se upisuju visine detaljnih toaka i topografski
znakovi za sve detaljne toke i sadraj koji plan topografski definira. Cijeli postupak se radi u skladu
vaeeg topografskog kljua, a koji se mijenjao kroz povijest izrade geodetskih planova.
Problemi pri kartiranju, odnosno crtanju listova planova pojavljuju se kod povezivanja detalja koji se
proteu na dva ili vie susjednih listova. Tu se moe pojaviti nekoliko razliitih sluajeva, koji se
rjeavaju na razliite naine, ali uvijek s ciljem da se detalj to tonije povee na susjednim planovima.

3.1.3 Numeriranje katastarskih estica
Kao to je u uvodu reeno, svaka katastarska estica koja je definirana granicama vlasnitva ima svoj
broj. Preko tog broja se uspostavlja veza izmeu katastarske estice i svih ostalih atributa koji ju
poblie opisuju , a to su:
- ime, prezime i adresa stanovanja vlasnika,
- povrina,
31
- kultura (nain koritenja i namjena zemljita),
- vrsta graevinskih objekata.

Slika 23. Podjela katastarske opine na skupine

Numeriranje katastarskih estica odvija se unutar jedne katastarske opine. Kako u naoj zemlji postoji
velika usitnjenost zemljita, to u pojedinim katastarskim opinama moe biti i na tisue katastarskih
estica. Stoga je razvidno da je taj posao veoma zahtjevan i treba biti obavljen po nekim pravilima.
Pri klasinoj izradi geodetskih planova, tj. izradi planova na papiru ili foliji, u svrhu numeriranja
katastarskih estica, ali i kasnijeg raunanja povrina, cijela katastarska opina se dijelila na skupine
katastarskih estica (Slika 23). Skupine katastarskih estica su formirane na preglednoj skici
katastarske opine u prikladnom mjerilu, ovisno o veliini opine. Pri formiranju skupina nastojalo se
da one imaju to pravilniji oblik, zbog lakeg raunanja njihovih povrina. Broj katastarskih estica
unutar jedne skupine nije prelazio trideset. Tim skupinama katastarskih estica cijela povrina
katastarske opine bi se podijelila na manje dijelove, koje se takoer numeriralo. Numeriranje skupina
katastarskih estica teklo je po listovima planova koji su numerirani unutar katastarske opine (Slika
24). Tako su najprije numerirane skupine na listu broj 1, zatim broju 2, i tako redom na svim listovima
katastarske opine. Dugi, uski objekti kao to su rijeke, potoci, ceste i sl. ine posebne skupine. Oni se
u katastarskoj opini zadnji numeriraju i to redom vode, eljeznice, autoputovi i ceste te kao posljednji,
zajedniki objekti po granici katastarske opine.
32

Slika 24. Numeriranje skupina u katastarskoj opini

Ako u nekoj katastarskoj opini postoje planovi u dva razliita mjerila, numeriranje skupina
katastarskih estica najprije se provodilo na planovima ekstravilana, a zatim na planovima intravilana.
Taj redoslijed proizlazi iz redoslijeda numeriranja planova unutar jedne katastarske opine.
Upravo skupine katastarskih estica i njihovi brojevi olakavaju postupak numeriranja katastarskih
estica i ine ga preglednim. Numeriranje estica zapoinje u prvoj skupini kontinuirano, nastojei da
su katastarska estica s posljednjim brojem u prvoj skupini i katastarska estica koja se prva numerira u
drugoj skupini susjedne (Slika 25). Numeriranje se po tom principu odvija iz skupine u skupinu i
zavrava sa skupinom najveeg rednog broja. Posljednje se u katastarskoj opini numeriraju katastarske
estice koje se sijeku, a to su dugi uski objekti, isto kao kod numeriranja skupina.
33

Slika 25. Numeriranje katastarskih estica unutar skupine
3.1.3.1 Redoslijed prioriteta pri numeriranju katastarskih estica koje se sijeku
Prije nego se krene s numeriranjem katastarskih estica u katastarskoj opini, mora se obaviti
rangiranje onih katastarskih estica koje se sijeku, a to su tekue vode i komunikacije. Redoslijed
numeriranja dugih uskih katastarskih estica je:
1. tekue vode,
2. eljeznica,
3. ceste (autoput) prvog reda,
4. ceste drugog reda.
Numeracija presjeenih objekata bit e po dijelovima (Slika 26).

34

Slika 26. Redoslijed prioriteta numeriranja katastarskih estica koje se sijeku

Ako neki objekt (rijeka, cesta ili eljeznica) izae iz katastarske opine, pa se ponovno u nju vrati,
svaki dio tog objekta unutar katastarske opine dobit e poseban broj (Slika 27).

Slika 27. Numeriranje objekta koji djelomino izlazi iz katastarske opine

3.1.3.2 Formiranje katastarskih estica kultura
Kako se na katastarskim planovima, osim estica zemljita razliitih vlasnika, prikazuju i estice
razliitih kultura poljoprivrednog zemljita, potrebno ih je na planovima formirati. Naime, formiranje
katastarskih estica pojedine kulture vri se tako da procijenjena povrina pojedine kulture nee biti
manja od 500 m
2
(nekada je to bilo 200 m
2
). Samo u sluaju intenzivnih nasada, tj. vinograda, vonjaka
i maslinika se moe odstupiti od tog principa i u tom sluaju estica moe biti i manja, ali ne ispod
35
200m
2
. U sluaju razliitih kultura manjih povrina, iste se pribrajaju preteitoj kulturi. Na veim
katastarskim esticama mogue je odabrati dvije ili vie preteitih kultura (Slika 28).

Slika 28. Formiranje estica razliitih kultura

Zemljita pod zgradama i dvorita iskazuju se prema stvarnom stanju i ine posebne katastarske
estice. Ako se uz dvorite nalazi katastarska kultura ija povrina po procijeni iznosi do 500 m
2
, ista se
prikljuuje dvoritu, tj. smatra se dvoritem i na katastarskom planu se ne prikazuje.
Razvrstavanje u okviru pojedinih katastarskih estica na ovaj nain vri se i za druge vrste zemljita,
osim putova i kanala koji se uvijek prikazuju.
Granice pojedinog naina koritenja zemljita crtaju se na katastarskim planovima, a pripadnost
vlasnitva se na klasino izraenim planovima oznaavala znakom slova z. Izrada katastarskih planova
raunalom omoguuje i drugaiji nain razlikovanja granica kultura i granica vlasnitva, na primjer
prikaz razliitom debljinom linije, razliitom bojom i sl. Koji e od tih naina biti prihvaen kao
standard jo nije definirano. Nain koritenja poljoprivrednog zemljita, odnosno pojedine katastarske
kulture se na katastarskim planovima prikazuju topografskim znakovima prema vaeem
Topografskom kljuu. U tom smislu ima razlika u prikazu pojedinih katastarskih kultura na
katastarskim planovima koji su izraivani u razliitim vremenskim periodima, jer se Topografski klju
mijenjao nekoliko puta. Znakovlje se prilagoavalo novim potrebama i boljim tehnologijama izrade
planova, a da li su te promjene uvijek bile i uspjene, analizira se u radu (Frange, Lovri 1997).

3.1.3.3 Pisanje brojeva katastarskih estica
Brojeve katastarskih estica treba, po mogunosti, upisati u sredini estice i to orijentirane prema
sjeveru. Meutim, ako je katastarska estica uska pa se njezin broj ne moe na taj nain upisati, pisat e
se paralelno duoj stranici estice (Slika 29). Ako je i to nemogue, tada se broj katastarske estice
36
moe upisati i izvan nje, ali u njenoj blizini, a jednom malom crticom oznaiti kojoj katastarskoj estici
broj pripada (Slika 30).

Slika 29. Pisanje brojeva katastarskih estica

Slika 30. Pisanje brojeva ako su estice vrlo uske
Prilikom krianja pojedinih objekata u nivou ili u razliitim nivoima, pri odvajanju jednog puta od
drugog (Slika 31) ili ulice od trga (Slika 32) i sl., povlae se na planu ti prijelazi crtkanom linijom.
37

Slika 31. Odvajanje sporednog puta od glavnog

Slika 32. Odvajanje putova od trga

Slika 33. Znak pripadanja dviju estica istom vlasniku
38

Slika 35. Pisanje brojeva estica koje se proteu na vie planova
Na analognim planovima, ukoliko je katastarska estica presjeena rubom korisnog prostora plana, tj.
nalazi se na dva, tri ili etiri plana, njen broj se upisuje na svakom dijelu estice, odnosno na svakom
planu gdje se pojavljuje (Slika 35).
U sluaju potrebe ispravka nekog ve upisanog broja, nain pisanja ispravnog prikazan je na slici 36.

Slika 36. Promjena brojeva katastarskih estica
39

Slika 37. Prikaz katastarskog plana izraenog AutoCAD-om

3.2 Raunanje povrina
Za mnoge strune i znanstvene djelatnosti prostorni podaci, prije svih povrine estica zemljita, a
zatim i razliitih objekata na njima, vane su informacije za njihovo svakodnevno djelovanje. Osnova
za prikupljanje podataka o povrinama estica zemljita su katastarski planovi, a naini kako se
povrine odreuju mogu biti razliiti. Koja e se metoda prikupljanja podataka o povrinama
primijeniti ovisi o obliku prikaza tih planova. Ako su planovi u digitalnom obliku, onda je najloginije
da se povrine estica zemljita i objekata na njima raunaju iz digitalnih podataka, tj. koordinata
detaljnih toaka. U sluaju primjene analognih planova, raunanje moe biti na nekoliko naina, a koji
e se primijeniti ovisi o razliitim faktorima.
Raunanje povrina katastarskih estica je moda i najvaniji postupak u izradi katastarskih planova.
Naime, povrine katastarskih estica su one informacije koje su od interesa za najvei broj korisnika.
Svakog vlasnika nekog zemljita prije svega interesira koja je povrina tog zemljita. Meutim. i
dravi, odnosno njenim razliitim institucijama su potrebni podaci o povrinama, kako katastarskih
estica, tako i zgrada i razliitih drugih objekata.
Sama izrada katastarskih planova je i poela s ciljem da se utvrde povrine katastarskih estica, a na
temelju kojih se onda utvrivao porez. Kako su prvi katastarski planovi izraeni na temelju grafike
izmjere, to je jasno da su se povrine iskljuivo odreivale iz podataka izmjerenih na planu. Kasnije,
40
kada su se mjerenja poela provoditi numerikim postupcima, mogunosti raunanja povrina su se
proirile, odnosno povrine su se mogle raunati i iz podataka mjerenja. Pitanje je bilo samo koja je
metoda ekonominija, a do nedavno je to bilo, u veini sluajeva, grafiko raunanje povrina. Tek
kada se postupak izrade planova osuvremenio i kada se planovi izrauju raunalom na osnovu
koordinata detaljnih toaka, i raunanje povrina je iskljuivo iz podataka mjerenja, tj. koordinata. Na
taj nain se i tonost raunanja povrina znatno poveala, jer je iskljuen utjecaj svih onih
(sekundarnih) pogreaka koje su se mogle pojaviti kod izrade, ali i kod raunanja povrina klasinim
postupcima.
Moe se dakle rei da se raunanje povrina moe provesti na dva osnovna naina:
1. grafikom metodom,
2. iz podataka mjerenja.
Meutim, ponekad se moe koristiti i kombinacija ova dva osnovna postupka kada je to jednostavnije,
efikasnije i tonije. Takav nain se nekada primjenjivao za raunanje povrina dugih, uskih objekata
(putovi, kanali i sl.), kada bi se na terenu izmjerila irina, a s plana oitala duljinu takvih objekata, te bi
se povrine izraunale razliitim metodama iz dobivenih podataka. Na taj nain postigla bi se vea
tonost povrina tih objekata, a sam postupak je bri od drugih.
Raunanje povrina grafikom metodom moe biti:
a) iz mjera proitanih na planu po pravilima planimetrije,
b) analitiki iz koordinata graninih toaka oitanih na planu,
c) pomou razliitih sprava za mjerenje povrina na planu.
Raunanje povrina iz podataka mjerenja moe biti:
a) iz podataka mjerenja duina po pravilima planimetrije,
b) analitiki iz koordinata graninih toaka izraunanih iz mjerenih podataka.
Razvidno je da se raunanje povrina i grafikom metodom i iz podataka mjerenja moe provesti istim
matematikim postupcima (postupak a i b), samo je razlika u tonosti podataka koji se pri tome
primjenjuju. Naravno da su podaci proizali direktno iz mjerenja toniji jer na njih ne utjeu sve one
pogreke koje se mogu pojaviti pri izradi geodetskih planova, a zatim i mjerenju na njima.
3.2.1 Raunanje povrina grafikim metodama
U prvim primjenama katastarskih planova, koji su bili izraeni na geodetskom stolu direktno na terenu,
povrine su raunane grafikim metodama jer se podatci mjerenja iz kojih bi se one mogle izraunati
nisu niti registrirali. I dugo vremena kasnije, kada su se planovi izraivali na temelju numerike
izmjere, u primjeni je bilo, uglavnom, grafiko odreivanje povrina. U takovim uvjetima, postupak
raunanja povrina po pravilima planimetrije iz mjera oitanih s plana ili iz direktno izmjerenih
veliina, primjenjivao se samo za pojedinane parcele pravilnog oblika i za raunanje povrina zgrada.
U svim drugim sluajevima taj bi postupak bio neekonomian.
Raunanje povrina analitiki iz koordinata graninih toaka oitanih s plana primjenjivalo se nekada
za raunanje povrina katastarskih estica dobivenih nakon postupka komasacije zemljita. Poznato je
da se postupkom komasacije zemljita znatno smanji broj estica, a i oblik im je uglavnom pravilan, te
se takav postupak mogao vrlo efikasno primijeniti.
Mjerenje povrina razliitim spravama primjenjivalo se u sluaju velikog broja estica nepravilnog
oblika, to je u naoj dravi i najei sluaj. Naravno, da su se ove metode mogle i kombinirati, a to se
i inilo kad je to bilo jednostavnije i ekonominije rjeenje.
41
Treba naglasiti da se svako grafiko raunanje povrina mora provesti na dva nezavisna naina. Na taj
nain se otkrivaju eventualno uinjene grube pogreke pri mjerenju grafikih podataka za to raunanje.
Ako je razlika izmeu dvije odreene povrine za istu esticu unutar dozvoljenih odstupanja, onda se iz
njihovih vrijednosti izrauna aritmetika sredina, koja se onda smatra konanim rezultatom.
Tonost grafikog raunanja povrina prije svega ovisi o mjerilu plana sa kojeg se povrina odreuje.
to je mjerilo plana krupnije, to je tonost grafikog odreivanja povrina vea. Moe se rei da
planovi sitnih mjerila nisu pogodni za odreivanje povrina estica zemljita.
Zatim, pogreka u povrini neke estice koju se odreuje grafiki, ovisna je o veliini te estice. Zbog
toga se ne preporuuje da se povrine malih estica (ispod 100 m
2
) odreuju iz mjera sa plana sitnog
mjerila (1:2880), ve ih treba izraunati iz originalnih mjera (Ivkovi i dr., 2006).
Osim toga, u sluaju mjerenja povrina razliitim spravama, treba biti siguran da su one ispravne. To se
moe utvrditi njihovim ispitivanjem (testiranjem), to je potrebno povremeno uiniti, a svakako prije
samog mjerenja.
Oblik estica moe imati znatan utjecaj na tonost grafikog raunanja njihovih povrina. Kod estica
pravilnog izduenog oblika mogu se desiti pogreke u povrini, u usporedbi s onima izraunanim iz
originalnih podataka mjerenja, kako pri klasinom nainu odreivanja povrina pomou nitnog
planimetra ili grafiki odreenih koordinata, tako i pomou digitalizatora (Ivkovi, 2000).
Naravno da vrlo veliki utjecaj na tonost odreivanja povrina ima strunjak koji to obavlja. Naroito
kod grafikog odreivanja povrina je njegova odgovornost i savjesnost od velike vanosti. To znai da
strunjak treba razmotriti, a zatim po potrebi poduzeti potrebne mjere da bi postupak odreivanja
povrina bio to pouzdaniji.

