You are on page 1of 240

Srbija Uvod

Srbija je prelepa zemlja brdovitog Zapadnog Balkana, meu 10 zemalja u Evropi koje morate posetiti, jer je iznad svih oekivanja - jedinstveno autentian deo jugoistone Evrope. Srbija je riznica bogate istorije i kulturnog naslea iz rimskog, vizantijskog, srednjovekovnog i modernog doba. Srbija je strateki i dragocen deo Balkana, jedinstveno uzbudljivih raznolikosti zivopisnih sela, prijatnih iznenaenja bogate tradicije i ouvanih prirodnih i kulturnih dobara. Lista zatienih kulturnih dobara Srbije obuhvata 156 nepokretnih dobara od izuzetnog znaaja, meu kojima je 6 na UNESCO listi svetske kulturne batine. Lista zatienih prirodnih dobara Srbije ukljuuje 5 Nacionalnih Parkova, 10 Parkova prirode, 14 Predela izuzetnih odlika, 72 Prirodnih Rezervata i Specijalnih Rezervata Prirode, 287 Spomenika Prirode itd... Srbija je zemlja izuzetno gostoprimljivih ljudi, zavodljivih specifinosti, nesvakidanjih ritmova, nezaboravnih tonova, odline zabave i arobnih mirisa, koje prati bogatstvo "mentalnih ukusa".

Ljudi Srbije su najbolji brand ! Mnogi za Srbe kau da su veoma srdani, ponosni, hrabri, otvoreni, strastveni, preduzimljivi, velikoduni, brini i izuzetno gostoprimljivi. Srbi su uglavnom snane "balkanske genetike", matoviti i kreativni, ali i veoma porodini. Uzastopno stradanje pod stranim osvajaima doprinelo je neustraivosti i plemenitosti Srba. Srbi su emotivni i esto dostojanstveno govore o svojoj istoriji i oekivanjima. Najverovatnije zahvaljujui naslednoj genetici, Srbi su veoma istrajni, energini i pozitivni. Rade na razvoju svoje voljene Srbije i raduju se budunosti, iako svesni problema sa kojima se zemlja suoava /ratovi na Balkanu i 15 godina izolacije je unitilo jaku privredu nekadanje Jugoslavije/. Beograd i drugi veliki gradovi su gusto naseljeni i u njima je izvanredno ivo. Noni ivot u Srbiji i Beogradu je potpuno neverovatno iskustvo, koju mnogi ocenjuju najboljim u

Evropi, zbog prijatnih mesta i ljudi, koji znaju da se opuste i drue. Beograd, glavni grad Srbije nudi povoljan ivot metropole na raskrsnici Centralne i Istone Evrope, zahvaljujui mnotvu kafia i restorana i raskonoj umetnosti i knjievnosti. Posetioci Beograda iz drugih delova Srbije smatraju glavni grad Srbije uurbanim, misterioznim, prihvatljivim i definitivno nezapadnim. Van gradova je ivot stanovnika sela u Srbiji mnogo, mnogo mirniji. U selima Srbije ste opijeni mirisima prirode i istim vazduhom, pijui vodu sa sveih planinskih izvora. Seoski poslovi se obavljaju runo, korienjem starog orua i malih traktora. Ljudi imaju vremena da sednu i uivaju u jakoj kafi, domaoj rakiji ili cigareti, jer je ta kofeinska kombinacija mnogima omiljeni svakodnevni ritual. U seoskim podrujima Srbije su nain ivota i odea lokalnog stanovnitva jednostavni i tradicionalni. Nedelja je dan odmora, te i oni koji nisu vernici, nastoje da ne rade nedeljom. Ljudi u Srbiji /pogotovo mlade generacije/ znaju pomalo engleski jezik, to olakava komunikaciju sa gostima iz inostranstva. Turisti, posebno Amerikanci, nisu jo uvek esti gosti u Srbiji, ali je stanovnitvo uvek oduevljeno interesovanjem posetilaca za srpsku kulturu i istoriju. Rukovanje sa predstavljanjem je u Srbiji uobiajeni nain pozdrava mukih i enskih osoba. Rukovanje je oblik potovanja i ak se smatra nepristojnim meusobno upoznavanje bez rukovanja. Kada se osobe bolje poznaju, pri susretu se tri puta se poljube, to je u skladu je sa pravoslavnim obiajima u Srbiji i predstavlja opti nain pozdravljanja bliskih osoba.

Srbija je preteno planinska zemlja, sa 27% ukupne teritorije prekrivene umama u centralnim i junim podrujima, dok je prostrana ravnica Vojvodina u severnom delu zemlje. Veliki planinski deo zapadne i june Srbije obuhvata nekoliko najznaajnijih planinskih sistema Balkana : Dinarski planinski sistem na zapadu, severne Prokletije i ar planina u jugozapadnom delu, dok je planina Balkan u Istonoj Srbiji. Padine planina Srbije se u severnom delu zemlje sputaju prema rekama Dunavu i Savi, dok se njihovim

rekama i pritokama napajaju reka Drina, koja ini deo zapadne granice, Kolubara, Morava i Timok. Severoistoni deo Srbije je plodna ravnica Dunava, u koga se ulivaju Sava, Tisa i Morava. Brojna jezera u Srbiji su prirodna i vetaka i odlikuje ih smaragdna voda i ouvana priroda, te su dragocena odredita ribolovaca i lovaca, ali i mnogobrojnih turista. Srbija je podeljena na 29 okruga, od kojih se 5 nalazi na Kosovu i Metohiji, trenutno pod upravom UN-a i posebnog okruga Grada Beograda. Okruzi su podeljeni na 108 Optina. Juni Sloveni (ili Jugosloveni) su jedna od pet glavnih etnikih grupa na Balkanskom poluostrvu, koju ine Srbi, Hrvati i Slovenci. Iako je pokret politikog ujedinjenja ovih naroda zapoeo poetkom 19. veka, juni Sloveni su istorijski bili podeljeni i pod upravom razliitih sila, kao to su Turska, Italija, Austrija, Maarska i Bugarska. U Srbiji, po popisu iz 2006. godine ivi 9797000 stanovnika, koje ine veinski Srbi, te ostale nacionale zajednice - Albanci, Maari, Slovaci, Rusini, Rumuni, Hrvati, Crnogorci, Bugari i Makedonci i drugi. Vojvodina je jedna od etniki najraznovrsnijih teritorija u Evropi, sa vie od 25 razliitih nacionalnih zajednica. Prema poslednjem popisu iz 2002. godine, pokrajina Vojvodina ima oko 2 miliona stanovnika, od kojih su 65% Srbi, 14,3% Maari, 2,79% Slovaci, 2,78 Hrvati, neopredeljeni 2,71%, Jugosloveni 2,45%, Crnogorci 1,75%, Rumuni 1,50%, Romi 1,43%, Bunevci 0,97%, Rusini 0,77%, Makedonci 0,58%, regionalno opredeljeni 0,50%, Ukrajinci 0,23% i druge nacionalne zajednice Albanci, Slovenci, Nemci, Poljaci, Kinezi .... Po Ustavu Srbije, zvanini jezik u Srbiji je srpski, dok su u Vojvodini sledei jezici takoe zvanini rumunski, rusinski, maarski, slovaki i hrvatski, a na Kosovu i Metohiji je zvanini jezik albanski. Jezik koji Srbi govore se nauno najee naziva srpsko-hrvatskim jezikom. Ovaj jezik koriste Srbi i Hrvati, kao i slovenski Muslimani u Bosni i Hercegovini i podruju Sandaka - regiona koji danas odreuje granino podruje izmeu Srbije i Crne Gore. U prolosti su takoe postojali narodi koji su koristili isti jezik, ali nisu bili ni Srbi, niti Hrvati. Hrvati ovaj jezik zovu hrvatski, a Srbi srpski. irilica je zvanino pismo u Srbiji, ali se uporedo koristi i latinica. Srpsko irilino pravilo Vuka Stefanovia Karadia glasi : "Pii kao to govori, itaj kako je napisano" Vuk Stefanovi Karadic. Zbog istorijskih razloga, srpski, koji je nekada bio deo srpsko-hrvatskog ujedinjenja je doneo upotrebu latinice. irilino pismo, poznato i kao azbuka, po starom nazivu slova kojima poinje je pismo koje koriste neki istoni i junoslovenski jezici beloruski, bugarski, makedonski, ruski, rusinski, srpski i ukrajinski, kao i mnogi drugi jezici nekadanjeg Sovjetskog Saveza, Azije i Istone Evrope. Srbija, kojom tee Dunav, proarana ljivicima i podeljena planinama prekrivenim divljim cveem je jedna od davno zaboravljenih lepotica Evrope. Srbija je zemlja bogate kulture, duboke religije, divlje prirode i jedinstvenih ljudi. Posetioci Srbije mogu uivati u srednjovekovnim manastirima, smetenim u podnojima planina vekovima, prekrasnim vodopadima, toplim lekovitim izvorima, domaem vinu i njenim prijatnim stanovnicima.

Srbija ima mali broj stanovnika na relativno velikoj teritoriji. Vei deo nenastanjene teritorije Srbije obuhvataju zatieni nacionalni parkovi. Srbija ima pet velianstvenih nacionalnih Parkova, koji su stanita praistorijske flore, sa vodopadima, peinama i divljom lepotom, koja je odlika ove neobeleene zemlje. Oni koji posete divlje predele Srbije su oduevljeni nepoznatim lepotama seoskog ambijenta Srbije. Planine Srbije su lako dostupne i predstavljaju izvanrednu destinaciju za odmor, tokom itave godine. Skijaka sezona u Srbiji je duga, zahvaljujui sveem snegu. Planine Tara, Kopaonik i Golija su vrhunski zimski i letnji centri, sa obiljem zelenila tokom itave godine. Ski centar Brezovica na planini ari, na nadmorskoj visini od preko 2200 metara je najbolji ski centar Srbije, kao i mesto bogatog lova u vansezoni. Srbija je dugo bila zanimljiva turistika destinacija onima koji ele da poboljaju zdravlje u nekoj od brojnih lekovitih banja. Lekoviti izvori, ist planinski vazduh i blaga klima su odline odlike lekovitih i zdravstvenih banja Srbije. Najpoznatija banja u Srbiji je Vrnjaka Banja, koja postoji vie od 120 godina. U Vrnjakoj Banji postoji nekoliko prirodnih izvora, ija je voda lekovita. Vrnjaka Banja se nalazi na podruju, koje je od 12. veka dragoceno za kulturu, arheologiju i istoriju Srbije. Sela Srbije su prava riznica narodnih obiaja i jedinstvenog gostoprimstva lokalnog stanovnitva. Jedna stvar koju ne moete porei o svadbama u Srbiji je da su svadbarska veselja nezaboravna. Zavetovanje dvoje ljudi jedno drugome pred drugima je uobiajeni ritual svadbe u Srbiji. Da bi svadba ostala u seanju, mnogi se odluuju za venanje na neobinim mestima u Srbiji neobina i nezaboravna svadba znai dobar poetak zajednikoj ivota. Raskona priroda, drevna istorija i izvanredna kultura Srbije su vrednosti koje treba upoznati. Srbija je zemlja bogate istorije i brojnih kulturnih spomenika i velianstvenih znamenitosti. Srbija je, skrivena od sveta vlau vladara i decenijskim ratom, doekala da se pokae i predstavi svetu svojom sutinom kao riznica moderne Evrope.

Slava zatitnik svetac je boanski oblik pravoslavlja, duboko ukorenjen u srpskom tradicionalnom biu, koja Srbima predstavlja jednu od osnovnih karakteristika pravoslavne vere. Slava je posebna odlika srpskog naroda i slavu proslavljaju jedino Srbi. Duboki smisao slavljenja slave lei u najprosvetljenijem savrenstvu srpskog naroda savrenstvu svetog oveka, koji je ovek osloboen od zemaljskog ivota, ist od nepravde i tatine, ovek ispunjen ljubavlju prema Bogu i ljudima, neustraiv prema smrti, jednom reju ovek duevan ! Za slavu se okupi itava porodica, kada je sve pripremljeno, ukljuujui tradicionalnu hranu - "slavski kola" i "koljivo". "Slavski kola" bukvalno znai slavska torta, mada je zapravo vie slina hlebu. U zavisnosti od perioda kada se slavi slava, posni ili mrsni period

u godini, slavski kola se priprema sa jajima, maslacom i mlekom ili bez ovih namirnica. Slavski kola predstavlja Hrista, koji je hleb ivota. Vrh slavskog kolaa se ukraava znakom krsta goluba mira i drugim simbolima, vezanim za porodicu. "Koljivo" (takoe "ito") se priprema od kuvane penice. Koljivo moe biti pripremljeno na razne naine, ali se najee koriste orasi, orai i ili karanfili i med. Penica je simbol Hristovog Uskrsnua i uskrsnua pokojnika lanova porodice. Crveno vino, koje predstavlja krv koja je potekla iz Hristovih rana se prelije preko slavskog kolaa i ita. Ukoliko slava pada u periodu posta, pripremaju se posna jela od namirnica koje nisu ivotinjskog porekla, odnosno kada nije post, za slavu se slue se mrsna jela - pripremljena od sadraja ivotinjskog porekla, te se za slave u Srbiji kae da su posne ili mrsne. Na dan slave, porodica ide u crkvu i prisustvuje liturgiji i uestvuje u Svetom Prieu. Posle liturgije, svetenik je pozvan u kuu domaina slave, gde on slui kratku slubu u kojoj priziva potovanje sveca, blagosilja slavski kola i koljivo, kao i slavsku sveu. Iako nije neophodno, svetenik takoe blagosilja kuu i slui kratku liturgiju za upokojene roake. Ruski diplomata i naunik Ivan Stepanovi Jastrebov 1886. godine pie o vanom srpskom obiaju slavi - "Slava se slavi kod Srba ne samo u Srbiji, ve i u Austriji, Maarskoj, Bosni, Crnoj Gori, Kosovu, Moravi i podruju Prizrena, kao i u podrujima oko Skopja, Velesa, Prilepa, Bitole i Ohrida, ukljuujui takoe i Debar i okolinu Tetova. Svi stanovnici u pomenutim krajevima takoe govore slovensko-srpskim dijalektom i smatraju ovaj obiaj slave svetinjom." Najee slave u Srbiji su Sveti Nikola 19. decembar, Sveti ore 6. maj, Sveti Jovan Krstitelj 20. januar, Sveti Dimitrije 8. novembar i Sveti Arhanel Mihajlo 21. novembar. Srpska Pravoslavna Crkva koristi Julijanski kalendar, koji je bio u upotrebi do 20. veka kao narodni kalendar, posebno u pravoslavnim zemljama, ali je zamenjen novom verzijom Gregorijanskog kalendara. Jo uvek se koristi u nekim pravoslavnim crkvama, meu kojima su Srpska Pravoslavna Crkva, Sveta Gora u Grkoj i Berberi u Junoj Africi. U Srbiji, u kojoj je Julijanski kalendar potovan kao zvanini kalendar, po tradiciji Srpske Pravoslavne Crkve, je Nova godina prvi put proslavljena 31. decembra 1919. godine, kada je Kralj Aleksandar Karaorevi prihvatio Gregorijanski kalendar, kao nacionalni kalendar.

Arheologija Srbije

Srbija je poznata po mnogobrojnim vrhunskim arheolokim nalazitima, meu kojima je najstarije ljudsko naselje Lepenski Vir, staro 10000 godina. Pored spektakularnih otkria u praistorijskom nalazitu Lepenskom Viru, u Srbiji se nalazi mnotvo rimskih i vizantijskih kulturnih spomenika, Beogradska tvrava Kalemegdan, Viminacium, Felix Romuliana, Mediana, Iustiniana Prima, Ulpijana - Iustiniana Secunda, Trajanova Tabla i mnogi drugi jedinstveni lokaliteti...

Cariin grad - Iustiniana Prima


"Cariin Grad" - Iustinana Prima je zahvaljujui svojoj ustanovljenoj crkvenoj i vojnoj arhitekturi, urbanom planiranju, gradnji kua i velelepnim ostacima materijalne kulture, jedno od najznaajnijih ranovizantijskih arheolokih nalazita na Balkanu. Cariin Grad stoga na jedinstven nain omoguava budua arheoloka istraivanja. Najraniji tragovi ivota ljudi na ovom podruju potiu iz mlaeg kamenog doba ili neolita, oko 3000. godine pre nove ere. Ostaci kasnoantikog grada Justiniane Prime - zadubine vizantijskog cara Justinijana I, roenog u oblinjem u selu "Taurisium", potvruju injenicu da je na ovom mestu u 6. veku n.e. postojao jedan od najveih i najbogatijih vizantijskih gradova. Carica Teodora, lepa i ambiciozna ena cara Justinijana, koji ju je neizmerno voleo, roena je u selu Lebane, te je znaajno uticala na svog mudrog i monog mua da izgradi ovako raskoni urbani centar. Iustiniana Prima - Cariin Grad se, kao utvreno urbano naselje sastojala od tri dela : Srednji, Donji i Gornji Grad Cariinog Grada, bogat mnotvom vizantijskih palata i bazilika, opasana bedemom sa kulama. Iustiniana Prima - Cariin Grad je bila na vrhuncu slave svega osam decenija, od 535. do 615. godine, prostirui se na povrini od 42000 m2. Cariin Grad - Iustiniana Prima je predstavljao administrativni i crkveni centar itave zapadne Ilirije /tadanje vizantijske pokrajine, koja je danas centralni Balkan/. Na arheolokom nalazitu Cariin Grad je otkriveno devet vizantijskih bazilika i crkva sa

krstinicom, koje su graene opekom, sa podovima ukraenim mozaicima. Rezidencija pod nazivom "Villa Urbana", sa trpezarijom i apsidom je delimino istraena. Istraivanja na Cariinom gradu su otkrila kompleks trobrodne bazilike sa transeptom dugim 45 metara u junom delu Donjeg grada /Urbs Meridionalis/. Ove graevine predstavljaju najmonumentalnije primere vizantijske arhitekture na Balkanu. Ubrzo nakon smrti cara Justinijana, Cariin Grad osvajaju brojna slovenska plemena, te je poetkom 7 veka n.e. preputen nestanku i propadanju. Pretpostavlja se da je propadanje Cariinog Grada bilo uslovljeno u prvom redu zaputanjem vodosnabdevanja, po svoj prilici unitenjem akvadukta i presuivanjem akumulacije na Cariinskoj Reci. Cariin grad - Iustiniana Prima se nalazi 28 km od Leskovca i 8 km severozapadno od Lebana, u podnoju planine Radan, na tromei izmedu Bojnika, Medvee i Lebana, u junoj Srbiji. Grad Justiniana Prima lezi na blagim padinama koje se sputaju sa Planine Radan prema Leskovakoj kotlini, van glavnih saobraajnica. Iustiniana Prima - Cariin Grad se nalazi na pristupnoj listi UNESCO svetskog kulturnog naslea.

Arheoloko nalazite Diana


Na visokoj steni iznad Dunava, na Karatau, u blizini Kladova, nalaze se ostaci Diane, jednog od najveih i najouvanijih rimskih i ranovizantijskih utvrenja (kastruma) na Dunavu. Utvrdjenje Diana izgraeno je od kamena tesanika u vreme cara Trajana, verovatno 100-101. godine, istovremeno sa prokopavanjem kanala, kada je omoguena bezbednija plovidba Dunavom. U ovom delu je Dunav veoma buran, sa mnogo virova, brzaka i podvodnih stena koji gotovo onemogucavaju plovidbu, sto je upravo bio razlog sto je Car Trajan izgradio kanal paralelan sa Dunavom, povezan sa neprohodnim delom koji je onemogucavao nesmetanu plovidbu Dunavom. Diana je pravougaoni kastrum dimenzija 100 sa 200 m, sa uvuenim kulama na bedemima. Konaan izgled tvrdjava Diana dobija

krajem 3. i poetkom 4. veka dodavanjem bedema sa isturenim kulama koji se prostiru ka Dunavu, zatvarajui i titei deo obale. Sredinom 5. veka utvrdjenje Dianu razaraju ga Huni, a oko 530. godine obnavlja ga car Justinijan. Pored ostataka bedema sa kapijama i kulama, u unutranjosti utvrenja Diana otkrivene su vojne barake i drugi objekti, a iznad bedema utvreno je postojanje svetilita, nekropole i manjeg naselja. Izuzetan arheoloki materijal (raznovrsni predmeti za svakodnevnu upotrebu, skulpture od mermera i bronze) ukazuje da je pored uloge vezane za odbranu kanala, na Diani postojao znaajan ekonomski centar sa pristanitem.

Fafos - arheoloko nalazite


Velika rudna leota u centru Balkana su neolitskom stanovnitvu omoguila rana otkria metalurgije. Znaajna koliina malahita u nekim nalazitima vinanske kulture su protumaena veza sa poecima metalurgije. Malahit je uglavnom pronaen u obliku amorfnih komada rude, tako da je verovatno prvenstveno korien u primitivnoj metalurgiji i sporedno u izradi kamenih delova nakita. Fafos se nalazi se na periferiji Kosovske Mitrovice na Kosovu i Metohiji. Od dva naselja 200 metara udaljena jedno od drugog, najstarije naselje su osnovali nosioci vinanske kulture. Prva stanita su im bila u obliku poluukopanih kua. Podizanjem veeg broja nadzemnih kua, naputaju ova prvobitna stanita, pa naselje doivljava dui period razvitka. Oba Fafos naselja su unitena u poaru. Raznovrsni predmeti za svakodnevnu upotrebu, kao i veliki broj kultnih predmeta ritualnih vaza, rtvenika i antropomorfnih figurina, svedoe o bogatom ivotu stanovnika Fafosa. Stojea figurina of terakote mukarca sa rogatom ivotinskom glavom /maskom/, paljivo obraenih rogova je pronaena na arheolokom nalazitu Fafos. Keramike figure pronaene u Fafosu odlikuju polukrune oi i presavijene ruke, sa miicama gornjih ruku izraenim u glini. Noge su blizu spojene. Na arheolokom nalazitu Fafos, naselju iz kasnog perioda vinanske kulture su zabeleeni brojni i znaajni ostaci prirodnog minerala bakra, koji je petrolokim ispitivanjem definisan kao malahit sa okridom bakra i azuritom.

Gamzigrad - Felix Romuliana - Galerijusova palata


Felix Romuliana je izvanredno arheoloko nalazite u Srbiji. U selu Gamzigrad, juno od Dunava, 11 km od Zajeara i 238 km od Beograda, na povrini od 6,5 ha nalaze se ostaci velianstvene kasnoantike carske palate Felix Romuliana, utvrene velikim odbrambenim zidinama, sa malenim setougaonim kulama, radi odbrane od upada varvara. Carska Palata Felix Romuliana je izgraena izmeu 297. i 311. godine nae ere, po zamisli rimskog imperatora Gaja Valerija Galerija Maksimijana, u raskonom stilu antike arhitekture, nakon pobede nad Persijancima. Izgradnjom carske palate Felix Romuliane sa ciljem da bude bezbedno boravite, ovaj kraj i njegov osniva dobijaju veliki znaaj. Moni harizmatini imperator Galerijus je roen u ovoj raskonoj palati, /bio zet Cara Dioklecijana/, a posle smrti je sahranjen na oblinjem brdu Magura, udaljenom oko 1 km istono od palate, gde se i danas nalaze ostaci carskog mauzoleja i spomenika posveenog Imperatoru i njegovoj majci, uz koju je sahranjen. Kraljica majka Romula je bila paganska svetenica, po kojoj je palata i naselje nazvano. Imperator Galerije je pred svoju smrt, 30. aprila 311. godine u Nikomediji, doneo Edikt o toleranciji vera, prvi akt u kome se ozakonjuju prava hriana, to potvruje hriansko naslee Felix Romulijane. Arheoloka ispokapavanja u carskoj palati Felix Romuliana su otkrila carsku rezidenciju sa mozaicima izvanredne lepote, prelepu statuu imperatora Galerijusa, hram posveen boanstvima Jupitera i Herkula, vane ekonomske objekte, javna kupatila i velianstvene slavoluke na ulazu u palatu. Na njima je natpis Felix Romuliana, to znai "Srecna Romulijana". Objekti carske palate Felix Romuliane su raskono ukraeni freskama, tukaturom, podnim mozaicima sa figuralnim i geometrijskim motivima. Arhitektura carskog kompleksa Felix Romuliane je bogata u materijalima i poseduje visok kvalitet ukrasne arhitektonske skulpture stubova, kapitela, zidova, kao i skulpturalnog ukraavanja. Oko polovine 5. veka su gotovo sve graevine carske palate Felix Romuliane, okruene zidinama - izgorele i unitene. Carska palata Felix Romuliana je konano obnovljena, ali je njen izgled potpuno promenjen. Tokom 6. veka je Felix Romuliana bila naselje zemljoradnika i zanatlija. Poetkom 7. veka je Felix Romuliana naputena i ostaje u tom stanju do naseljavanja Slovena u 11. veku, koji su tu imali svoje utvrenje. Od 2007. godine je carska palata Felix Romuliana deo UNESCO svetske kulturne batine i meta znatieljnih posetilaca, kao i mnogobrojnih istraivaa i arheolokih strunjaka iz Srbije i itavog sveta.

Narodni muzej Zajear - Virtualna tura

Golubaka tvrava
Golubaka tvrava se nalazi na 4 kilometra nizvodno od Golupca, na strmim liticama, pre ulaska u velianstvenu erdapsku klisuru. Golubaka tvrava je sagraena na stenovitim padinama manjeg uzvienja, na kraju Homoljskih planina. Ostaci utvrenog grada Golupca prate izgled terena na kome se nalazi. Sauvana je narodna pria o nastanku imena ovog utvrenog mesta, po kojoj je u gradu nekada ivela lepa devojka po imenu Golubana. Prie o njenoj lepoti stigle su i do turskog pae, koji ju je prosio i donosio darove, da bi se udala za njega. Devojka ga je, kao i ostale prosce, odbila. Paa je naredio da se Golubana kazni, tako da su devojku vezali za jednu stenu iznad Dunava, ptice su unakazile njeno telo, te je izdahnula. Uspomena na nju i njenu lepotu i tunu sudbinu su ostale u narodu, te je mesto u kome je ivela, dobilo naziv Golubac. Ne zna se tano ko je i kada podigao Golubaku tvravu. Prvi put se spominje nakon smrti kralja Dragutina, 1316. godine, kao tvrava sa ugarskom posadom. Car Lazar je bezuspeno pokuavao da osvoji Golubaku tvravu, te je poetkom 15. veka ipak dola u srpski posed. Nakon smrti despota Stefana /1427. godine/, Turci napreduju u svojim osvajanjima teritorija Ugarske, te osvajaju i tvravu Golubac i dre je u svom posedu sve do poetka 19. veka. Golubaka tvrava ima devet visokih etvorougaonih kula, povezanih sa ozupenom etnom stazom. Bila je podeljeno na Unutranje i Spoljanje utvrenje. Na viem delu Unutranjeg utvrenja Golubake tvrave nalazile su se citadela i tri kule spojene bedemima, a na citadeli je bila glavna kula i verovatno, itnica i cisterna za vodu. U niem delu Golubake tvrave na Dunavu, nalaze se ostaci dvospratne monumentalne palate iz prve polovine 15. veka, uz koju je izgraena estospratna kula za odbranu i stanovanje. U okviru Spoljanjeg utvrenja postojala je kapija sa drvenim mostom preko vodenog anca i dve kule. Priobalni deo Golubake tvrave je imao pristanite uz koje su Turci dogradili nisku okruglu topovsku kulu.

Tokom tridesetih godina 20. veka kroz Golubaku tvravu je probijen magistralni put, a ulazna kapija je sruena. Arheoloka istraivanja, obnova i konzervacija Golubake tvrave su vrena tokom sedme i osme decenije 20. veka, a nakon toga su radovi prekinuti. Danas je Golubaka tvrava urasla u vegetacija, unutranji drveni prilazi kulama su truli, pa je posmatranje tvrave bezbedno samo spolja, odnosno sa vode. U budunosti se velikim projektom obnove planira izmetanje dela magistralnog puta koji prolazi kroz Golubaku tvravu, kao i osvetljenje ovog jedinstveno ouvanog, kolosalnog utvrenja na Dunavu.

Arheoloko nalazite Kale - Krevica


U selu Krevica u junoj Srbiji, na platou Krevike reke, pronaeni su ostaci urbanog naselja, iji najstariji nalazi potiu sa kraja bronzanog i iz starijeg gvozdenog doba - 12. do 7. vek pre nove ere, dok znaajni slojevi sa ostacima arhitekture i mnogobrojnim pokretnim nalazima odgovaraju rasponu od poetka 4. do prvih decenija 3. veka pre n.e. Damastion je bio drevni grad koga je u svojim radovima pominjao Strabon, bez tane naznake o njegovom poloaju. Istorija Damastiona poinje u 13. veku p.n.e, kada se spominje kao naselje sa elementima urbanog akropolisa, sagraeno po grkom modelu, koje je dostiglo svoj vrhunac u vreme Filipa Makedonskog i Aleksandra Velikog. Postoji nekoliko pretpostavki o poloaju ovog grada. Damastion ili Damastium je naselje IlirskoPanonskog regiona, verovatno u blizini dananjeg Kosova i Metohije, poznato po rudnicima srebra. Pronaen je novac sa natpisom Damastion, koji potie iz june Srbije, istone Makedonije i zapadne Bugarske. Najnovija arheoloa istraivanja potvruju pretpostavku o poloaju Damastiona na obroncima planine Rujan, u selu Krevica, 15 km jugoistono od Vranja /juna Srbija/. Grad Damastrion je bio naseljen ilirskim/dardanskim plemenom Damastini, kojim je u 4. veku p.n.e upravljao kralj Bardyllis. Grad Damastion je u starom veku bio poznat po srebrnim rudnicima, ija pozicija, kao i samog grada, danas jo nije utvrena. U 5. veku p.n.e. su grad Damastion zauzeli Grci iz Egine. Protok novca grada Damasitona, ukljuivao je Dardaniju /dananja teritorija Kosova i doline Morave/ i dalje, kao i zapadnu i junu Jadransku obalu. Grad Damastion i njegove rudnike srebra je osvojio Filip II Makedonski, posle pobede nad dardanskim kraljem Bardilisom. Posle 5. veka pre nove ere i Peloponeskih ratova, izbegli

Grci iz Egine i grada Mende osnovali su grad Damastion, uven po kovanju srebrnog novca i izvozu tog plemenitog metala, koji su vadili iz okolnih rudnika. U okolini Krevice, kako svedoe i toponimi, bilo je dosta rudnika olova i srebra koji su se koristili od najstarijih vremena do Sasa, pa i kasnije. Na Krevici je naen i srebrni novac damastion. U naseobini koja ima sve odlike urabnog naselja ivelo se luksuzno. Naena je luksuzna keramika, po amforama se vidi da je vino i maslinovo ulje ovde dopremano sa Tasosa i iz Mende, a zauzvrat na jug je putovalo srebro. Najvei deo naselja Damastiona se nalazio na padinama ispod akropole, a poslednje tri godine arheolozi istrauju podnoje lokaliteta, jer je tu otkriven, osim monumentalnog rezervoara za vodu, koji je jedina sasvim ouvana antika graevina, i niz zdanja, i masivna obaloutvrda, bedem uz Kreviku reku. Bezmalo je proteklo dve i po hiljade godina od nastanka naselja Damastion, koje su uinile svoje. Vekovima je podgrae zatrpavano, to nanosima reke, to zemljom sa uzviice nad njim. Otkriven je itav niz pei za peenje hleba. Uz zapadni bok rezervoara - najstarije i potpuno ouvane antike graevine, jedine takve kod nas, ka padini - otkriveni su ogromni pitosi, ali i veliki blokovi kamena sa dosta materijala. Kale /turski naziv za utvrenje/ se nalazi u blizini Bujanovca, na jednom od najviih uzvienja koja se sputaju sa vrhova planine Rujan prema Junoj Moravi i vranjskoj dolini. Naselje Kale je imalo izuzetan strateki poloaj, a najstariji nalazi potiu iz kasnobronzane i rane gvozdene ere. Najvaniji ostaci ruevine graevina, kao i bogatstvo arheolokog materijala Krevice imaju svojstva urbanog naselja iz 4. veka i prvih decenija 3. veka p.n.e. Centar naselja Kale i okolina koja se prostire do doline Krevike reke, su zauzimali povrinu od oko 5 hektara. U podnoju brda se danas nalaze seoske kue sa batama, a kameni blokovi uzeti sa oblinjeg nalazita se jo uvek mogu videti u zidovima seoskih kua. Dananje naselje lei upravo ispod prostora starog naselja, a prema brojnim podacima, ovde se nalaze i grobovi drevnih stanovnika. Grad je bio zatien sa dve strane irokim zidom, dok su ostaci graevina iz razliitih perioda gradnje, na koje su esto uticali reni nanosi, pronaeni na zaravni. Skup graevina koje potiu iz poslednjeg nanosa je pronaen u sreditu naselja. Istone i severne graevine sa nekoliko prostorija su bile izgraene od kamena i cigle, suene na sunevim zracima i pokrivene velikim crepovima. Naselje Kale se takoe prostiralo preko severoistonih padina prema reci, ali zbog gustog zelenila, istraivanje ovog podruja je jo uvek u poetnoj fazi. U rovovima pronaenim prema jugozapadnoj strani zaravni koja je obuhvatala odreene graevine, pronaeni su dve srebrne drahme Aleksandra III i jedan bronzani novi Demetriosa Poliorketesa. Takoe bronzani Demetriosov novi je pronaen u sredinjem delu, koji obuhvata severne graevine arheolokog nalazita Kale Krevica. Pronalazak novica Filipa II, Alexandra III, Cassandera, Demetrios Poliorketesa i Pelagije odreuju hronoloki raspon arheolokog materijala koji je do sada otkriven. Oni zasad ukazuju na ostatke znaajnog objekta koji tek treba da se ispita. Prvi arheoloki nalazi na nalazitu Kale Krevica datiraju iz 1966. godine. Radovi i arheoloka istraivanja u Krevici kod Bujanovca jo traju.

Lepenski Vir arheoloko nalazite


Lepenski Vir je spektakularno arheoloko nalazite u Srbiji koje je kolevka Evrope. Lepenski Vir je i naziv velikog vira na sredini Dunava kod erdapske klisure, zvane "gvozdena kapija", udaljen oko 15 km od Donjeg Milanovca. Lepenski Vir je otkrio i istraio ezdesetih godina 20. veka prof Dragoslav Srejovi, u delu projekta ouvanja arheolokih iskopina tokom izgradnje vetakog jezera uzvodno od izlaza Dunava iz Gvozdene Kapije. Gvozdena kapija poseduje izvanredno ouvano prirodno okruenje, sa posebno povoljnom mikroklimom. Zahvaljujui gustini padavina, blagim prelazima godinjih doba, relativnoj atmosferskoj vlaznosti, odsustvu otrih vetrova i velikih promena temperature, krenjakom zemljitu koje zadrava toplotu, kao i sigurnim izvorima hrane, stanovnicima Lepenskog Vira je bilo jednostavno da ostvare svoju kulturu, ije bogatstvo i originalni sadraji ne mogu da se porede sa ni jednom kulturom toga doba, kao ni kulturama kasnijih perioda. Djerdapska klisura sa Gvozdenom kapijom je sredite Nacionalnog Parka Djerdap, u prijemnoj fazi UNESCO svetskog nasledja. Lepenski Vir je mezozoiki arheoloki kompleks, to znai da datira iz srednjeg kamenog doba. Lepenski Vir je bio naseljen prvim stoarima u Evropi oko 8000 godina p.n.e., nakon otapanja ogromnih ledenih gleera koji su obuhvatali vei deo severne hemisfere, kada je klima postala toplija. Blaga klima na renim terasama Dunava, sa stenovitim vrhom Treskavcem, trapezastog oblika, odmah preko puta, privlaila je stanovnike kulture Lepenskog Vira. Ljudi Lepenskog Vira su bili " deca Sunca" i gradili /dananjim ljudima neobine/ kolibe jedinstvenog trapezastog oblika, sa ulazom okrenutim prema Dunavu i pravouganim ognjitem ozidanim kamenim blokovima, kao i sa malenim grobovima u istoj jedinici. Ognjistu i vatri je davano centralno mesto prema istoku, cime je naglasavana veza sa radanjem topline i svetlosti izlazeceg Sunca. Kua je znaila stabilnost i sredjenost, a kosti predaka su pojaavale tu stabilnost i vezu sa prolou. Lepenski Vir je najpoznatiji po vrhunski isklesanim kamenim figurama ljudi sa velikim oima i ribolikim usnama, verovatno u svrhu oboavanja idola lovaca i ribara, zavisnih od mone reke Dunav, koji predstavljaju najstarije primere kamene plastike i prvu monumentalnu umetnost nastalu nakon Ledenog doba. Najnovija arheoloka istraivanja potvrdjuju da su u ovom podruju boravili stanovnici 30.000 godina pre nove ere. Zivot na Lepenskom Viru zamro je oko 4500. godine pre nove ere, kada se njegovi stanovnici krenuli u potragu za veim obradivim povrinama. Lepenski Vir je Spomenik kulture od izuzetnog znaaja, pod zatitom Republike Srbije. Na arheolokom nalazitu Lepenski Vir i svojevrsnom praistorijskom muzeju na otvorenom, otkriveni su primerci nakita i orua od kosti i kamena, kao i isklesane kamene ploe sa simbolima i znakovima koji najverovatnije predstavljaju

osnovno pismo oveanstva /vinansko pismo/. Poseta Lepenskom Viru je jako uzbudljiva i toplo se preporuuje svakome, a posebno posetiocima Srbije ! Stare evropske civilizacije, sa centrom u srednjem toku Dunava, su proirile svoj krug prema jugu i severu, ali uvek u vertikalnom pravcu, naslanjujui se prema istoku i zapadu, u potpunom skladu sa priorodnim kratanjem, zahvaljujuci redu harmoninog ritma duhovnog mehanizma, od koga su poticali i kroz koga traju ili su trajali od uvek, neopazivi oku moderne tehnologije i duhovnoj instumentalizaciji.

Medijana - Mediana arheoloko nalazite


Rimljani su naselili podruje Naissusa u 1. veku, posle pobede nad Dardancima. Poloaj grada Naissusa - Naissa, na izuzetno vaznom trgovakom putu Via Militaris, uslovio je njegov ubrzani privredni razvoj, koji je posebno bio vidljiv u 4. veku, kada je u njemu postojala radionica za proizvodnju oruja i predmeta od srebra. Medijana je antiko arheoloko nalazite nekadanjeg carskog imanja, u predgrau Naissusa, povrine 40 ha, izgraenog poetkom 3. veka, na putu Via Militaris, koji je povezivao Singidunum /dananji Beograd/ i Konstantinopolj /dananji Istambul/, izmeu Nia i Nike Banje, u blizini renih i termalnih izvora, ija lokacija svedoi o bogatstvu i sjaju carskog Naissusa. U Medijani su otkriveni ouvani ostaci carske palate sa peristilom, mnotvo luksuznih vila sa podovima od mozaika, sakralni objekti (baptisterijum - krstionica), crkva iz 4. veka sa podnim mozaikom u obliku Hristovog monograma, ekonomske zgrade sa pitosima, terme, cisterne za vodu, ostaci utvrenja i druge zgrade koje svedoe o kulturi i raskoi Naissusa

iz vremena vladavine rimskog Cara Konstantina Velikog /Flavius Valerius Aurelius Constantinus 280-337g.n.e/ koji je roen ovde. Ulica u pravcu istok-zapad je vodila prema junoj strani vile sa peristilom, dok je itnica-ambar bila udaljena oko 150 metara odatle. Sa glavne ulice je bilo mogue stii do ovih graevina. Sredinji deo su zauzimali vila sa peristilom, nimfeanum i parna kupatila; zapadno od vile je bila itnica, dok se negde prema severu prostirala velika graevina sa pravougaonim i krunim prostorijama. Juno od vile se nalaze ostaci brojnih vila i ekonomskih objekata. Ono to posebno privlai panju posmatraa je injenica da su luksuzne graevine, sagraene od postojanog materijala, sa stubovima, ukraene mermerom, mozaicima i freskama, bile smetene uglavnom oko centralne vile sa peristilom, dok su ekonomski objekti smeteni zapadno od ambara sa itom, prema Naisusu. Vila sa peristilom je zauzimala povrinu od oko 6.000 m2 (98,6x63 m) i obuhvatala je terme na zapadnoj strani i manje svetilite posveeno nimfama na istonoj strani. Na Medijani su 1972. godine otkriveni mermerni kipovi boanstava, kao i dva figuralna mozaika Meduze i Vodenog boanstva. Pred kraj IV veka Medijana je teko stradala od poara, a potpuno je unitena 441. godine. Car Konstantin je upravljao Rimskim Carstvom od 306. do 337. godine, u ijem sastavu je bilo hiljade km granice koju je trebalo braniti. Uspostavio je i uvrstio granice Rimskog Carstva i nametnuo je strogu organizaciju vojne i civilne uprave, svestan da je iz udaljenog Rima nemogue upravljati problemima velike imperije. 313. godine je izdao Milanski Edikt, kojim je uveo Hrianstvo kao zvaninu religiju Carstva. Bosfor, uzani prolaz koji povezuje Crno i Mramorno More je mirno mesto na zemlji sa odlinom lukom na jednoj strani. Bosfor postaje sediste u kome je Car Konstantin Veliki osnovao svoj glavni grad 323. godine, kada prebacuje glavni grad Rimske imperije u antiki grad Byzantium u kome je osnovao formalnu organizaciju crkve i drave. Byzantium je preimenovan u Konstantinopolj /dananji Istambul/ i postao sedite ovog crkvenog dravnog ureenja. Konstantin Veliki je izgradio u Konstantinopolju forum, hipodrom, veliki cirkus, terme i mesta za odmor i razonodu, koji su podseali na carski Rim. kole i pozorita, advadukti i veliki broj predivnih privatnih kua su doprineli lepoti Konstantinopolja i slavi njegovog osnivaa, imperatora Konstantina Velikog. Smrt Konstantina Velikog je dovela do formalne podele Rimskog carstva na Zapadno i Istino Rimsko carstvo, ali je vrhunsko arhitektonsko i umetniko znamenje vizantijskog doba veoma dobro ouvano u zemljama Balkana, te kao i arheoloko nalazite Medijana, privlai panju brojnih ljubitelja kulturnih vrednosti, vizantologa i naunika.

Petrovaradinska tvrava
Petrovaradinska tvrava se nalazi u Novom Sadu, na petrovaradinskoj steni, iznad desne nepristupane obale Dunava. Petrovaradinska tvrava je simbol Novog Sada, jedna od najouvanijih tvrava u Evropi i izvanredno delo barokne vojne arhitekture. Dananja Petrovaradinska tvrava je graena od 1692. do 1780. godine u svrhu odbrane od nadolazeih Turaka, jer je Ugarska u njoj videla dobro mesto za odbranu. Njen idejni tvorac je Markiz Sebastijan Voban, francuski vojskovoa, arhitekta i pisac iz doba Luja XIV. Petrovaradinska tvrava je nastajala u doba austrijskih vladara Leopolda I, Josifa I, Karla VI, Marije Terezije i Josifa II, na mestu gde je od davnina postojalo kontinuirano stanite i utvrenje iz starijeg bronzanog doba. U temeljima Petrovaradinske tvrave, zahvatajui prostor Gornjeg grada, arheolokim istraivanjima potvrene su ljudske naseobine jo od Srednjeg Paleolita Starijeg kamenog doba (oko 60.000-90.000 godina p.n.e.) zatim Neolita-Mlaeg kamenog doba (4.200 do 3.200 godina p.n.e.) i posebno znaajnog Eneolita Bakarnog i bronzanog doba (oko 3.200 do 1.700 godina p.n.e.), perioda iz koga je otkriveno zemljano utvrenje sa drvenim palisadama. Ovim otkriem je utvreno da je na ovom mestu postojalo stalno naselje od praistorije do danas. Arheolozi su tokom iskopavanja vrenih 2005. godine takoe otkrili drugi znaajni nalaz, na osnovu ouvanih ostataka iz ranog bronzanog doba, oko 3000 pre nove ere, dokazuju da je ve u to vreme postojalo utvreno naselje na mestu dananje Petrovaradinske tvrave. Posle stanovnika bronzane ere su na ovom mestu u periodu oko 100. godine pre nove ere boravili Kelti, koje su smenili Rimljani i sagradili tvravu Kuzum /Cusum/. Prve naznake dananjeg oblika Petrovaradinske tvrave potie iz 1235. godine, kada je ugarski kralj Bela IV dozvolio katolikim monasima iz reda cistercita, da na ostacima Kuzuma, podignu opatiju Belakut. U vreme najezde Tatara, monasi su Belakut zatitili utvrenjem. Nedavno su, tokom rekonstrukcije komunalne infrastrukture, pronaeni ostaci naselje i crkve iz tog perioda. Vremenom je Petrovaradinska tvrava zbog svog izuzetnog poloaja i stratekog znaaja, stekla ime "Gibraltar na Dunavu", zauzimajui povrinu od 114 hektara. Kod Petrovaradina, na brdu Vezirac se 1716. godine odigrala uvena bitka izmeu turskih i austrougarskih snaga, u kojoj u Turci bili estoko poraeni i za sva vremena, potisnuti juno od Save i Dunava. Pored brojnih istorijskih spomenika, na Petrovaradinskoj tvravi se nalaze i Akademija umetnosti, Muzej grada Novog Sada, ugostiteljski objekti, ateljei novosadskih umetnika, galerije, suvenirnice...

Najvea znamenitost Petrovaradinske tvrave su podzemne vojne galerije, komunikacioni sistem na etiri nivoa, zidan stepenasto u duini od 16 km. Svakog jula je Petrovaradinska tvrava centralno mesto odravanja muzikog festivala Exit. "ATELJE 61" je jedinstvena umetnika radionica za izradu runo raenih tapiserija i jedan je od malobrojnih centara umetnosti tapiserije u svetu, u kojem se izvodi, neguje, sistematski uva i popularie tapiserija. Od osnivanja Ateljea 1961. godine do danas u radionici je runo-izvedeno preko 800 dela u tapiseriji, a bogata i vredna zbirka tapiserija broji preko 200 dela koja "osvajaju srca" ljubitelja umetnosti.

Plonik arheoloko nalazite


Plonik je arheoloki lokalitet vinanske kulture u istoimenom selu, kraj obale reke Toplice, nedaleko od Prokuplja. Kompleks arheolokog naselja Plonik iz mlaeg kamenog doba, koje je postojalo od 5500. do 4700. godine p.n.e, pripada vinanskoj kulturi, koja je cvetala od 5500 do 4000 p.n.e na teritorijama dananje Bosne, Srbije, Rumunije i Makedonije. Arheoloko nalazite Plonik je zauzimalo povrinu od 120 hektara, koju je inilo nekoliko celina, ogranienih sa tri strane vodotokovima reka. Njegovi neimenovani stanovnici su se bavili poljoprivredom, rukotvorinama, umetnou i metalurgijom, a osnovni materijal za izradu orua je bio kamen. Stanovnici Plonika su nastavljaji lepotu i izradili su 60 raznovrsnih oblika predivne keramike i figurina, ne samo za upotrebu, ve takoe i za zabavu i uitak. U sklopu nalazita Plonik je pronaeno dosta keramikih posuda, ali i predmeta i orua izraenih od kamena i bakra. Neolitsko naselje Plonik je sluajno otkrio 1927. godine Miodrag Grbi, tadanji kustos Narodnog Muzeja u Beogradu, koji je vrio arheoloka istraivanja na trasi pruge Prokuplje-Kurumlija, u tadanjoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, prilikom gradnje eleznike pruge iz Nia prema junoj pokrajini Kosovu. Plonik su aktivno prouavali sa velikom panjom od 1996. godine srpski i meunarodni strunjaci. Na nalazitu Plonik su pronali bakarno seivo i kamenu sekiru, po kojima se procenjuje da su stari 7.500 godina, to potvruje injenicu da je Plonik prvo mesto u kome su proizvoeni metalno orue i

alatke u praistoriji. Otkria iz prve decenije 21. veka ukazuju da je re o najstarijem metalurkom centru na svetu. Sam lokalitet Plonik je znaajan i po pronaenim ostacima keramike i primercima figuralne plastike, te arheolozi veruju da nalazi u junoj Srbiji mogu dokazati mogunost da je metalno doba poelo mnogo ranije nego to se veruje. Ovi nalazi, uz 40 slinih dragocenih nalaza pre njih, meu kojima je bilo vie delova metalnog orua i oruja, kao i topionica i pe, dokazuju da su stanovnici ove teritorije poeli obradu metala ranije nego 5000 godina p.n.e. Kue su imale pe u kojima su postojale posebni otvori za otpatke, a mrtvi su sahranjivani u ureenu grobnicu. Zajednica je posebno volela decu. Pronaeni runi radovi sadre igrake koje lie na ivotinje, kao i zveke od keramike i male runo raene posude, koje su verovatno radila deca igrajui se. Mukarci su radili na pei, koja je topila metal za alatke. Sekira je vukla tovar rude prolazei pored umetnike radionice i grupe mladih ena u kratkim suknjama. "Znali su kako da pronau minerale, preveu ih i istope u alatke, to je izvanredan nalaz i svedoanstvo rane ljudske aktivnosti". Metalna radionica u Ploniku je bila prostorija od nekih 25 m2, drvenih zidova, obloenih na vrhu keramikom. Pe izgraena spolja je imala zemljane lulaste otvore, sa stotinu malnih rupa, to je bio prototip dimnjaka, kako bi omoguili dotok vazduha do pei, radi raspaljivanja vatre i siguran odvod dima. Rani radnici na obradi metala u Ploniku su rado eksperimentisali sa raznobojnim mineralima koji su im bili na vidiku plavi azurit, svetlo zeleni malahit i crveni kuperit, koji svi sadre bakar po pronaenim ostacima malahita na unutranjosti posuda. U Ploniku su tokom ranijih istraivanja pronaeni bakarni predmeti, kao i rude azurit i malahit, koje se tope na 700 stepeni Celzijusa iz kojih se dobija bakar. Ranije su se ovi nalazi tumaili sluajnim ukopavanjem u arheoloki sloj koji odgovara neolitu. Istraivanja Plonika voena od 1996. do 2008. godine, kojima su rukovodili arheolozi Duan ljivar i Julka Kuzmanovi-Cvetkovi, kustos Narodnog Muzeja Toplice, dokazali su da nalazi nisu sluajno dospeli u neolitski sloj. Njihov tim je tokom 2007. i 2008. godine pronali dve zemljane pei kvadratnog oblika, za koje se pretpostavlja da su sluile za topljenje metala. Pei su smetene unutar veih graevina, a uz njih su otkrivene i duvaljke napravljene od peene zemlje. Pored njih su pronaeni bakarni limovi koji ukazuju da je tu obavljana proizvodnja bakra. Otkrivene su i rupe dubine 2.5 metra, sirine 8 metara u kojima nije pronaen arheoloki materijal. Smatra se da su u pitanju tzv. metalurke jame, a u njima su pronaeni pepeo i gar, koji nastaju usled sagorevanja na visokim temperaturama, na osnovu ijeg sastava se moe zakljuiti da se na tom mestu topio bakar. Dosadanjim istraivanjima jo uvek nisu pronaeni korieni kalupi, odbaena sljaka, kao ni rudnici iz kojih je dobijana ruda. Leita azurita i malahita postoje oko Toplice, Kosanice i Banjske reke u blizini Plonika, a pretpostavlja se da su neka od njih otkrili stanovnici ovog naselja u potrazi za kamenom pogodnim za obradu. Otkrie metalurkih pei u Ploniku menja dosadanja shvatanja o poetku ljudskog rudarstva i metalurgije, koji je oko pola milenijuma stariji nego to se to do sada mislilo. Sam Plonik kao sredite junovinanske kulture, postao je najstariji metalurki, a samim tim i industrijski centar pronaen na svetu. Arheolozi ele da dokau da je Plonik bio metalurki centar centralnog Balkana. Bakarno doba je vano, jer oznaava prvu fazu u kojoj su ljudi koristili metal. Na nalazitu Plonik, otkrivenom 1927. godine, arheolozi su pronasli pe i posude za topljenje ukraene bakrom. "Sve ovo nesumnjivo dokazuje da je ljudska civilizacija ovog

podruja proizvodila metal u 5. milenijumu p.n.e., kae arheolog Duan ljivar. Pre toga se smatralo da je Bakarno doba poelo oko 4. milenijuma p.n.e u jugoistonoj Evropi i na Bliskom Istoku. Plonik je deo vinanske kulture, koja je najvea evropska preistorijska civilizacija, cvetala u danasnjoj Srbiji izmeu 6. i 3. milenijuma p.n.e. Nedavno je zavrena izgradnja rekonstrukcije neolitskog sela, sa pet neolitskih kua od autentinog materijala drveta i blata, koje uspeno predstavljaju nain ivota neolita. Naselje Plonik je verovatno uniteno u velikom poaru poetkom 5. milenijuma p.n.e.

Tvrava Ram
Tvrava Ram se nalazi na obali Dunava, u selu Ram, oko 25 km severoistono od Poarevca i 15 km od Velikog Gradita. Tvrava Ram je smetena na severoistonoj strani, koja se sputa prema Dunavu i njeni ostaci su u relativno dobrom stanju. Tvrava Ram spada u najstarija artiljerijska utvrenja u Srbiji. Nema pouzdanih podataka o vremenu nastanka tvrave Ram, ali se prvi put pominje 1128. goidne, kao mesto u ijoj blizini su se potukle vizantijska i maarska vojska. Po nadiranju Otomanskog carstva u nase krajeve, nastavili su svoja osvajanja u Maarskoj. U cilju zatite desne obale Dunava, turski sultar Bajazit II -1480 -1512. godine, je obnovio i ojaao tvravu Ram, za potrebne borbe vatrenim orujem. Tvrava Ram je osnove nepravilnog petougla, najvee duine 34 metara i irine 26 metara. Grad Ram obuhvat 5 kula na etiri novoa, 3 sprata i podzemlje, 3 kule na istonom i 2 kule na zapadnom bedemu. U Ram se ulazi kroz Donon kulu, smetenu u jugozapadnom delu utvrenja. Na svim bedemima, osim na zapadnom bedemu, koji je okrenut prema reci Dunav, se nalaze posebni otvori za topove. Unutar zidina tvrave Ram se nalaze ostaci graevine, sa osnovom pravilnog osmougla, stranica duine 3 metara. Nedaleko od utvrenja Ram su Turci podigli karavan saraj, oko koga se vremenom razvilo dananje naselje Ram.

Sirmijum - Sirmium arheoloko nalazite


Ostaci nekadanjeg bogatog i monog rimskog grada Sirmijuma, na povrini od 2680 m2, su otkriveni ispod ulica dananje Sremske Mitrovice, 55 km zapadno od Beograda. Istorija Sirmijuma poinje tokom invazije Imperatora Augusta na Ilirik, 33. do 35. godine pre nove ere i traje sve do 582. godine, kada su gradom Sirmijumom zavladali Avari. Rimljani su osvojili Sirmijum verovatno tokom ratova Imperatora Tiberija u Panoniji, u periodu od 13. do 9. godine pre nove ere, a grad je tokom vladavine dinastije Flavija, od 69. do 99. godine dobio status kolonije Colonia Flavia. Sirmijum je estio bio polazna taka vojnih akcija protiv grupa varvara, Huna, Gota i Gepida, koje su stalno napadale granicu ovog dela Rimskog carstva. Naziv Sirmijum znai "reni tok", "tekua voda", "movara" i povezan je sa poloajem naselja na oblinoj reci Savi, po latinskom imenu Savus. Od vremena kada je postao kolonija do 4. veka, Sirmijum se u drevnim knjievnim izvorima pominje kao stalno mesto boravka brojnih rimskih imperatora. Iz istorijskih izvora saznajemo da su od 1. do 3.veka, u kraim ili duim perioda, u Sirmijumu iveli rimski imperatori Domitijan, Marcus Aurelius, Septimus Severus, Maximinus Thrax, Claudius II Gothicus, Probus, Diocletian i ozloglaeni imperatori Ingenuus i Regalian. Pet rimskih imperatora je roeno u Sirmijumu ili njegovoj okolini Trajan Decius, Aurelian, Probus, Maximianus Herculius i Gratian. Sirmijum je doiveo svoj vrhunac krajem 3. i poetkom 4. veka, kada je bio jedan od glavnih gradova Rimskog carstva i neko vreme sedite upravo imperatora Dioklecijana, Licinija, Konstantina Velikog, Konstancija II, Julija, Valentijana, Gracijana i Teodosija. Potpun sjaj Sirmijuma se najbolje ogleda u ostacima iz 4. veka, kada su brojni stanovnici Sirmijuma, rimskog, ilirskog i keltskog porekla, kao i doseljenici iz svih delova velikog Rimskog Carstva, uivali privilegije ivota u tako monom gradu, koji je dao rimske imperatore. Arheoloka istraivanja u Sirmijumu su, osim Carske palate i susednog amfiteatra, otkrila brojne monumentalne javne graevine, ukljuujui takozvana Licinijusova kupatila, itnicu horreum i trgovake i industrijske delove. Luksuzno opremljene urbane zgrade su otkrivene u Sirmijum, kao i viespratne zgrade sa stanovima insulae, gde su iveli manje imuni delovi stanovnitva. Impozantna graevina, duga oko 450 metara i iroka oko 150

metara lei direktno ispod centra dananjeg grada Sremska Mitrovica i odmah pored stare Carske palate, koja je jedini poznati ali jo neistraeni rimski hipodrom na svetu. Ovde su se odvijale trke kolima (bigae, quadrigae) koje su bile najpopularniji sport u antikom svetu. Sirmijum je bio zatien jakim odbrambenim zidimama, a snabdevan je vodom preko akvadukta, sa izvora Vranje u Frukoj Gori. Ulice grada Sirmijuma su bile poploane i okruene tremom sa stubovima, sa odvodnim kanalima kanalizacionog sistema. Novac je kovan u Carskoj kovnici u Sirmijumu, dok su radnje proizvodile raznovrsne predmene od dragocenih metala, stakla i keramike. U Sirmijumu se takoe pravila cigla. Poznati rimski istoriar iz 4. veka, Amian Marcelinus je opisivao Sirmijum kao uvenu i gusto naseljenu majku svih gradova". Arhitektonski kompleks Carske Palate i amfiteatra Sirmijuma predstavlja jedno od najznaajnijih arheolokih otkria u Sremskoj Mitrovici. Sagraen je krajem 3. i poetkom 4. veka u jugoistonom i elitnom delu Sirmijuma, pored reke Save. Nove gradske odbrambene zidine su titile ovaj deo Sirmijuma. Carske Palate su u Rimskom carstvu obuhvatale ceremonijalne prostore u kojima je imperator vrio vlast zvanini deo, kao i privatne rezidencije u kojima su iveli imperatori i njihove porodice stambeni deo. Amfiteatri su graeni neposredno pored carskih palata i predstavljaju zvanine prostore u kojima se imperator predstavljao svome narodu. Trke trkakim kolima /bigae, quadrigae/, koje su se odravale u amfiteatrima su bile najpopularniji sport u drevnom svetu. Rimski amfiteatri su poznati u itavom Rimskom carstvu, ali je amfiteatar u Sirmijumu jedini do sada pronaeni rimski amfiteatar u Srbiji. Na arheolokom nalazitu Sirmijum se danas moe videti jedino kompleks Carske Palate. Ouvani zidovi i podovi u Sirmijumu uglavnom predstavljaju stambeni deo Carske Palate. Fragmenti fresaka, podovi od mozaika i arhitektonski ornamenti od raznovrsnog kamena, koji je dopreman iz odreenih delova Rimskog carstva Egipta, Male Azije, Grke i Italije, svedoe o raskono ukraenoj unutranjosti Carske Palate. Instalacije za grejanje toplim vazduhom su pronaene ispod gotovo svakog sprata Carske Palate u Sirmijumu. O dugovenosti i estom korienju Carske Palate svedoe brojne popravke, podovi od mozaika na nekoliko nivoa i veliki broj pronaenih arheolokih nalaza. Samo deo unutranjeg dvorita Carske Palate Sirmijuma je otkriven. Druge prostorije, ija je visina spratova oko 1 metar via se nalaze oko dvorita Carske Palate Sirmijuma. To je omoguilo postavljanje grejanja toplim vazduhom hypocaustum. Otkriveni su ostaci stepenita koje je vodilo u Carsku Palatu. Drugi nalazi na arheolokom nalazitu Sirmijum su monumentalna zgrada kvadratne osnove, sagraena od velikih kamenih blokova, bogato ukraenih unutranjih zidova freskama, pei za grejanje /praefurnia/, deo podova od mozaika koji potiu sa poetka 4. veka, prostor sa velikom apsidom koji je verovatno korien za zvanine ceremonije imperatorove vlasti, gde su prethodno bila kupatila, portico /porticus/, iji su podovi ukraeni mozaicima, nastao sredinom 4. veka, tunel koji je vodio do stepenita, ukraen podovima od mozaika, prostor sa malom apsidom i polukrunim stepenitem, koje je vodilo na gornji sprat Carske Palate. . Posle 313. godine Sirmijum je postao znaajan hrianski centar Rimskog carstva. /Dmitri od Mitrovice/ u Srbiji je bio vojnik i muenik. Njega je poetkom 4. veka muio imperator Meximian. Sveti Dimitrije od Sirmijuma je postao veoma poznat na istoku, gde su ga zvali

"velikomuenik", a zatim i na Zapadu. Nadstojnik Ilirikuma Leontius je poetkom 5. vek izgradio dve crkve u ast Demetriusa : jednu u Sirmijumu, a drugu u Solunu, gde su uvane njegove moti. Preko 200 crkava na Balkanu je posveeno Svetom Dimitriju, a on je i zatitnik grada Beograda. Dananja Sremska Mitrovica nosi ime po Svetom Demetrijusu /Svetom Dimitriju/.

Soanica Municipium Dardanorum DD


Municipium Dardanorum DD je nekadanji rimski grad i znaajan privredni centar u dolini Ibra, u blizini sela Soanica, 27 km severno od Kosovske Mitrovice. Rimsko naselje u Soanici osnovano je u 2. veku nase ere. Municipium Dardanorum DD predstavlja jedan od najznaajnijih rudarskih centara Gornje Mezije u sreditu prostrane rudne oblasti, bogate rudama olova, srebra i zlata, koja je zahvatala planine Rogoznu i Kopaonik. Grad je zahvatao povrinu od 30 hektara. Status municipijuma dobija u 2. veku.Sredinji deo kompleksa Municipiuma Dardanoruma Soanice razmeten je na blagoj padini, terasama i u ravnici na desnoj obali Soanske reke, na samom njenom uu u Ibar. U to vreme rimsko stanovnitvo se naseljava u ove krajeve zbog rudnih nalazita olova, cinka i zlata. Krajem 4. veka grad Soanica je opusteo. Najobimnija istraivanja lokaliteta Municipium Dardanorum Soanica izvedena su krajem pedesetih i poetkom ezdesetih godina 20. veka. Tada je istraeno centralno gradsko jezgro i otkriveni hram, forum na zapadnoj i istonoj strani, horee, bazilika, deo vodovoda i terme u severozapadnom delu...

Na podijumu u centru foruma podignut je hram posveen Antinoju. U 3. i 4. veku sagraene su itnice, a juno od foruma je bazilika i delovi vodovoda. Zidovi nekih zgrada bili su ukraeni freskama i ploicama od raznobojnog mermera. Otkrivena je i vila rustika i manja nekropola. U kasnijim istrazivanjima detaljno su istrazene i etiri gradske nekropole sa nekoliko zidanih grobnica i sarkofaga, kao i jos neke lokacije u okviru naselja, koje su otkrile postojanje velikog broja metalurskih objekata i mnostvo alata koji je upucivao na rudarstvo i metalurgiju kao osnovnu delatnost stanovnika ovog municipijuma. Istrazen je i veliki broj epigrafskih spomenika, uglavnom nadgrobnih spomenikia, ali i memorijalnih objekata, a posebno je znaajan natpis koji govori o izgradnji hrama posveenog Antinoju. Zasad nije poznata nijedna rudonosna teritorija na Balkanu u kojoj je ova aktivnost bila tako intenzivna i ostavila za sobom toliko tragova.

Starevo
Starevo se nalazi na levoj obali Dunava, 8 km od Paneva, severozapadno od sela Stareva. Zbog izuzetnog znaaja otkrivenih nalaza lokaliteta Stareva (naroito specifine keramike slikane belom, crnom i crvenom bojom), kultura starijeg neolita na prostoru centralnog Balkana dobila je ime starevaka kultura. Na ovom lokalitetu otkrivene su zemunice, prenika 2-6 m, krunog i elipsoidnog oblika, od kojih su dve sadrale pei. U samom naselju, meu zemunicama je pronaeno nekoliko grobova, kao i brojni predmeti, kameno i kotano oruje i orue. Prouavanje specifine starevake keramike i njenih veza sa slikanom keramikom neolitskih kultura u Podunavlju, Grkoj i Bliskom Istoku omoguava otkrivanje pravaca kretanja prvih nosilaca neolitskih kultura u naim oblastima. Starevaka kultura je u svojoj najmlaoj fazi, periodu starijeg neolita, bila paralelna sa vinanskom kulturom.

