Poduzetništvo je svaka gospodarska aktivnost osobe ili skupine ljudi, koji koristeći se nekom

idejom, ulažući kapital u njezinu provedbu i preuzimajući rizak, stvaraju proizvod ili uslugu od
čije prodaje očekuju dobit.

Individualna važnost polazi od individualnog poduzetnika koji je pokretač poduzetničke

aktivnosti. Obavljanjem poslovne aktivnosti poduzetnik ostvaruje dobit koja mu osigurava
životnu egzistenciju.

Društvena važost poduzetništva očituje se kroz:

− Plaćanje poreza i doprinosa državi
− Zapošljavanje i plaćanje drugih osoba
− Poticanje drugih na ulazak i ulaganje u poduzetničke pothvate

Ljudske i stručne osobine poduzetništva

Poduzetničke osobine:
1. vizionarstvo - sposobnost koja omogućuje procjenu budućih događaja
2. kreativnost- osobina koja omogućuje osmišljavanje potpuno novih proizvoda ili usluga ili
poboljšavanje postojećih proizvoda i usluga
3. hrabrost – osobina ljudi koji su pripravni na rizik i preuzimanje odgovornosti za svoje
ponašanje, odnosno za mogući uspjeh ili neuspjeh u životu ili poslu. Ona potiće poduzetnika na
neuobičajene i neočekivane postupke.
4. samostalnost – omogućuje samostalno odlučivanje o tome što će i kako raditi i voditi svoj
posao
5. upornost – osobina koja ga potiče na nove aktivnosti, nove pokušaje u traženju rješenja
6. mudrost – rezultat razumna ponašanja spojena s iskustvom. Mudar poduzetnik uočit će
poslovne prigode, sposobnosti svojih suradnika, nedostatke i prednosti svojih konkurenata..
7. poštenje i altruizam – altruizam= čovjekoljublje, osobina koju bi trebao imati svaki čovjek ne
samo poduzetnik. Pravilan odnos spram svih sudionika.

Načini financiranja poduzetničkih pothvata

(Ulaganja u poduzetnički pothvat: pothvata nema bez ulaganja. Prva ulaganja koja
poduzima poduzetnik su ona u dugotrajnu imovinu ili stalna sredstva poput prostora, zemljišta ,
opreme, strojeva.. što će poduzetniku omogućiti početak poslovanja.
Glavnica ili kapital je svaka vrijednost koja se ulaže u neku gospodarsku aktivnost u nadi da ce
donjeti dobit.

Kapital se pojavljuje u obliku:

-novca ( gotovina u blagajni i račun u banci)
-stvari ( dugotrajna imovina, kratkotrajna imovina)
-prava ( patenti, licencije, koncesije))
Financiranje je aktivnost pribavljanja i korištenja kapitala potrebnih za osnivanje, pokretanje i
vođenje pothvata. Kapital može biti u obliku stvari, prava i novaca, odnosno može imati
materijalni, nematerijalni i financijski oblik.

Izvori sredstava za financiranje novih pothvata mogu biti:

1. unutarnji izvori- vlastiti izvori iz akumulacije koju poduzetnik ostvaruje tjekom poslovanja,
iz amortizacije koju poduzetnik obračunava kao trošak dugotrajne imovine iz ostvarenih
prihoda tekučeg poslovanja
2. vanjski izvori- bankarski zajmovi, robni krediti, državni fondovi..

vrste rizika financiranja:

1. poslovni rizik – odnosi se na uspjeh čitavog pothvata a nastaje zbog pogrešnog izbora
poduzetničke ideje, pogrešne provedbe i vođenja, pogrešnog odlučivanja
2. financijski rizik – odnosi se na isčekivanje povrata uložene glavnice, a nastaje zbog
pogrešaka u procjeni prihoda i rashoda budućeg pothvata.

Prije odluke o realizaciji nekog pothvata poduzetnik mora tvrditi iznos potrebnih ulaganja, a
onda potražiti najpovoljnije izvore financiranja

Izvori financiranja mogu biti promatrani sa stajališta vlasničke strukture- tuđi ili vlastiti kapital
ročnosti- kratkoročni ili dugoročni kapital

Trgovačka društva, pojam i vrste

Trgovačko društvo je pravna osoba koja samostalno i trajno obavlja gospodarsku djelatnost
u cilju ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe i pružanjem usluga na tržištu.
Trgovačko društvo svojstvo pravne osobe stječe upisom u sudski registar, a gubi ga brisanjem iz
njega.

Poduzeće nije i nemože biti trgovačko društvo ni pravna osoba. Poduzeče je imovinska i
radna cjelina trgovačkog društva, tj gospodarska aktivnost unutar trgovačkog društva.

Trgovačko društvo može imati više poduzeća, niti jedno od tih poduzeća nije pravna osoba.

Svako trgovačko društvo mora i smije imati samo jedno sjedište koje je upisano u sudski
registar.

Trgovačka društva se djele na:

- društva osoba ( za obveze odgovaraju osobno i neograničeno svojom imovinom) (19)
- društva kapitala ( odgovaraju isključivo imovinom društva) (18)

Poduzetnička zamisao- osnova pothvata

Poduzetnički pothvat je spoj poduzetničke ideje odnosno poslovne prigode s dovoljnim

kapitalom u izvedbi poduzetnika kao nositelja poduzetničke aktivnosti.
Sudionici poduzetničkog procesa:

2
Poduzetnici – fizičke ili pravne osobe koje spajaju poduzetničke ideje s potrebnim
kapitalom,organiziraju proizvodnju ili usluživanje radi zadovoljenja neke potrošačke potrebe,
nastoje stvarno ostvarivati dobit i osobno preuzimaju rizike
Inovatori – pravne ili fizičke osobe koje posjeduju znanja i darovitosti za smišljanje novih
tehnoloških rješenja, ali nemaju ambicija sve to ostvariti u vlastitoj režiji pa svoje patentirane
ideje prodaju poduzetnicima i pri tome zarađuju
Investitori - pravne ili fizičke osobe koje svoj ili tuđi kapital pokušavaju ulagati u različite
novčane transakcije ili poduzetničke pothvate s temeljnom nakanom da što više zarade
Poduzetnički agenti – pravne ili fizičke osobe koje na različite načine i različitim putevima
pokušavaju spojiti poduzetinike s izvorima ideja ili kapitala
Menadžeri – visokoobrazovani stručnjaci i dobro palčeni profesionalci za pojedina područja
poslovne aktivnosti koje poslodavci zapošljavaju za različite stručne poslove iz raznih područja
Izvršitelj – stručno obrazovane osobe za pojedine poslove koje poduzetnici stalno, povremeno
ili na druge načine zapošljavaju na različitim poslovima
Država – sve razine državno-upravne i samoupravne administracije koja raznim mjerama potiče
i podupire razvoj poduzetništva

pothvata nema bez ulaganja. Prva ulaganja koja poduzima poduzetnik su ona u dugotrajnu
imovinu ili stalna sredstva poput prostora, zemljišta , opreme, strojeva.. što će poduzetniku
omogućiti početak poslovanja.
Glavnica ili kapital je svaka vrijednost koja se ulaže u neku gospodarsku aktivnost u nadi da ce
donjeti dobit.

Treba se izabrat tehnologija,tj radne postupke kojima se ostvaruje dobit.

Osnova za pokretanje nekog pothvata je ideja. Poduzetnička ideja je zamisao o nečemu

što želimo raditi , radi zadovoljavanja potrošačkih želja i potreba i radi ostvarivanja vlastite
zarade. Za stvaranje ideja je nužno imati dovoljno znanja i informacija te biti nadaren za
kreativno mišljenje. Treba se promatrati ponuda i potrežnja, sto ljudi trebaju i žele..
Metode stvaranja poduzetničkih ideja:
metoda asocijacije:ideje nastaju na poticaj neki
metoda metafore: spajanje različitih pojmova
metoda imitacije, metoda vodoravnog razmišljanja: nasumice povezivanje vrsta poslova,
korisnika, problema i distribucijskih kanala.