3.2.1.1 Utjecaj promjena dimenzija plana na raunanje povrina
U svim postupcima raunanja povrina grafikim metodama, treba voditi rauna o utjecaju promjena
dimenzija plana na konani rezultat. Kako je ranije navedeno, crtai materijali su s vremenom postajali
sve kvalitetniji i sve manje su mijenjali dimenzije pri promjeni vlanosti i temperature zraka, ali se taj
utjecaj nije mogao nikada potpuno iskljuiti. Zbog toga se prije grafikog raunanja povrina najprije
treba utvrditi postoje li eventualne promjene dimenzija plana, i ako postoje uzeti ih u obzir kod
raunanja povrina.
U tu svrhu izmjere se dimenzije okvira korisnog prostora plana, koje trebaju biti odreenih vrijednosti
za planove pojedinih mjerila (Poglavlje 2.1.2).
Sve navedene veliine se moraju iz mjerila plana preraunati u stvarne iznose, da bi se i promjene
povrina izraunale u jedinicama za povrine zemljinih estica, a to je m
2
.
Neka su izmjerene strane korisnog prostora plana paralelne s y koordinatnom osi Dy
j
i Dy
s
, a paralelne
s x koordinatnom osi Dx
z
i Dx
i
(Slika 38).
Iz izmjerenih dimenzija plana u smjeru y osi i smjeru x osi izraunaju se sredine:
2
s j
Dy Dy
Dy
+
= , Dx =
2
i z
Dx Dx +
,
a teoretske veliine neka su Ly i Lx. Razlike izmeu vrijednosti teoretskih strana korisnog prostora
plana i onih izmjerenih su tada:
y = Ly Dy, x = Lx Dx.
42

Slika 38. Promjene dimenzija korisnog prostora plana

Promjena povrine korisnog prostora plana tada se moe izraunati po izrazu:
P = Ly x + Lx y y x.
Posljednji lan u ovom izrazu se moe izostaviti jer je vrlo malog iznosa.
Da bi se dobila promjena povrine lista plana po jedinici povrine od m
2
P
j
, veliina P se podijeli s
ukupnom povrinom korisnog prostora plana P, tj.:
P
j
=
P
P
(m).
Treba li utvrditi promjenu povrine neke estice zemljita zbog promjene dimenzija korisnog prostora
plana, pomnoit e se veliina povrine te estice P
s izraunanom veliinom promjene povrine lista

plana po jedinici povrine P
j,
. tj.:
P
= P
P
j
.
Za izraunani iznos dotina povrina estice zemljita se povea ili smanji, ovisno o tome da li je dolo
do usuha (smanjenja) ili rastega (poveanja) lista plana.
Ako se treba izraunati povrina samo jedne ili nekoliko estica zemljita iz mjerenih veliina na
analognom planu, onda je bolje izmjeriti dimenzije samo onih decimetarskih kvadrata plana u kojima
se nalaze te estice. Usporeujui teoretske dimenzije tih kvadrata i one izmjerene, moe se izraunati
promjenu povrine tog dijela lista plana po jedinici povrine i korigirati izraunane povrine estica za
potrebne iznose.

3.2.1.2. Dozvoljena odstupanja pri grafikom odreivanju povrina
Kako je poznato, svako geodetsko mjerenje treba provjeriti nezavisnim kontrolnim mjerenjima, pa tako
i mjerenja na analognim planovima u svrhu odreivanja povrina estica zemljita. U tu svrhu za svaku
43
se esticu zemljita treba odrediti povrinu dva puta. Usporedbom dva neovisno dobivena podatka za
povrinu utvruje se da li su razlike izmeu njih manje od dozvoljenog odstupanja za grafiku metodu,
koje se rauna po izrazu:
P
graf.
= 0,7
.
10
-3 .
M
.
P .
U ovom izrazu je M nazivnik mjerila plana, a P povrina estice zemljita u m
2
.
Za razliita mjerila planova je to onda za mjerilo: 1 : 500 0,35
.
P
1 : 1000 0,70
.
P
1 : 2000 1,40
.
P
1 : 2500 1,75
.
P
1 : 5000 3,50
.
P
Ako je razlika u povrinama unutar tako izraunanih dozvoljenih odstupanja, onda se konani rezultat
za povrinu izrauna kao aritmetika sredina iz dva dobivena podatka. U suprotnom, postupak mjerenja
treba ponoviti, odnosno utvrditi koje je mjerenje bilo netono.
Neobina je injenica da su dozvoljena odstupanja izmeu grafiki odreene iste povrine dva puta,
bila nekada gotovo upola manja od dananjih (Neidhardt 1947). Ta injenica udi s obzirom da su,
kako izrada, tako i grafiko odreivanje povrina s vremenom postali sve kvalitetniji.

3.2.1.3 Raunanje povrina iz mjera oitanih na planu po pravilima planimetrije
Raunanje povrina estica zemljita po pravilima planimetrije se uglavnom svodi na raunanje
povrina trokuta, a rjee pravokutnika. U sluaju raunanja povrina zgrada pak najee su one upravo
pravokutnog oblika, pa se kao takve i raunaju. estice zemljita rijetko imaju oblik trokuta, ali se
mogu, ako je to racionalno, podijeliti na dva ili vie trokuta (Slika 39). Tada se povrina trokuta ije se
stranice d
1
, b i c izmjere na planu, moe izraunati po Heronovoj formuli koja glasi:
P = ) )( )( (
1
c s b s d s s , gdje je s =
2
1
c b d + +
.
Raunanje povrine trokuta moe se provesti i po drugoj formuli, ako se u trokutu izmjeri jedna
stranica, na primjer d
1
i visina na tu stranicu v
1
. Povrina trokuta tada glasi:

2
v d
1 1
= P
44

Slika 39. Podjela estice na trokute

Dakle, ako je estica zemljita oblika nepravilnog etverokuta, onda je mogue relativno jednostavno
izraunati njenu povrinu dijelei je na dva trokuta. Na planu se izmjere stranice trokuta, a njihove
povrine se tada raunaju po Heronovoj formuli. Povrina estice zemljita je tada suma povrina ta
dva trokuta. Za kontrolu se izmjeri i druga dijagonala etverokuta i izraunaju povrine druga dva
trokuta tako formirana, a suma njihovih povrina mora se u dozvoljenim granicama slagati s prethodno
dobivenom. Ako se to ne bi dogodilo, postupak treba ponoviti, odnosno pronai pogreku u mjerenju ili
raunanju. Naravno da se povrine trokuta mogu izraunati i po drugom nainu, ako su izmjerene
potrebne veliine za to, tj. stranice i visine na te stranice.
Opisani postupak raunanja povrina estica zemljita bi se mogao primijeniti i u sluaju da je
zemljina estica oblika nekog viekutnika, ali bi je u tom sluaju trebalo podijeliti na vei broj trokuta.
U tom sluaju postupak mjerenja i raunanja se znatno poveava, to vie ne bi bilo ekonomino.
Openito se ovaj postupak primjenjuje u pojedinanim sluajevima raunanja povrina estica
zemljita, a ne za velik broj estica, kao to je to sluaj nakon nove katastarske izmjere.

3.2.1.4 Raunanje povrina analitiki iz koordinata oitanih na planu
Kod klasine izrade katastarskih planova nakon nove izmjere analitiko raunanje povrina se
uglavnom nije primjenjivalo zbog velike usitnjenost i nepravilnog oblika estica zemljita. U takovoj
situaciji taj postupak bi bio neekonomian. Meutim, u postupku komasacije zemljita, analitiko
raunanje povrina moglo se vrlo efikasno koristiti. Prije svega su se tako raunale povrine formiranih
tabli za nadjeljivane buduih zemljinih estica. Kako su i nove katastarske estice proizale iz
komasacije uglavnom jednostavnog etverokutnog oblika, to se i njihove povrine na ovakav nain
moe brzo izraunati. Treba naglasiti da su se komasacije zemljita u jednom periodu vrlo intenzivno
provodile u Republici Hrvatskoj, te se taj postupak esto primjenjivao.
Postupak raunanja povrina analitiki iz koordinata graninih toaka oitanih na planu poinjao je
numeriranjem tih toaka. Brojevi graninih toaka estica privremeno su upisivani na planu mekom
olovkom u smjeru kazaljke na satu. Zatim su oitane koordinate svake detaljne toke, provjerena
njihova ispravnost kontrolnim odmjeravanjem, a zatim se moglo pristupiti raunanju povrina.

45

Raunanje povrina analitiki svodi se na raunanje povrina trapeza koje definiraju jedna koordinatna
os, paralele s drugom koordinatnom osi kroz krajnje toke stranica estice ija se povrina rauna i
stranice te estice (Slika 40). Zbrajanjem povrina trapeza P
1
, kojeg definiraju toke 1
'
, 1, 2, 2
'
i P
2
,
kojeg definiraju toke 2', 2, 3 i 3', a zatim oduzimanjem od te vrijednosti sumu povrina trapeza P
3
, koji
je odreen tokama 4', 4, 3, 3' i P
4
, koji je odreen tokama 1', 1, 4 i 4', odredit e se povrina estice
oblika nepravilnog etverokuta. Na isti nain moe se izraunati povrina estice bilo kakvog
nepravilnog oblika, samo je tada broj trapeza znatno vei.

Slika 40. Analitiko raunanje povrina

Povrina trapeza rauna se po formuli:
v
c a
P
+
=
2

gdje su a i c paralelne stranice u trapezu, a v visina izmeu njih.
Ako tu formulu primijenimo na trapeze definirane na slici 40., onda povrina prikazane estice e se
izraunati po formuli:
P = ) (
2
) (
2
) (
2
) (
2
4 1
1 4
3 4
4 3
2 3
3 2
1 2
2 1
y y
x x
y y
x x
y y
x x
y y
x x

+

+

+
+
+
,
odnosno
2P = ) )( ( ) )( ( ) )( ( ) )( (
4 1 1 4 3 4 4 3 2 3 3 2 1 2 2 1
y y x x y y x x y y x x y y x x + + + + + .
Ako u prethodnoj formuli izvrimo potrebna raunanja, a potom skratimo faktore koji se pojavljuju
suprotnog predznaka, konaan izraz e glasiti:
2P =
1 4 4 3 3 2 2 1 1 4 4 3 3 2 2 1
x y x y x y x y y x y x y x y x + + +
46
Navedenu relaciju se moe vrlo jednostavno shematski prikazati ako sve brojne vrijednosti koordinata
svrstamo u dva stupca i izvrimo potrebne raunske operacije izmeu njih:
Y
1
Y
2
Y
3
Y
4
X
1
X
2
X
3
X
4
+
-
X
1
Y
1

U ovoj shemi puna linija oznaava koordinate koje treba pomnoiti i zatim zbrajati, a isprekidana linija
koordinate ije umnoke treba oduzeti od dobivene sume. Konanu sumu treba podijeliti s dva, a
dobiveni rezultat je povrina estice oblika nepravilnog etverokuta. Navedeni princip vrijedi za bilo
koji broj lomnih toaka estice iju povrinu treba izraunati ako se koordinate svih toaka unesu u
shemu.