Stari Ras - Stara Srbija


Na 298 km od Beograda, 8 km od Novog Pazara, na putu koji vodi ka Manastiru Sopoani, na Pazaritu, nalaze se ostaci monumentalne tvrdjave Gradina iz 9. veka. Pogodan poloaj na podruju Stare Srbije, u dolini reke Raka, na raskrsnici izmedju Jadranskog mora i drave Zete, Bosne na zapadu i Kosova na istoku, doprineo je da Ras postane prvo sedite srednjovekovne srpske drave. Ovo zdanje, zajedno sa Crkvom Sv. Apostola Petra i Pavla, Manastirom Djurdjevi Stupovi i Manastirom Sopoani, predstavlja UNESCO kulturnu celinu, remek delo ljudske kreativnosti i jedinstveno svedoanstvo kulturne tradicije Srbije - Stari Ras. Ras je osnovan izmedju 8. i 10. veka, kada postaje centar srednjovekovne srpske drave. Najznamenitije utvrenje na istonoj granici srpskih drava ranog Srednjeg veka, Ras je preko latinskog oblika Rascia, postalo ime za celu srednjovekovnu Srbiju, po emu su i Srbi dobili ime Raani. Utvrenje Ras je smeteno na vrhu planinskog grebena i ima oblik nepravilnog etvorougla, duine 180 metara, a irine od 20 do 60 metara. Jedna strana utvrenja Stari Ras ide vrhom grebena od koga se teren obruava pod velikim nagibom, pa je prilaz sa te strane gotovo nemogu. Druga strana tvrave Stari Ras se prostire paralelno sa njom po blaoj padini i ona je ojaana sa etiri manje i jednom velikom, verovatno Donon kulom. Ova kula je polukrune osnove prenika 8 metara.

Bedemi debljine od 1,5 do 2,2 metara su izgraeni od lomljenog kamena i krenog maltera, a imali su stazu sa zupcima. U unutranjosti utvrenja Ras se nalazio dvorac koji je bio naslonjen na najveu kulu. U grad Ras se ulazilo kroz dve kapije sa zapadne i june strane. Glavna kapija se nalazila sa zapadne strane i bila je branjena sa dve polukrune kule nejednakih dimenzija. Ovakav izgled utvrenje je najverovatnije dobilo oko 1149. godine. Iz ranijeg perioda grada su otkriveni i ostaci kasnoantikog bedema na prostoru Severnog sektora. Ovaj bedem je bio ojaan jednom kulom pravougaone osnove. Nakon to se Srbija u 12. veku proirila na istok, te sredinom 14. veka zauzimala prostor od Dunava do Korintskog Zaliva i od Trakije do Jadranskog mora, Ras je ostao u sreditu drave znaajnog verskog i kulturnog identiteta. Ovde je, tokom vladavine Radoslava Nemanjica, 1230. godine radila prva srpska kovnica novca. Stradao je u poaru 1233. godine, kada je srpska vlastela svrgnula sa vlasti Kralja Radoslava i dovela njegovog brata Vladislava. Kasnije je potpuno uniten od Turaka, tako da se danas od slavnog Rasa, mogu videti samo ostaci zidina nepravilnog oblika, ojaani sa pet kula, dok se unutar njih razaznaju osnove nekoliko objekata. Danas je grad Stari Ras u nezatienim ruevinama okruenja grada Novog Pazara, koji je nastao kao trgovako sredite srednjovekovnog Rasa. Od 1979. godine je Ras, zajedno sa Crkvom Svetih apostola Petra i Pavla, manastirom urevi Stupovi i manastirom Sopoani, deo svetskog UNESCO kulturnog naslea. Srednjovekovni gradovi Srbije, okrueni zidinama su svakako jedna od najromantinijih mesta koje treba posetiti. Do danas su ouvali svoju srednjovekovnu atmosferu, koju lako mozte prepoznati ako zamislite vojnike koji uvaju kapije, vojske koje pokuavaju da osvoje utvreni grad, srednjovekovne trgove i pijace... Stoga, krenimo na putovanje kroz Srbiju i njeno uzbudljivo srednjovekovno doba !

Timacum Minus - Ravna arheoloko nalazite


Dananja teritorija Srbije je nekada bila deo Rimske Imperije. Tri metalurka regiona Istone Srbije bogata zlatom, srebrom, gvojem i bakrom se mogu odrediti : 1. gornji tok reke Pek, metalla Pincensia, 2. podruje izmeu Bora, Zlota, Crne Reke i Rgotine i 3. podruje oko toka reke Beli Timok, meu kojima su dva poslednja bila organizovana kao territoria metallorum. Mnogi rimski imperatori su roeni na podruju dananje Srbije -17

rimskih imperatora, gde danas postoje mnoga arheoloka nalazita, meu kojima je i Timacum Minus, nazvan po antikom nazivu reke Beli Timok - Timacum, koji na ovom mestu nastaje od Svrljikog i Trgovikog Timoka. Timacum Minus /Ravna, Kuline ili Gradite/ je najstarije antiko vojno utvrenje u timokoj oblasti. Arheoloki lokalitet Timacum Minus se nalazi nadomak sela Ravna, na levoj obali Belog Timoka, severoistono od Knjaevca, na jugoistonim padinama planine Tupinice. Ovde je iskopan i kip Dionisa, boga vina starih Rimljana. Podaci govore da su se rimske legije okrepljivale kvalitetnim vinima sa ovog podruja pre polaska u vojne pohode. U zapisima antikih pisaca iz treeg i etvrtog veka, knjaevaki kraj je opisan kao vinogroje. Utvrenje Timacum Minus i pratee naselje datiraju iz I veka nae ere i kroz etiri obnove traju sve do Justinijanovog doba i obnove carstva u VI veku. Timacum Minus je bio administrativno sredite ireg regiona /territorium/, ija je privredna osnova rudarenje - eksploatacija i primarna prerada bakra. Ovom oblasti, koja je bila carsko vlasnitvo, upravljao je namesnik provincije i zapovednik legije, dok je poslove na terenu organizovao prefekt teritorije sa svojim tabom /officium/. Ruda se vadila u dolini Trgovikog Timoka, kao i u podplaninskom delu Stare Planine. Timacum Minus - Ravna utvrenje pravougaone osnove /110138,5 m/, nastalo je u I veku. Bilo je sagraeno od zemljanih bedema, sa drvenim kulama na uglovima i palisadom, okrueno rovom. Timacum Minus se pominje 78. godine kao sedite jedne rimske jedinice kohorte I Thracum Syriaca, koja je prebaena u Gornju Meziju i kojoj je dodeljena Cohors II Aurelia Dardanorum. Obnovom i dogradnjom utvrenje Timacum Minus dobija kule u ije su zidove ugraeni spomenici sa oblinje nekropole iz ranijeg perioda. Utvrenje od kamena na priblino istom prostoru sa zaobljenim uglovima sa unutranje strane, gde su se nalazile etvorougaone kule, sagraeno je od tesanog kamena i renih oblutaka u malteru. Na sredini zapadnog bedema smetena je kapija /Porta Principalissinistra/ irine 3 metra, sa po jednom kulom kvadratnog plana sa strane, dok je severni bedem imao jednostavan prolaz /Porta Decumana/ irine 2 metra. Unutranji prostor utvrenja Timacum Minus bio je ispunjen razliitim graevinama /itnica horreum, tabska zgrada - principia/. Poslednja obnova utvrenja Timacum Minus je iz doba cara Justinijana. Ravna - Timacum Minus je tada bila deo unutranjeg limesa zatite Rimskog carstva od provale varvara. Karakteristino je da zidovi pojedinih kula formiraju trougao ili petougao sa iljastim zavretkom na spoljnoj strani. Ovakva ojaanja dobijaju i druga utvrenja iz tog perioda ili samo pojedine kule na mestima gde se oekuje najei napad neprijatelja. Desetine primeraka rimskih mermernih spomenika karakteristinih po natpisima koje nose /rtvenika, carskih poasnih natpisa, nadgrobnih stela i sl./, kao i brojni primerci antike bronzane i mermerne skulpture, nakit, keramike i staklene posude, novac, reljefi i drugi predmeti visoke umetnike i zanatske vrednosti, pronaeni su u toku ovih sistematizovanih nauno-istrazivakih radova na arheolokom nalazitu Timacum Minus. Veliki broj pronalazaka su pronali lokalni stanovnici prilikom poljoprivrednih radova na selu. U srednjem veku je na ovom prostoru bila velika nekropola. Iz sauvanih opisa i planova vidi se da je dominantan poloaj zauzimalo utvrenje sa visokim, dobro sauvanim bedemima i kulama. U neposrednoj okolini razvijalo se naselje /20 hektara/, sa objektima za stanovanje, vilama, hramovima, termama...Tako park Timacum Minus - Ravna obuhvata nekoliko celina:

TVRAVA (I-VI veka nove ere) je sluila kao logor rimske pomone jedinice-kohorte i primala je od 500-1000 vojnika, peaka i konjanika. Samo utvrenje je od nastanka nekoliko puta dograivano i etiri etape se mogu videti na samim zidinama. Unutranjost logora Timacum Minus bila je organizovana po uobiajenim rimskim normama /ukrtene pod pravim uglom, kapije sa porticima na sve etiri strane utvrenja/, uz izuzetak jedne krune graevine, koja je verovatno sluila za obezbeenje i uvanje pijae vode. Terme Timacum Minusa - Ravne potiu iz II veka n.e. a prepravljane su u IV veku. Poivaju na sistemu stubia koji su drali pod, a izmeu njih je strujao topao vazduh iz loita i ravnomerno grejao prostorije. Ulaz u terme Timacum Minusa se nalazio sa istone strane i sluio je kao garderoba, a obuhvatale su jo i mlako zagrejanu prostoriju i dve jae zagrejane prostorije sa po jedinim loistem, kao i hladno kupatilo sa manjim bazenom. Terme su bile omiljeno mesto za sastajanje vojnika i nalaze se na obali Belog Timoka, stotinak metara od tvrave, a na jugozapadnom uglu utvrenja registrovani su ostaci jos jednog rimskog kupatila. Timacum Minus Lapidarijum - arheoloki park se nalazi u kolskom dvoritu u selu Ravna i obuhvata zbirku velianstvenih kamenih spomenika pronaenih prilikom arheolokih istraivanja u periodu od 1975-1990. godine. Rimski nadgrobni spomenici su mahom izvaeni iz bedema utvrenja Timacum Minus ili su dobijeni na poklon od metana i od kolekcionara Ljubie Rajkovia-Kozeljca. U pitanju su obino nadgrobni spomenici, poasni spomenici, rtvenici, svi sa natpisom i izvanredno lepim kamenim dekoracijama, koji ponekad predstavljaju itave porodice. Rimski kameni nadgrobni spomenici Tmacum Minusa su veoma vaan i pouzdan izvor za prouavanje i poznavanje vojnih, administrativnih, etnikih, drutvenih, kulturnih i verskih zbivanja o kojima, osim starih podataka u zapisima ili jo nedovoljnih arheolokih nalaza, nema dovoljno podataka. Rimski spomenici sa natpisima iz Timacum Minusa - Ravne nalaze se u muzeju u Niu /lapidarium u nikoj tvravi/. Arheoloki kompleks Timacum Minus obuhvata i Etno-park sa autentinim primerima stambene narodne arhitekture i prateim privrednim objektima (ambar, kazanica za peenje rakije) sa kraja 19. i poetka 20. veka. Prva istraivanja arheolokog nalazita Timacum Minus - Ravna datiraju iz 1899. godine (Antun fon Premertajn i Nikola Vuli), dok u novije vreme ona poinju 1975. godine pod pokroviteljstvom Arheolokog Instituta iz Beograda i Zaviajnog muzeja iz Knjaevca. Jedan deo ove bogate kolekcije uva se danas u muzejima u Beogradu, Niu, Zajearu i Knjaevcu. O konzervaciji i restauraciji arheolokog nalazita Timacum Minus - Ravna brine Zavod za zatitu spomenika kulture iz Nia. Arheoloka iskopavanja i konzervatorski radovi na arheolokom nalazitu Timacum Minus - Ravna su u toku. Arheoloki kompleks Timacum Minus je udaljen 280 km od Beograda.

Trajanova tabla - Tabula Traiana


Trajanova tabla - Tabula Traiana je latinski natpis posveen rimskom Caru Trajanu /Marcus Ulpius Nerva Traianus/, urezan na isklesanoj steni koja se nalazi iznad erdapske klisure. Rimski imperator je 103. godine zapoeo gradnju mosta preko Dunava, kao deo vojnog pohoda na Dakiju, u dananjoj Rumuniji. U detaljnim pripremama za Drugi daanski rat, rimski Car Trajan je preduzeo brojne graevinske poduhvate. Trajanova tabla je deo skupa rimskih spomenika na takozvanom rimskom vojnom putu, koji je od Beograda vodio ivicama planina uz desnu obalu reke Dunava, do velianstvenog mosta preko Dunava, kojeg je izgradio Apolodor iz Damaska po nalogu Imperatora Trajana. Trajanov most je prvi rimski most izgraen na donjem toku Dunava. Tokom vie od hiljadu godina je Trajanov most bio najdui most u pogledu ukupne duine /1079,50 metara/ sa dvadesetak stubova visokih oko 35 metara i irokih oko 20 metara, raspona lukova koji su se uzdizali dvadesetak metara iznad vode. Vremenom se most sruio i nestao u Dunavu, te se danas mogu videti po jedan preostali stub na obe strane reke. Jedna verzija objanjava da su Trajanovi naslednici nekoliko vekova kasnije unitili most, kako bi spreili upade varvarskih plemena u Rimsko carstvo. Druga verzija kae da je most nestao prirodnim krunjenjem renog dna. Srpski i rumunski arheolozi su pronali na dnu reke sedam od nekadanjih 20 stubova mosta i nastavljaju podvodna istraivanja. Rimski put kroz erdapsku klisuru zavren je 103. godine i njegova izgradnja u svrhu bre i bezbednije plovidbe, kao i veliki broj utvrenja, svedoe o vojnom znaaju jerdapa za Rimsku Imperiju. Ovaj veliki graditeljski poduhvat ovekoveen je natpisom na kamenoj ploi, koja je poznata kao Trajanova tabla (Tabula Traiana). Trajanova tabla sadri bogato ukraen tekst na latinskom jeziku, isklesan u steni pravougaonog oblika (3,57x1,62 m) koji glasi: IMP. CAESAR. DIVI. NERVA TRAIANVS. PONTIF MAXIMUS TRIB PATER PATRIAE MONTIBVUS EXCISI(s) SVBLAT(i)S VIA(m) F(ecit). NERVAE. AVG. POT COS F GERM IIII III ANCO(ni)BVS

"IMPERATOR CEZAR, BOZANSKOG NERVE SIN, NERVA TRAJAN AVGUST GERMANIK, POBEDNIK NAD GERMANIMA, VRHOVNI PONTIF, ZASTUPNIK

NARODA PO CETVRTI PUT, OTAC DOMOVINE, KONZUL PO TRECI PUT, SAVLADAVSI PLANINSKO I DUNAVSKO STENJE, SAGRADI OVAJ PUT". Trajanova tabla je ukraena sa dva delfina, estolatinim ruama i orlom rairenih krila. Upravo preko puta Trajanove table, na rumunskoj strani Dunava se nalazi 40 metara visoka kamena skulptura dakog kralja Decebela, koju su na nepristupanoj steni, za vrednost od milion dolara, poslednje decenije 20. veka, isklesali klesari-alpinisti, po nalogu rumunskog tajkuna - amatera istoriara Josifa Konstantina Dragaa. Nakon Trajanovog osvajanja Dakije, erdap u narednih 150 godina nije vie bio pogranina oblast Rimske imperije - limes, te gubi vojni znaaj, ali je zato omoguen razvoj gradskog ivota i trgovine u mestima gde su bila izgraena vojna utvrenja. U 3. veku, posle povlaenja Rimljana iz Dakije, Dunav ponovo postaje granica Imperije, limes, a i kasnije, tokom 6. veka, kada se Vizantija u ovoj oblasti brani od upada plemena Avara i Slovena. Trajanova tabla - Tabula Traiana se nalazi u Nacionalnom Parku erdap kod Kladova i moe se videti samo sa vode.

Tvrava Magli
Tvrava Magli se nalazi u centralnoj Srbiji, u dolini reke Ibar, oko 15 km jugozapadno od Kraljeva. Tvrava Magli je izvanredan i najbolje ouvan primer srpskog srednjovekovnog utvrenja. Tvravu Magli je izgradio u 13. veku Kralj Stefan Prvovenani ili njegov sin, Kralj Uro I, na uzvienju koje je sa tri strane okrueno strmim nepristupanim liticama i rekom, sa namerom odbrane oblinjih manastira ie i Studenice, kao i u svrhu lake kontrole doline reke Ibar. Tokom 14. veka tvrava Magli je bila sedite Arhiepiskopa Danila II, koji je napisao uvenu biografiju prvih srpskih vladara.

Tvrava Magli se sastoji od sedam kula i donon kule spojene bedemima debljine 2 metra, rasporeenih u pravougaoni oblik. U utvrenju Magli se nalaze ostaci palata, crkve Svetog ora i smetajnih prostorija. Do tvrave Magli se stie uzanom krivudavom stazom, od peakog mosta ispod podnoja uzvienja sa koga dominira Magli, odakle se prua velianstven pogled na dolinu reke Ibar i okolinu.

Ulpijana - Ulpiana - Iustiniana Segunda


U junom predgrau Pritine, u blizini manastira Graanica se nalaze ostaci arheolokog nalazita Ulpijane, koje je bilo najvee i najznaajnije rimsko i ranohriansko naselje Gornje Mezije - Moesia Superior na dananjoj teritoriji Kosova i Metohije. Grad Ulpijana /Ulpiana/ je procvetao u periodu od 2. do 4. veka n.e. kada je bio sedite episkopije i poznat kao Municipium Splendidissima. Otkriveni su velelepni delovi naselja Ulpijane : ranohrianska bazilika, nekropole, castrum, bedemi... Teritorija RES PUBLICA Ulpiana - na jugu se graniila s teritorijom kolonije Scupi, na severu i severozapadu dopirala je do stanice Ad Fines kod Kurumlije. Tragovi rudarske delatnosti na ovom prostoru koji potiu iz perioda pre dolaska Rimljana, ipak ukazuju da je starije naselje domorodaca svakako postojalo. Istorijski podaci potvruju boravak Cara Teodosija u Ulpijani 380. godine n.e. Ulpijanu su dva puta razorili Goti, da bi konano bila unitena zemljotresom 518. godine. Ponovo ju je obnovio Car Justinijan sredinom 6. veka, od kada nosi naziv Justinijana Sekunda /Iustiniana Segunda/. Najznaajnije obeleje Ulpijane je podzemna grobnica sa sarkofagom od belog mermera i podnim mozaicima izuzetne lepote. Grad Ulpijana kontinuirano ivi kao glavno sredite politikih, kulturnih i privrednih aktivnosti do pred sam poetak 7. veka, kad su ga poruili Avari i Sloveni.

Arheoloko nalazite Viminacijum Viminacium


Viminacijum je izuzetno arheoloko nalazite u Srbiji u blizini Kostolca, koje vraa slavu rimskog naslea na teritoriji Srbije. Viminacijum je bio glavni grad rimske provincije Gornje Mezije /Moesia Superior/, vojni logor sa stacioniranom rimskom VII legijom Klaudija - Legio VII Claudia Pia Fidelis u periodu od 1. do 4. veka nove ere, koji je korien kao prelazni deo izmeu Zapada i Istoka. 323. godine n.e. je Konstantin Veliki prebacio sedite Rimske Imperije u grad Bizantium na Istok, u Konstantinopolj /dananji Istambul/, kao formalni centar kulture i drave. Prostor nekadanjeg rimskog grada i vojnog logora Viminacijuma /vie od 450 hektara ire

gradske i 220 hektara ue gradske teritorije/, ini danas jednu od najuzbudljivijih turistikih znamenitosti Srbije. Po ostacima koji su pronaeni, arheolozi tvrde da su u 4. veku i poetkom 5. veka u Viminacijumu postojale velike palate od kamena, koje su imale neku vrstu centralnog grejanja putem tople vode. Znaajnije palate Viminacijuma su bile ukraene reljefima, mozaicima i statuama, koje i danas uzbuuju njegove brojne posetioce. Mauzolej Viminacijuma je kvadratne osnove, dimenzija 20 x 20 metara. Zidan je od kamenih blokova i kvadera i ukraen stubovima. U sredinjem delu mauzoleja nalazi se centralna graevina dimenzija 5 x 5 metara, koja je zidana od zelenog kriljca zalivenog malterom. Na uglovima objekata su kameni postamenti koji su nosili stubove. U centralnom delu ovog objekta nalazi se grobnica. Pokojnik je spaljivan na licu mesta i na tom mestu je izraena posebna drvena konstukcija koja je nosila telo pokojnika. Veoma je interesantno da je posle sahrane i nabaenog tankog sloja zemlje od nekoliko centimetara, ceo prostor zatvoren kamenom i veoma obogaenim krenim malterom. Ovaj nain sahrane poznat kao bustum, iako poznat iz literature veoma retko se nalazi. Pogotovo je izuzetan u uslovima kada postoji mauzolej. Linost koja je sahranjena na ovom mestu izaziva posebno interesovanje. Sa sigurnou moemo da kaemo da je na ovom mestu sahranjena, odnosno spaljena osoba koja je u rimskoj hijerarhiji zauzimala izuzetno visoko mesto. Osteoloki materijal iz mauzoleja Viminacijum predat je na DNK analizu. Mauzolej je opljakan najverovatnije odmah posle 312 godine, posle Milanskog edikta i njegovi kvaderi i stubovi su korieni sa gradnju grobnica iz IV veka. U neposrednoj blizini mesta spaljivanja, u okviru mauzoleja, pronaeno je dvadesetak zlatnih predmeta, meu kojima i pozlaena fibula, odnosno kopa. U izuzetno bogatom fundusu nalaza sa Viminacijuma, posebno mesto zauzima otkrie fresko-oslikanih kasnoantikih grobnica, jer je otkriveno vise od 13.500 grobova. Uglavnom sve fresko-oslikane grobnice Viminacijuma pripadaju kasno-antikom periodu /izuzetak su dve grobnice sa poetka druge polovina 3. veka /i nalaene su u kasnoantikom nivou nekropole, samostalno ili u prostoru unutar i izvan memorijalnih graevina. Na nekropolama Viminacijuma istraeno je desetak memorijalnih graevina /memoriae/, pravougaonih, kvadratnih, krstastih ili trikonhalnih osnova. U okviru lokaliteta Viminacijum prezentovane su tri memorije na dve lokacije. U pokrivenom objektu prezentovane su dve. Memorija oznaena kao G-4816 je jedan od najreprezentativnijih objekata te vrste na nekropolama Viminacijuma. Radi se o krstoobraznoj memoriji sa 11 grobnih mesta. Orijentisana je sever - jug, sa devijacijom od 35 sepeni severnim delom ka zapadu. Ulaz u memoriju je sa june strane. Graena je od opeke vezane krenim malterom. Ulazilo se kroz ulaz duine 5 metara, od ega su samo stepenice u duini 3,70 metara. Ovim vrlo strmim stepenicama silazilo se na dubinu od oko 3 metra, na kojoj se nalazio pod objekta. Pretpostavljena niveleta prvog stepenika bi odgovarala niveleti temena krstastog svoda nad centralnim prostorom. irina ulaza je 0,95 metara. Ouvana su samo poslednja dva stepenika dok su ostali uniteni radom mehanizacije. Centralni prostor je kvadratnog oblika. Zidovi su bili omalterisani krenim malterom sa primesama tucane opeke. Malter je fresko oslikan. Ouvani su mestimino tragovi zelene boje, dok ivice grobnih pregrada prati crvena bordura. Pod memorije pokriva sloj maltera koji je i vezivao leptiraste podne ploice, koje su danas ouvane samo u centralnom delu. Na opekama stepenica i podnim ploicama uoavaju se izlizane ivice od

stalnog korienja - odnosno hodanja tokom dueg perioda prilikom poseta preminulim lanovima porodice. Na severu, istoku i zapadu lokaliteta Viminacijum nalaze se po jedna pravougaona konha sa tri grobne pregrade. Ulazna konha na junoj strani ima po dve grobne pregrade levo i desno od ulaza. Sve grobne pregrade bile su zasvedene. Svi grobovi su opljakani i uniteni. Terme (thermae) predstavljaju tipino rimske graevine. Kao objekti javnog karaktera pojavljuju se u vreme rimskog Carstva, kako u Rimu tako i u provincijama. One ne predstavljaju samo mesta za odravanje higijene ve i mesta za odmor i razne drutvene aktivnosti. Po svom arhitektonskom sklopu terme predstavljaju objekte koji su se razlikovali od grada do grada. Tako se i viminacijumske terme mogu izdvojiti ne samo po svojoj raskoi ve i specifinom arhitektonskom reenju. Dug period u kome su bile u upotrebi (I-IV vek) omoguava da se jasno prate pojedine faze u gradnji. Arheolokim iskopavanjima registrovano je ukupno 5 konhi od kojih su 4 u funkciji tepidarijuma (bazeni sa toplom vodom) dok je peta konha predstavljala frigidarijum (bazen sa hladnom vodom). Terme su ouvane u nivou hipokausta na kome se mogu pratiti vie faza izgradnje. Ostaci fresko-maltera ukazuju da su terme bile raskone. Pod starijih termi koji se nalazio na stubiima od opeka bio je prekriven mozaikom. Veliki broj iaka ukazuje na injenicu da su terme koriene i nou. Za vreme vladavine cara Hadrijana, Viminacijum postaje centar rimske provincije Gornje Mezije, koja je teritorijalno obuhvatala dananju Srbiju. Opljakan i uniten sredinom V veka u najezdi Huna, Viminacijum je ostao zaboravljen pod zemljom kao Pompeji. Ta analogija, ali i injenica da ostaci rimskog grada i vojnog logora Viminacijum predstavljaju svetski kulturni i istorijski dragulj, razlog su to je Viminacijum dobio naziv "balkanski Pompeji". Viminacijum je bio glavni odbrambeni punkt ovog dela Limesa, pa je stoga u njemu, od Filipa I do Galijena, povremeno bio kovan i carski novac od srebra. Vika, skelet najstarijeg pronaenog mamuta u Evropi, otkriven poetkom juna nadomak arheolokog lokaliteta Viminacijum, bio je pre vie miliona godina jedan je od tropskih junih mamuta koji su iz Severne Afrike preli u Evropu. Otkrie mamuta na Viminacijumu smatraju najvrednijim u Srbiji, te razgledanje nalazita predstavlja istinski nezaboravan doivljaj svakom posetiocu.

Arheoloko nalazite Vina


Vina je najvee i najznaajnije istraeno neolitsko naselje u Evropi i prvo veliko naselje koje je bilo sedite prve urbane evropske civilizacije. Vina je arheoloko nalazite smeteno na desnoj obali Dunava, 11 km istono od Beograda, gde su tokom arheolokih istraivanja sa poetka 20. veka, pronaeni ostaci osam neolitskih naselja. Vina ima odlian pogled na Dunav, koji je oduvek bio glavna linija komunikacije. Na ovom mestu, gde se preko doline Boleice i Dunava razigrani reljef umadije susree sa banatskom ravnicom, nalazila se izmeu 4500. i 3500. godine pre nove ere metropola jedne sadrajima prebogate kulture - vinanske kulture. Vinansku kulturu karakteriu pravougaone kolibe od drveta, blata i slame, graene na zemlji, crna ili siva keramika sa ugraviranim ukrasima, figurine ljudskog oblika crvene boje, pogrebni rituali...Stoga je Vina pojam kojim se danas obeleava zenit neolitske kulture u Evropi i stacioniranje - naseljavanje stoarskog stanovnitva, kome su znanje, kreativnost, meusobna tolerancija i prosperitet bile osnovne vrednosti. Kulturni sloj Vine visok oko 10,5 metara, prua neobino zanimljivu i uzbudljivu sliku. Kao na raskonom ilimu, u kulturnom sloju Vine se po vertikali niu jedan nad drugim rumeni, uti, mrki, pepeljasti i crni proslojci formirani od ostataka razorenih naselja, spaljenih koliba, velikih rovova i zasutih jama i grobova. Svaki od tih proslojaka, koji obeleava pojedine faze ivota u Vini, sadri prave riznice najraznovrsnijih predmeta: orue i oruje od kamena i kosti, posue za svakodnevnu upotrebu, raskono dekorisane ritualne vaze, veliki broj antropomorfnih i zoomorfnih figurina, nakita od raznih vrsta retkih, skupocenih materijala i bezbroj drugih predmeta, izraenih u samoj Vini ili pribavljenih iz udaljenih oblasti njene kulture, iz srednje Evrope, donjeg Podunavlja ili sa Mediterana. Mada je praistorijsko naselje u Vini godinama iskopavano, ipak je ispitan samo njegov sredinji deo. Na istraenom prostoru Vine naeno je, meutim, na hiljade predmeta koji danas krase mnoge muzejske zbirke u Srbiji i inostranstvu, a rad na njihovom prouavanju traje sa nesmanjenim interesovanjem i danas. Na osnovu tih brojnih i veoma raznovrsnih predmeta, kao i ostataka arhitekture i korienih sirovina, moe se pouzdano rekonstruisati cela istorija Vine, odnosno materijalna i duhovna kultura brojnih generacija koje su u njoj ivele, koje u umetnikom domenu nisu imale premca u tadanjoj Evropi. Od 3000 raznovrsnih predmeta pronaenih u Vini, figurina koja predstavlja Veliku Majku najupeatljivije odslikava odnose drutva, koje je ivelo u apsolutnom skladu sa prirodom, iji su boanski, regenerativni ciklusi slinim enskim. Stoga ne udi da su

Vinanci znali da je smisao ivota ljubav, da su vrhovno boanstvo ili Bog ista ljubav, koju najsnanije osea i zna ena koja raa novi ivot. Preko 1000 figurina iz Vine predstavljaju enski princip, simbol raanja, ali i majku koja danonono bdi nad svojom porodicom. Njene velike oi su simbol njene budnosti. Na posuu i drugim predmetima istraenim u Vini naeni su pisani tragovi, kojim je vinanska civilizacija, kao svoj vrhunac, oveanstvu ostavila prvo pismo, nazvano vinansko pismo. Neki naunici smatraju da vinansko pismo, koje je koristilo poljoprivredno stanovnitvo vinanske civilizacije u religiozne svrhe, predstavlja najraniju formu pisma ikad naenu, nekoliko hiljada godina stariju i od egipatskog i sumerskog pisma . Obzirom da su vinanski simboli starosti od 7. do 4 milenijuma p.n.e i dekorisani simboli starosti od 8000 do 6500 godina, pronaeni na predmetima u grobnicama veoma malog obima, jezik koji predstavljaju nije poznat, te je malo verovatno da e ikada biti protumaen.

Banje Srbije

Banje i klimatska leilita Srbije imaju dugogodinju tradiciju omiljenih mesta za leenje, oporavak, odmor i oputanje zbog izuzetnih lekovitih i okrepljujuih karakteristika. Veina srpskih banja se nalazi u planinskim predelima, zatiena od jakih vetrova, prijatne i blage klime, u odlino ouvanom prirodnom okruenju. Srbija je izuzetno bogata mineralnim vodama ija lekovita svojstva, prema hemijskom sastavu, temperaturi i drugim okrepljujuim faktorima ih ine neophodnim za leenje svih bolesti za koje se preporuuju i primenjuju banjski tretmani. Zahvaljujui svim ovim karakteristikama i zdravstvenim prednostima, banjski turizam u Srbiji zauzima izuzetno znaajno mesto u turizmu Srbije. Ovde je predstavljen manji pregled banja Srbije, te oekujemo dodatna pitanja u cilju prijatnog boravka u banjama Srbije sa mnotvom okrepljujuih sadraja.

Banja Gornja Trepa


Atomska Banja Gornja Trepa se nalazi u jugozapadnoj umadiji, u severnom delu aanske kotline, na obroncima planina Vujan i Bukovik, u uskoj kotlini reice Banje, na nadmorskoj visini od 460m. Moglo bi se rei da je smetena u trouglu izmeu gradova aka, Gornjeg Milanovca i Kraljeva, na udaljenosti 18km od aka, 9km od Gornjeg Milanovca (preko Manastira Vujan), 140 km od Beograda ibarskom magistralom.Prirodne lekovite karakteristike: Voda Atomske Banje Gornja Trepa je slabo alkalna, hidrokarbonatna, oligo mineralna, akratoterma. Specifian naziv Atomska banja , Trepa nosi sa razlogom. Njena voda sadri najvei broj minerala ( Kalijum, lkalcijum, natrijum, hlor, barijum, srebro, mangan, aluminijum, olovo, hrom, nikl, bakar, sumpor ). Medicinske indikacije: reumatske bolesti (Hronini inflamatorni, degenerativni, Ekstraartikularni reumatizam), neuropsihijatrijske bolesti ( Multipla skleroza, adhezivni spinalni arahnitis, neuroze, neurastenije, distonije i depresivna stanja ), Bolesti gastrointenstilarnog trakta ( hronicni gastritis i duodenitisi, ulkusna bolest zeluca ) Nain leenja: Ova banja raspolae savremenom opremom i dobro obuenim kadrom i prua pacijentima kompletan balneo-fizikalni tretman. Gostu su na raspolaganju lekari specijalisti iz samog leilista kao i konsultanti iz nekoliko medicinskih oblasti. Kao sastavni deo tretmana u Gornjoj Trepi preporuuju se obavezne etnje "Stazom zdravlja", koja vodi kroz prelepe umske predele i zelene proplanke raznobojnih livada. ist planinski vazduh i specifino magnetno polje ovog mesta blagotvorno deluju na sve pacijente koji ovde dolaze. Zanimljiva mesta: Crkva Presvete Bogorodice nalazi se iznad samih izvora, u samom podnoju izmeu planina Vujan i Bukovik, na desnoj strani male reice Besni potok. U porti crkve vri se prezentacija i izbor najbolje ljivove prepeenice "umadijska kraljica". Drugi sakralni objekat je Manastir Vujan koji je posveen svetom Arhangelu Mihailu, a kao izuzetno vredan kulturno-istorijski spomenik pod zatitom je drave. Predpostavlja se

da je napravljen u XIV veku. Najvanije etnografsko blago ovog mesta su stare vodenice i seosko groblje. Nekada je podruje Gornje Trepe imalo mnogo vodenica-potoara, koje su danas naputene i neaktivne. Nekoliko njih je odolelo vremenu i mogle bi biti restaurirane. U neposrednoj blizini Banje nalazi se bogat lovni rezervat kao i poznata ergela "Preljina" koja organizuje kolu jahanja.

Banja Junakovi
Jedna od najpoznatijih banja u Vojvodini, nalazi se na u severnom delu pokrajine u blizini Apatina. Od Beograda je udaljena 200 km. Nalazi se u blizini jedne od najveih Evropskih reka Dunava i kanala Dunav - Tisa - Dunav.Prirodne lekovite karakteristike: Banja ima izvore termomineralne vode, ija se temperatura penje i do 60C. Sadre natrijum, litijum, kalcijum i magnezium, pa se termalne vode Banje Junakovi ubrajaju u isti red voda poput onih u Karlovim Varima u ekoj, Harkanju (Maarska) U blizini banje protie reka Dunav sa bogatim lovitima i ribolovnim podrujima i mogucnostima za sportove na vodi. Medicinske indikacije: Sve vrste reumatizma, traumatoloka oboljenja, povrede perifernog nervnog sistema, stanja postoperativne ortopedije i posle operacije kimenog stuba, posledice cerebralnog insulta, ginekoloka oboljenja i neka nespecifina oboljenja respiratornog aparata. Naini leenja: Leenje se obavlja primenom savremenih medicinskih metoda (hidroterapija, termoterapija, mehanoterapija, kineziterapija...) uz korienje modernih aparata i pod stalnim nadzorom lekara specijalista i terapeuta u rehabilitacionozdravstvenom centru. Banja raspolae kompleksom od deset spoljnih bazena, vodenim toboganom, terenima za tenis, mali fudbal i rukomet, zatvorenim terapijskim bazenom i saunom. Zanimljiva mesta: U blizini banje se nalaze znaajni gradski centri kao to su Sombor, Subotica i Apatin sa bogatom kulturno-istorijskom batinom.

Banja Koviljaa
Nalazi se u severozapadnom delu Srbije - u Podrinju i Jadarskom kraju, na desnoj obali Drine. Smetena je u severozapadnom delu planine Guevo, na nadmorskoj visini od 128 m. Banja Koviljaa je udaljena od Beograda 142 km.Prirodne lekovite karakteristike: mineralne vode i lekovito sumporno blato. Termomineralna voda, koja se koristi u terapijske svrhe pripada kategoriji natrijum - kalcijum - hidrokarbonatnih hipotermi. Peloid Banja Koviljae je mineralnog porekla i spada u slabo alkalne i redukcione peloide. Medicinske indikacije: reumatina oboljenja, degenerativne promene zglobova i kimenog stuba, diskus herniju, osteoporozu, lezije perifernih nerava, sterilitet, limfedem.

Nain leenja: U ovoj savremenoj ustanovi za leenje i oporavak, primenjuje se niz terapijskih agenasa koje danas nudi savremena fizikalna medicina i rehabilitacija. Terapije: kupanje u sumporovitoj termomineralnoj vodi, u kadama ili bazenima, ili kao lokalne kupke, peloido terapija u vidu blatnih pakovanja, magneto terapij, lasero terapija, runa, vibro i podvodna masaa. Zanimljiva mesta: Tronoa, srednjovekovni manastir, nalazi se na 4 km od Tria. Podignut je 1317. godine kao zadubina Katarine, ene kralja Dragutina. Manastir Sv.Nikolaja u Soko gradu, poznatog kao poslednje tursko utvrenje u Srbiji. Tri je selo na samo 9 km jugoistono od Loznice, rodno mesto prosvetitelja i velikana srpske knjievnosti i kulture, Vuka Stefanovia Karadia.

Banja Vrdnik
Vrdnik Banja je ljupko naselje i banjsko mesto, smeteno u severozapadnom delu Srbije, na junim padinama Fruke Gore, na nadmorskoj visini od 200 m, u okviru Nacionalnog Parka "Fruka Gora". Naseljeno sa oko 4000 itelja, Vrdnik je oaza mira i spokoja, udaljeno svega 27km od Novog Sada i 70km od Beograda.Prirodne lekovite karakteristike: Okrepljujua dejstva Vrdnika su ist vazduh, blaga klima i lekovite i rekreativne kupke sa mineralnim vodama /temperature 32,8C/, bogate sodijumom, potasijumom, kalcijumom, magnezijumom, hlorinom, sulfatima i nitratima. Medicinske indikacije: reumatizam, periferni nervni sistem, kimena korekcija i rehabilitacija, balneo-klimatska rekuperacija. Nain leenj: u sklopu banje je moderan, potpuno obnovljen Hotel "Termal"(***) . Raspolaze sa 260 lezaja, restoranima, kongresnom salom sa 500 mesta, sunanom terasom, tri zatvorena i dva otvorena bazena sa termalnom vodom od 26 do 36 C i savremeno opremljenim terapijskim blokom za hidroterapiju, elektroterapiju, kinezitrapiju, trim kabinetom, saunom, prostorom za runu i vibracionu masau. Zahvaljujui okrepljujuim banjskim karakteristikama i pridruenim uslugama u hotelu pogodna je za pripreme sportista. Zanimljiva mesta: U neposrednoj okolini nalazi se petnaest manastira s kraja 15 i poetka 16 veka, a posebnu vrednost ine Vrdnika kula iz rimskog perioda i manastir Ravanica. Zanimljiva mesta: Vrdnika Kula, Manastir Vrdnik-Ravanica, manastiri Fruske Gore, Perkov Sala u Neradinu, Sremski Karlovci.

Brestovaka banja
Banjsko Polje je naselje u Brestovakoj banji na 400 m nadmorske visine. Smeteno je u borovoj umi, u podnoju planine Crni vrh i na 8km od Borskog jezera. Brestovaka Banja

je udaljena 280 km jugoistono od Beograda. Klima Brestovake Banje je umereno kontinentalna, sa planinskim uticajem i svojstvima subalpske klime, sa oko 200 sunanih dana u godini. Prirodne lekovite karakteristike: Brestovaka Banja ima 10 izvora termomineralne vode temperature od 32 do 42C. Voda Brestovake Banje je bogata kaliumom, kalcijumom, natrijumom, magneziumom, oksidima gvoda, aluminijuma, silicijuma, hlora, ugljene kiseline, joda, broma, fosfata, nitrata, mangana, cinka, fluora i drugih sastojaka. Okruena je najveom banjskom stoletnom umom u Evropi, povrine oko 90 ha i velianstveno lepim ambijentom reice Pujice. Medicinske indikacije: Zglobni i vanzglobni reumatizam, posledice povreda hirurkih intervencija na lokomotornom aparatu, hronine profesionalne bolesti i trovanja tekim metalima, neurovegetativne distonije. Zanimljiva mesta: Nekada je ovuda prolazio put svile i bas na ovom mestu se konaarilo zbog termalnih izvora. Banju su koristili i Rimljani i Turci. Sagraeno je i tursko kupatilo, hamam, koji i danas postoji. Knjaz Milo je pre 170 godina doao u banju i sagradio konak koji je danas muzej.1856. godine sagraen je dvorac kneza Aleksandra Karaorevi. Kralj Petar I Karaorevi je 1905. godine podigao letnjikovac i prva kupatila, a 1906. godine otvoren je i prvi hotel Izletnik" i to je najstariji hotel u Srbiji. Ova banja je jedna od tri dvorske banje u kojoj su boravili lanovi obe srpske dinastije i Obrenovii i Karaorevii. Od Brestovake Banje je 38 km udaljeno arheoloko nalazite pod UNESCO zatitom iz doba Rimljana - Feliks Romulijana.

Nika banja
Nika Banja je mirno turistiko mesto na jugoistoku Srbije na nadmorskoj visini od 250 m. Nika Banja je prirodno leilite, poznato jo iz doba Rimskog carstva. Udaljena je 10 km od Nia i 255 km od Beograda.Prirodne lekovite karakteristike: Lekovitost i specifinost joj daju radonske termomineralne vode i prirodan mineralni peloid, slabo mineralizovana, zemnoalkalna hemeoterma, sa temperaturom od 36 do 38 C. Medicinske indikacije: bolesti lokomotornog aparata, kardiovaskularne bolesti, stanja posle hirurke revaskularizacije miokarda, rehabilitacija bolesnika posle ugradjivanja endoproteze kuka i kolena, zapaljenski i funkcionalni sterilitet. Nain leenja: Institut "Nika Banja" je moderna zdravstvena i nauno-istrazivaka ustanova iz oblasti reumatologije i kardiologije, specijalizovane rehabilitacije, fizikalne medicine i ortopedije. Poseduje savremenu opremu za neinvazionu dijagnostiku, leenje i rehabilitaciju reumatskih i kardiovaskularnih bolesti, kao i savremenu opremu za operativno leenje u domenu ortopedske hirurgije. Zanimljiva mesta: U blizini se nalaze dve klisure, tri manastira, nekoliko arheolokih lokaliteta i istorijskih mesta. Na putu izmeu Nia i Banje je uvena ele kula, etvorougaona kula sa 950 uzidanih lobanja poseenih glava srpskih vojnika izginulih u bici na egru 1809. godine. U blizini su otkriveni ostaci drevne Mediane, letnje rezidencije Konstantina Velikog.

Ovar Banja
Izmeu planina Ovar (985m) i Kablar (889m), reka Zapadna Morava oblikovala je i stvorila Ovarsko-Kablarsku klisuru, jednu od najlepih klisura u Srbiji. U srcu" Ovarsko-Kablarske klisure, nalazi se Ovar Banja. Smetena na 278m nadmorske visine. Od Beograda je udaljena 150 km. Odlikuje je izvanredna pejzana raznolikost i bogatstvo raznovrsne flore i faune, kao i blagorodni srednjovekovni manastiri.Prirodne lekovite karakteristike: Termalni izvori ove Banje izbijaju iz krenjaka, a predisponirani su rasedom, kojim je usmeren i deo je klisure. Temperatura lekovite vode iznosi 35 do 37,5C. Ova i homeoterma je po sastavu slabo sumporovito-jodna voda, u kojoj ima od katjona najvie kalcijuma, magnezijuma , natrijuma i kalijuma a od anjona bikarbonata i hlorida. Medicinske indikacije: Reumatska oboljenja, degenerativni reumatizam, spondiloze, artroze, posledice preloma kostiju, nervna oboljenja. Hotel "Kablar": U srcu Ovar Banje, oaze mira i tiine, jedinstvenog spoja prirode i kulturno-istorijskog naslea, nalazi se Hotel Kablar, idealna destinacija za sve koji ele da vreme za odmor i oputanje provedu u prirodi, a da pri tom sebi ne uskrate komfor hotela visoke kategorije i kvalitetne usluge. Hotel Kablar je sagraen sa idejom da prirodna bogatstva ove predivne oaze u srcu Zapadne Srbije na pravi nain priblii savremenom oveku, koji pored oputanja duha i tela ceni eleganciju i moderan stil, udoban smetaj i raznovrsnu nacionalnu kuhinju. Wellness & Relax Spa centar nalazi se u sklopu Hotela i prua maksimalne uslove za odmor, rekreaciju, relaksaciju i medicinsku rehabilitaciju. Ideja je da se prirodna termomineralna voda na najbolji nain iskoristi u cilju prevencije i leenja bolesti i najvanije ouvanja zdravlja. U ponudi Hotela Kablar su luksuzno opremljene sobe, restoran, caf bar, zatvoreni bazen sa lekovitom banjskom vodom, wellness centar sa hidromasanim kadama, saunom, prostorom za fizioterapeutske tretmane i oputanje kao i prostor za rekreaciju. U hotelu i sobnim instalacijama protie topla banjska voda. Podno grejanje odrava konstantnu temperaturu kako bi Va boravak bio to prijatniji. Zanimljiva mesta: Zbog velikog broja manastira, Ovarsko - Kablarsku klisuru nazivaju Srpska Sveta gora , i to sa razlogom. Najvei manastiri su : Vavedenje, Nikolje, Jovanje, Preobraenje, Sretenje, Svete Trojice, Uspenije, Vaznesenje, Ilinje, Blagovetenje, kao i Crkvu Svetog Save i Crkvu - peinu Kaenicu.

Pribojska banja
Pribojska Banja se nalazi na zaravni iznad Priboja, na 550 metara nadmorske visine, tako da se karakterie kao vazduna banja. Smetena je na vrhu duboke, umovite i pitome doline, okruene planinama Starovlake visije. Na severu se die Crni vrh obrastao borovom umom, a na jugu Lisja stena pod lipom i smrekom. Du leve strane Lima je planina Pobijenik.

Prirodne lekovite karakteristike: Banja poseduje nekoliko termo - mineralnih izvora. Najjau snagu ima izvor kapaciteta 70 litara vode u sekundi, koji je temperature 37C. Medicinske indikacije: hronina reumatska upala miinog sistema, neuralgije, upale i perifernih nerava, polineuritisa, ginekolokih oboljenja, posledice povreda kostiju i miia, kona oboljenja - zaceljivanje rana. Nain leenja: Ova Banja je, zbog klimatskih faktora, uz kombinaciju hidroterapije, idealno mesto sa preventivnim dejstvom kod zdravih ljudi i sportista. Vazduh u Banji je veoma ist i sve ispunjen aromatinim mirisom borovinom i omamljujuim dahom procvetale lipe. Ovo je znaajno jer je poznato da blizina uma deluju umirujue (sedativno) na oveka. Posetiocima Pribojske Banje prua se prilika da uivaju u prekrasnoj panorami Limske kotline. Zanimljiva mesta: Pribojska Banja bila je poznata starim Rimljanima i narodu srednjovekovne Srbije. Nalazei se na glavnom putu, koji je vodio iz Bosne za Carigrad, Banja je bila svratite mnogih putnika i kravana. U doba Nemanjia ovde je ve postojala ureena bolnica u kojoj je i Sveti Sava leio obolele noge. U narodu postoji predanje da se u ovoj Banji izleio kralj Uro, sin Stefana Prvovenanog (Uro Hrapavi"), koji je imao konu bolest. Stara turska kupatila potvruju da su lekovite izvore koristili i Turci dok su vladali ovim krajevima. Jednodnevni izleti do Zlatibora, Zlatara, manastira Mileeva, Potpeko i Radojinsko jezero, Lim i reka Uvac nude mnoge mogunosti za strastvene ribolovce, koji ovde provode svoje slobodno vreme.

Ribarska banja
Ribarska Banja se nalazi u centralnoj Srbiji, 210 km juno od Beograda, na 540 m nadmorske visine umovitih padina planine Jasterbac. Jednostavno je dostupna autoputem Beograd-Ni preko Kruevca (34km) kao i eleznikom linijom Beograd-Ni.Prirodne lekovite karakteristike: u Ribarskoj Banji postoji est mineralnih izvora ija temperatura iznosi od 38 do 42C. Ribarska Banja ima jedan od najsavremenijih zdravstvenih centara u Srbiji i poznata je kao jedinstvena turistika destinacija, sa ijom lekovitom vodom se mogu meriti jedino uveni izvori u francuskim Pirinejima. Ribarska Banja je proglaena banjskim i turistikim centrom Srbije, zahvaljujui bogatstvu gustih okolnih uma i istom vazduhu. Medicinske indikacije: stanja nakon kotanih preloma i operativnih zahvata, deformacije kime, kotano-zglobna oboljenja, degenerativna oboljenja, slabosti kotano-miinog sistema nastale posle povrede ili operacija, hemiplegias, hemipareses. Naini leenja: Kvalitetan hotelski i privatni smetaj na raspolaganju tokom itave godine. Bolnica je opremljena savremenim aparatima za fizikalnu medicinu i medicinsku rehabilitaciju za tretman bolesnika: Hidro terapijom, Foto terapijom, Laser terapijom, Magnetnom terapijom, Kinezi terapijom, Sono terapijom.

Zanimljiva mesta: Bogat kulturno-umetniki program "Kulturno leto u Ribarskoj Banji" nadaleko je poznat. Na otvorenoj i zatvorenoj pozornici prisutna su gostovanja kulturno umetnikih drutava iz svih delova Srbije i inostranstva, pozorine predstave profesionalnih i amaterskih pozorita, knjievni susreti, estradna i etno muzika, festivali tradionalne hrane, starih zanata i muzike, umetnike izlobe i likovne kolonije.Posebna turistika ponuda predstavlja organizovana poseta manastirima "Sv. Roman" i "Pokrov Presvete Bogorodice" u unisu, nedaleko od RibarskeBanje.

Sijarinska banja
Sijarinska Banja je smetena u Junoj Srbiji, oko 330 km od Beograda, u dolini reke Jablanice u podnoju planine Goljak, okruena gustom hrastovom i bukovom umom, koja pokriva 50 km2 okoline, pa je zatiena od jaih vetrova, a magla u ovom podruju nije zabeleena. Okolina banje je pogodna za lov, a na reci Jablanici je mogu sportski ribolov.Prirodne lekovite karakteristike: Banja ima mineralne vode temperature od 32C do 72C, kojih ima 18 na duini od 800 m, a svi su razliitog fiziko-hemijskog sastava i temperature. Postoji i radioaktivno-sumporovito blato. U banji postoji gejzer tople vode iji vodeni stub dostie visinu do 8 m i povremeni gejzer koji eruptira na svakih 10 minuta - dva jedinstvena gejzera u Evropi. Medicinske indikacije: oboljenja kotano-miinog sistema, iijas, lumbago, stomana oboljenja i bolesti creva, bolesti bubrega i mokranih puteva, pesak u mokranim kanalima, stanja posle razbijanja ili hirurkog odstranjenja kamena, upale mokranih puteva i bolesti jetre, unih puteva i pankreasa, ginekoloka oboljenja, zapaljive procese i izvesne oblike steriliteta, plune bolesti, neuroze, blae i srednje oblike eerne bolesti, konjuktiviti. Naini leenja: Leenje se obavlja u Zavodu za specijalizovanu rehabilitaciju "Gejzer" (medicinski blok sa najsavremenijom medicinskom opremom za hidroterapiju, terapiju blatom, elektroterapiju, kinezi terapiju, inhalaciju i tople kure lekovitom vodom). Gostima stoji na raspolaganju zatvoren bazen i veliki broj terena za male sportove. Hotelski i privatni smestaj na raspolaganju tokom itave godine. Zanimljiva mesta: U neposrednoj blizini banje se nalaze ostaci ranovizantijskog naselja Cariin grad - Justiniana Prima.

Soko Banja
U podnoiju planine Ozren ( 1117m ) pored reke Moravice, na 400m nadmorske visine, nalazi se Sokobanja, renomirano banjsko-klimatsko mesto. Zahvaljujui izvorima radioaktivne mineralne vode, umereno kontinetalnoj klimi bez magle i jakih vetrova, Sokobanja je izuzetno pogodna za odmor, okrepljenje i rekreaciju tokom itave godine. Okruena umovitim planinama bogatim lekovitim biljem, bez ikakvih zagaivaa, Sokobanja je oaza istog vazduha koja tradicionalno doekuje zdrave i lei

obolele.Prirodne lekovite karakteristike: Sokobanjski termo-mineralni izvori spadaju u radioaktivne akvatoterme sa osobinama termo-alkalnih voda. Temperatura vode je od 28 C do 45,5C sa visokim stepenom radioaktivnosti do 13 MJ. Radioaktivni gas radon, sa radioaktivnou od 33,7 do 50 MJ, takodje se koristi u leenju. Klima ima blagotvorno dejstvo na organizam. Medicinske indikacije: Bolesti disajnih organa, reumatine bolesti, hronina ginekoloka oboljenja, stres sindrom, neuralgije, radiokuliti, stanja posle povrede perifernih nerava, neuroze Naini leenja : Termalni izvori Sokobanje spadaju medu najradioaktivnije u naoj zemlji. Postoji ukupno 6 est ovakvih izvora. Ove radioaktivne vode koriste se u leenju za kupanje, uzimanjem vode za pie i druge terapije. Inhalacija se vri u posebnim inhalatorijumima, jaim udisanjem radioaktivnog gasa. Najei oblik leenja je kupanje u termalnim vodama. Zanimljiva mesta: tokom bogate tradicije "mondenskog banjskog leilita", u Sokobanju su dolazili na oporavak i odmor slavni pisci Stevan Sremac, Branislav Nui i Ivo Andri. U blizini je vodopad Ripaljka sa najviim vodenim slapom u Srbiji, visine 40 metara, kao i lepo ureene staze i izletniki sadraji za ljubitelje prirodnih lepota. Bovansko jezero je udaljeno 7km od Soko Banje i jedno je od najistijih u Srbiji, te pravi raj za ribolovce. Lovita Sokobanje su pravi izazov za pasionirane lovce i ljubitelje prirode, bogata retkim ptijim vrstama i visokom divljai.

Vrnjaka banja
Vrnjaka banja je najvee i najpoznatije banjsko leilite u Srbiji. Nalazi u centralnoj Srbiji, oko 200 km juno od Beograda, na nadmorskoj visini od 230m. Na Vrnjakom toplom mineralnom izvoru u vremenu od II do IV veka Rimljani su izgradili svoje leilite i oporavilite "Aque Orcinae". Sadanje ime Vrnjaka Banja je dobila po selu Vrnjci gde su mineralni izvori i pronaeni.Prirodne lekovite karakteristike: Exploatacija izvora je poela jos 1970. godine. Raspolae sa 7 mineralnih izvora od kojih se etiri koriste za balneoloku terapiju. "Topla voda" je karakteristina po tome to ima temperaturu ljudskog tela ( 36,5 C), a koristi se za kupanje i pie. Hladne mineralne vode imaju temperaturu od 17-27 Celzijusovih stepeni. Medicinske indikacije: Vrnjaka Banja je poznata po leenju eerne bolesti i bolesti organa za varenje. Naini leenja: Vrnjaka Banja obiluje toplim i hladnim mineralnim izvorima bogatim prirodnim mineralima koji okrepljuju i telo i duu. Ovde je takoe i jedini topli izvor na svetu ija je temperatura jednaka temperaturi ljudskog tela (36,5C). Vrnjaka Banja ima pet izvora, koji su svrstani u dve kategorije lekovitih mineralnih voda: tople (36,5C), ugljenokisele homeotermalne i hladne (14-27C), alkalne, zemnoalkalne i ugljenokisele. Hotel "Merkur": je poznata dravna zdravstvena institucija za prevenziju, dijagnostiku i leenje digestivnih organa i dijabetesa. Medicinske usluge obavlja strucni tim koji cini

preko 50 lekara (vecinom specijalisti i sub-specijalisti), oko stotinu iskusnog medicinskog pomonog osoblja i preko 180 strunih saradnika. Zdravstvene usluge su na raspolaganju tokom 24 sata u svim medicinskim delovima, a smetaj je obezbeen u kapacitetu od preko 850 kreveta tokom itave godine. Merkur-Milenium je najsavremeniji i najluksuzniji deo koji omoguava prijatan boravak svakom gostu, uz postojee zdravstveno-rekreativne sadraje i pogodnosti : masaa, sauna, termalne kupke, termalne terapije, whirlpool bazen, zdravstveni centar, Akva centar, parking, uredjen vrt. Tretmani : aromoterapija, laser terapija, hidroterapija, elektroterapija, magnetna terapija, fizikalna terapija, dijetalni tretmani sa posebnim reimom ishrane. Hotel-Villa"Potanski dom": Potanski Dom je zadubina Lazara Stojadinovia i supruge mu Anke. Zgrada hotela-vile je sagraena 1937. godine, od kada prua gotoprimstvo zaposlenima PTT-a Srbija, kao i svim drugim gostima zainteresovanim za ugodan odmor, prijatnu atmosferu i odlinu kuhinju. Zanimljiva arhitektonska kombinacija starinskog i modernog omogucava izuzetno prijatan boravak u prisnoj atmosferi. Hotel-Villa se nalazi u najlepem i najmirnijem delu Vrnjacke Banje. Smestajni kapacitet je 60 lezajeva u luksuzno opremljenim sobama i apartmanima, dok restoran prima do 120 osoba. Najraznovrsniji izbor tradicionalnih jela, po cemu je ovaj hotel uven, je nezaboravno uivanje svakog gosta. Smetajni kapacitet i lokacija hotela omoguuju izvanredne uslove za odmor, rekreaciju, podmlaivanje, banjske sadraje, konferencije, naune i strune skupove i kongrese, kao i kulturne dogaaje. Odlina kombinacija posveenog, mladog, iskusnog i obrazovanog osoblja je garancija prijatnog i nezaboravnog boravka. Parking prostor je dovoljne veliine za smetaj vozila gostiju. Prelepi park koji okruuje hotel je pravo mesto za uivanje u etnji, ahovskom meu ili prijatnom razgovoru. Zanimljiva mesta: Vrnjacka Banja i okolina je takoe i regija sa najznaajnijim spomenicima srpske srednjevekovne kulture, posebno manastirima sa monumentalnim fresko slikarstvom od kojih su Studenica i Sopoani (13. vek), kao svetska kulturna batina, stavljeno pod UNESCO zatitu. Krajem septembra, na upskoj berbi u Aleksandrovcu, slavi se berba groa. Vinogradi iz ovog kraja u Ulici vina nude najbolje to imaju, svuda se slui hrana, a tu je i Fontana vina i proslava berbe. Reka Morava, sa brojnim mostovima, nudi turistima priliku da doive prirodu dok plove ili veslaju niz reku. Reka je pogodna za splavarenje, kajak i manje motorne amce.

Gastronomija Srbije

SOULFOOD

SRBIJA

HRANA

SA

DUOM

Pogledaj

Srpska /nezaboravna/ kuhinja je veoma ukusna i vrhunski pikantna, te zadovoljava sva ula, neodoljivo pojaavajui apetit. Meso /posebno rotilj i razne vrste peenja /, zaini /paprika, bosiljak, ren, miroija/ i svee povre se koriste u velikim koliinama u srpskoj kuhinji, te je uobiajeno da se obrok sastoji od bar jednog jela od mesa, koje zauzima znaajno mesto meu receptima. Srpska tradicionalna jela su veoma izdana, nisu skupi njihovi sastojci za pripremu, kao i nain kuvanja. Srpska kuhinja je proistekla iz meavine tradicija pod uticajem suseda : naroito sa Mediterana /grke i turske kuhinje/, kao i austrijske, bugarske i maarske kuhinje. To srpsku kuhinju ini heterogenim kontrastom raznovrsne hrane, koja se slui od severa do juga Srbije. Srbi uivaju u kuvanju, esto koristei stare recepte, kojima uz dobru volju i dosta mate, daju novu dimenziju za uitak. Veina ljudi u Srbiji ima tri obroka dnevno, doruak, ruak i veeru, sa tim to je ruak najobimniji. U prolosti su postojali samo ruak i veera, kao u manastirima, a Nikola Tesla je pisao da je prirodno da ovek jede dva puta", te je doruak uveden u drugoj polovini 19. veka. Jedan broj jela prihvaenih na Zapadu zapravo potiu iz Srbije, kao to su: rakija, kajmak, dimljena unka-pruta, dimljena govedina i kobasice, pasulj, dem, pihtije ... Glavno jelo je esto kombinacija mesa i povra /sarma, uve, pasulj/, kukuruzni hleb /proja/, knedle sa pileom ili guijom digericom, turija, kiseli kupus, ajvar... Tokom turbulentne istorije Balkana, veinskog pravoslavnog stanovnita, te sve do dananjeg vremena, odran je autohtoni /ali skoro zaboravljen/ obiaj pripremanja hrane u sredinjem delu kue, na ognjitu i otvorenoj vatri, kao seanje na zajednika porodina okupljanja nedeljom ili proslavljenja religioznih praznika / slave/, koji postoji samo kod Srba. Kao rezultat toga su tradicionalno omiljeni predstavnici sonog srpskog rotilja, svima poznati evapii, servirani u nezaboravnim porcijama od po 5 ili 10 komada, koji doekuju svakog posetioca irom Srbije, svojim prepoznatljivim valjkastim izgledom i

neodoljivim ukusom. To je meavina usitnjenog svinjskog i juneeg mesa, zainjena belim lukom i paprikom, koja se, ispeena na rotilj ploi, slui u lepinji sa crnim lukom. Kakav samoubilaki potez pred romatnian sastanak ili velika okupljanja, zar ne? U svakom sluaju, rotilj je prisutan u svim delovima Srbije, uz najiskrenije preporuke svakom posetiocu ! Deo srpske tradicije i ponosa je i domaa hrana, pripremljena od sveih sastojaka iz privatnih bati ili sa dnevne pijace /meso, zrnevlje, povre.../ spokojno kuvana na ognjitu ili vatri u keramikim posudama. Veina srpskih jela se priprema samo na vodi, zahvaljujui postu koji je est obiaj kod Srba /zimski i letnji post, ishrana posnim danima u nedelji/ kada se ljudi povinuju razliitim pravilima posta : kada se jede riba, hrana pripremana na ulju ili samo na vodi. Pravoslavni vernici u odnosu na Zapadnu civilizaciju ne propovedaju u velikoj meri o uivanju u hrani. Prekomerno uivanje u hrani smatrano je velikim grehom, prvenstveno jer se usko povezuje sa stvarima na ovom svetu, ujedno oduzimajuci ugroenu slobodu. Ipak, pripremanje hrane i zajedniki obroci su ast Boijih darova, svih onih koji ine poseban trud za dobrobit drugih, te se nesebino davanje smatra kao jedinstvena kola ljubavi. Post, kao sopstveni izbor u pravoslavlju nam, uz molitvu, pomae da se okrenemo Bogu - Bogu koji nam je pruio sve to nas okruuje, dok mi ne moemo da mu uzvratimo. Odricanje od korienja hrane ivotinjskog porekla ini osnovu ponaanja u ishrani, te uz odricanje od loih misli, predstavlja izraz potovanja i zdravog oblika ljubavi prema Bogu, koji ima zaudjujuu prirodu apsolutne moi nad nama. /preuzeto iz edicije Osvetano vremenom Esnaf Srbija/ Slava - krsno ime je divan izraz pravoslavne vere, koja je tako duboko usadjena u srpskoj narodnoj dui. Slava je i naroito obelezje srpskog naroda, jer se proslavlja samo medju Srbima. Duboki smisao svearstva lezi u onom najuzvienijem idealu srpskog naroda idealu svetog oveka, a to je : ovek odreen od zemaljskog carstva, ovek ist od nepravde i sujete, ovek ispunjen ljubavlju prema Bogu i ljudima, ovek neustraiv pred smru, jednom reju, ovek duevan ! Kada se budu takvi sveti ljudi poeli smatrati idealom u svoj zemlji, onda ce oveanstvo biti sreno. Slava, srpski obiaj okuplja itavu porodicu, kada je obrok pripremljen tako da ukljuuje tradicionalnu hranu : "slavski kola" i "koljivo". "Slavski kola" bukvalno znai "slavska torta", mada je on zapravo mnogo sliniji hlebu. U zavisnosti od toga da li slava pada tokom posta, slavski kola se priprema bez jaja, maslaca i mleka. Vrh slavskog kolaa je ukraen znakom krsta "Goluba mira" i drugim simbolima u vezi porodice. "Koljivo" (takodje i "ito") se priprema od kuvane penice. Moze se pripremiti na raznovrsne naine, ali najuobiajeniji nain ukljuuje orahe, oraic i/ili karanfili i med. Zito je simbol Hristovog Vaskrsenja i pokojnika u porodici. U zavisnosti od toga da li je slava tokom perioda posta, ostatak posta sadrzi posna jela, a ne masna, stoga slave mogu biti mrsne i posne. Na dan slave, porodica prisustvuje crkvenoj liturgiji i prima Sveto priee. Posle liturgije, svetenika porodica poziva u svoj dom. On sluzi malu sluzbu koja podrazumeva potovanje Sveca koji se slavi, blagosiljanje slavskog kolaa i koljiva, kao i paljenje slavske svee. Iako nije obavezno, esto svetenik blagosilja kuu i obavlja malu sluzbu za pokoj preminulim rodjacima. Najee slave u Srbiji su : Sveti Nikola /pada 19. decembra/, Sveti Djordje /6.maj, Djurdjevdan/, Sveti Jovan Krstitelj /20. januar/, Sveti Dimitrije /8. novembar/. i Sveti arhandjel Mihajlo /21. novembar/. Srpska pravoslavna Crkva koristi Julijanski kalendar.

