Professional Documents
Culture Documents
Mentor:
Student:
SADRAJ
UVOD..3
1. RAZVOJ EVROPSKIH INTEGRACIJA...4
2. JEDINSTVENI EVROPSKI AKT...9
3. ZNAAJ JEDINSTVENOG EVROPSKOG AKTA11
4. U SUSRET KORENITIM REFORMAMA ZAJEDNICE..13
ZAKLJUAK..17
LITERATURA.....18
UVOD
Prvi koraci sprovode se u tano odreenim oblastima (ugalj i elik), tako da se one
stavljaju pod zajedniku upravu,
Jedinstvo ekonomskih interesa treba da se odrazi na ivotni standard stanovnitva i
bude osnov zajednitva u Evropi,
Odluke zajednike uprave moraju biti obavezne za zemlje lanice i prinudno
sprovodljive, a sama uprava sastavljena od nezavisnih lica po principu jednake
zastupljenosti.
Zajednica dobija i svoje organe: Zajedniku skuptinu, Visoku vlast sa izvrnim
ovlaenjima, Ministarski savet i Sudsko vee koje je nadgledalo tumaenje ugovora. Na
ovom modelu se razvijalo i kasnije ustrojstvo evropskih zajednica. Tako je po prvi put
dolo do formiranja nadnacionalne strukture koja je kontrolisala vrlo vane oblasti
ekonomije, pa i donoenje politikih odluka u ovim oblastima koje su do tada bile u
iskljuivoj nadlenosti drava lanica. Osnivaki ugovor u Parizu potpisalo je est drava
(pored Francuske i Nemake to su bili jo Italija, Belgija, Holandija i Luksemburg).
Bilo je vie nego oigledno da se poetne ambicije znatno razlikuju od onoga to
sama integracija podrazumeva i emu su njeni kreatori teili. Zato e period sredinom
pedesetih godina biti obeleen pokuajima za stvaranje vrih politikih i bezbednosnih
mehanizama (stvaranje Evropske politike zajednice i Evropske odbrambene zajednice).
Meutim, u pregovorima o osnivanju ovih zajednica dominirao je vrst stav nacionalnog
suvereniteta po ovim pitanjima (naroito se Francuska nije htela odrei prava da na
nacionalnom nivou regulie ova pitanja). Nakon to je ova ideja propala, itava
integracija se vraa na funkcionalni model, sa idejom da se ostvare dalje integracije u
novim oblastima koje nisu bile pokrivene prvim ugovorom.
Tako zapoinju pregovori o zakljuivanju novih ugovora koji se okonavaju
stvaranjem dve nove zajednice Evropske ekonomske zajednice i Evropske zajednice za
atomsku energiju (Rimski ugovori)2. Kada se poveu oblasti regulisanja u sve tri
zajednice lako je zapaziti da se osim integrativnih procesa radi o vitalnim i stratekim
razvojnim resursima koji imaju direktan uticaj na razvoj, politiku stabilnost i bezbednost
unutar granice zajednica, ali i van njih.
(spajajuim) ugovorom po kojem izvrna tela tri zajednice dobijaju jedinstvenu Komisiju
i Savet. Fuzioni ugovor je ratifikovan tokom 1965. godine, a stupio je na snagu 1967.
godine. Od toga trenutka objedinjeni su organi sve tri zajednice koji su do tada delovali
potpuno odvojeno i samostalno.
Odmah na kraju ovih promena u institucionalnoj strukturi na dnevni red je dola
odluka o promeni u nainu njenog finansiranja, tako to se umesto dotadanjeg davanja
finansijskih priloga od strane drava lanica uvode stabilniji i vei prihodi koje Evropske
zajednice ubiraju samostalno i bez posredovanja drave. To je uzrokovalo potrebu
uspostavljanja Evropskog finansijskog (revizorskog) suda, kao i prenoenje veih
nadlenosti vezanih za budet na Evropski parlament.