3.2.1.5 Odreivanje povrina pomou razliitih sprava za mjerenja na planovima
Podaci o povrinama estica zemljita se u primjeni analognih planova najee dobivaju mjerenjem tih
povrina razliitim spravama. Sprave za grafiko odreivanje povrina nazivaju se planimetri i u
prolosti su se mnogo koristili u geodetskoj djelatnosti. Ti ureaji su bili najefikasniji za odreivanje
povrina mnogobrojnih katastarskih estica nakon katastarske izmjere zemljita. Naravno da su se kroz
povijest razvijali i usavravali, a njihove mogunosti sve vie poveavale.
Osnovna podjela planimetara nekada je bila na polarne (Slika 41) i nitne planimetre (Slika 42).
Polarnim planimetrima su raunane povrine velikih estica, a nitnim planimetrima male i uske estice.

Slika 41. Polarni planimetar

47

Slika 42. Nitni planimetar

Nitni planimetar se vie ne koristi u praksi, a polarni planimetar je usavren i kao digitalan planimetar
(Slika 43) se koristi za odreivanje povrina s analognih planova.

Slika 43. Digitalni planimetar Planix Ex

U poetku razvoja digitalnih planimetara, njihove su mogunosti bile iste kao i mehanikih
planimetara, osim to je zapis mjerenja bio u digitalnom obliku. Najnovije verzije digitalnih
planimetara meutim imaju vrlo velike mogunosti. Tako npr. digitalni planimetar Planix Ex (Slika
43) ima osim mogunosti odreivanja povrina, mogunost odreivanja x, y koordinata, duina,
smjera, krunih lukova, opsega likova, radijusa i kutova. Rezultati mjerenja se prikazuju na LCD
pokazivau ili se mogu registrirati na pripadajuem termikom printeru. Takoer je mogu prijenos
podataka pomou RS-232C suelja na raunalo, ime je omoguena daljnja obrada mjernih podataka.
48
Kako su u R. Hrvatskoj jo uvijek u primjeni i analogni katastarski planovi izraeni na osnovu grafike
izmjere zemljita, to je najuinkovitiji nain odreivanja povrina na njima upravo digitalnim
planimetrima jer osiguravaju transfer izmjerenih podataka u raunalo za daljnju primjenu.

3.2.2 Raunanje povrina iz podataka mjerenja
Raunanje povrina estica zemljita ili razliitih objekata na njima sigurno je najtonije ako se ono
provede iz podataka izmjerenih na terenu. U tom sluaju na tonost izraunanih povrina utjecat e
samo pogreke mjerenja. Da bi se uklonio utjecaj eventualno uinjenih grubih pogreka u mjerenju,
neophodno je provoditi nezavisne kontrole mjerenja. U tom sluaju je veoma mala vjerojatnost da e
neka povrina biti grubo netona.
U prolosti je takav postupak raunanja povrina bio vrlo zahtjevan, pa se njegova primjena
ograniavala samo za raunanje pojedinanih povrina i za raunanje povrina objekata (zgrada)
pravilnih geometrijskih oblika. Za masovna raunanja povrina estica zemljita, kojih ima nakon
izmjere katastarske opine, takav postupak ili nije bio mogu (nakon grafike izmjere), ili nije bio
ekonomian.
Tek je uvoenje digitalne tehnologije donijelo prednost raunanju povrina iz originalnih podataka
mjerenja. Naime, suvremeni mjerni instrumenti automatski registriraju podatke mjerenja, a zatim ih se
vrlo jednostavno moe transferirati u raunalo. Raunanje povrina u raunalu se tada izvodi pomou
tih mjernih podataka, odnosno iz koordinata graninih toaka izraunanih iz mjernih podataka. Koji
algoritam se pri tome u raunalu koristi je irelevantno, ali kako se baza podataka za izradu digitalnih
planova sastoji od koordinata izmjerenih detaljnih toaka, onda je to uglavnom analitiko raunanje
povrina. Dvostruko raunanje povrina iz koordinata pomou raunala nije potrebno jer je postupak
automatiziran i u samom raunanju ne moe doi do pogreke.
U postupku odreivanja povrina estica zemljita ili nekih objekata, za koje su mjerene duine
graninih strana direktno na terenu, povrine se mogu izraunati po planimetrijskim formulama iz
mjernih podataka, kako je ranije objanjeno. Treba naglasiti, da u sluaju ako su na terenu izmjerene
kose duine, za potrebe raunanja povrina, mora ih se reducirati na horizont.

3.2.3 Raunanje povrina katastarskih estica
Nakon katastarske izmjere neke katastarske opine i izrade katastarskih planova, neophodno je
izraunati povrine svih katastarskih estica. To raunanje odvija se po odreenom redu, a s ciljem
provjere tonosti tog raunanja. U tu svrhu se najprije izrauna povrina cijele katastarske opine.
Zatim se, u sluaju primjene analognih planova i klasinog raunanja povrina, formiraju skupine
katastarskih estica i raunaju njihove povrine. Za kontrolu, suma povrina skupina katastarskih
estica mora biti jednaka povrini cijele katastarske opine. Za digitalne planove se podjela na skupine
estica ili uope ne provodi, ili su te grupe znatno vee nego za analogne planove klasino izraene.
Potom se raunaju povrine katastarskih estica. Za kontrolu, suma povrina katastarskih estica
unutar jedne skupine mora biti jednaka povrini te skupine. Osim toga, suma povrina svih estica u
katastarskoj opini mora biti jednaka povrini katastarske opine.
Tada slijedi raunanje povrina pod razliitim kulturama i povrina objekata unutar onih katastarskih
estica koje ih sadre. Suma svih tih pojedinih povrina treba biti jednaka povrini katastarske estice.
Takav nain provjere raunanja povrina katastarskih estica unutar katastarske opine nekada je
omoguavao otkrivanje pogreaka u postupku raunanja. Kod suvremenog raunalnog naina
49
raunanja povrina, osigurava otkrivanje eventualno isputenih estica u tom postupku ili nepravilno
zatvorenih katastarskih estica.
Metode raunanja povrina, kako je ve ranije navedeno, mijenjale su se kroz povijest i postajale sve
tonije. U suvremenim uvjetima raunalne obrade podataka mjerenja, i povrine katastarskih estica se
raunaju raunalom, te je sam postupak postao neusporedivo bri, a to se tonosti tie, ovisi samo o
tonosti mjerenja.
Nakon obavljenih svih raunanja i provjera, mogue je sastaviti spisak povrina svih katastarskih
estica u katastarskoj opini. Na taj nain je upotpunjen elaborat nakon katastarske izmjere neke
katastarske opine.

3.2.4 Tonost raunanja povrina
Odreivanje povrina zemljinih estica ili povrine zgrada potrebno je kako za praktine svrhe
(oporezivanje zemljita, kupoprodaju, eksproprijaciju, arondaciju, poljoprivrednu statistiku i sl. ), tako i
znanstvene svrhe. Povrine se mogu izraunati iz originalnih mjernih podataka ili iz podataka
izmjerenih na katastarskim planovima.
Na tonost raunanja povrina iz originalnih mjera utjee samo tonost mjerenja, odnosno sve ono to
utjee na tu tonost. Tonost grafikog odreivanja povrina na planovima zavisi, kako o tonosti
mjerenja, tako i od:
- mjerila plana,
- efikasnosti kontrole kartiranja detalja,
- tonosti crtanja detalja tuem,
- tonosti odreivanja dimenzija korisnog prostora plana (usuh ili rastezanje)
- rektifikaciji planimetara,
- tonosti grafikog itanja na planu,
- ponavljanju mjerenja,
- savjesnosti operatera.
Najvei utjecaj na tonost odreivanja povrina grafikim nainom ima mjerilo katastarskog plana. to
je mjerilo krupnije to e tonije biti odreene povrine. Tonost oitavanja koordinata toaka na planu
je:

y,x
= 0,2xM (mm),
gdje je M nazivnik mjerila plana. Isto vrijedi i za oitavanje digitalizatorom. Tako za razliita mjerila
slijedi tonost oitavanja koordinata prikazana u tablici 3.

Tablica 5: Tonost oitavanja koordinata na planu
Nazivnik mjerila Tonost Vrsta plana
1440
2880
0,288
0,576
Grafika izmjera
50
500
1000
2000
2500
5000
0,1
0,2
0,4
0,5
1,0
Numerika izmjera

Naravno da navedene tonosti itanja pojedinih koordinata utjeu na tonost izraunanih linearnih,
odnosno povrinskih elemenata, kao to su povrine estica zemljita ili zgrada.
Povrine manjih estica ili zgrada, kod iste metode odreivanja, imaju manju tonost od velikih estica,
jer je relativna pogreka mjerenja duina na planu najvea kod najkraih duina. Zbog toga se
preporuuje da se povrine ispod 100m
2
ne raunaju iz mjera sa plana, ve da ih se rauna iz
originalnih mjera. Raunanje povrina iz kombiniranih mjera (originalnih i grafikih) preporuuje se za
duge uske estice (putovi, kanali, potoci i sl. ). Na terenu treba izmjeriti irinu estice a duina se
izmjeri na planu.
Tonost odreivanja povrina treba biti vea za ekonomski vanija podruja (gradovi, obala Jadranskog
mora i sl. ), nego za zemljita manje ekonomske vanosti.

3.3 Geometrijska tonost geodetskih planova
Razvojem tehnikih mogunosti geodezije, geometrijska tonost planova se stalno poveava. Prvi
katastarski planovi nisu trebali imati veliku tonost, jer su sluili samo u poreske svrhe. Kasnije, kada
se njihova namjena znaajno proirila, geometrijska tonost katastarskih planova dobila je na vanosti.
Kod procijene znanstvene i praktine vrijednosti katastarskih planova u dananjim uvjetima,
geometrijska tonost je najvaniji kriterij za ocjenjivanje. Poloaj nekog stvarnog objekta opisan je
vrijednostima koordinata u odgovarajuem koordinatnom sustavu. Poloajna tonost je priblienje tih
vrijednosti "pravom" poloaju objekta u tom sustavu. Mjere kvalitete poloajnih informacija su, kako
je ve ranije navedeno:
- srednje kvadratno odstupanje (mjera tonosti) i
- standardno odstupanje (mjera preciznosti).
Srednje kvadratno odstupanje moe se odrediti iz:
- razlika mjerenja razliitim metodama ili
- razlika mjerenja razliite kvalitete.
Odreivanje tonosti prikazivanja pojedinih elemenata na analognom planu vrlo je sloen zadatak,
poto ovisi o mnogo faktora, kao to su:
- tonost trigonometrijskih i poligonskih toaka,
- tonost izmjere,
- tonost kartiranja koordinatne mree,
- tonost kartiranja geodetskih toaka,
- tonost kartiranja i crtanja detalja,
- nain reprodukcije originalnih planova,
- mjerilo plana i
- namjena plana.
51
Od kvalitetnog analognog katastarskog plana se oekivalo da je svaka stabilizirana meana toka
kartirana s tonou najmanje 0,1mm, tako da netonost linije izmeu dvije toke ne bude vea od
0,1mm, ako je deformacija podloge eliminirana. Stvarna tonost se moe utvrditi samo znanstvenim
ispitivanjima na postojeim originalnim planovima i mjerenjem na terenu.
U dananjim uvjetima izrade planova u digitalnom obliku, tonost planova ovisi samo o tonosti
mjerenja te je njih potrebno prilagoditi odreenim potrebama. U pogledu tonost, u nekim zemljama
specificira se odreena tonost katastarskih planova s obzirom na ekonomsku vrijednost zemljita koje
se prikazuje, a u nekim, s obzirom na terenske tekoe koje se javljaju prilikom izmjere.

Nekada se geometrijska tonost planova definirala mjerilom u kojem je plan izraen. Dakle, ako se
traila vea tonost planova, izraivali su se u krupnijem mjerilu. Pri izradi digitalnih planova takav
pristup je neadekvatan jer su svi planovi mjerila 1:1. Zbog toga bi tonost trebalo definirati njegovom
namjenom. Za pravne potrebe, u iju svrhu se najee koriste katastarski planovi, trai se najvea
mogua tonost u pogledu odreivanja povrina. Tonost je u tom sluaju obino zavisna o vrijednosti
zemljita.
Geometrijsku tonost, kao osobinu plana, trebalo bi iskazati, bolje nego ju specificirati pri izradi plana.
Proizvoa planova mora odrediti koja tonost egzistira i prezentirati to u skladu standarda. Korisnik
pak definira prihvatljivost te tonosti za njegove potrebe.