Julijanski kalendar je u nekim zemljama, naroito pravoslavnim, ostao u upotrebi do 20. veka kao nacionalni kalendar, ali je generalno zamenjen novijom verzijom, tj. Gregorijanskim kalendarom. Jo uvek ga koriste neke nacionalne pravoslavne crkve, meu kojima i Srpska pravoslavna crkva, Sveta Gora u Grkoj i Berberi u Severnoj Africi. U Srbiji, koja je, potujui tradiciju svoje Srpske pravoslavne crkva, potovala Julijanski kao zvanicki kalendar, Nova godina je 31. decembra prvi put proslavljena 1919. godine, kada je kralj Aleksandar Karadjordjevic uveo gregorijanski kalendar kao dravni. Zavod za prouavanje kulturnog razvitka, na izuzetan partner, je nedavno objavio jedinstvenu GASTRONOMSKU MAPU SRBIJE sa receptima iz raznih krajeva Srbije, koju sa zadovoljstvom predstavljamo, uz mogunost da preuzmete njen zanimljiv sadraj :

GIBANICA

Gibanica je tradicionalno i omiljeno srpsko jelo. Gibanica je jelo od nadevenog testa, pripremljeno uglavnom sa raznim vrstama sira i kajmakom. Najbolja gibanica se priprema od domaih, razvijenih kora, ali su dobre i kupovne kore. Razne vrste gibanica, kao i slina veoma ukusna jela, se mogu nai u susednim zemljama Balkana, najvie u Makedoniji, gde se obino naziva banitza, kao i u Bosni i Hercegovini, Sloveniji i Hrvatskoj. Gibanica je jedno od najpopularnijih i najznaajnijih jela u Srbiji, koje se priprema u sveanim prilikama ili jednostavno kao prijatan porodini obrok. Gibanica se najee priprema od meavine jaja i mladog i jakog sira i kajmaka, kao to je sir sa panjaka ili feta sir. Druge vrste srpske gibanice se pripremaju sa nadevom od spanaa, mesa, koprive, krompira ili luka.

PROJA

Osnovni recept: 5 oljica kukuruznog brana 3 oljice belog brana 3 jaja,3 oljice ulja 1 praak za pecivo ,1 aa jogurta 1 asa mineralne vode 1 velika kriska mladog sira /usitnjenog/ i so Sve sastojke pomeati i sjediniti u glatku masu, pei u podmazanom plehu /stranica visine min 5 cm/. Najbolje prija uz kiseli kupus i pavlaku.

PROJA SA KOPRIVOM

U Srbiji se veruje u lekovito svojstvo koprive, te se ona koristi u pripremi jela, za ispiranje kose ili kao lekoviti caj. Sastojci : 300 gr kopriva 500 gr kukuruznog brana 300 gr mladog sira 3 jajeta 100 gr ulja 1 praak za pecivo so po potrebi Priprema : Brano prosejati i dodati obarene i iseckane koprive, izgnjeen sir, jaja, praak za pecivo, ulje. Sve dobro izmeati, uz dodavanje mineralne vode po potrebi /da proja bude malo redja/. U podmazan i pobranjen pleh izliti proju i pei u zagrejanoj rerni oko 30 minuta, dok ne pouti. Sluiti toplo ili hladno /uz kiselo mleko/. PIHTIJE

Pihtije su srpsko jelo koje izgleda kao aspik. Pihtije se u Srbiji uglavnom pripremaju od manje vrednog svinjskog mesa, kao to je glava, kolenica i/ili tetiva. Neki pihtnije pripremaju dodajui dimljeno meso. Pihtije su uglavnom deo obroka u Srbiji /ili predjelo/, mada se slue i kao glavno jelo. Obino se pihtije jedu uz konzumiranje ohladjene rakije /jaka ljivovica ili kajsijevaa su odline, ali je i dunjevaa takodje izuzetna/, kao i salate iz turije /ukiseljeno povre, obino ren, paprika, ljuta paprika, zeleni paradajz i kupus/. Po receptu za pripremu pihtija, meso se opere i kuva jedno vreme, ne due od 5 - 10 minuta. Tada se voda promeni i dodaju povre i zaini /obino paprika, lovorov list, crni luk, argarepa, celer/. Smesa se kuva dok meso ne pone da se odvaja od kostiju, kada se meso otkosti i masa procedi. Pihtijasta smesa se sipa u plitke posude. Dodaje se beli luk, kao i argarepa ili paprika iseena na kolutove, ili nesto slino kao dekoracija. Ostavlja se na hladnom, u friideru ili napolju /poto se pihtije tradicionalno u Srbiji pripremaju tokom zime/. Smesa se upihtija /elatinozna masa/ i moze se sei na kocke /esto se kae da se dobre pihtije seku kao staklo/. Kocke pihtija se po ukusu mogu posuti suenom crvenom paprikom pre serviranja /alevom paprikom/. AJVAR

Ajvar je pikantan specijalitet od ukuvanog povra, posebno prijatanog ukusa, iju osnovu ine iljata crvena paprika, plavi patlidan, beli luk i ljuta paprika. Popularan je na itavoj teritoriji Balkana. Zavisno od kvaliteta paprike i dodate koliine ljute mlevene paprike, postoje tri vrste ajvara - blag, srednje ljut ili vrlo ljut. Ajvar se koristi kao namaz na hleb ili sendvi, kao glavni dodatak jelima sa rotilja ili peenom mesu ili kao salata. Ime potie od turske rei hayvar to znai usoljena ikra. Priprema ajvara je donekle teka, jer iziskuje dosta pipavog posla rukama, pogotovo za ljutenje paprike. Po tradicionalnim obiajima, ajvar se priprema s poetka jeseni, kada crvene paprike ima u izobilju i najboljeg je kvaliteta. Paprika i patlidan se peku ucelo na plotni, poretu na drva ili na otvorenoj vatri rotilju ili u penici. Ispeene paprike moraju malo odstojati u zatvorenoj posudi, da se ohlade i mogu lake ljutiti. Nakon toga se paljivo oljute i izvadi se seme iz unutranjosti. Tako obradjene se melju ili seckaju na sitne komadie /ova varijanta je poznata kao pinur/. Na kraju se smea sa svim dodatim sastojcima /beli luk, ulje/ kuva nekoliko sati u velikim posudama, da bi isparila sva voda, kao i da se podstakne kasnija pasterizacija. So i sire /po elji/ se dodaju na kraju i vrela smesa se sipa direktno u staklene tegle, koje se odmah zatvaraju. Ajvar ovako pripremljen se koristi tokom itave godine /iako u mnogim domainstvima zalihe ne traju ni do prolea, zbog svee salate koja pristie, te se ajvar uglavnom koristi kao zimska sezonska hrana/. Najbolji ajvar se pravi kod kue, gde je jedino mogue precizno runo ljutenje paprike i vaenje unutanjosti, zbog posebno prijatnog ukusa koji se dobija odstranjivanjem ukusa opne paprike. Industrijska proizvodnja ajvara u Srbiji je skromna, jer ona iznosi svega 640 tona godinje. KAJMAK

Kajmak je srpski autohtoni svei mleni proizvod bogatog ukusa, slian obranom mleku. Kajmak se koristi na itavom Bliskom Istoku, u Jugoistonoj Evropi, Iranu, Afganistanu, Indiji i Turskoj, a u Srbiji je veoma cenjen i omiljen kao neizostavno predjelo ili prilog. Proizvodnja kajmaka se vri postepenim zagrevanjem sveeg mleka do temperature kljuanja, te kuvanjem na laganoj temperaturi nekoliko sati. Kada je kuvanje zavreno, mleko se rashlauje i sa povrine se skida gornji sloj, te ostavi da blago fermentira i sazri nekoliko sati ili ak par dana. Kajmak sadri visok stepen masnoe, ak oko 60%, i gustog i kremastog je sadraja, iako ne sasvim kompaktan, zahvaljujui mlenim proteinskim vlaknima. Kajmak ima bogat ukus, srednje kiselkasto-gorak, zavisno od duine zrenja. U Srbiji se kajmak uglavom proizvodi u domainstvima, na tradicionalni nain i moe se kupiti na pijacama. Industrijska proizvodnja kajmaka u Srbiji je neznatna i ne dostie kvalitet kune proizvodnje. Najbolji kajmak u Srbiji potie iz brdsko-planinskih krajeva, gde se stoka uzgaja na mirisnim panjacima. Zlatiborski kraj i podruje jugozapadne Srbije su najznaajniji proizvoai kvalitetnog kajmaka u Srbiji. Kajmak se koristi kao odlino predjelo, ali i kao dodatak jelima. Najjednostavniji recept je lepinja sa kajmakom, koja se jede za doruak ili kao uina. Razni specijaliteti srpske kuhinje takoe sadre kajmak, kao jedan od osnovnih sastojaka. To su pljeskavica sa kajmakom (srpska verzija hamburgera prelivena otopljenim kajmakom) ili ribi u saftu (telea pleka krkana sa kajmakom).

KULEN

Kulen je vrsta zainjene kobasice, proizvedene po tradicionalnoj recepturi, od usitnjenog svinjskog mesa. Kulen se proizvodi u Vojvodini i Slavoniji. Meso za kulen je bez veih koliina masnoa, a ukus uglavnom dosta ljut. Crvena paprika daje kulenu aromu i boju, dok se od drugih zaina koriste crni biber i beli luk. Usitnjeno meso se uglavnom utisne u debelo svinjsko crevo, da bi se dobili komadi prenika oko 10cm i duine do oko 30 cm, koji su teine oko 1 kg. Komadi kulena se sue na dimu posebnih vrsta drveta nekoliko meseci i nakon toga stoje na vazduhu takoe par meseci. Ovaj proces nekada moe trajati i do 1 godine. Kada se smesom za kulen pune tanja creva, vreme suenja i dimljenja je krae, te se gotov proizvod dobija za krae vreme. Kulen se tradicionalno uobiajeno proizvodi u vreme svinjokolja /klanja svinja/ svake jeseni, u gotovo svim, ako ne i svim seoskim domainstvima u Srbiji. Tokom zime kulen zri, ali se koristi i onaj koji jos nije sasvim osuen, jer je jestiv /iako dosta ljutog ukusa/. Kulen ostaje jestiv i tokom naredne godine, do sledeeg leta i predstavlja pravu poslasticu za gurmane.

SARMA

Sarma je naziv za zavijeno vinovo ili kupusovo lie, uobiajeno za podruja jugoistone Evrope i susednih regiona. Sarma se kao tradicionalno jelo priprema u Armeniji, Bugarskoj, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Grckoj, Maarskoj, Makedoniji, Crnoj Gori, Rumuniji, Srbiji, Sloveniji, Turskoj, Ukrajini i drugim zemljama bliskim po geografskoj poziciji i obiajima. Sarma na turskom znai uvijanje ili zavoj i slina je specijalitetu dolma koji se slui u Turskoj. Mleveno meso /obino telee, svinjsko i junee, ili kombinacija ove tri vrsta mesa/ sa pirinem, lukom i raznovrsnim domaim zainima /medju kojima su i biber i so/ se zavijaju u iroke listove sveeg ili kiselog kupusa/koji se kiseli od 6 do 8 nedelja i autohtono je srpsko jelo !/ ili vinovog lia ili irokolisne bokvice. Ova smea se nakon zavijanja u sarmu, uz dodatak dimljenog mesa ili/i komada dimljene slanine, krka nekoliko sati. Iako su kulinarski recepti razliiti u odnosu na geografski kraj gde se sarma priprema, sigurno je jedan od najpoznatajih lagano kuvanje sarme u dubokoj keramikoj posudi. Poseban sastojak sarmi, zaprka /brano na masnoi koje se zagreva dok ne porumeni/ se dodaje kao zavrnica pripreme sarme. Vegetarijanska sarma ili ona koja se priprema od ribljeg mesa su takoe u upotrebi. Za razliku od mnogih kultura istone Evrope, upotreba listova kiselog kupusa koja sarmi daje kiselkasti ukus, preovladava u kuhinjama naroda jugoistone Evrope. Krajem jeseni, porodica obino priprema kupus za kiseljenje, u obliku celih glavica kupusa kojim se zavija sarma ili sitno rendanog kupusa, koji se takodje koristi u pripremi tradicionalnih srpskih specijaliteta, medju kojima je podvarak najpoznatiji. Kiseli kupus je jedno od autentinih jela u Srbiji i veoma omiljen kao salata ili u pripremi sarme. Druga vrsta sarme je ona zavijena u vinovo lie, razliita po veliini i ukusu. Kako je sarma od kuselog kupusa veoma jako i teko jelo, ona se koristi tokom zime. Sve vei je broj onih koji je pripremaju sa maslinovim uljem i drugim zdravijim vrstama masnoe, umesto svinjske masti. Ponekad se sarma slui sa palentom ili pire krompirom. Druge mogue kombinacije su sa dodatkom pavlake, jogurta ili rena. Uvijena sarma sa dodatkom paradajz soka, koja se koristi uglavnom u severnoj Americi, nije uobiajena u jugoistonoj Evropi. Za razliku od svoje poljske ili ukrajinske sestre, u sarmi naroda jugoistone Evrope preovladava meso, gotovo bez pirina, koji je u upotrebi tek u skorijoj istoriji. Originalno, sarma se u

Srbiji nekada spremala sa dodatkom jema. Gotovo je nemogue pripremiti sarmu za mali broj gostiju, jer se ona, kao omiljeno jelo u Srba, slui u velikim porcijama. Ceo lonac pun sarmi se obino priprema za itavu porodicu. Sarma je veoma populno /omiljeno/ jelo u Srbiji i obino se slui kao jedno od glavnih jela na svadbama. EVAPI /EVAPCII/

evapii su naziv za omiljeno jelo na Balkanu. To su male kugle od mlevenog mesa, peene na rotilju, u Bosni od mlevenog juneeg ili ovijeg mesa, u Srbiji i Makedoniji od mlevenog svinjskog i juneeg mesa. Obino se slue kao glavno jelo, u Srbiji u lepinji, u Bosni u somunu, sa iseckanim crnim lukom, kajmakom, mladim sirom i sl. Naziv evapii potie od turske rei kebab. Smatra se da su najbolji evapii iz grada Leskovca, na jugu Srbije, koji se sastoje 100% od teleeg mesa i serviraju u lepinji. Leskovani kau da je najbolji nain za peenje evapa /evapia/ kada se koristi rotilj na umuru, iji je razmak izmedju ica rotilja tano osam milimetara. Oba izraza /evapii i evapi/ su odomaeni u srpskom jeziku, dok se u drugim delovima zemlja evapii prave od meanog mlevenog svinjskog i juneeg mesa. U Bosni su evapi jelo koje obino povezuju sa podrujem bive Jugoslavije. Bosna i Hercegovina je republika koju najee prepoznaju po obelejima i uticajem Otomanskog carstva, medju kojima su i evapii. Neke od lokacija poznatih po svojim odlinim evapima su Ba-Carija u Sarajevu i Banja Luka. Cuveni banjaluki evap je vieslojno meso, obino 4 reda evapia koji su spojeni. Neki najvie vole makedonski kebab, jer je to varijanta evapa od svinjskog i juneeg mesa. Jelo koje se obino sastoji od 5 do 10 komada se slui samo sa belim hlebom, seckanom svezom paprikom, lukom i solju. Na starom turskom bazaru u Skopju, u Bitolju ili drugim krajevima Makedonije se moe probati izvrsna desetka /10 komada evapia je veoma popularno jelo/. Tokom ezdesetih godina, naziv evapii se, kao uveni specijalitet proirio na itavu

obalu Jadrana. Poetkom sedamdesetih godina, evapii su postali poznato jelo na brzaka , kako na Balkanu, tako i u Americi i itavoj Evropi. PASULJ

Srpski pasulj je jedno od najomiljenijih domaih jela u Srbiji. Pasulj se u Srbiji priprema na nekoliko naina, kao orbast pasulj ili supa of pasulja, na vegetarijanski ili "vojniki" nain. Pasulj se kuva sa lukom, lorberovim listom, crvenom paprikom, crnim biberom i mesom, komadima slanine i dimljenim rebrima. Kad je gotov, pasulj se "ukuva" zaprkom. Pasulj se u Srbiji obino servira sa kobasicom, krmenadlom ili dimljenim mesom. Svea salata je obavezna kao prilog pasulju - preporuka je slatki kupus ili peene paprike u ulju, sa belim lukom. Pivo ili pricer od belog vina idu odlino sa ovim srpskim specijalitetom. Kada se peenjem u rerni "istiti" tenost iz skuvanog pasulja, dobija se prebranac, takodje omiljeno domae jelo srpske kuhinje. Pasulj prebranac je odlian tokom posta, i slui se topao ili kao ukusno hladno predjelo, zapeen u keramikoj posudi...

SVADBARSKI KUPUS sa dimljenim mesom

Sastojci za pripremu : 3 kg kiselog kupusa /sitnije glavice/, 1 kg govedjeg mesa, 2 papka i svinjsko uvo, 200 gr dimljene slanine, 300 gr dimljenih sv.rebara, 3 glavice crnog luka, 4 crvene paprike, perun i celer list, crni biber u zrnu. Pripremanje i kuvanje : Kupus oprati u dve vode, odbaciti spoljanje listove i svaku glavicu presei na osmine. Koren kupusa odstraniti i svaku osminu presei na tri dela. Meso i ostale sastojke isei na vee komade. Luk isei na kockice, papriku na kolutove, dodati aku iseckanog perunovog i celerovog lista. Slagati u lonac red kupusa, preko njega malo luka, perunovog i celerovog lista, nekoliko zrna bibera i od svake vrste mesa. Ponoviti dok se ne potroe svi sastojci a zavriti slaganje na vrhu kupusom. Naliti hladnom vodom i staviti na jau vatru da provri. Temperaturu smanjiti i lagano kuvati /krkati/ poluotvoreno nekoliko sati, najbolje u zemljanom loncu. Kau da je najbolji svadbarski kupus u Gui, uz trubae !

DUVAN-CVARCI

Duvan-varci su otmenija vrsta klasinih varaka, onih tvrdih koji se, kao sporedni proizvod dobija pri ceenju masti, a nekada ih je jela samo sirotinja. Dakle, duvan-varci su varci koji se dobijaju duim kuvanjem, prenjem i ceenjem, dok se ne raspadnu i dobiju zlatnu boju. Puna "ranija" se nalije vodom, to se kuva est-sedam sati, dok meso ne otpadne sa kostiju i postane kaasto. Onda se sve kroz platno cedi stegama, varci se rastresu i usole, te postanu hrskavi. Duvan varci su omiljeno predjelo na srpskim trpezama, koji se, topli ili hladni, jedu uz kajmak, sir, salatu iz turije ili sveu salatu i toplu lepinju.

PILEI PAPRIKA

5 pileih etvrti, svaka oko 600gr 200 gr iseckanog crnog luka 150 gr suncokretovog ulja ili masnoe 150 gr paradajza, iseenog na krike 150 gr svee crvene paprike, iseene na komadie 400 gr pavlake 30 gr brana 1 kaiica ljute paprike 1 glavica belog luka, isitnjena Pripremanje : Dinstati crni i beli luk na masnoi, dok ne porumeni. Dodati ljutu papriku, pilee meso i malo vode i dinstati na blagoj temperaturi. Dodati paradajz i sveu papriku. Kada je meso gotovo, izvaditi sve kosti i ostaviti na toplom mestu. Procediti kroz cediljku i preliti preko mesa, garnirati paprikom i paradajzom. Pilei paprika sluiti sa domaim testom ili knedlama. PUNJENA PAPRIKA

Punjena paprika (Srbija, Bosnia i Hercegovina i Crna Gora), Polneti piperki (Makedonia), Pulnena paprika/Pulneni chushki (Bugarska) ili Ardei umpluti (Rumunija) je omiljeno jelo na Balkanu, koje obuhvata paprike, punjene meavinom mesa i pirina. Na Balkanu postoje mnoge vrste punjenih paprika, te se ovo jelo esto nalazi na jelovniku stanovnika Balkana. 12 crvenih paprika ilje' ili 10 crvenih babura 1 manja glavica crnog luka 1 do 2 argarepe, sitno narendane nekoliko peuraka, iseckanih na kockice

1 stabljika celera, sitno iseckana 2 olje sojinih ljuspica ili 1 olja opranog pirina 2 paradajza so, biber ulje sok od paradajza ili voda Recept za pripremu punjenih paprika : Paprike oprati, isei im stabljike i izvaditi seme, pa ih poreati u vei pleh. Na ulju propriti iseckan crni luk, argarepu, peurke i celer, pa u to dodati 2 olje sojinih ljuspica, prethodno potopljenih u vruu vodu i oceenih. Umesto soje, moe se dodati i pririna. Posoliti, pobiberiti po ukusu, dobro sjediniti, pa dobijenim nadevom puniti paprike. Otvore zatvoriti kapicama' od paradajza, preliti sokom od paradajza ili vodom da ogreznu i pei na umerenoj vatri, oko sata. MUSAKA OD KROMPIRA

Iako na Zapadu veruju da musaka potie iz Grke, musaka je tradicionalno jelo koje se uglavnom priprema na Balkanu i Bliskom Istoku. Na ulju izdinstati luk, beli luk i u to dodati mleveno meso. Kada je gotovo dodati so, biber, brano i zain, nastaviti sa dinstanjem i kada je gotovo dodati paradajz i malo supe i jo malo prokuvati. Zatim dodati malo muskatnog oraia i ostaviti da se kuva na laganoj temperatauri oko 30 minuta. Dok se umak kuva, pripremiti krompir. Oistiti ga i oprati pa isei na kolutove. Proprziti ga na ulju da malo porumeni i izvaditi ga da se ocedi od vika ulja. U posudu za peenje na dno sloiti jedan deo krompira, zatim staviti meso i preko drugi deo krompira. U posebnoj posudi umutiti jaja, brano, pavlaku, mleko, mineralnu vodu i malo soli. Sloenu musaku preliti ovim umakom i staviti da se pee u rernu. Posle 20 minuta izvaditi musaku i isei je na kocke. Zatim vratiti u rernu da se jo pee oko 20 minuta. Kada je musaka gotova,

posuti je seckanim perunom i sluiti dok je topla, uz zelenu salatu ili neku drugu sveu salatu. Za pripremu musake je potrebno: 2 g krompira, 500 g meanog mlevenog mesa 1 glavica luka, 2 ena belog luka, 1 argarepa 50 g paradajz koncetrata, 3 dl ulja, so, biber malo muskatnog oraica, nekoliko listova peruna Preliv: 4 jaja, 50 g brana, 1 pavlaka 1 dl mleka, 1 dl mineralne vode

BELMU NA PLANINSKI NACIN - Zabeleio Miroslav Mladenovi, lokalni etnolog

Belmu /beli mu/ je pastirski obrok i jedinstveno ukusan specijalitet Istone Srbije. U vreme Djurevdanskih dana, jedan dan pre Djurevdana, urevtina, u selima brdsko planinskog dela vlasotinako-crnotravskog kraja, bere se cvee, pletu venci, pravi belmu i vri odluivanje jagnjadi. Na Premlaz, jaganjci su se odluivali i poinjala je mua ovaca i obavezno pripremao belmu, da ovce i te godine imaju vie mleka. Taj dan ovara u ovom kraju se proslavljao na mestu gde se slavio urevdan, tako to se od mleka pomuenog i belo-kukuruznog brana pravio belmu na ovakav nain : U grupama planinskih zaseoka, uvee se pomuzu ovce, potom podsiri mleko i iz cedila izvadi mladi neslan sir, koji se pre stavljao u kotao. Potom se kotao stavljao na vatru i stvaranjem kaaste mase, obavezno se stavljalo belo, nekad i uto kukuruzno brano (proja) i potom zasolilo i varjaom - drvenom kaikom mealo i kuvalo dok se potpuno ne ispari voda. Takva kaasta masa - belmu, posle kuvanja na vatri, sluio se na livadi ili za sovrom. Tako se proslavljao dan ovara - poetak mue ovaca, koja je trajala sve do jeseni. Ovaj recept za belmu je jedinstven na Jugu Srbije, a postojao je i u selima Zaplanjapodnoja Suve Planine. Danas se belmu esto priprema na isti nain, ali na sporetu. U posudu sa debljim dnom stavite sir i na laganoj vatri meajte dok se ne rastopi i pone da "kona". Dodati brano u mlazu, meati da masnoa izae na povrinu. Dobie se smesa nalik na kaamak, ali meka. Jedite smesta, dok se pui... Posluivanje belmua Za belmu je potebno imati stvarno prvoklasni beli sir, a ne sme biti stariji od dva dana...Kazu da koji muski jede belmu, zdravu hranu od sira i kukuruznog brasna, bude lep do starosti, kada mu kosa pobeli...Prijatno !

Sastojci za pripremu belmua 1 kg mladog, nesoljenog, najbolje ovijeg sira 400 gr kukuruznog brasna, ne palenta STARI RECEPT BELMU NA SREDORSKI NACIN - zabeleili: Savi Aleksandra i Miroslav Mladenovi Sastojci : 1 l mleka, 200 grama sira mladog, 10 grama soli, pa se to sve stavi da se kuva obavezno u bakarni kotao na ognjite, mea se varjaom, potom kada se masa iskuva, dodaje se kukuruzno brano po potrebi. Kada se meanjem to sve skuva, onda se sipa u bakarni plek (tepsiju) i kada se ohladi, onda se sece na "kocke" i slui uz trpezu. Kaziva: Savic Slavica (60.g) selo Sredor, 2002.godine BELMU NA KALANSKI NAIN - Zabeleio: Miroslav Mladenovi lokalni etnolog Uzme se sremu biljka (divlji beli luk) pa se skuva orba, koja je dobro usoljena-onda se se tome doda ovje mleko, mlad sir i kukuruzno brasno, pa sve to mea varjaom (drvenom kaikom) i dobro iskuva u kotlu na ognjitu. Moe i danas da se spravlja na poretu na drva. Planinska biljka sremu (ima je iznad 800 metara nadmorske visine) belmuu daje ukus, a belmu se pravi na dan djurdjevdana, kada je i premlaz. Kada se ohladi spremljeni belmu, onda se jede. Zapis iz sela Kalna-Crna Trava. GOMBOCE SA SLJIVAMA

Gomboca je poslastica vezana za detinjstvo i seanja na bake, koja se nikako ne proputa... Sastojci za pripremu gomboca : kg krompira 2 jaja brasno

ulje ili mast prezla secer Priprema gomboca : u brano se dodaju umuena jaja, obaren i izgnjeen krompir i malo vode, pa se sve dobro izmea i zamesi. Testo se oklagijom razvue i isee na parie veliine ca 5 cm. U testo se ubaci ljiva bez kotice i oblikuje u okruglu gombocu. Gomboce se kuvaju u zasoljenoj vodi 10 - 15 minuta. Skuvane gomboce se uvaljaju u smesu eera i prezle. Gomboce se slue tople.

RETE /PITA BUNDEVARA

sastojci: KG BRASNA 1 JAJE MALO SOLI Zamesiti glatko sa malo mlake vode /po potrebi/. Podeliti testo na 2 3 jufke i ostaviti malo da se odmori. Ponovo premesiti testo i razvlaiti na stolu tanke kore, od prethodno malo zamaenih jufki. FIL kg izrendane bundeve 250 gr eera 2-3 kaike masti malo cimeta, malo vanile malo mleka Kada se rete /pita/ zavije, premae se pavlakom i pee dok porumeni.

VEKNICA OD SIRA

Za testo je potrebno: 10g kvasca 3 umanceta 200g masti 1 kaika eera 1 kaikica soli 3dcl mleka oko 500g brana Nadev: slan 500g sitnog sveeg sira so po potrebi 2-3 jajeta slatki nadev: 500g sveeg sira eer suvo grodje Priprema: U 1dcl mlakog mleka sa eerom rastopiti kvasac. Kada smesa nadodje pomeati je sa branom, umancima, masti i napraviti meko testo. Potom testo razvui oklagijom i napraviti tri jufke, pa premazati nadevom. Vano je to uraditi odmah, dok testo ne naraste. Uvijte u oblik trudle i stavite u pleh / pleh ne treba da maete, ve moete staviti samo pek papir/. U plehu ostavite testo sat vremena da se veknica skoro udvostrui. Pecite na temperaturi od 180C dok veknica ne porumeni.

POVRE

Izobilje boja i ukusa ; paradajz, paprika, luk kupus, patlidan, luk, tikvice svako sa svojom zasebnom priom, znaenjem i aromom, a iznad svega zdravstvenim sadrajem, svee, kuvano ili peeno, u srpskoj kuhinji imaju veliki znaaj i kao kombinovano glavno jelo i kao neizbeni prilog. ZIMNICA /turija/

U srpskim domainstvima se povre, fizikom i termikom obradom, uz dodatak zaina, tradicionalno prirema za zimski period. Toliko odomaena, oboavana i neizostavno prisutna u svakom obroku, zimnica predstavlja svojevrsno remek delo na srpskim trpezama, odajui konzumnu upeatljivost i stilsku vizuelnost.

VOE

Ta harmoninost ukusa sveeg voa, koja svojom blagorodnou omoguava upotrebu u razliitim oblicima, kroz svee nektarske sokove i najrazliitija vina i rakiju, sueno, a isto tako i pripremljeno za zimu kao kompot, pekmez, dem ili kao slatko, za uspean poetak dana... SLATKO

Slatko pripremljeno od svakog voa pojedinano /najbolje kada su u pitanju umski plodovi ubrani iz iste prirode/, spektar je najrazliitijih poslastica, a iznad svega ustaljeni izraz dobrodolice u kuu domaina.

RAKIJA

Plodovi stabla ljive, kruke, jabuke, kajsije, oraha, okota vinove loze i razne lekovite trave koje generacijama rastu u krugu domainstva, svoju specifinu vrednost iskazuju kroz proizvodnju rakije, otrog alkoholnog napitka, ija se receptura prenosi sa kolena na koleno i ini neizbean element dobrodolice u Srbiji. Simbolino domaa rakija predstavlja eliksir zdravlja, ali samo ako se pije uz potovanje, uz zdravicu iveli ili uzdravlje. Rakija se pije iz fraklia ili malih aica, ali VEOMA retko na iskap. 1 aica reda radi, 2 aice taman, 3 aice maloZIVELI !

Folklor Srbije

Srbija je jedna od kulturno najraznovrsnijih zemalja Evrope, sa raskono bogatim kulturnim nasleem. Granice izmeu nekadanjih velikih carstava su presecale teritoriju dananje Srbije kroz duge periode istorije: izmeu Istonog i Zapadnog dela Rimskog carstva i izmeu Otomanskog i Austrijskog Carstva /kasnije Austro-ugarske monarhije/. Kao posledica toga, severni deo zemlje ima kulturoloke odlike centralne Evrope, a juni deo Srbije ima mnogo vie orijentalnog uticaja. Naravno, oba regiona su uticala jedan na drugi, tako da se razliitosti izmedju severa i juga proimaju do odreenih nivoa, inei posebno zanimljivu kulturnu riznicu Srbije.

Srpske narodne nonje


Saznanja o svojstvima tradicionalne odee zasnovani su na prouavanjima materijala iz 19. i prve polovine 20. veka. Raniji periodi, u pogledu odevanja seoskog stanovnitva u Srbiji, to je sluaj sa veinom zemalja jugoistone Evrope, odnosno na Balkanskom poluostrvu, manje su poznati zbog nedovoljno ouvanih materijalnih dokaza i drugih vrsta podataka. Meutim, fragmentarna graa iz ponekih ranijih vekova (arheoloki nalazi, pisani i likovni izvori) i poznati tokovi istorijskih, drutvenih i kulturnih zbivanja, donekle omoguuju osvetljavanje porekla ponekih odevnih elemenata aktuelnih u 19. i 20. veku, a retko i rekonstrukciju pojedinih celina iz prolih epoha. U sagledavanju razvoja etnike odee i u tumaenju i sticanju sveobuhvatnih saznanja o odlikama odevnih sadraja u 19. i prvoj polovini 20. veka, nezaobilazna su - uz temeljnu staroslovensku, odnosno starosrpsku tradiciju - uvaavanja paleobalkanskog, zatim vizantijskog i srpskog srednjovekovnog sloja, tursko-orijentalnog nanosa i strujanja iz evropskih zemalja, koja pripadaju relativno novijem vremenu. Sa manjim ili veim udelom svi ti kulturni uticaji, ije je utemeljenje i irenje bilo povezano sa istoriskim zbivanjima -

koja su u nekim periodima izazivala vee ili manje migracije stanovnitva - ugraivali su se i u odeu. Stoga se u njoj, osim obeleja vremena u kome je stvarana i noena, nalaze i tragovi iz prolih vremena. Na formiranje odevnih osobina, pored kulturno-istorijskih inilaca kroz vreme i prostor, znatno su uticali priroda tla i klimatski uslovi koji su pruali odreene pogodnosti za razvoj jednog ili vie naina privreivanja, iji su proizvodi inili osnov ivota i svih prateih elemenata. Kultura planinaca i mahom stoara, zatim kultura ravniara i zemljoradnika, a u oblastima brdsko-ravniarskog podneblja proimanje stoarske i ratarske kulture, uslovili su stvaranju specifinih odevnih oblika. Sve to su na samosvojan nain transponovale generacije anonimnih stvaralaca, iskazujui kreativnost, znanje i iskustvo u oblikovanju odevnih obrazaca primerenih uslovima ivota i sredine. Prema ustaljenoj podeli rada u porodinim zajednicama, osim pojedinih odevnih oblika i nakita koji su bili proizvod zanatlija, odeu su gotovo u potpunosti rukotvorile ene za svoje ukuane. Njihov posao obuhvatao je radove oko gajenja i obrade tekstilnih sirovina, bojenje, tkanje platnenih i vunenih tkanina, pletenje, krojenje, ivenje, ukraavanje vezom, ipkom i drugim apliciranim ukrasima. Iskustvo, tradicija i umee prenosilo se sa stari.jih na mlae, s kolena na koleno. Analiza raznovrsne odee pokazuje odreene posebnosti u spajanju funkcionalnih, likovnih i estetskih osobina na irim prostorima. Isti ili slian nain privreivanja, uslovljen geografskom sredinom, zatim isti ili slian istorijski, drutveni i kulturni razvoj, uticali su na stvaranje srodnih odevnih sadraja u okviru veih kulturno-geografskih zona, kao to su: centralnobalkanska, dinarska i panonska. U svakoj zoni s obzirom na materijal za izradu i ukraavanje odee koji je sredina pruala, zatim na krojne oblike, nain ukaraavanja, kao i na odevnu tradiciju i kulturne slojeve, javljaju se mnoge varijante koje, s jedne strane, sadre osnovne odevne odlike tipa kome pripadaju a, s druge strane, pokazuju vee ili manje podrune i lokalne razlike, kako kod veinskog srpskog stanovnitva, tako i kod manjinskih etnikih zajednica. Vano je istai da rasprostranjenje osnovnih tipova odee nije strogo ogranieno, nego da izmeu njih postoje prelazni pojasevi u kojima se odlike dodirnih zona meusobno proimaju. Isto tako, kulturnogeografske zone prostiru se, osim u Srbiji, i u susednim zemljama balkanskog, panonskog, dinarskog i mediteranskog prostora u kojima Srbe, koji ive u zajednici sa drugim narodima, takoe odlikuje odea pomenutih tipolokih grupa. Centralnobalkanska zona Etnika odea centralnobalkanske zone u Srbiji rasprostire se u njenim istonim i junim krajevima i u oblastima Kosova, Metohije i Rake. Na toj prostranoj teritoriji smenjuju se nizijski, brdroviti i planinski predeli, a odea predstavlja spoj zemljoradnikih i stoarskih odevnih elemenata, s ouvanim tragovima staroslovenske, starobalkanske, srpske srednjovekovne kulture vizantijskog nanosa i trusko-orijentalne kulture. Karakterie je izduena vizuelna forma odevnih celina, botatstvo suptilnih i raskonih ukrasa savrene izrade i fino slaganje boja. U svim krajevima, pored zajednikih sadrajnih i likovnih svojstava, odea pokazuje dosta podrunih i lokalnih razlika, koje se u nekim elementima iskazuju i prema etnikoj pripadnosti. Kao zajednika karakteristina odevna obeleja javljaju se, sve do prvih decenija 20. veka, gotovo iste vrste materijala domae izrade - prevashodno konopljano, laneno i pamuno

platno, sukno (vunena valjana tkanina) bele i tamnosmee boje, vunene i pamune tkanine, esto sa utkanim prugama i sitno sloenim geometrijskim ornamentima, kao i nepreraena i preraena koa. Koriene su i neke tkanine fabrike izrade kao i proizvodi istonjakih svojstava. U srpskom odevnom korpusu platneni i raznovrsni vuneni i sukneni haljeci, i pored velike raznoobraznosti vizuelnog izgleda veinom sadre iste ili sline krojne odlike. U svim sredinama u enskoj, kao i u mukoj odei, platnena koulja u obliku ravno krojene tunike sa rukavima, osnovni je donji i gornji haljetak. Gotovo svuda enska dugaka koulja je iste irine, sa jednim do dva klinasta proirenja po stranama, izuzev na Kosovu, Metohiji i u oblasti Rake (centri srpske srednjovekovne dravnosti), gde se koulja razvila u iroku zvonoliku haljinu sa deset i vie klinova. U tom razvijenom obliku, sa izrazito bogatim vezenim dekorom koji se susree i u drugim krajevima i na drugim predmetima, kao i u slaganju ornamenata, vidljivi su odblesci srednjovekovnog tekstila srpskih valstelinskih odora. Vez savrene izrade, sa istananim smislom za povezivanje raznih oblika geometrijskog, kao i stilizovanog biljnog ornamenta, smeten je na vidljivim delovima koulje - rukavima, prsima sa okovratnikom i po ivici koulje. Navezeni motivi najee su slobodni, ali ih ima i sa ispunjenom pozadinom. Za vezenje se koristila vunena prea, vrlo esto crvene boje u vie nijansi. U nekim sredinama, crvena boja je samostalno zastupljena, u drugim oblastima ukomponovana sa drugim bojama, ili sa srebnim i zlatnim nitima, uz dodavanje perlica, ljokica i kianki. Nasuprot ovom preteno crvenom i srmenom ukrasu koji obilno prekriva grudi i rukave koulje, regionalno rasprostranjenom mahom u junim oblastima, polihromni vez svetlih i tamnih tonova, diskretnije primene, krasio je koulje u ostalim predelima. Druga odevna karakteristika koja zanaajno tipoloki definie ensku odeu centralnobalkanske zone je suknja, oblikovana od dve popreno sastavljene pole, nabrana i otvorena celom duinom. Podjednako su je nosile devojke, neveste i udate ene. Javlja se u dve osnovne varijante. Boje, zaprega (kratka enska suknja, otvorena celom duinom), koja pokriva samo bokove ili dopire do kolena, ornamentaisana vezom ili preteno utkanim raznobojnim arama zastupljena je u oblastima Kosova, Metohije i Rake. Druga, futa, vutara (znatno dua suknja), koja see skoro do ruba enske koulje, otvorena celom duinom, prugaste ornamentike, bila je rasprostranjena u veini drugih krajeva centralnobalkanske zone. Istovremeno, osoben izgled celokupnoj odei u jugoistonoj Srbiji, davao je sukman, litak, manovil (neproseena haljina bez rukava), izraena od vunene tkanine crne boje i u letnjoj varijanti od konopljanog platna sa bogatim vezenim dekorom. Ovoj neproseenoj haljini, poznatoj i kod drugih slovenskih naroda, pripisuje se staroslovensko poreklo. Neizostavni delovi odee su tkani pojas i vunena pregaa, geometrijske ornamentike izvedene u samom tkanju, ree vezenjem. Opasivala se samo s prednje strane, osim u nekim sredinama u severoistonoj Srbiji, gde su Vlahinje nosile i zadnju pregau, po starovremenskoj tradiciji, potkienu vunenim dugakim resama. Dvopregano opasivanje povrh koulje javlja se i u albanskoj enskoj odei, u ijem optem vizuelnom izgledu preovlauju utkana geometrijska ornamentika i kolorit tamnijih tonova. Od gornjih delova odee koji su noeni leti, a pojedini samo zimi, veliko rasprostranjenje imali su kratak jelek (prsluk), dui zubun (enska gornja haljina bez rukava, otvorena spreda), dugaka suknena haljina sa rukavima i gunj (enski i muki haljetak dugih

rukava, vrsta kaputa od sukna) bele ili smee boje, duine do pojasa, svi optoeni gajtanima. Meu navedenim vrstama gronjih delova odee, od kojih je svaki u lokalnim sredinama sadrao izvesne likovne i ukrasne posebnosti, najlepe oblikovan bio je zubun, izraen od belog sukna, dug do kolena, otvoren spreda. Uz geometrijske ornamente obilno su zastupljeni stilizovani cvetni motivi izvedeni vezom, aplikacijama bojene tkanine, ponegde sa dodatkom kianki i resa. I zubuni sa bogatim vezenim dekorom cvetnih motiva od crvene vunene pree kod kojih je ukomponovano drvo ivota, kao i u drugim lokalitetima zubuni sa srodnim cvetnim oblicima od crne i tamnosmee vunice sa krunim naivcima crvene tkanine, ili zubuni sa reljefnim vezom suptilno sloenih geometrijskih ara izvedenih u raznim nijansama crvene boje, kao i zubuni sa diskretnim polihromnim aplikacijama veza i tkanine - pokazuju visoke domete umetnikog rukotvorstva zasnovanog na tradiciji srednjovekovnih vrednosti. Jedna od upeatljivih odlika centralnobalkanskog prostora jeste oglavlje, prevashodno trvelji (dve pletenice ispletene od vune) koje udate ene upliu sa kosom i savijaju pored uiju. U nekim oblastima i prorodna kosa eljala se na slian nain. Na tako oeljanu kosu polagani su pekiri i kape sa kraim ili duim prevesom niz lea. Devojke sa kosom oeljanom u jednu, dve ili vie pletenica, nosile su malu crvenu kapu ili maramu. Kod nevesta se javljaju posebni oblici, bogato iskieni cveem, nizovima perlica, srebrnog novca i drugim privescima, koji su, osim ukrasne uloge imali i znaenje apotropeja. Pored nakita za kienje kose i pokrivala za glavu (naunice, ukonjaci, poelice, dijademe) i u prazninoj odei raznih vrsta ogrlica, nagrudnjaka, narukvica, prstenja, veliko rasprostranjenje imale su pafte (ukrasne vee ili manje kope za enski pojas), srebrne ili pozlaene. Za razliku od enske odee koja se iskazuje velikom raznolikou oblika i ukrasa, muka seoska odea centralnobalkanske zone ujednaenijih je odlika. Osim platnene koulje i gaa noenih leti u ravnijim predelima, tipinu odeu sainjavali su haljeci, zimi noeni u vie slojeva, koji su tokom 19. veka bili od valjanog sukna bele boje. To e se u nekim krajevima istone Srbije kao i kod Srba i Albanaca na Kosovu i Metohiji zadrati i do poetka 20. veka, to nije bio sluaj u veini ostalih krajeva, gde je u drugoj polovini 19. veka sve vie kroieno sukno smee i crne boje. Osim koulje, slinih krojnih i ukrasnih obeleja kao na enskim kouljama, najire rasprostranjenje imali su sukneni damadan (prsluk bez rukava, sa preklopljenim prednjicama) i prsluci razliite duine, spreda otvoreni, a od zimskih haljetaka gunj sa rukavima, takoe razliite duine i sa razliitim nazivima od jedne do druge sredine. Uz tkani vuneni pojas preteno prugaste ornamentike, neizostavni deo suknene odee, ukraene aplikacijama crnih vunenih gajtana, bile su akire (vrsta mukih pantalona) krojene sa plitkim turom i uim nogavicama. U nauci se smatra da ovaj oblik suknenih pantalona, kao i gajtanski ukrasi, imaju starobalkansko poreklo. Izvesnu primenu imali su i predmeti orijentalnog porekla: akire sa naborima i dubljim turom, trabolos (areni svileni muki pojas), silav (muki koni pojas sa pregradama). Na odei za sveane prilike, izraenoj od domaeg sukna, ili od smeeg ajaka (sukno fabrike izrade) i tamnomodre ohe fabrike izrade, najei nakit bio je ustek (muki nakit nanizan od perlica ili zanatski oblikovan od srebra). Za pokrivanje glave sluili su vunena crna kapa, ubara od jagnjeeg krzna, ulav, ulah (plitka bela muka suknena kapa) i u ponekim sredinama fes (crvena muka kapa). Bilo je uobiajeno obavijanje oko kape i glave pamunog pekira, a po zimi tkanog vunenog ala.

Od kraja 19. veka Srbi koriste ajkau (tofana vojnika kapa), koja se, kao i kee (muka bela suknena kapa) kod Albanaca, u znaenju etnikog identiteta, odrava u upotrebi i u savremenom ivotu na poetku 21. veka. I muku i ensku obuu karakteriu vunene pletene arape bogato ornamentisane i plitki opanci kune i zanatske izrade. Gotovo u svim sredinama znaajnu primenu imale su suknene kabanice sa rukavima i iroki polukruni ogrtai sa kapuljaom, noeni preko sveg odela. Dinarska zona Kulturno-geografska dinarska zona zahvata nekoliko oblasti u jugozapadnoj Srbiji. U skladu sa prirodnim planinskim uslovima, stoarstvo, odnosno ovarstvo, bilo je osnovna grana privreivanja, kome je bio prilagoen itav nain ivljenja. Tradicionalna odea bila je izraena mahom od vune. Posle tkanja vunena domaa tkanina noena je u specijalne stupe kojih je bilo mnogo na manjim planinskim rekama. Ta doraena tkanina, tj. sukno bilo je prirodno bele i smee boje, a bojeno je i u crvenu boju. U slaganju raznih delova odee od sukna, vunenih tkanina i pletivne grae u odevne celine uoava se strogost forme. Ornamenti su geometrijskog i floralnog oblika, a primena tri osnoven boje, bele, mrke i tamnocrvene, daje enskoj odei sa vie varijantnih celina i mukoj odei ujednaenijeg izgleda, poseban peat. Osnovu enske i muke odee predstavlja koulja od konopljanog, lanenog platna, a od kraja 19. veka i pamunog platna domae izrade. Krojena iscela, iz jednog komada platna presloenog u predelu ramena, koulja ima klinasta proirenja i ravne iroke rukave. enska dugaka koulja na sebi ima obilan vezeni ukras od tanko upredene vune, ponekad i od pamuka. Na mukim kouljama, koje su krae od enskih, ukras je diskretniji, a osim crveno-crnog veza, javljaju se beli upljikavi raspleti od lanenog ili od pamunog konca. Uz obavezni tkani pojas i devojke i ene po koulji opasuju pregau koja je uzana, izduenog pravougaonog oblika, u ijem se ukrasu, osim pruga, na nekim primercima nalaze vodoravni nizovi biljnih motiva. Ova tri odevna predmeta, uz dodavanje kratkog prsluka od sukna, ohe ili od somota, sa diskretnim gajtanskim i srmenim vezom, bili su osnovni delovi letnje garderobe. Odeu upotpunjavaju dugaki prsluk zubun od belog ili od tamnocrvenog sukna, a po zimi gunj od mrkog sukna i celovito krojena bela dugaka haljina sa rukavima. Po nainu ukraavanja bogate likovne izraajnosti izdvaja se beli zubun. Crni vuneni reljefni vez u vidu puasto gusto savijenih zavoja i spirala, stilski srodan ornamentima na srednjovekovnim stecima, potpuno prekriva gornji deo lea. Po skutima, za razliku od geometrijskih ara na leima, ornamenti su stilizovani cvetovi, izvedeni crnom vunom ili srmom. Poznato je da se ni jedna devojka u prolosti nije mogla udati dok nije navezla sebi zubun kao dokaz da je savladala vetinu runog rada. Izraziti vezeni ukras od tamnocrvene i crne vune javlja se i na mladinoj kapi sa dugakim prevesom niz lea. Devojke, sa spletenom kosom u dve pletenice koje obavijaju u venac oko glave, nose plitku crvenu kapu, a udate ene preko kape povezuju maramu. Od nakita kujundijske izrade, veu primenu imali su cvetolika igla za kapu, ogrlice i pafte - kope za pojas. Mukoj odei, osim platnene koulje i gaa, kao i gornjih suknenih haljetaka, crne ili tamnosmee boje, osobito obeleje daju pelengiri (vrsta mukih irih gaa od vunene

neuvaljane tkanine) bele ili mrke boje. Bez ukrasa su, za razliku od gunjia (krai prsluk) spreda otvorenog i damadana sa preklopljenim polama koji, kao i gunj sa rukavima, imaju gajtanske ukrase i optoku. Ovu odeu belo - mrkog kontrasta dopunjuju ranozbojni vuneni pojas, crvena plitka kapa, oko koje se u maniru orijentalne alme zimi obavija crveni vuneni al, zatim u sveanim prilikama jelek sa tokama (srebrna dugmad i ploice priiveni u nizovima na prednjim stranama mukog prsluka, kao ukras), koni pojas silav i, povrh svega, po hladnoi crvena suknena kabanica sa kapuljaom. Od kraja 19. veka u starijem odevnom sloju nastupile su promene pod uticajem gradskih sredina i vojnikog naina odevanja. Tkanine fabrike izrade sve vie zamenjuju domae sukno, u enskoj odei usvaja se dugaka suknja savremenih modnih obeleja, a u mukom odevanju kapa ajkaa i pantalone vojnikog kroja, koji e postati izrazito obeleje muke etnike odee tokom prve polovine 20. veka na irem prostoru Srbije. Panonska zona Etnika odea kulturno-geografske panonske zone rasprostire se u sevenom delu Srbije. U junom graninom pojasu sa vie oblasti, meu kojima centralno mesto zauzimaju umadija i Kolubara, odea se proima sa centralnobalkanskim i dinarskim sadrajem, a prisutni su uticaji srpske graanske odee 19. veka i vojnike uiniforme. U ostalom panonskom podneblju - u Vojvodini, odea je bila izloena srednjoevropskim uticajima i stilovima, posbno baroku i od kraja 19. veka graanskoj modi evropskog okvira. Od znaaja su staroslovenski elementi, koji su se na junoslovenskom tlu najbolje ouvali u panonskim predelima. Na preteno nizijskom prostoru, sa sloenim kulturnim proimanjima, plodnost tla, s obiljem itarica i drugih plodova, davala je ekonomsku sigurnost stanovnitu, to se odraavalo na sve oblasti ivota i to je u odevanju doprinelo bujnoj raznovrsnosti i razigranosti oblika, ukrasa i boja. Bogato nabrana platnena odea, koja se nosila leti i zimi, deluje lako i ivo. Sukneni i krzneni odevni predmeti prostranih su krojnih odlika primereni ravniarskom nainu rada. esti su vegetabilni motivi kao i geometrijski oblici u raznobojnom, belom i zlatnom izrazu tkanih i vezenih predmeta, preteno svetlih boja. Za izradu platnene odee koristilo se vie vrsta platna, meu kojima su se po izvanrednom umeu tkanja, isticali pamuno platno vazdune prozranosti i polusvileno ili pamuno tanko platno sa uzdunim prugama. Osim platna domaeg tkanja, belog, tamnosmeeg i crnog sukna, ovije koe sa runom, vunene i pamune grae, zlatnog i srebrnog konca za tkanje i ukraavanje, od druge polovine 19. veka koriste se i tkanine manufakturne proizvodnje sa kojima pridolaze i krojni oblici gradske evropske mode. ensku odeu, koja se javlja u vie varijanata, u starijem odevnom sloju u 19. veku, obeleava dugaka nabrana koulja, sastavljena iz ravnih pola platna, sa prostranim rukavima koji polaze od vratnog izreza. Vezeni biljni motivi sa ukomponovanom ipkom rasporeeni su du rukava, sastava pola i po dnu koulje. U junom pograninom pojasu, povrh koulje opasane pojasom koji ukraavaju srebne ili pozlaene pafte, devojke nose samo prednju pregau, a udate ene opasuju i zadnju pregau. Prednje pregae karatkerie sabijeno tkanje i geometijski ornamenti rasporeeni po celoj povrini, za razliku od prozranih i gotovo jednobojnih zadnjih pregaa sa diskrentom utkanicom ili vezom. Osim kratkog jeleka krojenog u struk od sukna, ohe ili od somota sa gajtanskim i zlatnim

vezom cvetnih motiva i zubuna sa naivcima ohe u boji, znaajnu primenu imali su, naroito zimi, sukneni i ohani odevni oblici razliite duine i sa dugakim rukavima, srodni haljecima sline namene u centralnobalkanskim i dinarskim sredinama. Nasuprot duboko ukorenjenim tradicijskim odevnim oblicima i u enskom i u mukom toplom odevnom sloju, od druge polovine 19. veka, po uzoru na ensku gradsku modu, ulazi u upotrebu dugaka suknja, vizuelno prilagoena odevnoj varijanti svake oblasti. Posebno se istie zvonoliko oblikovana umadijska suknja sa vertikalno i horizontalno ukomponovanim prugama u polihromiji finih tonova, koja je - slino kao usvojeni predloci srbijanske vojnike uniforme u mukoj odei - postala ne samo obeleje novijeg odevnog sloja u prvoj polovini 20. veka, ve i sinonim i reprezent srpske etnike odee u irem kulturnom i nacionalnom smislu. Etnika odea u ravniarskim predelima u Vojvodini, za razliku od kompozitnog odevnog sadraja u junom prelaznom pojasu, pripada kulturi izrazitih panonskih odlika. U enskoj odei, u ijem je ranijem odevnom sloju dominirala dugaka nabrana koulja, ve od poetka 19. veka, pod uticajem evropske odee, javlja se dvodelna platnena odea kratka koulja i suknja koji se kroje od vie pola platna. Kratka koulja, sa povremenim modnim transformacijama u krojnim detaljima, za sveane prilike ila se od pamunog prozranog platna i ukraavala, naroito rukavi bogate irine, belim ili zlatnim utkanim i izvezenim ornamentima, esto i sa ipkastim umecima. Donji deo platnene odee je suknja, velike irine, sa svetlim vezom i belim ipkanim dekorom - noena u vie slojeva. Platnenu odevnu siluetu izraenog struka upotpunjuje vunena pregaa geometrijske ornamentike, ili kecelja od somota, atlasa, svile, esto sa reljefnim zlatovezom (cvee, lozice) kakav se javlja i na prsluku. Uz zlatni ili srebrni vez prikladno su delovale ogrlice, nanizane od zlatnog ili srebrnog novca, staklenih zrna i perli. Za pokrivanje glave sa spletenom kosom u pletenice obavijene u venac oko glave ili pozadi u punu, najire rasprostranjenje imale su: staroslovenskog porekla kona (podloak sa pekirom), marame preoblikovane u kape ija se kalota polagala na punu, a donji kraj padao niz vrat i lea, sa istaknutim zlatovezenim ukrasom, koji se u najraskonijem cvetnom uzorku baroknog izraza nalazi na zlatari (enska kapa prekrivena zlatovezom) sa dva dugaka prevesa niz lea. U svakodnevnim prilikama nosila se marama, a kod nevesta raskono oblikovani cvetni venci, kape i krune. Muku platnenu odeu sainjavaju koulja i gae, s panonskim nainom oblaenja koulja se uvek nosila preko gaa, u veini sredina sa opasanim tkanim pojasom. I koulja, i gae velike su irine, postignute slaganjem vie pola platna. Kao i na enskim kouljama, ukraavanje je bilo izrazito. Meu biljnim ornamentima na mukim kouljama isticao se, kao simbol plodnosti, motiv zrelog itnog klasja. Letnju odeu upotpunjavao je prsluk od ohe, svile, brokata, esto sa srebrnim ovalnim dugmadima. U zimskom periodu, osim belog suknenog gunja i akira, noenih u paru, crnog velikog gunja, este su bile bele kabanice sa etvrtastim okovratnikom koji se mogao sloiti u kapuljau. Neke su imale zaivene kratke rukave koji su sluili kao vrsta depova za dranje raznih sitnih predmeta, potrebnih na putu ili u obanskom radu. Tipinu muku i ensku odeu panonskog podneblja predstavljaju krzneni kousi od jagnjee i ovije koe. I kod suknenih i kod krznenih predmeta ukraavanje je bilo raznovrsno i ivopisno. Razgranati biljni motivi raeni su raznobojnim vunenim vezom sa aplikacijama komadia ohe po suknu, osnosno konih cvetnih iseaka po koi. Za pokrivanje glave karakteristini su kupasta crna ubara od jagnjeeg krzna, eir od

crne pustine, u letnjem periodu od slame i u junom pograninom pojasu iroko rasporstranjena vojnika kapa ajkaa. U obui starijeg sloja korieni su komadi vunenih tkanina za uvijanje nogu, zatim vunene i pamune arape, iroki opanci, izvanredne izrade opanci sa sitnim prepletima, izme, cipele i za rad oko kue drvene klompe. Znaajno je istai da suknenu odeu - koja, zajedno sa haljecma od fabrikih tkanina u pograninom junom pojasu zadrava zadugo tradicionalna obeleja - ve od kraja 19. veka u Vojvodini potiskuje tofano odelo, oblikovano po ugledu na gradsko evropsko odelo, uz neretku primenu vezenog ukrasa. Slino je bilo i u enskoj odei gde se tofane, pamune i svilene dvodelne haljine (prsluk ili bluza sa dugakom suknjom) nose u kombinaciji sa kratkom kouljom i zlatnim kapama tradicionalnih obeleja. I etnike odee manjinskih nacionalnih zajednica - isto kao i odea veinskog srpskog stanovnitva sadre osnovne panonske odlike, s tim to se u njihovoj sadrajnoj i vizuelnoj sveukupnosti ispoljavaju i odevne specifinosti odee matinih susednih i bliih zemalja. Sve raznovrsne etnike odee u Srbiji, koje su se razvijale u razliitim, unekoliko i slinim uslovima kulturno-geografskih zona, sa dugovremenskim oslanjanjem na naslee i tradicionalne vrednosti sa uvaavanjem uslovnosti vremena u kome su stvarane i noene, u hodu razvoja drutva u celini, pretpee proces postepenog nestajanja iz svakodnevnog ivota. Taj proces promena, prouzrokovan razvojem novih ekonomskih i socijalnih uslova, irenjem saobraajnih i trgovinskih veza, bliim odnosima izmeu gradskih i seoskih sredina, nastupio je ve od kraja 19. veka, sve vie posle Prvog i naroito Drugog svetskog rata, otkada tradicionalni stil odevanja ustupa mesto gradskoj evropskoj modi. Na taj nain je etnika odea ve u drugoj polovini 20. veka postala kulturnoistorijska vrednost, s tim to se povremeno koristi u odreenim sveanim prilikama. Izvor: Narodna kultura Srba u XIX i XX veku, Vodi kroz stalnu postavku, Etnografski muzej, Beograd, 2003. Iz teksta: Jasna Bjeladinovi-Jergi, Srpska tradicionalna odea Opanak /mnoina : opanci/ je vrsta tradicionalne obue koriene u srednjovekovnoj Srbiji. Karakteristike opanka su: izraen je od koe, bez mnogo vezica ili pertli, dugog veka, iljatog oblika, koji se zavrava na prstima. Oblik iljatog zavretka opanka oznaava deo Srbije iz koga potie, a naziv datira od rumunske rei apinci. Danas se opanak koristi u brdskim delovima Srbije, Crne Gore, Republike Srpske i drugim seoskim delovima nekadanje Jugoslavije. Ovaj oblik obue tradicionalno nose seljaci i radnici u polju, jer im je pogodan za redovne poljoprivredne radove. Opanak se moe kupiti na svim veim pijacama u Srbiji, a na je omiljeni suvenir.

Srpsko kolo je grupna narodna igra, gde se grupa ljudi /obino nekoliko desetina, najmanje troje/ dri za ruke ili oko struka, igrajuci u zamiljenom krugu, odakle potie ime. Tokom igranja kola uglavnom gotovo nema nikakvih pokreta gornjeg dela tela, iznad struka. Igra se u pratnji muzikog instrumenta dvotaktnog oblika, istog imena, koji se najee izvodi harmonikom, ali i drugim instrumentima : frulom ili tamburicom. Ovu igru je jednostavno nauiti, ali iskusni igrai izvode kolo sa velikim umeem, zahvaljujui razliitim ornamentalnim elementima koje mu dodaju, poput sinkopiranih koraka i slinog. Kolo se nekada igralo i kod crkve, i na ratitu, i na svadbama i drugim narodnim radovanjima. Svuda je ono simbolisalo svijenost naroda oko zajednikog ideala, iste elje i optu sreu.

