You are on page 1of 4

-1-

BIROKRACIJA
- u svakodnevom govoru riječ birokracija ima negativan prizvuk ona znači
neučinkovitost, nesposobnost…
- je društvena sturktura sastavljena od hijerarhije položaja i uloga, koja djeluje
na osnovi preciznih pravila i procedura
Weberova analiza birokracije – tek u moderno doba se birokracija potpuno
razvija i obuhvaća sve veće dijelove društvenog života; da bi bolje opisao
značajke moderne birokracije njem. sociolog Max Weber konstruira idealni tip
birokracije; idealno se odnosi na misaoni postupak kojim u opisu neke društvene
pojave želimo istaknuti najvažnije zajedničke značajke, bez obzira što u
stvarnosti postoje razlike između npr. crkvene i vojne birokracije; glavne
značajke idealnog tipa birokracije prema Weberu:
1. precizna podjela rada – svaki položaj u organizaciji ima jasno definirane
obveze i odgovornosti
2. hijerarhija autoriteta – postoji točno određena linija zapovijedanja, gdje su
niži službenici ili uredi odgovorni nadređenima
3. precizan sustav pisanih pravila i propisa – time se određuju obveze i
dužnosti, usklađuju djelatnosti i omogućuje nastavljanje aktivnosti bez
obzira na promjene osoblja; za svaku odluku birokracije postoji dokument
koji se pohranjuje i Čuvaj se
4. naobrazba službenika – službenici moraju imati kvalifikaciju za obavljanje
svoga posla, a to se utvrđuje svjedodžbama i ispitima; na taj se način
smanjuje mogućnost zapošljavanja službenika putem rodbinskih veza i
poznanstava
5. službenici ne posjeduju sredstva na kojima rade – razvoj birokracije,
prema Weberu, odvaja radnike od njihovih sredstava za rad, te su službenici
zaposleni puno radno vrijeme i za to primaju plaću
6. zaposlenje se smatra karijerom – osigurano je napredovanje prema
zaslugama te ih to odvaja od proizvoljnog odpuštanja i pritisaka izvan
organizacije
7. impersonalnost i objektivnost – službenici se prema klijentima odnose kao
prema predmetima, a ne kao prema osobama; osobni osjećaji isključeni su iz
službenog djelovanja i ne utječu na odluke

DISFUNKCIJA BIROKRACIJE

Izokrenutost racionalnost – u suvremenim državama postoji mnoštvo


birokratskih organizacija s različitim nadležnostima; racionalne odluke nekih od
tih birokratskih organizacija mogu izazvati posve suprotne učinke; povećanje
proračuna za socijalnu skrb može izazvati nekontroliranu inflaciju; strogi propisi
o gradnji kuća mogu poskupiti stambeni prostor itd.
-2-

Nesposobnost djelovanja u promijenjenim okolnostima – djelotvornost


birokracije zasniva se na rješavanju tipičnih slučajeva ustaljenim postupcima, na
gotovo mehanički način; takvo postupanje službenika amer. sociolog Veblen
nazvao je “izvježbana nesposobnost” (nemogućnost pronalaženja novih rješenja
za nove probleme); pri brzim izmjenama okolnosti birokracija često djeluje
neučinkovito

Samodovoljnost birokracije – upravljanje velikom organizacijom ponekad


stvara probleme koji više nemaju veze sa osnovnim ciljem organizacije, već se
većina aktivnosti usmjerava na održanje same organizacije; velika opasnost da
organizacija postane sama sebi svrhom je interes zaposlenih da zadrže posao

Parkinsonov zakon – C. N. Parkinson je komentirao jačanje birokracije:


“Opseg posla povećava se kako bi se ispunilo vrijeme potrebno za njegovo
obavljanje.” Broj službenika i opseg posla nisu u nikakvoj vezi, već po
Parkinsonu birokracija jača jer službenici žele imati što više podređenih; ti
podređeni stvaraju posao jedan drugome, a koordinacija njihova rada zahtijeva
nove službenike

Oligarhija – je vladavina nekolicine koji svoje položaje koriste u vlastitu korist;


zakon oligarhije formulirao je Robert Michels; Michels zaključuje da je moć u
manjini jel smo nekoliko ljudi može koristi svoje položaje u vlastitu korist i tako
vladati, a to nije demokracija; poistovjetuje organizaciju sa oligarhijom

KOLEKTIVNO PONAŠANJE

- spontano i nestrukturirano ponašanje većeg broja ljudi koje odstupa od


prihvaćenih društvenih normi
- razlikuje se od grupa sljedećim značajkama:

1. ograničena socijalna interakcija – članovi grupa nalaze se u izravnoj,


učestaloj i dugotrajnoj interakciji; za gomile ili sljedbenike modne
ludnosti karakteristična je ograničena i privremena interakcija
2. nejasne socijalne granice – ljudi uključeni u neki oblik kolektivnog
ponašanja nemaju osjećaj pripadanja dok je za grupe jasno tko jest, a tko
nije član
3. slabe i nekonvencionalne norme – konvencionalne norme reguliraju
grupno ponašanje; oblici kolektivnog ponašanja nastaju i nestaju bez
uspostavljanja čvršće strukture, a ponekad spontano uspostavljaju
nekonvencionalne norme npr. skupina navijača koji uništava stadion