3.4 Odravanje katastarskih planova
Odravanje katastarskih planova provodi se u okviru odravanja izmjere i katastra nekretnina, a
obuhvaa praenje i utvrivanje promjena nastalih na zemljitu te provoenju nastalih promjena na
planovima i ostalim dijelovima katastarskog operata.
Katastarski planovi u Republici Hrvatskoj izraeni su u razliitim vremenskim periodima i razliitim
metodama izmjere. Zbog mnogobrojnih promjena u sadraju katastarskih planova, proisteklih zbog
razliitih uzroka, katastarske planove treba odravati, tj. usklaivati stanje na planovima sa stanjem na
terenu.
initelji koji utjeu da katastarski planovi zastarijevaju su:
1. Zastarjeli projekcijski sustav.
2. Zastarjela metoda izmjere, odnosno primijenjeni instrumentarij.
3. Zastarjela metoda registracije podataka (pogreke kod prepisivanja i precrtavanja).
4. Nedovoljno toni podaci geodetske osnove niih redova.
5. Nezadovoljavajue stanje postojeeg omeavanja posjeda.
6. "Rupe" u postojeoj poligonskoj mrei nastale uslijed unitavanja toaka, njihova
premjetanja i sl.
7. Optereenost sadraja katastarskih planova nastala dugogodinjim odravanjem.
8. Nepodesna mjerila u kojima su ranije izraeni katastarski planovi.
9. Loe stanje (fiziko i sadrajno) u grafikom i numerikom dijelu elaborata katastarske
izmjere, nastalo nakon dugogodinjeg odravanja.
10. Brze promjene na terenu zbog intenzivne gradnje.
Tekoe odravanja katastarskih planova u R. Hrvatskoj proizlaze prije svega zbog injenice da su u
slubenoj upotrebi, u oko 70% sluajeva, planovi izraeni grafikom izmjerom jo u 19. st. Tehnike
mogunosti izvedbe i kvaliteta te izmjere ne mogu se usporeivati s dananjim mjerenjima. Mjerenjem
promjena na podruju za koje postoje samo stari grafikom izmjerom izraeni planovi mogu se otkriti
52
znatne razlike u poloaju, obliku i veliini pojedinih estica ili objekata i istih prikazanih na tim
planovima. Promjene koje se dogode na nekoj katastarskoj estici se zbog toga mjere relativno, u
odnosu na vrste toke mea ili objekata, te kartiraju pomou tih mjernih veliina. Mnogo tee je
rijeiti sluajeve kada promjene na terenu zahvaaju vie meusobno povezanih estica. Najee se i
takvi sluajevi rjeavaju relativnim mjerenjem u odnosu na identificirane vrste toke na terenu i planu.
Naime, mjerenjem s novoodreenih geodetskih toaka te razlike bi bile jo vee, s obzirom da bi tada
na neslaganje utjecale i razlike u geodetskoj osnovi, koje su zapravo najznaajnije. U svakom sluaju,
odravanje katastarskih planova stvara goleme probleme geodetskim strunjacima u praksi.

Loi rezultati mjerenja pojavljivali su se i zbog slabo ureenih mea, odnosno ne suradnje vlasnika
zemljita u njihovom definiranju.
Svakako da tehnika vrijednost izmjere opada prema starosti njene izvedbe. Katastarske opine gdje je
stanje planova toliko loe da neslaganje sa stanjem u naravi iznosi 60-80%, potrebno je ponovno
izmjeriti.
Saniranje postojeeg stanja katastarskih planova moe se izvesti reambulacijom. Reambulacija je
izmjera koja se oslanja na nepromijenjeno postojee stanje na planovima. Izmjereni novi detalji
kartiraju se na starim planovima. Promjene u broju, obliku i povrini katastarskih estica uklapaju se u
postojee podatke na planovima.
Auriranje sadraja katastarskih planova ali i atributnih podataka moe se izvesti i primjenom DOF-a
(digitalnih orto-foto skica). Na tim skicama mogu se uoiti promjene nastale na katastarskim esticama.
Prvenstveno se moe registrirati izgradnja novih objekata koji nisu evidentirani na katastarskim
planovima, a eventualno i promjena kultura i izvedena parcelacija.

3.5 Obnova katastarskih planova
Obnova katastarskih planova u dananjim uvjetima znai i njihovo osuvremenjivanje. Ovisno o stanju
pojedinih katastarskih planova (i ostalog sadraja katastarskog operata), u pogledu obnove katastarskih
planova postoje slijedee mogunosti (Boinik, 1979):
- jednostavna obnova,
- proirena obnova,
- obnova katastarskih planova s privremenim koordinatama,
- obnova katastarskih planova putem nove izmjere.
Jednostavna obnova je obnova postojeih katastarskih planova i drugog sadraja, kad se raunaju
koordinate na osnovi izvedene numerike katastarske izmjere. Na taj nain, raunanjem se otkrivaju
razliite ranije uinjene pogreke. Nove grafike podloge dobivaju se bez posebnih terenskih mjerenja.
Proirena obnova je postupak kada se za postojee katastarske planove vri dopunska izmjera.
Koordinate se raunaju iz postojeih i dopunskih mjernih podataka.
Obnova katastarskih planova s privremenim koordinatama je postupak kada se koordinate dobivaju
putem digitalizacije postojeih analognih katastarskih planova. Smatra se da takove koordinate ne bi
smjele sainjavati sadraj budueg koordinatnog katastra.
Obnova katastarskih planova putem nove izmjere se treba primijeniti onda kada je stanje katastarskog
operata toliko loe da nikakvim radnjama se ne bi moglo poboljati njegovo stanje.
53
Kao tehniki kriterij za izbor najbolje varijante obnove katastarskih planova dolazi prvenstveno u obzir
kvaliteta katastarskih planova i kvaliteta izmjere kojom su planovi dobiveni. U tehnike kriterije ulaze
posebno:
- metoda izmjere (ortogonalna, polarna, fotogrametrijska, izmjera geodetskim stolom),
- u tim metodama primijenjen instrumentarij (nain mjerenja kutova, duina i sl. ), kojih
kvaliteta bitno utjee na rezultat izmjere,
- primijenjena sredstva za raunanje (logaritmiranje, raunski strojevi, razne
pomone tablice),
- koliina numeriki ostvarenih elemenata u postupku katastarske izmjere dobivenih s
poligonske mree,
- primijenjena metoda za izjednaenje (koja se raunanja moraju eventualno obnoviti),
- primijenjena sredstva za kartiranje (mali pravokutni koordinatograf, polarni transporter, veliki
pravokutni koordinatograf i sl. ,
- podloge na kojima su izraeni katastarski planovi (Hammer papir, Alu-folija, plastina folija i
sl. ),
- kvaliteta prvotne izmjere, tj. kakvu je ocjenu dobila u izvjetaju prilikom preuzimanja i
verifikacije od strane nadzornih strunjaka.
Kako u R. Hrvatskoj prevladavaju stari analogni planovi izraeni grafikom izmjerom u neprikladnom
mjerilu 1: 2880, obnovu katastarskih planova bi trebalo uglavnom provoditi putem nove izmjere. Jo
bolje rjeenje za mnoga podruja nae drave bila bi komasacija zemljita i na taj nain provedena
obnova katastarskih planova.

3.5.1 Obnova katastarskih planova putem komasacije zemljita
Komasacija zemljita je agrarna operacija koja ima za cilj spajanje veeg broja malih estica, tj.
stvaranje veih, za obradu prikladnijih zemljinih estica. Sa stanovita geodetske struke komasacijom
se rjeava i pitanje obnove katastarskih planova (Ivkovi i dr., 2005). Nakon tog postupka dobili bi se
novi digitalni katastarski planovi s daleko manje detaljnih toaka, odnosno koordinata te bi njihovo
daljnje odravanje bilo puno jednostavnije.
Komasacija zemljita je nedvojbeno jedan od najsloenijih radova koje izvode geodetski strunjaci u
suradnji s raznim drugim strunjacima. Tim postupkom rijeili bi se mnogi nagomilani problemi vezani
uz zemljite a to su (Ivkovi 2005):
1. usitnjenost zemljita,
2. imovinsko-pravni odnosi na zemljitu,
3. ekonominost poljoprivredne proizvodnje,
4. usklaivanje katastra i zemljine knjige,
5. potrebe navodnjavanja ili odvodnjavanja,
6. potrebe zemljita za ope potrebe,
7. potrebe novih digitalnih geodetskih planova za stvaranje GIS baze podataka,
8. potrebe ureenja prostora,
9. potrebe zatite prirodnog okolia,
10. potrebe izgradnje infrastrukture,
11. problemi pri odravanju katastra i
12. pitanje starakih domainstava.
Iz navedenog je evidentno da se veina od ovih problema ne moe rijeiti samo novom katastarskom
izmjerom. Tek bi postupak komasacije zemljita, u ijem izvoenju bi bile ukljuene razliite struke,
54
mogao dati cjelovito rjeenje svih problema vezanih uz zemljite u R. Hrvatskoj. Obnova katastarskih
planova bi bila samo jedan od produkata tog veoma kompleksnog zahvata na zemljitu.

3.6 Primjena katastarskih planova
Katastarski planovi koriste se prije svega u katastarskim uredima gdje se vode evidencije o nekretnina.
Na takovim planovima prikazane su katastarske estice vlasnitva, katastarske estice kultura,
graevinski i drugi infrastrukturni objekti te politiko-upravne granice. Katastarski planovi se koriste
za grafiki prikaz katastarskih estica i objekata koji se na njima nalaze, odnosno za izdavanje
poloajnih nacrta istih. Zatim mogu u izvornom obliku ili modificirani sluiti kao podloga za izradu
ostalih vrsta katastara (katastar vodova, zgrada i sl.). Linije vodova se na katastarskim planovima crtaju
odreenim bojama i tipom linije. Tako se vodovi elektrine energije crtaju crveno, telekomunikacije
ljubiasto, vodovoda plavo, plinovoda svijetlo zeleno, kanalizacije smee, toplovoda i parovoda uto,
te vodovi tekuih goriva tamnozeleno. Isprekidanom linijom se crtaju svi vodovi koji se nalaze pod
zemljom, a punom linijom vodovi koji se nalaze na zemlji ili iznad zemlje. U neposrednoj blizini
snimljene detaljne toke pojedinog voda upisuje se njena nadmorska visina u boji kao i vod.
Osim toga, katastarski planovi se koriste za potrebe osnivanja zemljine knjige, a kasnije njezino
auriranje. Poloaj i povrina katastarskih estica, podaci koji se evidentiraju i u zemljinim knjigama,
preuzimaju se iz katastarskih planova.
Katastarski, odnosno topografsko-katastarski planovi slue kao geodetska podloga za projektiranje i
izvedbu graevinskih objekata. Isto tako, pri izradi prostornih planova i drugih intervencija u prostoru,
prostorni planeri trebaju tone podatke o obliku i namjeni estica zemljita, veliini i obliku
graevinskih objekata, poloaju pojedinih vodova i sl., a sve to im omoguuju katastarski planovi.
Za razliite oblike ureenja zemljita kao to je komasacija, arondacija, eksproprijacija, parcelacija ili
urbana preparcelacija, takoer su neophodno potrebni katastarski, odnosno topografsko-katastarski
planovi.
Gotovo svi geodetski strunjaci koji imaju vlastite tvrtke svakodnevno koriste katastarske planove da bi
nakon izmjere na terenu izmjerene podatke uklopili na katastarski plan. Tu dolazi do neminovnih
neslaganja izmeu prije kartiranih i nanovo izmjerenih detalja, koja se onda rjeavaju u suradnji s
geodetskim strunjacima u nadlenim katastrima.
Moe se rei da sve struke ili institucije koje trebaju tone prostorne podatke i evidencije o
nekretninama, za svoje djelovanje neophodno trebaju katastarske planove. Ti podaci se mogu koristiti
za svakodnevno poslovanje, za formiranje GIS baza podataka ili za znanstvene studije i istraivanja.

4. Topografski planovi
Za privredni i tehniki razvoj sadanjeg doba, odnosno za potrebe prostornog planiranja, projektiranja i
izgradnju raznovrsnih graevinskih objekata, istraivanje i analizu osobitosti pojedinih prostornih
cjelina te za mnoge druge svrhe koriste se topografski planovi koji prikazuju teren u horizontalnom i
visinskom smislu.
Topografski plan je grafiki prikaz topografske izmjere svih ope geografskih objekata (reljef,
vegetacija, naselja, prometnice, vode i dr.), pri emu su umjesto svih granica katastarskih estica
prikazane samo granice razliitih poljoprivrednih kultura. Dakle, osnovna razlika izmeu topografskog
i katastarskog plana je u tome to je topografski plan trodimenzionalni prikaz dijela povrine Zemlje.
55
Kako je ploha Zemlje nepravilnog oblika, a upravo reljef tome najvie doprinosi, nije jednostavan
zadatak prikazati povrinu Zemlje u ravnini, tj. na topografskim planovima.

4.1 Reljef zemljita
Pod reljefom podrazumijevamo skup oblika Zemljine povrine, ravnine i neravnine, uzvienja i
udubljenja. Reljef ima veliko znaenje za krajolik jer direktno utjee, s mnogo drugih elemenata i
aspekata, na vanjski okoli. Topografski utjecaji zajedno s mnogim drugim, estetski karakteriziraju
prostor, definiraju i percepciju prostora, poglede, isuivanja, mikroklimu, upotrebu zemljita i
organizaciju funkcioniranja pojedinih podruja.
Metode prikaza terena veoma variraju u stilu i namjeni. Neke tehnike su fokusirane na vizualizaciju
zemljinih oblika. Druge metode daju vie analitikih rezultata kojima se iskazuju precizne visine i
strukturne informacije. Neke druge tehnike opet kombiniraju i vizualnu i analitiku dimenziju.
Prikazivanje oblika reljefa je sloen zadatak jer se radi o kontinuiranom trodimenzionalnom objektu.
Prikazom treba osigurati dovoljnu geometrijsku tonost i dobru zornost, da bi se trodimenzionalni
objekti, prikazani u ravnini, lake spoznali.
Reljef se moe prikazati u ravnini:
- kvalitativno: pomou rafura (crtice ili tokice), sjenanjem,
- kvantitativno: pomou kota, izohipsa i bojanjem razliitim bojama ili
intenzitetom boja.
Reljef se moe prikazati i trodimenzionalno:
- grafiki: pomou profila, perspektivnih i izometrijskih prikaza i dr.,
- plastino: u obliku reljefa.
Reljef se na topografskim planovima prikazuje izohipsama i nadmorskim visinama pojedinih
karakteristinih toaka (kotama). Razliiti objekti se na topografskim planovima prikazuju
usvojenim topografskim znacima, razliitim bojama, ili se ispisuju odgovarajui nazivi, odnosno
kratice naziva.