Srpski tradicionalni instrumenti


Tamburica Tamburica /deminutiv od tambura/ je najpopularniji intrument u narodnoj muzici Srbije, posebno u Vojvodini, kao i Hrvatskoj i Slavoniji. To je iani instrument slian mandolini u Italiji, banduri u Ukrajini i balalajci u Rusiji. Re tambura verovatno potie od persijske rei "denbar" ili arapske "tambur" i prvi put se pominje u 14.veku, kada se pojavljuje u Bosni , te kasnije u Bakoj i Slavoniji. Osnovni oblici tamburice su : samica /tri dvostruke ice/, bisernica /dve dvostruke dve jednostruke ice, etiri tona/, prim /jedna dvostruka i tri jednostruke ice, etiri tona, bas-prim ili bra /dve dvostruke i dve jednostruke ice, dva tona/, elavi /dve dvostruke i dve jednostruke ice, etiri tona, elo /etiri ice/, bas ili berda /etiri ice/ i burgija ili kontra /jedna dvostuka i tri jednostruke ice, etiri tona/. Stila i nain sviranja zavisi od timovanja ica. Tamburaki orkestar moze imati razliit broj clanova, od tri do velikog orkestra. Osnovna trojka se sastoji od prima, kontre i ela. Veliki orkestar sainjava bas-prim i bas-prim-trio tamburica. Janika Bala, uveni muziar, voa tamburakog orkestra iz Vojvodine. Roen 23.12.1925. u Lukinom Selu kod Zrenjanina (ranije Petrovgrada), umro 12.11.1988. u Novom Sadu. Odrastao je u maarskoj romskoj porodici sa bogatom muzickom tradicijom, to je bio genetski preduslov da izraste u velikog muziara. Odrastao je u Beeju, gde je sa 10 godina u lokalnoj kafani poeo da svira violinu. Shvativi da nee postati najbolji violinista, preorijentisao se na tamburicu, "prim" ili "bisernicu" od koje se nije odvajao do kraja ivota. Kasnije je svirao sa orkestrom "Braa

Kozaci" u okolini Subotice i Horgoa. Od 1948. do 1951. godine je svirao u Radio Titogradu (dananja Podgorica u Crnoj Gori), gde je usavrio svoj talenat sviranja tamburice do majstorskog stila. Janika Bala je radio u Radiju Novi Sad, od njegovog osnivanja 1951. godine, do kraja ivota, gde je bio lan Velikog tamburakog orkestra. Provodio je noi u kafanama Novog Sada i na Petrovaradinskoj tvravi, svirajui sa svojim orkestrom "Osam tamburasa". Tokom karijere, svirao je na koncertima irom sveta, ukljuujui 36 nastupa u pariskoj Olimpiji. Imao je ponude za uitelja tamburice iz Amerike i Rusije, ali nije ih prihvatio, ostavi veran svom Novom Sadu, sve do smrti 1988. godine. Uestvovao je u mnogim igranim i dokumentarnim filmovima. Pesme "Osam tamburaa sa Petrovaradina" i "Primas" su posveene Janiki Balau. Tokom karijere je svirao sa mnogim poznatim umetnicima, meu kojima su najpoznatiji Zvonko Bogdan i Julija Bisak. Nakon smrti, Grad Novi Sad je Janiki Balau podigao spomenik, rad vajara Lasla Silaija, koji se nalazi na malom trgu sa pogledom preko Dunava na Petrovaradinsku tvravu. Truba Truba je aerofoni limeni duvaki instrument koji je kod nas donet s kraja XIX veka od strane ratnika-isluenih vojnih trubaa, koji su se pridruili postojeim seoskim muzikantima. Narod je prihvatio trubu kao da je oduvek tu. Posle drugog svetskog rata u Srbiji se trubatvo naroito razvilo u tri regiona i to: okolina Uica i aka, okolina Boljevca i Zajeara i okolina Vranja i Leskovca. Prvi Dragaevski sabor u Gui odran je 14.oktobra 1961. godine na dan Pokrova presvete Bogorodice u crkvenoj porti. Gusle Gusle predstavljaju gudaki iani instrument za pratnju srpskih tradicionalnih epskih pesama. Obino se izrauje iz jednog komada drveta i sastoji se iz sledeih delova: glava najee u obliku ivotinjske (konj, divokoza, zmija) ili ljudske figure (narodni junaci), vrat koji se zavrava glavom i nema prenica (pragova), jer se strune ne pritiskaju na njega, ve se prsti samo ovla naslanjaju na nju pri sviranju, karlica zdelasto izdubljenog rezonantnog tela preko kojeg se razapinje tavljena koa (jagnjea, jarea, ovija, zeija) izbui se pet do deset rupica na koi radi boljeg zvuka, zatim ivija utaknuta ispod glave koja sluzi za zatezanje strune, kobilica preko koje prelazi struna iznad razapete koe. Struna sadri preko 60 struna iz konjskog repa. Gudalo je obino od tvreg drveta, lunog izgleda sa oko 40 konjskih struna, a luk se produava u ruku za koju se desnom rukom pri sviranju drzi gudalo i njegovim prevlaenjem preko zategnute strune, proizvodi zvuk. Gusle se najee izrauju od javorovog drveta, a moe i od oraha i hrasta. Frula Frula je svirala od drveta, veoma rasprostranjena kod Srba o zove se najee frula. To je svirala sa prorezom koji se prislanja na usne. Prorez se zavrava otrom ivicom "bridom" na poledjini frule, gde se see vazduni mlaz i stvara ton. Na gornjoj strani frule ima est

otvora za prste, a sa donje strane, kod frula koje se danas izradjuju, postoji jos jedan otvor za palac leve ruke. Frula ima osnovni i preduvni registar obim ukupno od dve oktave. Osnovni prstored je durska lestvica. Izradjuje se od jednog komada drveta, ali se danas zbog boljeg usaglaavanja sa drugim instrumentima, frule prave iz dva dela. Za vee frule esto se sree naziv duduk, a za manje dudue. Najee se na fruli svira pratnja narodnoj igri kolo. /preuzeto iz materijala Muzikog ansambla "Stupovi"/ Frule dvojnice Dvojnice su dve spojene svirale frule, izbuene paralelno u jednom komadu drveta. Svaka svirala ima kao i frula prorez za uduvavanje vazduha, brid na kome se prelama vazduh /brid je sa prednje strane obe frule/ i otvore za prste na obe frule. U Srbiji na levoj fruli su tri, a na desnoj etiri otvora. Obim dvojnica je seksta u desnoj svirali, a kvarta u levoj svirali, kako u osnovnom, tako i u oktavnom registru. Na dvojnicama se svira dvoglasno, u dve varijante : a/ na levoj svirali se drzi jedan ton, a na desnoj se svira melodija : b/ na desnoj se svira melodija, a na levoj se melodija prati u donjoj terci. /preuzeto iz materijala Muzikog ansambla "Stupovi"/ Zurla Zurla je, kao orijentalni instrument, na Balkan najverovatnije dola posredstvom Turaka iz Persije. Na Balkanu je u muzikoj praksi na Kosovu i Metohiji, Makedoniji i Bugarskoj. Cev zurle je cilindrina, ali se na svom donjem delu naglo i veoma naglaeno iri. Pisak na gornjem delu, je od trske dvostruki. Obim tonova na zurli je najee oktava plus terca ili kvarta. Na zurli se, zbog piska, koji se celom svojom duinom stavlja u usta sviraa, svira lagato (lagano sviranje). Zvuk je veoma snaan i namenjen za otvorene prostore. Zurle obino sviraju u paru uz pratnju velikog bubnja. U Muzikom sastavu Stupovi se koristi zurla sa kapom na kojoj se pisak ne postavlja direktno u usta sviraa, ve se ton dobija preko drevne kape koja se nalazi na vrhu instrumenta. /preuzeto iz materijala Muzikog sastava "Stupovi"/ argija argija /arkija/ je vrsta tambure iji naziv potie od turske reci sarki /istok/. Moze imati 4 do 12 metalnih ica koje se timuju na tri visine: prva i treca u razmaku velike sekunde, a druga, koja se nalazi u sredini je za kvintu nia od najvie. Svira se uz pomo terzijana, vrste trzalice od ivotinjskog roga. Na najvioj ici svira se melodija, dok ostale ice slue kao bordunska pratnja. Uz svirku argije se uglavnom igra, ali se pevaju i pesme. argija je zastupljena u muzikoj praksi na Kosovu i Metohiji, Makedoniji i u pojedinim delovima Srbije, na primer u uickom kraju. /preuzeto iz materijala Muzickog sastava "Stupovi"/ Kaval Kaval je drveni duvaki instrument, otvoren sa obe strane. Pravi se iz jednog komada jasena. Ukraen je celom svojom duzinom. Gornji kraj kavala ima blago zaotrenu ivicu.

Kaval ima sedam rupa za prste sa prednje strane i jednu rupu za palac sa zadnje strane. Rupe kavala su jednako udaljenje jedna od druge. Sesta rupa se priblizno nalazi na sredini instrumenta. Kaval se obino svira u Azerbejdzanu, Turskoj, Bugarskog, Makedoniji, juznoj Srbiji, severnoj Grkoj, Rumuniji i Jermeniji. Kaval se obino pominje u vezi sa planinskim stoarima na Balkanu i Anadoliji. Kaval su na juzni deo Balkana jugoistone Evrope doneli stanovnici planine Taurus u juznoj Turskoj. Kada se svira, kaval se drzi sa obe ruke pod uglom od oko 45 u odnosu na telo, sa etiri prsta jedne ruke koji pokrivaju nize rupe. Gornje tri rupe i otvor kavala pokriva druga ruka. Usne pokrivaju oko 3/4 kavala. Menjanje vazdunog pritiska prilikom uzdaha, menja zvuk. U kaval se obino umee drveni drza /arbija/, koji ga titi od krivljenja i pomaze da unutranji zidovi ostanu nauljeni. Dok je u prolosti kaval bio gotovo iskljuivo pastirski instument, danas ima iroku upotrebu u narodnim pesmama i orima. Gajde Gajde su instrument sa mehom koji potie sa Istoka. Gajde koriste gotovo svi evropski narodi. Gajda je, pored kavala, jedan od najpoznatijih tradicionalnih instrumenata. Gajde su uobiajene za sve krajeve Balkana, kao pratei instrument ili za pojedinano sviranje. Meh se obino pravi od jagnjee koze, radi boljeg zvuka. Gajde se sastoje od sledeih delova : gajdanica, ruilo, duhalo, glavina i meh. Gajdanica je najvazniji deo gajdi, koji je svirala sa osam rupa za prste, od kojih se sedam nalaze na prednjoj strani, a osma rupa se nalazi na zadnjoj strani svirale. Pre sviranja, gajde treba natimovati. To se postize sviranjem petog tona na svirali /sa prethodnim rupama zatvorenim/ dok se podeava duzina meha, tako da svira dve oktave nize. Gajde se drze ispod ruke /meh se mora puniti s vremena na vreme/. Svirala se drzi obema rukama, tako da prsti leve ruke pokrivaju 4 rupe, dok je rupa na vrhu pokrivena palcem. Tonske mogunosti gajdi su manje nego kod kavala. Postoje dve glavne vrste gajdi : Niskog zvuka /caba/ i visokog zvuka /dzhura - niza vrsta gajde se pojavljuje u planinskim krajevima. Najpoznatije gajde u Bugarskoj su tzv. Rodopa /planinske/ gajde, koje se koriste kao pratnja rodopskh pesama. Najee se koriste gajde sa glavnim "sol" tonom /dzhura/. One imaju nize tonove, u poredjenju sa drugim vrstama gajdi. Repertoar gajdi obuhvata narodne igre i pesme, koje se izvanredno izvode tokom festivala.

Istorija Srbije

Tokom velikih migracija u Evropi /u 5. i 6. veku/ srpski preci se navodno sa raznih prostora doseljavaju na balkansko poluostrvo u irokom podruju, izmeu etiri mora /Crnog, Jadranskog, Egejskog i Jonskog/. Na ovom prostoru je nastala najstarija srpska feudalna drava Raka /Raschka, Rascia, Rassa/, kasnije Srbija, i Duklja, kasnije Zeta i Crna Gora, koje su ujedinile susedna srpska plemena u najznaajniju srednjovekovnu dravu na Balkanu, koja je u 9. veku prihvatila hrianstvo. Stefan Nemanja, koga je vizantijski car priznao kao velikog srpskog upana, je 1159. godine osnovao dinastiju Nemanjia, koja je vladala Srbijom naredna dva veka. Sin Stefana Nemanje i njegov naslednik je krunisan za kralja itave srpske drave 1217. godine sa Papinim blagoslovom. Njegov brat, Sava, prvi srpski arhiepiskop je uspeo u nastojanju da odstrani papin uticaj na kraljevstvo. 1219. godine je Sveti Sava dobio saglasnost Patrijarha u Konstantinopolja za autokefalnost srpske pravoslavne crkve. Jaina srpskog kraljevstva je poremeena velianjem bugarskog carstva tokom vladavine Ivana II /Ivana Asena/, ali je srpska drava doivela svoj vrhunac tokom vladavine Stefana Duana, krunisanog za kralja 1331. i 1346. godine za srpskog cara, postavi najjaa imperija na balkanskom poluostrvu, iju je veinu teritorije posedovala. Srpska drava je u svim evropskih dravama uvaavana po svom velikom privrednom, drutvenom i kulturnom znaaju. Nakon smrti Stefana Duana 1355. godine, srpsko carstvo se raspada i pada pod vlast Otomanske imperije. Srpska vojska je doivela poraz u bitci na Marici 1371. godine, kada je umro poslednji srpski vladar, Stefan Uro V, ne ostavivi svog mukog potomka. Njegov naslednik, Lazar se zadovoljio titulom kneza. Pogubljen je 1389. godine tokom bitke na Kosovom Polju, kada je vrhuka srpskog plemstva unitena i sudbina nezavisne Srbije zapeaena, tako da Kosovo za Srbe ima poseban simboliki znaaj. Sinu kneza Lazara, Stefanu Lazarevu je dodeljena vlast /1389 1427/ u oslabljenoj i podeljenoj Srbiji pod sultanom Bajazitom I, kome je plaao danak. Iako su Stefan Lazarevi i njego naslednik, ura Brankovic, /vladao od 1427. do 1456.g/

primili titule despota Vizantijske Imperije, Turci su sistematski osvajali njihove posede. Sukob za prevlau meu Brankoviima se zavrio 1459. godine, pripajanjem Srbije Otomanskom carstvu, pod sultanom Muhamedom II. Beograd, tada pod vlau Ugarske, pada pod tursku vlast 1521. godine. Tokom vekovne turske vladavine nad Srbijom, narodna tradicija i seanje na Duanovo carstvo su ouvani zahvaljujui Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Srbija je postala turska pokrajina sa paalukom ustolienim u Beogradu. Turska vlast je bila neizdriva, jer je srpsko plemstvo istrebljeno, a pravoslavni seljaci tretirani kao roblje. Mnogi Srbi su se povukli iz junih krajeva zemlje u Austriju i Ugarsku, proterani od Turaka. Islam je u to vreme bio u procvatu, posebno u Rakoj, na Kosovu i u Bosni. Mnogi Srbi i Hrvati su primili islam, to je konano rezultiralo nastankom bosanske nacije. Vladavina Turaka je imala kljuni uticaj na istoriju Srbije : proimanje kultura Slovena, Vizantinaca, Arapa i Turaka, tako da su i danas vidljiva mnoga znamenja i kulturna obeleja iz vremena Otomanskog carstva. Vladavina Turske je trajala do 1804. godine, kada se die ustanak protiv tiranije, da bi 1867. godine poslednje turske trupe napustile Srbiju. Ustav iz 1869. godine je posle Berlinskog kongresa, obezbedio veu mo Skuptine, to 1878. godine dovodi do ponovnog uspostavljanja srpske drave i njene formalne nezavisnosti. Jaanje parlamentarne vlasti i irenje ekonomske moi je Srbiji omoguilo prestini status u okruenju, to je snano privlailo June Slovene koji su ostali pod Austro-ugarskom vlau. Pripajanje Bosne i Hercegovine Austro-ugarskoj carevini 1908. godine je uguilo razmiljanja o ujedinjenu ovog regiona sa Srbijom. Srpska vojska je vodila herojsku borbu u pobednikim ratovima tokom Balkanskih ratova i Prvog Svetskog rata, ali je 1915. godine nadjaana, nakon bugarskog pridruivanja Silama osovine i nemake pomoi Austriji. U Prvom Svetskom ratu je Srbija imala 1.264.000 rtava, to je bilo 28% njenog ukupnog stanovnitva, odnosno 58% muke populacije. Srpska vojska i vlada su se povuke na grko ostvro Krf, gde je 1917. godine proglaena zajednica Junih Slovena, od predstavnika Srba, Hrvata, Slovenaca i Crnogoraca. 1918. godine je zvanino nastala Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, na elu sa srpskim Kraljem Petrom I. Tokom Drugog svetskog rata, Srbija je bila okupirana drava-igraka u rukama Nemake, koja je obuhvatala dananju teritoriju centralne Srbije i Banata, poznatu pod nazivom Nedieva Srbija. Meutim, delovi dananje teritorije Srbije su bili pod okupacijom Hitlerovih kolaboracionih vojski iz Hrvatske, Maarske, Bugarske, Albanije i Italije. Okupatori su poinili mnoge stravine zloine nad stanovnitvom, posebno nad Srbima i Jevrejima. Od 1945. godine Srbije je bila jedna od est ustavnih jedinica Socijalisticke Federativne Republike Jugoslavije. Poznata kao Titova Jugoslavija, pod vostvom Jugoslovenske komunistike Partije do 1992. godine, sainjavale su je nezavisne socijalistike republike Slovenija, Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Makedonija. Slobodan Miloevi je 1986. godine postao predsednik Komunistike Partije Srbije. Bez obzira na graanske ratove u susednim republikama Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, UN

su nametnule privredne sankcije Jugoslaviji, koje su oslabljene u septembru 1994. godine, kada je Srbija objavila da ukida pomo Srbima u Bosni. U Dejtonu - SAD su 1995. godine Predsednici Srbije, Bosne i Hrvatske potpisali mirovni sporazum. Srbija je bila mirna do 1998. godine, kada su poeli sukobi na Kosovu. elja veine etniki istih Albanaca na Kosovu za nezavisnou ili njihovom prisajedinjenju sa Albanijom se manifestuje terorizmom i krvavim ishodima. Poetkom 1989. je Slobodan Miloevi ukinuo autonomiju Kosovu i Metohiji, koju je Tito formirao i definisao Ustavom 1974. godine, kada su poslate vojne snage da spree proteste veinskog albanskog stanovnitva na Kosovu. Tokom 1998. i 1999. su nastavljeni sukobi na Kosovu izmeu jugoslovenskih snaga bezbednosti i kontraverzne "Oslobodilake vojske Kosova", to je 1999. rezultiralo NATO vazdunim napadima na srpske vojne i druge civilne ciljeve u trajanju od 78 dana. Bombardovanje Srbije je prekinuto kada se predsednik Slobodan Miloevic saglasio sa povlaenjem svih bezbednosnih snaga, ukljuujui i vojne i policijske, zamenivi ih meunarodnim snagama bezbednosti, u zamenu da Kosovo formalno ostane u okviru jugoslovenske federacije. Od 1992. do 2003. godine Srbija je, skupa sa Crnom Gorom, bila clanica Savezne Republike Jugoslavije. Demokratska opozicija Srbije je pobedila na skuptinskim izborima odranim u decembru 2000. godine kada je, nakon Miloevievog gubitka vlasti od Vojislava Kostunice, formirana prva nekomunistika, nesocijalistika vlada, posle 55 godina. Zoran ini je postao predsednik vlade Republike Srbije. Demokratske opozicija Srbije se obavezala da stvori trinu privredu i razmontira autoritarnu vlast koju je uspostavio Miloevi i potom, 2001. godine, isporuila nekadanjeg predsednika zemlje Sudu za ratne zloine UN u Hagu. Odnosi izmeu inia i jugoslovenskog predsednika Kotunice su postali veoma zategnuti, kroz znaajna nastojanja predsednika vlade zainteresovanog za podsticanje privrede i odnosa sa Zapadnom Evropom, u odnosu na ocuvanje jugoslovenske federacije. ini je ubijen 12. marta 2003. godine i srpski zvaninici su optuili kriminalnu bandu odgovornom za ubistvo. Ubistvo premijera Zorana inia je izazvalo intenzivna hapenja vladinih, bezbednosnih i kriminogenih linosti povezanih sa organizovanim kriminalom i prethodnom vladavinom Miloevica. Od 2003. do 2006. godine Srbija je bila lanica Dravne zajednice Srbije i Crne Gore, nastale nakon Savezne Republike Jugoslavije. 17. marta. 2004. godine Kosovo je buknulo u rulju anti-srpskog nasiljem koje je primoralo Srbe iz meovitih urbanih i izolovanih srpskih etnikih sredina na iseljavanje. Ogromna teta je naneta demoliranjem srpskog i svetskog neprocenjivog kulturnog naslea. Predsednik Kostunica je pozvao, kao i ranije, na podelu pokrajine Kosovo na srpske i albanske kantone. UN i kosovski Albanci su odbacili takav predlog, dok su Srbi ostali suprostavljeni potpunoj nezavisnosti Kosova, tako da je konacni status Kosova jos nedefinisan.

Trenutni predsednik Srbije je Boris Tadic, prozapadni reformista i predsednik Demokratske stranke /DS/. Boris Tadi je za predsednika Republike Srbije izabran sa 53% glasova u drugom krugu predsednikih izbora u Srbiji, odranim 27. juna 2004. godine, nakon nekoliko neuspelih izbora. 2002. godine. 21. 05. 2006. Crna Gora je odrala referendum o odrivosti Unije dravne zajednice sa Srbijom. Sledeeg dana, dravno potvreni rezultati od 55,5% glasaa su ozvaniili nezavisnost Crne Gore, prevagnuvi iznad 55% glasova potrebnih za odravanje referenduma. 03.06.2006. godine je Skuptina Crne Gore proglasila nezavisnost Republike Crne Gore. 05.06.2006. godine je Narodna Skuptina Srbije proglasila Republiku Srbiju za naslednika Dravne zajednice. Na sveanoj sednici Skupstine Srbije, koja je odrana u Domu Narodne skuptine u Beogradu, 8. novembra 2006. godine, proglaen je Novi Ustav Srbije, koji stupa na snagu danom proglaenja u parlamentu. U reprezentativnom zdanju na Trgu Nikole Paia, u kome su do sada sveano proglaavani svi ustavi bive jugoslovenske drave, prvi put proglaen je i Ustav Srbije. Zahvaljujui svojoj dugoj i bogatoj istoriji, Srbija ima mnogo zanimljivih i uzbudljivih znamenitosti.

Kultura Srbije

Srpski kulturni identitet poiva na meavini istonih i zapadnih kulturnih obrazaca. Jedanaest vekova vizantijskog carstva su znaajno uticali na srpsku srednjovekovnu duhovnost, umetnost i drzavnost, koji se ogledaju u kulturnom nasledju istonjakog duha srpske kulture kroz pravoslavno hrianstvo, vizantijski stil gradnje, srednjovekovne manastire, irilicu/ i vievekovne otomanske vladavine na balkanskim prostorima nekoliko hiljada rei u srpskom jeziku poreklom su iz turskog jezika, dok se srpska nacionalna kuhinja u velikoj meri sastoji od midifikovanih orijentalnih specijaliteta. Istorija naroda na tlu Srbije oduvek je bila burna. Lepenski Vir u erdapu na obali Dunava trajno je naseljen jo u estom milenijumu pre n.e. U neolitu su nastala arheoloka nalazita poznata kao nosioci "starevake kulture" i "vinanske kulture". Kontinuitet se ne prekida, Kelti, Traani, Iliri, Grci, Rimljani, Vizantinci... Snaenje nemanjike drave prati procvat kulture. Pisanjem biografija srpskih vladara raa se originalna srpska knjievnost. Sauvani srednjovekovni hramovi, vladarske zadubine, islikani freskama i ukraeni ikonama, svedoanstva su o visokom nivou graditeljstva i slikarstva u srpskoj srednjovekovnoj dravi. U Gomolavi na obali Save /Srem, u Vojvodini, prua se retka prilika znatieljnima da prate kontinuitet kultura od oko 5000. godine pre n.e. do 16. veka. Iz antikog doba najveu vrednost imaju ostaci grada Sirmijuma u Sremskoj Mitrovici. Uticaji u dodiru kultura Istoka i Zapada vide se na ostacima graevina iz srednjeg veka, a u srpskim pravoslavnim manastirima /12. - 18. vek/ sauvani su retki primerci srednjovekovne primenjene i likovne umetnosti, rukopisne i tampane knjige. ...."Poput stapanja drevnih i slovenskih sastavnih elemenata, slino rimskim i germanskim sastojcima u razvoju i integraciji Zapadne Evrope, Srbi su posedovali sline kulturne i intelektualne crte u razvoju svoje grupne svesti, kojima su ouvali svoju zajednicu i obezbedili grupni identitet i dugovenost". "Srbi" - Sima M. Cirkovic

Rajake Pimnice
Na krajnjem istoku Srbije, dvadesetak kilometara juno od Negotina, nadomak srpkobugarske granice, lee nadaleko uvene Rajake Pimnice. Na podruju Negotinske krajine, poznate po bogatim vinogradima iz drevnih rimskih vremena, seosko stanovnitvo je, bavei se vekovima vinogradarstvom, osnivalo posebna naselja u blizini svojih stalnih prebivalita. Naselja su dobila naziv "pivnice" ili "pimnice", kako vinske podrume naziva lokalno stanovnitvo u negotinskom kraju. Vinski podrumi su korieni za proizvodnju vina i rakije od blagorodnog negotinskog groa, kao i mesto za uvanje gotovih napitaka. Rajake Pimnice, u svetu jedinstveni kulturno-istorijski spomenik je podignut u ast vinu i vinovoj lozi. Rajake pimnice predstavljaju skup vinskih podruma, koji pripadaju selu Rajac, smetenom 2 km zapadno, na vrhu Belog Brega, okruenog vinogradima i vinogorjem. Celina vinskih podruma Rajakih pimnica je gusto grupisana u spontanom nizu koji prati izgled i konfiguraciju terena. Nizovi kamenih vinskih podruma nejednake veliine, u prizemlju ili sa dva sprata, ali istovetnog oblika i ukopane u zemlju, ine krivudave uliice Rajakih pimnica. itava Negotinska krajina /podruje oko Negotina i okoline/ raspolae odlinim uslovima za uzgoj vinove loze, to je dalo mnotvo vinskih podruma i vinarija. Monumentalni tajanstveni "grad vina" - Rajake Pimnice, sa preko 270 prelepih kamenih zdanja, starih due od dva veka, centralnom fontanom i trgom posveenim Svetom Trifunu i uzanim ulicama koje vode do sledeeg reda kamenih vinskih podruma, pokrivenim specifinim krovovima, nastao je na mestu po volji majke prirode i time namenjen proizvodnji, uvanju i nezi prirodnih rajakih vina. Posebno su dragocena crna vina, proizvedena sa ljubavlju i brigom domaina iz Rajca, od groa blagorodnog rajakog vinogorja. Gradnja "kua-vinskih podruma" u Rajakim Pimnicama je zapoeta u 18. veku, u svrhu uvanja vina u kamenim zdanjima - podrumima, koji su kasnije korieni i za proizvodnju uvenih vina sa podruja Negotinske krajine. U skoro svakom od podruma Rajakih Pimnica moete probati raznovrsna vina, ili posetiti izlobu runih radova i starih zanata, ali ne zaboravite da kuate uvena crvena vina negotinskog vinogorja, proizvedena od domaeg groa, uzgajanog na oblinjim, stalno osunanim obroncima Rajca. Staro groblje u Rajcu je takoe veoma zanimljivo i vredno posete, jer ete na njemu pronai mnotvo veoma starih, fantastino i udnovato isklesanih kamenih nadgrobnih spomenika steaka, koji su jedinstveno kulturno obeleje ovog malenog sela istone Srbije. Rajake Pimnice su udaljene oko 250 km od Beograda.

Nacionalni Parkovi i Parkovi prirode Srbije

Lista zatienih prirodnih dobara Srbije ukljuuje 5 Nacionalnih Parkova, 10 Parkova prirode, 14 Predela izuzetnih odlika, 72 Prirodnih Rezervata i Specijalnih Rezervata Prirode, 287 Spomenika Prirode itd... Jedan od osnovnih stavova PANACOMPa je uverenje da je drugi svet izvestan, ostvariv mirom, znanjem i ljubavlju, suivotom sa prirodom i njenim dubokim postovanjem na nivou oveanstva. Mi volimo prirodu i odgovorno se ponaamo prema njoj ! Zbog toga svi PANACOMP programi obuhvataju prirodne sadraje, pruajui gostima blagodeti netaknute prirode kao jedan od osnovnih podsticaja.....

Gornje Podunavlje
U severozapadnim delovima Bake, uz levu obalu Dunava, graniei se sa Hrvatskom i Maarskom, prostire se retko ouvan prirodni kompleks plavnog podruja, nepravilnog i izduenog oblika, kao autentino svedoanstvo izvorne prirode, Specijalni rezervat prirode Gornje Podunavlje. Sa mnotvom rukavaca, bara i kanala, bogatim biljnim i ivotinjskim svetom, podruje Gornjeg Podunavlja je idealno za upranjavanje mnogobrojnih rekreativnih i turistikih aktivnosti. U neposrednoj blizini Rezervata Gornje Podunavlje, na njegovom obodu, nalazi se sedam sela, sa upeatljivim kulturnim identitetom i turistiki vrednim folklorom, koji uz prirodne blagodeti doprinose nezaboravnim doivljajima, istovremeno obezbeujui jedinstveno interesantne turistike usluge - smetaj i ishranu.

Deliblatska peara
Deliblatska Peara je Specijalni Rezervat Prirode koji se prostire u junom Banatu, izmeu Dunava i zapadnih padina Karpata, na povrini od 33.610 ha. Deliblatska Peara je geo-morfoloka pojava eolskog porekla, izuzetne lepote i viestrukog naunog znaaja. Deliblatska Peara je diluvijalnog porekla i predstavlja najveu pearu Evrope. Deliblatska Peara je najvea oaza peska, stepe, sume i movarne vegetacije u Panonskoj niziji. Deliblatska peara, irok i jedinstveni prirodni fenomen u Evropi, uglavnom karakteriu elipsoidne peane mase duine i do 15 km. Pojedinane peane dine dostiu duinu do 750 metara i visinu do 60 metara! Nevezani pesak Deliblatske peare je nekada bio izuzetan problem, jer se pod dejstvom koave razvejavao irokim prostorima Panonske nizije. Plansko poumljavanje od vremena Marije Terezije je doprinelo bogatoj vegetaciji koja je povezala mase ivog peska. Deliblatska peara je duga 35km, a iroka od 9 do 12 km. U njenim granicama se nalaze 2 stroga rezervata, 16 rezervata genetskog fonda i 6 spomenika prirode. Po poreklu Deliblatska peara je jedinstvena u Panonskoj niziji, a njen karakteristian dinski reljef

ne sree se, tako izraen, nigde u ovom delu Evrope. Zbog svojih specifinosti nazvana je Evropska Sahara". Stanite je velikog broja biljnih i ivotinjskih vrsta, posebno ptica i plemenite divljai: jelena i srne, a poznata je i po tome to u njoj ve vekovima ivi banatski vuk. Jedinstvenost podruja Deliblatske peare privlai ljubitelje prirode, ekoistraivae, ribolovce i lovce.Parkovski ureeno uzvienje najlepeg i najpitomijeg dela specijalnog prirodnog rezervata je vazduna banja Devojaki Bunar. Danas je Deliblatska peara zatiena kao specijalni prirodni rezervat. Zahvaljujui posebnim prirodnim i klimatskim uslovima, iako na nadmorskoj visini od svega 200 metara, klima Deliblatske Peare je slina planinskoj. Deliblatska peara je retko naseljena, sa svega par sela koja se nalaze na obodu Parka Prirode. Podruje Deliblatske peare je na preliminarnom spisku Svetskog naslea pod zatitom UNESCO.

avolja Varo
avolja Varo je jedinstveno prirodni dobro i izuzetan fenomen Srbije, u sredinom delu jugo-istone Srbije. Djavolja Varo je smetena na padinama planine Radan, 310 km od Beograda, 75 km od Nia. Djavolju Varo i geografski region june Srbije karakteriu izuzetno lepa i ouvana priroda i njeni neverovatni oblici, koji zapravo ine zemljane piramide avolje Varoi. Na podruju avolje Varoi, povrine 4300 m2, nalazi se vie od 200 piramidalnih stubova visine 2 do 15 metara, irine 4-6 metara u osnovi i 1-2 metra irine na vrhu. Djavolja Varo je jedinstveni prirodni fenomen koji je po svojoj nesvakidanjosti i udnom izgledu dobio i ime, a zapravo je rezultat konstantnih erozivnih procesa koji formiraju kape na vrhu stubova, dok je ostali deo koji okruuje zemljani stub - izloen stalnom ispiranju. Stubovi i piramide od crvenice formiraju razne interesantne oblike avolje Varoi. To su udno oblikovane forme kronji drvea uvrnute vetrom, pod ijim uticajem hujanje vazduha proizvodi jezovite zvuke, kojih se lokalno stanovnitvo plai. U okolini Djavolje Varoi se nalaze dva izvora po ijoj crvenoj vodi ljudi ovo mesto nazivaju "avolje vode", kao i ostaci dve crkve, koje svojom istorijom "raspaljuju" matu metana i posetilaca.

Spektar obiaja i ouvane tradicije u Djavoljoj Varoi i regionu, prisno su vezani za ovaj prirodni fenomen, koji privlai sve vie radoznalih posetilaca iz Srbije i sveta. avolja Varo je kao jedinstveno prirodno dobro Srbije zvanino nominovano za jedno od svetskih uda prirode. avolja Varo se nalazi na potencijalnoj UNESCO listi vrednosti kao prirodna znamenitost pod kriterijumom VII. www.n7w.com

Nacionalni Park erdap


Nacionalni park erdap se nalazi na desnoj obali Dunava, od Golubake tvrave do antikog utvrenja Diana, u duini od 100 km. Nacionalni park erdap je dobio ime po erdapskoj klisuri, najlepoj i najupeatljivijoj klisuri na celom toku Dunava. erdapska klisura je najvea klisura probojnica u Evropi i sastoji se od etri klisure i tri kotline, koje su rasporeene sledeim redom: Golubaka klisura, Ljupkovska kotlina, klisura Gospoin vir, Donjomilanovaka kotlina, klisura Veliki i Mali kazan, Oravska kotlina i Sipska klisura. Najlepa klisure su Mali i Veliki kazan, gde se Dunav suava na svega 140 metara i dostie dubinu od 90 metara, tako da je njegovo dno ispod nivoa Crnog Mora za oko 30 metara. Upoznajmo Gvozdenu Kapiju Dunava koja netaknutom prirodom Nacionalnog Parka "erdapa", povrine preko 63.608 hektara i zatienom zonom 93.968 hektara, raskono bogatom izvanrednim primercima flore i faune osnauje um, dok istraivanje najveeg prirodnog i arheolokog muzeja u Evropi obnavlja duh, nosei Dunavom daleko sve brige, smirujuim zvucima dunavskih vetrova. Zahvaljujui svom jedinstvenom geografskom poloaju na "vratima Evrope", Gvozdena Kapija je imala znaajnu ulogu tokom preistorije u nastanku i razvoju civilizacija Evrope i Mediterana. Polazei od Golupca, odlinog mesta za plovidbu, zahvaljujui irini reke Dunav i stalnim vetrovima koji ovde "caruju", nakon posete Golubake tvrave iz 14. veka, sa devet visokih kula, stie se do najdue rene klisure u Evropi. Oduevljava susret sa Gvozdenom Kapijom Dunava istraivanjem klisure velianstvene lepote, duge 96,5 km koju je stvorila priroda, sa svojim

spektakularnim delima, arheolokim nalazitima Lepenski Vir, Padina i Vlasac iz doba mezozoika, koji vraaju vreme 10000 godina unatrag ! Pored etiri predivne klisure, dva kanjona izvanredne lepote, koji pruaju nesvakidanji pogled sa strmih litica planinskih vrhova visine 800 metara iznad toka Dunava, u Nacionalnom Parku erdap su i tri prostrane rene kotline i preko 1000 peina i vrtaa smetenih u regionu na udaljenosti od oko 150 km. Ovde je izmerena najveca dubina reke / 82 m/, sa sirinom svega 150 metara, a u erdapu je Dunav na mestu kod Golubake tvrave najiri - 7 km. Miro je planina koja krije mnoge tajne, uda prirode i raskone vrednosti ouvane samo za ljubitelje prirode, ali i pravi raj za avanturiste, ribolovce i lovce. U Nacionalnom Parku erdap se sa lakoom nalaze : u dubinama Dunava veliki primerci smua i soma, u gustim umama hrasta i zimzelenog rastinja visoka divlja poput jelena, srne, divljeg vepra, zeca, te u nedostupnim visinama kristalnog neba - orlovi ! U okviru zatienog podruja Nacionalnog Parka erdap se nalazi najbrojnije stanite risa u Srbiji, koji je veoma redak u Evropi, gde je locirano preko 11000 biljaka, raznovrsnih ivotinja i gljiva. Sisari su u Nacionalnom Parku erdap zastupljeni sa oko 50 vrsta, ukljuujui prirodne retkosti i ugroene vrste, kao to su ris (Lynx lynx), divlja maka (Felix sylvestris), medved (Ursus arctos), vuk (Canis lupus), akal (Canis aureus), vidra (Lutra lutra), veverica (Sciurus vulgaris), lisica (Vulpes vulpes), kuna (Martes foina), lasica (Martes martes), jazavac (Meles meles), divokoza (Rupicapra rupicapra), jelen (Cervus elaphus), srna (Capreolus capreolus) i druge. Na itavom toku Dunava kroz Srbiju, zahvaljujui specifinom stratekom poloaju, smeteni su arheoloki lokaliteti od izuzetnog znaaja iz praistorijskog doba i perioda Rimskog Limesa, kao i srednjovekovna utvrenja, od kojih je teko odabrati omiljeno. Stoga, dobrodoli na erdap, radi doivljaja herojski odvanih rimskih careva Trajana ili Tiberijasa ili bilo kog od mnogobrojnih rimskih velikana ovog podneblja ! Uspomene sa ispiranja zlata u zlatonosnoj reci Pek ili istraivanja Rajkove Peine, duge 2.304 metara, kao i "mistini magini ritual", ostaju u dugom seanju. Ovi trenuci su "pojaani" jedinstvenim tradicionalnim specijalitetima kraja, serviranim u ouvanom prirodnom ambijentu ili nesvakidanjoj toplini rustinog seoskog domainstva "kao iz mate", to je doivljaj iznad svakog oekivanja !

Nacionalni Park Fruka Gora


Fruka Gora je onii planinski masiv, koji se prostire u duini od oko 80 km u panonskom bazenu, izmeu reka Dunava i Save. Fruku Goru krasi puno vidikovaca i zelenih istina ka planinskom podnoju, a najvii vrh je Crveni ot, visok 539 metara. Pored manjih i veih naselja, sa mnotvom vonjaka i vinograda, Fruka Gora u svojim pojedinim delovima krije i pravu divljinu guste ume naseljene jelenima, srndaima i divljim svinjama, kao i niskom divljai. Nacionalni park Fruka Gora je predeo izuzetnih prirodnih odlika i kulturno-istorijskih znamenitosti. Nacionalni Park Fruka Gora zauzima povrinu od 25.000 ha i predstavlja pravu riznicu flore i faune. Zbog svog geografskog poloaja u Nacionalnom Parku Fruka Gora rastu i orhideje i etinari i obitava raznovrstan ivotinjski svet : od srna i zeeva do divljih svinja i orlova. Na padinama Fruke Gore nalaze se listopadne ume, u kojima preovlauju hrast, lipa, grab i drugo drvee. Na niim planinskim stranama ume su preteno iskrene i tu su panjaci, vinogradi i vonjaci. Na aluvijalnim zemljitima nalaze se vrbove i topolove ume, kao i livade. Na meliorisanim terenima gaje se biljke koje zahtevaju vie vlage, kao to su eerna repa, suncokret, kukuruz, povre. Na slatinama, koje su najmanje plodne, prostiru se panjaci, a na nekim mestima stvoreni su ribnjaci. Plodno zemljite, obilje vode - oko 200 izvora i umerena klima ine poznato frukogorsko vinogorje. Plemenite vrste vinove loze daju kvalitetna sortna vina severnog tipa, od kojih se neka mogu uporediti s rajnskim, mozelskim i francuskim vinima. Najpoznatija vina ovog kraja su frukogorski rizling, talijanski rizling, rajnski rizling, upljanka, traminac, buvije, frankovka, plemenka, silvanac zeleni, portogizer i specifini aromatizovani bermet. Blage padine, stoletne ume hrasta kitnjaka i belog graba, koje obuhvataju oko 90% Nacionalnog Parka Fruka Gora, uveno vinogorje i stari manastiri privlae panju, kako izletnika, ljubitelja prirode, tako i naunika. U flori Fruke Gore zabeleeno je preko 1400 vrsta, od toga se izdvajaju vrste reliktnog i endeminog karaktera /lovorasti jeremiak, gorocvet, niska perunika ili preko 20 vrsta iz porodice orhideja/. Prostor Fruke Gore prua gostoprimstvo predstavnicima vie od 200 vrsta ptica, kao to su orao krsta, patuljasti orao, detli, siva senica i mnoge druge. U svetu ivotinja ovde se sreu retki sisari poput divlje make, jazavca, kune zlatice i mnoge vrste slepih mieva. Fruka Gora je vrlo interesantne geoloke prolosti, pa je u njenim sedimentima registrovana izuzetno raznolika fosilna fauna, sa najpoznatijim lokalitetima ereviki potok /164 pronaene fosilne vrste/ i usek kod Grgetega, sa 120 vrsta,

to su jedinstveni sluajevi u Evropi. Na junim padinama Fruke Gore postoji mnotvo vetakih jezera, izuzetne lepote, koja se uglavnom koriste u sportsko-rekreativne svrhe : Sot, Bruje, Mohara, alma, Vrnje, Beenovako jezero, Mee, Dobrodolsko, Pavlovako, Hopovako, Petkoviko, Ljukovo, Kapavica, Testera, Vranje, Kameniko, Mutaljsko, Parloko. Po obodu Nacionalnog Parka Fruka Gora smeteno je 17 pravoslavnih manastira izgraenih krajem 15. i tokom 16. veka, doseljavanjem srpskog monatva i stanovnitva iz juznih krajeva zemlje u strahu od Turaka. Ovi manastirski kompleksi, veinom obnovljeni u 18. veku, ine jedinstvenu kulturno-istorijsku celinu srpske barokne umetnosti, ija je duhovna i edukativno-turistika uloga od izuzetnog znaaja. U zapadnom delu Fruke Gore su sledei pravoslavni manastiri : Privina Glava, Diva, Petkovica, Kuvedin, iatovac, dok se do ostalih "kutaka duhovnosti" stize veoma jednostavno, kreui se planinskim grebenom, odnosno regionalnim putevima dobrog kvaliteta. Tu goste eljne duhovnog okrepljenja oekuju manastiri : Beenovo, Mala i Velika Remeta, Jazak, VrdnikRavanica, Beoin, Rakovac, Staro i Novo Hopovo, Grgeteg, Kruedol , kao i Sremski Karlovci, centar srpske duhovnosti, obrazovanja i kulture.

Kamena Gora
Kamenu Goru, zahvaljujui mirisnim proplancima, predivnim etinarskim umama i obiljem pitkih ledenih izvora smatraju najlepim selom u Prijepoljskoj optini i verovatno jednim od najlepih mesta Srbije. Kamena Gora oara posetioca na prvi pogled i ostaje dugo u srcu ... Kamena Gora je uzdignuta izmeu Prijepolja, Pljevalja i Bijelog Polja, na prosenoj nadmorskoj visini preko 1300 metara, odakle se prua nezaboravni pogled /od koga staje dah/ na planinske masive Durmitora, Jadovnika, Zlatara, Golije, Zlatibora i dr. Kamena Gora je poznata po viestoletnom boru - Svetiboru, za koga su vezane mnoge tajne i narodna predanja. Kamena Gora je okruena dubokom etinarskom umom, sa mnotvom izvora koji nikada ne presue, te dugovenim gortacima, koji potvruju iskonsku ivotnu filosofiju sa radou ponuenu svakom gostu. Kamena Gora je jedinstveni prirodni rezervat, te je zahvaljujui svojim velianstvenim specifinostima, proglaena vazdunom banjom sredinom prolog veka. Kamena Gora je udaljena od Prijepolja 20 km asfaltnim putem. Za sportiste, ljubitelje prirode, avanturiste i rekreativce je Kamena Gora pravi raj, jer se ovde nalaze obeleene staze za planinski biciklizam, peake staze, vazdune staze za paraglajdere, izuzetno kvalitetne mogunosti za uzbudljivo splavarenje Limom, oaravajui vodopadi Sopotnice, pogodnosti za lov i ribolov, ouvani obiaji i jo mnogo zanimljivosti.

Nacionalni Park Kopaonik


Kopaonik (poznat u rimskim, mletakim i turskim izvorima i kao Srebrna planina) je najvei planinski masiv u Srbiji, koji se prua od severozapada ka jugoistoku duinom od oko 75 km, doseui u srednjem delu irinu od oko 40 km. Jedan deo Kopaonika je zatiena zona pod imenom Nacionalni Park Kopaonik, u okviru koga postoji vei broj zatienih prirodnih celina, a na njemu je i najvei skijaki centar u Srbiji. Prirodna prednost Kopaonika je 160 dana pod snenim pokrivaem, to omoguava izvanredne uslove za zimske sportove i ini Kopaonik jednim od najzanimljivijih zimskih turistikih centara Balkana. Najvii vrh Kopanika je Paniev vrh sa 2017 metara nadmorske visine, na kome se nalazi Mauzolej uvenog srpskog prirodnjaka Josifa Pania, po kome je dobio ime. Ceo masiv Kopaonika je dobio naziv po velikom rudnom bogatstvu koje je na njemu eksploatisano jo od srednjeg veka, a na njegovom irem prostoru je smeten itav niz kulturno-istorijskih spomenika iz perioda od 12. do 15. veka. Kopaonik je u srednjem veku bio razvijena rudarska oblast, pa su iz tog perioda ostali mnogi potkopi, nazivi i rudarski alati. Rudarstvo je obnovljeno u novije vreme, naroito u Trepi, koja na juznim obroncima ove planine ima velika nalazita olovno-cinkane rude. U samom podnoju Panievog vrha se nalazi rudnik Belo Brdo. Zahvaljujui razvijenom turistikom centru sa savremenim hotelskim kapaciteta i prateim objektima, Kopaonik predstavlja jednu od najpopularnijih turistikih destinacija u Srbiji i jugoistonoj Evropi.. Najvii deo Kopaonika je prostrana povr Ravni Kopaonik, oko koje se diu Suvo Rudite sa Panievim (Milanovim) vrhom (2017 m), na kome je Paniev Mauzolej, Karaman (1934 m), Gobelja (1834m) i dr. Jugoistono od Suvog Rudita, greben Kopaonika je suen i ralanjen u niz plastastih uzvienja: ardak (1590 m), atorica (1750 m) i Otro koplje (1789 m), izmeu kojih su iroke presedline. Na Kopaoniku je najrasprostranjenija

raskomadana umsko-panjaka zona sredinje Srbije. Na viim delovima je etinarska suma smreke i jele, a po planinskim stranama sume bukve i hrasta. Kopaonik je mesto na kome se mogu nai primerci endemske flore, kao to su Panciceva omorika (Sempervirum Kopaonicense Pancic), Panciceva potocarka (Cardamine Pancicii) i kopaonika ljubiica (Viola Copanicensis). Od mnogobrojnih ivotinjskih vrsta najznaajniji su sivi soko (Falco Peregrinus), suri orao (Aquila chrysaetos), buljina (Bubo Bubo), divlja maka (Felix Silvestris) i srna (Capreolus Capreolus). Stoarstvo je glavno zanimanje stanovnitva Kopaonika, a u novije vreme turizam. Na Ravnom Kopaoniku je veliki turistiki planinski centar, sa brojnim smetajnim kapacitetima, sistemom smuarskih staza i iara i drugom infrastrukturom. Drugi takav kompleks se razvija kod sela Brzea na istonoj padini, gde u hotelima, apartmanima i kuama ima oko 1.000 leaja. Sa zapadne strane Kopaonika, od Ibarske magistrale, vode dva puta za Ravni Kopaonik, jedan od Biljanovca uz Joaniku reku, a drugi od Rudnice; i sa istone strane od Krusevca i Toplice, preko Brzea, sputajui se strmo u Jankovu klisuru, koja ga odvaja od planine Jastrebac. Privlanost Kopaonika lei u izuzetnoj dinamici njegovog reljefa. Prostrani planinski panjaci, guste zimzelene i meovite ume, kao i planinski vrhovi sa kojih se vide ar Planina i Stara Planina, te ostale okolne planine, ostaju u neizbrisivom seanju svih koji su posetili ovu planinsku lepoticu.

Jelania klisura
Jelanika klisura se nalazi u podnoju Suve Planine, u jugoistonoj Srbiji, na podruju optine Ni. Jelanika klisura je proglaena za Specijalni Rezervat Prirode Prve kategorije zatite, radi ouvanja par endemskih vrsta biljaka koje su tu pronadjene, kao i jo par desetina Balkanskih endema. Povrina rezervata prirode Jelanika klisura iznosi 115,73 ha, od ega je 20,50 ha u privatnoj svojini, 57,29 ha u dravnoj i 37,94 ha u drutvenoj svojini. Jelanika klisura je duga samo 4 km i njena najvea irina iznosi svega 30 metara. U Jelanikoj klisuri moete videti kamena dela prirode: zanimljive stene, dolomitske stubove, zubce, uavce i prozorce. U Jelanikoj klisuri se smenjuju planinska, mediteranska i umereno-kontinentalna klima. Deo podruja Jelanike klisure stavljen je pod zatitu kao prirodno dobro Srbije od izuzetnog znaaja i svrstano je u I kategoriju zatite kao Specijalni rezervat prirode "Jelanika klisura", Uredbom Vlade RS ( "Sl. gl. RS", broj 9/95). Specijalni rezervat prirode "Jelanika klisura" stavlja se pod zatitu radi ouvanja stanita i prirodnih retkosti endemo-reliktnih vrsta srpske i natalijine ramondije (Ramonda serbica Pani, Ramonda natalia Pani), kao i 39 mezijskih, 20 balkanskih i est ilirskih endema i subendema i ouvanja posebne prirodne vrednosti koju ini klisura Jelanike reke sa bogatom i raznovrsnom morfolokom ornamentikom. Na podruju specijalnog rezervata "Jelanika klisura" ustanovljava se reim zatite II stepena kojim se zabranjuje: graenje objekata, osim objekata za prezentaciju, ureenje vidikovca i istraivaki rad; izvoenje radova kojim se menjaju morfoloke karakteristike reljefa; sakupljanje i korienje zatienih biljnih i ivotinjskih vrsta; zagaivanje voda; otvaranje deponija za komunalni i

industrijski otpad i bacanje otpada; lov i obezbeuje poumljavanje, poboljanje kvaliteta umskih zajednica i ureenje peakih pristupa u zaleu klisurem, uz obavezu ouvanja zatienih biljnih vrsta. Iako nevelika, Jelanika klisura poseduje nekoliko lepih mesta za kampovanje i piknik. Kroz Jelaniku klisuru prolazi reka Studena, koja je istinski hladna, ba kao to joj ime kae. Kroz Jelaniku klisuru vodi uzan put do Bojaninih Voda, izletita na Suvoj planini. Pored lepih stena Jelanike klisure interesantan je i vodopad Ripaljka, kao i ostaci rimskih utvrenja. Planinarsko alpinistiki klub iz Nia uredio je penjalite u prirodnoj steni, to je izuzetan izazov svima koji ne mogu da utae edj za divljinom u Jelanikoj Klisuri, raju za planinare-alpiniste.

Ovarsko-kablarska klisura
Na putu aak-Poega, u prirodnim lepotama ogromne klisure koju gradi Zapadna Morava, protiui izmeu stenovitih vrhova Ovara i Kablara, skriveno je mnotvo manastira, crkava i kapelica, koji se jednim imenom zovu Ovarsko-kablarski manastiri ili "Mala srpska Sveta Gora". Tu su danas manastiri, metosi i crkve Vavedenje, Vaznesenje, Preobraenje, Sretenje i Sveta Trojica na desnoj i Blagovetenje, Ilinje, Jovanje, Uspenje i Nikolje na levoj obali Morave, a interesantna je i zbeg crkva "Kadenica" i crkva posveena Svetom Savi sa izvorom lekovite vode. Vrhovi planina Ovar i Kablar sa preko 150 vrsta ptica, 30 vrsta riba i preko 600 biljnih vrsta, predstavljaju upeatljiv prizor i poseban izazov ljubiteljima ouvane prirode. Zapadna Morava, koja protie izmeu Ovara i Kablara, povremeno se proiruje u jezerca iste, zelene vode, a povremeno se suava i pravi rukavce i meandre, preko kojih postoji nekoliko uskih viseih mostova. Ovarsko - kablarska klisura predstavlja prirodno dobro I kategorije i predeo izuzetnih odlika pod zatitom drave. Pored prirodnih lepota ovog predela, meandara reke Zapadne Morave, vetakih jezera i rukavaca, koje reka ovde pravi, kao i brojnih viseih mostova razapetih preko njih, beskrajnog zelenila i monih vrletnih litica planina Ovara i Kablara, bogatih raznovrsnim fondom biljnog i ivotinjskog sveta, koji omogucavaju beskrajne avanturistike, rekreativne i sportske aktivnosti u prirodi, ovde posetioce oekuje mnotvo kulturno-istorijskih spomenika, posebno srednjovekovnih manastira, koji su u piljama i gudurama stenovitih grebena pruili sjajno utoite monasima za samou i duhovno podvinitvo.

Sievaka klisura
Niava je najdua i najvea pritoka June Morave. Niava izvire u Bugarskoj. Deo toka Niave koji prolazi kroz Srbiju dugaak je 151 kilometar. Niava protie kroz dimitrovgradsku, pirotsku, belopalanaku i niku kotlinu. Niava je usekla i velianstvenu, 17 kilometara dugu Sievaku klisuru, koja predstavlja jedinstven prirodni rezervat

izmeu Svrljikih planina i Suve planine. Si evaku klisuru nastanjuje nekoliko reliktnih biljaka, dok ona takoe predstavlja najsevernije prirodno stanite alfije (Salvia officinalis), izuzetno dragocene i lekovite biljka, koja inae raste samo u mediteranskim uslovima. Park Prirode Sievaka klisura obuhvata 7746 hektara. Kroz Sievaku klisuru prolazili su stari i veoma vani putevi, kao to je Via Militaris, uveni rimski put, kao i stari turski put pod nazivom Carigradski drum. Nedavno je ovaj deo Srbije postao izuzetno zanimljiv arheolozima i antropolozima, jer je u Sievakoj klisuri otkriveno paleolitsko naselje, koje smatraju najbogatijim na Balkanu. Ostatak celokupne donje vilice neandertalca sa tri zuba, logor neandertalskog oveka i njegovog pretka hominida, kao i verovatno kultno mesto su pronaeni u maloj peini na ovom paleolitskom lokalitetu u Sievu. "To je vilica pre-neandertalca, za koju se veruje da potie iz perioda izmeu 130000 i 250000 godina", kazu strunjaci.

Sopotnica
Sopotnica je majuno selo i oblast na obroncima divlje planine Jadovnik, kod Prijepolja, na krajnjem jugozapadu Srbije. Sopotnica je poznata po pitkim, ledeno-hladnim izvorima i arobnim vodopadima na visini od 1000 m, koji se nalaze iznad sela, kao i drevnim vodenicama koje i danas melju brano. Sopotnica je okruena prostranim mirisnim livadama, raskono bogatim lekovitim biljem i neverovatnom tiinom. Krajem 2005. godine Sopotnica je proglaena spomenikom prirode. Izvanredni specijaliteti - planinska jagnjetina, mleni proizvodi, izvanredna rakija od divljih kruaka i druge vrste vocnih napitaka, koje veto pripremaju lokalni domacini pravi gortaci, kao i jo mnoge skrivene tajne, ekaju goste ovog ljupkog, mirnog mesta, da upotpune doivljaj netaknute prirode Srbije. Stoga je prelepo selo Sopotnica omiljena destinacija u programima PANACOMP-a, koja uvek sa oduevljenjem doekuje svoje goste.

Nacionalni Park Tara - Planina Tara


Planina Tara je oaza netaknute prirode u zapadnoj Srbiji. Tara je jedna je od najlepih planina Srbije, slikovitih pejsaa pod gustim etinarskim i listopadnim umama, protkanim panjacima i livadama. Podruje Tare proglaeno je 1981. godine za Nacionalni park Tara, radi ouvanja retkih biljnih i ivotinjskih vrsta i njihovih zajednica. Podruje Nacionalnog Parka Tara se prostire na 19.200 ha, dok se pod umama nalazi oko 13.000 ha. Ceo prostor Nacionalnog parka Tara obuhvata planinu Taru, Crni vrh, Zvezdu, Stolac, kanjon Drine sa Perucem i okolinu Bajine Bate. Na Tari je identifikovano preko 1000 biljnih vrsta, meu kojima poasno mesto zauzima "Panieva omorika". Panieva omorika, od otkria 1876. godine, privlai veliku panju naunika. Ova vrsta omorike je reliktna i potie iz doba tercijera, kada je rasprostranjena na irokom podruju Evrope i delovima Azije. Tara predstavlja utoite za preko 130 vrsta ptica i oko 60 vrsta ivotinja, meu kojima je svakako najzanimljiviji mrki medved. U vodama Nacionalnog Parka Tara ivi 37 vrsta riba. Neotkrivena i tajanstvena mesta planine Tare arobne lepote, pruaju izuzetne mogunosti za peaenje i planinarenje, te matovit i okrepljujui boravak ljubiteljima prirode. Podruje Nacionalnog Parka Tara i Kanjon reke Drine se nalaze na privremenoj listi svetskog naslea. U Nacionalnom Parku Tara se nalaze dva arheoloka nalazita srednjovekovnih kamenih nadgrobnih spomenika - steaka, Mramorje i Bagrua, koji verovatno potiu iz 14. i 15. veka.

Nacionalni Park ara - Planina ara


Markantna i gorostasna ar-planina /Scardus/ se prostire du granice Srbije sa Makedonijom, na krajnjem jugu Srbije, te zbog vie od 1500 vaskularnih biljnih vrsta, od kojih su 20 % endemske i reliktne biljke Balkana, jedno oa najznaajnijih zaticenih podruja centralnog Balkana. ar-planina je jedan od 5 Nacionalnih Parkova Srbije, otro morfoloki ograniena nisko sputenom Prizrensko-Metohijskom, Kosovskom i Polokom kotlinom. 39000 ha strmih severnih padina glavnog grebena are i njenih metohijskih ogranaka planina Oljaka, Ostrovice i Koda Balkana, proglaeno je za Nacionalni park u privremenim granicama. ar-planina se protee izmedju junog dela kosovskog basena, planina Crnoljeve i Crne Gore /Skopska Crna Gora i Karadag Kumanovo-Preevo/,

Tetova /Gornji Polog i Donji Polog/ i metohijsko-prizrenskog basena, planine Korab /2764 metara/, Koritnika i regiona Ljume u severistonoj Albaniji. ar-planina ini poetak posebnog masiva Dinarskih Alpa, poznatih kao Sarsko-Pindski planinski sistem. Nakon detaljnih istraivanja i valorizacije podruja ar-planine, strunjaci predlau proirenje granica Nacionalnog Parka ara na oko 70000 ha, ovog jedinstvenog centralnobalkanskog masiva u Srbiji i Makedoniji. Glavni greben planine are, dug 95 km, sadri visoke povri i bone grebene, ralanjene brojnim divljim vodotocima i upama : Sirinika, Sredaka, Opolje i Gora. ar-planina obuhvata preko 100 vrhova visine iznad 2000 metara, od ega 30 vrhova prelazi 2500 metara. Najvii vrh Peskovi, visok 2651 metara je odlian primer krakog planinskog reljefa. Nacionalni Park aru odlikuju izvanredne prirodne lepote i preko 200 vrsta ptica, medju kojima su orao bradan, sivi sup, sivi orao i jarebica. Greben planine are i ara Nacionalni Park je poznat po leptirima izuzetne lepote, kojih ima 147 vrsta, a itavo podruje je prekriveno velianstvenim kacunom-afranom /Crocus sativus/, ije prisustvo potvrdjuje besprekornu istocu netaknute prirode. Postoji mnogo zanimljivih sisara u Nacionalnom Parku ara, kao sto su vidra, dinarski poljski vuk, Balkanski ris (Lynx lynx balcanicus), divokoza i medved. Na makedonskoj strani planinskog masiva are dominira Titov vrh (2747 m), a na srpskoj strani Bistra (2661 m). Sa vie od 100 cirkova, konzerviranim tragovima kretanja leda i njegovog otapanja tipski oblikovanim valovima, ouvanim bedemima dinovskih morena u dolinama, brojnim lednikim jezerima /27 lednikih jezera poznatih kao "arske oi"/ i raznovrsnim mikro oblicima lednikog reljefa, ar-planina predstavlja pravi muzej lednikog reljefa pod otvorenim nebom. Jedno od najlepsih lednikih jezera ar-planine je Ledniko ili Strbako jezero, nazvano po reci koja istie iz njega i tee kroz obliznje Strpce. Sudar mediteranskih i kontinentalnih uticaja du visokog arskog planinskog bedema uticao je na pojavu razliitih mikroklimatskih varijanti. Dok se u podnoju ar planine, du dolina Prizrenske Bistrice i Lapenca, osea topli dah mediterana, na najviim vrhovima vlada surova periglacijalna klima. Geoloka, morfoloka i klimatska raznovrsnost ar-planine, vodom najbogatije balkanske planine, iji potoci otiu u tri morska sliva, uticala je i na neprocenjivo bogatstvo njenog biljnog i ivotinjskog sveta /oko 2000 vrsta vaskularne flore i brojni tercijarni relikti i endemorelikti, preko 200 vrsta ptica i 147 vrsta leptira/. ar-planina je najpoznatija po ovdanjoj pseoj rasi ar-planinca, psa ovara, uvenog po svojoj hrabrosti, snazi i izdrljivosti. Citavo podruje ar-planine je pokriveno velianstvenim modro-ljubiastim afranom/kaunom, to je obeleje idealno istog prirodnog okruenja i besprekorno ouvanog podruja. Poljoprivreda /stoarstvo/ je najzastupljeniji vid zanimanja kojim se bavi stanovnitvo ar-planine. Kulturno-istorijsko naslee Nacionalnog parka ar-planina se odlikuje velikim bogatstvom, raznovrsnou i posebnim znaajem za srpski identitet i istoriju. Pored srednjevekovnih utvrenja, naselja i mostova, posebnu dragocenost predstavljaju 34 srednjevekovne crkve i manastiri, poput isposnice i manastira Sv. Petra Korikog iz 13 veka ili manastira Sv. Arhangela iz 15. veka, u kanjonu Prizrenske Bistrice nadomak Prizrena - srednjovekovne srpske prestonice u podnoju "carske planine". Visoko vrednovano prirodno i kulturno naslee koje batini Nacionalni park ar - planina

svrstava ovo podruje u predloge za meunarodnu zatitu upuene organizaciji UNESCO (za program Svetske prirodne i kulturne batine i ovek i biosfera). Ouvanje ovih vrednosti postaje posebno znaajno u vremenu nakon agresije NATO i konflikata na Kosovu, koji su izvor viestrukog rizika, te stoga pojaanog strunog i naunog interesovanja jugoslovenskih i stranih eksperata za podruje ar-planine. U okviru projekta Zavoda za zatitu prirode Srbije i ustanove za zatitu prirode u Republici Makedoniji, podruje Nacionalnog parka ar planina posmatra se kao budui zajedniki Nacionalni park. Granice sadanjeg Nacionalnog parka are u Srbiji se proteu du optina trpce, Gora, Kaanik, Prizren i Suva Reka. Prokletije i ar-planina su predlozene za Balkanski Mirovni Projekat. Ski centar Brezovica, poznati zimski turistiki centar na severozapadnoj strani planine are (optina trpce) jedinstven je sportsko rekreativni kompleks na nadmorskoj visini od 900 do 2.500 metara, gde se sneg zadrava i do 280 dana... Ski centar Brezovica je oko 60 km od Pritine i isto toliko od aerodroma u Skoplju, od Soluna 303 km, od Sofije (preko Nia) oko 355 km, a od Beograda 400 km. Svojom izrazito alpskom prirodom i visokoplaniskim ambijentom, neposredna okolina Brezovice podsea na najpoznatije evropske turistike centre. Ski centar Brezovicu smatraju za centar koji ima najbolje, najdue i najvie skijake staze i terene u Evropi. Brezovicu odlikuju stoletne ume, raskone livade i beskrajni panjaci bogati planinskim cveem, lekovitim biljem i retkim vrstama divljai. Relativno visoke koliine padavina i vododrljive stene uslovljavaju pojavu guste rene mree i bogatstvo izvora i povrinskih voda. Veliki broj izvora i potoia sa hladnom i bistrom vodom omogucavaju poseban kolorit Brezovice. Povoljni klimatski uslovi predstavljaju idealnu sredinu za zimski, sportski i rekreativni turizam, tako da posetilaca ima tokom cele godine. Prostrane skijake terene Inex ski centra Brezovica ini sistem od 5 icara i 5 ski-liftova, koji meusobno povezuju 16 km skijakih staza, prosene duine od po 3.000 metara. Na brezovikim FIS stazama za slalom, veleslalom, spust i "super G" istovremeno se moe skijati 50.000 skijaa. Struktura snega je takva da su skijake staze veoma brze ali i sigurne. Brojna uspeno odrana takmienja dravnog i meunarodnog ranga uvrstili su Inex ski centar Brezovica u medjunarodne takmiarske centre. Mnogobrojne sportske ekipe ovde obavljaju i svoje letnje pripreme u idealnim visinskim uslovima, jer se nii delovi odlikuju pravom upskom klimom, sa prijatnom dnevnom toplinom i sveim noima.