Poduzetnička inicijativa – provedba poduzetničke zamisli

Kada osoba koja pokreće posao počne provoditi svoju ideju, govorimo o poduzetničkoj
inicijativi. (poticaju za provedbu poduzetničke ideje)

Poduzetnička inicijativa odgovara na pitanje kako odabranu ideju na najbolji način ostvariti.
Poduzetnička je inicijativa zapravo poticaj za započinjanje nekog posla od kojega se
očekuju pozitivni gospodarski rezultati, kao što su zapošljavanje i zarada.

Poduzetnička inicijativa ima prednost pred kapitalom i novcem jer se njome proivodnim
činiteljima (rad, kapital) udahnjuje svrhovita životnost. Bez poduzetničke inicijative i
poduzetničke aktivnosti one bi bile mrtvi kapital.
3
 poduzetnik mora biti svjestan svojih vlastitih mogučnosti , želja, prednosti i slabosti. Nikako
nesmije ući u posao ako predhodno nije realno odgovorio na osnovna tržišna pitanja (što, za
koga, gdje, kada, kako itd. Proizvoditi, tržiti ili usluživati)

Poduzetničke zamke

1. zamka pronalazača ili pronalaska – sve što je tehnički izvedivo istodobno ne mora biti i
ekonomski – tržišno opravdano pa ne trebs kretati u pothvat za koji se pokaže da neće
biti prihvaćen na tržištu
2. zamka dobre prigode ili ponude – opasno je prihvatiti svaku ponudu bez obzira koliko
ona na prvi pogled izgleda primamljivo već treba razmisliti hoće li na vrijeme biti
proizvedeno to što je dogovoreno i hoće li se na tome zaraditi
3. zamka ekspanzije – rasta i razvoja – pretjerano tržišno i neutemeljeno širenje –
ekspanzija poduzetnika može dovesti do gubita kontrole na troškovima
4. zamka suradnika i zaposlenika – treba znati odabrati suradnike i rasporediti ih na
odgovarajuća mjesta. Netko može biti prijatelj ili rođak vlasniku, ali za posao to niej bitno
već je bitno da suradnik zna raditi određeni posao, da je odgovoran, da može odlučivati i
svojim radom pridonositi razvoju poduzetnika.
5. zamka delegiranja poslova – poduzetnik početnik većinu poslova želi učiniti sam, no da
bi uspio treba dio svojih poslova prepustiti drugima, jer ne može samostalno obavljati više
poslova ukoliko se počne razvijati i širiti.
6. zamka početnog uspjeha – upozorava poduzetnika početnika na opasnost
samozadovoljstva prvim i početnim uspjesima te na potrebu stalnog razmišljanja o
budućem rastu i razvoju,jer će ih u protivnome konkurencija brzo uništiti i progutati
7. zamka priljeva novca – podučava poduzetnike početnike da se novi mladi i mali
poduzetnik obavezno mora smišljeno i racionalno brinuti o novcu, bez obzira na količinu
njegova priljeva. Ponestane li novca, pojavljuje se tzv. domino efekt (sve se lančano ruši)
8. zamka samozadovoljstva – poduzetnici početnici, u poslu znaju biti pretjerano
oduševljeni vlastitim potezima, proizvodima, vlastitom pameću, pa ih to samozadovoljstvo
može skupo stajati. Treba pratiti što nije dobro u poslovanju te činiti to na drugi, boli način
9. zamka preuzimanja poduzetnika – poduzetnik ukoliko dođe u neke ozbiljne probleme
može zatražiti pomoć jačega partera, no treba razmisliti hoće li jači partner pomoći samo
savjetima ili novcem, ili mu je to možda prigoda da proguta malog poduzetnika

Upravljanje ljudskim resursima

Menadžment ljudskih potencijala( – upravljanje ljudskim resursima) čini niz povezanih

aktivnosti usmjerenih na osiguravanje primjerenog broja i strukture zaposlenika, novih znanja,
vještina, interesa, motivacije i oblika ponašanja nužnih za ostvarenje aktualnih, razvojnih i
strategijskih ciljeva.
Ova poslovna funkcija je jedna od najvažnijih jer ljudi su jedini poslovni resurs koji se može
samorazvijati, kojemu se upotrebom vrijednost ne smanjuje, nego povećava. Uspješni i
neuspješni poduzetnici bitno se razlikuju po svome odnosu prema zaposlenicima.

Menadžment ljudskih potencijala ima tri temeljna cilja:

4
 1. ekonomski cilj – maksimalni povrat na uložena sredstva, što se može osigurati
optimalnim brojem zaposlenika, njihovom odgovarajućom kvalitetom, angažmanom u
pravo vrijeme i rasporedom na odgovarajuća im mjesta
2. socijalni cilj – zadovoljavanje potreba, očekivanja i interesa zaposlenika, poboljšanje
njihova socio-ekonomskog položaja, podizanje kvalitete radnih uvjeta i sl
3. cilj fleksibilnosti – održavanje fleksibilnog potencijala svih zaposlenika, smanjenje
otpora na promjene i njihovo prihvaćanje

poslovi: donošenje plana zaposlenika, pribavljanje i popunjavanje ljudskih resursa prema

zahtjevima pojedinih organizacijskih jedinica, izradu objektivnih kriterija za ocjenu rada i sustav
nagrađivanja, napredovanje zaposlenika, ..

Poduzetnik kao menadžer

Poduzetnik je pravna ili fizička osoba koja se koristi poduzetničkom idejom i kapitalom,
organizira proizvodnju, trženje ili usluživanje i pokušava zadovoljiti neku potrošačku potrebu
kako bi vratio uloženo i ostvario zaradu preuzimajući rizik za svojr poslovne odluke

Menadžer obavlja samo dio poduzetničke funkcije prema ovlasti koje dobiva od poduzetnika
koji je vlasnik kapitala unesenog u posao.
Menadžer je svojevrsni poduzetnikov ovlaštenik. On nije vlasnik, jer ne ulaže svoju imovinu. On
vodi poslove i donosi odluke koje su usmjerene prema ostvarenju uspjeha i dobiti.

Razlikujemo dvije vrste poduzetnika:

1. izvornog poduzetnika – vlasnik
2. izvedenog poduzetnika – menadžer

Pojam menadžmenta

bavi se ljudima i njihovim odnosima u organizaciji

proces usmjeravanja ponašanja drugih prema ostvarenju određenih zadataka
kao poslovna funkcija sjedinjuje poslove planiranja, organiziranja, upravljanja ljudskim
resursima, vođenja i kontrole.

Menadžment je proces oblikovanja i održavanja sustava u kojem pojedinci, radeći u

skupinama, učinkovito obavljaju planirane ciljeve. Menadžment planira budućnost i pokušava
odrediti najučinkovitiji put do ostvarivanja ciljeva.
Odrednice menadžmenta:
1. rad s drugima i uz pomoć njih
2. poslovni ciljevi
3. efikasnost i efektivnost
4. ograničeni resursi
5. promjenjiva okolina

temeljne funkcije menadžmenta:

1. planiranje
2. organiziranje
5
 3. popunjavanje ljudskih resursa
4. vođenje
5. kontroliranje

podjela menadžmenta:
1. strategijski menadžment – odnosi se na vođenje u cjelini. Pripadnici tog menadžmenta
moraju imati minimum znanja o svakoj funkciji jer su oni „menadžeri menadžerima“
2. funkcijski menadžment – djeluje u sklopu svog segmenta posla, odnosno organizacijske
jedinice ili funkcije. Funkcijski menadžer mora biti sposoban obavljati poslove na svom
užem području te uspostavljati uspješan odnos s ostalim funkcijskim i glavnim
menadžerima

funkcijski menadžment se djeli na:

- menadžment ljudskih potencijala – upravljanje ljudskim resursima
- marketinski menadžment – upravljanje marketinskim funkcijama: proizvodom, cijenom,
distribucijom i promocijom
- tehnološko – razvojni menadžment – upravljanje tehnologijom i razvojem
- projektni menadžment – osmišljavanje, upravljanje i vođenje projekta
- proizvodni menadžment – upravljanje proizvodnim procesima
- financijski menadžment – upravljanje financijama
- vlasnički menadžment – upravljanje vlasništvom i vlasničkim odnosima

Analiza gospodarske opravdanosti poduzetničkog pothvata (pokazatelji)

Ocjena gospodarske opravdanosti ulaganja-je poseban analitički postupak izračunavanja

statičkih i dinamičkih pokazatelja na temelju kojih se donosi konačna odluka o prihvačanju ili
odbacivanju ulaganja u novi pothvat ili proširenje postoječeg.