4.2 Sadraj topografskih planova
Kao i sve geodetske planove i topografske planove karakteriziraju neki osnovni elementi. Ono po emu
se geodetski planovi meusobno najvie razlikuju je sadraj plana. Tako sadraj topografskog plan
moraju initi slijedei elementi:
1. Matematika osnova i geodetske toke dravne izmjere.
2. Vode i objekti na vodi ( bunari, izvori, tekue vode, stajae vode, vodne instalacije i dr. ).
3. Komunikacije svih vrsta ( eljeznice, ceste, putovi, rijeni i pomorski saobraaj,
telekomunikacije i dr.).
4. Sve vrste zgrada, industrijska i stalna privredna postrojenja.
5. Tlo i zemljini reljef ( kote, izohipse, topografski znakovi za zemljani trup graevina i dr.).
6. Posebne meane linije (granice poljoprivrednih kultura).
7. Topografski znakovi za vegetaciju i poljoprivredne kulture.
8. Nazivi komunikacija, voda, javnih zgrada i dr.
Topografski plan mora imati i sadraj van korisnog prostora, a tu je prije svega vana oznaka
ekvidistancije izohipsa.
56
4.3 Izrada topografskih planova
Da bi se mogao izraditi topografski plan nekog podruja, potrebno je teren adekvatno izmjeriti. Tu se
prije svega misli na injenicu da osim izmjere detaljnih toaka potrebnih za horizontalni prikaz terena,
treba izmjeriti i niz toaka koje su potrebne samo za njegov visinski prikaz. Dakle, iako se pri
suvremenoj izmjeri za horizontalan prikaz terena za svaku detaljnu toku odreuje i njena nadmorska
visina, ti podaci esto puta nisu dovoljni da se teren i u visinskom smislu dobro prikae. Naroito to
moe doi do izraaja kod razvedenog terena, gdje treba pri izboru toaka za prikaz reljefa obratiti
veliku pozornost. Tako se openito smatra da se kod strmog terena toke trebaju mjeriti po profilima,
tj. u smjeru najveeg nagiba terena. Razmak izmeu pojedinih profila ne smije biti vei od 50m, a
toke na pojedinim profilima se moraju nalaze na mjestima promjene nagiba terena (Slika 44). Osim
toga treba izmjeriti i sve karakteristine toke terena koje ga u visinskom smislu definiraju kao to su
toke vrhova, toke depresija (vrtaa), najvie toke grebena, toke presjeka saobraajnica, i sl.

Slika 44. Poloaj visinski izmjerenih toaka za strm teren

Kod relativno ravnog terena toke za prikaz reljefa bi trebale biti u pravilnoj mrei. Razmak izmeu
pojedinih toaka ovisi o mjerilu topografskog plana, pa je tako za mjerilo 1:1000 optimalan razmak od
30m (Slika 45).

Slika 45. Poloaj visinski izmjerenih toaka za ravan teren

4.3.1 Interpolacija i crtanje izohipsa
Kako je ve navedeno, na topografskim planovima se reljef terena prikazuje izohipsama i kotama
karakteristinih toaka terena. Izohipse su tragovi presjeka horizontalnih ravnina na odreenim
nadmorskim visinama (uglavnom cjelobrojne nadmorske visine) s plohom Zemlje, projicirani
57
ortogonalno na ravninu plana (Slika 46 i Slika 47). Razmak izmeu tih zamiljenih horizontalnih
ravnina naziva se ekvidistancija. Na planu su izohipse linije koje povezuju toke iste nadmorske visine.

Slika 46. Osnovni princip prikaza reljefa u horizontalnoj ravnini

Slika 47. Presjeci zamiljenih horizontalnih ravnina s terenom i njihov prikaz izohipsama
58

Pri klasinoj izradi analognih topografskih planova, nakon to je teren izmjeren i odreene nadmorske
visine svih detaljnih toaka, izohipse se konstruiraju metodom linearne interpolacije. Interpolacija je po
definiciji, proces raunanja srednjih vrijednosti (veliina) izmeu dviju poznatih veliina. U procesu
izrade topografskog plana interpolacija je postupak lociranja toaka cjelobrojnih nadmorskih visina
izmeu toaka izmjerenih po visini i poloaju. Prethodno se na planu sepija tuem upiu nadmorske
visine toaka terena. Kao linije za interpolaciju mogu se uzeti samo one koje su oznaene kao takve na
skicama izmjere, odnosno niveliranja. Za prikaz ravnog terena interpolirati se moe izmeu svih
susjednih najbliih toaka podjednake udaljenosti. Za prikaz strmog terena interpolirati se moe samo
izmeu toaka na pojedinim profilima.
Postupak manualne interpolacije se moe provesti na nekoliko naina, tj. raunski, grafiki ili pomou
odreenih pomagala. Ovdje e se prikazat princip raunske interpolacije izohipsa. Ako su odreene
nadmorske visine H
1
i H
2
dviju toaka prikazanih na planu izmeu kojih treba interpolirati cjelobrojne
nadmorske visine, onda se prema slici 48 treba odrediti udaljenost d [mm] do toke s cjelobrojnom
nadmorskom visinom H, odnosno njen poloaj. U tu svrhu se na planu izmjeri meusobna udaljenost
izmeu poznatih toaka D [mm], zatim izrauna njihova visinska razlika H [m], te visinska razlika h
[m] izmeu toke poznate nadmorske visine i prve toke cjelobrojne nadmorske visine.

Slika 48. Interpolacija nadmorskih visina

Iz slinosti trokuta na slici slijedi odnos:
d : h = D : H.
Iz ovog izraza dobit e se :
d = D / H h.

U ovom izrazu h je za sve daljnje toke cjelobrojne nadmorske visine vrijednost ekvidistancije tog
topografskog plana te se pomou ovog izraza moe odrediti poloaj svih toaka s cjelobrojnom,
odnosno potrebnom nadmorskom visinom izmeu izmjerenih dviju toaka.
Kada se na ovakav nain odrede poloaji niza toaka nadmorskih visina buduih izohipsa, slijedi
postupak njihovog crtanja. Linije izohipsa oblikuju se olovkom, crtajui prostom rukom, i to tako da
povezuju toke iste nadmorske visine dobivene interpolacijom. Pri tome se treba koristiti skicama
izmjere na kojima se ve pri izmjeri moraju naznaiti smjerovi buduih izohipsa.

59
Treba ovdje naglasiti da se izohipse ne crtaju kontinuirano ako prelaze preko nekih prirodnih ili
umjetnih objekata. Tako se izohipse ne crtaju preko zgrada, trupa saobraajnica, jaraka, usjeka, zasjeka,
nasipa, rijeka, movara, klisura, platoa i sl. Svi ti objekti se moraju tada oznaiti pripadajuim
topografskim znakovima.
Nakon to su izohipse konstruirane i nacrtane olovkom, prelazi se na njihovo crtanje tuem. Izohipse se
na topografskim planovima prikazuju smeim (sepija) linijama prema Topografskom kljuu i to:
glavne izohipse debljinom linije 0,3mm i oznakom visine na njoj,
osnovne izohipse tankom linijom debljine 0,13mm,
dopunske izohipse crtkanom linijom debljine 0,13.
Dopunske izohipse se koriste za prikazivanje relativno ravnih zemljita, kada se osnovnim izohipsama
ne mogu dovoljno dobro prikazati male promjene u nagibu terena.
Pri suvremenoj izradi topografskih planova raunalom, za interpolaciju i crtanje izohipsa, koriste se
razliiti programi izraeni za te potrebe. Meutim, treba naglasiti da je i pri takovom crtanju izohipsa
potrebno poznavati sve zahtjeve koje je trebalo udovoljiti kod rune konstrukcije izohipsa jer se od njih
ne smije odstupiti niti pri raunalnoj izradi izohipsa. Postoji opasnost da taj postupak rade nestrune
osobe, koje ne poznaju dovoljno tu problematiku, pa rezultati mogu biti nezadovoljavajui.

4.3.2 Svojstva izohipsa
Najei nain prikaza reljefa na topografskim planovima je pomou izohipsa, nadopunjenim
nadmorskim visinama karakteristinih toaka terena.
Postoje tri osnovna elementa na kojima se temelji prikaz reljefa na topografskim planovima a to su:
- poloaj toaka odreenih s y, x i z koordinatama,
- postupak interpolacije,
- broj toaka iz kojih se interpolacija izvodi.
Poloaj toaka koje se koriste u postupku interpolacije izohipsa je veoma vaan za dobivanje dobrog
oblika reljefa. Interpolacija je proces procijene izgleda reljefa izmeu zadanih (izmjerenih) toaka.
Izmeu dvije toke moe se predvidjeti razliita linija nagiba (gradijent) terena i svaka od njih moe
reprezentirati pravi nagib. Jasno da je linearni prikaz najjednostavniji, pa je manualna interpolacija bila
uvijek linearna (zbog ekonominosti). Kada se postupak interpolacije izvodi softverski, svejedno je da
li se interpolacija izvodi linearno ili nelinearno, ali je problem izabrati izmeu razliitih opcija.
Broj toaka za interpolaciju moe biti ili po elji, prikupljajui podatke na pr. digitalizacijom ili
fotogrametrijski, ili odreen broj, koji je definiran mjerenjem na terenu i ne moe se taj broj poveati.
Openito, vei broj toaka, bolje se moe teren prikazati izohipsama. Meutim, kako prikaz reljefa
izohipsama ovisi o tri elementa, onda i ne mora uvijek vei broj toaka znaiti i bolji prikaz terena, ako
one nisu dobro rasporeene.
Kada se izohipse crtaju, odnosno kada se radi neto pomou njih, treba poznavati nekoliko njihovih
osnovnih svojstava (URL 3:
- Izohipse su uvijek zatvorene linije. One se uvijek spajaju i sreu same sa sobom makar i
na velikim udaljenostima od razmatranog podruja (Slika 49).
- Nagib terena je okomit na smjer izohipsa. To znai da je najvea vertikalna promjena na
najkraoj horizontalnoj udaljenosti (Slika 50).
60

Slika 49. Zatvorenost izohipsa Slika 50. Smjer nagiba terena

- Izohipsa se nikada ne sijee. Drugim rijeima, pojedine izohipse nikada ne dijele same
sebe nego formiraju dvije odvojene izohipse iste visine. Za osobu koja poinje crtati ili itati
izohipse, mogunost da se izohipse same dijele ini se sasvim logina. Meutim, ovaj
princip o izohipsama moe se bolje razumjeti ako se ima stalno na umu da svaka izohipsa
ima vii teren s jedne strane a nii s druge. Nii teren s obje strane ne moe se nai oko
izohipse. Linija izohipse, u sluaju kada mijenja smjer, moe se jako pribliiti liniji u
drugom smjeru (Slika 51). U sluaju da dvije izohipse iste visine prolaze jedna pored
druge, onda je mogue ak da se i spoje (Slika 52). Ovo se uglavnom moe dogoditi kod
prikaza nizinskih podruja.
- Izohipse se nikada meusobno ne kriaju. Ako na terenu egzistira neki zid, izohipse e
"pasti" od vrha u jednu liniju na planu ali se nee kriati.

Slika 51. Pribliavanje izohipse Slika 52. Spajanje izohipse

Smjetaj, raspored i karakter izohipsa na planu u stanovitom smislu predstavlja simboliki vokabular
pomou kojeg se moe "itati" zemljine oblike nekog podruja. Npr. horizontalne udaljenosti izmeu
izohipsa na planu (ne zamijeniti s ekvidistancijom) oznauje relativni stupanj nagiba i jednolikost
nagiba. Jednaki razmaci izmeu izohipsa predstavljaju jednolian nagib a razliiti razmaci oznaavaju
nepravilan nagib. Blii meusoban poloaj izohipsi, jai nagib terena. Slino, izohipse mogu prikazati
svojim rasporedom gustoe konkavni ili konveksni oblik strmine (Slika 53).
61

Slika 53. Raspored gustoe izohipsa ukazuje na veliinu i oblik nagiba terena

Doline (ili klanca i udoline) se na planu prikazuju pomou izohipsa tako da se one manjih visina uvlae
izmeu izohipsa vee visine. Obratno je za prikaz grebena (Slika 54).

Slika 54. Prikaz udoline i grebena pomou izohipsa

62

Udoline i uzvisine mogu se takoer na planu oznaiti tako da dvije izohipse iste visine gotovo paralelno
prolaze jedna pored druge. Iz njihovih visina moe se utvrditi da li one oznauju dolinu ili uzvienje.

Vrh konveksnog oblika zemljita je oznaen na planu koncentrinim, zatvorenim izohipsama s
najviom izohipsom u centru. Depresija ili konkavni oblik terena je takoer prikazan s koncentrinim
izohipsama ali je najnia izohipsa u centru. Nadalje, najnia izohipsa u depresiji je oznaena s
poprenim crticama (Slika 55).

Slika 55. Konveksni i konkavni oblik terena

Interpretirajui slojni plan nekog podruja, ponekad je teko identificirati svaki od tih zemljinih oblika
pojedinano, jer se oni pojavljuju zajedno u kontinuitetu. Na pr. moe se initi da strana doline moe
takoer biti strana grebena, konveksni zemljini oblik moe se pojaviti potpuno blizu grebenu i sl.