U politikoj strukturi vaan dogaaj predstavlja uvoenje direktnih izbora za
Evropski parlament, to je bilo zakljueno 1976. a ratifikovano od strane svih drava
lanica ve 1978. godine. Prvi direktni izbori za Evropski parlament odrani su 1979.
godine, pri emu je uee graana na tim izborima iznosilo u proseku neto iznad 60%.
Ove delimine promene nisu bile toliko znaajne za razvoj Ustava, koliko su to
prethodno bila druga dva faktora4:
Prvi faktor je bio tzv. Luksemburki kompromis s poetka 1966. godine. Na samom
poetku dogovor je bio da Savet ministara (centralni organ EEZ-a), ugovorom od 1966.
godine sa donoenja jednoglasnih odluka pree na donoenje odluka veinom. Francuska
vlada pod vostvom De Gola je ovo odluno odbila. Kada se sredinom 1965. godine nije
mogao postii dogovor o finansiranju agrara, francuska vlada je povukla svog
predstavnika iz Saveta ministara. Ova tzv. politika prazne stolice bila je prva kriza
EEZ-a, a prevaziena je u januaru 1966. ve pomenutim Luksemburkim kompromisom
po kome u sluajevima kada su u pitanju vitalni interesi jedne od drava lanica nema
odluivanja veinom, odnosno preglasavanja.
Drugi faktor uticaja predstavljalo je odluivanje Evropskog suda pravde (Sud
Zajednice). Nizom odluka ovog suda faktiki je promenjena sadrina EEZ-Ugovora (koji
je u svojoj prvobitnoj formi jasno predstavljao ugovor izmeu dve ili vie drava) ime
su mu dodeljene karakteristike Ustava.
EURATOM. Ozvanien je cilj stvaranja jedinstvenog trita do kraja 1992. Shodno tome,
izvrene su promene zakonodavnog odluivanja Saveta, veinskim glasanjem u saradnji
sa Evropskim parlamentom, kada se radi o pitanjima ostvarenja jedinstvenog trita. To
su pitanja slobodnog kretanja kapitala, zabrane diskriminacije, slobodnog kretanja
radnika i prava nastanjivanja.
Do tada je za odluku Saveta bilo dovoljno samo miljenje Parlamenta, ali je sada
on ukljuen u zakonodavni proces. Ukoliko Parlament stavi amandman ili odbaci predlog
Saveta, Savet definitivnu odluku moe usvojiti samo jednoglasno. Tako je osnaen
poloaj Parlamenta, iako nije postao ravnopravni inilac u legislativnoj proceduri
Zajednice. Naime, Parlament je ukljuen i u postupak prijema novih lanica i u postupak
zakljuivanja ugovora o pridruivanju sa treim zemljama.
U Preambuli Jedinstvenog evropskog akta je istaknuta volja lanica da svoje
odnose transformiu u Evropsku uniju, na osnovu postojeeg institucionalnog konteksta i
spoljnopolitike saradnje lanica. Upravo, meutim, I i III poglavlje (o Evropskoj uniji i
o politikoj saradnji) su autonomnog karaktera, jer nisu inkorporisani u postojee
ugovore o Evropskoj zajednici, niti za njihovo krenje vai nadlenost Suda pravde. U l.
31. SEA izriito je iskljuena nadlenost Suda pravde za ova poglavlja.
Znaajno je da se Evropska unija po prvi put u zvaninom dokumentu u formi
revizije osnivakih ugovora evropskih zajednica, postavlja kao cilj postojanja Zajednice:
spremni da ostvare Evropsku uniju na bazi, s jedne strane Zajednice koja funkcionie po
sopstvenim pravilima i s druge strane, evropske saradnje izmeu drava potpisnica u
oblasti spoljne politike i da daju Uniji neophodna sredstva za akciju6.
Evropski savet je institucionalizovan odredbama Jedinstvenog evropskog kta.