Niti jedan pokazatelj sam ne govori ništa o statičkoj ili dinamičkoj profitnoj učinkovitosti
projekta ako ga se ne usporedi s njemu indentičnim pokazateljima poput:
- pokazatelja drugih – alternativnih projekata
- pokazatelja iz postojeće djelatnosti investitora ili prethodnog razdoblja
- pokazatelja poslovanja sličnih ili istih poduzetnika iz iste djelatnosti, branše
- prosječni pokazatelji za dotičnu grupaciju, branšu, granu, sektor..

Statički pokazatelji su oni podaci koji nam daju sluku učinkovitosti projekta u jednoj od
promatranih godina vijeka projekta, s tim da se budući očekivani učinci na temelju kojih se
izračunavaju ne svode na sadašnju vrijednost.
U njih ubrajamo pokazatelje proizvodnosti, profitabilnosti, ekonomičnosti, likvidnosti, aktivnosti,
financijske pologe, investiranja, efikasnosti i efektivnosti.

Statistički pokazatelji se temelje na podacima o planiranoj dobiti, prihodima, rashodima i sl.

U jednoj reprezentativnoj godini
Dinamičke metode uzimaju u obzir očekivane novčane primitke i izdatke tijekom cijeloga
promatranog razdoblja trajanja projekta.
Dinamičke metode ocjene projekta svode očekivane vrijednosti na sadašnju vrijednost.

6
Pri izračunu statičkih pokazatelja kao izvori podataka služe nam planirana bilanca i planirani
račun dobiti i gubitaka, a za izračunavanje dinamičkih pokazatelja se koristi novčani tok
projekcija ekonomskih troškova.

Inicijalna ulaganja u poduzetnički pothvat

Ono što se ulaže nazivamo glavnicom, kapitalom ili imovinom. Glavnice mogu biti materijalne,
nematerijalne,vlastite i tuđe.
Nematerijalne glavnice su znanost, marljivost, upornost, inovativnost, poznanstva, autoritet i sl.
Vrste ulaganja:
a) prema vlasničkom podrijetlu: - iz vlastitih izvora
- iz tuđih izvora

b) prema materijalnom obliku: - materijalna

- nematerijalna
- financijska

c) prema mjestu plasmana: -u vlastiti biznis

- u tuđi pothvat

d) prema trajanju: -dugotrajna

- kratkotrajna

e) prema bilaničnim pozicijama: -pozicije u aktivi

- pozicije u pasivi

Kriterij za donošenje odluka u izvorima ulaganja svodi se na pitanje ima li poduzetnik ideju ili
nema te raspolaže li vlastitim kapitalom ili ne.
Moguči odgovori na ta pitanja su- poduzetnik ima ideju i raspolaže vlastitom imovinom pa će
samostalno financirati ideju iz vlastitih izvora, poduzetnik ima ideju ali ne raspolaže vlastitim
kapitalom tada će za pokretanje pothvata tražiti tuđe izvore financiranja, poduzetnik nema ideju
ali ima kapital
Poduzetnik može ulagati u poduzetnički pothvat vlastita sredstva u materijalnom obliku.
(građevinski objekti, zemljište, zgrada, strojevi,oprema, alati, materijal) i nematerijalnom obliku
(patenti, licencije, koncesije, copyright, franšizing, software, zaštitni znak)
Vanjski izvori kratkotrajni (robni zajam, robni krediti, bankarski zajmovi, privatne pozajmice.. )
Dugotrajni (najmovi, bankarski krediti, franšize, leasing)

Vrste imovine i primjeri

Imovina je potrebna za obavljanje djelatnosti i ostvarivanje ciljeva.

Prema vremenu zadržavanja imovina može biti:

1. dugotrajna – koja se u poslovnom procesu troši postupno
7
 2. kratkotrajna – koja se potroši u jednom poslovnom procesu

Prema pojavnom obliku imovina kao kapital može biti:

1. financijska – novac u blagajni, novac na računu, vrijednosni papiri, akontacije i avansi
2. materijalna – zgrade, zemljišta, oprema, strojevi...
3. nematerijalna – koja se ne može vidjeti ni opipati, ali ima svoju vrjednost i može se
prikazati u bilanci, patenti, licencije, potraživanja.. (13)

Konkurencija

Konkurenti su svi oni poduzetnici koji proizvode, trže ili uslužuju:

- iste proizvode, robu ili usluge
- slične proizvode, robu ili usluge
- proizvode, robu i usluge iste namjene

Poduzetnik mora neprestano svoje proizvode, usluge, cijene, način prodaje i promidžbe
uspoređivati sa svojim izravnim konkurentima. Jedino tako može prepoznati svoje prednosti i
nedostatke u odnosu na konkurenciju.

Mali poduzetnici teško mogu financirati analizu tržišta i konkurirati velikim poduzetnicima, pa
često svoj posao vezuju uz one poduzetnike za koje proizvodi određeni proizvod. (rječ je o tzv
lohn poslovima)

Programi kreditiranja malog i srednjeg poduzetništva u RH

U Hrvatskoj postoji oko 200 000 malih i srednjih poduzetnika. Pravno- organizacijski su
ustrojeni kao obrti, trgovačka društva, slobodna zanimanja, poljoprivrednici ili zadruge. U sektoru
malih i srednjih poduzetnika zaposleno je 67% svih zaposlenika (bez poljoprivrednih
gospodarstva) , a sektor maloga poduzetništva sudjeluje s oko 55% u stvaranju bruto
društvenoga proizvoda.
Institucije koje pomažu razvoju poduzetnika u Hrvatskoj:

- Ministarstvo za obrt, malo i srednje poduzetništvo: osnovano je 2000 g kako bi se

potaknuo razvoj sektora malog poduzetništva a od 2004 je sastavni dio Ministarstva
gospodarstva, rada i poduzetništva. Nudi programe kreditiranja, potpore tradicijskim
obrtima, razvoju usluga, nastupu na sajmovima, razvoju novih proizvoda i tehnoloških
postupaka
- Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka: nudi programe bespovratne pomoći
razvoju turizma u ruralnim područjima
- Hrvatska banka za obnovu i razvitak: osnovana je 1992 g zadaća je selektivno
kreditiranje hrvatskoga gospodarstva. Banka prikuplja sredstva iz proračuna ili dobiva
zajmove iz drugih financijskih ustanova.
- Hrvatska agencija za malo gospodarstvo: osnovana je ´95 kao Hrvatska garancijska
agencija. Odobrava jamstva za kredite poslovnih banaka uspješnim poduzetnicima i
dodjeljuje bespovratnu financijsku pomoć

8
 - Fond za razvoj i zapošljavanje: osnovan 2002 g. Za poticanje izvoza, početnika i
obiteljskih programa. Osigurava kreditna sredstva izravno ili preko poslovnih banaka, i to
za investiranje u restrukturiranje, poduzetničku infrastrukturu.
- Ostali oblici kreditiranja, osim kredita poslovnih i drugih banaka, kao i državnih
ministarstva, agencija i fondova, postoje i krediti štedno – kreditnih zadruga te krediti
ilegalnoga, lihvarskog tržišta.

Obrti

Obrt je samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti fizičkih osoba radi
postizanja dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu.

Obrtnik je fizička osoba koja se bavi jednom obrtničkom djelatnošću ili s više njih u svoje ime
i za svoj račun, a pritom se može koristiti i radom drugih osoba.