4.3.3 Ekvidistancija izohipsa
Upotrebljivost izohipsa ovisi o njihovom vertikalnom razmaku odnosno ekvidistanciji. Izbor
ekvidistancije izohipsa nije lagan posao. Ako se ekvidistancija povea, oblici zemljita koji se nalaze
na prostoru izmeu susjednih izohipsa ne e biti prikazani. Drugim rijeima, prikaz zemljita
izohipsama pretpostavlja da je teren izmeu izohipsa jednolinog nagiba. U stvarnost nije tako, a
aproksimacija nepravilnog oblika terena e biti to vea to je ekvidistancija vea. Ponekad zbog sitnog
mjerila ili pomanjkanja podataka, ekvidistancija mora biti velika (Slika 56). U takvim sluajevima
izohipse mogu samo priblino prikazati zemljine oblike, pa tako u primjeru na slici 56 u sluaju velike
ekvidistancije, zemljite s dva vrha prikazano je izohipsama kao da ima samo jedan.
63

Slika 56. Odnos izmeu ekvidistancije izohipsa i tonosti prikaza terena

Ekvidistancija ovisi o nekoliko faktora:
1) Tonosti i kompletnosti podataka bolji podaci, manja ekvidistancija.
2) Svrsi plana. Planovi krupnih mjerila, koji se koriste za planiranja i inenjerske radove,
zahtijevaju vrlo malu ekvidistanciju. Planovi sitnog mjerila za prikaz regija, na kojima je
dovoljno prikazati osnovne zemljine oblike, mogu imati relativno veliku ekvidistanciju.
3) Mjerilu plana. Ekvidistancija koja je premala za neko mjerilo, rezultirat e u neeljenoj
gustoi izohipsa. U vezi s mjerilom planova, ekvidistancije su uglavnom slijedee:
za mjerilo 1:500 e = 0,5m
1: 1000 e = 1m
1: 2000 e = 2m
1: 2500 e = 2,5m
1: 5000 e = 5m

64

4) Nagibu terena. to je teren veeg nagiba, ekvidistancija izohipsa kojima se prikazuje e
biti vea. Razvedenost terena moe biti razliita za razliite dijelove podruja koje treba
prikazati na topografskim planovima. U tom smislu ne moe se izabrati takova
ekvidistancija koja bi bila najpogodnija za svaki dio razmatranog podruja.
Prikaz nagiba (gradijenta) je jedno od glavnih svojstava prikaza reljefa izohipsama. Zbog toga je
ekvidistancija gotovo uvijek konstantna. Kada bi se primijenila nejednolika ekvidistancija, nagib bi
bilo teko zamisliti i izraunati a impresija o izgledu reljefa mogla bi biti varava.
Razlike izmeu zemljinih oblika u razliitim dijelovima neke zemlje ine nemoguim primijeniti
konstantnu ekvidistanciju za sve planove. Ipak je poeljno zadrati regionalnu konzistenciju u
ekvidistanciji gdje god je to mogue. Jedan nain da se pomogne postii takovu konzistentnost je
upotreba dopunskih izohipsa. Ove izohipse su obino na jednostavnim intervalima osnovnih izohipsa
a prikazuju se najee crtkanim linijama. Dopunske izohipse su osobito korisne za planove naplavnih
podruja i drugih nizinskih podruja, kada je osnovna ekvidistancija prevelika da oznai male
nepravilnosti u reljefu. Izbor ekvidistancije izohipsa i dodavanje dopunskih izohipsa su problemi
povezani s krutou klasinih planova. Digitalni planovi mogu olakati rjeavanje ovih problema.
Raunalna izrada planova i primjena programa za crtanje izohipsa omoguuje jednostavnu promjenu
ekvidistancije.
Izbor najpodesnije ekvidistancije izohipsa mora biti takav da topografski plan ne bude preoptereen
izohipsama, tj. da bude itak i da odgovara tehnikim potrebama. U vezi s prikazom reljefa i
optereenou planova izohipsama, moe se postaviti granica od 2 mm, na kojem se najmanjem
razmaku mogu izohipse nalaziti. Taj razmak osigurava lako interpoliranje, crtanje i koritenje izohipsa
na topografskim planovima. Uz ovu pretpostavku, moe se najmanja ekvidistancija odrediti iz izraza:
h = d x tg
gdje je h najmanja ekvidistancija, d horizontalno rastojanje izohipsa, a kut nagiba terena. Prema
ovom izvodu najmanje ekvidistancije izohipsa na planovima razliitih mjerila za terene razliitih
nagiba prikazane su u Tablici 6. (Podpean 1961).

4.3.4 Tonost izohipsa
Kvaliteta prikaza zemljinih oblika pomou izohipsa ukljuuje dvije vrste tonosti:
- relativnu,
- apsolutnu.
Relativna tonost definira tonost meusobnog poloaja izohipsa. Relativna tonost je vana jer daje
procjenu tonosti odreivanja visina toaka iz izohipsa. Apsolutna tonost definira tonost visina
pojedinih toaka ili izohipsa. Standardom za apsolutnu tonost treba utvrditi s kojom vjerojatnou
linije izohipsa moraju biti smjetene unutar intervala predoenog s pola ekvidistancije iznad ili ispod
prave visine.
Pogreke u visinskom prikazu terena mogu se pojaviti zbog:
- tri elementa o kojima ovisi prikaz reljefa na topografskom planu,
- kvaliteti podataka,
- izboru ekvidistancije izohipsa.
Pogreke koje se pojavljuju zbog tri elementa izrade izohipsa broja toaka za interpolaciju,
njihovog poloaja i izbora modela interpolacije, zajedniki se nazivaju pogreke zbog primijenjene
65

metode. Navedena tri elementa interaktivno djeluju na tonost prikaza reljefa izohipsama na
topografskim planovima. Izohipse odreene s malim brojem toaka nisu tone. Znaajno poveanje
tonosti zahtjeva znaajno poveanje broja toaka. Broj i poloaj toaka, za izabrani model
interpolacije, moe znatno utjecati na tonost visinskog prikaza terena izohipsama.

Tablica 6: Najmanje ekvidistancije izohipsa na planovima
Mjerilo plana Uporaba plana
Srednji nagib
terena
Najmanja dozvoljena
ekvidistancija izohipsa
1:500 Detaljni projekt za razne objekte
0 do 5
5 do 10
10 do 20
iznad 20
0,10m do 0,25m
0,25m do 0,50m
0,50m do 1,00m
1,00m do 2,00m
1:1000
Regulacija naselja, komunalna
projektiranja, melioracija zemljita,
projekt cesta, eljeznica, kanala,
industrijska postrojenja
0 do 5
5 do 10
10 do 20
20 do 30
iznad 30
0,20m do 1,00m
0,50m do 1,00m
1,00m do 2,00m
2,00m
2,00m do 5,00m
1:2000
Projektiranje prometnih i drugih
objekata
0 do 5
5 do 10
10 do 20
20 do 30
iznad 30
0,50m
0,50m do 1,00m
1,00m do 2,00m
2,00m
2,00m do 5,00m
1:2500 Generalno projektiranje
0 do 5
5 do 10
10 do 20
20 do 30
iznad 30
0,50m
1,00m
1,00m do 2,00m
2,50m
5,00m
1:5000 Studije razliitih projekata
0 do 5
5 do 10
10 do 20
20 do 30
iznad 30
0,50m
1,00m do 2,00m
2,00m do 5,00m
5,00m
10,00m

66

Kvaliteta podataka koji se koriste pri interpolaciji izohipsa direktno utjee na tonost poloaja
izohipsa. Toke pomou kojih se interpoliraju izohipse mogu imati kako poloajnu A, tako i visinsku
H pogreku. Te pogreke ovise, kako o metodi po kojoj su dobivene koordinate tih toaka (klasina
geodetska izmjera, fotogrametrija, digitalizacija i dr.), tako i tonosti primijenjene metode. Utjecaj
poloajne pogreke na tonost odreivanja visine neke toke A ovisi i o kutu nagiba terena . to je taj
kut vei, to je utjecaj poloajne pogreke na visinsku pogreku vei (Slika 57).
U smislu zakona o prirastu pogreaka, standardno odstupanje
H
visine neke toke izraava se kroz
utjecaj standardnog odstupanja
h
uzrokovanim neposrednim mjerenjem visine i standardnog
odstupanja
d
odreivanja poloaja toke, tj.:
tg
d h H
+ =
2 2 2

Slika 57. Utjecaj kuta nagiba terena na pogreku H odreivanja visina zbog poloajne pogreke A

Izbor ekvidistancije izohipsa ovisi o razvedenosti terena, svrsi budueg topografskog plana i mjerilu
plana i naravno da za svaki dio prikazanog podruja ne moe osigurati istu tonost. Zato je izbor
ekvidistancije izohipsa odgovoran i vrlo sloen posao. Ako taj izbor nije pravilno izvren, onda kod
neravnomjernog nagiba terena, visine toaka prikazane jednolinim nagibom izmeu izohipsa ne daju
vjerni prikaz. Tonim poloajem i visinom prikazanih izohipsa na planu je zadovoljen samo jedan uvjet
tonog prikaza reljefa terena. Drugi, podjednako vaan uvjet je da rastojanje izmeu izohipsa bude tako
gusto, da nagib terena izmeu dviju izohipsa bude ravnomjeran. Pri tome bi bilo optimalno da svaka
promjena nagiba terena bude obuhvaena posebnom izohipsom, a to je u praksi teko ostvarivo.
Naime, promjene nagiba terena se ne dogaaju na cjelobrojnim visinama, ije vrijednosti uglavnom
imaju prikazane izohipse.

4.4 Tonost visina oitanih s plana
to se tie tonosti visina oitanih s plana, moe se odvojeno razmatrati tonost pojedinih toaka
detalja na planu i onih toaka ije su visine odreene interpolacijom iz izohipsa. Pogreke visina
pojedinih toaka oitanih s plana mogu se odrediti njihovom usporedbom s visinama istih toaka
odreenih neovisnim postupcima mjerenja. U postupak analize treba uzeti samo one toke koje su
dobro definirane i na planu i na terenu. Ako je visina toke prikazane na planu H', a neovisna provjera
daje visinu H, odstupanje u visini je:
H = H' H
67
Slian postupak moe se primijeniti za odreivanje visina nekih identificiranih toaka koje lee na
izohipsama. Meutim, postoji odnos izmeu visinske tonosti i poloajne tonosti.
Odnos izmeu tono smjetene izohipse A i netono A' ilustrira slika 58. Neslaganje moe proizai
zbog poloajne pogreke A ili visinske pogreke H.

Slika 58. Odnos izmeu pravilno i nepravilno smjetene izohipse

Ove dvije varijable ovisne su o nagibu terena :
tg = H / A.
Slijedi da je H = A, ako je = 45, ali to pretpostavlja krajnji nagib terena koji se oekuje samo u
planinskim predjelima. Obino je H A. Odnos izmeu srednjeg kvadratnog odstupanja visine,
poloajnog odstupanja i nagiba terena moe se izraziti pomou jednadbe koju preporuuje Koppe,
poznate kao Koppeova formula. Ako se korijen srednjeg odstupanja visine oznai sa SH, a
korespondirajue poloajno odstupanje sa SA, slijedi:
SH = (a + b tg ),
SA = (b + a ctg ).
Za mjerilo 1 : 1000 slijedi:
SH = (0,1 + 0,3 tg ),
SA = (0,1 ctg + 0,3).
U amerikim standardima se navodi da 90% testiranih izohipsa lei unutar intervala ekvidistancije
izohipsa. A i B prikazuju dvije susjedne izohipse, izmeu kojih je vertikalni razmak (ekvidistancija) e
(Slika 58). Da bi se udovoljilo navedenom propisu, neophodno je da toka A' lei blie toki A nego
toki M, koja predstavlja toku s visinom A + e. Meutim, ovo je prihvatljivo i u sluaju ako je ovaj
uvjet prekoraen za doputenu promjenu poloaja, tj. usvojenu poloajnu pogreku. Za 90% testiranih
toaka ustanovljeno je da lee unutar 0,5mm od stvarnog poloaja te za taj iznos izohipsa moe leati
dalje od A. Drugim rijeima, iz malog trokuta MOA', MO = 0.5 mm, a OA' = MO tg slijedi:
H = e + 0,5 tg
68
Iskazivanje tonost linearnih pojava pomou odstupanja izmeu individualnih toaka moe se
kritizirati i smatrati neprikladnom metodom za izraunavanje tonosti poloaja izohipsa. Tako
pretpostavimo da na slici 59 linija A'OB' predstavlja izohipsu na planu. Na terenu ispravna linija ide
kroz toke AOB. Pitanja koja slijede su: Kako najbolje opisati neslaganje izmeu ove dvije linije,
naroito ako su A i B jedina mjesta koja su jednoznano locirana na oba mjesta, i terenu i planu? Je li
prikladna mjera odstupanja ovih linije srednji pomak ovih toaka, koji se moe prikazati? Na pr. treba
li je definirati kao (AA' + BB' )/2 ili, budui da je toka O zajednika za obje linije i ima malu
pogreku, treba biti (AA'+BB'+O)/3? Treba li odstupanje izraziti u obliku kuta AOA' , to se ini da je
mnogo realnije, budui da odstupanje na planu evidentno sadri neki kutni pomak? Problemi ovog tipa
se pojavljuju kod crtanja izohipsi razliitim metodama (raunalnim programima) ili s razliitom
tonou (Slika 60).

Slika 59. Prikaz izohipse na terenu i planu Slika 60. Poloaji iste izohipse
dobiveni razliitim metodama

4.5 Prikazivanje reljefa tokama odreene visine
Reljef se moe prikazati na planu i nadmorskim visinama odreenih toaka. Izohipse imaju uglavnom
cjelobrojne vrijednosti nadmorskih visina. Na ovaj nain se mogu izraziti i visine onih toaka koje
imaju druge iznose visina, a to su najee toke dobivene direktnim mjerenjem. Visine toaka mogu
se dobiti i interpolacijom izmeu izohipsa. Da bi se to moglo uiniti treba znati mjerilo plana i
ekvidistanciju izohipsa. Zatim treba izmjeriti udaljenost izmeu toke iju visinu treba odrediti i
susjednih izohipsa i to okomito na smjer linije izohipsa. Na taj nain e se odrediti proporcionalan
odnos izmeu tih dviju udaljenosti a isti odnos imat e i visinske razlike izmeu te toke i susjednih
izohipsa. Na pr., ako se toka A nalazi 16 mm od izohipse s visinom 120 m i 4 mm od izohipse s
visinom 121m, iz omjera h : 16 = 1 : 20 slijedi da je h = 0,8, pa e visina te toke biti 120,8 m (Slika
61).