Specijalni Rezervat Prirode Uvac - Reka Uvac


Reka Uvac se nalazi u jugozapadnoj Srbiji, izmeu Nove Varoi i Sjenice, na oko 250 km od Beograda. Reka Uvac protie izmeu severnih padina velianstveno lepog Zlatara, junih ogranaka zlatiborskog planinskog masiva i padina Javora. Uvac je najdua pritoka Lima. Uvac ima karakter planinske reke, to omoguava izraziti hidroenergetski

potencijal, zahvaljujui emu su na ovoj reci podignute tri brane, koje su formirale tri vetaka jezera : Zlatarsko, Sjeniko i Radoinjsko jezero. Zlatarsko jezero ili jezero Kokin Brod je vetako jezero u dolini Uvca, smeteno izmeu planina Zlatara na jugozapadu i Murtenice na severoistoku, na svega 10 do 15km od Nove Varoi. Zlatarsko jezero je nastalo 60-ih godina 20. veka izgradnjom brane na reci Uvac kod Kokinog Broda. Brana elektrane je visoka 83 metra i najvea je zemljana brana izgraena u Evropi, a nivo Zlatarskog jezera zbog nje varira i do 45 metara. Na obalama Zlatarskog jezera nalazi se najvee stanite beloglavog supa na Balkanu . Zlatarskom jezeru pripadaju i uveni meandri reke Uvac. Deo klisure reke Uvac, povrine 2717 ha, koji se prostire na liticama na nadmorskoj visini od 902 do 1276 metara, proglaen je Specijalnim rezervatom prirode Uvac, jer je prirodno stanite zatienih biljnih i ivotinjskih vrsta, /beloglavog supa -"istaa prirode" i ribe mladice/, reliktnih vrsta u Evropi. Okruena umama omorike i breze, mirisnim livadama, proplancima, oblinjim "gorskim" jezerima, neotkrivenim peinama i vodenim bogatstvima reka Lim, Uvac, Mileevke i Bistrice, klisura Uvca je pravi izazov onima koji tragaju za jedinstvenim doivljajima i ekolokim odmorom. Specifina rua vetrova ini poseban fenomen spoja mediteranske i planinske klime, sa maksimalnim brojem sunanih dana. Blagotvoran vazduh Zlatara, obogaen terpentinom i ozonom sa vrhova Ozrena, prua posebno okrepljenje u etnjama proplancima bogatim lekovitim biljem i posmatranju beskrajnih vidika za pamenje... Reka Uvac izvire na 560 m nadmorske visine, 16 km jugozapadno od Sjenice. Duina reke Uvac, koja ima karakter izrazite planinske reke u fazi veoma aktivne erozije, iznosi 119 km. Gornji deo sliva Uvca prostire se do mesta Krstac, gde se sastaju Uvac i Vapa. Njegov veci deo ini prostrana, slabo poumljena i obrasla gustom travom, Sjenika visoravan na visini 1000 - 1400m. Sjenika visoravan je vecim delom sastavljena od karstifikovanih krenjaka kroz koje znatan deo vode ponire, zbog ega ovaj deo sliva ima malo povrinsko oticanje. Srednji deo sliva prostire se od sastava Uvca i Vape do sela Radoinja. Donji deo sliva Uvca se prostire od sela Radoinja do uca Uvca u Lim. Ovaj deo sliva je uzak, sa duboko useenom velianstvenom dolinom Uvca. Padovi korita imaju svoje specifinosti : odlikuje ga pad korita Uvca uzvodno od Radoinje od 3-4 promila, a nizvodno od Radoinje u duini od 50 km 9-10 promila. Zbog takvog, u prirodi neuobiajenog, rasporeda padova du jednog renog korita, nastala je i visinska razlika korita Uvca i Lima od 400 metara sto je omoguilo da se vode Uvca akumuliraju i prevedu u Lim radi energetskog korienja. Njene vode su pretvorene u akumulacije Uvac, Kokin Brod i Radoinja i pripadaju Limskom hidroenergetskom sistemu. Jezero Uvac, na nadmorskoj visini od 985 m, izmedu sela Akmaia i Bukovika, nastalo podizanjem brane uzvodno od Zlatarskog jezera je posle Vlasinskog jezera - najvee vetako jezero u Srbiji. Brana je dugaka 160 m, a visoka 110 metara. Iza brane je stvoreno vetako jezero koje akumulira razliite koliine vode, od 212 miliona m3, kada sa maksimalnim vodostajem jezero dostie duinu od 20 km, do 42 miliona m3, kada se duina jezera smanjuje na 7,7 km. Povrina jezera je 6,10 km2, a najvea dubina 100 m. Zbog klisurastog sklopa doline Uvca, jezero ima veliku duinu, a siroko je 500 metara. Prevoenjem voda iz Peterskog polja, koje su podzemnim tokovima preko ponornice

Borotice oticale ka Bjelopoljskoj bistrici, a zatim i u Vapu i Uvac, uveane su vode jezera Uvac za 10 %, iz koga se voda usmerava na turbine hidroelektrane "Uvac", putene u rad 1979. godine. Zavretkom ove hidroelektrane iskorien je znaajan hidroenergetski potencijal Uvca i njegovih pritoka iz gornjeg dela sliva. Uvac je reka koja nosi mnoge tajne - od izvora ispod misterioznog "Krova Srbije" Petera, do ua u Lim. Vrletne litice kanjona Uvca, biljni i ivotinjski svet, te sastav zemljita, razlog su to ovo podruje esto obilaze brojni strunjaci. Poseuju ga i speleolozi, pokuavajui da poniknu dublje u utrobu strmih recnih obala, jer je samo desetak kilometara severno od Sjenice, Uvac krio jednu od svojih tajni. Dugo su metani tog kraja i strunjaci, smatrai da u zaseoku Uak, sela Gornje Lopie, postoje Uaka i Ledena peina. Niko nije ni slutio da je u krenjacima Peanskog brda priroda sagradila jedan od najzanimljivijih prirodnih objekata u Srbiji i svojevrstan prirodni fenomen jedinstven peinski sistem dug vie od est hiljada metara, sa brojnim kanalima u nekoliko nivoa, dvoranama, sifonima i peinskim ukrasima. Vertikalni ulaz u jamski deo Uake peine, duine oko etrdeset metara, nalazi se nedaleko od prvog ulaza, u predelu koji se naziva Miletin Do. Dno jame je usko, a kroz jedan od dva kanala stie se do prelepe Velike dvorane. Njen donji deo nagnut je prema Veznom kanalu, kojim se stie do glavnog prolaza kroz Uaku peinu. Na mestu gde poine Vezni kanal odvaja se prolaz sa stubovima, prebogat ukrasima i odakle se moe stici do Ledene peine. Od tog kraja kanala poinje Ledena peina i zavrava se izlazom u kanjon Uvca. Ukupna duina svih kanala tog dela iznosi oko 2.100 metara. Oburvani blokovi krenjaka, ljunka, glinovita zemlja, govore o duini procesa nastajanja te peine. Ukrasi Ledene peine, u vidu dugakih draperija i saliva, koji ponegde dostiu i do deset metara, iako deluju hladno, lepotom zaustavljaju dah. Ispod jednog saliva tee potok i posle desetak metara nestaje u pukotini. Izvor bistre vode, zapravo, malo jezero, prepreka je da se prie dvorani, sa ije se tavanice sputaju tanki stalaktiti. Uski ravni, strmi ili ponorski kanali, kade s vodom i dvorane Ledene peine, visokih sredisnjih stubova, koji dostiu visinu i do deset metara, su pravi izazov za avanturiste i ostaju dugo u secanju. Svetlost lampe odbija se od belih vitkih stubova, a poneki su proarani crvenkastim ili sivkastoplavim nijansama. Takav umetnik u stvaranju neobinog i lepog moe da bude samo strpljiv neimar pun mate, kakva je priroda. Bajkolika dolina Uvca, gde je izlaz Uakog peinskog sistema, pogodan je za kampovanje, pa ovde, naroito leti, borave mnogi kamperi. Do izlaza moe da se prie prilino lako i da se proeta stotinak metara, ali je to zadovoljstvo namenjeno samo onima koji su pecinski sistem detaljno istraili, te mogu da prou kroz lavirinte brojnih kanala. Ko zna, moda se iza odvaljene krenjake stene, ukraene ledenim stalagmitima, krije prolaz u neistraeni svet, skriven duboko u utrobi zemlje.... Uredbom Vlade Republike Srbije, podruje doline Uvca u kome su Uvako, Zlatarsko i Radoinjsko jezero, brda u meureju reka Uvca i Vape i delovi njihovih pritoka Veljunice, Zlonice, Maria reke, Tisovice, Vravine, Kladnice i vie potoka, stavljeno je pod specijalni reim zatite i proglaeno za Zatieno Prirodno dobro Prve kategorije od izuzetnog znaaja, koje se prostire na 7.543 hektara.

Zasavica Specijalni Rezervat prirode


Specijalni rezervat prirode Zasavica sa istoimenom reicom je nekadanje reno korito /promenjenog toka reke Save/, sa 671 hektara pod I kategorijom zastite, koje se nalazi u junoj Vojvodini i severnom delu Mave. Rezervat prirode Zasavica ukupne povrine od 1825 ha i reica duine 33,1 km, mesto je opstanka raznovrsnom i retkom biljnom i ivotinjskom svetu. Osnovu rezervata ine vodena povrina kanala Jovac i Prekopac, kanalisani prirodni tok potoka Batar, kao i sama reica Zasavica. Zasavica je oaza za oko 200 vrsta biljaka, 120 vrsta ptica, 20-tak vrsta riba. Stavljena je pod zatitu drave 1997. godine kao prirodno dobro od izuzetnog znaaja. Od 2001. godine je Prirodni rezervat Zasavica clan Europarc Federacije. Riba Umbra Krameri, u narodu poznata kao "Mrguda", prirodna je retkost i u naoj zemlji ivi samo u Zasavici. Zasavica je takoe i poslednje stecite dabrova u Srbiji i Evropi. U Zasavici je otvoren savremeni auto kamp, opremljen po najviim standardima. Specijalni Rezervat Prirode Zasavica je idealan za odmor, rekreaciju, plovidbu camcem, posmatranje prirode i ptica, edukativne programe ili prouavanje prirode.

Peine Srbije

Hadi Prodanova peina


Hadi-Prodanova Peina je dobila ime po Karaorevom vojvodi Hadi-Prodanu, koji je tokom srpskog ustanka, Hadi Prodanove bune pod njegovim vodjstvom protiv turske odmazde 1814. godine, u peinu sklanjao zbegove. Hadi-Prodanova Pecina se nalazi u dolini Raanske reke, (pa je zbog toga zovu i "Raanska peina"), na desetak kilometara od Ivanjice na putu za Guu, na nadmorskoj visini oko 600 metara. Ispitana duina Hadi-Prodanove peine je oko 400 metara i sastoji se od dva sprata. Ulaz u Hadi-Prodanovu peinu je irok 3 metara, te se dalje suava, nakon ega sledi prostrana dvorana duga oko 50 metara i iroka oko 15 metara. Strunjaci su ovde pronali 25 novih vrsta peinskih ivotinja (insekata) koje u svetu nisu poznate ili su veoma retke. Tokom istraivanja u Hadi-Prodanovoj peini su pronaeni predmeti koji ukazuju na boravak neandertalaca - lovaca koji potiu iz perioda od 45000 do 40000 godina pre nove ere, ali i ostaci peinskog medveda. Ulaz u Hadi-Prodanovu peinu delimino je sakriven Adijinom crkvom. Ova svetinja podignuta je 1909. godine i posveena je Arhangelu Mihajlu.

Mermerna peina
Mermerna Peina se nalazi u selu Donja Gadimlja, na Kosovu i Metohiji, oko 20 km juno od Pritine i 360 km od Beograda, na istonoj strani kosovske doline. Mermena Peina je dobila ime po oblikovanom kamenu krenjaku od koga je formirana. Ukupna duina istraenih kanala Mermerne peine iznosi 1.260 metara, a deo koji je pristupaan za turiste je dugaak 440 metara. Temperatura vazduha u Mermernoj peini se kree od 10 - 15C, zavisno od galerije. Mermerna Peina je sainjena od mermernih litica nastalih metamorfozom krenjaka, to prestavlja redak prirodni fenomen. Jedinstvenost ove peine je, pored jedinstvenog peinskog nakita koji je formiran u mermeru, velika koncentracija razliitih oblika peinskog nakita na malom prostoru. U Mermernoj Peini razlikujemo Ulaznu, Zapadnu, Severnu i Istonu galeriju. Ulazna galerija Mermerne peine je potpuno zapuena i nije dostupna speleolokim istraivanjima. Zapadna galerija je u obliku lavirinta sainjenog od brojnih "slepih" hodnika. Severna galerija Mermerne peine sadri brojne peinske ukrase, sa vrlo retkim aragonitskim nakitom. Istona galerija vodi do "Dugog" i "Plavog kanala", koji je povezan sa "Dolinom suza". "Plavi kanal" je dobio ime po peinskom nakitu plave boje. Kanali (hodnici) Mermerne peine su ispunjeni masivnim stubovima, dok je tavanica prekrivena stalaktitima. Neki stubovi dostii visinu do 5 metara i prekriveni su iljcima, to takoe predstavlja specifinost Mermerne Peine. Peinski ukrasi su razliitih boja, od belo-kristalne do crvene, sa mnogobrojnim nijansama izmeu ove dve boje. Mermerna Peina je za turiste otvorena 1976. godine. Da bi bila pristupana za turiste, iz Mermerne peine je uklonjena velika koliina nanosa i ruevina, to je uticalo na promenu mikroklime, a posledice se jo uvek istrauju. Mermerna peina je zatiena Zakonom kao spomenik prirode. Veliki deo Mermerne peine je jo uvek neistraen, jer su tokom njene evolucije mnogi prolazi i dvorane zapueni blatom (muljem) i ljunkom.

Peina Ceremonja
Ceremonja peina se nalazi na severo-istonim padinama Homoljskih planina, na nadmorskoj visini od 533 metara. Udaljena je 150 km od Beograda i 7 km od Kueva, smestena na regionalnom putu Beograd - Kuevo. Istraeno je 775 metara peinskih kanala peine Ceremonja, od ega je za turiste pristupano 431 metara. Ulaz u peinu Ceremonju se nalazi na kraju doline Strugarskog potoka. Ceremonja je druga peina u Srbiji otvorena za turiste. Praenjem podzemnog toka Strugarskog potoka stie se do "Arene", ukupne duine 105 metara, najvee dvorane u peini Ceremonja i jedne od najlepih u Srbiji. Ima oblik amfiteatra, prenika je 50 metara i visine 20 metara. Kupola je prekrivena belim krenjakom, ukraena je brojnim stalaktitima i providnim draperijama. Posebnu panju privlai 5 metara visok stalagmit "Lepa Vlajna", koji podsea na enu obuenu u tradicionalnu narodnu nonju. U blizini peine Ceremonje se nalazi Botaniki park-arboretum, u kome su prisutne biljne vrste koje nastanjuju Karpatsko-balkansko podruje nae zemlje i Etno-park u kome posetioci mogu da se upoznaju sa zanimanjima, obiajima i predmetima materijalne kulture stanovnika Homolja.

Petnika peina - Petnica


Petnika peina ili Petnica, duine 500 metara, nalazi se u zapadnoj Srbiji, 7,5 km od Valjeva, na vrhu krenjake stene. Peina Petnica je duga 500 metara i ima svoje ponornice, a veliki izvor koji tu izvire naziva se Banja. Peina Petnica je bila naseljena jo u doba paleolita i sadri bogato arheoloko nalazite sa ostacima iz ledenog doba. Prva iskopavanja su u peini Petnica sprovedena pre jednog veka, a danas je veoma zanimljiva mladim istraivaima prirodnih fenomena.

Prekonoka peina
U krakim stenama Istone Srbije, koje pripadaju Karpato-balkanskom delu, naseljenom jo u vreme paleolita ima veliki broj peina. Meu njima je najpoznatija Prekonoka peina, duga 400 metara. Smatra se da je Prekonoka peina nekad bila najlepa peina Srbije, sa izuzetnim peinskim nakitom. Nakit u Prekonokoj peini je lep i raznolikog je oblika. Stalaktiti su beli, ukasti, crvenkasti, motkasti kao i grozdasti. Mahovinasti i grozdasti slini su koralima, dok su kalcitni salivi i zavese kristalaste strukture i razliitih oblika. U Prekonokoj peini su pronaeni razni tragovi izumrlih ivotinja. Prekonoka peina je spomenik prirode, pod zatitom Republike Srbije, ali je. naalost, danas potpuno zaputena. Prekonoka peina se nalazi na teritoriji Optine Svrljig, 26 km od Nia, u blizini Zajeara i Knjaevca.

Rajkova peina
U Istonoj Srbiji, 200 km istono od Beograda, u blizini Majdanpeka, nalazi se Rajkova peina. Peina je protona, kroz nju protie Rajkova reka, koja se moe videti u niem toku. Gornji nivo Rajkove peine, veinom suv, je izlaz staze za posetioce. Ukupna duina Rajkove Peine je 2.304 metra, dok je za turiste dostupno 1.410 metara. Temperatura u Rajkovoj Peini je + 8C, relativna vlanost vazduha je blizu 100%. Ime je dobila po uvenom Rajku Vojvodi, koji je iveo u ovom kraju u vreme Turaka. Legenda kae da je Rajko u peini sakrivao blago. Rajkova Peina je jedinstveni speleoloki objekat u Srbiji, prepun blistavih belih kristala, ije je podnoje u duini od 300 metara prekriveno crvenim stalaktitima visine 1 metar. Rajkova Peina je otvorena za turiste 1975. godine. Rajkova Peina je verovatno najbogatija peinskim nakitom u Srbiji, u odnosu na bele i crvene kristale kalcita.

Resavska peina
Resavska peina, ukupne duine 2.850 metara je prva u Srbiji otvorena i uredjena za posetioce, ciji su uredjeni prolazi za posetioce u duini od 800 metara. Resavska peina se nalazi na 20 km od Despotovca, u krenjakom brdu zvanom Babina glava, na obali krakog polja Divljakovac. Spada u najlepe peine u naoj zemlji. Resavska Peina je formirana na tri nivoa, koji su prvobitno bili dostupni samo istraivaima peina - spaleolozima, dok su sada gornja i donja galerija otvorene i za turiste. Resavska Peina je stara oko 80 miliona godina, dok se stariji nakit u peini procenjuje na oko 45 miliona godina. Donjim delom Resavske Peine protie reka ponornica. Posetioci mogu uivati u bezbrojnim peinskim ukrasima raznovrsnog oblika i prolazima prepunim raznolikog peinskog nakita. Stalna temperatura u peini je 14 stepeni C.

Stopia peina
Stopia peina se nalazi na zapadnoj strani planine Zlatibor, u ivopisnom selu Roanstvu, poznatom po seoskim domacinima koji se uspesno bave seoskim turizmom vise decenija. Put Uice-Sirogojno prolazi iznad same Stopia peine, do koje se stie uzanim putemstazicom duine oko 1,5 km, koja se do njenog ulaza spusta kroz umu. Stopia peina se nalazi samo 19 km od Zlatibora, te je veoma zanimljiva mnogim gostima koji tamo provode svoj odmor. Stopia peina, koju krase duboke bigrene kade je jedna od najlepih peina u Srbiji.Duina Stopia peine je 1663 metara, od ega je za posetioce uredjeno 1615 metara prolaza. Stopia peina ima velianstven ulazni otvor sa desne strane reke Pritavice. Stopia peina se sastoji od dva horizonta - renog dela i izvorskog dela, povezanih podzemnim tokom Pritevikog potoka. Ulaz u Stopia peinu se nalazi na krenjakim stenama na visini od 711 metara nadmorske visine. Stopia peina je sastavljena od pet celina, a ukraava je izvanredan peinski nakit u obliku kamenih kaskada i vodopada. U vreme visokog vodostaja, celokupno dno Glavnog prolaza Stopia peine biva poplavljeno. Istraivanja Stopia peine nisu zavrena, jer je peina jo uvek reno aktivna.

Uaki peinski sistem


Ovaj jedinstveni peinski sistem se nalazi na Peteru, na teritoriji optine Sjenica. Sastoji se od vie speleolokih objekata medjusobno povezanih kanalima : Uake i Ledene peine i Bezdane jame, ukupne duine 6.185 metara. Ovo je najdua peina u Srbiji. Uaka peina je najnii splet kanala Uakog sistema u zaseoku Gornje Lopie. Ponorski ulaz je na kraju

slepe doline Dubokog potoka na 1.020 metara nadmorske visine, a izvorski ulaz na 955m nadmorske visine. Bezdana jama "Miletin Do" je na kraju suve doline. Sastoji se iz dva dela : jame koja ini drugi ulaz u peinski sistem i peine koja se spaja sa kanalima Ledene peine i izlazi u velianstveni kanjon Uvca. Bajkolik predeo doline Uvca gde se nalazi izlaz Uakog peinskog sistema pogodan je za kampovanje, pa su, naroito leti, razapeti atori esta slika. Do izlaza moe da se prie prilino lako i da se proeta kojih stotinak metara, ali samo oni koji su je detaljno istraili mogu da prou kroz lavirint koji ine brojni kanali. Koliko god puta da se proe, uvek se vidi neto novo. Ko zna, moda se iza odvaljene krenjake stene ukraene ledenim stalagmitima krije prolaz u neistraeni svet skriven jo dublje u utrobu zemlje.

Zlotske peine
U Istonoj Srbiji u blizini naselja Zlot, 240km od Beograda, nalaze se dve mistine peine: Lazareva peina i Vernjikica peina...Iako je u pitanju Lazareva peina, poznata je i po imenu Zlotska peina, zbog blizine sela Zlot. Lazareva peina se nalazi na levoj obali Lazareve reke, na samom izlazu i velianstvenog Lazarevog kanjona. Danas Lazareva reka izvire 6,7 metara ispod ulaza u Lazarevu peinu. Lazareva peina je duga 1.592 m (649 metara staza za posete sa vodiem), prosene temperature 10C, a Peina Vernjikica ima duinu 1.530m (620 m za posete sa vodiem) i prosenu temperaturu 6C. Lazareva peina je omiljeno staniste slepih miseva i u njoj je pronadjeno 22 vrste slepih miseva. Lazareva peina je okruena predivnom prirodom, kao i jedinstvenim Lazarevim kanjonom. Lazareva peina je bila naseljena u preistoriji, o emu svedoe ostaci ognjista, koliba i mesta gde su stanovnici radili, kao i raznovrsni objekti poput oruja, orudja, nakita i grnarije napravljeni od kamena, zemlje i bakra. Lazareva peina je prosla kroz nekoliko razlicitih perioda : bakarno doba - kada je bila znacajno staniste lovaca, gvozdeno doba kada je bila znacajan metalurski centar, koji je povezan sa topljenim objektima od gvozdja i bakra, kao i bronzano doba. O Lazarevoj peini postoje brojne legende i predanja.

Planine Srbije

Jedan od osnovnih stavova PANACOMPa je uverenje da je drugi svet izvestan, ostvariv mirom, znanjem i ljubavlju, suivotom sa prirodom i njenim dubokim postovanjem na nivou oveanstva. Mi volimo prirodu i odgovorno se ponaamo prema njoj ! Stoga svi PANACOMP programi obuhvataju prirodne sadraje, pruajui gostima blagodeti netaknute prirode, kao jedan od osnovnih podsticaja..... Predivne i spokojne planine Srbije oekuju svoje posetioce :

Avala
Avala je planina koja se nalazi 17 km jugoistono od Beograda, na putu Beograd Kragujevac. Nadmorska visina Avale iznosi 511 metara, kojih 11 metara je odredjuje kao planinu i ine je najniom planinom centralne Srbije, koje se sputaju prema Beogradu. Avala je dobro poumljena samoniklim drveem, a jednim delom je pod zasaenom borovom umom. Ime "avala" je orijentalnog porekla i potie od rei "havala", to znai "vidikovac", odnosno mesto ili objekat koji ima pred sobom dobar vidik i dominira okolinom. Smatra se da je jo u rimsko doba na vrhu Avale postojalo vojniko utvrenje. U srednjem veku na vrhu Avale je bio srpski grad rnov, koji su 1442. godine izgradili Turci, kako bi mogli pratiti kretanje Maara oko Beograda, u to vreme predvoenih neustraivim Jankom Hunjadijem - Sibinjanim Jankom. Sa vrha ovog utvrnog grada se pruao irok pogled na celu oblast do Dunava, to je veoma koristilo Turcima u dugotrajnom planiranju opsade Beograda, koji su konano osvojili 1521. godine. Ruevine grada rnova su naalost uklonjene 1934. godine i tu je podignut Spomenik Neznanom junaku, poznatog vajara Ivana Metrovia. Mineral avalit dobio je ime po Avali na kojoj je pronaen. Posle Prvog svetskog rata, lokalno stanovnitvo pronalo je na Avali vei broj grobova srpskih vojnika poginulih u Prvom svetskom ratu, meu njima i grob jednog neznanog srpskog vojnika. Narod okolnih sela je tom vojniku 1922. podigao skromni spomenik. Kasnije je Dravni

odbor za podizanje spomenika Neznanom junaku odluio da mu se na vrhu Avale podigne reprezentativniji spomenik. Projekt za spomenik izradio je vajar Ivan Metrovi, u obliku mauzoleja sa ogromnim karijatidama na ulazu, koje predstavljaju ene u narodnim nonjama iz svih krajeva Jugoslavije. Spomenik je graen od jablanikog granita, u periodu od 1934. do 1938. godine. Za potrebe graenja ovog spomenika 1934. godine dinamitom su razrueni ostaci srednjevekovnog grada rnova, to i danas nailazi na otru osudu meu istoriarima. Srbija se razlikuje od svih zemalja uesnica Prvog svetskog rata po tome to sve druge zemlje imaju spomenike Neznanom vojniku, a samo Srbija Neznanom junaku. U neposrednoj blizini vrha Avale je i Spomenik tridesettrojici sovjetskih ratnih veterana, koji su tu poginuli u avionskoj nesrei 19. oktobra 1964. godine, pri dolasku na proslavu dvadesetogodinjice oslobodjenja Boegrada. Medju poginulima je bio i Maral Birjuzov. Na Avali se nalazi TV toranj, koji je jedan od simbola Beograda, poruen u NATO bombardovanju 1999. godine. Novi TV toranj je izgradjen velikom akcijom sakupljanja donacija medju stanovnitom Srbije, koju su pokrenuli umetnici Beograda, kako bi izgradili novi TV toranj, na mestu nekadanjeg. Avala je prijatno i zanimiljivo turistiko mesto i omiljeno izletite Beogradjana i posetilaca Beograda.

Beljanica
Planina Beljanica, svojim preko 1000 metara visokim grebenom razdvaja Homolje od Resave. Najvii vrh planine Beljanice je Beljanica, visine 1339 metara. Kraki sastav Beljanice je uzrokovao prisustvo mnogobrojnih vrtaa, jama, uvala i peina. Centralna visoravan Beljanice je uglavnom gola, a padine su pokrivene bukovim i hrastovim umama, koje su povremeno i praumskog tipa. U senkama velikih stabala Beljanice ima dosta peuraka, naroito vrganja. Mogue je da je Beljanica dobila ime zbog golih belih stena, koje iznad gustih tamnih uma bljete na suncu. Beljanica ima dosta izvora, ali uglavnom na nizim delovima planine. Brojne su pastirske kolibe, ali stalnih naselja nema. Najvee znamenitosti beljanikog kraja svakako su manastir Manasija i Resavska pecina. Krenuvi od Despotovca na zapadu do Zlota na istoku i od agubice na severu do Cestobrodice na jugu, podruje Kuaja, Beljanice i Malinika zahvata oko 2500 kvadratnih kilometara potpuno nenaseljene teritorije, to je najvei kontinuirani komad divljine u Srbiji. Leti pohodjen uglavnom od strane drvosea i lovaca, sa prvim snegom ljudi naputaju ovaj predeo surove klime i preputaju ga njegovim iskonskim stanovnicima vukovima, medvedima, divljim svinjama i divokozama, da do prolea jedini prave prtinu kroz smetove. Ogromnost ovog prostora je gotovo nesaglediva, potpuno apstraktna za gradskog oveka. Peice su vam potrebna tri duga, lepa letnja dana da biste pregazili Beljanicu s jednog kraja na drugi, oseajuci se na momente kao da ste hiljadama kilometara udaljeni od civilizacije. Raznovrsnost prirode Beljanice potpuno razoruava i

ostavlja bez daha svakog posetioca, predstavljajui pravo otkrovenje. Na ovom prostoru smenjuju se krenjaki masivi sa izrazitim krakim odlikama (vrtae, jame, peine) i fino izvajani, dugi grebeni od vodoodrivih stena, stvarajui izuzetnu geomorfoloku i bioloku dinamiku. Tu se nalazi i moda najuveniji kanjon u Srbiji, Lazarev kanjon, kao i brojni drugi kanjoni (Resave, Kloanice, Radovanske reke, Suvi Do, Tisnica...), zatim nekoliko krakih platoa (od kojih Stobori predstavljaju najljui kr u Srbiji, prepun skrapara i vrtaa), ali je tu i najvee umsko prostranstvo, gde se dinamino smenjuju listopadne i etinarske sume. Krupajsko vrelo, velianstvenao vodeno delo prirode i jedno od najzanimljivijih krakih vrela u Srbiji, izvire na zapadnoj strani Beljanice, na nadmorskoj visini od 220 metara. Dodatnu atraktivnost ovom prostoru daje injenica da je on iz smera Beograda veoma lako pristupaan, jer je tek dvadesetak kilometara udaljen od autoputa Beograd - Ni, a ukupno oko 150 km od Beograda, to znai da vrlo lako moete doi na Kuaj, ak i na jednodnevne ture, ukoliko ne moete da odvojite vie vremena. Greben Samanjca i velicanstvena kupola Rtnja ine loginu celinu sa prostorom Beljanice, dodatno pojaavajui kontraste i nudei jednako ivopisne i peake uspone.

Bobija
Bobija je planina valjevskog kraja, zapadno od Beograda. Bobija je planina slikovitih pejzaa i nekoliko vrhova pribline visine, od kojih je najvii Tornika Bobija, visine 1.272 metra. Planina Bobija je bogata hladnim izvorima, reicama, nepristupanim kanjonima i kaskadama na velianstvenim nadmorskim visinama, meu kojima je najpoznatiji izvor "Dobra voda". Pejzae Bobije krase majuna sela okruena panjacima i livadama. U blizini se nalaze divlji i teko pristupani kanjoni reka Tribue, Trenjice, Ljubovidje i Suice, koji zbog "opasnih zona" plene mnoge avanturiste i ljubitelje prirode.

emerno
emerno je planina u jugozapadnoj Srbiji, na levoj strani reke Ibar, severno od manastira Studenice. emerno je planina srednje visine, sa najviim vrhom Smrdlju (1579 metara). Izduena je u pravcu severo-zapad jugo-istok oko 21 km duine. Strane planine emerno su ralanjene pritokama Ibra i Studenice. Sa juga je planina emerno ograniena

dolinom reke Studenice, a sa severa dolinama Duboice i Boronice i znatno je ralanjena dolinama njihovih pritoka. Jedan od najlepih delova emerna je izvorina lepeza severoistono od Gusarice, u predelu sela Bresnik. Teme planine emerno je znatno sueno. Na njemu, pod vrhovima nalaze se mnogi izvori, od kojih su najznaajniji: Kadina voda, ispod vrha Gvozdac i Zmajevac, izmeu Smrdljua i Rudo brda. Najpristupaniji i najpoznatiji izvor na planini emerno nalazi se na 700 metara nadmorske visine u mestu Odmenje - uvena Savina voda, stalne temeprature od 21 o Celzijusa, nadaleko poznata po svojoj lekovitosti. Najvei deo planinskog temena emerna je pod gustom umom, ali na pojedinim delovima grebena ima manjih ili veih travnatih proplanaka, sa stoarskim kolibama. Zapadnim delovima planinskog temena emerna vodi slabiji kolski put, koji se zatim temenima kose sputa na severu ka selima Tolinici, u gornjem delu sliva Boronice, u rejon sela Savovo (Zaseok Ponore), i ka Magliu, u dolini Ibra. Mnogo je vie stoarskih koliba na junoj strani emerna i one se diu visoko uz planinske strane iznad kua sela Savovo i akovo. Ova gotovo nepoznata planina izuzetne lepote je zanimljiva ljubiteljima ouvane prirode i avanture.

Deli Jovan
Deli Jovan je planina u jugoistonoj Srbiji koja se prua u pravu sever-jug. Iako je venac planine Deli Jovan uzan, njeni vrhovi su zaobljeni i daju utisak upletenih venaca. Planina Deli Jovan pripada istonoj zoni mlaih planina Karpato-balkanskog planinskog sistema koji je nastao u alpskog orogenezi. Granice planinskoj pojasa Deli Jovana se pruaju od Plavne na severu to Tilve na jugu. Prema istoku granica Deli Jovana ide du linije SikolaPopovica-Plavna, a na zapadu od Velikog Golog Kra /1037 metara/ do Crnog Vrha /1136 metara, to je najvii vrh planine Deli Jovan/. Podruje planine Deli Jovan ima tranzitivnu sub-kontinentalnu klimu. Najvanije vrste ekolokog podruja Deli Jovana ini zrelo irokolisto umsko zemljite. Deli Jovan je planina skoro u potpunosti obrasla stoletnom bukovom i hrastovom umom, uz neto malo etinara na krajnjem severu i jugu. U pitanju je ogromna povrina pod umom, kroz koju sa dobrim kompasom moete tumarati u nedogled, a koja vas starou svojih stabala podsea na neke drevne ume iz bajke ili romana epske fantastike. Na dva najvia vrha Deli Jovana nalaze se TV i telekomunikacioni repetitori, a u jugoistonom delu planine je i ograeno lovite bogato raznovrsnom divljai. 67 vrsta leptira je pronaeno na planini Deli Jovan, iako je potencijal raznovrsnosti leptira veoma visok. Na podruju planine Deli Jovan nema znaajnih poljoprivrednih aktivnosti, niti intenzivnog ubrenja zemljita, to omoguava izvanredne uslove za aktivnosti ljubitelja ouvane prirode i daje med posebnog ukusa i vrhunskog kvaliteta, kakav nismo nikada probali i koji izuzetno volimo.

Go
Planina Go se nalazi u sklopu severnokopaonikih planina, 200 km od Beograda. Najvii vrh Goa je Krnja jela, na nadmorskoj visini od 1127 metara. Gusta etinarska uma, bezbrojni potoci, malo jezero i nepregledni proplanci, ine ambijent planine Go pravim prirodnim rezervatom. Planina Go obiluje lekovitim biljem i umskim /divljim/ jagodama. Osim mogunosti za skijanje i ostale zimske sportove, Planina Go prua uslove i za pripreme sportista, rekreativce, za lov i ribolov. Na Gou postoje staze za poetnike, 2 ski lifta, kao i dve staze duine 1.150 i 1.400 metara, sa visinskom razlikom od oko 350 metara. Go je poznat i po kulturno-istorijskim spomenicima, od kojih je najinteresantniji "rimsko groblje", odnosno mesto gde su sahranjivani Sasi, rudari koji su ovde vadili i topili rudu gvoa u vreme Nemanjia.

Golija
Golija je velianstvena planina jugozapadne Srbije, dugaka trideset kilometara, oblika slova "S". Golija se nalazi izmeu reka Ibra i Moravice i planina Radoela i Petera, te ini znaajan deo Starovlake visije, na podruju optina Kraljevo, Raka, Novi Pazar, Sjenica i Ivanjica. Golija je ozbiljna, divlja planina, koja ima najvie snenih padavina u Srbiji, ali i izuzetno prijatna i topla leta. Po prostranstvu etinarskih uma i veliini, sa planinom Golijom se moe meriti samo susedni Kopaonik, koji ini zavrni deo ove regije, ali Golija zauzima dva puta vece prostranstvo od Kopaonika. Po tajanstvenoj velianstvenoj lepoti, ouvanom prirodnom bogatstvu i brojnim kulturno-istorijskim znamenitostima, mnogi Goliju vrednuju kao najlepu planinu Srbije. Najvia taka Golije je 1834 metara visok vrh - Jankov kamen, sa koga dominira nezaboravan pogled na itav region - do Prokletija, Komova, Kopaonika, Zlatara.... Du glavnog grebena Golije se uzdiu brojni prekrasni planinski vrhovi - Bojovo brdo (1748 m), Paina esma ( 1725 m), Radulovac ( 1725 m), Odvraenica (1674 m), Tiar (1492 m), Crni Vrh (1795 m), ardak (1688 m), Kulina (1642), Jadovita (1560 m).... Planina Golija je proglaena Parkom Prirode I kategorije i Rezervatom biosfere "Golija-Studenica" 17.09.2001. i pod zatitom je UNESCO-a, kao posebno ouvani Park prirode koji obuhvata 75.183 ha.

Golija je oko 300 km je udaljena od Beograda, 40 km jugozapadno od Ivanjice i 32 km severno od Novog Pazara. Golija je dobila ima po svojoj veliini /golema planina/. Poseban doivljaj predstavlja poseta Dajikom ili Tiar jezeru ili Koaninovom Jezeru, koja se nalaze u oblasti netaknute prirode. Golija je bogata vodama i ima preko 100 izvora. Golija je bogata umskim plodovima, a registrovano je oko 100 vrsta lekovitog bilja. Za ove predele Golije su vezane brojne legende.... Planina Golija, omiljena i posebno potovana destinacija u programima PANACOMP-a, je idealno odredite pasioniranih planinara, avanturista i ljubitelja prirode. Na planini Goliji ima divljih ivotinja koje slobodno ive u dubokim umama... Svake godine se na Goliji odrava tradicionalna manifestacija "Hajka na vuka", koja okuplja veliki broj lovaca iz Srbije i sveta. Padine Golije su izuzetno pogodne za skijanje, jer zime obiluju snegom. Sneg se tokom otrih zima zadrava na Goliji pet meseci, a njegova uobiajena visina iznosi 105 cm. Tokom itave godine, istraivanje velianstvene prirode i gustih uma Golije, bogatih sveim i pitkim vodama i etnje mirisnim proplancima i livadama, znaajno poboljavaju zdravlje svakog posetioca... Brojna seoska domainstva, autentini pansioni i rustini privatni smetaj, kao i hoteli najvie kategorije u Ivanjici, koji pruaju vrhunski kvalitet turistike usluge i mogunost organizovanja fantastinih motivacionih putovanja-team building programa i kongresa i skupova, ine Goliju privlanom turistikom destinacijom u Srbiji tokom itave godine. Na najbolji doivljaj je celodnevna etnja kroz guste, skoro neprohodne ume Golije, uz branje umskih jagoda i borovnica i nezaboravne susrete sa divljim konjima koji slobodno uivaju na mirisnim panjacima...

Golija
Golija je velianstvena planina jugozapadne Srbije, dugaka trideset kilometara, oblika slova "S". Golija se nalazi izmeu reka Ibra i Moravice i planina Radoela i Petera, te ini znaajan deo Starovlake visije, na podruju optina Kraljevo, Raka, Novi Pazar, Sjenica i Ivanjica. Golija je ozbiljna, divlja planina, koja ima najvie snenih padavina u Srbiji, ali i izuzetno prijatna i topla leta. Po prostranstvu etinarskih uma i veliini, sa planinom Golijom se moe meriti samo susedni Kopaonik, koji ini zavrni deo ove regije, ali Golija zauzima dva puta vece prostranstvo od Kopaonika. Po tajanstvenoj velianstvenoj lepoti, ouvanom prirodnom bogatstvu i brojnim kulturno-istorijskim znamenitostima, mnogi Goliju vrednuju kao najlepu planinu Srbije. Najvia taka Golije je 1834 metara visok vrh - Jankov kamen, sa koga dominira nezaboravan pogled na itav region - do Prokletija, Komova, Kopaonika, Zlatara.... Du glavnog grebena Golije se uzdiu brojni prekrasni planinski vrhovi - Bojovo brdo (1748 m), Paina esma ( 1725 m), Radulovac ( 1725 m), Odvraenica (1674 m), Tiar (1492 m), Crni Vrh (1795 m), ardak (1688 m), Kulina (1642), Jadovita (1560 m).... Planina Golija je proglaena Parkom Prirode I kategorije i Rezervatom biosfere "Golija-Studenica" 17.09.2001. i pod zatitom je UNESCO-a, kao posebno ouvani Park prirode koji obuhvata 75.183 ha. Golija je oko 300 km je udaljena od Beograda, 40 km jugozapadno od Ivanjice i 32 km severno od Novog Pazara. Golija je dobila ima po svojoj veliini /golema planina/. Poseban doivljaj predstavlja poseta Dajikom ili Tiar jezeru ili Koaninovom Jezeru, koja se nalaze u oblasti netaknute prirode. Golija je bogata vodama i ima preko 100 izvora. Golija je bogata umskim plodovima, a registrovano je oko 100 vrsta lekovitog bilja. Za ove predele Golije su vezane brojne legende.... Planina Golija, omiljena i posebno potovana destinacija u programima PANACOMP-a, je idealno odredite pasioniranih planinara, avanturista i ljubitelja prirode. Na planini Goliji ima divljih ivotinja koje slobodno ive u dubokim umama... Svake godine se na Goliji odrava tradicionalna manifestacija "Hajka na vuka", koja okuplja veliki broj lovaca iz Srbije i sveta. Padine Golije su izuzetno pogodne za skijanje, jer zime obiluju snegom. Sneg se tokom otrih zima zadrava na Goliji pet meseci, a njegova uobiajena visina iznosi 105 cm. Tokom itave godine, istraivanje velianstvene prirode i gustih uma Golije, bogatih sveim i pitkim vodama i etnje mirisnim proplancima i livadama, znaajno poboljavaju zdravlje svakog posetioca... Brojna seoska domainstva, autentini pansioni i rustini privatni smetaj, kao i hoteli najvie kategorije u Ivanjici, koji pruaju vrhunski kvalitet turistike usluge i mogunost organizovanja fantastinih motivacionih putovanja-team building programa i kongresa i skupova, ine Goliju privlanom turistikom destinacijom

u Srbiji tokom itave godine. Na najbolji doivljaj je celodnevna etnja kroz guste, skoro neprohodne ume Golije, uz branje umskih jagoda i borovnica i nezaboravne susrete sa divljim konjima koji slobodno uivaju na mirisnim panjacima...

Grmija
Planina Grmija se nalazi 6 km istono od Pritine, na nadmorskoj visini od 700 do 1100 metara i predstavlja slikovit Park Prirode na povrini od 1.168 hektara. Grmija je omiljeno izletite i rekreacioni centar stanovnika Pritine. Sa najvieg vrha Grmije Bogutovaki Breg - 1.100 metara prua se pogled na itavu kosovsku ravnicu i planine arskog masiva. Grmija pripada planinama Novog Brda i granii se sa Graanikim jezerom na jugu, Pritevskom rekom na severu i Businjskom rekom na istoku, te gradom Pritinom na zapadu.

Istraivanja Kosovskog bazena i okoline tokom dueg vremena su potvrdila prisustvo 127 biljnih vrsta - divljih i gajenih. Ovaj deo Kosova i Metohija odlikuju velike povrine zelenila, meu kojima je najvei Grmijski park. Tokom leta, bazen u obliku jezera u Parku prirode Grmija je mesto susreta porodica i mladih, dok se tokom itave godine ovde igra fudbal ili odmara, a raieno minsko podruje je pogodno za etnju pasa kroz umu ili razne igre. Park prirode Grmija je naalost 1999. godine bio svakodnevno izloen bombardovanju tokom NATO agresije.

Hajla
Hajla je planina koja se nalazi na granici izmeu Crne Gore i Srbije - Kosova i Metohije i pripada severoistonom vencu Prokletija. Zapravo, planinski vrh Hajle, visine 2.403 metara je najvii vrh ovog dela Prokletija, smeten izmeu izvora Ibra i Rugovske klisure. Mnogi smatraju planinu Hajlu najlepom planinom na razmei Srbije i Crne Gore... Planina Hajla je kompleksnog sastava; ine je krenjak i vulkanske stene koje su napravile raznovrstan reljef i seoske forme : stenoviti vrhovi, slikoviti prolazi, doline, zeleni obronci, ume, potoci. Vii planinski vrhovi su sainjeni od krenjaka, veinom triaskog krenjaka /triaski pre 199-251 miliona godina/, delom od permskog krenjaka /pre 251-300 miliona godina/ i karbonskih stena / pre 300-360 miliona godina/. Na mnogim mestima viih delova planine Hajle je krenjak pomean sa vulkanskim stenama. Ova meavina krenjaka /karbonata/ sa vulkanskim stenama je znaajno uticala na raznovrsnost flore na planini Hajli. Nii delovi Hajle su sainjeni od ronatih stena /silikatnih stena sa raznovrsnocu kvarca koji podsea na kremen, ali je mnogo lomljiviji/ i tufa /vulkanski pepeo stvrdnut u stenje sunerastog izgleda/. Neki delovi planinie Hajle imaju oble padine, to je uobiajeno za planine nastale meavinom silikata ili vulkanskog kamenja. Tokom perioda Pleistocene /pre 1.8 miliona godina/ Hajla je promenjena mnogim gleerima koji su se spustali prema dolinama reka Ibar i Peke Bistrice, od kojih mnogi i danas postoje na severnoj i juznoj strani planine Hajle. Severni deo planine Hajle su oblikovale mnoge pritoke reke Ibar, a juni deo su formirale pritoke reke Peke Bistrice. Najpoznatiji deo planine Hajle je njen 10-12 km dug planinski venac, koji se pruza u obliku neno zaobljenog slova "s". Uopste, Hajla se prua iznad visine od 2200 metara od planinskog prevoja Krstac /na zapadu/ do Male Gore /ili Donje afe/ planinskog prevoja na

njenom istonom kraju. Neki delovi Hajle imaju razliita lokalna imena. Poev od njenog zapadnog dela, venac Hajle se sastoji od vie delova i vrhova, kao to su na zapadu : kreljska Hajla /Shkrels Hajla 2,011 m/ - Maja Dramadol /2,120 m/, Koutanska Hajla /Hajla Koshutanit - Koshutans Hajla/, Vranovaka Hajla /Hajla Vranovcit - Vranovacs Hajla 2281 m/, konano sa vrhom Hajle /2,403 m/. Vrh Hajle se nalazi na istonom kraju glavnog planinskog venca, koji je na ovom mestu irok samo 1 metar. Pruzajui se preko severo-istonog kraja venca i ispod glavnog vrha Hajle, nalazi se 400 metara okomita krenjacka stena, koja je veoma pogodna za alpinistika penjanja. Ova stena Hajle je posebno opasna zimi, otvorena naletima vetra i prekrivena ledom. Ispod ove stene je zaravan na visini od 1,810 metara koji se zove Brahim breg sa izvorom i mnotvom pastirskih kuica. Samo 30 minuta od vrha i severno od Vranovake Hajle planinskom stazom Brahim breg - uti kamen - Hajla vrh, na visini od 1980 metara je mali izvor za napajanje stoke, koji se zove Biserna voda. Voda sa planine Hajle tee u dva glavna pravca - severni i juzni, sakupljajuci vodu u dve glavne reke: Ibar i Peka Bistrica koje pripadaju dvema razliitim vodotokovima : crnomorskom slivu /sve vode sa severnoh padina planine Hajle i iz reke Ibar/ i jadranskom slivu, kome pritiu vode sa juznih padina planine Hajle i reka Peka Bistrica. Slikoviti izvor reke Ibar /Vrelo Ibra/ se nalazi u dubokim umama severnih padina planine Hajle, ispod njenog vrha Maja Dramadol /2120 m/, u zapadnom delu planinskog venca. Zapravo ovo nije pravi izvor reke Ibar, jer vode dolaze u ovo vrelo iz tri vea izvora i mnogo manjih sa padina Hajle, pre nego se spoje u reni izvor. Nakon svog izvora, Ibar tee 30 kilometra juzno kroz Crnu Goru /slikoviti predeli/ pre ulaska u Srbiju. Ibar se uliva u Zapadnu Moravu, nakon 183 km toka, poev od izvora. Ibar je brza planinska reka. Jedna od njegovih najjaih desnih pritoka je Ibarac, koji takoe izvire u severnim padinama planine Hajle. Da bi se prilo izvoru reke Ibar, mora se koristiti isti put kojim se stie do Bandovog sela i Bandove planinske kue, 10-12 km udaljenim od Roaja. Pogled sa vrha Hajle je velianstven i irok i prua se prema svim pravcima, jer se najvii vrh uzdie iznad okolnih padina i platoa bez drvea.

Homolje - Homoljske planine


Homoljske planine ine ivopisni predeli Istone Srbije, sa zanimljivim peinama, drevnim legendama, obiajima i mitovima, skrivenim blagom, brojnim vodotocima, vodopadima, stenovitim planinskim vrhovima, raskonim panjacima, planinskim vidikovcima, ivopisnom folkloru i tradicionalnim manifestacijama i srdanim lokalnim stanovnicima... Planina Beljanica je omiljeno peako i planinarsko podruje junog Homolja, zahvaljujui mnotvu obeleenih peakih staza i prirodnom blagu Srbije - praumi Vinatovai, jedinoj praumi te vrste u Srbiji i ovom delu Evrope. uma Vinatovae, praumskog tipa je poznata po bukvama starim preko 350 godina ! Krupajsko Vrelo, u zapadnom podnoju planine Beljanice, sa desne strane Krupajske reke, izmeu sela Milanovac i Krupaja, oko 35 km od agubice, takoe predstavlja jednu od prirodnih retkosti i obeleja Homoljskog kraja. Stada goveda i konja galopiraju po planinskim panjacima Homolja, dok su homoljske ume poslednje utoite vukova, divljih veprova, jelena, srndaa i muflona. U agubici se nalazi izvor reke Mlave, jedan od najdubljih izvora u Evropi, poznat kao oaza mira i spokoja i kristalno iste vode. Reka Dunav tee izmeu planinskih venaca Homoljskih planina, stvarajui granicu koja odvaja Rumuniju, na severu i Srbiju, na jugu. Planine Retezat, koje ine deo planinskog venca Karpata iznad Dunava su najvii masivi Rumunije. Karpati se pruaju juno od Dunava, a njihov kraj koji ulazi u Srbiju je poznat pod nazivom Homolje ili Homoljske planine. Sneg se zadrava na planinskim vrhovima, du granice obe drave, dok je dolina kroz koju protie Dunav - bez snega, ali izloena jakom vetru. Homolje i homoljske planine spadaju u najuzbudljivije predele Srbije, jer posetiocima omoguavaju spajanje autentinih doivljaja i upoznavanje bogate srpske kulture, tradicije i istorije, sa odmorom u prirodi, kao to je peaenje, planinarenje, posmatranje ptica, lov, ribolov, vonja mountain-bicikla i dipa.... Vinatovaa je svojstvo praume zasluila time to 37 hektara umske zemlje, na nadmorskoj visini od 640 do 800 metara, ljudska ruka nije ureivala, sekla i poumljavala od najstarijih vremena u kojima je ova uma nastala. Ovaj specifian prirodni rezervat mrane bukove ume nije poznat iroj javnosti, a moda tome i moemo da zahvalimo injenicu to je uma Vinatovaa ouvana, kao i ljudima koji su se pobrinuli da je zatite. Kroz Vinatovau prolazi leva pritoka reka Resave - potok Vinatovac, a pojedina stabla su visine i do 40 metara, u preniku oko metar, to znai da su u obimu nekoliko metara, drvne mase od 600 do 800 kubika, stara i preko 350 godina ! Ovde moete naii na

raznoliko biljno rastinje, a velika je verovatnoa da u toku etnje budete zateeni slobodom pitome divljai koja prolazi nedaleko od vas! U homoljskom podruju se preporuuje tura od manastira Manasija i Ravanica, preko Resavske peine do Lisina, gde se nalazi velianstveni vodopad Veliki buk, najvei vodopad u Srbiji. Kada se zavri ovaj zanimljiv program uivanja u prirodi, uz bogatstvo ouvanih ivopisnih tradicionalnih vlakih obiaja, oekuju vas interesantni restorani u stenama, gde moete probati uvane homoljske specijalitete : homoljsko jagnje, homoljski sir, kaamak, planinska pastrmka...

Jadovnik
Jadovnik je planina u jugozapadnoj Srbiji, jugoistono od Prijepolja, 15 km zapadno od Sjenice. Dugaka je 12 km, sa najviim vrhom Katuniem /1734 metara/. Jadovnik ima relativno zaravnjen, uglavnom livadama pokriven vrh, sa prosenom visinom od oko 1500 metara, dok su njegovi obronci pokriveni gustom bukovom i smrevom umom... Na irokom temenu planine Jadovnik su panjaci i livade, po kojima su rasute kue sela Stranjana i Tijeg Polja sa stoarskim pojatama. Kada stignete ovde, ini se da je vreme stalo. iri pojasevi ume pruaju se po strmijim stranama planine prema rekama Mileevki i Uvcu, koje izviru ispod padina Jadovnika. Velianstveni vodopadi reke Sopotnice predstavljaju omiljenu destinaciju gostiju koji poseuju Jadovnik tokom letnjih meseci. Na Jadovniku su zime veoma hladne i otre, sa snenim pokrivaem dubine i od 3 metra. Zimi je Jadovnik zanimljiv samo najizdrljivijima, planinarima, avanturistima i onima koji vole zimsko peaenje. Du jugozapadnog podnoja Jadovnika, pored Lima, vodi asfaltni put Prijepolje-Bijelo Polje, od kojeg se du severozapadnog podnoja odvaja put za Sjenicu i

Novi Pazar. Rudo-Polje je poznata, prostrana ravan na sred Jadovnika, gde su se nekada odigravali vaari i borbe bikova, a u novije vreme turnir u fudbalu. Jadovnik je pravi raj za odmor, bogat gustim umama sa predivnim vidicima. Na Jadovniku se gaji lekovita heljda od koje stanovnici pripremaju tradicionalne specijalitete, koji se mogu nai /i probati/ samo u ovom velicanstveno lepom i divljem jugozapadnom planinskom kraju Srbije.

Jastrebac
Jastrebac je najvia planina u podruju izmedju Kruevca, Nisa i Prokuplja. Jastrebac je najumovitija i najvodnija planina ovog dela Balkana. Za one koji nisu veliki ljubitelji napornih uspona, dovoljna je i etnja stazama Jastrebca, uz potoke koji su bogati vodom i sa dosta malih kaskada. Najvii vrhovi Jastrepca, "ulica" (1491 m) i "Pogled" (1481 m) predstavljaju prirodnu granicu izmedju reke Toplice i Pomoravlja. Jastrebac se odlikuje obilnom listopadnom i etinarskom umom, predstavljajuci sirovinski izvor za drvnu industriju Kruevca. Po lepoti se izdvajaju rezervat belih breza, ali i brojni vodeni tokovi, izvori i potoci. Neposredno po ulazu u planinu Jastrebac, u sunanoj dolini se nalazi vetako jezero sa uredjenom plaom. Omiljene planinarske marrute planinom Jastrebac su do "Bele Stene" (1257 m), "Stracimira" (1390 m), "Maznice" (1140 m), kao i izleti do "Majorove esme", esme "Dve sestrice", stare crkve Sv. Petke, "Doline breza", srednjevekovnog utvrdenja "Gradac".

Javor
Planina Javor je najlekovitija ekoloka planina u Srbiji. Javor je i istorijski znaajan jer se na njemu nalazila granica izmedju Srbije i Turske carevine sve do 1912 godine. Predanje kae da je ranjeni Boko Jugovi sa Kosova polja krenuo na Javor da vida/izlei svoje teke rane. Boko Jugovi je znao da Javor, planina bogata bistrim izvorima, lekovitim travama lei i najvee bolesti. Javor se protee severoistonom granicom optine Nova Varo u duini od 16 km. Na istoku se naslanja na zapadne obronke planinske lepotice Golije, a na zapadu se granii sa krenjakim masivom Murtenice.Istoni deo Javora je blago zatalasana povr prostranih livada proaranih umarcima, preteno bukove ume, koji se prua u pravcu-SZ-JI u duini od 3,5 kilometara i u irini od oko 2 km. Nadmorska visina Javora se kree izmeu 1300 i 1350 metara. Javor je okruen visovima sa svih strana, meu kojima je na zapadnom delu i Vasilin vrh (1519 m ), koji je najvii vrh Javora, ispod koga se nalazi spomenik majoru Iliu - junaku Javorskog rata, a odmah do njega je i Jankov vrh (1492 m). Oba visa, kao i prostor izmeu njih, izgraeni su od mezozoikih krenjaka znatne debljine i istoe, pa se u tom delu razvila tipina kraka hidrografija. Javor je planina koja na relativno malom prostoru poseduje znatan broj razliitih prirodnih odlika i antropogenih motiva. Blagi tereni Javora sa livadskom vegetacijom su

pogodni za zimske sportove i letnju rekreaciju, a mnogobrojni izvori i potoii bistre vode, koji se povijaju kroz arenilo livada, panjaka, proplanaka i uma, deluju osveavajue i pogodno za odmor i oporavak. Najinteresantniji delovi Javora su "Duboki potok" sa strmim kanjonskim stranama i "Doline", gde se u nizu nalazi 13 veih i vie manjih vrtaa. Kraka hidrografija planine Javor manifestuje se u vidu jakih krakih izvora - vrela (Koriansko, titkovako, Trudovako) i reka ponornica - Kalipoljska reka. Severnu stranu javorske povri okviruju visovi: Dijelo (1415 m) i Troglav (1419 m), a jugoistonu Boljetin (1415 m), abanac (1402 m) i Gobeljia kr (1444 m). Vododrljive stene i povoljan raspored padavina uslovili su pojavu mnogobrojnih izvora od kojih su se formirali brojni potoii, potoci i reice. Najvie ih ima na severnim i istonim padinama Javora. Na severozapadu na prostoru estih vrela, jednim od najlepih delova Javora, od 8 manjih vodotoka formirala se izvorina elenka Tisovice, a sa severne strane od 6 vodotoka, izvorina elenka Bradia reke. Reka Nonica izvire u predelu izmeu Javora i Golije. Ona se sastaje sa Golijskom Moravicom kod sela Meureje vie Ivanjice, te kao Moravica tee na sever sve do Poege, gde se sastaje sa etinjom. U istonom delu povri Javora razvila se Studena reka sa desnom pritokom Lug. Reka Lug tee sredinom javorske povri ka jugu, gde je formirala plitku i iroku dolinu sa prelepim okruenjem. Od Vasiline esme i izvesnog broja potoka formirao se Duboki potok, takoe desna pritoka Studene reke. Studena reka sa Radevskom rekom ini reku Kladnicu, desnu pritoku Uvca. Sve ove reke odlikuju se besprekorno istom i bistrom vodom, prve klase, bogate pastrmkom i drugom ribom, a okruene su raznovrsnim oblicima reljefa i raznovrsnom florom pa su veoma interesantne za posetioce. Javor je umovita planina u kojoj preovlauju bukove ume, a neto manje i meovite ume. Najvei kompleks bukovih uma protee se severnim padinama planine Javor u prostoru od 6,5 x 2,5 km. Istone i jugoistone padine Javora prekrivene su meovitim umama bukve, jele i smre. Zaobljeni oblici reljefa planine Javor pogoduju raznim disciplinama zimskih sportova. Javor je poznat i po lovnoj divljai pa ima uslova i za razvoj lovnog turizma. Naroito je interesantna srna, koje ima najvie u predelu estih vrela i Studene reke. Javor i njegova okolina poznati su i po istorijskim dogaajima koji su se odigrali na ovom prostoru. Brojni su anevi iz Prvog sprskog ustanka, srpsko - turskog rata 1876-1877. godine i Prvog balkanskog rata. Javor uva uspomenu na Kalipoljsku bitku koja se dogodila 24. juna 1876. godine. U nedelju pred Vidovdan je dan narodnog okupljanja sa irokog podruja planine Javor. Etno selo titkovo, jedinstveni primer kulturnog nasledja koji vredi posetiti, je medju brojnim turistikim i istorijskim znamenitostima planine Javor.

Jelica
Planina Jelica predstavlja prirodnu granicu izmeu Dragaeva i aanske kotline. Jelica se prua u pravcu severozapad jugoistok u duini od 30 km. Najvii vrh Jelice je Crna stena (929 m), Verinje (874 m), Gradina sa poznatim arheolokim nalazitem (849 m), Rajaki vis (818 m) i Stjenik (789 m).

Kukavica
Planina Kukavica je davno ula u narodnu pesmu, postala je deo legende, ali je i danas tajanstvena. Kukavica se nalazi na jugu Srbije, severno od Vranja i juno od Leskovca. Pripada vencu Rodopskih planina. Najvii vrh je Vlaina (1442 m), a drugi su Valjovska uka (1207 m), Tumba (1192), Furnite (1370 m) i Bukovska uka (1386 m). Posebna je prednost ove planine u podatku da je od Leskovca, kao generatora disperzivnih, izletnikih kretanja, udaljena samo 16 km. Sa njime je spojena linijama prigradskog saobraaja, velike uestalosti polazaka, i putem sa savremenim kolovozom. Ograniene mogunosti prihvatanja izletnika u lokalitetu Vujanka i sve vei broj posetilaca - bili su direktan podsticaj za nove zahvate. Na uzvodnom udaljenju od oko sedam km od prvog prihvatnog punkta, od "Vujanke", na novom erozionom proirenju, u srcu planine, izgraen je moderan hotel "Vlaina" "B" kategorije (telefon ). On raspolae sa 77 postelja i 590 sedita u dva restorana, kafani i na terasama, i savremeno opremljenom kuhinjom, kapaciteta 1.000 obroka. U narednoj fazi na ovom lokalitetu bie izgraen jo jedan objekat sa novih 100 postelja, pokrivenim bazenom za kupanje i malom saunom, sa spravama za sportsku rekreaciju, rehabilitaciju, i slino. Novoizgraeni asfaltni put, koji je spojio "Vujanku" sa hotelom "Vlaina", otvorio je itav ovaj meuprostor i privukao izletnike na nove rekreativne povrine, uz Vujansku reku. Od hotela do vrha Kukavice (1.441 m) i renoviranog i dobro odravanog planinarskog doma, udaljenog 25 km, vodi makadamski put. Dom ima 45 postelja i veoma je dobro poseen tokom itave godine. Sa ovog mesta, poetim smerom kretanja, put nastavlja prema Vladiinom Hanu gde se uliva u Auto-put (vei deo trase je sa savremenim, asfaltnim kolovozom). Sa gledita disperzivnih kretanja znaajan je takoe i podatak da je sa ovog mesta, od Vladiinog Hana, mogu i nastavak kretanja u pravcu Vlasinskog jezera. Time se formira kruni turistiki put (za izletnika kretanja - u nastavku pomenutom trasom preko Crne Trave i Vlasotinca na Leskovac), to je znaajno i za razmenu stacionarnih gostiju. Venac ovih vrhova deli planinu na severni, strmiji deo, koji je bez naselja i juni, blai, u kome ima vie sela. Planina je gotovo u potpunosti pokrivena borovom i hrastovom, stogodinjom bukovom umom, ali i lekovitim biljem. Nekada je ovo bio stoarski kraj, a sada se retko mogu videti bela stada. Vucjanka je 18 km dugacka sa Golemom rekom. Nastaje od Goleme i Male reke koje se sastaju na mestu Jasicko ravniste,na 600 m nadmorske visine. Tok Vucjanke bez Goleme reke nije duzi od 7 km.3 km. nizvodno od sastavaka Vucjanka useca kanjon, dubine preko 300 m na desnoj obali i 150 m na levoj obali. Kanjon je dugacak 2 km,usecen izmedju vrhova Kitka(988 m) i Samaric(619 m).Ulaz u kanjon se nalazi na oko 500 metara nadmorske visine,a izlaz na 340 m. Na jednoj isturenoj litici leve

obale kanjona, na 150m iznad reke smestena je kula Skobaljic grad,ali je delimicno urasla u korov. Na izlazu iz kanjona na levoj obali nalazi se jedna od najstarijih hidroelektrana Srbije, HE Vucje, podignuta 1903. godine. Elektrana i dan danas radi, sa sve originalnim masinama od pre 100 godina. Kanjon obiluje virovima tj. kazanima za kupanje. Najpoznatiji su Devkazan, Jaz,Donji Djokin vir, Srednji Djokin vir, Crni vir za koji kazu da je dubok 10m, tesko dostupan. Kroz neobine litice planine i stene planine Kukavice protie reka Vujanka, koja je, zbog svoje bistrine, odlian dom za pastrmke. Na toj reci, nedaleko od Vuja, odnosno Leskovca, sagraena je hidrocentrala 1903. godine, koja je i danas u funkciji, a rado je poseuju uenici i turisti. Hidroelektrana ,,Vuje'' na reci Vujanki je druga po dugovenosti u Srbiji - prva je ona kod Uica, na etinji, koja je izgraena dve godine ranije. Po neemu je ova u blizini Leskovca, kau hroniari, ipak prva: i danas radi i proizvodi elektrinu energiju, kao to se to deavalo tokom celog veka, ne raunajui kraj Drugog svetskog rata, jer su postrojenja utihnula zbog diverzije! U podnoju Kukavice su mnogi kulturno-istorijski spomenici i pitoma, posebnim mirisom obojena varoica Vuje, koja odaje nostalgiare, ali i ljude sklone sanjarenju i dertu. Daleke 1901. godine uveni profesor ore Stanojevi uoio je svu snagu vujanske reke i te godine svoja nauna saznanja izneo na Fizikom institutu Velike kole. Na osnovu njegovih studija, 1901. osnovano je Leskovako elektrino drutvo, iji je zadatak bio da obezbedi eksploataciju Vujanke. Statut drutva uraen je septembra iste godine i podnet na odobravanje Ministarstvu narodne privrede u Beogradu, koje ga je i odobrilo. Naredne godine, Osnivaki odbor je, posredstvom lokalnog lista Dnevnik, pozvao graanstvo na upis akcija Leskovakog elektrinog drutva iji je osnovni kapital utvren na 200.000 dinara i podeljen na 2.000 akcija od 100 dinara, a uplate su vrene nedeljno, po jedan dinar od akcija. Prvi kilovati elektrine energije sa hidrocentrale Vuje potekli su 11. decembra 1903. po starom, odnosno 24. decembra po novom kalendaru, a taj datum nije sluajno odabran, jer je istoga dana 1877. godine Leskovac osloboen od Turaka. Kukavica je poznata i po brojnim istorijskim spomenicima, a najpoznatiji lokalitet je Skobalji grad, koji se nalazi na jednom od vrhova stenovitog grebena, na levoj obali predivne reke Vujanke. Grad su sagradili vizantijski vladari, a 1986. godine proglaen je posebnim kulturnim dobrom. Na planini Kukavici sagraen je i hotel Vlaina, na nadmorskoj visini od 650 metara, udaljen 25 kilometara od Leskovca i devet kilometara od Vuja. Hotel se nalazi na svojevrsnoj raskrsnici puteva Leskovac - Vranje - Vladiin Han. Hotel je 2008. godine potpuno renoviran i ima 30 soba, a posebnu ar daje eko-baza na obali reke. Na vrhu planine nalazi se meteoroloka stanica i planinarski dom, koji ima 45 postelja i tokom godine ima mnogo posetilaca, najvie lovaca, koji rado borave na planini Kukavici. Planina Kukavica je dragulj juga Srbije. Na Kukavici, ali i njenoj okolini od desetak kilometara, nema nijedne fabrike, ni zagaivaa. Zato je Kukavica stalno stanite mnogobrojnih ivotinjskih i biljnih vrsta, a ljubitelji prirode je smatraju za - vazdunu banju! Ko jednom poseti planinu Kukavicu, ostaje za budue godine zaodenut njenom slikom, koja nagoni na venost i razmiljanje...