Obrt može osnovati svaka domaća osoba koja ispunjava sljedeće uvjete:
- opće uvjete propisane za svaku osobu
- posebne uvjete glede vrste obrta (vrste obrta su slobodni, vezani i povlašteni)
- uvjete glede prostora i opreme u sjedištu i izdvojenim pogonima

Obrtom se mogu baviti i strani državljani ako primjenjuju načela uzajamnosti i ako imaju radnu
dozvolu

Za obavljanje slobodnih, vezanih i povlaštenih obrta, obrtnik mora imati obrtnicu, a za obavljanje
povlaštenih obrta mora imati povlasticu

Obrtnica je isprava o registriranome obrtu koju izdaje nadležni ured državne uprave u
županiji prema sjedištu obrta.
 Povlastica je isprava o povlaštenom obrtu koju izdaje nadležno ministarstvo, ovisno o vrsti
obrta.
 Obrt se upisuje u obrtni registar pri županiji,a povlastica u registar povlastica pri ministarstvu.
Obrtnica se mora izdati u roku od 15 dana od podnošenja zahtjeva, a ako se ne izda u zadanom
roku, fizička osoba može započeti s obavljanjem djelatnosti, o čemu prethodno pismeno
izvješćuje nadležni državni ured u županiji.

Obrt je pogodan za ostvarivanje tzv. obiteljskog poduzetništva, prikladan za male poduzetničke

pothvate.

Društva kapitala

Društvo kapitala osniva se kada jedna ili više osoba ne želi odgovarati za obveze društva
svojom imovinom, a niti se žele osobno zauzeti u obavljanju djelatnosti društva, pa društvo
kapitala ima svoja tijela koja se dijele na:
- dioničko društvo
9
 - društvo s ograničenom odgovornošču
društvo kapitala poduzetnik će odabrati:
- ako ima slobodnog kapitala i i želi ostvariti neki veći pothvat, jer sva društva kapitala
trebaju imati temeljni kapital
- ako pothvat želi ostvariti sam, jer društvo kapitala može osnivati i biti njegovim članom
jedna osoba
- ako želi da članovi snose rizik samo razmjerno onome što su uložoli u društvo
- ako ne žele osobno, odnosno svojim radom pridonositi društvu, jer društvo ima svoja
tijela

Društvo osoba

Društvo osoba se osniva kada više osoba želi udružiti svoju imovinu i prava i ponuditi svoj rad,
a žele da to društvo posluje kao trgovac. Dijele se na:
- javno trgovačko društvo
- komanditno društvo- (je društvo u koje se udružuju 2 ili više osoba radi trajnog obavljanja
djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom od kojih najmanje jedna odgovara za obveze društva
osobno i cijelom svojom imovinom ( komplementar) a najmanje jedna osoba odgovara za
obveze društva samo od iznosa određenog imovinskog uloga u društvo ( komanditor))

Društvo osoba će poduzetnik odabrati:

- ako ima malo ili nimalo kapitala, jer za društvo osoba nije bitan kapital već vrsnoća
članova
- ako želi jaču povezanost svojih interesa s interesima drugih članova
- ako želi i očekuje veći osobni angažman i veći doprinos članova društva u radu,uslugama
ili unošenju dobara u društvo te da sami članovi vode poslove društva,
- ako želi povezanost i poistovjećivanje članova sa samim društvom jer članoviodgovaraju
neograničeno cjelokupnom svojom imovinom
- ako želi ravnopravno bez obzira na visinu udjela suodlučivati o najvažnijim pitanjima
- ako želi primjenu načela prema kojemu se članska prava određuju po članovima, a ne po
visini udjela u društvu

Javni bilježnik, sudski registar

Javni bilježnik je samostalni neovisni nositelj javnobilježničke službe koji imaju svojstvo
osobe od javnog povjerenja, a bave se sastavljanjem i izdavanjem javnih isprava o pravnim
poslovima
Svojstvo osobe od javnog povjerenja koje ima javni bilježnik važno je za pravnu sigurnost pri
sastavljanju temeljnih isprava o osnivanju trgovačkih društava.
Uloga javnog bilježnika kao javne službe je nezamjenjiva, te bi nepostojanje te sčužbe ili njezin
loš rad bitno poremetio pravnu sigurnost, i ugrozio poduzetničku i tržišnu slobodu.
Javno- bilježnička služba se bavi sastavljanjem i izdavanjem javnih isprava o pravnim
poslovima izjavama i činjenicama na kojima se temelje prava. Javno- bilježničku službu
obavljaju javni bilježnici kao samostalni i neovisni nositelji te službe i imaju svojstvo javnog
povjerenja.

10
 Sudski registar je javna knjiga u trgovačkom sudu, a bilježi pravno bitne činjenice vezane za
nastanak, izmjene u i za prestanak trgovačkog društva, ustanova, trgovaca pojedinaca, zadruga,
produžnica..
Načela upisa u sudski registar su:
- zakonitost i obveznost upisa – upis u sudski registar mora biti obavljen ako je udovoljeno
propisanim uvjetima
- konstitutivnost – trgovačko društvo se smatra osnovanim upisom u sudski registar i otada
može proizvoditi pravne učinke
- javnost – tko ima potrebu za podacima o pravnom subjektu, može ih u sudskom registru
dobiti bez navođenja razloga
- publicitet (objava) – svaki upis mora biti objavljen u narodnim novinama i jednim dnevnim
novinama na trošak onoga koji se upisuje
- stvarnost (istinitost) – sve činjenice upisane u sudski registar su istinite, dok se ne dokaže
suprotno
- povjerenje i sigurnost – podaci upisani u sudski registar smatraju se pravovaljanima do
brisanja ili izmjene

Dioničko društvo

Dioničko društvo je trgovačko društvo u kojem članovi (dioničari) sudjeluju u ulozima u

temeljnom kapitalu podijeljenome na dionice, s tim da dioničari ne odgovaraju za obveze
društva, a društvo može imati samo jednoga člana.
Dioničko društvo se smatra upisanim upisom u sudski registar. Dioničari su samo vlasnici
dionica, a ne društva. Društvo ima temeljni kapital koji se mora izraziti u nominalnoj vrijednosti, a
najmanji iznos temeljnog kapitala koji je potreban za osnivanje društva je 200 000 kn. Temeljni
kapital je podjeljen na dionice. (43)

Dionička društva se osnivaju i prikupljaju kapital potreban za financiranje poslovanja na 2

načina:
- simulativno
- sukcesivno

Pri simulativnom dioničarstvu osnivači preuzimaju sve izdane dionice, čime postaju dioničari
društva, pa nema mogučnosti da neka nepoznata osoba kupi dionice i postane dioničar
Pri sukcesivnom dioničarstvu osnivanju i prikupljanju kapitala osnivači preuzimaju – otkupljuju
samo dio dionica, dok se za ostale dionice upućuje javni poziv za upis i kupnju, pa i potpuno
nepoznate osobe mogu ući u društvo i postati dioničarima.

Lohn – poslovi, spajanje i pripajanje poduzeča

Lohn – poslovi su oblik vanjskotrgovinskog posla. To su poslovi kod kojih se proizvod radi za
inozemnog kupca, a taj inozemni kupac sav ili gotovo sav repromaterijal, sirovine ili gotove
djelove za ugradnju u gotov proizvod dostavlja proizvođaču besplatno.
11
Proizvođač naplačuje svoj rad, energiju i eventualno dio domačeg materijala, a često se čuje da
je to jeftinija prodaja radne snage. Neka industrijska poduzeča imaju i do 80% lohn poslova

Spajanje i pripajanje
Poseban oblik ulaganja gdje se radi o kupnji te spajanju ili pripajanju postojećih gospodarskih
subjekata, pri čemu se transakcija može obaviti isplatom u gotovini ili kupnjom dionica.

 Pripajanje predstavlja situaciju kada neka roditeljska kompanija kupi i sebi pripoji jedan ili više
gospodarskih subjekata kao svoje produžetnice – kćeri.
Tj. pripajanje je postupak kojim se jedno ili više društava pripaja drugome, a imovina se prenosi
na preuzimatelja u zamjenu za dionice ili udjele u društvu.