Slika 61. Odreivanje visina toaka iz izohipsa

69
Oznake visina toaka na topografskim planovima se koriste da bi se oznaile visine takovih mjesta kao
to su uglovi zgrada, najvie i najnie toke prikazanog terena, vrh i podnoje ograda, stepenica, zidova
i sl. Visine toaka se najee koriste na izvedbenim planovima razliitih graevinskih objekata.

4.6 Prikazivanje reljefa razliitim tonovima boja
Razliiti tonovi boja (sive) ili razliite boje mogu se koristiti za prikaz zemljinih oblika. Tipina
upotreba boja je kod topografskih planova gdje se razliiti prirasti visina prikazuju varijacijama tonova
boja. Razliiti tonovi neke boje ili razliite boje prikazuju podruja gdje visina zemljita lei izmeu
dvije oznaene izohipse. Obino se svjetliji tonovi koriste za vee visine, da se dobije efekt iluzije o
visinama.
Topografski planovi su dobro analitiko sredstvo za odreivanje vrijednosti topografskih promjena
izmeu najviih i najniih podruja nekog kraja i usporedbu relativnih visina izmeu dviju razliitih
toaka podruja. Tonovi i boje se koriste i za planove analize nagiba. Takovi planovi slue za
izraavanje i razumijevanje strukture zemljinih oblika u pojedinom podruju. Planovi analize nagiba
se zasnivaju na strmini padina, i esto su jai nagibi prikazani tamnijim tonovima, a blai nagibi
svjetlijim tonovima (Slika 62). Takovi planovi su pogodni za odreivanje sposobnosti razliitih
podruja za upotrebu u odreene namjene ili izgradnju, i pomou tih planova se pripremaju pojedine
faze procesa projektiranja. Nagib terena izraen u postocima daje predodbu o iskoristivosti tog terena
za razliite namjene (izgradnju kua, cesta, parkiralita, igralita i dr.).

Slika 62. Analiza nagiba na planu i perspektivnom prikazu reljefa

70
4.7 Odreivanje nagiba terena
Nagib terena je vana informacija koja je potrebna u projektiranju i planiranju razliitim strunim i
znanstvenim djelatnicima. Moe ga se odrediti iz topografskih planova za odreene profile. Iz podataka
o nadmorskim visinama krajnjih toaka razmatranog profila terena H
1
i H
2
, i njihove meusobne
udaljenosti D, rauna se nagib tog profila (Slika 63) iz izraza:
tg = H / D = i % / 100,
iz kojeg slijedi:
i % = H / D
.
100.

Slika 63. Raunanje nagiba terena izraenog u %

Nagib terena se najee izraava u postocima (%) i ovisno o njegovom iznosu, procjenjuju se
karakteristike tog terena. Tako se smatra da je teren nagiba izraenog u % u intervalu:
0 1 % - previe ravan te je potrebna odvodnja,
1 5 % - idealnih topografskih uvjeta te su potrebni minimalni zemljani radovi,
5 10 % - dobrih graevinskih uvjeta ali koji zahtijevaju vie panje,
10 15 % - teih graevinskih uvjeta te je mogua potreba izgradnje potpornih zidova,
15 % i vie - vrlo strm te su potrebni specijalni zahvati pri izgradnji koja je teka i skupa.
Nagib terena se moe izraziti i omjerom horizontalne duljine i visinske razlike krajnjih toaka terena
(npr. 4:1, 2:1 i sl. ). Takvo izraavanje nagiba terena najee je kod projektiranja graevinskih
objekata (cesta, kanala i sl. ).
Treba naglasiti da je raunalnom izradom topografskih planova i raunanje nagiba terena omogueno
razliitim programima za tu namjenu.

71
5. Topografsko katastarski planovi

Podaci o topografiji terena nekog podruja te o vlasnikim odnosima nad nekretninama koje se na
njemu nalaze, osnovni su parametri od kojih se kree kod prostornog planiranja, projektiranja i
izgradnje razliitih graevinskih objekata. Iz ovog se dade zakljuiti da za te potrebe nisu dovoljni
samo topografski, ili samo katastarski planovi. Katastarski planovi sadre podatke o nekretninama
(obliku, poloaju i kulturi katastarskih estica i objektima na njima), a njihovi atributni podaci su o
vlasnitvu i veliini katastarskih estica. Topografski planovi pak daju informacije o reljefu i svim
drugim topografskim obiljejima prikazanog podruja. Upravo bi geodetski planovi koji sadre
informacije i jednih i drugih bili idealni za te svrhe. Prikaz i jednog i drugog sadraja, tj. potpune
informacije o nekom prostoru omoguuju topografsko-katastarski planovi (Slika 64). Topografsko-
katastarski planovi imaju znatno bogatiji sadraj te je njihova primjena mnogo raznovrsnija (Ivkovi i
dr.,2006). Takovi geodetski planovi su potrebni prije svega za rjeavanje zadataka prostornog ureenja.
Prostornim ureenjem osiguravaju se uvjeti za gospodarenje, zatitu i upravljanje prostorom drave.
Ovisno o podruju koje pojedini prostorni planovi prikazuju, podloge za njihovu izradu su karte i
planovi krupnijeg ili sitnijeg mjerila.

Slika 64. Isjeak topografsko-katastarskog plana

Tako se detaljnim planom ureenja utvruje detaljna namjena povrina, reim ureenja prostora, nain
opremanja zemljita komunalnom, prometnom i telekomunikacijskom infrastrukturom, uvjete za
izgradnju graevina i poduzimanje drugih aktivnosti u prostoru, te druge elemente od vanosti za
podruje za koje se plan donosi. Ako treba projektirati infrastrukturu, treba znati poloaj ahtova,
stupova i slinih objekata, a to znai da ih treba pri izmjeri snimiti. Isto tako je neophodno poznavanje
visinskih elemenata razmatranog prostora, da bi infrastrukturni objekti mogli biti i u visinskom smislu
72
ispravno projektirani. Iz navedenog slijedi da bi za te potrebe najprikladniji bili topografsko-katastarski
planovi razliitih mjerila.
Naalost, rijetka su podruja u naoj dravi za koja postoje dobre i aurne geodetske podloge, koje bi
pruile potpune informacije u poloajnom i visinskom smislu i odgovarajuem mjerilu. to se tie
starih analognih topografsko-katastarskih planova, njih je vrlo malo iz ranijih izmjera, a po novom
Zakonu o geodetskoj izmjeri iz 1999. god. se uope niti ne predvia njihova izrada. Ovim zakonom se
predvia samo katastarska izmjera i izrada katastarskih planova, a topografija se nadopunjuje orto-foto
planovima. Da li e takovi podaci zadovoljiti razliite korisnike koji trebaju podatke koje sadre
topografsko-katastarski planovi pokazat e vrijeme, ali da nee biti potpuno homogeni, to je razvidno.

6. Inenjerski planovi
Inenjerskim planovima nazivamo vrlo detaljne geodetske planove u vrlo krupnom mjerilu. Oni se
koriste za projektiranje i izvoenje veih graevinskih objekata.
S obzirom na tonost kod detaljnog projektiranja, kod prijenosa projekta na teren i kod gradnje
razliitih inenjerskih objekata, neophodni su planovi u mjerilu 1:500 i krupniji. Ako treba projektirati
infrastrukturu te treba znati poloaj ahtova, stupova, slivnika i sl. , potrebno je projektirati na planu
mjerila koje e fiziki osigurati prostor za grafiki prikaz tih relativno malih objekata na zemlji.
Ovakvi planovi su potrebni i za katastar podzemnih vodova. Katastarski plan podzemnih vodova mora
sadravati sve vodove pod zemljom i na otvorenom. Linije vodova se na planovima prikazuju
odreenom bojom i tipom linije. Tako se vodovi elektrine energije crtaju crveno, telekomunikacija
ljubiasto, vodovoda plavo, plinovoda svijetlozeleno, kanalizacije smee, toplovoda i parovoda uto te
vodovi tekuih goriva tamnozeleno. Punom linijom crtaju se vodovi na zemlji ili iznad zemlje, a
isprekidanom linijom vodovi koji se nalaze ispod zemlje. U neposrednoj blizini izmjerene toke upisuje
se nadmorska visina snimljenog voda u boji kao i taj vod. Uz same linije vodova upisuju se podaci o
vodovima kao to su profil cijevi, tip i broj poloenih kablova, smjer pada kod kanalizacije i sl. Osim
toga moraju biti prikazani i svi objekti na ulicama, konture zgrada i sl. Iz navedenog se moe zakljuiti
da to moraju biti planovi vrlo krupnog mjerila. to se formata tie, mogu imati format postojeih
planova, ili mogu biti orijentirani prema ulicama. U gradovima s gustom izgraenou i s
mnogobrojnim podzemnim vodovima preporuuju se za planove podzemnih vodova mjerila 1:200 ili
1:250. Samo za sporedne ulice mogu biti planovi mjerila 1:500.
Planovi u mjerilu 1:200 i 1:100 upotrebljavaju se kod gradnje podzemnih instalacija, kod sastavljanja
projekta krianja ulica sa podzemnim gradnjama i kod vanijih projekata inenjerskih objekata.
Na tzv. izvedbenom planu planiranja terena (promjena nagiba terena gradilita) prikazuje se planirano i
postojee stanje, tj. sve zgrade, zidovi, nogostupi, stepenice, ulice, sva infrastruktura nadzemna i
podzemna te postojee i projektirane izohipse. Za visinski prikaz terena se osim izohipsa koriste i
visine pojedinanih toaka da bi se prikazale:
- neke promjene nagiba terena izmeu izohipsa,
- visine nekih karakteristinih toaka (uglovi zgrada, terasa, nogostupa i sl. )
- najvie i najnie toke vertikalnih elemenata kao to su zidovi, stepenice, rubovi plonika i
sl. )
- visine podova i ulaza,
- visine najvie i najnie toke terena.
Iz svega navedenog, razvidno je da su za razliite inenjerske zadatke potrebni geodetski planovi
ponekad i vrlo krupnih mjerila.
73
7. Tematski planovi
Iako su se u prolosti rijetko izraivali tematski planovi, ve su to uglavnom bile tematske karte,
njihova izrada u budunosti je vrlo realna. Naime, nova tehnologija raunalne izrade planova s
mogunou razvrstavanja razliitog sadraja (tema) u razliite slojeve, izradu tematskih planova ini
vrlo jednostavnom. Ali da bi se to moglo i ostvariti, neophodno je da se pri detaljnoj izmjeri terena
prikupi to vie razliitih prostornih podataka, da bi se razliiti tematski planovi mogli na temelju njih
izraditi. To drugim rijeima znai, da bi se kod prikupljanja prostornih podataka trebalo voditi rauna o
tome koji su to sadraji koji trebaju za izradu razliitih tematskih planova, odnosno razliitim
korisnicima. Takav nain istovremenog prikupljanja svih relevantnih prostornih podataka doprinio bi
tome da bi ti podaci bili homogeni, te bi njihovo meusobno kombiniranje bilo vrlo jednostavno.
Inicijativa za prikupljanje i posebnu obradu podataka trebala bi zapravo potei od potencijalnih
korisnika, a to znai i snoenje trokova.
Ako se radi o gradskom podruju, onda ima vrlo mnogo pojava koje treba prouavati kao to su
raspored, kapacitet i struktura privrednih objekata, stambeni fond, javni objekti, zelene povrine i
povrine za rekreaciju, zdravstvo, kolstvo, ugostiteljstvo i dr. Isto tako tu spada problematika
saobraaja i komunalne infrastrukture te razne druge pojave. Treba ovdje naglasiti da za gradska
podruja treba voditi rauna o sadrajima i pod zemljom, a ne samo iznad zemlje. Odnosi nadzemnih i
podzemnih objekata su postali toliko sloeni da je njihovo povezivanje i prikazivanje postalo
neophodno za bilo kakovo planiranje i projektiranje. Nekoliko katova podzemnih komunikacija,
instalacija, ureaja i drugih iskoritavanih povrina te deseci katova stambenih i poslovnih objekata
visoko u zrak zahtjeva da budu tehniki, pravno i funkcionalno definirani na planovima, da bi se
olakalo koritenje prostora u svim dimenzijama i oblicima.
Zbog tako obimnog i raznolikog sadraja i pojava na terenu, neophodno je izraivati i takove planove
koji prikazuju iskljuivo samo one teme koje trebaju odreenim korisnicima. Tako se danas osim
klasinih planova, trae i planovi podzemnih instalacija, saobraajnica, zgrada, zatim hidroloki,
pedoloki, bonitetni, geomehaniki i mnogi drugi tematski planovi.