Maljen - Divibare
Planina Maljen se nalazi u okolini Valjeva. Maljen i njegov najpoznatiji deo, turistiki centar Divibare su okrueni planinama Povlen i Suvobor, prekriveni beskrajnim mirisnim livadama i umama, ispresecani rekama, potocima i kanjonima strmih litica. Poseban deo Maljena predstavlja prelepa visoravan Divibare, koja je jedan od najpoznatijih turistikih, planinskih i ski centara Srbije. Divibare obuhvataju etiri rezervata prirode : Crna reka, alaki potok, Zabalac i Vraji vir. Divibare, zahvaljujui svojim prirodnim karakteristikama, blagotvornosti okruenja, pogodnim za disajne organe, spoju morske, karpatske i panonske klime, na prosenoj nadmorskoj visini od 1000 metara, predstavljaju vazdunu banju i riznicu dobrog zdravlja. Divibare se nalaze 38 km juno od Valjeva, 110 kilometara od Beograda i oko 180 km juno od Novog Sada.

Miro
Planina Miro i selo Miro predstavljaju predeonu i etno ambijentalnu celinu, sa odlikama koje je izdvajaju specifinostima reljefa, pejzaa i raznovrsnosti predela. Karakteristine celine na Mirou su posebno zanimljive : peina Gradanica, kanjon reke Gradanice, Kulme, raznovrstan i bogat biljni i ivotinjski svet. Kulturno-turistika "Jorgovan fest" svakog maja predstavlja tradiciju, izvorne pesme, folklor i obiaje naroda ovog kraja. Na Miro planini se nalazi mesto nazvano po kralju Marku, Markov kamen, koji predstavlja mesto na kome se nalazio veliki kamen, na kome je bilo utisnuto konjsko kopito. Veruje se da je to kopito Markovog konja arca. Taj kamen je razbijen, ali se mesto i dalje tako zove. U blizini Majdanpeka, na brdu Rudna Glava, pronaeni su arheoloki ostaci najstarijeg rudnika bakra u Evropi (oko 4000 godina pre n.e.).Rudno bogatstvo ovog podruja doprinelo je da ba ovde ivek otkrije tajnu metala. Otkrivanjem praistorijskog rudnika Rudna glava 3800 - 3200 p.n.e. naputena je teorija o Bliskom istoku kao kolevci rudarstva. Tokom dve decenije istraivanja otkriveno je 40 rudarskih okana i veliki broj rudarskih alatki u Rudnoj glavi. Dosta tajni Miroa ostaje za prave ljubitelje prirode. Planina Miro, sa koje poniru vode prema Dunavu, krije tajanstvo podzemnih ponora i peina, koji jo nisu do kraja istraeni. Planina Miro sa istoimenim selom, predstavljaju jedinstvenu prirodno-etno ambijentalnu celinu, jer za Miro kau da je najlepi predeo u Evropi, a moda i u svetu. Po povrini najvei, Miro se odlikuje jakim kontrastom izmeu svojih gotovo vertikalnih litica najviih vrhova Malog i Velikog trpca, koji se strmoglavljuju ka Dunavu, pruajui vidike od kojih zastaje dah i trpskog (trbakog) korita u zaleu ovog glavnog grebena, jedne ogromne krake visoravni pune vrtaa, iji je reljef toliko nepravilan, a mrea umskih stazica i puteljaka toliko haotina, da je bez korienja elektronske navigacije

gubljenje gotovo izvesno, pogotovo u magli. Miro je poznat po velikom broju ponora (od kojih neki spadaju meu najdublje u Srbiji), kao i drugih zamiljivih speleolokih objekata, kao to je tunelska peina na reici Kaajni na krajnjem istoku. Iako naizgled nizak, Miro je u velikoj meri jo uvek slabo istraen i speleolozi i dan danas tumarajui dolinama njegovih reka ponornica, doivljavaju iznenaenja. ume i panjaci Miroa su prepune misterija, koje se kao pramenovi magle neujno provlae kroz kronje i potpuno vas uvlai u sebe, pre nego to toga uopte postanete svesni".... Planina Miro nema naroito veliku nadmorsku visinu. Najvia taka Miroa je kota Veliki trbac (768m), ali sa svojim poloajem, konfiguracijom terena, florom, faunom i bogatim kulturnoistorijskim nasleem, zasluuje potovanje posetilaca. Pogledamo li malo bolje, vidimo da se Miro celom svojom duinom naslonio na Dunav. A opet, Dunav ga je sa tri strane zagrlio. Vidikovci, Veliki i Mali trbac pruaju jedinstvenu priliku da iz ptije perspektive posmatramo brodove, koji nam sada, sa visine od 400 do 500 metara, izgledaju kao brodii od papira, sa kojima se deca igraju. Stojimo na vidikovcu i posmatramo, severno od nas je dole duboko, zelen Dunav. Pogledamo li na jug, videemo talase kako se belasaju kod Brze Palanke, dvadesetak km udaljene od nas, a Dunav je tekao i zaobilazio nas duinom od oko 100 km. Nekada davno u vreme rimljana planina Miro bila je transportna veza sa istokom. Poznat je stari rimski put. U vreme Rimljana Miro je bio leilite i vazduna banja. Ratnici su ovde dolazili na oporavak. Jo iz tih vremena poznata je lekovitost mirokih trava. Miro je zaboravljena planina. Mnogi i ne znaju gde bi ga na karti nali.

Mokra Gora
Mokra Gora - lepotica Balkana, kako ju je opisao Jovan Cviji, nalazi se na jugozapadu Srbije, na administrativnoj granici sa Kosovom i Metohijom, izmeu reka Ibra i Belog Drima, odnosno Ribaria i Roaja. Mokra Gora predstavlja vododelnicu izmeu crnomorskog sliva i jadranskog sliva. Planina Mokra Gora nosi sa punim pravom naziv "mokra", jer je njena iroka, divlja i prostrana visoravan prepuna malih jezera, izvora i movara. Uz Mokru Goru se nalazi Gazivodsko jezero, nastalo pregraivanjem Ibra. U podnoju Mokre Gore su manastiri Gorioc, na 560 metara i Crna Reka, blizu 1000 metara nadmorske visine. Planina ljeb je najvii vrh planine Mokre Gore, smeten izmeu severozapadnog Kosova i Metohije i istone Crne Gore. ljeb je deo lanca masiva Prokletija, koji se prua izmeu planina Hajle i Mokre Gore. Beli Drim izvire na padinama planine ljeb. ljeb takoe stvara jedan od istonih delova kanjona Rugove. Na planini ljeb su dva visoka impresivna vrha vii je Rusolija, visok 2382 metara, dok nii nosi ime ljeb, visok 2365 metara. Rusolija je prekrivena bujnim umama i livadama, koje okuuju njen vrh. Udaljena i divlja, planina Mokra Gora spada u retko naseljena podruja.

Peter - Peterska visoravan


Peter ili Peterska visoravan je krenjaka zaravan u jugozapadnoj Srbiji, u podruju Rake i regiona Starog Vlaha. Za podruje Petera se vezuju verovanja da je nekada na njemu bilo jezero, te metani kau da je ovo mesto gde je Sveti ore ubio adaju. Peterska visoravan se prostire na nadmorskoj visini od 900 do 1200 metara i predstavlja najveu visoravan na Balkanu i jednu od najveih u Evropi. Teritorija Peterske visoravni uglavnom obuhvata povrinu Optine Sjenica, dok neki delovi pripadaju Optinama Novi Pazar i Tutin. Naziv regiona Petera potie od rei peter, koja je arhaini naziv za peinu. Peterska visoravan je zapravo prostrano polje (Petersko polje) beskrajnih panjaka, okrueno planinama Jadovnikom (1734 m), Zlatarom (1627 m), Ozrenom (1680 m), Giljevom (1617 m), Zilidarom (1616 m), Javorom (1520 m) i Golijom (1833 m). Zauzimajui povrinu od oko 50 km, Peterska visoravan je najvee polje u Srbiji, meu najviima na Balkanu. Kroz Petersku visoravan protiu reke Uvac, Vapa, Jablanica i Grabovica. U geolokoj prolosti Peterska visoravan je bila veliko jezero, od kojeg je danas jedino ostalo majuno Petersko jezero, u blizini sela Tuzinje. Zemljite na Peteru je uglavnom krenjako i ispresecano prostranim panjacima. Privreda Peterskog regiona se uglavnom bazira na uzgoju stoke, najintenzivnije ovaca. Peter je poznat po mlenim proizvodima, posebno po "sjenikom siru", izvanrednom tradicionalnom specijalitetu, koji se proizvodi na autohtoni nain, kao i jagnjetini, dimljenoj govedini i ovetini. Peterska visoravan je retko naseljena : najvei broj naselja je smeteno na rubu Peterskog polja. Peter je poznat po specifinoj mikro-klimi, posebno otroj tokom zimskog perioda. Na Peteru su izmerene najnie temeprature u Srbiji : -39 C u selu Karajukia Bunari 26. januara 2006. godine, to je bila nia temperatura od najnieg rekorda od -38.4C, izmerenog u Sjenici 1954. godine. Tokom srednjovekovnog perioda je Raka, smetena na severnom rubu podruja Peterske visoravni, bila sredite srpske srednjovekovne drave. Brojni srpski srednjovekovni manastiri, medju kojima su najznaajniji Sopocani i urevi Stupovi, podignuti su u rakoj oblasti. Dananji Novi Pazar je nastao zahvaljujuci statusu i znaaju Rasa, sreditu srednjovekovne Srbije. U 15. veku je Otomansko Carstvo okupiralo i naselilo region Petera. Novi Pazar bukvalno znai novi bazaar, ili novo trgovite, koji je bio centar turske trgovinske mree na Balkanu. Region Petera sa Novim Pazarom je bio veoma znaajan centar snabdevanja Otomanskog Carstva izmeu Istambula /Konstantinopolja/ i Male Azije i Bosne, glavno tursko trgovako uporite u Evropi i imao je veoma veliku ulogu u otomanskim privrednim aktivnostima. Velika Gradina u selu Vrsenica se nalazi na jugoistonoj ivici Sjenikog polja. Velika Gradina predstavlja jedno od retkih lokaliteta u kome je predstavljen primer upotrebe mesta za odbranu u kasno-antikom i poecima vizantijskog perioda. Velika Gradina je lokalitet koji obuhvata tri kulturna horizonta, kao i ostatke objekata koje arheolozi jo uvek istrauju. Damija u selu Ugao predstavlja najstariju damiju na teritoriji optine

Sjenica. Sagraena je 1704. godine i imala je znaajnu ulogu u procesu islamizacije katolikih doseljenika Malisora iz severne Albanije na podruje Sjeniko-Peterske visoravni. Sultan Validova damija se nalazi u centru Sjenice. Sagraena je sredinom 19. veka kao zadubina majke sultana Abdula Hamida. Njena veliina i oblik je ine znaajnim urbanim zdanjem Sjenice. Damija u Sjenici ima sve odlike monumentalne arhitekture, sa izuzetno velikom kupolom, prenika oko 15 metara. Ova kupala izuzetne veliine je od drveta, ali je originalno imala olovni pokriva. Lokalni metani i danas govore o legendi kako je dolo do graenja ove damije. Ustanici i hajduci su plakali karavane koji su nosili robu sultana Valida, kae legenda. Kada je sultanova majka, posle dueg vremena povratila svoje blago i dukate, dala je za spas svoje due veliko bogatstvo za gradnju damije u Sjenici, gde e lokalni stanovnici moi da se mole za svoju dobrobit. Na Peteru ivi veliki broj ugroenih biljnih i ivotinjskih vrsta u posebno ugrozenim eko sistemima. Stoga je Peter uvrten na Ramsar listu vodom bogatih podruja od meunarodnog znaaja. Peterska visoravan i okolina, koja je gotovo sasvim neistraena, magino lepa i divlja, omoguava bogatstvo nesvakidanjih avanturistikih programa.

Povlen
Povlen je najvei masiv u lancu Podrinjsko-valjevskih planina. Du itavog Povlena rasejane su stoarske kolibe. Interesantno je to se planina Povlen sastoji iz dva dela - od Velikog Povlena (1271 metara) i Malog Povlena (1450 metara) koji predstavlja najvii vrh. Oba Povlena lee jugozapadno od Valjeva, a zapadno od Maglea i Bukova. Kao razvoe izmeu istorijskih reka Drine i Kolubare i raskrsnica makadamskog i asfaltnog puta Valjevo-Uice i kao prevoj izmeu Velikog Povlena i Jablanika, uzdie se Debelo Brdo, koje postepeno postaje etno turistiko sredite. Povlen, proaran povrinskim i podzemnim krakim oblicima, manje je plodna i ree naseljena planina. To upravo dozvoljava kreaciju pejzaa po volji prirode, a sa druge strane i razvoj duhovnosti, kroz stare spomenike, kosturnice i neke od uvenih manastira elije, Leli i Pustinja.

Prokletije
Planinski gorostasni masivi Prokletija, ukupne duine od oko 650 km i povrine od oko 3500 m2, se pruaju na podruju tri drave - Crne Gore, Srbije /deo Kosova i Metohije/ i Albanije. Zapravo, nesvakidanji planinski greben Prokletija, bogat kristalno-istim planinskim rekama i jezerima, ini prirodnu granicu izmedju ove tri zemlje. Prokletije se prostiru od Skadarskog jezera na zapadu, Komova i Mokre planine na severu, Metohijske doline na istoku i reke Drim na jugu. Prokletije, koje u Srbiji obuhvataju 95.999,60 hektara su predloene za Nacionalni Park i imaju kategoriju prirodnog dobra od izuzetnog znaaja. Najvii vrhovi Prokletija se nalaze u albanskom delu ovog ogromnog planinskog venca. Naziv Prokletija, ovog jedinstveno divljeg i gotovo sasvim neistraenog planinskog podruja Evrope, opisuje divljinu ovih planina i teak ivot onih koji ive u njihovoj blizini i potvrdjuje njegove odlike - izrazito strme krenjacke litice Prokletije ine jedno od najznaajnijih krakih podruja Evrope i najnepristupanijih planinskih predela na Balkanu. Srpski naziv Prokletija u srednjem veku je bio Prudi. Veina velianstvenih vrhova Prokletija u Srbiji je via od 2400 metara nadmorske visine, medju kojima su Marja /2530 m/, uti kamen /2522 m/, Karanfil /2480 m/, Starac /2426 m/. Medju

najlepim i gotovo sasvim nepristupanim planinskim vrhovima Prokletija u Albaniji su Maja Popluks /2569 m, Pop-Lukin vrh/, Maja Jezerce /2694 m, Jezerski Vrh/, Maja Hekurave /2625 m/, Majet e Zabores /ijih deset planinskih vrhova nadvisuje 2400 metara/, Maja Briaset /2567 m, Brija/, Maja Shnikut /2554 m, Nikaki Vrh/, Maja Radohines/2570 m/ Radoinjski vrh, Maja Livades /2496 m/ i Maja Malisores /2490 m, Malisorski Vrh/. Prokletije su planinski sistem Evrope sa najvecim brojem gleera/lednika koji su svuda ostavili svoje otre tragove. Okolinu obogauju prelepe rene doline iznad kojih ponosno dominiraju surovi planinski venci Prokletija. Prokletije i ar-planina su predloene za Balkanski Mirovni Projekat. Najvii vrh Prokletija u Srbiji je Djeravica /2656 m/, to je najvii planinski vrh Srbije.

Radoelo
Radoelo je planina centralne Srbije, na levoj strani reke Ibar, oko 12 km zapadno od varoice Ue. Radoelo je planinski venac koji se pruza pravcem severoistok jugozapad u duzini od oko 15 km, izvijen prema jugoistoku. Sa zapadne i severne strane, planina Radocelo je obuhvaena dolinom reke Studenice, leve pritoke Ibra. Dolinama desnih pritoka Studenice i izvorinih krakova Brvenice, leve pritoke Ibra, ralanjena je na visoke kose i vea uzvienja: Krivau od 1643 metara na severozapadu i Vrhove od 1533 metra nadmorske visine na jugozapadu. U jugozapadnom delu se Radoelo sastoji od gornjekarbonskih kriljaca, a u severnom od permskih peara, dok su sredinji delovi od peridotita i serpentina.Juzno od masiva planine Radoela se nalazi selo Milii, nizvodno selo Brezova i manastir Studenica, dok se juno od njenog masiva nalaze prelepa sela Rudno i Devii. Planina Radoelo je preteno obrasla stoletnom etinarskom umom, koja daje opojni miris smole i cvetnim mirisnim livadama, kakvih nema nigde... Studenika Bogorodiina crkva je obloena mermerom sa planine Radoelo.

Rogozna
Rogozna /Monte Argentato/ je planina koja se nalazi 12 km jugoistono od Novog Pazara u jugozapadnoj Srbiji. Rogozna se prua pravcem jugozapad-severoistok u duini od oko 20 km i odvaja Raku od Kosova i Metohije. Planina Rogozna je smetena u trouglu koji sainjavaju reka Raka i gornji i srednji tok reke Ibar. Dolinama pritoka tih reka planina Rogozna je ralanjena na dugake kose veoma strmih strana, gde je primetna sporadina erozija. Najvee uzvienje Rogozne je Crni vrh, visok 1504 metara. Planina Rogozna se sastoji najveim delom od vulkanskih stena, a u severoistonom delu od kristalnih kriljaca i stena. Rogozna je obrasla gustim umama. Postojanje olovno-cinkane rude i rude bakra sa primesama srebra, zlata, kobalta, nikla i dr. na planini Rogozni su istraivani i eksploatisani jo u rimsko doba. Preko Rogozne je prolazio karavanski put koji je povezivao Bosnu sa Skopljem i Solunom. Njim se naveim delom kretala trgovina sve do

izgradnje ibarske eleznice, kada je varoica Raka preuzela glavnu ulogu utovarnoistovarne stanice za robu veeg dela novopazarskog sandzaka. Na pomenutom karavanskom putu postojala je u srednjem veku rudarska varo Rogozno, sa rudarima Sasima i dalmatinskim trgovcima. Snana vulkanska aktivnost Rogozne stvorila je uslove za pojavu rudnih ica koje su u srednjem veku eksploatisane, jer su na Rogozni su pronadjene rezerve od oko 40 miliona tona rude bakra, srebra i zlata. O znaajnoj rudarskoj aktivnosti na planini Rogozni svedoe ostaci troske i drugi rudarski tragovi. Na Rogozini su ostaci srednjevekovnog grada Jelaa, koji je posedovala Kraljica Jelena Anujska, oko kojeg je postojala istoimena upa. U neposrednoj blizini ovog srednjovekovnog centra je mesto na kome je kralj Dragutin povedio nogu u lovu, posle ega je prepustio kraljevski presto svom mladjem bratu, kralju Milutinu. U podnoju planine Rogozne se nalaze brojni srpski srednjovekovni manastiri : Banjska, Sopoani, Crna Reka, Duboki Potok, Sveti Nikola Konuljski - manastir Konulji i drugi.

Rtanj
Ogroman, 7 km dug planinski masiv Rtnja se prostire na severu sokobanjske kotline, na oko 200 km jugo-istono od Beograda, na 30km do Nia. Rtanj je planina KarpatskoBalkanskog basena i poznat je po ouvanoj prirodi i velikom krakom grebenu koji se zavrava strmom kupom neobinog oblika, koji /nekima/ lii na eir ili piramidu. Vrh Rtnja - iljak je prirodni fenomen krakog terena i najvia taka u optini Soko Banja (1560 metara), meutim najvei deo planinskog masiva Rtnja nalazi se izmeu 500 i 1000 metara nadmorske visine. Na vrhu Rtnja se nalazi kapela posveena Svetom oru, koju je 1932. godine, posle smrti vlasnika rudnika Rtanj, Julijusa Minha, sagradila njegova supruga. Uspon na vrh Rtnja do visine od 1200 metara zahteva dobru fiziku kondiciju, te je ova planina veoma zanimljiva planinarima u svim godinjim dobima. Podruje planine Rtanj obiluje pitkim i lekovitim vodama, raznovrsnom florom i divljai /divlji vepar i jelen/. Znaajni deo stanovnista retko naseljenog podruja oko planine Rtanj se bavi poljoprivrednom proizvodnjom, a posebno ovarstvom. Zahvaljujui izvanrednim klimatskim i prirodnim specifinostima planine Rtanj, tereni su bogati autohtonim lekovitim biljem i aromatinim biljkama, koje su nale iroku primenu u narodnoj medicini, zahvaljujui izuzetnim lekovitim i energetikim - naki kau - i afrodizijakim svojstvima. Rtanjske mirisne livade i ume takoe obiluju brojnim izvorima pijae vode, umskim plodovima i jestivim gljivama, posebno visokokvalitetnim vrganjima. Tradicionalno svake godine 7. juna se proslavlja dan Svetog Jovana (biljobera), kada veliki broja zaljubljenika u ouvanu prirodu Rtanja iz Sokobanje organizovano kree na Rtanj preko sela Vrmde, poznatog po izuzetno ljubaznim domainima. Planina Rtanj je poznata i po mnotvu jorgovana. Boravak na Rtnju omoguava potpuno uivanje i okrepljenje tela i duha, te je on omiljena destinacija nae agencije. Odavde potie uveni "rtanjski aj"...

Rudnik
Planina Rudnik, koja dominira centralnom Srbijom, nalazi se stotinak kilometara juno od Beograda. Pored najvieg Cvijievog vrha (1132 m), istiu se Srednji i Mali turac, Molitve, Paljevine i Marijanac, svi iznad 1000 metara nadmorske visine, koji su veoma pogodni za planinarenje i pesacenje. Na otroj kamenoj planinskoj piramidi, 4 Km od Rudnika, nalaze se ruevine stare tvrave Ostrovice, koju je 1454. godine razorio sultan Mehmed II Osvaja. U blizinu su i ostaci starih tvrava Kule Orlovia Pavla i Treske. Blizina istorijskih mesta Oplenca i Takova, manastira Vraevnice, Voljave i ovarsko-kablarskih manastira, prijatna klima, ist vazduh, veliki broj sunanih dana, pogodna vazduna strujanja i mnotvo staza za etnju su doprineli su da planina Rudnik, jo 1922. godine bude proglaena za vazdunu banju.

Rugova - Rugovska klisura


Privlana i uzbudljiva Rugovska Klisura u blizini Pei /Peja/ je kanjon reke Peke Bistrice, strmih litica visine preko 300 metara, od ije lepote cete ostati bez rei. Rugova je odlina planina za uspon, prekirvena brojnim izvorima na svakom koraku..... Rugovska klisura se nalazi u podnoju ogromnog i divljeg planinskog venca Prokletija. Precizno, Rugova je smestena izmedju Lumbardhit planina i reke Peke Bistrice na jugu, centralnog planinskog venca Hajle na severu, Ahmica-tedim planine i Alagine Reke na istoku i Gloije, podruja Murga planine i Bogske Rijeke na zapadu. Preko stena na ulazu u

klanac Rugovske klisure je srbijanska vojska, prilikom povlaenja preko surovih albanskih planinskih litica 1915. godine, bacala u provalju svoje topove, kako ih se ne bi doepali Austrijanci i Bugari, a onda je nastavila svoj put u zimu i glad. Rugovska Klisura je jedno od najznaajnijih geolokih podruja na Kosovu i Metohiji. 25 km dug kanjon Rugove, du toka reke Peke Bistrice, preko prevoja akora, u blizini granice sa Crnom Gorom, predstavlja najbolji put do Jadranskog mora.Velianstvena Rugovska Klisura je lepa u svakom godinjem dobu i prua izvanredne sportske mogunosti : planinarenje, istraivanje peina, vonja mountain-bicikla, paraglajding... Stenovite, divlje planine i vode koje kroz njih protiu, ine da vam se od pogleda oduzima dah. Voda Peke Bistrice je tako bistra da se na dnu vidi kamenje. Uzana klisura Peke Bistrice /to znai bela voda/ od Pei nastavlja duinom od oko 12 km uz okomite planinske vence do visine od 2522 metara, do takozvane Crvene Stene, odakle se dolina otvara prema predivnom planinskom krajoliku, koji se protee do Crne Gore. Na oko 8 km od Pei se nalazi planinski vodopad visine 30 metara i nakon 12 km se stie do tzv. Velikog Kanjonskog Peinskog sistema, koji je dug 12000 metara i na 12. mestu najviih peina u svetu. Podruje Rugovske Klisure, koje jo uvek nije dovoljno istraeno, karakteriu mnogobrojni planinski vrhovi nadmorske visine preko 2000 metara, kanjoni i planinski klanci, bogatstvo planinske vegetacije, etinarske ume i panjaci. Sume netaknute prirode Rugovske klisure obiluju vocem, orhidejama i leptirima. Nazalost, one su bile skloniste KLA/UCK teroristima tokom rata 1998. godine, od kojih mnogi danas sede u Skupstini Kosova, koja je proglasila nezavisnost od Srbije februara 2008. godine. Padine planine Halje se strmo sputaju prema Rugovskoj Klisuri. Na ovom podruju ima mnotvo reka i izvora, medju kojima je najpoznatija Alagina Reka. U Rugovskog Klisuri se nalazi nekoliko isposnica, koje su koristili monasi/monahinje iz Pecke Patrijarije. Rugovska Klisura je 1988. godine proglaena Spomenikom Prirode. Grad Pe se nalazi na ulazu u Rugovsku Klisuru. Kako teritorija severog planinskog venca planine Hajle pripada regionu Roaja u Crnoj Gori i irem podruju Rake/Sandzaka, juzni obronci planine Hajle na Kosovu i Metohiji pripadaju regionu Rugove. Preciznije, Klisura Rugova se nalazi izmedju planine Lumbardhit i Peke Bistrice na jugu, najvieg grebena planine Hajle prema severu, Ahmica-tedim planine i Alagine Reke prema istoku i Gloija i Murgaa planinskog podruja i predela Bogska Reka na zapadu. Stanovnici Rugove, veinom Albanci, ive u 13 veih naselja, koja su uglavnom smetena na junim padinama planine Hajle. Ovih 13 sela su Mali tupelj, Malevii, Drelje, Pepii, Kuite, Haovii, Joanica, Boge, krelje Dugonjiva i Koutane. Vrhovi na kojima su kue u rugovskim selima, veinom u gornjoj Rugovi, ponekad dostiu visinu od 1600 metara, koja je iznad vie linije uma u panjacima, pokrivena poljima i livadama. Iznad ovih visina se nalaze mnoga pastirska naselja poznata kao katuni. Ljudi koji naseljavaju ove obronke planine Hajle su uglavnom Albanci, Crnogorci i Bosanci /junoslovenski Muslimani/. Mnogi od njih su iveli i jo uvek ive od stoarstva i umarstva. Izbor hrane pripremljene na tradicionalni nain sastoji se od domaeg sira, jogurta, flije, salata, mesa i svee pastrmke. Sezonko pomeranje pastira u letnje kuere visoko u planini postaje sve redje, te je danas ova tradicija intenzivna samo na kosovskoj strani planine Hajle, gde su sezonska pastirska naselja.

Stara Planina
Izdueni lanac Stare Planine, duine oko 130 km, ini prirodnu granicu izmeu Srbije i Bugarske, zahvatajui u Srbiji teritorije optina Knjaevac, Zajear, Dimitrovgrad i Pirot, na ukupnoj povrini od 1500 km2, a u Bugarskoj obronci Stare Planine doseu do Crnog Mora. Neki od najupeatljivijih pejsaa i predela Balkana se nalazi na Staroj planini. Stara planina je produetak planinskog masiva Karpata, a najvii vrh je Botev /2736 metara/ u Centralno-balkanskom Nacionalnom Parku u Bugarskoj. Venci Stare Planine su glavna prirodna linija kojom su podeljena podruja toka Dunava na severu i reke Marice na jugu. Velika planinska prostranstva Stare Planine pokrivena su beskrajnim panjacima i gustim bukovim umama, koje rastu i na 1700 metara visokom Babinom Zubu. Na Staroj Planini ima dosta vode, planinskih tokova, pitkih potoka, renih kanjona, markantnih stena i slapova. Najvii vrh Stare Planine u Srbiji je Midor ( 2169 metara ), koji je istovremeno i drugi najvii vrh u Srbiji. Drugi vrhovi Stare Planine su Golema Cuka, 1961 m, Vrazja Glava, 1938 m, Srebrna Glava, 1933 m itd. Danas je Stara Planina zatieno prirodno dobro Republike Srbije od izuzetnog znaaja tj. Prirodni Rezervat I kategorije, koji zauzima povrinu od 114000 hektara. Stara Planina je jedno od najbogatijih biljnih podrucja Srbije, sa oko 1190 vrsta biljaka i 51 vrsom mahovine, koje cine 34% nacionalno identifikovanih biljnih vrsta. Osnovne vrste vegetacije su ume, zbunasta vegetacija, travnati panjani sa ispaom i odredene vrste mocvarnog bilja. Stara Planina je znaajno odredite ljubitelja ouvane prirode, gde se mogu upranjavati mountain biking, trekking, kanjoning, enduro-trke, paragliding... Stara planina je skoro pet meseci pod snegom, na visinama izmeu 1100 i 1900 metara, to predstavlja dobru osnovu za upranjavanje zimskih sportova. Meutim, Stara Planina je veoma varljiva i opasna za planinare koji nisu dobro fiziki pripremljeni i prilagoeni planinskim uslovima. Varljivo sunano vreme brzo zameni gusta magla i nebo iznenadno obuhvate oblaci, odravani snanim vetrom. Temperaturne razlike na Staroj Planini su veoma velike, ak drastine. U umama Stare Planine ive mnoge divlje ivotinje, meu kojima su vuk i mrki medved. Stara Planina je jedinstveno planinsko podruje izuzetnog prirodnog bogatstva i raznovrsnog biodiverziteta, raznovrsnih prirodnih karakteristika, po bogatstvu flore i faune svakako ponos Srbije i Bugarske. Medutim, podrucje Stare Planine zahteva ogromnu odgovornost ocuvanja jedinstvene sredine, po pravilima odrzivog turizma, koriscenja i upravljanja. Ovde ima 1742 vrste vaskularne flore od ega 160 vrsta pripada lokalnim endemskim vrstama. U umama Stare Planine ima srndaa, lisica, vukova, orlova, poludivljih konja... Na podruju Stare Planina ima 224 vrsta ptica. Podruje Stare Planine odlikuje subalpska klima, sa dosta sunanih dana i velikim snenim padavinama. Na Staroj Planini se sneni pokriva zadrava 120 dana. Da li ste ikad probali uveni tvrdi kakavalj sa Stare Planine ? Ako ne, na predlog je da to obavezno uinite pri prvoj poseti ove planinske lepotice ! Pirotski kakavalj izuzetnog kvaliteta, boje, tvrdoce i ukusa, koji je stizao i do sultanove trpeze, uglavnom potie od mleka dve domae rase ovaca sa Stare Planine - pirotska pramenka i pirotska pramenka

oplemenena, koju vekovima gaje lokalni stoari. Pirotski kackavalj se tradicionalno proizvodi namakanjem zrelog sira - baskije i rucim oblikovanjem koturova sira koji ide na zrenje. Poseban proces zrenja i soljenja sira, u klimatskim uslovima Stare Planine je doveo do posebno prepoznatljivog kvaliteta i vrste zlatno-zutog, izuzetno ukusnog sira - pirotskog kackavalja sa geografskim poreklom, za domace i svetsko trziste. Muzeji, izlobe, manifestacije, crkve i manastiri, kao i jedinstvene prirodne i klimatske odlike, koje daju vrhunsku pirotsku jagnjetinu, te obeleja i predmeti tradicionalne umetnosti, rukotvorine, grncarija i folklor na najbolji nain predstavljaju jedinstveno bogatstvo kulturnog, prirodnog i istorijskog naslea Stare Planine. Dragoceni pirotski ilimi - vuneni rucnotkani proizvodi cuvaju visevekovnu tradiciju Stare Planine i poznati su izvanrednom kvalitetu, mastovitom dizajnu i sarama, posebnoj lepoti i kombinaciji boja. Srpski deo Stare Planine je udaljen oko 70 km od Nia, 300 km od Beograda i 50 km od Pirota.

Stol
Stol je planina u istonoj Srbiji, udaljena 16 km od Bora i pripada borskom okrugu i regionu koji je poznat i pod imenom Timoka Krajina. Vrh planine Goli Kr - Stol nalazi se na nadmorskoj visini od 1156 metara, smeten izmeu Velikog i Malog kra i Deli Jovana. Planina Stol je prava eko zona i obiluje atraktivnim planinarskim terenima i lepim prostranim livadama bogatim lekovitim travama... Planina Stol je pogodna za alpinistiko i sportsko penjanje, peake ture, ekstremne sportove, obzirom na izvanredne aplinistike terene, koji su medju najizazovnijih u Srbiji. Zimi je zanimljiva skijaima jer su na planini Stol ureene smuarske staze i ski lift. Pored planinarskog doma nalazi se jezerce i jedan od najlepih vidikovaca u ovom delu Srbije. U podnoju planine Stol ima jakih vrela. Proreene ume, cvetne livade i panjaci daju planini Stol velianstven izgled. Gosti su planinari, zaljubljenici u sportsko penjanje, paraglajding, lovci, izviai, rekreativci, izletnici i mnogi ljubitelji prekrasnih predela i pejzaa. Vrh Veliki Kr lii na dugo usko ostrvsko uzvienje sa otrim vrhom i strmim liticama. Veliki Kr se prua izmeu puta koji povezuje sela Gornjane i Vlaole prema

severu i sela Buje, iznad grada Bora prema jugu. Klima Stola je planinsko-kontinentalna. Izuzetna bioloka raznovrsnost i ouvan ekosistem planine Stol omoguavaju ljubiteljima prirode nezaboravan boravak.

Suva Planina
Suva planina je dragulj jugoistone Srbije i mesto koje zaista pleni svojom arobnou i lepotom. Smetena je na prostoru (CATENA MUNDI) ili "veriga sveta", 15 km istono od Nia, na povrini od 250 kvadratnih kilometara.Najvii vrh Suve planine je Trem, visok 1810 metara, a zatim Sokolov kamen, visok 1523 metara, Golemo Straite /1714 metara/ i tesko pristupani Mosor /985 metara/, koji su poseban izazov i doivljaj za planinare. Suva planina obiluje raznovrsnim biljnim i ivotinjskim svetom, medju kojima su divlji konji, jedno od njenih jedinstvenih obeleja. Od Svrljikih planina je Suva planina odvojena velianstvenom Sievakom klisurom. Suva planina se svrstava u red najivopisnijih i najlepih planina Srbije. Sredinom avgusta, ve tradicionalno se na Vrelu u Beloj Palanci organizuje uvena manifestacija Dane banice", izvanredan kulturni dogaaj, obzirom da je sa uspehom ouvao svoju jedinstvenu autentinost i predstavlja manifestaciju koja promovie kulturne vrednosti ovog kraja Srbije. Dogadjaj "Dani banice" okupi veliki broj takmiara sa ciljem da se pripremi i izabere najbolja gibanica, uz koju se obavezno posluuje kiselo mleko u zemljanoj posudi i pasulj prebranac.

Tupinica
Tupinica je divlja planina u istonoj Srbiji, udaljena oko 20 km severno od Knjaevca, poznata i pod imenom Lasovaka planina. Tupinica se nalazi severozapadno od knjaevake i jugozapadno od zajearske kotline, sa leve strane Belog Timoka.Tupinica ima povrinske krake oblike, nastale zatvaranjem udubljenja i rupa, dok se podzemni oblici pojavljuju kao peine i jame na Tupinici i u podruju Vratnice. Osnova ove planine se sastoji od kriljca i magminih stena, dok je greben od krenjaka, sa koga se prua velianstven pogled na okolno, dosta nie okruenje. Krenjaki oblici se blago pojavljuju u jamama. Tupunica pripada istonoj zoni mlaih krenjakih planina i ima meridijanski pravac pruanja. Na zapadu se zavrava visokim stenovitim odsekom (Buanski kamen, 1162 metara), a na istoku ima izgled blago nagnutog platoa. Najvei deo planine Tupinice je izgraen od krenjaka, pa se na njoj sreu mnogi povrinski i podzemni kraki oblici reljefa. umski prekriva Tupinice je velianstven i pored izgona stoke na planinske panjake. Na najviem delu Tupinice je televizijski relej, do kojeg vodi automobilski put. Tupinica je retko naseljena i mirna, posebno njeni poumljeni severoistoni delovi, prema selima Gornja Bela Reka i Lenovac, u optini Zajear. Tupinica pripada podrujima Srbije sa najznaajnijom snagom vetra.

Zahvaljujui okomitim grebenima, glavnim pravcima vetrova i ouvanom prirodnom ambijentu, Tupinica je idealna paraglajder lokacija, kao i odredite biciklista, planinara, ljubitelja ekstremnih sportova i lovaca. Ukupna duina dobro obeleene planinarske staze je oko 11 km, koja spada u red lakih do srednje tekih staza. Uspon na Tupinicu traje oko 3,5 sata, a povratak oko 2,5 sata. U okviru lovakog rezervata Tupinica je rezervat jelena, farma fazana sa oko 1500 fazana, podruje za lov na divlju svinju i ograeni rezervat za trening pasa za lov na divlju svinju. Tupinica, kao i susedni Rtanj, obiluje jorgovanima i raznovrsnim blagorodnim lekovitim biljem. U neposrednoj blizini se nalazi jedno od najboljih seoskih domainstava Istone Srbije, iz nae bogate ponude seoskih domainstava.

Zlatar
Zlatar (najvii vrh Golo brdo 1.627 metara) se nalazi izmeu reka Lima, Uvca, Mileevke i Bistrice, na obodu divljine visoravni Petera, u jugozapadnoj Srbiji. U imenu planine Zlatara saeta su sva njena besprekorno ekoloka svojstva: mirisne livade i bistra smaragdno zelena jezera okruena omorikama i brezama, spoj mediteranske i planinske klime, maksimalan broj sunanih dana /preko 2000 sunanih sati godinje/, blagotvorni vazduh obogaen terpentinom i ozonom, beskrajni velianstveni vidici...Planina Zlatar po morfologiji, klimi i biljnom pokrivau, odnosno autentino ouvanoj prirodi, svrstava se u znaajne turistike regije Srbije, u kojoj se mogu razvijati sportsko-rekreativni, izletniki, zdravstveno-leilini, lovni, kongresni, ekskurzivni i turizam na selu. Nedaleko od planine Zlatar moe se posetiti kanjon reke Uvac, najvee prirodno stanite beloglavog supa na Balkanu - zatiene ptiije vrste. Prirodni rezervat Uvca, kao ekoloko podruje Srbije, zbog interesantnosti i lepote pejzaa, bistre vode jezera i reka bogate ribom i mogunosti splavarenja i foto-turizma, privlai panju mnogim turistima. Tri vetaka jezera nesvakidanje lepote, Zlatarsko, Sjeniko i Radoinjsko, kao i manastiri Mileeva kod Prijepolja, Banja u Priboju, crkve brvnare u Kuanima i Radijeviima i druge srednjovekovne crkve i manastiri, te dobor ouvani tradicionalni obiaji i izuzetna srdanost domaina, upotpunjuju turistiku ponudu planine Zlatara, za koji mnogi posetioci tvrde da je najlepa planina u Srbiji.

Zlatibor
Zlatibor je naziv za planinski venac i podruje Dinarskog pravca duine 55 km i irine 22 km u jugozapadnoj Srbiji, koji zauzima povrinu od 1016 km2. Turistiki centar Kraljeve Vode /ranije Partizanske Vode/, smeten u centru zlatiborskog regiona esto izjednaavaju sa Zlatiborom, iako on predstavlja iri prostorni pojam. Planina Zlatibor - planina zlatnih borova, blago zaobljenih visova, sa najviim vrhom Tornikom (1496 metara) nalazi se u jugozapadnom delu Srbije, na oko 200 km od Beograda. Zlatibor predstavlja podruje izuzetnih prirodnih karakteristika zapadno od Uica, koje se prostire do granice sa Bosnom i Herzegovinom, a prema jugu skoro do Nove Varoi, zauzimajui teritoriju izmeu reka Suice i Uvca. Prosena nadmorska visina zlatiborskog podruja iznosi oko 1000 metara. Zlatibor ima sunanu, subalpsku klimu, ali oko 100 snenih dana godinje omoguava skijaku sezonu izmeu novembra i marta. Region Zlatibora je takoe izuzetno pogodan za letnji odmor, posebno tokom jula i avgusta, kada ga poseuje veliki broj gostiju, radi etnji, odmora i uivanja u sveem planinskom vazduhu. Zlatibor je prostrana zatalasana visoravan i podruje visokih planina, borovih uma i planinskih panjaka, koji je zahvaljujui divnoj prirodi, raznovrsnoj ponudi smetaja i blagotvornoj klimi, proglaen za najvei zimski planinski turistiki centar Srbije. Zlatibor je bogat speleolokim odlikama /98 peina i 44 jame/, sa mnotvom vodopada i izvora. Meu najpoznatijim peinama Zlatiborskog su Stopia i Potpeka peina, dok je vodopad u selu Gostilju, jedan od najlepih i najviih u Srbiji. Okolna ljupka sela su idealna za pravi odmor i posetu neke od lokalnih manifestacija i ivopisnih festivala. Gostima Zlatibora su na raspolaganju celodnevni i poludnevni izleti ili viednevni turistiki aranmani do mnogobrojnih oblinjih turistikih znamenitosti : Stopia peina, Vodopad u Gostilju, Muzej na otvorenom - Staro selo Sirogojno, manastiri Uvac i Dubrava, crkve brvnare u Jablanici i Dobroselici, umetnike galerije na Borovoj glavi, Trnavi i ljivovici, rodne kue Dimitirija Tucovia i Sava Jovanovia Sirogojna, vidikovcima Tornik i igota i viednevni intenzivni peaki program u prirodi.

Privreda i klima Srbije

Arhitektura, tamparije, promocija, video i industrije kompjuterskih medija su najvaniji privredni sektori Srbije. 96% firmi u Srbiji su mala preduzea, sa 1 do 10 zaposlenih. Najunosnije grane privrede su muzika, filmska i video produkcija. Poljoprivreda i rudarstvo ostaju meu znaajnim granama privrede Srbije. Veina radnika je zaposlena u proizvodnji skoncentrisanoj u veim industrijskim zonama Srbije. Penica, kukuruz, kudelja, eerna repa, soja i lan su osnovni zasadi koji se uzgajaju u Vojvodini, najplodnijem delu poljoprivredne proizvodnje Srbije. Intenzivna vinogradarska proizvodnja predstavlja Srbiju kao jednog od glavnih vinarskih proizvodnih regiona Evrope, koja je takoe sve zanimljivija investitorima i inostranim partnerima, zahvaljujui znaajnom uzgoju ljive i maline, koje su odlian izvozni proizvod Srbije. Srbija je vodei izvoznik maline u svetu /2009. godine je iz Srbije izvezeno 63.300 tona maline najvieg kvaliteta !/.

Poslednjih godina stvaralake-kreativne profesionalne usluge, arhitektura, dizajn i promocija postaju vodee grane kreativnog stvaralatva, kao i zastupnici inovativnih ideja i delovanja. Prilagodljive, visoko kvalitetne i izvozno orijentisane kreativne profesionalne usluge ine deo srpskog kreativnog sektora. Arhitekturu, industriju dizajna i domau promotivnu industriju predstavlja veliki broj malih agencija, studija i firmi, specijalizovanih za posebne trine segmente i zanimljive usluge. Klima u Srbiji varira od kontinentalne na severu, sa hladnim zimama i toplim vlanim letima i povoljnim letnjim padavinama, do uticaja Jadrana na jugu, sa toplim i suvim letima i relativno hladnim zimama, uz znaajne snene padavine u unutranjosti. Lokacije renih klisura i ravnice u severnom delu zemlje omoguavaju povremeno duboko prodiranje severnih vazdunih masa tokom zima, dok topli saharski talas nadire iz pravca Mediterana tokom leta. Prosena godinja temperatura Srbije u periodu od 1961. do 1990. godine, na nadmorskoj visini do 300 metara iznosi 10,9 C. Podruja na visini od 300 do 500 m nadmorske visine imaju prosenu godinju temperaturu od oko 10,0 C, dok ona na preko 1000 metara nadmorske visine imaju godinji prosek od oko 6,0 C. Mesec maj je najkiovitiji, sa oko 12 do 13 % ukupnih godinjih padavina. U toku jula i avgusta ima najmanje atmosferskih padavina. Sneni pokriva se u Srbiji zadrava od novembra do marta, a najsneniji period je tokom januara. Godinje koliine sunevog zraenja u Srbiji se kreu u rasponu od 1500 do 2200 asova. Tokom toplijeg dela godine preovlauju severozapadni i zapadni vetrovi. U Vojvodini i severnom delu Srbije tokom jeseni i zime duva jaka koava, vetar sa istoka i jugoistoka. Jugozapadni vetrovi preovlauju u planinskom delu jugozapadne Srbije.

Religija Srbije

Osnovna religija u Srbiji je pravoslavlje. Pored hrianskog pravoslavnog stanovnitva, u Srbiji postoje druge verske zajednice : islamska, rimo katolika, protestantska, jevrejska i druge. U Srbiji su kroz vekove, tokom burne istorije, urezana obeleja i obiaji razliitih religija, o kojima danas svedoi znaajno kulturno i umetniko naslee, ouvano graditeljstvo i svetinje. Kulturno i versko naslee Srbije predstavlja skladan prikaz razliitih tumaenja sutine, koje upravo zato, iako pod izrazitim uticajima celovitosti kojima pripadaju, zasluuju posebnu panju posmatraa. Prvi srpski pravoslavni manastiri su izgraeni u 9. veku na podruju dananje Makedonije. Od sredine 12. veka i vladavine dinastije Nemanjia, koji su osnovali prvu dravu Srba - Raku, u slivovima reka Lima, gornje Drine sa Pivom i Tarom, doline Ibra i gornjem toku Zapadne Morave sa glavnim gradom Rasom, /odakle potie njen naziv Raka/, srpski pravoslavni manastiri su imali znaajnu kulturnu i obrazovnu ulogu takozvane Stare Srbije. Pravoslavne manastire su irom Srbije od 12. veka gradili njeni mudri i vizionarski zadubinari, kao karakteristine oaze kulture, umetnosti, istorije, knjievnosti i identiteta srpskog naroda. U srpskim srednjovekovnim manastirima nemerljivih lepota odvija/o se molitveni ivot svetih monaha, ispunjen mudrou, ljubavlju, molitvom, divnim mirisom tamjana i svetlou veno upaljenih svea, uzvienou, pokajanjem, milou prema svima koji pate zbog nepravde, jer su srpski srednjovekovni manastiri, od nastanka do dananjih dana, sredita prosveenog uenja koja prenose na najire slojeve stanovnitva. Danas su srpski manastiri, kao i esto u prolosti, nosioci boljitka ivota naroda, jer se monatvo, osim svog redovnog posluanja, bavi i poljoprivrednom proizvodnjom i drugim poslovima /za svoje potrebe i posluenje brojnih poklonika-hodoasnika i gostiju/. U riznicama srpskih pravoslavnih svetinja je sauvana bogata srpska istorija, vidljiva u velianstvenom fresko-slikarstvu, ikonama, ouvanim rukopisima, svetim relikvijama i jevaneljima. Na teritoriji Srbije postoje mnogobrojne svetinje koje su znaajno spomeniko i kulturno naslee, meu kojima su neki srpski srednjovekovni manastiri uvrteni u UNESCO svetsku kulturnu batinu. Stoga su srpski pravoslavni manastiri osnovni motiv mnogih PANACOMP aranzmana, kao na doprinos sveukupnoj "mentalnoj ekologiji".

Miroslavljevo Jevanelje je najstariji i najlepi spomenik srpske pismenosti, napisan na srpskom jeziku irilinim alfabetom oko 1180. godine. 2005. godine je Miroslavljevo jevanelje upisano u listu UNESCO kulturnih vrednosti. Miroslavljevo Jevandjelje je srednjovekovni pozlaeni rukopis "krasnopisan" ukrasima za humskog kneza Miroslava, sina Zavide i brata Velikog Zupana Stefana Nemanje. To je jedan od najraskonijih i najdragocenijih rukopisa svoje vrste i najstarija srpska knjiga na irilici. Knjiga u konom povezu sa 181 listova minijatura i kaligrafije izuzetne lepote pripada grupi prosvetljenih rukopisa posebne vrste i ikonografije nastale spajanjem elemenata sa Zapada /Italije/ i Istoka /Vizantije/. Srpski srednjovekovni rukopis je jedno od najvanijih svedoanstava tokova umetnikih uticaja sa Zapada i obrnuto. Miroslavljevo Jevanelje predstavlja liturgijske sadraje Jevanelja i razvoja srpske srednjovekovne

ornamentike, a takoe opisuje hrianske knezove sa kraja 12. veka. Ovaj srednjovekovni rukopis neprocenjive vrednosti, vrhunski pergament i pozlata, bogatstvo bojene ornamentike i pozlaeni inicijali, jezika sloenost i raznovrsnost oblika napisanih za srpskog kneza Miroslava je gotovo potpuno sauvan. Sudei po ostacima voska jasno je da Miroslavljevo Jevandjelje nije esto korieno u liturgijske svrhe. Tokom otomanske vladavine Miroslavljevo Jevandjelje je pohranjeno u Manastiru Hilandaru na Svetoj Gori. Danas se Miroslavljevo Jevandjelje uva u Narodnom Muzeju u Beogradu svedoei o burnoj, osam vekova dugoj istoriji rukopisa, koji je univerzalna batina. Miroslavljevo Jevandjelje je drugi po redu poretni kulturni spomenik upisan u svetsko nasledje, nakon upisa celokupne arhive svetski uvenog i genijalnog pronalazaa, istrazivaa i naunika srpskog porekla, Nikole Tesle (1856-1943).

Manastir Banjska
Manastir Banjska sa crkvom posveenom Svetom Stefanu sagraen je izmedju 1313. i 1317. godine, kao zadubina srpskog kralja Stefana Uroa II Milutina, jednog od najmonijih vladara iz dinastije Nemanjia i verovatno najmonijieg vladara na Balkanu svoga doba, koji je podigao oko etrdeset zadubina tokom svoje etrdesetogodinje vladavine. Manastir Banjska je bio metoh manastira Graanice i posvecen je Svetom Stefanu, svecu i zatitniku porodice Nemanji, po kome se slavi slava, praznik koji postoji jedino kod Srba. Kralj Milutin je velepnu Banjsku namenio sebi za grobnu crkvu i tamo je najpre i bio sahranjen. Meutim, posle Kosovske bitke 1389. godine njegovo telo je preneto u Trepu, a potom, 1460. godine u bugarski grad Sofiju, gde se i sada nalazi. I manastir Banjska je pratio sudbinu tela svog ktitora. Monumentalno zdanje manastira Banjska sa crkvom, trpezarijom, bibliotekom, konacima i "palatom carskom" je poelo da propada vrlo rano : poetkom 15. veka poar je progutao knjige, a u drugoj polovini istog veka, manastir je verovatno zapusteo. Putopisac Kuprei zabeleio je da je po naredbi sultana, manastir Banjska u 16. veku razoren, jer su se u njemu sakupljali hrianski begunci iz turskog ropstva.

Ve skoro sasvim sruena, crkva Svetog Stefana je u 19. veku adaptirana i pretvorena u damiju i kao takva, sluila je do Prvog svetskog rata. Crkva je prvi put konzervirana 1939. godine, a drugi put 1990. godine, kada je uinjena delimina rekonstrukcija. Manastir Banjska je jedan od retkih manastira sa ouvanom osnivakom poveljom, iz koje se vidi da je prilikom osnivanja manastiru priloeno ogromno vlastelinstvo od 75 sela i 8 katuna, sa ribnjacima oko jezera Plav, vodenicama i pelinjacima. Kako je graevina bila predviena za kraljevsku grobnicu, ukinuta je episkopija i manastir je proglaen za stavropigion - Carsku Lavru, etvrtu po rangu u srpskoj dravi /iza Studenice, Mileeve i Sopoana/. Gradnjom manastira Banjska je rukovodio Danilo II, tadanji banjski iguman a kasniji srpski arhiepiskop, inae blizak kraljev saradnik i poverenik-miljenik, knjievnik, ovek velikog znanja i izgraenog ukusa. Po srednjovekovnim izvorima i narodnoj tradiciji, Banjska je bila na glasu kao jedan od najlepih srpskih manastira. Po izriitoj elji kralja Milutina, izraena je u istoj rakoj graditeljskoj koncepciji, koja je obavezno primenjivana prilikom gradnje kraljevskih mauzoleja, od manastira Studenice Stefana Nemanje do manastira Svetih Arhanela cara Duana pored Prizrena. Hram manastira Banjska ima oblik jednobrodne romanike bazilike sa slepom kupolom. Istona apsida Banjske je polukruna i izrazito monumentalna. U potkupolnom prostoru su boni pevniki prostori iste visine kao glavni brod i samo malo istupaju iz glavne mase zida. Ulaz u crkvu manastira Banjska sa zapadne strane bio je, takoe po rakom nainu gradnje, naglaen dvema monumentalnim kulama. Glavni ukras eksterijera predstavljao je raznobojni tesani kamen u ukastoj, rumenoj i sivoj boji, kojim su bile obloene fasade. Raznobojni tesani kvaderi, rasporeeni kao ahovska polja, stvarali su utisak zasiene polihromije. U tradiciji romanike stilizacije, ukras fasada je kombinovan sa arhitektonskom plastikom, kojom su bili ukraeni dovratnici, doprozornici i timpanon iznad portala. Timpanon je nekada krasila monumentalna sedea figura Bogorodice sa malim Hristosom na krilu, izraena na nain na koji su raki umetnici interpretirali zapadne umetnike stilove - romaniku i gotiku. Ova Bogorodica se danas uva u manastiru Sokolici, nedaleko od manastira Banjske, dok se delovi kamenog ukrasa manastirskih fasada nalaze u Narodnom muzeju u Beogradu, Arheolokom muzeju u Skoplju, a neto je ugraeno u objekte sela oko Banjske. Glavni ponos Banjske bilo je uveno "banjsko zlato", opevano u narodnoj pesmi i opisano u onovremenim putopisima. inili su ga tanki zlatni listii kojima je oblagana pozadina fresaka, takoe po uzoru na mauzoleje prehodnih vladara - manastire Studenicu, Mileevu i Sopoane. Danas je od tog ivopisa ouvano samo nekoliko izbledelih fragmenata. Od ostalog blaga - ikona, rukopisa, srebrnih, pozlaenih i zlatnih svenjaka, kandila, kadionica, horosa, kojima je, po kazivanju kraljevog biografa Danila II, tedri kralj obdario svoju zadubinu, nije sauvano nita. Jedini nalazi skupocenog nakita iskopani su sluajno, za vreme Prvog svetskog rata 1915. godine, iz groba kraljice Teodore, prve ene kralja Stefana Deanskog i majke cara Duana. To su dva zlatna prstena : prvi je ukraen antikom kamejom, a na glavi drugog je predstava dvoglavog orla i natpis: "Ko ga nosi, pomozi mu Bog". Ovo prstenje se smatra najlepim srpskim srednjovekovnim nakitom. 1938. g. arhitekta Dj. Boskovic obavlja konzervatorske radove i restauraciju. Manastir Banjska je zapoeo svoju obnovu u veoma tekom vremenu za srpski narod, krajem devedestih godina 20. veka. Molitvama svetih, arhidjakona Stefana, kralja Milutina i svih svetih, posle 520 godina ponovo je oiveo. Proslava tog dogadjaja je bila 15. avgusta 2004. godine, sa svetom liturgijom koju je sluio

Njegova Svetost Patrijarh Srpski gospodin Pavle sa jos osam arhijereja i mnogo svetenstva i uz prisustvo vernog naroda.

Manastir Beoin
Nema pouzdanih podataka o vremenu osnivanja i zadubinaru manastira Beoina, osim to narodno predanje pominje njegovo osnivanje za vreme kralja Dragutina, koga su monasi manastira Rae kasnije uspeno obnovili, to je bio dobro delo, a manastir lep i beo /odakle potie ime svetinje/. Manastir Beoin se pominje u turskim popisima defterima 1566. godine kao manastir Novoselo kod Beoina. Manastir Beoin je poruen tokom austrijsko-turskog rata u 17. veku, te je patrijarh Arsenije arnojevi III dozvolio njegovu obnovu, koju su izvrili monasi manastira Rae na Drini. Najpre je izgraena mala, drvena crkva, te naknadno nova velika, jednobrodna izduena crkva, sa osmostranom kupolom i trospratni zvonik, koji i danas postoje. Barokni trem sa arkadama dograen je 1762. godine, dok portal ulaza u crkvu potie iz 1787. godine. Oko manastira Beoin se nalazi lep park, iznad koga je mala kapela iz 1905. godine, izgraena po projektu Vladimira Nikolia, sa ikonostasom koga krasi sedam ikona. Manastir Beoin je posveen Vaznesenju Hristovom. Manastir Beoin se nalazi na severnoj padini Fruke Gore. U manastiru Beoinu je 1875. godine umro poznati pesnik Jovan Gri Milenko i sahranjen je u neposrednoj blizini crkve.

Crkva Bogorodice Ljevike Prizren


Crkva Bogorodica Ljevika u Prizrenu je katedralna crkva posveena Uspenju Bogorodice. Prizren je jedno vreme bio prestonica srpske drave i omiljeni "carski" grad Dinastije Nemanji. Najstariji temelji hrama trobrodne bazilike Bogorodice Ljevike datiraju iz ranohrianskog perioda /9. - 11. vek/, na kojima je 1306. - 1307. godine Kralj Milutin izgradio svoju zadubinu izuzetne arhitektonske lepote i priloio mnoga imanja i druge prihode. Posle proglaenja Srpske patrijarije 1346. godine, crkva Bogorodice Ljevike je podignuta na rang mitropolije. Glavni brod hrama Crkve Bogorodiske Ljevike je

pretvoren u petokupolnu celinu sa osnovom upisanog krsta, a boni brodovi su prevoreni u ambulatorijum. Ovo je bilo arhitektonsko delo bez premca u vizantijskoj arhitekturi poetkom 14. veka. Osnova Crkve Bogorodice Ljevike je u vidu upisanog krsta sa pet kupola, a oko nje je sa tri strane iroki brod. Umesto trema, sagraen je dvospratni egzonarteks /spoljna priprata/ sa zvonikom. Od stare vizantijske bazilike preuzeti su boni zidovi. Sredinja kupola lei na etiri stuba, dok su male kupole postavljene dijagonalno. Crkva Bogorodice Ljevike je sagraena naizmeninom kombinacijom ute sige, crvene opeke i beliastog maltera, te svojim bojama upotpunjuju bogati ivot majstorski komponovanih oblika. Spoljni izgled Crkve Bogorodice Ljevike je oivljen dvostrukim i trostrukim prozorima i niama. Obnovom Crkve Bogorodice Ljevike su upravljali prizrenski episkopi Damjan i Sava, a radove izvodili protomajstori Nikola /arhitektura/ i Astrapa /ivopis/. O tome se zna po natpisu u spoljnoj priprati centralne apside otkrivenom 1951. godine, tokom temeljne konzervacije i restauracije arhitekture i ivopisa. Pred graditelje je bio postavljen sloen zadatak : na osnovi stare bazilike trebalo je podii graevinu koja istie graditeljske ideale novog vremena - centralni plan, sloen sistem svodova i viekupolnu artikulaciju najviih zona. U tom spajanju koncepcija dolo je do deformacije plana, jer dva reda novih stubova stvaraju utisak bazilike unutar graevine. Prostor ispred apside Bogorodice Ljevike je izduen i prekriven plitkom slepom kalotom. Sredinji prostor crkve Bogorodice Ljevike natkriljen je velikom kupolom na dosta visokom tamburu, a u uglovima su postavljena jo etiri mala kubeta. Zbog raznih nivoa kupola, kao i snano istaknutih kalkana, hram Bogorodice Ljevike spolja deluje veoma ivopisno. Sa zapadne strane crkve Bogorodice Ljevike sagradjena je otvorena spoljanja priprata sa kapelama na spratu. Izmedju njih se izdie lak i vitak zvonik. Crkva Bogorice Ljevike je bila jedan od najznaajnijih spomenika kosmopolitske kulture uspostavljene u srednjovekovnom gradu Prizrenu. Tokom njene desetovekovne hriscanske istorije, Crkva Bogorodice Ljevike je bila simbol opstanka pravoslavlja, kao i najdragoceniji spomenik vizantijske arhitekture i umetnosti, ija kulturna i umetnika vrednost prevazilazi nacionalne granice. Najstarije sauvane freske u crkvi Bogorodice Ljevike potiu iz tree decenije 13. veka. To su prikazi svadbe u Kani, iscelenje slepog i Sveti Teotokos /Bogorodica/ sa Hristom uvarem, koji se sada nalaze u Narodnom muzeju u Beogradu i ostvarili su slikanu celinu u najistijem klasicistikom stilu renesanse Paleologa. Preostale freske Crkve Bogorodice Ljevike su delo majstora Mihaila Astrape i njegovih pomonika, naslikane izmeu 1307. i 1313. godine. Meu njima su ciklusi velikih praznika, Hristovih muka, uda i parabola, kao i portreti svetaca i srpskih istorijskih linosti u unutranjoj priprati /ktitorski likovi kralja Milutina, Stefana Nemanje, Svetog Save, te verovatno Stefana Deanskog, tadanjeg prestolonaslednika/. U centralnoj kupoli Bogorodice Ljevike je naslikan Hristos Pantokrator, a u bonim kupolama drugi Hristovi vidovi (Emanuil, Hristos u svojim godinama, Starac dana i Jerej). U tamburu Bogorodice Ljevike su prikazani proroci, u pandantifima jevanelisti sa personifikacijama boje mudrosti. U oltarskoj apsidi se nalazi monumentalana predstava Bogorodice Orante i ispod nje, Poklonjenje Agnecu. U viim zonama naosa i bonih brodova Bogorodice Ljevike sauvani su delovi ciklusa Velikih praznika, uda, Parabola i Muka Hristovih, kao i Vaseljenski crkveni sabori. U donjoj zoni Bogorodice Ljevike su stojee figure svetih ratnika, svetih lekara, muenika, pustinoitelja i svetih ena. U jugoistonoj kapeli je ciklus posveen Svetom Nikoli. Iako je

veliki deo ovih fresaka uniten, moze se rekonstruisati prvobitan raspored pojedinanih figura, scena i ciklusa, to potvrdjuje da je slikarstvo crkve Bogorodice Ljevike prvi put u Srbiji izrazilo nova teorijska shvatanja, kako u pogledu rasporeda, izbora tema i teolokoj interpretaciji, tako i u veem otvaranju slikarstva prema neposrednim impulsima ivota. Od Turaka je Crkva Bogorodice Ljevike prvi put postradala 1455. godine, kada su joj oduzeta sva imanja. Posle Druge seobe Srba pod arhiepiskopom Arsenijem IV akabentom, crkva Bogorodice Ljevike je potpuno zapustela. Turci su joj dozidali minare i pregradili je iznutra, pretvorivi je tako u damiju. Spolja i iznutra su je premalterisali i okreili, obijajui freske ekicem, da bi novi sloj maltera lake prionuo. Bogorodica Ljevika je ponovo postala hrianski hram nakon oslobodjenja Prizrena od turske vlasti 1912. godine, a minare je ukonjeno 1923. godine. Ueni istonjak, prolazei kroz Prizren posle osvajanja Carigrada polovinom 15. veka, bio je ushien lepotom Bogorodice Ljevike. Ostavio je zapis na tremu ove svetinje: " Zenica oka moga tebi je gnezdo. Poasti nas ulaskom, ova kua je tvoja". Od dolaska NATO snaga na Kosovo i Metohiju 1999. godine, Crkva Bogorodice Ljevike je pod zatitom nemakih vojnika KFOR-a. I pored toga, napadnuta je, tesko otecena i zapaljena u pogromu 17. marta 2004. godine od strane albanskih vandala. Dana 13. jula 2006. godine Crkva Bogorodice Ljevike je stavljena na UNESCO listu svetskog kulturnog nasledja, kao deo srpskih srednjevekovnih spomenika na Kosovu i Metohiji od izuzetnog znacaja. Za ovu grupu spomenika, medju kojima su Manastir Decani, Manastir Gracanica i Pecka Patrijarsija se smatra da su posebno ugroeni.