Pripajanje može biti:

- homogeno – kada se pripajaju subjekti iz iste djelatnosti
- heterogeno – kada se pripajaju subjekti iz druge djelatnosti

 Spajanje predstavlja situaciju kada se 2 ili više subjekata spoje u jedno, te nastaje novi
gospodarski projekt
Tj, spajanjem 2 ili više društva prelazi u jedno. U novo društvo prelazi sva zajednička imovina, u
zamjenu za udjele. Prestaju sva društva koja se spajaju i nastaje novo.

S obzirom na vrstu poduzetničkog pothvata spajanje i pripajanje može biti:

- vodoravno ili horizontalno – povezuju se gospodarski subjekti iste djelatnosti
- uspravno ili vertikalno – povezuju se gospodarski subjekti iste reprodukcijske cjeline
- radi proširenja tržišta – povezuju se gospodarski subjekti koji proizvode novi proizvod za
postoječe tržište ili koje istim proizvodima usvajaju nova tržišta

Neprijateljsko preuzimanje: nastaje otkupom dionica na burzi protivno volji postojeće uprave

Akvizicija je potpuno preuzimanje drugoga koji nakon preuzimanja prestaje postajati, pod time
se i podrazumjeva preuzimanje dijela većeg od 51% vrijednosti

Društvo s ograničenom odgovornošču

d.o.o je trgovačko društvo u koje jedna ili više pravnih ili fizičkih osoba ulažu temeljne uloge
kojima sudjeluju u unaprijed dogovorenome temeljnom kapitalu, s time da članovi društva ne
odgovaraju za obveze društva.
d.d mora imati nadzorni odbor a d.o.o samo u slučaju kada je godišnji prosječan broj zaposlenih
veći od 300 ili ako je to propisano zakonom.
d.o.o osniva se društvenim ugovorom, a ako je osnivatelj jedna osoba, izjavom o osnivanju.
Temeljni ulozi plačaju se u novcu, stvarima ili pravima čija vrijednost može biti izražena u novcu.

Tijela društva su uprava, glavna skupština i nadzorni odbor.

Ako društvenim ugovorom nije drugačije dogovoreno, temelj za raspodjelu dobiti je omjer
stvarno unesenih, uplaćenih temeljnih uloga članova.

12
Javno trgovačko društvo

Javno trgovačko društvo je društvo u kojemu se udružuju dvije ili više osoba zbog trajnog
obavljanja djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom, a svaki član društva odgovara vjerovnicima
osobno i neograničeno cijelom svojom imovinom.
Osniva se društvenim ugovorom koji sklapaju osnivatelji i najmanje dvije ili više pravnih i fizičkih
osoba. Ako društvenim ugovorom nije drukčije određeno, svaki član ima pravo i obvezu voditi
poslovanje društva i zastupati ga. Za odlučivanje je potrebna suglasnost svih članova ili večina
glasova ako je određeno ugovorom o osnivanju.
Dobit se raspodjeljuje razmjerno udjelu kojeg ima svaki član i to u dvije etape:
1. 1/3 dobiti ako je ima, djeli se na članove razmjerno udjelu u kapitalu društva
2. 2/3 dobiti, ako je ima, dijeli se na jednake dijelove

Obveznice, dionice

 Dionice su vlasnički vrijednosni papiri. Mogu glasiti na ime (vlasnika) ili donositelja
(posjednika). Dionice mogu biti redovite (opče) ili povlaštene (prioritetne). Redovite osiguravaju
imatelju pravo glasa (upravljanja) na skupštini, ali dividenda nije obvezna.
Povlaštene imaju zajamčenu dividendu, ali ne daju pravo glasa u skupštini.

Dividenda je godišnji prinos po dionici i dobit koja se stječe prodajom dionica.

 Obveznice su dužnički vrijednosni papiri, koje najčešće izdaju državni organi radi prikupljanja
novaca za neki veći javni zahvat (npr. ceste, obnovu, bolnice...) Mogu ih izdavati i trgovačka
društva. To je načelno zajmovna obveza, samo što kod obveznice nije obvezan jamstveni zalog.
Po obveznici je zajamčena godišnja isplata kamate.

Investicijski fondovi

 Investicijski fondovi su samostalne financijske ustanove, kojima je glavna svrha prikupljanje

kapitala od različitih ulagatelja i njegovo plasiranje u vrijednosne papire. Sigurnije je od drugih
vrsta ulaganja, jer su u fondovima financijski specijalisti, koji se isključivo bave financijskim
tržištem.
Razlikujemo:
- otvorene – koje još nazivamo i zajedničkima, a prikupljaju novac različitih ulagatelja, i
svakodnevno vode evidenciju i obračun vrijednosti portfelja. Iz ovih je fondova moguće
istupiti kad se poželi,a on isplačuje dnevnu vrijednost ( otkupljuje vrijednosne papire, uz
napratu administrativnih troškova)
- zatvorene – se od otvorenih razlikuju što ulagateljima izdaje vlastite dionice, na osnovi
prikupljena novca uloženog u različite vrijednosnice. Te dionice nisu dužni otkupiti od
ulagatelja već ga (ako on želi istupiti iz fonda) upućuju na burzu.

Kreditiranje, leasing

13
 Kreditiranje je svako posuđivanje novčanih sredstava na određeni rok i uz određene uvjete,
kao nabavljanje robe od dobavljača uz odgodu plaćanja.

Kriteriji za kasifikaciju predita su:

1. prema materijalnom obliku- trgovački (odobravaju se u obliku robe) i novčani
2. prema subjektu koji ih odobrava – bankarski krediti(odobravaju banke) i komercijalni
krediti (odobravaju ostale financijske institucije)
3. prema roku otplate – kratkoročni, srednjoročni i dugoročni
4. prema namjeni – proizvođački krediti (za financiranje kratkotrajne i dugotrajne imovine) i
potrošački krediti ( za kupnju potrošnih dobara)
5. prema osiguranju – otvoreni krediti (uz jamstvo osobe) i zatvoreni krediti ( odobravaju se
uz zalog nekretnine)
6. prema obliku potpore – namjenski krediti (krediti s državnom potporom i nenamjenski
krediti ( bez ikakve potpore)
7. prema podrijetlu davatelja – tuzemni krediti i inozemni krediti

u imovinsko pravnom odnosu na kojem se temelji kredit sudjeluju 3 strane: davatelj kredita,
korisnik kredita i jamac

Kredit se odobrava na temelju ugovora koji mora sadržavati: iznos kredita, rok otplate, visinu
kamatne stope, instrumente osiguranja povrata (jamci ili hipoteka), način otplate, poček ili grace
period, visinu interkalarne kamate i troškove obrade kredita.
Kada je ugovor zaključen, kreditor isplaćuje ugovoreni iznos korisniku kredita, odjednim ili u
obrocima.
Poduzetnik vraća odobreni kredit, odnosno otplaćuje ga u mjesečnim, tromjesečnim,
polugodišnjim ili godišnjim anuitetima, prema dogovoru sa zajmodavateljem.

Anuitet je periodični iznos koji plača korisnik kredita, a sastoji se od otplatne kvore – R (djela
kojim se otplaćuje temeljni dug) i kamata – I (dijela kojim se plaća naknada za korištenje tuđim
financijskim sredstvima)
Otplata kredita započinje kada ga je poduzetnik iskoristio u cijelosti ili nakon razdoblja počeka.
Zbog toga korisnik kredita plaća interkalarnu kamatu koja se računa od trenutka odobrenja
kredita do njegova stavljanja u otplatu.

Grace period ili vrijeme početka je razdoblje u kojem je korisnik kreditno osnobođen otplate
kredita, ali tijekom tog razdoblja mora otplačivati kamatu.