8. Geodetski planovi kao podloga za prostorno planiranje
Geodetske podloge mogu se definirati kao propisima odreeni geodetski planovi i karte koji se koriste
kao prostorna osnova u procesu planiranja (iko i dr.2004).
Prvi geodetski planovi za teritorij nae drave izraivali su se grafikom izmjerom za fiskalne potrebe
te su to bili katastarski planovi koji su prikazivali samo katastarske estice te objekte i poljoprivredne
kulture koje su na njima. Takvi planovi su jo uvijek u upotrebi u naoj zemlji, jer za veinu teritorija i
nema drugih. Njihova primjena kao podloga za prostorno planiranje nije dostatna i zato prostorni
planeri imaju velikih problema pri realizaciji prostornih planova.
Za izradu prostornih planova i ureenje prostora, odnosno za bilo koje urbanistiko rjeenje,
neophodne su potpune i pouzdane geodetske podloge. Za urbanistike planove ureenja i detaljne
planove ureenja to bi trebali biti topografsko-katastarski planovi. Kako takvih planova ima za veoma
malo podruja u naoj dravi, to se za te potrebe koriste uglavnom katastarski planovi.
Prostorno planiranje je djelatnost koja se bavi prouavanjem, planiranjem i ureenjem prostora koje
nastanjuje ljudsko drutvo. To je planerska disciplina koja prati prirodne i drutvene promjene koje se
dogaaju u prostoru i daje smjernice za razvoj i zatitu prostora, na nain da uskladi odnose i aktivnosti
u njemu.
74
Prostornim ureenjem osigurava se gospodarenje, zatita i upravljanje prostorom Republike Hrvatske
kao osobito vrijednim i ogranienim nacionalnim dobrom (NN 1994). Za potrebe praenja stanja u
prostoru izrauju se dokumenti prostornog ureenja. Dokumenti prostornog ureenja jesu:
1. Strategija i Program prostornog ureenja drave,
2. Prostorni planovi:
- prostorni plan upanije i grada Zagreba (M 1:25 000),
- prostorni plan podruja posebnih obiljeja (M 1:25 000),
- prostorni plan ureenja opina i gradova (M 1:25 000, 1:10 000),
- generalni urbanistiki plan (GUP) (M 1:10 000, 1:5000),
- urbanistiki plan ureenja (UPU) (M 1:2 000, 1:1 000) i
- detaljni plan ureenja (DPU) (M 1:1 000, 1:500).
Ovisno o podruju koje pojedini prostorni planovi prikazuju, podloge potrebne za njihovu izradu su
karte i planovi krupnijeg ili sitnijeg mjerila. Iz poblieg opisa svrhe za koju se izrauju pojedini
planovi, moe se pak zakljuiti kakove bi to kartografske podloge trebale biti u pojedinom sluaju
(Pravilnik o sadraju, mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim pokazateljima i standardu
elaborata prostornih planova, NN 106/98).
Urbanistiki plan ureenja utvruje osnovne uvjete koritenja i namjene javnih i drugih povrina za
naselje, odnosno dio naselja, prometnu, odnosno ulinu i komunalnu mreu te ovisno o posebnosti
prostora, smjernice za oblikovanje, koritenje i ureenje prostora. Urbanistiki plan ureenja sadri
nain i oblik koritenja javnih i drugih prostora, nain ureenja prometa, odnosno uline i komunalne
mree te druge elemente, ovisno o podruju obuhvata.
Detaljni plan ureenja utvruje detaljnu namjenu povrina, reime ureivanja prostora, nain
opremanja zemljita komunalnom, prometnom i telekomunikacijskom infrastrukturom, uvjete za
izgradnju graevina i poduzimanje drugih aktivnosti u prostoru, te druge elemente od vanosti za
podruje za koje se plan donosi.
U Uredbi o ureenju i zatiti zatienog obalnog podruja mora (ZOP), koje obuhvaa sve otoke, pojas
kopna u irini od 1000 m od obalne crte i pojas mora u irini od 300 m od obalne crte, stoji da se
urbanistiki plan ureenja u ZOP-u mora izraditi najmanje u mjerilu 1:1000 ili 1:2000 na topografskom
planu, a obuhvaa cijeli neizgraeni dio graevinskog podruja. Takoer se u Pravilniku o sadraju,
mjerilima kartografskih prikaza obveznim prostornim pokazateljima i standardu elaborata prostornih
planova navodi da se urbanistiki plan ureenja izrauje na topografsko-katastarskom planu ili
katastarskom planu mjerila 1:1000 ili 1:500.
Dakle, iz Zakona o prostornom ureenju i Uredbe o ureenju i zatiti zatienog obalnog podruja
mora evidentno je da su za izradu prostornih planova potrebni, izmeu ostalog i topografski, odnosno
topografsko-katastarski planovi.
Rijetka su podruja Republike Hrvatske za koja postoje dobre i aurne geodetske podloge, koje bi
pruile potpuni prikaz u poloajnom i visinskom smislu i u odgovarajuem mjerilu. Doi do takovih
podloga nije niti jednostavno niti jeftino, pa se dogaa da se projektira na nekvalitetnim i neaurnim
podlogama. Takova rjeenja planirana na loim podlogama dovode do problema kod prijenosa
elemenata iz plana u ivot, tj. iskolenja u naravi.

75
Za izradu prostornih planova potreban je to iri raspon podataka o zemljitu i nekretninama, u to
ulaze podaci o pravnim odnosima na zemljitu. Za sada su katastarski planovi jedini koji pruaju te
informacije planerima. Meutim, takovi planovi nisu sadrajno onakvi kakve bi eljeli i trebali imati
prostorni planeri. Geodetske podloge za graevinska podruja gradova i naselja trebala bi prikazivati
razliite topografske sadraje, a koji se ovisno o vrsti i namjeni plana ili karte obiljeavaju razliitim
simbolima-topografskim znacima (crkve, parkiralita, kole, bolnice, groblja, parkovi, spomenici,
sklonita, prometni objekti svih vrsta, ograde i sl. ). Tako se na ranije izraenim katastarskim
planovima iz orijentacije znakova za ograde, koji su se crtali na planovima, odmah moglo utvrditi
kome one pripadaju. Daljnje vane informacije za cjelovito planiranje prostora su one o objektima
(zgradama i drugim graevinama). To su podaci o namjeni zgrade, veliini, starosti i sl. Prostorni
planeri prilikom projektiranja infrastrukture, trebaju znati poloaj ahtova, stupova i slinih objekata na
postojeim komunikacijama, a geodetska podloga treba osigurati fiziki prostor za grafiki prikaz tih
relativno malih objekata na zemlji. Sve je to prostornim planerima potrebno radi sanacije pojedinih
urbanih podruja te razvoja i obnove pojedinih lokacija (Ivkovi i dr.,2006).
Za detaljni plan ureenja naselja, tj. projektiranje kanalizacije, vodovoda, odvodnje i sl. potrebne su i
kote terena, odnosno visinski prikaz podruja zahvata. Isto tako, za projektiranje infrastrukturnih i
razliitih drugih graevinskih objekata neophodno je poznavati i konfiguraciju terena. Dakle, osim
kompletnog horizontalnog sadraja za prostorne planove, potreban je i visinski prikaz, da bi predvieni
zahvat u prostoru bio mogu u svim vidovima. Geodetske podloge s kompletnim sadrajem nisu
osiguravali stari grafiki katastarski planovi, ali niti suvremeni, izraeni najnovijom tehnologijom.
Suvremeni katastarski planovi prikazuju samo katastarske estice te objekte i kulture u njima, a sav
ostali sadraj prikazuje se eventualno na orto-foto planovima.
U Zakonu o prostornom ureenju i Uredbi o ureenju i zatiti obalnog podruja stoji da se planovi
ureenja i detaljni planovi ureenja izrauju na topografsko-katastarskim planovima. I u Zakonu o
izmjeri do 1999. godine je stajalo da se novom izmjerom izrauju topografsko-katastarski planovi, ali
je novim Zakonom od 1999. godine predvieno da se prikupljaju podaci samo za katastarske planove
ali moraju imati dopunu orto-foto plana. Meutim, prostornim planerima za potrebe detaljnog ureenja
prostora uglavnom to nisu dovoljni podaci te najee trae dopunsku izmjeru podruja kojeg prostorno
ureuju, a to znai dodatne trokove za dravu.

9. Kontrola i verifikacija geodetskih planova

Proces izrade geodetskih planova podijeljen je u nekoliko faza, a to su:
- priprema radova,
- terenska izmjera,
- izrada planova i
- verifikacija (ovjera) terenskog i uredskog elaborata.
Kontrola geodetskih radova u svim fazama izmjere, raunanja i izrade planova je nuna radi otkrivanja
pogreaka, nedostataka, propusta i utvrivanja kvalitete izvrenih radova. Kontrole se obavljaju na
terenu i u uredu.
Prouavanjem pogreaka koje su uinjene pri izmjeri, raunanju i izradi planova (ali i drugim
geodetskim postupcima), moe se doi do zakljuka da se sve pogreke mogu razvrstati kao:

76
- grube,
- sustavne i
- sluajne.
Grube pogreke spreavamo velikom panjom kod rada i neovisnim kontrolnim mjerenjima to
predstavlja temeljni princip geodetskih mjerenja.
Sustavne pogreke odstranjujemo korekcijama ili ih primjerenom metodom eliminiramo iz rezultata.
Sluajne pogreke smanjujemo ponavljanjem mjerenja.
Da bi pogreke otkrili i uklonili iz mjernih rezultata, neophodno je da operater izvodi kontrole na
terenu i u uredu. To su zapravo samokontrole koje mogu znatno podii kvalitetu radova, propisane su
standardima, ali u velikoj mjeri ovise o savjesnosti i odgovornosti neposrednog izvoaa radova. U
sluaju ne provoenja kontrola, moe se desiti da u elaboratu ostanu grube pogreke koje jo
eventualno moe naknadno otkriti inspektor radova.
Razlikuju se tri oblika kontrola ili provjera:
1. Neposredna provjera, kada drugi strunjak obavi ista mjerenja, a zna rezultate prvih. Takav
postupak primjenjuje se uglavnom za kontrolu rada poetnika.
2. Posredna provjera, kad drugi strunjak obavi neka mjerenja ali da pri tome ne zna rezultate
prvih (npr. suma povrina estica u skupini mora dati povrinu skupine koju ne zna).
3. Provjere s unaprijed definiranim rezultatima:
- tonost kartiranja korisnog prostora plana,
- tonost kartiranja geodetskih toaka,
- tonost kartiranja detaljnih toaka,
- grafiko oblikovanje i pravilno crtanje topografskih znakova,
- pravilno prikazivanje reljefa,
- pravilno crtanje izohipsa,
- pravilno numeriranje katastarskih estica i usklaivanje s numeracijom na skicama,
- tonost raunanja povrina,
- pravilno pisanje geodetskih naziva,
- pravilnost ostalog elaborata (skica, pisanih elaborata i dr.).
Dakle, svi se postupci mjerenja, raunanja i crtanja izvode po nekim propisanim pravilima i
standardima koji se kontinuirano mijenjaju i prilagouju novim tehnologijama. Iz toga proizlazi da i
operateri trebaju pratiti te promjene i modificirati svoj rad u skladu novih zahtjeva.
Koliko e geodetski strunjaci provoditi navedene provjere i kontrole prije svega ovisi o njima samima
i njihovom shvaanju posla, ali i o neposrednim rukovoditeljima radova ija je zadaa da vre nadzor i
usmjeravaju nain rada svakog izvritelja. Posljedice nesavjesnog i neodgovornog rada kasnije se mogu
odraziti na razliite subjekte u drutvu.

77
LITERATURA:
Boinik, M. (1979): Razmatranja o obnovi katastra u vicarskoj, Geodetski list, br. 4-6, Zagreb.

Frange, S., Lovri, P. (1997): Grafika katastarskih karata, Prvi hrvatski kongres o katastru, Zagreb, 98-
94.
Ivkovi, M. (2000): Utjecaj oblika estica na tonost grafikog odreivanja njihovih povrina,
Geodetski list 2, Zagreb, str. 93-100.
Ivkovi, M., Dapo, M., Lasi, Z. (2005): Jedan od naina obnove evidencija vlasnitva i nekretnina,
Trei hrvatski kongres o katastru, Hrvatsko geodetsko drutvo, Zagreb, 2005., str. 137-145.
Ivkovi, M. (2005): Erneuerung der Katasterplne in der Republik Kroatien, Darmstadt, AVN, br.2, 58-
64
Ivkovi, M., Dapo, M., Grgurevi, O. (2006): Der Bedarf an topographschen Katasterkarten, AVN,
Darmstadt, 11-15.

Ivkovi, M., Martini, D. (2006): Vergleich zwischen der Kataster- und der topographischen
Katasterkarte desselben Gebiets, AVN 11-12, Darmstadt 389-394.

Ivkovi, M., Vlai, I. (2006): Usporedba povrina katastarskih estica stare i nove izmjere, Geodetski
list, br. 4, Zagreb, 285.283.

Ivkovi, M., Dapo, M., Krznari, N. (2008): Naslijee zagrebakog katastra i tekoe koje ono
uzrokuje, Konferencija o Zagrebu, Zagreb, str 71-75.

Lovri, P. (1978): Sistem kartografskih znakova meu ostalim sistemima znakova, Geodetski list,
Zagreb, br. 4-6, str. 119-129.
Macarol, S. (1960): Praktina geodezija, Tehnika knjiga, Zagreb.
Neidhardt, N. (1947): Repetitorij nie geodezije, Poljoprivredni nakladni zavod, Zagreb.
Podpean, A. (1961): Topografski narti, Univerza v Ljubljani, Fakultet za arhitekturo, gradbenitvo in
geodezijo.
iko, D., Prosen, A. (2004): Geodezija u prostornom ureenju suvremeni trendovi, Geodetski list,
br.4, Zagreb, 299-309.
ivkovi, I. (1983): Topografski planovi, Nauna knjiga, Beograd
URL1: www.ordnancesurvey.co.uk/productpages/landline/positional-backgrond
URL1: www.hosting.soonet.ca/eliris/remotesensing/bl130lec2
URL2: www.umkc.edu/sites/env-sci/module9/weblab9

Geodetski Planovi - M. Ivkovic

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Geodetski Planovi - M. Ivkovic

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

1

s izraunanom veliinom promjene povrine lista

You might also like