Manastir Crna Reka


Manastir Crna Reka, sa peinskom crkvom Svetog Arhanela Mihajla, oslikanom krajem 16. veka, koja je jedna od najlepih srednjovekovnih peinskih crkava u Srbiji, je Manastir u Ibarskom Kolainu, u klisuri Crne Reke. U manastiru Crna Reka se uvaju moti svetog Petra Korikog, koji se podvizavao u selu Korii, nadomak Prizrena. Manastir Crna Reka nalazi se na tromei izmeu Kosovske Mitrovice, Roaja i Novog Pazara, u ataru sela Ribarie, 310 km juno od Beograda. Udaljen je od Ribaria i jezera Gazivode /Ribarikog jezera/ oko dobar sat peakog hoda ili 15-ak minuta vonje kolima. Podignut u peini kanjona Crne Reke u 13. veku, na obroncima Mokre Gore, manastir Crna Reka je jedinstvena arhitektonska celina i monaka isposnica srpske pravoslavne crkve. Zbog svog poloaja, usred nepristupanih planinskih litica i otrih stena, obraslih stoletnim hrastovima, okruen netaknutom divljinom prirode, manastir Crna Reka je /bio/ posebno mistian. Manastir Crna Reka potie iz trinaestog veka, kada je sagraena jedna

omanja crkva, irine samo tri metara i duine est metara, u velikoj peini iznad korita Crne Reke. Uskoro su monasi sazidali svoje elije oko crkve, ozidali peinu i podigi mali drveni, pokretni most preko suvog korita reke, ime je stvorena jedinstvena peinska crkva na etiri nivoa. Crkva manastira Crna Reka je jednobrodna graevina sa polukrunom apsidom i spolja i iznutra. Naos je presvedene poluobliastim svodom od sige. Izmeu oltarskog prostora i naose se nalaze istureni pilastri, koji nose ojaavajuci luk. Peinsku crkvu manastira Crna Reka je ivopisao majstor Longin krajem 16. veka. Freske manastira Crna Reka odiu jakim bojama i imaju visoku kulturnu vrednost. U petnaestom veku u manastiru je iveo uveni podvinik Sv. Joanikije sa svojim monasima. Svetitelj je kasnije preao u podruje Drenice, gde se danas nalazi manastir Devi. Najvea vrednost manastira Crna Reka su netrulene moti Svetog Petra Korikog udotvorca, koje pruaju isceljenje, olakanje i utehu mnogim posetiocima. Manastir Crna Reka je bio dugo vremena naputen. Tek 1979. godine dananji Episkop rako prizrenski g. Artemije nastanio se u pustom manastiru i oko sebe ubrzo okupio mlado bratstvo. Episkop Artemije je uz pomo crnorekih monaha postepeno obnovio i ostale muke manastire rako - prizrenske eparhije. Danas u manastiru Crna Reka ivi monastvo, koji se bave molitvom, ikonopisom i duborezom. I pored sve svoje izuzetne lepote i znamenitosti, manastir Crna Reka je dugo bio skoro nepoznat van svoje ue okoline. Tek danas, izgradnjom mosta na jezeru u Ribariu i popravkom prilaznog puta, manastir Crna Reka, kao redak dragulj nae srednjovekovne kulture, izlazi iz anonimnosti u kojoj tavori ve punih 700 godina. Telo /ostaci/ novomuenika Oca Haritona, koga su albanski ekstremisti zverski ubili u Prizrenu 1999. godine, sahranjeno je u manastiru Crna Reka.

Manastir Davidovica
Manastir Davidovica potie iz 13. veka. Sagradjen je na ostacima vizantijske bazilike iz 6. veka kao zadubina Nemanjia, odnosno monaha Davida (upana Dimitrija), unuka Stefana Nemanje, po kome je manastir i dobio ime. Manastir Davidovica je jedini srpski manastir sa sauvanim ugovorom o gradnji, koji je pronaen nedavno /istorijski gledano/ u dubrovakim spisima. Potpisali su ga 1281. godine monah David i dubrovaki graditelji. Manastir Davidovicu je za 150 solida sazidao primorski majstor Desin de Ris i njegov sin Bla. Manastir je podigao Vukanov sin Dmitar koji je u monatvu dobio ime David i on je kao ktitor tu sahranjen. U narodu se veruje da su ovde sahranjena tela brae Jugovia, koja su posredstvom sestre Milice, udovice kneza Lazara, nakon Kosovskog boja ovde doneta i sahranjena, na ta ukazuju ouvani spomenici koji se nalaze u manastirskom krugu. Davidovicu su poruili Turci i i naputena je u vreme Velike seobe Srba, krajem 17.

veka, od kada je bila u ruevinama. Manastir Davidovica je potpuno obnovljen i rekonstruisan 1997. godine, zahvaljujui izuzetnom zalaganju Slavoljuba Puice, direktora Muzeja u Prijepolju, a uz pomo Ministarstva kulture Republike Srbije. Manastirska crkva je posveena Bogojavljanju. Ona pripada rakoj arhitektonskoj koli, jednobrodna je gradjevina sa kupolom, apsidom i kapelicama sa kupolama. Nekada gradjen od kamenasige iz Sopotnice, manastir Davidovica je istovetno i obnovljen. Uraena su i arheoloka istraivanja, u toku kojih je u manastirskim zidinama u tri nivoa, pronaeno 170 skeleta. Njegova svetost Patrijarh srpski gospodin Pavle osvetao je obnovljeni manastir Davidovica u prijepoljskom selu Grobnice. Svetoj arhijerejskoj liturgiji prisustvovali su mitropolit dabrobosanski Nikolaj i svetenstvo Mileevske eparhije. Manastir Davidovica se nalazi u jugozapadnoj Srbiji, na reci Lim, u blizini Brodareva, na obroncima planine Jadovnika.

Manastir Divljana
Manastir Sv. velikomuenika Dimitrija Mirotoca nalazi se u podnoju jugoistonog dela Suve planine, u podnoju Divne Gorice, ije se umovite padine sputaju do manastirskih livada, na 450 metara nadmorske visine, odakle se prua jedinstven pogled na Svrljike planine i ljivovaki vrh. Manastir Divljana ili Svetog velikomuenika Dimitrija je udaljen est kilometara jugozapadno od Bela Palanke, nedaleko od antikog puta za Skoplje i Solun, izmeu drevnih sela Divljane i Mokre. Manastir Divljana je po lokalnom predanju, zadubina Mrnjavevia, sa kraja 13. i poetka 14. veka, ija tradicija see u ranohrianski 4. vek. Smatra se da naziv Divljana (a pre sto godina se izgovaralo i Divjana", to najverovatnije potie od vile Diviana) potie od latinske rei Divus - bor. U manastiru Divljana je zabeleen vei broj antikih spomenika od kojih se mogu videti dva kapitela, jedan visine 64 cm, prenika u donjem delu 53, a u gornjem 72 cm sa ranohrianskim jednakokrakim krstom u prstenu na prednjoj strani i stilizovanim slovom omega" po svim vertikalnim ivicama. Nakon nekoliko vekova od dolaska Slovena poinje obnova ove svetinje, oko 880. kada je otpoela nova hristijanizacija i obrazovanje novih episkopija. Centar obnovljenog crkvenog ivota u srednjem Poniavlju smeten je u manastiru Sv. Dimitrija, to potvruje i povelja iz 1019. cara Vasilija II, u samom Niu je episkopsko sredite u manastiru Sv. Prokopija, a u Pirotskom kraju u Sukovskom manastiru Uspenja Presvete Bogorodice. Sve tri crkve pomenutih manastira su trobrodne bazilike na ranohrianskim temeljima slinih dimenzija. Po vaspostavljanju manastirskog ivota, obrazovano je njegovo vlastelinstvo od oko 1000 hektara i manastirsko selo Divljana. Na starim temeljima Remezijane podignut je

srednjovekovni srpski grad Izvori u kome 28. avgusta 1330. sv. kralj Stefan Deanski prima bugarsko izaslanstvo za mir posle bitke na Velbudu. Iz izvetaja putopisaca saznajemo da je u manastiru 1578. bilo pet kaluera, 1663. tu je pop Stojan Vuja iz Suraeva, 1714. se popravljaju knjige, 1719. ovde ive kalueri po pravilima Sv. Vasilija, ali je 1809, po povlaenju Hajduk-Veljka, zapaljen, a 1821. obnovljen, da bi 1877. ponovo bio spaljen. O ovom poaru, kada su izgorela dva dragocena pergamentna rukopisa, svedoi Franc Kanic u svom napisu o ovom manastiru, metohu carske lavre Sv. Dimitrija u Solunu. Protosinel Agatangel (po ocu Grk sa ostrva Tinos, po majci Srbin) doao je u manastir 1862, uredio manastirsko imanje i pored tronog konaka 1874. sagradio novi, koji Turci zapalie. Po osloboenju 1878. poveo je obnovu u kojoj su uzeli uea svi graani optine Bela Palanka. Temelj novom hramu je osveen marta 1878. godine, te je srednjovekovna crkva ostala u sredini novog hrama koji je osveen 1902, a zavren 1908. Iz stare crkve u novu su prenete ikone Gospoda Isusa Hrista i Presvete Bogorodice iz 14. veka, svetog Dimitrija iz 13. veka. i svetog Jovana Krstitelja iz 12. veka. Novi hram manastira Divljana spada u red najakustinijih u Srbiji, a moda i na Balkanu. Za vreme okupacije 1915/16. Bugari su opljakali i otetili manastir. Tada nestaje stari zapis ovdanjih monaha o boravku Svetog Save Srpskog u ovoj svetinji i okolini. Nakon osloboenja, u manastir dolazi veliki broj ruskih monaha i monahinja koji su ikonopisali i freskopisali novi hram i oko 1933. podigli hram posveen sv. Serafimu Sarovskom. Sv. Nikolaj Srpski donosi 1935. deli asnog Krsta Gospodnjeg i motiju Sv. Kirika i Julite. Nakon odlaska ruskog monatva, pred Drugi svetski rat u manastiru ostaju srpske monahinje koje formiraju sestrinstvo. Nakon rata komunisti pokuavaju da zastrae sestrinstvo (pretnjom streljanja) i otimaju skoro svu imovinu, pa tako manastir poseduje samo 13 hektara. U manastiru je postojalo i obdanite za siroad, a u neposrednoj blizini, na nekadanjem imanju, izgraen je omladinski rekreacioni centar i odmaralite Crvenog krsta. Nova zvonara sa tri zvona, koju je na Petrovdan osvetio vladika niki Irinej, sadanji srpski patrijarh, podignuta je 1997. godine.

Manastir Drena
Manastir Drena se nalazi na 5 km severno od grada Aleksandrovca, u blizini Drenakog potoka. Dugo je "uvao" ruevine crkve "Dumanice", kako su je nazivali stariji metani. Monah Dorotej, trei hilandarsk iguman, je sa sinom, jeromonahom Danilom, buduim pekim patrijarhom Danilom III, 1382. godine sagradio manastir Drenu, posveen Vavedenju Bogorodice. Ktitori su bogato darovali manastir Drenu i time ekonomski utemeljili manastirsko vlastelinstvo, koje je redovno snabdevano svim potreptinama za svakodnevni zivot i bilo obezbedeno stalnim prihodima. U jugozapadnom uglu naosa u crkvi manastira Drena je otkrivena zidana grobnica ktitora, koja je bila zatvorena

kamenim ploama. Spoljanjom kamenom dekoracijom, koja je slina ukraavanjima Manastira Velue i Rudenica, manastir Drena pripada ranom periodu moravske arhitektonske kole. Knez Lazar je manastiru Drena potvrdio posede u blizini grada Kruevca i branievskog okruga. Crkva manastira Drena je trolisne osnove, kombinovane sa upisanim krstom, bogato dekorativno zidana sigom i opekom, sa trodelnim oltarskim prostorom i slobodnim stupcima koji nose elegantnu kupolu. Manastirska crkva se od zapada siri prema troclanom oltarskom prostoru, prema apsidi koja je iznutra poluelipsasta, a spolja petostrana, i prema djakoniku i protezisu, koji su bili zasvedeni krstastim svodovima. Ovaj tip svoda, jedinstven u moravskoj arhitekturi, zapravo predstavlja reminiscenciju svetogorskih resenja. Apside protezisa i djakonikona su spolja poligonalne, a iznutra polukruzne, dok su bocne apside polukruzne i spolja i iznutra. Klesana kamena dekoracija doporozornika, sa neobino komponovanim ljudskim figurama, zoomorfnim, geometrijskim i cvetnim motivima i ukrasima u obliku prepletenog uzeta je prvobitno bila bojena i obelezje je moravske skole. Zub vremena je unistio nekadasnje freske. Zapadno od crkve, na oko 25 metara, pronadeni su ostaci originalnog manastirskog konaka, velicine 18.50x10.50 metara. "Iako sasvim tuzan, izgled Crkve posvecene Vavedenju Bogorodice u selu Drena jos uvek potvrdjuje njenu duhovnu raskos. Dananji izgled je rezultat "zuba vremena" i nae nebrige : brojni osvajai i neprijatelji su vekovima skrnavili ovo mesto duhovnosti, na koje smo mi jednostavno zaboravili. Ipak, manastiri nikada ne umiru, oni samo "zaute", da bi se ponovo pojavili kada dozvole bolja vremena". Manastir Drena sa crkvom Bogorodicinog Vavedenja je dugo leao u ruevinama, da bi njegova crkva, obnovljena poetkom drugog milenijuma, ponovo okupljala svoje vernike.

Manastir urevi Stupovi


Manastir Svetog ora u Rasu, poznatiji kao urevi Stupovi, je jedinstven spomenik srpske kulture, vezan za dve monumentale kule-zvonika, koje su se nalazile na njegovom proelju. Manastir urevi Stupovi je jedan od najstarijih manastira u Srbiji. Manastir urevi Stupovi dominira sa poumljenog uzvienja iznad Novog Pazara i mesto je izuzetne duhovnosti, gde je od 11. do 14. veka bilo sedite srpske srednjovekovne drave. Manastir urevi Stupovi je zadubina Velikog upana Stefana Nemanje, koji ju je

podigao u zahvalnost Svetom oru za spasenje iz peine u kojoj su ga u borbi za presto, zatoila braa, i obnovitelja-ktitora Kralja Dragutina, praunuka Stefana Nemanje. Manastirski kompleks izgraen od 1167. do 1171. godine obuhvata Crkvu Svetog ora, trpezariju, konake, vodeno spremite i zidine oko dva ulazna zvonika /staroslovenski "stupovi"/. U detaljnom arheolokom istraivanju manastirske celine urevih Stupova je pronaen deo isklesanog zapisa zadubinara sa godinom zavretka gradnje : 1170 - 1171. Kralj Dragutin, drugi ktitor manastira urevi Stupovi je bio poslednji vladar dinastije Nemanjica koji je imao svoj dvor u Rasu. Tokom njegove vladavine otvoren je novi ulaz na junoj strani odbrambenih zidina i izgraena je kula. Spoljanji izgled jednobrodnog hrama manastira urevih Stupova, sa trodelnim svetilitem, bonim predvorjima, pripratom i dominirajuim zvonicima, podsea na zapadno romaniko zdanje, jer je itava graevina oblikom, detaljima i strukturom ose zapad-istok, morala biti prilagoena vrhu brda na kome se nalazi. Priprata manastira urevi Stupovi ima elipsasti svod. Na severnim i junim stranama priprate su -bila- dva velika stuba, po kojima je manastir dobio ime. Iznad lukova u gornjim delovima je kupola, koja lei na pandantifima sa visokim osmougaonim obodom spolja. Stepenice vode do zapadnog ulaza, zbog pozicije kompleksa. Umetnici jadranskog porekla su svojim romanikim sposobnostima doprineli izgradnji svetinje manastira urevi Stupovi. Romanike karakteristike su dve kupole koje uokviruju osnovu crkve, smetene na zapadnoj strani, sa leva na desno od priprate. Fresko slikarstvo manastira urevi Stupovi pripada najznaajnim primerima komnenskog /vizantijskog/ stila i potpuno se uklapa u arhitekturu hrama, posebno istaknuto u kupoli koja obuhvata elipsastu osnovu. Manastir urevi Stupovi je jedinstven u Srbiji, jer je njegov ivopis bio naruen od vladara Stefana Nemanje, te nijedna druga srednjovekovna svetinja ne obuhvata fresko slikarstvo po njegovom nalogu. Dodavanjem apside na istonoj strani hrama manastira urevi Stupovi 1282/83. godine, ulazni zvonik je pretvoren u kapelu, ukraenu freskama, koje ilustruju vazne istorijske dogaaje, tako da je ona nakon smrti Kralja Dragutina, praunuka velikog ktitora Stefana Nemanje, od 1316. godine i njegovo grobno mesto. 1589. godine je manastir urevi Stupovi dobio olovni krov. Hram je 1690. bio teko razoren od strane Turaka, koji su proterali srpsko stanovnitvo sa svojih ognjita u severne delove zemlje. 1722. godine su Turci unitili manastir ureve Stupove i planirali da kamenje iz njegovih temelja iskoriste za gradnju tvrave u Novom Pazaru. Grob Kralja Dragutina je opljakan u 18. veku, kada je manastir stradao. Zajedno sa oslikavanjem fresaka u unutranjosti kapele, sveobuhvatni radovi na obnovi manastira krajem 18. veka su obuhvatili gradnju nove trpezarije, konaka i oslikavanje priprate. Manastir urevi Stupovi je kroz istoriju vie puta ruen i obnavljan, a najtee je stradao u Prvom svetskom ratu, kada je potpuno sravnjen sa zemljom. Znaajni restauratorski radovi su u toku, zahvaljujui pozivu manastira za podrku njegove obnove, pod nazivom " Podignimo Stupove - Obnovimo Sebe". Kao deo kompleksa Stari Ras, koji je bio najznaajnije odbrambeno uporite i istona granica srpske drave u ranom srednjem veku, kao i kraljevska prestonica, zajedno sa Manastirom Sopoani i Crkvom Svetih Apostola Petra i Pavla, od 1979. godine se manastir urevi Stupovi nalazi se na listi UNESCO Svetske batine.

Manastir Graanica
Crkva Uspenja Bogorodice je jedini sauvani objekat srednjovekovnog manastira Graanica. I pored toga to su ostale manastirske zgrade kompleksa Graanice nestale, sama crkva predstavlja jedan od najbolje ouvanih crkvenih spomenika srednjovekovne Srbije. to se tie dokumenata, oni koji su sauvani ne pruaju potpune i dovoljno sigurne podatke; ipak su poneki aspekti istorije crkve manastira Graanice dobro dokumentovani, dok drugi za sada potpuno nerasvetljeni. No i pored toga, kombinacijom injenica iz pisanih izvora, grafikih dokumenata i dosadanjih arheolokih nalaza, mogue je rekonstruisati prilino kompletnu sliku istorije Graanice. O prvom, a uz to i najduem poglavlju ivota Graanice ima najmanje podataka. To je onaj najstariji period koji prethodi gradnji sadanje graevine i odnosi se na dve ranije crkve koje su postojale na ovom mestu, a iji su temelji otkriveni prilikom arheolokih iskopavanja 1963. godine. Starija od ove dve graevine je okarakterisana kao "ranovizantijska trobrodna bazilika". Za kasniju graevinu, malu, jednobrodnu crkvu se veruje da potie iz 8. veka i da je sluila kao sedite lipljanskih episkopa. Ovim bi bile pobijene ranije teorije o lokaciji sedita lipljanskih episkopa, a istovremeno je objanjeno i pominjanje neke starije katedrale na ovom mestu u osnivakoj povelji Graanice. Meutim, kada je re o vizantijskoj ulpijanskog episkopiji i lipljanskoj episkopiji, taan odnos izmeu njih jos uvek nije potpuno razjanjen. Blizina Ulpijane i ostaci temelja ranije bazilike ispod temelja crkve iz 8. veka u Graanici, naveli su Mijovica na zakljuak da je episkopska tradicija na ovom mestu trajala neprekidno moda i od 9. veka, a svakako od 12. veka do vremena Kralja Milutina. Na osnovu pouzdanijih istorijskih i arheolokih izvora moemo zakljuiti da je mala jednobrodna crkva, koju je Kralj Milutin zamenio novom velelepnom graevinom, zaista bila sedite lipljanskih episkopa. U junom delu oltara je izgleda sredinom 14. veka bio sahranjen lipljanski episkop Teodor, te je u spomen na taj dogadaj, naslikana i scena njegove sahrane. Gradnja i oslikavanje dananjeg manastira Graanica je zavreno 1321. godine. Graanica je poslednja zadubina Kralja Milutina i tokom srednjeg veka je bila posvecena Blagovetenju, dok danas proslavlja Uspenje Bogorodice. Manastir Graanica ima oblik razvijenog i upisanog krsta, jednog u drugom, sa pet kupola, ukljuujuci otvorenu spoljnu pripratu, naknadno dodatu, verovatno tokom gradnje zvonika u zapadnom delu. Graanica predstavlja vrhunsko delo kasne vizantijske arhitekture, koje privlaci oko posmatraca jedinstvom strukturalnih i ukrasnih elemenata. Posebno izraajni su brojni ukrasi na fasadi crkve manastira Graanice, koji naglaavaju izduenost cele crkve. Kupola manastira Graanice lei na etiri slobodna stuba. Iznad prostora izmeu krstastih otvora, etiri male kupole daju etvorougaoni oblik itavoj krunskoj celini. akonikon i oltarski prostor su podeljeni celim zidovima. Izmeu centralnog dela crkve i priprate su

iroki i veliki stubovi, dok je katolikon na viem nivou. Crkva manastira Graanice je sagraena naizmeninim slojevima cigle i kamena. Krajem 14. veka je dodata priprata, sa dvostrukim akradama, ali je ona zatvorena u 16. veku. Istorijske okolnosti pod kojima je tekla gradnja dananje crkve manastira Graanice su dobro dokumentovane : glavni izvor informacija je osnivaka povelja koju je manastiru izdao Kralj Milutin i koja je u celini sauvana na zapadnom zidu june bone kapele, tekstom ispisanim u 53 reda, na pravouganom polju 1,8 m irine i 1,5 m visine, sa zavretkom kitnjastim Kraljevim potpisom i godinom 6830 /1321/. Ktitorstvo Kralja Milutina je po ugledu na vizantijsku arhitekturu, zasvedoeno portretom na junoj strani lunog prolaza izmeu unutranje priprate i naosa, sa ije suprotne strane je i portret Krajice Simonide, kao i postojanjem tri slikana kruga sa kraljevim monogramima. Kraljevski par je prikazan u trenutku kada ih krunie Hristos. U periodu nakon zavretka gradnje, verovatno sredinom 14. veka, crkva manastira Graanice je proirena dograivanjem spoljanje priprate. Prema osnovi je verovatno pokrivala isti prostor koji zauzima i dananja spoljanja priprata, ali je njen prostorni i strukturni raspored bio drugaiji. Sa stanovita prostornog oblikovanja verovatno je bila slina hilandarskog priprati, sa dva slobodna stuba u centru, koji su podupirali svodove. Prostrane priprate, kao one u Peci /1330/ i Sopocanima /1342-1345/, postali su uobiajeni u crkvenoj arhitekturi Srbije krajem prve polovine 14. veka. Prvobitna krstionica je najverovatnije bila smetena sa june strane unutranje priprate, naspram kompozicije koja predstavlja Lozu Nemanjica. Spoljanja priprata je izgleda bila teko oteena u jednom od prvih turskih napada na ovo podruje, negde izmeu 1379. i 1383. godine. Sadanja saznanja o sudbini Graanice u drugoj polovini 14. veka su uglavnom ograniena na nekoliko beleaka u liturgijskim knjigama koje se jo danas uvaju u manastirskoj biblioteci. Izgleda da je u manastiru Gracanica bila i prepisivaka radionica u kojoj su verovatno nastali mnogi rukopisi, naalost uniteni u poaru. Prema jednom izvoru, knez Lazar koji je poginuo u kosovskoj bitci, prvobitno je bio sahranjen u Graanici. Iako po svoj prilici netano, ovo verovanje je zivelo sve do poetka 20. veka. Nedavno otkrice portreta sina ura Brankovica, Todora, naslikanog 1429. godine preko prvobitnog sloja fresaka na junom zidu, predstavlja znaajan doprinos poznavanju ovog perioda i olakava rekonstrukciju jedne istorijske linosti o kojoj se dotad skoro nista nije znalo, pruajui dodatne dokaze za pretpostavku da je Graanica bila na teritoriji kojom je u to vreme vladao ura Brankovi. O znaajnom poloaju koji Graanica zauzima sredinom 15. veka se moe zakljuiti po letopisu koji svedoi da su moti Sv. Luke bile privremeno smetene ovde. Meutim, pad Carigrada 1453. godine nagovestio je skoru propast i ostalih hrianskih drava u sreditu Balkana. Tako su samo dve godine kasnije, 1455. godine, Turci osvojili Novo Brdo, glavni rudarski i trgovaki centar Srbije. Tada je mitropolit bio prisiljen da napusti Graanicu i pobegne na slobodnu srpsku teritoriju na severu, gde mu je despot ura Brankovic 1456. godine poverio manastir Vraevnicu i njegove posede. 1459. godine sprska drava definitivno pada pod tursku vlast, kada nastupa najmraniji deo istorije Graanice. Tursko carstvo doivljava vrhunac svoje moi za vreme vladavine sultana Sulejmana Velianstvenog /1520.-1566./, koja predstavlja period relativnog mira i napretka. 1557. godine je obnovljena Srpska Patrijarija sa seditem u Pei, na elu sa Patrijarhom Makarijem Sokoloviem, to obeleava poetak novog poglavlja u istoriji Srba pod turskom okupacijom i procvat srpske umetnosti. 1564. godine su napravljena nova vrata za ikonostas, kao i verovatno pevnica, ukraena bogatom kotanom intarzijom. Glavna promena je bilo zatvaranje veine otvora koji su prvobitno

bili smeteni na sve tri fasade. Zvonik je verovano bio uniten izmeu 1539. i 1570. godine, kada je bilo zavreno dekorisanje spoljanje priprate. Nije jasno zbog ega zvonik nije bio obnovljen, ali razlog treba traiti u turskim zakonima koji su zabranjivali upotrebu crkvenih zvona. Moc osmanlijskog carstva naglo opada posle vladavine Sulejmana Velianstvenog, te je njegov naslednik nametnuo velike poreze srpskoj crkvi. Samo najveci i najbogatiji manastiri su bili u stanju da podnesu ovaj novi pritisak, dok su mnogi manastiri i crkve bili zatvoreni, a crkveni posedi, ukljuujuci i zgrade, rasprodati. Manastir Graanicu nije zadesio ovakav usud, jer se u nekoliko zapisa iz sedme i osme decenije 16. veka pominje kao sedite mitropolita novobrdskih i lipljanskih. Kraj 16. i poetak 17. veka predstavlja jos jedan teak period u istoriji Graanice, kao i itave srpske drzave. Pod vostvom patrijarha Jovana /1592-1614/ srpska crkva je aktivno uzela ueca u borbi protiv Turske. Austro-turski rat /1593.-1606./ dao je podstrek za lokalni ustanak u Banatu 1594. godine. Nakon uguenja ustanka, dolo je do otrih turskih represalija. Spaljivanje najdragocenije srpske relikvije, motiju Svetog Save, bio je simbolian in osvete za srpsko saveznistvo. Po izbijanju novog rata izmeu Turske i Austrije krajem 17. veka i nakon neuspele turske opsade Bea 1683. godine, Austrija je preduzela kontraofanzivu, potisnuvi Turke na jug do Skoplja. Patrijarh Arsenije III Carnojevic je pruio otvorenu pomoc crkve Austriji i nakon povlaenja austrijske vojske, plaeci se turske odmazde, stao na elo velike seobe Srba. Nakon ove seobe su mnogi predeli Kosova i Metohije ostali nenastanjeni. Verovatno je i Graanica bila naputena u periodu od 1698. do 1724. godine i kao vecina srpskih svetinja u drugoj polovini 18. veka, preputena propadanju. Teror ozloglaenog Jaar-pae se ogledao u unitavanju mnogih crkava, kada je u Graanici skinut olovni pokriva sa krova. Nakon prvog srpskog ustanka, deo Srbije je konano osloboen, te je u drugoj polovini 19. veka porasla vaznost Graanice, ne samo kao religioznog centra, vec i kao kulturnog arita. 1874. godine je crkva manastira Graanica dobila novi krov od lima, a bili su postavljeni i veliki gvozdeni krstovi doneti iz Beograda. Graanicu je 1878. godine privremeno oslobio odred srpske peadije, ali je po odredbama Berlinskog kongresa ova teritorija bila vracena Turskoj. Poetak 20. veka predstavlja i poetak novog poglavlja u ivotu Graanice, kada je 1903. godine postavljeno crkveno zvono, koje se ponovo oglasilo prvi put od 16. veka. Izbijanjem balkanskog rata 1912. godine, Graanica je konano dospela u srpske ruke, ali je za vreme prvog svetskog rata, naalost, bila opljakana od Bugara. Loe staranje o manastiru se nastavlja i nakon konanog osloboenja i stvaranja Kraljevine Jugoslavije 1918. godine. 1923. godine, mermerna ploa sa natpisom ""France-Serbie - 1914-1918", poklon francuskog marala Frane D'Eperea / Franchet d'Esperey/ je postavljena na severnu stranu glavnog stupca u naosu, pri emu je uniten deo fresaka. Najvea teta manastiru Graanici je naneta iz neznanja, postavljanjem mermernih podnih ploa 1924. godine sa unitenog turskog amama Jaar-pae. 1927. godine je itava spoljna fasada Graanice prekrivena cementnim malterom, sa iscrtanim spojnicama u cilju imitacija kamene gradnje. Drugi svetski rat je Manastir Graanica preivela bez veih oteenja. Od 1957. do 1964. godine je Graanica podvrgnuta arheolokim ispitivanjima, a od 1963. godine je izvrena arhitektonska konzervacija i ienje i konzervacija fresaka. Manastir Graanica je deklarisan kao kulturni spomenik I kategorije koji funkcionie kao crkva sela Graanica, kao i istoimeni enski manastir. Manastir Graanica je nekoliko puta granatiran od strane Albanskih terorista tokom 1998.-1999. godine, kada je pretrpeo

oteenja prednje fasade. Graanica pripada UNESCO svetskom kulturnom nasleu u opasnosti.

Manastir Grgeteg
Pretpostavlja se da je manastir Grgeteg, posveen Svetom Nikoli, osnovao despot Vuk Brankovi 1471. godine. Grgeteg je nastao u takozvanom predturskom dobu (1521/1717. godine). Prvi ikonostas u crkvi manastira Grgetega radio je Jakov Orfelin, a drugi je oslikao najvei srpski slikar novijeg doba - Uro Predi. Privilegija koju je austrijski car Leopold I dao vladiki Isaiji akoviu 1691. godine uva se u ovom manastiru. Najznaajnija vrednost za manastir Grgeteg je verna kopija hilandarske udotvorne ikone Bogorodice Trojeruice, prenete sa Svete Gore Atoske, koja trajno ostaje zatitinica Fruke Gore i njenih manastira.

Manastir Jazak
Manastir Jazak je osnovao despot Jovan Brankovi krajem 15. veka, a visoki barokni toranj uz crkvu je dodat 1803. godine, inei svojom baroknom koncepcijom, jedinstveni kontrast srpskoj srednjovekovnoj arhitekturi. Oslikavanje zidova manastira Jazka jeraeno u dva perioda, 1761. i 1892-99. godine. ivopisni ikonostas crkve manastira Jazka je delo najveeg slikara sa poetka baroknog perioda, Dimitrija Baevia i predstavlja jedinstvo tradicionalnog kasno-vizantijskog slikarstva i modernih uticaja sa Zapada. Manastir Jazak je postao uven po svetim motima Cara Uroa, poslednjeg srpskog vladara iz dinastije Nemanjia, prenetih sa Kosova 1706. godine.

Manastir Kaona
Manastir Kaona se nalazi 100 km zapadno od Beograda, u blizini sela Draginje. Manastir Kaona je izgradjen je kao zadubina Ikonije, sestre Miloa Obilia, srpskog proslavljenog ratnika, koji se nije vratio sa Kosova. Manastir Kaona, svedok prohujalih vekova, obnovljen i ureen, danas je znaajni duhovni centar, kulturno sredite i narodno zborite. Od druge polovine jedanaestog veka, kada se smatra da je ozidana prva crkva na ovom mestu, do dananjih dana, manastir Kaona je vie puta ruen, obnavljan, dograivan, naputan i ponovo nicao, doslovno iz pepela, deleci sudbinu naroda ovoga kraja, seobe i razaranja, ali i lepotu i radosti ivota i verovanja. Kaona je imala kolu ve 1827. godine, ali ima podataka da je kola radila jo i 1793. godine. U vreme prvog srpskog ustanka, manastir Kaona je bio bolnica. Crkva manastira Kaona je stradala i u Prvom svetskom ratu, kada je zapaljena arhiva i odneta crkvena zvona. U prirodnom amfiteatru, podno crkve manastira Kaona nalazi se Istonik vode kaonske, ija lekovita voda ima uvek 11 stepeni i prema oceni strunjaka spada u najkvalitetnije u Srbiji. Ona prolazi kroz krstionicu, uraenu u ranohrianskom stilu, prvu u Srbiji posle sedam vekova, po uzoru na krstionicu iz Tebe tesalijske i formira kasnije jezera neverovatne pitomosti i lepote. 1992. godine je proslavljeno 100 godina postojanja nove crkve i est vekova manastira Kaona.

Manastir Konul - Nikoljaa


Manastir Konul ili Konuli se nalazi na levoj obali reke Ibar, nedaleko od Rake. Po predanju, osnovao ga je Stefan Nemanja oko 1175. godine. Manastir Konulj je posveen Svetom Nikoli i stoga poznat u narodu pod imenom Nikoljaa. Prvi put se pominje u Studenikom tipiku, napisanom izmeu 1207. i 1215. godine, kao manastir Svetog Nikole u Kaznoviima. Po osnivanju, manastir je imao veliki ugled, te je njegov iguman uestvovao u izboru igumana obliznjeg manastira Studenica. Poznato je da Sveti Sava proveo prvu noc

svog bega za Hilandar na Svetoj Gori upravo u manastiru Konulju. U manastiru Konulj je nakon 1318. godine bilo sedite konulske ili ibarske Episkopije. Najvei uspon manastir Konulj je doiveo u 14. veku i u prvoj polovini 15. veka. Posle pada srpske Despotovine pod tursku vlast, 1459. godine, za manastir Konulj, kao i druge srpske svetinje su nastupila teka vremena. Ruen je i u austrougarskom ratu 1686. godine, te ostao u ruevinama sve do 1861. godine kada je obnovljena manastirska crkva. Pri obnovi manastira Konulja je zadran prvobitni oblik osnove - jednobrodna graevina sa polukrunom spoljanjom i unutranjom apsidom na istonoj strani. Unutranjost crkve manastira Konulj je izdeljena stubovima, iji poluobliasti svod pokriva kupola. Na junoj strani naosa postoji kapela. Sauvani su delovi fresaka, kao i vie nadgrobnih ploa sa natpisima iz 14. veka. Ikonostas je novijeg datuma i verovatno je rad ivka Pavlovia. Od 1975. do 1979. godine su u crkvi i itavom manastirskom kompleksu vrena arheoloka istraivanja, te je manastir bio konzerviran. 2000. godine igumanija Katarina sa delom sestrinstva iz manastira Svete Trojice u Muutitu na Kosovu i Metohiji, razruenog u najezdi iptara, prelazi u manastir Konulj i poinje sa duhovnom i materijalnom obnovom ove vekovima naputene svetinje. Od tada se vre redovna bogosluenja i sestrinstvo se, na opstu radost, iz godine u godinu poveava. U manastiru Konulj postoje radionice za ivenje i mainski vez, kao i ikonopisaka radionica, pri kojoj monahinje izrauju minijature na pergamentu.

Manastir Kovilj
"Ovaj manastir je nastao na mestu na kojem su se izmirile ugarska i srpska vojska, a posrednik tog izmirenja bio je Sveti Sava. Na mestu na kojem je mir postignut, bila podignuta crkva iz koje se kasnije razvio ovaj manastir." Najraniji pisani spomen koviljskog manastira nalazimo u Minhenskom psaltiru iz 14. veka. Savremena istorijska nauka tvrdi da je prvobitna crkva podignuta u 16. veku ili ve u drugoj polovini 15. veka i posvecena je Svetim Arhandjelima. Hram je do Karlovakog mira 1699. godine bio vie puta spaljivan od Turaka, a monasi su morali da se sklanjaju po ritovima i oblinjim umama. Manastirsko bratstvo je posle svake paljevine nastojalo da hram pokrije i kelije koliko-toliko osposobi za stanovanje. Manastirska crkva je konano obnovljena 1707. godine u vreme igumana Spiridona, kada je ponovo sazidana priprata i podignut veliki zvonik. Nova, vea crkva graena je od 1741. do 1749. godine, u vreme Episkopa bakog Visariona (Pavlovia). Manastir Kovilj je spaljen i opustoen od maarske vojske 1849. godine. Hram je bio toliko oteen da se nije mogao obnoviti nego je izgraen novi, dananji, hram i obnovljeni i podignuti konaci u vreme Episkopa bakog Platona (Atanackovia) i koviljskog igumana Save (Stojievia). Manastir Kovilj je danas

jedna od najveih crkava u Vojvodini, graen od kamena u rakom stilu sa elementima baroka. Osam stubova deli hram na tri dela. Na srednjem delu hrama nalaze se dve kupole, spolja osmostrane a iznutra okrugle. Velike kalote pokrivaju srednji deo crkve to je u crkvama velika retkost. Dananji ikonostas je radio Aksentije Marodi 1871. godine u duhu italijanske renesanse. Prvobitni ikonostas radio je uveni majstor Teodor Ili-ealj 1707. godine ali je on stradao u poaru. Crkva manastira Kovilja je stradala ravno est puta. Tokom Drugog svetskog rata stradala je i manastirska riznica. U sklopu manastira Kovilja je mala kapelica posveena Svetoj Petki, kao i velika kapela posveena Atonskim Svetiteljima na Svetoj Gori. Manastir Kovilj je aktivan, muki i o njemu brinu monasi, posveeni molitvi i redovnim obavezama. Nadaleko su uveni med od belog bosiljka, vone rakije, konjak i liker od oraha manastira Kovilja. Nastojatelj manastira Kovilja je Njegovo Preosvetenstvo Episkop jegarski gospodin Porfirije.

Manastir Kruedol
Manastir Kruedol je smeten na jugoistonom delu Fruke gore, u selu Kruedol. Manastir Kruedol je osnovao despot ura Brankovi (kasnije monah Maksima) i njegova majka Angeline (ena slepog Stefana Brankovia), poslednji vladari Srbije ove loze vladara, koji su posedovali velika imanja na prostoru June Maarske, uveliko nastanjene Srbima proteranim od Turaka iz junih krajeva zemlje /Kosova i Metohije/. Crkva manastira Kruedola je posveena Blagovetenju Bogorodice. Smatra se da je izgradnja manastira Kruedola zapoela oko 1509. godine, a zavrena 1516. godine. Dragocenost manastira Kruedola su ikone na ikonostasu, meu kojima je najstarija iz 15. veka. Manastir Kruedol je od samog poetka uivao ogroman ugled, a dananjem posetiocu najvie privlai panju kao mauzolej, u kome se nalaze grobna mesta njegovih osnivaa Brankovia, kao i Patrijarha Arsenija III i Arsenija IV, kralja Milana, kneginje Ljubice Obrenovi i slavnog srpskog vojvode upljikca. Manastir Kruedol ima bogatu riznicu starih ikona, rukopisa i tampanih knjiga.

Manastir Kuvedin
Manastir Kuveddin, sa crkvom posveenom Svetom Savi, je jedna od tri jedine crkve posveene Svetom Savi na svetu. Manastir Kuvedin lei na jugozapadnim padinama Fruke Gore, 1 km severno od sela Divo, na putu izmeu Beoina i Erdevika. Legenda sa kraja 17. veka kae da je manastir Kuvedin, 1520. godine podigao vojni komandant i poslednji srpski despot, Stefan tiljanovi. U 17. veku su monasi manastira Vina i Slanci, u blizini Beograda, beei od Turaka, nali utoite u Manastiru Kuvedinu, donevi brojne dragocenosti i rukopise. U prvoj polovini je sagraen barokni trospratni zvonik i trostrani konaci, sa odlikama i elementima klasicistikog arhitektonskog stila, dok je stara manastirska crkva, sa dve kupole, zamenjena novom graevinom. Ikonostas stare crkve manastira Kuvedin je 1722. godine naslikao Janko Halkozovi, a ikonostas nove crkve je naslikao Pavle Simi, sredinom 19. veka. Barokna kapela na groblju manastira Kuvedin je sagraena 1788. godine, na vrhu brda iznad manastira. Manastir Kuvedin je po osnivanju bio muki manastir, a neposredno pred Drugi svetski rat je postao enski manastir. U to vreme je manastir Kuvedin po broju monahinja bio jedan od najveih srpskih pravoslavnih manastira. Meu njima je bilo monahinja iz Rusije, koje su ovde nale duhovno utoite posle Oktobarske revolucije. Posle Drugog svetskog rata je manastir Kuvedin naputen i potpuno poruen, te je ouvana samo kapela, u kojoj je deo starog ikonostasa. Nedavno je zapoeta potpuna obnova manastira Kuvedina, o kome brine monatvo.

Manastir Leli
Crkva manastira Lelia je sagraena u centru Lelia 1929. godine, a proglaena za manastir 1997. godine. U manastiru Leliu se nalaze moti Vladike Nikolaja Velimirovia, pravoslavnog teologa, filozofa i pisca 20. veka. Moti Svetg Nikolaja Velimirovia prenete su iz Amerike 1991. godine, kada je proglaen svecem. Manastir Leli je zadubina Nikolaja Velimirovia i oca Dragomira. Crkva manastira Lelia je skromnog oblika, graena u moravskom stilu, sa novim arhitektonskim detaljima. Crkva manastira Lelia ima oblik krsta sa kupolom iznad centralnog dela hrama. Sagradjena je od kamena i cigle. Ispred crkve manastira Lelia je veliki zvonik i crkveni dom. U manastiru Leli se nalazi muzej retkih knjiga i rukopisa, a pored je kapela.

Manastir Ljubostinja
Manastir Ljubostinja se nalazi u dolini Ljubostinjske reke, 5 km severno od Trstenika i 17 km severo-istono od Vrnjake Banje. Manastir Ljubostinja je posveen Uspenju Bogorodice. Manastir Ljubostinju je izmeu 1388. i 1405. godine podigla knjeginja Milica. Re "Ljubovstinja", koja na staroslovenskom znai "mesto ljubavi", odredila je ime manastiru Ljubostinji, jer su se upravo na tom mestu, na tadanjem vaaru, prvi put sreli i upoznali budui suprunici, knjeginja Milica i Knez Lazar. Knjeginja Milica se po podizanju manastira Ljubostinja, a nakon pogibije supruga Kneza Lazara u Kosovskoj Bitci, ovde zamonaila, uzevi ime Jevgenija i poslednje godine ivota provela u manastiru. Uz pomo udovica kosovskih junaka, mudra i nesrena carica - monahinja Jevgenija osnovala je veliku ensku monaku zajednicu u manastiru Ljubostinji. Manastir Ljubostinja je jedan od najlepih primera moravske arhitektonske kole. Osnova crkve manastira Ljubostinje je trolisna, sa kupolom koja se oslanja na etiri stuba. Osnova je produena ka zapadu u etvrtastu pripratu sa slepom kalotom, zasvedenu prostranom kupolom. Fasada manastira Ljubostinje je zidana kamenom i bila je omalterisana i islikana, tako da je davala utisak da je zidana redovima kamena i opeke. Horizontalni kordon - venac deli fasadu na dva dela : nii sa prozorima sa iljim vrhovima i dvodelnim prozorima /biforama/ i vii deo, koji je ukraen roza kamenim ornamentima jedinstvene veliine sa cvetnim i geometrijskim detaljima. Slikarstvo na zidovima manastira Ljubostinja je raeno upravo posle Kosovske bitke, 1392. godine i desetak godina kasnije, 1403. godine. Freske manastira Ljubostinja su jasnih figura, jakog kontrasta svetlog i tamnog, sa arhitekturalnim motivim u pozadini i samo su delimino ouvane, zbog poara koji su u 17. i 18. veku podmetnuli Turci. U priprati manastira Ljubostinje su portreti ktitora - Kneza Lazara i Knjeginje Milice, despota Stefana i brata Vuka, koje je naslikao Jeromonah Makarije. Od fresaka manastira Ljubostinje su danas vidljive scene : "Veliki praznici", "Hristova uda", "Stradanja"... Manastir Ljubostinju je gradio poznati graditelj Rade Neimar, iji se potpis sauvao na pragu izmeu priprate i naosa. Manastir Ljubostinja pripada "Moravskoj arhitektonskoj koli" i prepoznaje se po velianstvenoj spoljanjoj dekoraciji /kolonetama, rozetama.../ U crkvi manastira Ljubostinje su grobovi kneginje Milice i prve srpske pesnikinje, monahinje Jefimije, udovice despota Ugljee. Monahinja Jefimija je prva srpska pesnikinja, koja je u okrilju manastirskog mira, napisala najvei pesniki domet srednjovekovne srpske knjievnosti, Pohvalu/molitvu Knezu Lazaru i zlatnim nitima na svili izvezla pokrov za ivot Knezu Lazaru /neprocenjive vrednosti, koji se danas nalazi u Muzeju SPC u Beogradu/.

Manastir Manasija - Manastir Resava


Manastir Manasija se nalazi na udaljenosti od 1 km od Despotovca, u neposrednoj blizini reke Resave, po kojoj, osim imena Manasija, nosi i drugo ime - Resava. Manastir Manasija je jedan od najznaajnijih spomenika srpske srednjovekovne kulture i stilski pripada takozvanoj "moravskoj koli". Manastir Manasiju je podigao despot Stefan Lazarevi Visoki izmeu 1407. i 1418. godine, gde je i sahranjen 1427. godine. Ratnik po dunosti, viteki obuavan i vet u komandovanju, diplomata, po opredeljenju pesnik, irokog obrazovanja, Stefan Lazarevi je bio jedan od najuglednijih od dvadesetetvorice vitezova /ritera/ Zmajevog reda, veoma potovan i uvaen meu evropskom vlastelom. Posedovao je ogromnu biblioteku u kojoj je, osim slovenskih i pounih tekstova, bilo filozofskih spisa i knjiga iz istorije i poezije na grkom i latinskom. Bio je plodan knjievnik, prevodilac i umetnik. Njegova dela su "Zakon o rudnicima", "Pohvalno slovo Knezu Lazaru" iz 1403. godine i natpis na mermernom stubu na Gazimestanu, a najznaajniji knjievni rad je poetska poruka "Slovo ljubve" iz 1409. godine, koji je jedan od najlepih tekstova srpske knjievnosti. Odmah posle osnivanja, Manastir Manasija je okupio brojne pismene i obrazovane ljude, te je postao kulturni centar despotovine, iji je literarni i prepisivaki rad uticao na knjievnost itavog pravoslavnog Balkana. "Resavska kola" manastira Manasije je po svojim prevodima i rukopisanim prepisima bila uvena i posle pada despotovine, kroz ceo 15. i 16. vek. Najpoznatiji pisac koji je radio u Manastiru Manasija je Konstantin Filozof, pisac biografije Despota Stefana. Manastirski kompleks se sastoji iz crkve, velike trpezarije ili takozvane kole" /koja se, teko oteena, nalazi juno od crkve/, tvrave sa 11 kula, od kojih je najvea Despotova kula" /severno od crkve/. Manastirska crkva posvecena Svetoj Trojici je druga po veliini medju srpskim srednjovekovnim manastirima, nakon manastira Visoki Deani. Bez obzira na znaaj i zatienost kulama, manastir Manasija je vie puta pustoen, paljen, pljakan i razaran u toku vievekovne turske okupacije. Sa crkve je bio skinut olovni krov, pa je vie od jednog veka crkvena graevina prokinjavala i vei deo fresaka je nepovratno propalo. Zapadni deo crkve, takozvana priprata" je prilikom jedne eksplozije baruta u 17. veku, tokom austrijske okupacije teko oteena, pa je dananja priprata veim delom naknadno dozidana. Sreom, u tom delu crkve ouvan je pod u mozaiku, koji je raen od krupnog raznobojnog kamena. Iako pod uticajem itavog kompleksa, crkva Svete Trojice manastira Manasije se u dekorativnim elementima izdvaja od ostalog dela preovladavajueg "moravskog stila" gradnje. Fasade manastira Manasija su pokrivene tesanikom i tankim slojem maltera u ljupkom odnosu, koje se, svojom jednostavnocu,

znaajno razlikuju od srpskih svetinja gradjenih u to vreme. Samo stubii sa oblim zavrecima i prozori sa originalnim prelomljenim lukovima ukraavaju ravne zidove. Ovim nainom je manastirsko zdanje ujedinilo obeleja graevina dinastije Nemanjia i nove dinastije koju je zapoeo otac Stefana Lazarevia, Knez Lazar. Krajem devetnaestog veka preduzimljivo monatvo manastira Manasija poinje obnovu, te je 1845. godine izvrena prva restauracija fresaka potpomognuta od srpske drave. Iako teko oteen, ivopis Manastira Manasija spada u red najveih dometa srednjovekovnog slikarstva. Od ouvanih fresaka manastira Manasija, panju najpre zasluuje kritorska kompozicija na zapadnom zidu glavnog dela crkve, na kojoj je sauvan portret despota Stefana - visok riokosi vladar, obuen u sveanu odoru ukraenu belim dvoglavim orlom, koji dri model svoje zadubine i osnivaku povelju, a krunie ga Hrist i andjeli ga darivaju maem. Na junom i severnom zidu /u pevnicama/ manastira Manasije su ouvani velianstveni likovi svetih ratnika, oslikani u svojim sveanim vojnim odorama. U gornjim zonama pevnica naslikane su scene iz ivota Gospoda Hrista i ilustrovane Njegove prie iz Jevanelja. U glavnom kubetu manastira Manasija su predstavljeni starozavetni proroci. U oltaru je naslikano Priee apostola i Povorka svetih otaca, meu kojima je /poslednji u redu prema severu/ prvi srpski arhiepiskop - Sveti Sava. Na stubovima manastira Manasija su dobro ouvani medaljoni sa poprsjima svetitelja, kao lik svetog arhanela Mihajla /na junom/ i svetog Petra Aleksandrijskog /na severnom stubu/. Manastir Manasija je takoe poznat po poprsjima svetaca u medaljonima izatkanim u duginim bojama. Umetnik-freskopisac manastira Manasije je uspeno vodio rauna o prostoru, njegove figure su pravilno antiki proporcionalne, sa prirodnim pokretom, dok sklad izmeu zlatnih i plavih povrina ini jedinstvenu svetlost.

Manastir Maii
Manastir u Maiima se u literaturi sree i pod nazivom Sveti Georgije u Dabru i manastir Orahovica. Manastir Svetog ora se svrstavao meu est najznaajnijih srpskih svetinja, jer je podignut na starom kultnom mestu, koje je jo u praistoriji, poetkom bronzanog doba (oko 1900.g.p.n.e) sluilo kao mesto za sahranjivanje. O ovome govore ostaci neznaboakog kultnog mesta u neposrednoj blizini manastirske crkve u Maiima. Za istu namenu ovaj prostor je sluio u rimsko doba, kao i u ranom srednjem veku. Manastir Maii je prvi put poruen i postradao u vreme prodora kumanske vojske, verovatno posle 1240. godine. Obnovio ga je Kralj Milutin, u toj meri, da mu njegov biograf Danilo II pripisuje gradnju. U potonjim vremenima manastir Maii je vie puta ruen i obnavljan,

da bi poslednje ruenje doiveo 1743. godine, nakon ega vie nije obnavljan, sve do poetka njegovih arheolokih israivanja i rekonstrukcije 1999. godine. Manastir Maii je jednobrodna graevina, sa karakteristinim okruglim kubetom i predstavlja jednu od najstarijih bogomolja u Zapadnoj Srbiji. Po svojim arhitektonskim karakteristikama Manastir Maii je slian oblinjem, nedavno obnovljenom manastiru Pustinji, Crkvi Svetog Ilije u Pribojskoj Banji, itinu, Kumanici... Ispod crkve su naena tri skeleta, a na ovom mestu se sahranjuju samo izuzetno vane linosti - crkveni velikodostojnici : episkopi i inom vii od njih ili ljudi vladarskog roda. Nije iskljueno da su pokojnici koji poivaju u ovom grobu bili razlog to je kralj Milutin obnovio ovu crkvu. Inae, manastiri koje je tada obnavljao ili podizao kralj Milutin, uglavnom su se nalazili juno od linije Kosovo polje-Kosovska Mitrovica, a Maii su dosta severnije. Hram iz vremena obnove kralja Milutina bio je i spolja omalterisan i oslikan. Ovo potvrdjuju ostaci fresaka na zapadnom zidu crkve, koji su kasnije pokriveni zidanjem priprate. Poslednje razaranje manastir je doiveo sredinom osamnaestog veka kada su ga domai Turci i opljakali, a od tada je bio zapusteo. Arheolozi su pored praistorijskih nalaza na ovom mestu otkrili i jedan rimski nadgrobni spomenik iz treeg veka posle Hristovog roenja. Ima dosta grobova iz jedanaestoga i dvanaestoga veka, to sve ukazuje na to da je i pre dvanaestoga veka ovde postojala bogomolja. U vreme podizanja crkve posveene sv. oru, ve je na ovom mestu postojalo groblje sa poloenim kamenim nadgrobnicima. Neki od tih nadgrobnika su prilikom gradnje hrama, i kasnije priprate, ugraeni u njihove zidove. ''Manastir Svetog Georgija u Maiima imao je velike posede, sve to pogled obuhvata naokolo bilo je manastirsko. Bio je uven po svom bogatstvu, o emu svedoi i Evlija elebija koji ga je posetio 1664. godine. Manastir je na svom prostranom posedu tada imao oko pet stotina monaha. Svojim kupolama prekrivenim olovom, bogatstvom i redom koji je u njemu vladao, na Evliju je ostavio snaan utisak: Manastir je bio ukraen zlatnim i srebrenim kandilima, krstovima i umjetniki lijepo izraenim skupocjenim lusterima. (...) Na jednom trononom krstu stoji Evanelje. Okolo je tako ukraeno raznovrsnim draguljima, da se sija kao svijetnjak, a vrijedi preko pedeset hiljada groa. U manastiru ima jedna elija, u koju sam takoe elio da uem i da je razgledam, ali mi siromahu, jedan mladi duhovnik ne dade da uem." OTKRIVENA SREDNjOVEKOVNA BOLNICA Manastir Svetog Georgija u Maiima je imao bolnicu. Arheolozi su istraili deo zgrade na jugozapadnoj strani crkve, u kojoj je prostorija koja je erpiem bila podeljena na tri dela, jedna vea i dve manje prostorije u koje je mogao stati po jedan leaj. Vea prostorija mogla je sluiti za lekarske intervencije. Naeni su i delovi maltera sa tih zidova na kome su pismeni bolesnici, pre lekarskih intervencija, otrim predmetima zapisivali molitve: Boe pomozi! Istraen je deo bolnikog zdanja, koji se posle otkopavanja uruio. Od izuzetnog je znaaja to su u istraenom delu bolnice naeni srednjovekovni hirurki instrumenti kojima su se sluili tadanji lekari, verovatno monasi, obavljajui i sloenije hirurke zahvate. Neki od tih instrumenata, gledano u evropskim okvirima, prava su retkost. Naen je jedan instrumenat za vaenje stranih tela iz rana (metala, drveta), ali je mogao da poslui i za otvaranje lobanja i intervencije na mozgu (to je onaj najdui instrument na slici). Samo jo dva takva instrumenta uvaju se u evropskim muzejima. Pronaen je i skalpel za seenje dugih kostiju, zatim, to je izuzetno zanimljivo, jedna vrsta okvira za naoare gde se uoljivi urezi

u kojima je bilo staklo, to je navodi na pomisao da su se lekari sluili uveliavajuim staklima kako bi to bolje osmotrili mesta na kojima je bila rana, ali moda i za neku vrstu leenja vida. U ovom delu bolnice otkrivena su i dva svenjaka iz trinaestog ili etrnaestog veka izraena od studenikog mermera. Oni su verovatno sluili u terapiji. Nedaleko od bolnice otkrivena je jedna lobanja na kojoj su vidljivi tragovi hirurke intervencije, koja je bila uraena, a zatim je seena kost poela da zarasta, tako da bolesnik nije umro neposredno posle lekarske intervencije.'' (Izvodi su iz lanka u 'Pravoslavlju') (Instrumenti pronaeni u Maiima su za sada smeteni u manastiru Banja u Pribojskoj Banji, kao i stojei svenjaci koji su na slikama stavljenim ovde.) Osnivanje bolnice pripisuje se Svetom Savi. Trinaest kamenih kugli, ponaene su pre dvadesetak godina u Pribojskoj Banji i selima Maii, Kalafati, elice, Kratovo i Sastavci Najvea kugla nalazi se upravo u Maiima, u neposrednoj blizini manastira. Teka je vie od 17 tona i ima pravilan oblik diska, to je, kako strunjaci smatraju, posledica prolaska kroz atmosferu i udara u Zemlju. Vlada miljenje da je re o meteoritima, ali tek treba utvrditi njihovo poreklo. Mogue je i da su stvorene iznad magmatskih ognjita, prilikom erupcije vulkana, pa ne mora da znai da su kosmikog porekla. Najavljenim hemijskim analizama treba utvrditi sastav svake od njih. U tekstu o kuglama se dalje, izmeu ostalog, kaze da su sline kugle pronalaene i u blizini i nekih drugih manastira. Hramovna slava je Sveti Georgije - uric, 16. novembra. U manastirsku crkvu svetenik dolazi jednom meseno. Klju od crkve manastira Maia dri domainstvo pored crkve i neko od lanova otvara crkvu kad posetioci to zatrae. Manastir Svetog Georgija smeten je u najlepem delu prostranog strmog ivopisnog terasastog predela na kome se smestilo naselje Maii, na levoj obali Lima (tj. vetakog jezera), oko 14 kilometara severozapadno od Priboja. Sa puta Prijepolje - Priboj (moe se i kroz Priboj dolazei od Kokinog Broda) za Maie se skree i prelazi preko brane Limskih elektana, odakle se ide jo etiri kilometra. Posle dobrog brdskog asfaltnog puta, skree se na 1,5 km strmog puta od tucanika ili ljunka. Kad stignete do potoka, skrenite na levo prema manastiru. Procenjujemo da se za taj kilometar i po savlada visinska razlika od preko 300 metara. Na pojedinim delovima uspon je i preko 30%, pa nikako nemojete bez ispravnih konica i kvaila, ili ako niste vini takvoj vonji. Vodite rauna da ne zastanete na usponu jer e sa ponovnim kretanjem po pokretnom tucaniku ili ljunku biti problema. Do manastira Maia u Pribojskoj Banji je mozda bolje stii peke ili terenskim vozilom. Posle razgledanja manastira misli kreu ka razmisljanju o acima koji svakodnevno idu ovuda u kolu, kao i mnogi drugi u ovim teko pristupanim mestima. Manastir Svetog ora u Maiima se gotovo dva veka nalazio u ruevinama, a obnovljen i osvetan je 2007. Crkva manastira Maia ima onakav izgled kakav je imala polovinom 13. veka, kada ju je obnovio kralj Milutin.

Manastir Naupara
Na desnoj obali reke Rasine, u podnoju Jastrepca, u selu Naupara, oko 30 km od Kruevca, nalazi se istoimeni manastir, sa crkvom posveenom Roenju Bogorodice. Gradnja crkve manastira Naupara zavrena je oko 1381. godine. Prvi pisani podatak o manastiru Naupari nalazimo u Povelji kneza Lazara iz 1382. godine, kojom manastiru Dreni poklanja, izmeu ostalog i "Dvor u Naupari sa crkvom". Osnivai Naupare su hilandarski monah Dorotej i njegov sin Danilo, budui srpski Patrijarh, a prema legendi je zidanje crkve pomogao despot Stefan Lazarevi. Po arhitekturi manastir Naupara lii na neto ranije sazidanu Crkvu Lazaricu u Kruevcu i predstavlja spomenik moravske graditeljske kole. Manastir Naupara je 1454. godine znatno stradao od Turaka. Dananji oblik Naupara je dobila potpunom obnovom, koja je sprovedena 1835. godine po nalogu kneza Miloa Obrenovia, a zalaganjem brae Simi. Osnova manastira Naupare je u obliku saetog trikonhosa, a iznad sredinjeg prostora se uzdie kube, koje se oslanja na pilastre, na visoko izdignutom kockastom postolju. Nad pripratom manastira Naupare se uzdie kula, koja je verovatno koriena kao zvonik. Priprata Naupare, sa snanom kulom, graena je zajedno sa hramom, ali je punim zidom odvojena od naosa. Crkva manastira Naupare je zidana grubo obraenim kamenom i ukraena je sa dva kordonska venca. Pretpostavlja se da je cela graevina crkve manastira Naupare preziivana. NA jednostavno obraenoj fasadi, Manastir Naupara ima izuzetno bogato ukraene velike kamene rozete, najlepe u celoj ovoj grupi srednjovekovnih spomenika. Svojim umetnikim stremljenjima, najvea rozeta manastira Naupare je neprevaziena u moravskoj skulpturi. Dve rozete se nalaze na zapadnom delu priprate, dok postoji jo 25 rozeta na ostalim bonim zidovima crkve. Crkva manastira Naupare je bez ivopisa, koji je verovatno uniten u vreme preziivanja. Manastir Naupara posebno privlai svojim kamenim rozetama iznad portala, naroito veom, koja uokviruje krune reljefne predstave motiva sa srednjovekovnom simbolikom dvanaest meseci u godini. Danas je Naupara enski manastir u kome ivi nekoliko monahinja, obraujui manji posed, jer znaajne povrine uma i livada, koje je manastir posedovao tokom svoje istorije, jo nisu vraene.

Manastir Nova Pavlica


Nova Pavlica je zadubina kosovskih junaka Stefana i Lazara Musia, sinova elnika Muse, velikog upana Ibarske upe i sestria Kneza Lazara, ija majka Dragana je bila sestra Kneza Lazara. Smatra se da je manastir Nova Pavlica podignut i oslikan uoi kosovskog boja, od 1383. do 1389. godine, na mestu gde se odvajkada kopala ruda, a posebno srebro, oko 2 km jugoistono od srednjovekovnog grada Brvenika. Manastir Nova Pavlica, zajedno sa Manastirom Stara Pavlica je bio u sastavu srednjovekovne Brvenike upe. Manastir Nova Pavlica je graevina u obliku trikonhosa, sa upisanim krstom i naglaenom kupolom, koja poiva na etiri vitka stuba. Manastir Nova Pavlica je izgraen od obraenog i neobraenog kamena i posle omalterisan. Na zapadnoj strani priprate manastira Nova Pavlica uzdie se kula sa zvonikom. Iako sa izvesnim provincijskim obelejem, ivopis manastira Nova Pavlica ima visoke kvalitete. Sauvan je samo u glavnom delu hrama Nove Pavlice, i to bolje u donjim zonama. Svojim likovnim vrednostima izdvajaju se portreti brae Musia na zapadnom zidu, kao i pojedine figure svetitelja u junoj pevnici. Manastir Nova Pavlica je posveen Vavedenju Presvete Bogorodice.