- glasine – su neprovjerene informacije koje se prenose neformalno (od usta


do usta); najčešće se javljaju u neizvjesnim vremenima, posebno onda kad
-3-

nedostaju prave i točne informacije; pomoću njih ljudi zajednički pokušavaju


stvoriti prihvatljivu definiciju inače nejasne stvarnosti; one se uglavnom tiču
tema i događaja od širokog javnog interesa, dok se ogovaranja odnose na
osobni život drugih ljudi i mogu biti zanimljivi samo onima koji poznaju
osobe koje su predmet ogovaranja

MODA i MODNE LUDOSTI – oblik su raspršenog kolektivnog ponašanja;


MODA – široko prihvaćanje neke novosti u određenoj sferi života; umjetnosti,
popularnoj glazbi, plesu, arhitekturi…; moda je opća značajka suvremenih
industrijskih društava, a njezinu pojavu sociolozi objašnjavaju dvama
razlozima:
1. ljudi su u suvremenim društvima usmjereni na budućnost, a ne zarobljeni
tradicionalnim normama, tako da su spremniji prihvatiti novosti
2. moda služi kao oznaka statusa i prestiža
- prema Georgeu Simmelu bogati ljudi uglavnom određuju modne trendove, jer
mogu trošiti novac na nove i luksuzne stvari koje pokazuju njihov povlašteni
položaj dok siromašniji kupuju jeftinije kopije modnih novosti; moda se rađa na
vrhu društvene ljestvice, postaje popularna širom društva, te postaje
zaboravljena…
MODNE LUDOSTI – (engl. fads) su kratkotrajno i oduševljeno prihvaćenje
novosti; prolazne mode obuhvaćaju način zabave, ples, glazbu… Adolescenti su
posebno podložni takvom ponašanju: odijevanje i govor služe kao znakovi
prepoznavanja i pripadnosti skupini; primjer modne ludosti su hula-hop,
barbika, Rubikova kocka itd.

POMAMA (engl. crazes), MASOVNA HISTERIJA I PANIKA – oblici su


kolektivnog ponašanja s mogućim ozbiljnim društvenim posljedicama;
karakterizira ih iracionalno ponašanje povezano s vjerovanjima ili glasinama.
Npr. u Albaniji su 1996. godine tisuće ljudi, u panici za brzom i lakom zaradom,
povjerili su svoju imovinu financijskim organzacijama. Kad su shvatili da su
prevareni, izbili su neredi koji su prijetili prerasti u građanski rat

KONVERGIRAJUĆE KOLEKTIVNO PONAŠANJE – čvršće je nego


raspršeno. Najpoznatiji oblik takvog ponašanja je gomila.
GOMILA – privremeno okupljanje većeg broja ljudi koji imaju zajedničko
središte pozornosti i snažno uzajamno utječu jedni na druge (mogu biti u dvorani
i gledati operu)

Sociolog Herbert Blumer razlikuje 4 tipa gomile s obzirom na emocionalnu


uključenost sudionika:
Slučajna gomila – traje najkraće i najmanje je organizirana; nastaje spontano i
njezini članovi dolaze i odlaze, pridajući trenutačnu pozornost zbivanjima koja
-4-

su potakla stvaranje gomile npr. ljudi koji promatraju požar ili slušaju uličnog
glazbenika čine slučajnu gomilu
Konvencionalna gomila – okuplja se planirano i regulirano npr. publika u
kazalištu i na sportskom stadionu
Ekspresivna gomila – okupila se zbog želje za uzbuđenjem ili užitkom
sudionika npr. religijsko okupljanje ili rock koncert
Aktivna gomila – pozornost sudionika usmjerena je na točno određeni cilj;
njihovo ponašanje prožeto je snažnim emociijama i često poprima agresivne i
rušilačke značajke; konvencionalna i ekspresivna gomila mogu se u kratkom
vremenu pretvoriti u aktivnu npr. 1985. god. na završnoj utakmici europ.
nogometnog kupa između Italije i Velike Britanije u belgijskom gradu Heyselu
okupilo se 60.000 gledatelja; malo prije početka utakmice engl. navijači počeli
su provocirati talijanske; ubrzo nakon počeli su bacati boce i kamenje jedni na
druge, da bi iznenada Britanci nasrnuli na Talijane, rušeći ogradu što ih je
dijelila; rezultat kaosa bio je 38 mrtvih i 400 ranjenih; ovaj primjer pokazuje
kako se s porastom emocionalnog naboja gomila vrlo brzo može pretvoriti iz
jednog tipa u drugi
Sve gomile imaju neke zajedničke značajke:
1. sugestibilnost – pojedinac je u gomili podložniji utjecaju i sugestiji nego
u redovitim društvenim prigodama; prihvaća zahtjeve gomile i ponaša se
po prihvaćenim normama
2. deindividualizacija – pojedinac u gomili često gubi osjećaj osobnog
identiteta i odgovornosti, što vodi do toga da učini stvari koje ne bi učinio
da je sam
3. osjećaj neranjivosti – ljudi u gomili često stječu dojam da su moćni i
nepobjedivi; u takvim okolnostima pojedinci su skloniji agresivnom
ponašanju, nasilju, krađama i vandalizmu

You might also like