 Leasing je oblik poslovnog ugovora kojim davatelj leasinga daje nekome pravo uporabe
materijalnog dobra na određeno vrijeme, uz obračunsku otplatu ugovorena iznosa. Nakon isteka
ugovora korisnik ima 3 mogučnosti:
- vratiti materijalno dobro davatelju leasinga i prekinuti daljnje korištenje
- produžiti vrijeme uporabe tj ugovor
- otkupiti materijalno dobro u cijelosti

3 vrste leasinga:
a) financijski ( neizravni) – sudjeluju 3 strane: proizvođač opreme, korisnik i posrednik
(obično banka)

14
 b) izravni – u kojem se korisnik i proizvođać izravno dogovaraju o uvjetima leasinga
(bez posrednika)
c) operativni – imovina ostaje novom vlasniku nakon otplate. Ovakav leasing
obuhvaća dodatne usluge korisniku: obuku, održavanje, prijevoz, instaliranje..

bon 1 je pregled poslovanja u odnosu na granu u kojoj tvrtka posluje a bon 2 je pregled stanja
po otvorenim računima. Izdaje ih fina, uz naknadu

Licenca, goodwill, patent

 Licencija je pravo iskorištavanja tuđeg patentiranog izuma tijekom određenog vremena.

Ukoliko nositelj patentnog prava ne iskorištava osobno svoj patentni izum, ugovorom o licenciji
može djelomično ili u cijelosti prenjeti pravo njene uporabe na drugog vlasnika. Licencije mogu
biti isključive i neisključive, ograničene i neograničene te podlicencije.
Isključiva licencija mora biti određena ugovorom i nemože se prenositi bez prethodnog
odobrenja,a davatelj se obvezuje da tjekom ugovorenog razdoblja licenciju neće prodati ni
koristiti.
Neisključivu davatelj može prodavati i drugim osobama te sklopiti više ugovora za isti izum.
Ograničena je prostorno ograničena, dok neograničena to nije.
Podlicencija omogućuje korisniku licencije da uz naknadu ustupi pravo dotične licencije i drugim
korisnicima

 Goodwill je kapitalizirani javni ugled i dobar glas odnosno imidž gospodarskog subjekta. On
predstavlja razliku između knjigovodstvene vrijednosti i tržišne vrijednosti nekog gospodarskog
subjekta.

 Patent je ekskluzivno pravo korištenja zaštićenog izuma. Poduzetnik koji je sam izmislio i
zaštitio neki izum, može se koristiti tim izumom ili može nekome prodati pravo korištenja, a prije
nego ga proda mora ga prijaviti Državnom zavodu za zaštitu intelektualnog vlasništva. Izum
može postati patentom ako je nov, ako je koristan, ako su plačene sve pristojbe i troškovi autora.
Pravna osoba postaje vlasnikom patentnog prava ako su njezin zaposlenik ili više njih u radnom
vremenu u njezinim prostorima i njezinim sredstvima došli do izuma. Gospodarski subjekt će
prijaviti izum u svoje ime,a zaposlenike će nagraditi prema internom pravilniku. Od 1994 g. kao
dvomjesečnik izlazi Hrvatski glasnik intelektualnog vlasništva RH.

Franšiza, koncesija

 Franšiza je dugoročan ugovorni poslovni odnos zajedničke suradnje korisnika (franšizant) i

davatelja franšize (franšizor) u djelatnosti koju je davatelj franšize potpuno razvio i zaštitio.
Sama zamisao franšize funkcionira poslovno već više od sto godina u zapadnom svijetu.
Ugovorne strane u ovom odnosu ostaju potpuno samostalne pravne osobe. Franšizor osigurava
smanjenje rizika, brži razvoj i sigurno tržište bez većih ulaganja,a franšizant dobiva stabilno
poslovanje, niže troškove poslovanja, manji rizik, razrađeno i učinkovito organiziranje
poslovanja, uhodanu tržišnu marku, stručnu pomoć.. Najveća je prednost što franšizom se
kupuje sve neophodno- uhodan posao, marketing, ugled i već oblikovanu tvrtku. (sigurnost)
Franšiza se kupuje a povrat sredstva se očekuje nakon 2 godine
15
2 osnovne vrste franšize:
- distributivna – dobiva se ekskluzivno pravo distribucije neke robne marke, kao „ovlašteni
zastupnik“ npr automobili, računala, software, odjeća, hrana. Ovaj oblik potrošača štiti od
krivotvorina
- poslovna – dobiva se pravo na čitav poslovni koncept. Npr mcdonalds. Potrošaču se jamči
poznata kvaliteta usluge od u svijetu poznate tržišne marke.

 Koncesija je poslovni odnos utemeljen na ugovoru o koncesiji između koncesionara i

mjerodavnog državnog tijela a predstavlja pravo na korištenje nacionalnog dobra za obavljanje
gospodarske djelatnosti. Nacionalna dobra su: more, morska obala i otoci,vode, zračni prostor,
rudno blago, prirodna bogatstva, šune, zemljišta, biljni i životinjski svijet. Djele se na koncesije
za javne namjene (radio, televizija, održavanje cesta, pruga, parkova, groblja) eksploatacijske
(soli iz mora, nafta, plin, kamen, pijesak) uvozne (deficitarne robe, uvoz oružja)i izvozne
koncesije (strategijske sirovine). Koncesionar plaća koncesiju jednokratno ili u više obroka te
započinje djelatnost.

Korporacija

 Korporacije ili dionička društva- najsloženiji oblik vlasništva, vlasnik može biti jedna, sto,
tisuču kao i više tisuća osoba- dioničara To su obično najveći i gospodarski najmoćniji
poduzetnici u gospodarstvu svih zemalja. Prednost korporacija je što svaki dioničar može
izgubiti samo onoliko koliko je uložio.korporacije prema vlasništvu mogu biti: privatne, državne ili
javne,prema ciljevima osnivanja mogu biti profitne, neprofitne, i prema dostupnosti kupnje
dionica korporacije mogu biti zatvorene i otvorene

inovativno poduzetništvo

 Inovacijsko poduzetništvo je poduzetništvo utemeljeno na uvođenju inovacija radi bržeg

rasta i razvoja, povećanja profita te poduzetnikova dokazivanja i napredovanja.
Inovacijsko poduzetništvo ne mjenja stvari iz korjena već korak po korak, neki proizvod, neku
djelatnost..
Cilj inovacijskog poduzetništva je što brži rast i razvoj poduzetnika uz očekivano povećanje
dobiti te želja poduzetnika za dokazivanjem, potvrdom i napredovanjem, a karakterizira ga
inovativna strategija i praksa.
Inovacijska područja:
1. uvođenje novog, inovativnog ili modificiranog proizvoda ili usluge
2. uvođenje novih metoda poslovanja
3. otkrivanje i osvajanje novih tržišta
4. otkrivanje novih izvora sirovina
5. uvođenje nove organizacije

Poduzetništvo u velikim poduzećima

 Kriterij za određivanje veličine poduzetnika:

16
 1. kvantitavni (broj zaposlenih, ostvareni prihod, veličina dioničarskoga kapitala, novac
namjenjen investicijama)
2. kvalitativni (oblik vlasništva, organizacijska struktura, kvalifikacijska struktura
zaposlenika)

- proizvodnja u velikim količinama

- orjentacija na svjetsko tržište
- veća financijska moć
- neelastična organizacija
- visoka i duboka organizacija
- kompleksna-složena organizacija
- kontinuirano planiranje
- timski rad menadžera
- u velikim poduzećima je bitno imati veči broj organizacijskih jedinica za razliku od malih

pravno organizacijski oblik velikih poduzetnika je najčešće dioničko društvo koje ima složenu
organizacijsku strukturu. Velika poduzeća su troma u primjeni inovacija, i potrebno je uložiti puno
truda kako bi se osigurala konkurentnost na tržištu. To se postiže primjenom unutarnjeg
poduzetništva- uspostavljanje malih autonomnih jedinica u sklopu korporacije, kojima se
dodjeljuju posebna sredstva, ljudi i ogranizacijska samostalnost.

Poslovni plan (strategijski i operativni)

 Planiranje je određivanje načina na koji ćemo ostvariti postavljene ciljeve.