Predvieno je njegovo redovno sastajanje dva puta godinje, tako da okuplja efove
drava ili vlada drava lanica kao i Predsednika Komisije. Njima pomau ministri
spoljnih poslova i po jedan lan iz Komisije.
Institucionalne promene odnose se na Komisiju i Evropski parlament, koji je
postao jedan od aktera Evropske politike saradnje, utvrivanjem obaveze informisanja
parlamenta o pitanjima spoljne politike i potovanja miljenja Evropskog parlamenta o
spoljnopolitikim pitanjima.
6
10
Mastrihta,
1992.
godine.
Delimino
je
socijalna
politika
ukljuena
11
12
13
14
15
10
16
ZAKLJUAK
Govorei o evro-atlantskim integracijama u konceptu meunarodnih odnosa na
globalnom i regionalnom planu Evropska unija se prosto namee kao formalni i sutinski
izazov svim ostalim regionima u svetu. Nekoliko je bitnih razloga zbog ega se ona
koristi kao pojam i model integracije koja je dostigla najvii domet u odnosu na sve
postojee integrativne procese. Kada to kaemo imamo u vidu njene korene, nastanak i
razvojnu dinamiku.
U dananjim okvirima Evropska unija ini grandiozan projekat jedinstva
zasnovan na ueu 27 vrlo heterogenih zemalja i brojem od neto preko 490 miliona
stanovnika u svim zemljama lanicama. Ako ovim statistikim podacima dodamo jo
jedan broj zemalja koje se nalaze pred njenim vratima, onda imamo u vidu da se njen
uticaj i njena struktura proteu na celi geografski pojam Evrope i sve njene demografske,
ekonomske i politike potencijale. Tim pre to se razvoj Unije kao celine vrlo esto
preplie sa jo nekoliko integrativnih procesa koji se deavaju na tlu Evrope i van njenih
granica. U geografskom smislu Evropska unija ini 7,3 % ukupnog stanovnitva
lociranog na 3 % zemljine povrine.
U Uniji funkcionie multidimezionalni sistem upravljanja, u kome nadlenosti
nisu jasno razgraniene, ve su podeljene izmeu nadnacionalnog, nacionalnog i lokalnog
nivoa. Otuda bi vrsto utvrivanje liste kompetencija u EU, bez uvaavanja
institucionalne strukture EU i bez neophodne fleksibilnosti u primeni, vodilo do
ruiniranja strukture EU kakva je izgraena za poslednjih nekoliko decenija.
Svako naredno institucionalno dograivanje EUkoje svakako sledi, kao i
razgranienje nadlenosti u Uniji mora imati u vidu postignute domete reforme, ali i
potrebu elastine primene principa supsidijarnosti i neprekidnog jaanja demokratskog
legitimiteta procesa donoenja odluka. Razlog za ovakav zakljuak saet je u
dinamikom karakteru razvoja Unije, a time i institucionalnih aspekata njene reforme.
Evropski parlament pri tome ima posebno znaajnu ulogu katalizatora integracionistikih
procesa unutar Unije, ali je ujedno i determinanta postignutog nivoa uklanjanja
demokratskog deficita EU.
17
LITERATURA
1. Dimitrijevi,V. i Stojanovi,R.: Meunarodni odnosi, Beograd, 1996.
2. Dragovi,B.: Ugovori o pridruivanju Evropskoj uniji, Beograd, 1995.
3. Lopandi,D.: Ugovor o Evropskoj uniji, Beograd, 1999.
4. Radulovi,Z.: Pravo Evropske unije, Visoka kola za PEP, Beograd, 2010.
5. Rai,O.: Pravni sistem EU, Beograd, 1996.
6. Vukadinovi,R.: Pravo Evropske unije, Beograd, 1996.
7. Zeevi,S.: Evropska Unija Institucije i pravo, Beograd, 2003.
18