Svrha planiranja je omogučiti realan prikaz poslovnog pothvata ili neke buduće poslovne
aktivnosti.
Sa stajališta planskog hijerarhijskog položaja menadžmenta razlikujemo:
1. strategijsko planiranje (razdoblje 1-10 godina, provodi ga top – vrhunski menadžment-
članovi uprave
2. intermedijarno planiranje (za razdoblje od 6- 12 mj. Provodi ga middle – srednji
menadžment-voditelji odjela)
3. operativno planiranje (za razdoblje od 1 tjedna do 1 godine provodi ga lower – niži
menadžment- voditelji operativnih poslova)

Sa stajališta determiniranja budućeg razdoblja koje treba dostići razlikujemo:

1. dugoročno planiranje (za razdoblje od 5- 10 god, predviđaju budući tehnološki razvoj,
tržišna kretanja te nužne resurse)
2. srednjoročno planiranje (za razdoblje od 1-5 g,preciznije razrađuju načine ostvarenja
postavljenih poslovnih ciljeva)
3. kratkoročno planiranje (za razdoblje do 1 g, godišnji planovi, operativni planovi kojima se
planiraju aktivnosti za krača razdoblja)

Dugoročni i srednjoročni planovi smatraju se strategijskima a kratkoročni taktičkim planovima.

Planiranje se temelji na određenim planskim načelima:
- cjelovitost i potpunost
- stalnost
- transparentnost
17
 - fleksibilnost, prilagodljivost
- stabilnost
- obveznost
- kontrolabilnost
- ostvarivost

 Strategijskim planom razmatraju se mogući događaji u dužem razdoblju (5 i više godina) te

određuju aktivnosti za osiguranje kontinuiranog rasta biznisa.
 Operativnim planom kvantificiraju se aktivnosti koje valja obaviti u određenom razdoblju
(najčešće jedne godine) kako bi se ostvarili postavljeni ciljevi.

Poslovni plan je temelj za donošenje menadžerskih odluka.

Točka pokrića (prag rentabilnosti)

-je obujam poslovanja pri kojemu gospodarski subjekt prihodima ostvarenim od prodaje
proizvoda, robe ili usluge pokriva ukupne (fiksne i varijabilne) troškove poslovanja za
promatrano vremensko razdoblje.

-fiksni troškovi su oni koji ostaju neizmjenjeni bez obzira na promjene obujma proizvodnje, dok
se proporcionalno varijabilni troškovi mijenjaju jednakim tempom kao i promjene obujma
proizvodnje.

Ispred točke pokrića poduzetnik ostvaruje gubitak, a na pragu ni dobit ni gubitak, a iznad praga
posluje s pozitivnim financijskim rezultatom, tj ostvaruje dobitak.

Etika u poduzetništvu

 Etika je znanost o moralu, načelima i pravima koja su općrprohvatljiva i prema kojima se

određuje nečije ponašanje.
Može biti:
-univerzalna ili opća- određuje i proučava načela i pravila koja vrijede za sve i svakoga
- individualna ili pojedinačna – određuje pravila za manju društvenu zajednicu, odnosno
pojedinca

Pofuzetnička etika je splet moralnih osobina, odnosno poželjni etički plašt poduzetnika koji ga
s jedne strane vodi do poslovnog uspjeha,a s druge strane do moralnoga zadovoljstva.
Etika poduzetnika mora voditi do 2 jednako vrijedna cija:
- poslovni uspjeh (ostvarena dobit)
- moralno zadovoljstvo (osobno zadovoljstvo)

ciljevi će se očitovati:
- zapošljavanjem, napredovanjem zaposlenih i potpunom suradnjom u poslu
- usvajanjem novih tehnologija i inovacija
- plaćanjem poreza na ostvarenu dobit kojima država financira zadovoljavanje općih –
društvenih potreba
- očuvanjem okoliša i primjenom ekoloških načela
18
Stilovi vodstva

Razlikujemo:
- organizaciju kao aktivnost – svjesna ljudska aktivnost kojom nešto dovodimo u željeni red
- organizacija kao institucija – pravno – organizacijski ustrojena djelatna organizacija
- organizacija kao znanost – znanstvena disciplina koja se bavi izučavanjem problema u
različitim područjima ljudskog življenja

organizacija je rezultat organiziranja, to znači odrediti tko je kome nadređen, a tko kome
podređen.

S obzirom na način uspostavljanja međuodnosa razlikujemo:

-hijerarhijsku (organizacija okomito uspostavlja odnos nadređenosti i podređenosti)
-horizontalnu- ima više vodoravnih veza i manje je hijerarhijska, više komunicira na mađusobno
istoj razini. Način organiziranja ovisi o sljedećim činiteljima:
- djelatnosti poduzetnika
- njezinoj veličini
- boju zaposlenih
- mjestu djelatnosti
- raspoloživom kapitalu

Oblici:
1. predmetna organizacija- ustrojavaju se prema vrstama proizvoda, robe ili usluga koje su
predmetom proizvodnje, trgovina ili usluživanja
2. funkcijska organizacija – organizacijske jedinice se ustrojavaju prema razinama
upravljanja i poslovnim funkcijama (najrašireniji oblik)
3. teritorijalna organizacija – uspostavlja se kada poslovanje zahtjeva veliku tržišnu
pokrivenost zemljopisnog prostora
4. mješovita organizacija- je kombinacija dvaju ili više oblika organizacija

prema veličini:
1. male
2. srednje
3. velike organizacije

prema stupnju privrženosti članova:

1. primarne –pripada pojedinac radi ostvarivanja životnih ciljeva (obitelj)
2. sekundarne

prema trajanju:
1. trajne ili stalne:
2. povremene ili jednokratne: pojavljuju se povremeno, po potrebi, traju kratko

prema načinu upravljanja:

1. centralizirana organizacija: važne odluke se donose na vrhu upravljačke piramide,
primjenjuju je mali poduzetnici
19
 2. decentralizirana – upravlja se na nižim gospodarskim razinama, primjenjuju ih srednje i
velike kompanije
prema pravnom ustroju:
1. formalne
2. neformalne- nastaju spontano

prema profitnim ciljevima:

1. profitne
2. neprofitne: dobrotvorne, vjerske, zaštitne (vojska, policija), upravne i samoupravne
(sabor, vlada, ministarstva), društvene ogranizacije (sportski klubovi..)

prema vlasništvu poduzetnici se dijele na:

1. individualne, inokosne, samostalne poduzetnike- vlasnik jedna osoba, najčešće rade
članovi obitelji, vlasnik samostalno upravlja i za obveze odgovara svojom imovinom
2. partnerstvo ili ortaštvo – 2 ili više osoba, pojedini samostalni poduzetnici koji imaju dobre
ideje ali nemaju dovoljno kapitala za njihovu provedbu,
3. korporacije ili dionička društva: (30)

Poslovne funkcije

 Poslovna funkcija je skup istovrsnih, srodnih i međusobno povezanih poslovnih aktivnosti

usmjerenih na svrhovito ostvarivanje nekog posebnog zadatka. Poslovne funkcije obavljaju se u
sklopu različitih organizacijskih jedinica koje mogu biti manje i veće ovisno o potrebi.
Temeljne poslovne funkcije:
- razvoj proizvoda
- istraživanje i razvoj
- upravljanje ljudskim potencijalima ili resursima
- nabava
- proizvodnja
- prodaja
- računovodstvo
- financije

- suvremena organizacija daje prednost ustrojavanju dvaju novih funkcija:

- marketing i menadžment

Nabava kao poslovna funkcija

 Da bi se poslovanje nesmetano odvijalo, nužna je kvalitetna, pravodobna i kontinuirana

opskrba potrebnim sirovinama, materijalina te drugim materijalnim i nematerijalnim inputima.
Zadatak nabave je osigurati harmoničan tijek proizvodnoga ili poslovnoga procesa.
Nabavna funkcija obuhvaća poslove istraživanja nabavnog tržišta, usklađivanje zahtjeva
pojedinih organizacijskih jedinica, slanje upita i analize ponuda, kontrole rokova isporuke, prijam
i čuvanje nabavnih inputa..
20
Menadžment kao poslovna funkcija sjedinjuje poslove planiranja, organiziranja, upravljanja
ljudskim resursima, vođenja i kontrole.
temeljne funkcije menadžmenta:
planiranje
organiziranje
popunjavanje ljudskih resursa
vođenje
kontroliranje
Najvažnija poslovna funkcija je prodaja, omogućuje ostvarivanje cilja proizvodnje a to je
prodaja robe ili usluga, odnosno njihovo pretvaranje u novac. Zadaci prodaje su istraživanje
prodajnog tržišta, priprema prodaje, promidžbene aktivnosti, slanje i provedba ponuda..
Istraživanje i razvoj- razvoj proizvoda je povezan s proizvodnim postupkom, opremom,
sirovinama, materijalnim i ostalim činiteljima kod kojih su moguće znatne uštede i povećanje
konkurencijske sposobnosti poduzetnika. Postupak istraživanja i razvoja novoga proizvoda
odvija se u nekoliko faza: ideja o proizvodu, uvodna i patentna istraživanja, laboratorijska
istraživanja, razvoj plana proizvodnje, izrada prototipa, tehnološka i tržišna istraživanja, probna
proizvodnja, lansiranje proizvoda

Osnovne funkcije marketinga: djelatnost razmjene, djelatnost opskrbe, cjelatnost promocije,

servisne i pomoćne djelatnosti (proizvod, cijena, politika plasmana, promocija)

Proizvodnja/osnovna djelatnost kao poslovna funkcija

 Proizvodnom se funkcijom unutar poduzeća mora osigurati proizvodnja određene vrste,

količine i kvalitete proizvoda, i to u određeno vrijeme i uz najmanje troškove. Važno je osigurati
neprekidnost proizvodnje.

Tipovi proizvodnje:
1. prema količini izrađenih proizvoda:
− pojedinačna – izrađuje se točno određen broj proizvoda
− serijska – izrađuje se određena količina proizvoda iste vrste
− masovna – neograničena količina jedne vrste proizvoda

2. prema načinu izrade:

− obrtnička – radnik koristi jedan ili više strojeva i alata za izradu proizvoda
− radionička – strojevi su raspoređeni po radionicama i svaka radionica izrađuje
jednu fazu izrade
− grupna – strojevi su poslagani po grupama
− lančana – predviđen za masovnu proizvodnju

poslovi proizvodne funkcije:

1. priprema – ispitati i utvrditi sve okolnosti normalnog odvijanja proizvodnog postupka bez
zastoja, prekida proizvodnje i improvizacija
2. neposredna proizvodnja

21
 3. nadzor – nadgleda proizvodnju, kvalitetu, vrstu, dimenzije... i utvrđuje odgovaraju li
proizvodi postavljenim zahtjevima
4. održavanje

Financijska funkcija

 Financije su jedna od temeljnih poslovnih funkcija, odnosno skup aktivnosti u svezi s

financiranjem i financijskim poslovanjem.
Uloga financijske funkcije sastoji se u sustavnom praćenju i analiziranju financijskih kretanja,
pronalaženju pravnih rješenja, kako bi se dobila prava slika:
- ukupne imovine, njene strukture i izvora
- raspoloživih obrtnih sredstva
- vremenskog razgraničenja
- uzimanja i davanja kredita
- investicijskih ulaganja
- izdavanja novih i kupnje tuđih dionica
- zajedničkih ulaganja

Računovodstvena funkcija

 Računovodstvo je uslužna poslovna funkcija koja proizvodi različite računovodstvene

informacije nužne vanjskim i unutarnjim korisnicima za odlučivanje.
Računovodstvo je zaokružen sustav planiranja, evidentiranja (kontroliranja), analize stanja i
kretanja sredstava, obveza, prihoda, rashoda i financijskog rezultata.

Tijela dioničkog društva

Uprava, nadzorni odbor i glavna skupština.

 Uprava- izvršno tijelo društva koje vodi i zastupa društvo. Broj članova uprave se određuje
statuom a ako ima više članova jedan član je predsjednik. Član uprave imenuje nadzorni odbor
na vrijeme do najviše 5 godina, a može ih opozvati i prije isteka mandata ako: grubo povrijede
svoje obveze, postanu nesposobni za poslovanje, ili im glavna skupština izglasa nepovjerenje.

Nadzorni odbor – glavno tijelo društva. Nadzorni odbor mora imati najmanje 3 a najviše 21
člana, ovisno o visini temeljnog kapitala, s tim da broj članova mora biti uvijek neparan. Članove
nadzornog odbora bira glavna skupština na rok od 4 god. Član nadzornog odbora ne može biti
istovremeno član uprave. Nadzorni odbor ima predsjednika i najmanje jednog zamjenika
predsjednika iz redova svojih članova.
 Glavna skupština – skupština svih dioničara i jedino tijelo društva u čijem radu mogu
sudjelovati svi članovi društva. Glavnu skupštinu mogu sazvati uprava, nadzorni odbor, druge
osobe, dioničari i likvidator. Saziva se u slučajevima utvrđenim zakonom i statuom te kada to
zahtjevaju interesi d.d

Horizontalno i vertikalno spajanje poduzeča

22
S obzirom na vrstu poduzetničkog pothvata spajanje i pripajanje poduzeča može biti:

- vodoravno ili horizontalno – povezuju se gospodarski subjekti iste djelatnosti

- uspravno ili vertikalno – povezuju se gospodarski subjekti iste reprodukcijske cjeline
- radi proširenja tržišta – povezuju se gospodarski subjekti koji proizvode novi proizvod za
postoječe tržište ili koje istim proizvodima usvajaju nova tržišta ( 22)

S obzirom na način uspostavljanja međuodnosa razlikujemo:

-hijerarhijsku (organizacija okomito uspostavlja odnos nadređenosti i podređenosti)
-horizontalnu- ima više vodoravnih veza i manje je hijerarhijska, više komunicira na mađusobno
istoj razini. Način organiziranja ovisi o sljedećim činiteljima:
- djelatnosti poduzetnika
- njezinoj veličini
- boju zaposlenih
- mjestu djelatnosti
- raspoloživom kapitalu

Osnovne vrste troškova u poduzeču

troškovi su utrošci nužni za nastanak nekoga učinka koji ima svoju upotrebnu vrijednost i koji
će se ostvariti prodajom na tržištu. Nastali su poslovnom aktivnošću poduzetnika.

 Vrste troškova:
Prirodne ili temeljne vrste troškova su:
1. troškovi sirovina i materijala
2. troškovi uskuga
3. troškovi amortizacije
4. troškovi bruto plaća
5. porezi i doprinosi neovisni o poslovnom rezultatu

funkcijski troškovi:
1. troškovi upravljanja
2. nabave
3. proizvodnje
4. prodaje
5. financiranja
6. računovodstva
7. opći troškovi

prema vrstama koja je utemeljena na kriterijima:

1. vremena nastanka – troškovi prema vremenu nastanaka- ova podjela je važna da bi
poduzetnik jasno mogao razlikovati troškove koji su nastali u prijašnjem razdoblju od
troškova koji će se tek dogoditi i razlikujemo povjesne (stvarne) troškove i planske
(buduće)troškove
2. mjesta nastanka – troškovi prema mjestu njihova nastanka – razlikujemo 2 temeljna
mjesta nastanka troška: proizvodni pogon i administracija (uprava i prodaja), prema tom
23
 kriteriju razlikujemo proizvodne troškove (nastaju u proizvodnji) i troškove uprave (nastaju
izvan proizvodnih pogona)
3. načina uračunavanja u cijenu učinaka – troškovi po po učincima- mogu biti izravni
(pojedinačni troškovi koje se prati po učincima npr materijale izrade i paće izrade) i opče
troškove (neizravni- nemoguče je neposredno obuhvatiti po jedinici svakog učinka , jer se
odnose na više vrsta učinka istodobno. I evidentiraju se prema mjestu nastanka npr
kotlovnica, pogon, uprava, nabava, prodaja, skladište i zatim se posredno primjenom
određenih kriterija raspoređuju po učincima
4. upotrebe kapaciteta- fiksni (stalni) i varijabilni (promjenjivi) troškovi (proporcijalni i
neproporcijalni
5. broju proizvoda – ukupni troškovi – ukupni novčani izdaci ua proizvodnju određene
količine učinaka i prosječni troškovi – troškovi po jedinici učinka

24