Manastir Petkovica
Manastir Petkovica je izgraen na jugozapadnom delu Fruke gore, uz potok Remetu, izmeu sela Divoa i iatovca. Manastirska crkva posveena je svetoj Petki (14/27. oktobar). Prema legendi, osnivanje manastira pripisuje se Jeleni tiljanovi, udovici despota Stefana tiljanovia, koja je, navodno, tu preivela svoje poslednje dane kao monahinja. To je moglo da bude u prvoj etvrtini 16. veka. Tano vreme gradnje, meutim, nije utvreno. Prvi put se pominje u turskom katastarskom dokumentu 1566-67. godine, ali samo u vezi sa manastirskim imanjem. Zapis na zapadnom zidu naosa petkovake crkve govori da je ivopisanje hrama zavreno 1588., za vreme igumana Akakija, kada je izgraena i manastirska trpezarija. Posle toga, u skromnoj i tihoj istoriji svetinje manastira Petkovice nema mnogo dogaaja. Zna se da je krajem 17. veka Sinanbeg mitrovaki, u elji da sebi zida dvor, hteo da do temelja porui opustele manastire Kuvedin i Petkovicu, ali je na molbu mitropolita Pajsija odustao, pod uslovom da mu se isplauje po 100 groa godinje. Za vreme Arsenija III arnojevia Petkovica je zaputena, pa je patrijarh savetovao kuvedinskom igumanu da je obnovi. U 18. veku najvie podataka o Petkovici prua opis crkvene vizitacije iz 1753., na osnovu kojeg saznajemo da je ikonostas rezan 1735. ktitorstvom Milinka Vukovia iz sela uljma. Ikonostas je uniten

u Drugom svetskom ratu; sauvan je samo veliki rezbareni krst, koji se nalazi u crkvi sv. Stefana u Sremskoj Mitrovici. U istom izvetaju detaljno su opisani crkva i konaci sa zapadne i june strane. Konaci zapadno od crkve su zidani kombinacijom kamena i opeke, kao i crkva, a konak sa june strane predstavljen je kao mala zgrada od drveta i pletera, pokrivena tranim krovom. Prve promene na junom konaku zabeleene su u Opisu frukogorskih manastira" iz 1771., gde se navodi da to krilo ine tri kelije i da je sazidano od kamena. U istom opisu je Petkovica zavedena kao filijala manastira iatovca, a taj je status zadrala i tokom 19. veka. Manastir Petkovica je prvi put obnovljen 1884, u vreme iatovakog igumana Amfilohija Jeremia. Dvadeset godina kasnije konaci su srueni, pa je Sergije Popi, tadanji iatovaki iguman, zatraio pomo za njihovu obnovu. No, podataka o obnovi nema sve do 1927, kada je, to se jedino pouzdano zna, obnavljana samo crkva. U Drugom svetskom ratu je crkva manastira Petkovice ponovo stradala. Petkovaka crkva je po arhitektonskom stilu cista tradicionalna srpska graevina koja pripada tipu jednokupolnih graevina, s osnovom kombinovanog upisanog krsta i trikonhosa, to je veoma redak sluaj meu manastirima Fruke Gore. Osnova manastira Petkovice je krstoobrazna sa etvorostranom spoljnom apsidom, osmostranim kubetom i etvrtastim zvonikom nad pripratom. Na junom zidu su tri nie, ija je konstrukcija izvedena u formi saracenskog luka, to predstavlja neobino reenje. Osnovni arhitektonski elementi crkve manastira Petkovica ukazuju na to da je njen graditelj moda naao uzore u arhitekturi crkve Lazarice. Program i raspored ivopisa manastira Petkovica, zavrenog 1588, tipini su za doba turske vladavine. U gornjoj zoni naosa je predstavljen ciklus Velikih praznika, koji se protee sve do svoda oltarske apside. Od svih fresaka manastira Petkovice najvie panje privlai poprsje Hrista Pantokratora, koje je naslikano u temenu kupolne kalote. Ikonografijom, prilagoenom relativno skuenim povrinama, dostignuto je jedinstvo teoloke ideje. Kao osobenost, uoeni su naglaen graficizam, ponavljanje fizionomija, preterana ilustrativnost i nespretnost u podeli planova. U stilskom pogledu izdvajaju se tri slikarska rukopisa. Slikarstvo gornje zone naosa u kupoli ivopisao je talentovani slikar, dok je ostale delove naosa slikao jedan (ili moda dvojica) slikara slabijeg kvaliteta. Za slikarstvo Petkovice je reeno da ga pre svega krasi potreba za to ivljom priom, direktnom komunikacijom slike sa vernikom, kao i neposrednost umetnikog izraza koja eliminie slikarske nesigurnosti". Posle Drugog svetskog rata brigu o manastiru Petkovici, ija je crkva bila veoma oteena i sklona ruenju, preuzeo je Pokrajinski zavod za zatitu spomenika kulture u Novom Sadu. Prve konzervatorske korake Zavod je preduzeo 1950. godine, kada je uklonjen kreni premaz sa zidova oltarske apside, proskomidije i akonikona. Radovi su nastavljeni 1952, kada je skinut kre sa fresaka u naosu manastira Petkovice. Konzervacija ivopisa i crkve traje od 1981. Saniran je krov nad naosom i apsidama crkve, ivopisanim sa unutranje i delom sa spoljanje strane. Konak je delimino obnovljen za potrebe manastira, kao i za deponovanje i tretman ivopisa koji e morati da se skine sa zidova tokom sanacije.

Na osnovu ispitivanja nivoa podzemnih voda i oteenja zidova hrama, a prema statikom projektu prof. Dimitrijevia, pristupilo se 1995. statikoj sanaciji i drenai crkve. To su specifini radovi, koji podrazumevaju demontau dela fresaka. Rad ekipe slikara konzervatora pratie graevinske radove, radi eventualnih hitnih iitervencija. U manastiru Petkovica su uvedeni struja i voda i izgraen je tvrd put.

Petrova crkva - Crkva Sv apostola Petra i Pavla


Na ljupkom uzvienju iznad Novog Pazara, koje je od davnina smatrano svetilitem i vekovima kultnim mestom, nalazi se Crkva Svetih apostola Petra i Pavla, poznata kao i Petrova crkva. Crkva Svetih apostola Petra i Pavla je bila srednjovekovno sedite srpske drave i Episkopije, to je ini najstarijim sakralnim objektom i spomenikom crkvene arhitekture u Srbiji. Srpski kralj Stefan Prvovenani, koji je primio vladarski presto od oca, Velikog upana Stefana Nemanje, u svom poznatom delu "Biografiji Svetog Simeona", pie da je sedite Srbije u 12. veku bilo pored crkve Svetih apostola Petra i Pavla u Rasu. Postojei objekat crkve Svetih apostola Petra i Pavla je graen u 9. ili 10. veku, iako su istraivanjima ispod temelja sadanje crkve, otkriveni grobovi rimskih i slovenskih plemia iz 5. veka pre nove ere i osnove ranohrianskog hrama iz 7. veka, to svedoi da je Crkva Svetog Petra i Pavla najstarija sakralna graevina na Balkanu. Najstariji delovi hrama svetih apostola Petra i Pavla, njegova neoubiajena okrugla osnova sa centralnom kupolom i tri polukrune apside se uoavaju razgledanjem unutranjosti, zbog naknadnih dogradnji i promena koje su vrene tokom istorije. U tamnoj unutranjosti Crkve Svetog Petra i Pavla su vidljiva tri sloja fresaka zagasito-crvenog tona, koje su najstarije ouvane, uz grobnice smetene u zidu hrama, nakon premazivanja sloja fresaka oko 1250. godine. Na starom groblju oko crkve Svetog Petra i Pavla je otkriven vei broj krstolikih spomenika, grkih vaza, srebrnog posua, zlatnog nakita, bronzanih predmeta, staklenih i ilibarskih predmeta i ukrasa, koji su od izuzetne naune vrednosti. Predmeti iz nekropole Petrove crkve su Izloeni u Narodnom Muzeju u Beogradu. Crkva Svetog Petra i Pavla je neraskidivo povezana sa ivotom Svetog Simeona Nemanje, mudrog osnivaa Dinastije Nemanjic. Roen u Ribnici, nakon progona iz Rake zbog porodinih sukoba, otac Zavida je Stefana Nemanju krstio po obiajima rimo-katolicke vere, jer u to vreme u Duklji nije bilo pravoslavnog svetenstva. Mladi Stefan Nemanja je po povratku u Raku primio pravoslavnu veru upravo u Crkvi Svetog Petra i Pavla, u kojoj je tokom njegove vladavine odrano mnotvo crkvenih sabora i susreta srpske vlastele sa predstavnicima vizantijskog carstva. Ovde je krten i najmladji sin Stefana Nemanje, Rastko, koji je roen u oblinjem selu Deeva. iroka i duboka krstionica je i danas vidljiva. Najzad, na ovom mestu je 1196.

godine Stefan Nemanja prepustio vladarski presto i upravljanje srednjovekovnom srpskom dravom svom sinu, Stefanu Prvovenanom. Zbog svog izuzetnog istorijskog znaaja, kulturno-istorijska celina Stari Ras, kome pripadaju Manastiri Sopoani i urevi Stupovi, Crkva Svetih apostola Petra i Pavla, manastiri Crna Reka i Konul, su od 1979. godine deo UNESCO svetskog kulturnog naslea.

Manastir Pridvorica
Manastir Pridvorica se nalazi u selu Pridvorica, na dvadesetosmom kilometru jugozapadno od Ivanjice prema Studenici, okruzen netaknutom prirodom i blizinom reke Studenice. Manastir Pridvorica izgraen je u 12. veku, u isto vreme kada i susedni manastir Studenica. Sagradio ga je sluga koji je radio pri dvoru Stefana Nemanje, osnivaca dinastije Nemanjic, pa otuda ime Pridvorica. Po arhitektonskim karakteristikama manastir Pridvorica je tipian predstavnik srednjovekovne rake arhitektonske kole. Manastir Pridvorica se pominje se u Nemanjinoj povelji datoj manastiru Studenica, kao manastir u kome su boravile monahinje. ivopis manastira Pridvorice je uniten. U poetku je manastir Pridvorica bio enski manastir, zatim vekovima pomesna crkva. Od 2007. godine je manastir Pridvorica muki manastir, u kome ive nastojatelj manastira i dva iskuenika. Crkva manastira Pridvorice posveena je Preobraenju Gospodnjem. Manastir Pridvorica je jedan od retkih srpskim manastira koji imaju svoj grb.

Manastir Pustinja
Po predanju manastir Pustinja je osnovan u 13. veku, u vreme vladavine srpskog kralja Dragutina i posveen je Vavedenju Bogorodice. Nezavisno od legende, dananji hram manastira Pustinje lei na temeljima hrama iz 11. veka, jer su Turci dozvoljavali podizanje pravoslavnih hramova samo na mestima gde su pre njihovog dolaska bile bogomolje ili pisana dokumenta o njihovom ranijem postojanju. Najstariji pomen manastira Pustinja potie iz 1572. godine. U okolnim skrovitim peinama nepristupanog slikovitog kanjona reke Jablanice iveli su monasi pustinjaci, te najverovatnije odatle potie naziv manastira. Osnova crkve manastira Pustinja ima izgled jednobrodne skladne graevine sa oltarskom apsidom i pevnikim prostorom na severnoj i junoj strani. Uz crkvu manastira Pustinje je 1848. godine dozidana priprata nad kojom se uzdie dvospratni zvonik visine 16 metara. Hram manastira Pustinja ima pored zapadnog ulaza i drugi manji sa severne strane, to je retkost kod pravoslavnih hramova. Na srednjem delu crkve manastira Pustinja uzdie se osmostrano kube. Crkva manastira Pustinja je graena od lomljenog kamena - sige u duhu rakog graditeljstva, a naos je prekriven crepom. Manastir Pustinju odlikuje veoma lep zidani ikonostas sa ikonama, karakteristian za veoma stare hramove. Freske manastira Pustinja potiu iz 1622. godine i dobro su ouvane. Tu je ktitorski portret jeromonaha Joakima, zatim freske: Veliki praznici, stradanje Hrista, sluba Agnecu, nebeska liturgija, svetitelji, po lepoti uvena freska svetog Jovana Krstitelja sa krilima , koja je pod zatitom UNESCO i koju uporeuju sa Belim Anelom iz Manastira Mileeva. Danas je Manastir Pustinja enski manastir o kome brinu monahinje posveene molitvi i ouvanju znaajnog duhovnog sredita prelepog planinskog podruja u blizini Valjeva.

Manastir Ravanica
Manastir Ravanica se nalazi u podnoju Kuajskih planina, pored sela Senje kod uprije. Manastir Ravanica je poslednja i najvea zadubina kneza Lazara koji je poginuo u traginoj Bitci na Kosovu, na Vidovdan, 28. juna 1389, izmedu srpske i otomanske vojske. Manastir Ravanica - zadubina Svetog Kneza Lazara je planirana kao njegov mauzolej. Crkva manastira Ravanice je posveena Vaznesenju Gospodnjem i ograena je vrstim odbrambenim zidom sa sedam kula. Ravanica je sagraena izmeu 1375. i 1381. godine, dok su u kasnijim godinama dodati delovi /konak, trpezarija, bolnica, zatitni zid/, a freske su oslikane nekoliko godina pred Kosovsku bitku. Ktitorska kompozicija je izmenjena i doslikana je Lazareva tragina pogibija na Kosovu Polju. Na njoj se, pored kneza Lazara, nalazi i knjeginja Milica i njihovi sinovi Stefan i Vuk. Budui da je povezana sa Knezom Lazarom, najznaajnijim likom kosovskog pripovedakog ciklusa narodnih pesama, manastir Ravanica je postao veoma poznat irom zemlje Srbije. Nekoliko puta je manastir Ravanica teko osteen i paljen tokom turske vladavine, te je obnovljan u 16. veku, da bi tokom Prve velike seoba Srba /krajem 17. veka/, doekao svoju najtuniju sudbinu, kada je popaljen i opljakan, te bio naputen narednih 30 godina. Tokom habsburke okupacije /1717 - 1739/ je Manastir Ravanica obnovljen, kada je izgraen novi nizak konak i oslikan novim freskama. Po svojim arhitektonskim i likovnim obelejima, ravanika crkva predstavlja poetak moravske kole. Crkva manastira Ravanica predstavlja originalno arhitektonsko reenje nastalo spajanjem svetogorske tradicije trolisne osnove i modela upisanog krsta sa pet kupola, odomaenog u vreme Kralja Milutina u 14. veku. Trolisna osnova manastira Ravanice je postala uzor u daljem razvoju prostorne koncepcije hramova. Crkva manastira Ravanice je zidana uobiajenim vizantijskim stilom - naizmeninim redovima kamena i opeke, "oivljena" i ukraena velikom rozetom iznad zapadnog portala, keramoplastinim dekorativnim elementima u obliku poluobliastih bojenih ahovskih polja ispod kupole i bogatom reljefnom plastikom na prozorima. Na freskama manastira Ravanice, koje su ostale ouvane u oltarskom i glavnom unutranjem prostoru crkve, zapaaju se izvesne novine vezane za eme u izboru tema i ciklusa /Veliki praznici, Hristova stradanja, uda i parabole/, koje e postati pravilo u oslikavanju buduih hramova moravske Srbije. U kupolama su freske Hrista, Bogorodice, Anela i proroka, u oltaru su predstave Hristovog stradanja i ovaploenja, dok su u naosu oslikani ciklusi Velikih praznika, uda i jevanelskih pripovesti kao i sveti ratnici i monasi. U samoj crkvi manastira Ravanica danas se nalaze svete moti Svetog Kneza Lazara koje su veoma potovane i stvorile jedno od najznaajnijih mesta hodoaa Srba. Do danas su sauvane tri kule i deo severnog bedema manastirskog kompleksa Ravanice, ali je za potrebe odbrane manastira podignutog u dolini, sigurno bilo neophodno veliko i jako utvrenje. U starim izvorima se pominje da je manastirska utvrda Ravanice imala 7 pirgova, dok je jedan putopisac 1568. godine video svega 4 ouvane kule. U prvoj polovini 19. veka /1829. godine/, je unutar manastirskog kompleksa Ravanice jo uvek postojala velika trpezarija iz srednjeg veka, ali nje danas vie nema. Kao znaajno sredite duhovnog, kulturnog, knjievnog i umetnikog ivota, Ravanica je uticala na nastanak vie

crkava i manastira, meu kojima se istiu oblinji manastir Sisojevac i crkve u Petrukoj oblasti.

Manastir Rudenica
Manastir Rudenica, posveen Sv.Iliji, se nalazi u blizoj okolini upskog Aleksandrovca, samo nekoliko kilometara od manastira Velue. Smeten je iznad istoimenog sela na ivici umovitog brega pored potoka, teko je pristupaan i potpuno usamljen. Ktitori crkve manastira Rudenica su vlastelin Vukain i njegova ena Vukosava. Crkva je sazidana za vreme vladavine depota Stefana i brata Vuka 1410. godine u "moravskom stilu". Na ktitorskom portretu u donjoj zoni na zapadnom zidu naslikani su despot Stefan sa crkvom u rukama i njegov brat Vuk, juno od vrata. Severno od vrata su Sv. Konstantin i Jelena, dok su na junom zidu ktitori vlastelin Vukain sa enom Vukosavom, iji profili su prikazani okrenuti prema despotu Stefanu. Sem imena ktitora o gradjenju i ruenjima crkve manastira Rudenica se ne zna mnogo. Postoji predanje da je prilikom izgradnje manastira Velue majstor u Rudenici vadio kamen za crkvu na mestu gde se nekada kopala ruda. Polovinu izvadjenog kamena je ostavljao, a drugu polovinu odnosio u Velue. Kada je Velue bilo ozidano do polovine, crkva u Rudenici je bila zavrena. Kada je to uo, despot Jovan je prokleo Rudenicu, poelevi da ona nikada "ne propeva". Manastirska crkva je bila u ruevinama do 1936. godine, kada je obnovljena. U odnosu na veliinu crkve, manastir Rudenica je prilino bogat kamenom plastinom dekoracijom. Na crkvi manastira Rudenica ima sedam dvodelnih prozora /bifora/ i nekoliko rozeta sa cvetnim motivima i tradicionalnim elementima, inei da se na fasadi nigde ne mogu nai istovetni ukrasi. Novi konak je osveen 1985. godine.

Manastir Soko
Novosagraeni manastir Soko Grad /izgradjen 1991. godine/ posveen Svetom Ocu Nikolaju, sagradjen je na "temelju istorije"u blizini Ljubovije. Iznad manastira Soko se nekada nalazio Soko grad iz 15. veka, poznat kao poslednje tursko utoite, do koga vodi uzan put. Mogu se videti kapije zidina. Crkva manastira Soko ima oblik krsta i pokrivena je indrom. Na vrhu uzvienja je postavljen krst visok 12 metara i pozlaen tako da se i nou sija na meseini. Izvor je vetom rukom graditelja usmeren tako da se razvija u slapove, a kasnije i u mali vodopad. Okolina manastira Soko bogata je bujnom i netaknutom prirodom, kojom dominiraju visovi i vodopadi, kao i izvori lekovite vode.

Manastir Sopoani
Manastir Sopoani je srpski srednjovekovni manastir rake arhitektonske kole, posveen Svetoj Trojici, koji se nalazi na izvoru reke Rake. Manastir Sopoani je nastao najverovatnije izmeu 1260. i 1268. godine kao velelepna zadubina Kralja Uroa I (najmlaeg sina Kralja Stefana Prvovenanog i Ane Dondolo, 1242-1276.). Kralj Uro se oko 1255. godine oenio Jelenom Anujskom, a poslednje godina ivota je proveo u manastiru Sopoani, kao monah Simon. Od nekada veeg sopoanskog manastirskog kompleksa, koji je sainjavalo vie graevina (trpezarija, konaci i sl.), do danas je ouvana crkva Svete Trojice, a visoki zvonik je dodat poetkom 14. veka. Primat svetog mesta manastira Sopoana je ouvan, jer su u njemu sahranjeni zadubinar, Kralj Uro, njegova kraljica majka Ana Dondolo, ktitorov otac Stefan Prvovenani i Veliki Vojvoda ore, ujak Kralja Uroa, arhiepiskop Joanikije I. Prvi put je manastir Sopoani stradao brzo posle Kosovske bitke /1389. godine/, da bi bio obnovljen tokom srpske Despotovine, kada su uraene odreene promene, posebno na ojaavanju kraljevske zadubine. Poetkom 16. veka je manastir Sopoani bio bez krova, kada je priprata delimino poruena. Tada su monasi bili primorani da napuste manastir Sopoane i borave u udaljenom manastiru Crna Reka, kada su poneli koveg sa telom Kralja Stefana Prvovenanog. Manastir Sopoani je sveobuhvatno obnovljen krajem 16. i poetkom 17. veka, kada je brojao stotinu monaha. Zadubinu Kralja Uroa, velelepni manastir Sopoane su Turci spalili 1689. godine i skinuli olovni krov. Monasi su posle tog traginog dogaaja bili promorani da napuste manastir Sopoane, od kada je on potpuno zapusteo. Manastir Sopoani je obnovljen 1929. godine, nakon vie od dva i po veka, tokom kojih je bio u tekom i jadnom stanju. Od 1996. godine je u manastiru Sopoani muko bratstvo. Manastir Sopoani je od 1979. godine na UNESCO listi svetske kulturne batine, kao "spoj zapadnoevropskih i vizantijskih uticaja".

Iako spolja izgleda kao trobrodna bazilika, manastir Sopoani je zapravo jednobrodna graevina, ije su spoljne kapele dodate prilkom proirivanja u 14. veku. Visoka crkva manastira Sopoani, koju nadvisuje relativno mala kupola, sa velikim zidnim povrinama, koje su ukraene romanikim kamenim prozorima i lukovima, omoguava svojom veliinom novi izgled grandioznosti, koja je pravi primer kraljevske zadubine. Crkva Svete Trojice manastira Sopoana podsea na romaniku arhitekturu. Portali i prozori manastira Sopoani su izraeni od kamena. Spoljna otvorena priprata manastira Sopoani, ispred koje je visok trospratni zvonik, je dozidana u vreme Kralja /kasnije Cara/ Duana. Poto je kasnije dozidan, ovaj deo ima samo tragove fresaka. Ulaskom u unutranji deo priprate manastira Sopoana, vide se velianstvene scene sopoanski fresaka, svetljih boja, ukraene zlatnim listiima. Prostrani prostori jednostavne unutranje arhitekture manastira Sopoana su prekriveni freskama lepih, ozbiljnih i atletski razvijenih figura, koje su snane i dobro osmiljene. Ovo ukraavanje je u vrhunskom skladu sa prostorom, ali ne po istom modelu, kao oslikavanje iz tridesetih godina 13. veka, te zahteva posmatranje sa udaljenosti. Na severnom zidu priprate manastira Sopoani je istorijska kompozicija koja predstavlja smrt Kraljice Majke Ane Dondolo, koja lei na pokrovu okruena sinom, Kraljem Uroem i prinevima Dragutinom i Milutinom, dok Uroeva ena, Kraljica Jelena, klei ispred kovega. Hrist i Devica Marija primaju kraljiinu duu. Stojei portreti lanova porodice Kralja Uroa, Kralj, Jelena i njihovi sinovi Dragutin i Milutin se vide ponovo na istonom i junom zidu manastirske crkve Sopoana. Ktitorska kompozicija se nalazi na junom zidu naosa, neposredno pored sarkofaga u kome je sahranjen Kralj Uro. Ova kompozicija predstavlja Hrista na prestolu, sa Bogorodicom koja vodi Stefana Nemanju, Stefana Prvovenanog i Kralja Uroa, koji nosi model svoje zadubine u ruci. Kapele sa strane centralnog broda manastira Sopoani su posveene Svetom Stevanu, zatitniku porodice Nemanjia i Svetom Stefanu Mirotoivom /t.j.Stefanu Nemanji/, osnivau dinastije. U unutranjosti kapele Svetog Stefana Mirotoivog se vide scene iz ivota Stefana Nemanje i prenos njegovih motiju iz manastira Hilandar u manastir Studenicu. Juno od vrata koja vode u crkvu manastira Sopoani su figure Cara Duana, Jelene i njihovog sina Uroa. U centralnom delu manastira Sopoani su najstarije freske iz perioda od 1273/4. godine, koje se smatraju vrhuncem ne samo srpskog, ve i evropskog fresko slikarstva tog doba. Oseajna jaina i lepota pokreta, jasne boje i zasenene kompozicije fresaka manatira Sopoana oivljavaju duh klasine starine, predstavljajui preteu Italijanske Renesanse. Izuzetna slikarska ostvarenja su doprinela da manastir Sopoani bude 1979. godine uvrten u UNESCO Svetsku kulturnu batinu zatienih spomenika. Mada je oteenje tokom vremena uticalo na gotovo polovinu dugovenih fresaka manastira Sopoani, te je zlatna podloga skoro sasvim nestala, i dalje se moemo diviti izvanrednim fresko-kompozicijama. Ove kompozicije su nesvakidanje veliine i stoga ih ima samo nekolicina. Najlepa freska manastira Sopoani je velianstveno Uspenje Bogorodice, freska kojoj je veoma slina kompozicija Smrti Kraljice Ane Dondolo. Uspenje Presvete Bogorodice, predstava na zapadnom zidu crkve Svete Trojice, na izlobi u Parizu 1961. godine, proglaeno je za najlepu fresku srednjeg veka. Centralno mesto meu freskama manastira Sopoani zauzima scena Hrista koji u rukama dri duu Device Marije. U niim delovima naosa manastira Sopoani se nalaze visoke figure proroka, koje daju utisak fizike snage i duhovne jaine. U apsidi se nalazi Poklonjenje Jagnjetu Hristu sa nizom srpskih

arhiepiskopa, pridruenim ostalim hrianskim svecima. Uobiajeni prikaz osnivaa manastira je naslikan na junom zidu manastira Sopoani.

Manastir Studenica
Manastir Studenica, najznaajniji i najvelianstveniji manastirski kompleks srednjovekovne Srbije se nalazi oko 200 km juno od Beograda, 39 km juno od Kraljeva, u dolini reke Studenice, uzvodno od mesta gde se ona uliva u Ibar. Manastir Studenica pripada srpskim svetinjama "Doline kraljeva", nazvane po brojnim srednjovekovnim manastirima koje su ovde sagradili srpski vladari. Manastir Studenica, okruen mirisnim borovim umama, izmeu planina Radoela (1643m) i emerna (1348m), od nastanka do danas, predstavlja "carsku lavru" i najvei duhovni i kulturni centar srpskog naroda. Bogorodinu crkvu Studenice je sagradio veliki upan Stefan Nemanja krajem XII veka /oko 1190. godine/, "u divljini okruenoj zverima, na mestu pogodnom za ivot monake

zajednice". Bogorodiinu crkvu - graevinu nebeske lepote je namenio sebi za grobnicu. Nakon smrti velikog upana, 1199. godine u manastiru Hilandar, Stefan Nemanja je ubrzo proglaen svecem i nazvan Simeon Mirotoivi, zbog udotvornih miomirisa koji su potekli iz njegovog groba. Ovo je smatrano najveom milosti, te Studenica postaje mesto Simeonovog kulta. Najmlai sin Stefana Nemanje - Rastko - Sveti Sava, koji je svojom svetovnou uspostavio autokefalnost Srpske pravoslavne crkve i postao njen prvi poglavar je u Studenici napisao "studeniki tipih" sa pravoslavnim duhovnim kanonima primenjivim i danas, to je sveukupno doprinelo znaaju i ugledu koji manastir Studenica ima. Studenica uva svete moti prvih srpskih vladara, meu kojima su svete moti Stefana Nemanje - monaha Simeona i pokrov na kovegu Kralja Stefana Prvovenanog. Spoljanji izgled Bogorodine crkve manastira Studenice je u romanikom stilu, od oblikovanog i poliranog belog mermera /jedina srpska svetinja takvog spoljnog izgleda/, sa predivnim skulpturnim ukrasima na fasadi, ulaznim vratima i prozorima, dok su arhitektonski oblici graevine vizantijski (taj srean spoj dva shvatanja arhitekture proizveo je novi, specifian stil, koji nazivamo rakom arhitektonskom kolom, gde se Bogorodina crkva Studenice smatra njegovim najsavrenijim primerom, te je sluila kao kraljevski mauzolej i model buduih zadubina srpskih vladara). 1245. godine je Kralj Radoslav dogradio pripratu na Bogorodinoj crkvi. Zajedno sa gradnjom Bogorodine crkve, graeni su i zidovi i pirgovi, koji su pruali zatitu ivotu monake zajednice. Na osnovu upisanog krsta koga zatvaraju vrsti bedemi, Studenica je trebala da ima lik idealnog, nebeskog grada, da bi ostvarila komunikaciju Ovozemaljskog sa Nebeskim. Zid manastira je obeleen krugom, a kule, trougaone osnove rasporeene su u pravilnom ritmu. Manastir Studenica je tokom srednjeg veka uivao veliko postovanje i bogato darivanje lanova dinastije Nemanji. Sve freske unutar Bogorodine crkve potiu iz 1208. godine i veoma su dobro ouvane. One predstavljaju remek-delo nepoznatog majstora, verovatno iz Konstantinopolja, koji je bio jedan od najboljih slikara pravoslavnog sveta svoga vremena. Monumentalna i potresna kompozicija "Hristovo raspee", izvedena na jasnoj tamnoplavoj podlozi posutoj zvezdama, toplookernih figura raspetog Hrista, blagog izraza lica i drugih uesnika religiozne drame, sa impresivno slikovitim ljudskim dimenzijama stradanja, bola i dostojanstva, ostvaruju harmoniju i predstavljaju najvea dela vizantijske umetnosti 13. veka. Manastirski kompleks Studenica obuhvata etiri svetinje : Bogorodina crkva, Crkva Svetog Nikole, Crkva Svetih Joakima i Ane /Kraljeva crkva/, dobro ouvani temelji Crkve posveene Svetom Jovanu Krstitelju i Donja i Gornja isposnica Svetog Save. Crkva Svetih Joakima i Ane je zadubina Kralja Milutina iz 1313. - 1314. godine i nosi naziv i Kraljeva crkva. Iako je skromnijih dimenzija, ona po znaaju prevazilazi ostale studenike svetinje. Kraljeva crkva je podignuta kao crkva saetog upisanog krsta, sa jarko crvenim osmostranim kubetom. Dobro ouvan ivopis Kraljeve crkve je pravo remek delo, meu kojima se istiu scene koje se smatraju najlepim delima pravoslavne vizantijske umetnosti sa poetka 14. veka : Poklonjenje Hristu - agnecu, Priece apostola, Roenje Bogorodice i Vavedenje Bogorodice. Pretpostavlja se da su freske Kraljeve crkve slikali dvorski slikari Kralja Milutina, Mihajlo i Eutihije. Studenicki komlpeks je uvren u svetsku kulturnu batinu i pod zatitom je UNESCO-a od 1987. godine, nakon proslave 8 vekova duhovnosti.

U Bogorodiinoj crkvi manastira Studenice poivaju mirotoive netrulene moti Stefana Nemanje - monaha Simeona, kao i drugi znameniti sprski vladari i svetitelji, kojima se vernici poklanjaju i molitvama zahvaljuju : ena Stefana Nemanje, Ana /monahinja Anastasija/, kralj Vukan /najstariji sin Stefana Nemanje/, kralj Stefan Prvovenani /monah Simon/, kralj Radoslav /najstariji sin Stefana Prvovencanog/i drugi. Jedinstvenost manastira Studenice ine molitve, mir i boanski izrazi i uzvienost vizantijsko plave boje njenih velianstvenih fresaka, iji je kilogram bio vredniji od dvostruke koliine zlata. Manastirski kompleks Studenice, duhovni centar nemanjike Srbije je skladno ujedinjen sa netaknutim planinskim ambijentom i odie duhovnocu, spokojem i toplinom. Konak manastira Studenice je pre nekoliko godina sazgraen u autentinom srpskom arhitektonskom stilu, koji udobnou smetaja - kvaliteta hotela tri zvezdice, u spokoju najznaajnije srpske svetinje i blagotvornoj ouvanoj prirodi, omoguava uzvien i prijatan boravak brojnih vernika i gostiju. Studeniki konak ine jednokrevetne, dvokrevetne, trokrevetne i viekrevetne sobe sa kupatilima /od kojih neke gledaju na manastir/, udobne opreme, izraene od punog drveta, sa ikonama koje pozivaju na molitvu, shodno pravilima i ambijentu manastira. U studenikom konaku su prostrana trpezarija, ukraena fotografijama manastira Studenice i drugih srpskih svetinja i svetitelja, u kojoj se posluuju posna jela /bez mesa i mlenih proizvoda/ ili planinska pastrmka i druga tradicionalna jela, pripremljena od namirnica proizvedenih na manastirskom imanju, kao i otvoren trem, posebno prijatan za uivanje u aici manastirskog vina i duhovnom spokoju, koji, sa belinom fasade i drvene konstrukcije konaka manastira Studenice, ine poseban sklad. Manastir Studenica je izvanredan primer srednjovekovnog manastira Srpske Pravoslavne Crkve i znaajan lan srpske istorije, te omiljena destinacija u naim programima. Poseta velianstvene Studenice je duhovno i umetniko okrepljenje i doivaljaj za pamenje.

Manastir Sveti Roman


Manastir Sveti Roman nalazi se u uvali izmeu Ranja i unisa, nadomak sela Morave. Ovo svetilite se prvi put pominje u hrisovulji cara Vasilija II, izdatoj 1020. godine Ohridskoj arhiepiskopiji. Manastir posveen Blagovestima Presvete Bogorodice je dobio ime po Romanu Sinajcu, jednom od uenika svetog Klimenta, koji je sahranjen u ovom manastiru. Manastir Sveti Roman je poznat i pod imenom Koniinik ili Konjica. Po narodnom predanju, manastir Svetog Romana je obnovio sluga kneza Lazara, koji je, uvajuci stado, naiao na razruen grob Svetog Romana. 1498. godine u manastiru Svetog Romana ive dva kaluera. U turskim popisima se manastir Sveti Roman pominje 1516. godine. Najvea razaranja manastir Sveti Roman je doiveo u 16. veku i u vreme austro-turskog rata u 18. veku, kada je poruen do temelja. Sa jugozapadne strane crkve manastira Svetog Romana je 1852. godine podignuta velika zvonara od kamena u obliku kule, za koju je 1833. godine knez Milo darovao jedno zvono. Crkva manastira Svetog Romana graena je na starim temeljima od 1793. i 1796. godine. Osnova je u obliku trolista, sa kubetom koje se oslanja na pilastre i sa polukrunim apsidama. Uz juni zid manastira Svetog Romana nalazi se kapela i grob Svetog Romana. Priprata se sastoji od dva dela : iz severnog dela se ulazi u hram, a iz juznog u kapelu Svetog Romana. Manastirski konak je zidan 1796. godine, a sprat je dozidan 1847. Jos u tursko vreme u manastiru Sveti Roman je bila skola i internat za siromanu decu, sve do 1918. godine. Crkva manastira Svetog Romana je ivipisana 1796. i 1831. godine

Manastir Svetih Arhanela Prizren


Manastir Svetih Arhanela je manastirski kompleks veliine 6500 m2 koji se nalazi u velianstvenoj klisuri reke Prizrenske Bistrice, tri kilometara od Prizrena. Manastir Svetih Arhanela je zatien pogodnim stratekim poloajem i snanim zidovima koji su povezani sa nepristupanim srednjovekovnim utvrenjem Viegrad, koje je u prvobitnom obliku nastalo u doba rane Vizantije /4. - 6. vek/, smetenim iznad njega. Most preko reke Prizrenske Bistrice povezivao je manastir sa Duanovim dvorcem u Ribniku i carskom palatom u Prizrenu. Manastir sa crkvom posveenom Svetim Arhanelima podignut je na mestu starije kultne graevine, kao monumentalna zadubina srpskog kralja i cara Stefana Duana, koji je ovo mesto namenio sebi za grobnicu, jer je u njemu ozdravio nakon teke bolesti. Gradnja je trajala od 1343. do 1352. godine. U okviru kompleksa, uz glavnu crkvu posveenu Svetim Arhanelima, podignuta je manja crkva posveena Svetom Nikoli, prostrani viespratni manastirski konaci, prostrana trpezarija sagradjena u obliku

upisanog krsta, biblioteka, bolnica i ekonomske zgrade. Carevom darovnom poveljom odreen je visok drutveni poloaj manastira Svetih Arhanela : 93 sela, prihodima od bogate prizrenske carine, sedam potinjenih vlastelina, rudnikom gvodja u Toplici, vinogradima, panjacima i oranicama, ribarskim selima na plavskom jezeru, pravom na besplatno ulje, so, svilu, vino, med, vosak i ribu, kao i odabranim zanatlijama koje su mu stavljene na raspolaganje - Sveti Arhaneli su od osnivanja bili najbogatiji srpski manastir i u srednjem veku imali bratstvo koje je inilo nekoliko stotina monaha. Kada je car Duan umro /20.decembra 1355./, njegovo telo je preneto u manastir i sahranjeno u monumentalnoj grobnici. Pomirenje Srpske crkve i Carigradske Patrijarije se dogodilo u ovom manastiru 1375. godine, to je veoma znaajan istorijski dogadjaj, kada je sluena sveana liturgija na grobu Cara Duana. Manastir Svetih Arhanela je prvi put ozbiljno postradao kada su 1455. godine Turci zauzeli Prizren. U narednim vekovima, tokom turskog ropstva, nastavilo se sa njegovim sistematskim ruenjem /1542. - 1615. g./. Ostatke manastira je vremenom pokrio nanos koji je voda donosila sa strmih planinskih padina. 1615 godine Sinan-paa je veliki deo tesanika sa manastira preneo u Prizren i upotrebio ga za gradnju svoje damije, to je i danas jasno vidljivo na elementima postojee damije. Glavna manastirska crkva je bila monumentalno zdanje sa osnovom razvijenog upisanog krsta, kupolom na etiri slobodna stupca i jo etiri ugaone kupole. Sa istoka su se nalazile tri poligonalne oltarske apside. Narteks je bio otvorenog tipa a otvori su do izvesne visine bili zatvoreni parapetima. Pretpostavlja se da je imala pet kupola. Po analizama proporcija i drugih prostornih elemenata, plan ove crkve umnogome podsea na planove Moravskih trikonhosa razvijenog varijeteta. Kao na svim vladarskim mauzolejima, fasade manastira Svetih Arhanela su bile obraene raznobojnim, belim i crvenim mermerom, koji je bio u upotrebi od 14. veka. Crkva je bila je uvena po svom mozaikom podu, koji je raen od mermernih ploa, a na njemu su u kombinaciji reljefa i mozaika bili prikazani lavovi, grifoni, ribe i druge fantastine ivotinje. Cela unutranjost hrama je bila ukraena izuzetno bogatim kamenim ukrasom. U jugozapadnom delu se nalazio ktitorov grob uokviren arkadnim nizom. Od kompletnog fresko ansambla su sauvane samo dve male svetiteljske glave, koje se sada nalaze u Narodnom muzeju u Beogradu. Crkva Svetog Nikole je sagraena i ukraena po uzoru na crkvu Svetih Arhanela, samo je od nje dosta manja. Dva kubeta na ovoj crkvici koja su postavljena iznad naosa i priprate, anticipirala su pojavu dvostrukih kupola Moravske kole. U manastiru i crkvi Svetih Arhanela dolo je do punog izraaja glavno nastojanje Rake kole - sinteza oblika evropskog Istoka i Zapada. To se oituje u kombinaciji jednobrodne graevine vizantijskog prostornog sklopa i romano-gotskog senzibiliteta u obradi kamena. Na neto drugaiji nain ova sinteza je bila ostvarena na Kosovu i Metohiji, gde su na sakralnim graevinama upotrebljavani slobodni nosai kupole i kamena dekoracija. O tom novom pristupu u umetnosti jasno svedoi i oteena skulptura muke glave iz hrama Svetih Arhanela. Pretpostavlja se da je ona bila deo cele figure cara Stefana Duana i da se, poput posmrtnih figura zapadnih vladara i velmoa, nalazila na poklopcu njegovog sarkofaga. Po istoj pretpostavci i sam grob je bio sagraen na zapadni nain i ukraen znamenjem i grbovima pokojnika. Osim arhitekture, Moravsku kolu je nagovestila i kamena dekorativna plastika, izraena u plitkom prepletu. Godine 1927. pod vodjstvom dr. Radoslava Grujica, preduzeta su prva arheoloka iskopavanja, a sav naeni

materijal je prenet u Arheoloki muzej u Skoplju. Nakon Drugog svetskog rata, sistematska i detaljna rekonstrukcija je izvedena sedamdesetih godina dvadesetog veka u cilju ouvanja i zatite preostalih delova i zidinautvrdjenog grada, koji okruzuju ovu velelepnu svetinju. Tokom devedesetih godina 20. veka podignut je novi konak na ostacima starih manastirskih zgrada, a monaki zivot je ponovo uspostavljen 1998. godin?. Nedavno je konano pravim arheolokim iskopavanjima ustanovljeno da je manastir Svetih Arhanela kod Prizrena podignut na mestu gde postoji hram jo od 4. - 6 veka, da tu ima i nalaza okvirno iz 10. - 12 veka, te da nije sluajno to je upravo na starom crkvitu podignut carski manastir. Medju brojnim zrtvama Kosovsko-metohijske tragedije su monasi Manastira Svetih Arhangela, Otac Hariton i Otac Stefan, koji su zverski stradali od Albanskih terorista tokom krvavih i podmuklih napada. Oni su oteti i ubijeni na najsvirepiji nain samo zato to su monasi Srpske pravoslavne crkve. Njihova muenicka smrt i golgota koju su doziveli u ime Hrista, kao i stradanje mnogih pravoslavnih Srba i vie od stotine unitenih i oskrnavljenih svetinja na prostoru Kosova i Metohije, potvrdjuje nesebinu ljubav prema Hristu. Neka poivaju u miru, venom slavom i potovanjem, zatieni Gospodom koga su neizmerno voleli ! Otac Hariton Lukic (1960-1999) je bio sabrat Manastira Svetih Arhangela. Rodjen je 21. novembra 1960. godine u centralnoj Srbiji i zamonaio se na Kosovu i Metohiji 1995. godine. Otac Hariton je otet od naoruanih lica sa obelezjima UCK /KLA-kosovska oslobodilacka vojska/ 16. juna 1999. godine na ulici u Prizrenu, kada su na ovom podruju vec bile prisutne snage KFOR-a. Na nesrecu, one su prvih dana svoje misije, posmatrale naoruane bande UCK ekstremista koje su otimale i ubijale desetine Srba ovog grada. Obezglavljeno i tesko osakaceno telo oca Hatirona je pronadjeno u okolini Prizrena 8. avgusta 2000. godine. Glava nesrenog Oca Haritona jo nije pronadjena. Njegovi ostaci su sahranjeni u manastiru Crna Reka. Prema nalazima medicinskih istraitelja, ostaci Oca Haritona su pronadjeni na neobeleenom mestu u okviru albanskog groblja sela Tusus u blizini Prizrena. Mnogi identifikovani nalazi potvruju da je telo ostavljeno na otvorenom nakon ubistva, stoga so je ostao samo skelet. Utvren je lom nekoliko rebara i leve ruke. Nedostajali su glava i deo kime. Prsluk koji je nosio je raskomadan u prednjem delu, to ukazuje da je utroba mogue bila rasporena. Rane u predelu srca ukazuju na mogunost viestrukih tekih uboda noem, to nesumnjivo dokazuje izrazito bolnu smrt. Uz njegovu odeu, pronaena je lina karta i molitvena brojanica. U posmrtnom izvetaju koji je dostavljen Medjunarodnom Sudu za ratne zloine se potvrdjuje otkidanje glave i teka sakaenja. Poinioci ovog nesvakidanjeg zloina jo nisu pronaeni. Hrianski Muenici i sveti Oci, molite se za sve nas !

Manastir iatovac
Iguman manastira Zice Teofilo i monasi Ilarion i Visarion su 1520. godine, nakon turskog progona, na temeljima Crkve Sv. Nikole u zapadnom delu Fruke Gore, podigli novi hram, posveen Roenju Presvete Bogorodice. Sredinom 16. veka su monasi preneli moti svetog

Stefana tiljanovia u manastir iatovac. Turskim fermanom iz 1540. godine je dozvoljana obnova dotrajale manastirske celine, a od 1560. godine ovaj manastir nosi ime manastir Svetog Stefana tiljanovia. Ubrzo je manastir iatovac teko stradao, kada je crkva potpuno poruena, da bi je monasi obnovili 1634. godine, po doputenju turskih vlasti. Najvei duhovni i kulturni uspon manastir iatovac doiveo je u drugom polovini 18. veka, kada su ga poseivali brojni srpski mitropoliti, arhiepiskopi i patrijarsi. Dananja crvka manastira iatovac je zadubina Vientija Popovia, Jovana i Josifa Monasterlije, iji su grobovi sauvani u crkvi. Manastir iatovac je teko stradao u Drugom svetskom ratu. Crkva manastira iatovac je monumentalna, u obliku trolista, sa fasadom izdeljenom dekorativnim poljima, omeenim pilastrima i zvonikom baroknog stila. Crvka manastira iatovca je izgraena u vremenu od 1758. do 1778. godine. Konaci su izgraeni nakon poara 1849. godine i stradali su kao i crkva u Drugom svetskom ratu. ivopis i ikonostas manastira iatovca su takoe stradali u Drugom svetskom ratu, kao i riznica, koja je opljakana 1941. godine, koja je bila jedna od najbogatijih meu frukogorskim manastirima. Manastirska biblioteka i arhiva, meu kojima je bilo 92 rukopisa su spaljene. Danas je manastir iatovac znaajan duhovni centar Srbije. Slava manastira iatovca je Mala Gospojina - 21.septembra.

Manastir Tresije
Manastir Tresije se nalazi na severozapadnoj strani Kosmaja, najvie planine severne umadije, o kojoj su mnogi su pisali. ume Kosmaja okruuju manastir Tresije sa tri strane, daju mu mir i tiinu, koju prekida jedino zvuk crkvenih zvona. Ona su postavljena krajem 13. veka, za vreme kralja Dragutina, a jedan vek kasnije despot Stefan Lazarevi, sin kneza Lazara, obnovio je i dogradio postojei manastir Tresije. Manastir je potom rastao i razvijao se, da bi sredinom 16. veka postao po bratstvu najbrojniji manastir beogradskog paaluka (zabeleeno od strane turskih popisivaa 1560. godine). Naalost razvoj nije trajao dugo. Manastir Tresije je preivljavao sudbinu svoga naroda - kako je Tursko carstvo gubilo na svojoj snazi, tako su Turci svoj bes iskaljivali na Srbima i njihovim svetinjama. Krajem 17. veka, pred naletima Turaka, Srbi su se povlaili ka severu, a kosmajski manastir je razruen i opljakan. Najvei broj monaha manastira Tresije zadrao se u manastiru Rakovici. Oni su 1709. sa ljudima dobre volje obnovili Tresije, to je ostalo zabeleeno i na kamenoj ploi. Meutim, nekih tridesetak godina kasnije, manastir Tresije ponovo biva razruen. Slede godine buna i ustanaka. Puna dva veka manastir Tresije je u ruevinama, ali i dalje u mislima i srcima Kosmajaca, koji se nad njegovim ostacima mole. Doao je i 20. vek. Po predanju, jedna ena je usnila da manastir Tresije treba obnoviti. To je dolo do patrijarha, pa je 1936. godine zapoeta obnova manastira Tresija, ali je i ona zbog burnih vremena tekla sporo. O manastiru Tresije danas brine stareina manastira, arhimandrit Jovan, koji je tu od 1951. godine, kada je doao kao iskuenik, a jedini je monah u manastiru. Uvek spreman

da saslua, posavetuje, iako ga zdravlje po malo izdaje, nikada nije odbio razgovor sa bilo kim ko ga potrai. Pored njega, tu je i jedan iskuenik, mladi. Na pitanje ta je bio njegov motiv da napusti dotadanji nain ivota i da doe u manastir, kroz osmeh odgovara: Kao i kod svih, ljubav!" Manastir Tresije je posveen Saboru Svetih Arhangela. Redovno i posebno slavi Sv. Arhangela Gavrila (26. jul), Sv. Iliju (2. avgust), Sv. Simeona (14. septembar) i Sv. Arhangela Mihaila (21. novembar). Pod njegovim pokroviteljstvom organizuju se i razliite kulturno-umetnike manifestacije: knjievni program Pod lipama manastira Tresije", Dani Milovana Vidakovia", kada poinje sa radom i likovna kolonija sastavljena uglavnom od kolske dece. Tu je i Sabor frulaa, koji je ocu Jovanu posebno drag, jer i sam veoma dobro svira frulu. Manastir Tresije je ukljuen i u izdavaku delatnost: mnoge knjiice i broure su odavde otile u tampariju. Na inicijativu oca Jovana, tokom devedesetih godina prolog veka izgraen je novi konak. Kamen temeljac donet je sa Svete Gore. Pored konaka sagraen je i novi zvonik, kao i ulazna kapija, iznad koje je kupola sa zvonom. Radovi na crkvi manastira Tresije radovi su stali zbog nedostatka sredstava. Otac Jovan se nada da e ga zdravlje posluiti dok se manastir u potpunosti ne obnovi, kao i da e se ponovo, kao pre tri veka, ljudi dobre volje ukljuiti u akciju izgradnje i obnove.

Trka crkva
Srednjovekovni manastir Trka crkva se nalazi u Homolju, na putu agubica - Petrovac na Mlavi, kod sela Ribari, 4 km zapadno od agubice. Nekada se na ovom mestu nalazilo srednjevekovno naselje ili selo Trg, po kome je Trka crkva i dobila ime. Trka crkva je najstariji crkveni spomenik u istonoj Srbiji. Prema predanju, Trka crkva je izgraena jo u 9.veku, ali se na osnovu sauvanih materijalnih ostataka (grifona, prozora na apsidi i keramikih sudova ugradjenih u zapadnu fasadu hrama), crkva datira na kraj 13.veka, negde oko 1274. godine. Prvobitno je bio crkva bila posveena Sv. Nikoli. Trka Crkva je sruena i prva velika obnova bila je 1430. godine u vreme vladavine despota ura Brankovia, kada je crkva posveena Rodjenju Presvete Bogorodice, to je ostalo do dananjih dana. O tome svedoi kamena ploa sa natpisom i druga iz 1483. godine. Oskudni su podaci o Trkoj crkvi iz vremena turskog ropstva. U turskim popisima iz 1572. godine se manastir Trka crkva pominje kao aktivan. Manastir je sa imanjem pripadao sultanskom hasu i davao prihod sultanovoj blagajni od 130 aki. Deceniju kasnije, popisom se konstatuje smanjenje manastirskog zaduenja na 120 aki. Nije poznato zbog ega se to dogodilo - da li je manastir stekao neke privilegije ili mu je smanjen zemljini posed. Nije poznato kada je Trka crkva stradala, ali je zapisana obnova iz 1796. godine, iz kog vreme potie dananji izgled. Posle II svetskog rata manastir Trka crkva je bio opljakan. 1953. godine vrena je rekonstrukcija manastira i podignut je konak. Noviji konak podignut je 1973.god i u njemu kapela Svetog Nikole. Trka crkva je jednobrodni hram rake arhitektonske kole i jedan je od reprezentativnijih rakih sakralnih graevina, nastalih oblasti veoma udaljenoj od srpskih srednjovekovnih krajeva Starog Rasa. Zidana je sigom, ravnih masovnih zidova

debljine 1 metar. Ukupna duina Trke crkve je 24 metara, a irina 7 metara. Temelji Trke crkve su uradjeni od kamenih blokova peara. Nad centralnim delom nalazi se okrugli tambur kubeta na kvadratnom postolju, pokriven olovom. Na Trkoj crkvi su postavljena samo tri prozora (dva u naosu i jedan oltaru). Glavni i jedini ulaz u Trku crkvu je sa zapada, a portal je nainjen od tri masivna kamena bloka. Kamena plastika Trke crkve je rustina i ine je ornamenti u vidu pletenice, floralni motivi i predstave mitolokih bia. Na zapadnoj fasadi Trke crkve se nalaze sklupture uklesane u kamenu, od ega se izdvajaju krilati grifoni. Skulpture grifona se danas jo mogu videti u Studenici, Banji i Deanima, najlepim spomenicima rake kole. Grifoni, od kojih severni dri u prednjim kandama glavu ovna, a u zadnjim glavu oveka, dok juni dri glavu anela, predstavljaju jevaneliste Luku i Mateju. Prostor Trke crkve podeljen je na unutranju pripratu, naos i oltar. Izmeu priprate i sredinjeg dela crkve je lepo oblikovan portal. Pod u priprati, kao i u sredinjem delu crkve je od kamena. Kupolu nose 4 pilastra, a tambur kupole je elipsastog oblika -kao u manastiru urevi Stupovi - sa uzdunom osom u smeru sever - jug. Pilastri su meusobno povezani prelomljenim gotskim lukom. Istone pilastre povezuje metalna ina, maskirana hrastovom oblogom, da lii na gredu, na kojoj su reflektori koji osvetljavaju unutranjost kupole. Na istonom zidu priprate su ikone Gospoda Hrista i Majke Boije, sa starog ikonostasa od hrastovine, relativno znaajne istorijske vrednosti. Trka crkva je uvrena u znaajne istorijske spomenike Srbije. Manastir je aktivan, enski i o njemu, uz molitvu i bogosluenje, brinu monahinje.

Manastir Uvac
Jedan od najtee pristupanih srednjovekovnih manastira u Srbiji, svojevrsno carstvo kamena i zmija, jeste manastir Uvac, ili Vuvac, pod kojim imenom ga sreemo u oskudnimistorijskim izvorima. Srednjovekovni manastir Uvac (XII-XIII vek), zadubina Nemanjia, poruen je 1691 godine. Pod ruevinama proveo 300 godina. Obnovljen je 1989. godine i od tada ponovo ima bratstvo. Manastir Uvac je smeten u kanjonu reke Uvac, 25 kilometara jugozapadno od Zlatibora, u podnoju pribojskog Crnog Vrha. Gotovo potpuno je sigurno da je pre mnogo vremena podignuta mala crkva prema granici srpskog despotstva i srednjovekovne Bosne, koja je predstavljala posebnu granicu prema bogumilskoj jeresi i nadolazeeg Islama. Kasnije, ekonomski ojaano bratstvo poinje da obnavlja i proiruje skromni hram. Stoga je u prvoj deceniji 17. veka, u vreme Patrijarha Pajsija, manastir Uvac predstavljao monumentalni manastirski kompleks sa konacima i velikom ekonomijom. Poveana i proirena crkva, sa pravougaonim pevnicama je verovaatno bila izgraena po modelu carskih lavri sa kojima je manastir Uvac direktno povezan. Vuvac manastir nije potpuno nepoznat naoj kulturnoj istoriji. Poznat je po brojnim putopiscima, sluajnim posetiocima kao i visokim crkvenim velikodostojnicim,a koji su ga posecivali u periodu njegovog najveeg uspona, u prvoj polovini 17. veka. Takodje je poznato da je manastir Uvac nekoliko puta ruen I obnavljan, ali nije zapisano kada je poslednji put doiveo svoju propast, poto do dananjih dana nije nita sauvano iz tog doba. Zajedno sa nestankom manastira, tokom velikog broja godina, zamro je i zivot u prelepoj dolini reke Uvac. Prekid kulturnog i duhovnog kontinuiteta poeo je u vreme kada je itav kraj naseljen stanovnicima iz daleka, koji su imali samo neznatno znanje o manastiru Uvac. Zamiranje

ivota u manastiru Uvcu, patnje I njegova sudbina e verovatno zauvek ostati pod velom tajne. Poto je srpska kultura toga doba iskljuivo oralna i epskog karaktera, istorija manastira Uvca je uglavnom zamenjena priama koje su prenoene sa generacije na generaciju. Srpska je sudbina da su mnogi vani dogaaji deo epskog seanja, velicanstvene kulturne institucije iz koje crpimo svoje prvo znanje. Najstariji pisani trag od manastiru Uvac je naen na stranicama Starog Jevandjelja iz 1622. godine. Sledei zapis potie iz 1664. godine i sadri vie podataka o zadubinarima manastira, zapravo njihova imena i poreklo. Iz istog perioda saznajemo da je stareina manastira Uvac bio Kir Gerasim, koji je boravio u manastiru nekoliko decenija, znaajno doprineo izvanrednom usponu i blagostanju ovog jedinstvenog duhovnog centra. U zapisu koji potie 18 godina kasnije se zapaa da je i tada staresina manastira bio Kir Gerasim, koji je 1682. godine poseto Metropolita Teofana Skopljanca. Prema ovim podacima je takoe moguce pretpostaviti da je Gerasim poticao iz junih krajeva, da je bio Grk, da je kao staresina manastira Uvac, proveo u Starom Vlahu vie decenija. Metropolit Josif iz Temivara, jedinstvena linost srpske pravoslavne crkve je proveo neko vreme u manastiru Uvcu, ispod Crnog Vrha. Veruje se da je on zasluan za uvanje blaga iz manastira Banja u blizini Priboja, verovatno pre oekivane turske najezde. Skoro itav 18. vek je manastir Uvac pokriven velom tajne, jer nema podataka o njegovom ruenju i patnjama, kao ni o nestanku ivota iz uzbudljive rene doline istog imena. Meutim, verovatno je i manastir Uvac nesto upravo prvih decenija 18. veka, kada je veliki broj bogomolja u Starom Vladu u Srbiji zapaljeno i uniteno. Vaan izvor, koji se samo delom odnosi na manastir Uvac je neobjavljen rukopis obnavljaa manastira Banja, Dionisija Popovia iz 1857. godine, koji je posetio manastir Uvac i delimino opisao njegovu lokaciju. Jedinstveni prouavaoc naih starina, stareina Jevstatije Karamatijevi je posetio manastir Uvac prvih decenija 20. veka, u pokuaju da pronae legendarnu crkvu Janju u Starom Vlahu. Zainteresovan srpskim epskim pesmama, Karamatijevi je verovao da je Crkva Janja, koja su verovatno izgradili lanovi dinastije Nemanji, postojala negde u podruju doline reke Uvac. Uveren da takva crkva zaista postoji i da potie iz srednjeg veka, poznata po svojoj raskosi i bogatstvu, verovao je da je upravo manastir Uvac ta stara svetinja koju su sagradili Nemanjii. Karamatijevi je pronsao manastirsku celinu uraslu u korov i umu. Meutim, najvea vrednost Karamatijevievog rada su legende i prie koje je zapisao. Neke od ovih legendi se odnose na sam manastir Uvac, njegovo ruenje, obnovu i ivot. Pominjao je sa velikom preciznou mnoge toponime u blizini, koji na indirektan nain objanjavaju mnoge nepoznate injenice iz prolosti regiona Starog Vlaha. Na kraju, kada je pisao o nedostupnom mestu na kome se nalazi manastir Uvac, staresina Karamatijevi je pomenuo velianstvene ostatke hrama i neke druge gradjevina I gradske zidine... koje svedoe o snanom hrianskom ivotu koji je ovde cvetao.... Veliki broje nepoznatih injenica o manastiru Uvcu jo otvaraju mnoga pitanja. ivo narodno pamenje, koje je jedinstven nain istorije, pokuava da otkrije veo tajni o poruenom manastiru u lepoj dolini reke Uvac. Stvaraoci pesma koji su odrali istorijsku svest, pogotovo u regionu Starog Vlaha, su smatrali da je manastir Uvac upravo ona Crkva Janja iz Starog Vlaha, koja je dugo vremena privlaila panju, ne samo znatieljnih ljudi, ve istovrmeno i etnologa, istoriara i domaih

kulturnih radnika. Saznanje da je samo u regionu Starog Vlada bilo pet crkava za koje se veruje da su bile posveene ovoj tajanstvenoj udotvorki. Ko je zapravo ova Sveta Janja kojoj su Srbi posveivali svoje crkve, pogotovo u srpskom podruju Starog Vlaha ? Da li se njeno poreklo moe saznati iz elemenata paganskog mita sa Slovenima ili je Janja bila samo hrianski simbol ? Na kraju, da li manastir Uvac zaista predstavlja crkvu Janju, koju narodna pesma Zidanje Ravanice spominje u reima Carice Milice i koja karakterie Nemanjice koji su svojim bogatstvom gradili zadubine, ne troei ga besciljno. Prema nekima od ovih legendi, manastir Uvac je upravo Crkva Janja, koja je bila jedinstvena po svom bogatstvu i raskoi, sa stadima ovaca na prostranim livadama. Svuda okolo je bio manastirski posed, vonjaci i vinogradi, to potrdjuju brojni toponimi. Manastir Uvac je bio okruen zidinama, koje su dobro ouvane do dananjih dana i svedoe o starom utvrenju, verovano starijem od samog manastira. Manastir Uvac je nesumnjivo bio izuzetan duhovni i privredni centar itavog regiona. Postoji legenda o Janji, sestri Velikog upana Stefana Nemanje. Braa su verovatno izgradila manastir na udaljenom mestu, u kome se zamonaila. Predanje kae da je sestra proklela brau i da se kletva orila okolnim brdima, sputajui se padinama Zlatibora prema Uvcu, stenovitim, uskim puteljkom, kada je Janja videla mesto u kojoj su braa planirala da je zatoe. Bogat hram u srcu rene doline nije bilo jednostavno sruiti. Turci su to nekoliko puta bezuspeno pokuali. ini se da je svakog puta neko stradao. Tada su savetovani da manastir mogu poruiti samo Srbi. Nsli su sprske doseljenike Tokovie, koji su, po starog legendi, lako poruili manastir. Bogato su od Turaka nagraeni za ovu uslugu, ali su oni prokleti da njihovi naslednici budu siroti i bez mukog potomka i da njihove kue budu uvek ispod puta. Neki veruju da je to i dan danas sluaj. Prema nekim podacima, porodica Didanovic je bila medju prvim stanovnicima slikovite doline, nakon ruenja pravoslavnog centra. Dionisije Popovic, koji je obnovio manastir Banju u blizini Priboja, je govorio da su oni lose ziveli, zato sto su jeli to manastirsko mesto. Postoje neke legende koje kazu da se na Bozic, jednom od clanova porodice Didanovic u snu pojavio lik osobe sa krunom iotkrio mu tajnu o crkvenom blagu, ali ga je posavetovao da ga iskoristi za obnovu manastira. Posto su Didanovici bili neodluni, isti lik se pojavljivao u snovima jo tokom dve godine, dva puta na Badnje vee. Kae se da je pre smrti, ovaj stanovnik Uvca odlucio da otkrije tajnu sinu. Meutim, nestrpljiv mladi ovek nije bio dovoljno odluan da obnovi manastir, ve je odmah poeo da kopa blago. Dan pre zavretka radova na obnovi manastira, padala je jaka kia, inei mnotvo brzaka kroz stenovito podruje, iz koga je skotrljana zemlja, potpuno prekrila mesto na kome se verovalo da postoji skriveno blago. Metani kau da je voda odnela Kaluersku esmu iza brda i postavila je na mesto gde se danas nalazi. Neto kasnije, prestao se sa potragom za blagom. Poznato je da je pod uticajem iroko rasprostranjenih legendi, potraga za blagom nastavljena kasnije, ali bez znaajnih rezultata. Zivot u neposrednoj blizini manastira Uvac je nastavio svoj tok kroz itav 19. vek, a manastir Uvac je ostao u ruevinama. Samo su ga retki putnici i pravoslavni svestenici povremeno posecivali. Uspomena na uvacki vasar, koji je masovno posecivan i okupljao mnotvo stavnovnika koji su slavili u crkvenom dvoristu je obnovljena za Malu Gospojinu. Neke tradicionalna prie koje oivljavaju narodna seanja i velianstveno opisuju prolost, nam govore da su stanovnici bili uspeni u

vremenu kada se odravao vaar i kada je njihov ivot napredovao u citavom kraju. Vaar je kasnije zaboravljen iz nepoznatih razloga, od kada lokalni stanovnici nemaju uspeha. Ruenje manastira i zamiranje ivota u zivopisnoj dolini Uvca je verovatan razlog zato danas nemamo istorijske podatke o ovom izvanrednom duhovnom centru. Zapusten dugo vremena, kasnije naseljen doseljenicima, ali posle odreenog vremena je dolo do jedinstvenog prekida istorijskog i kulturnog opstanka. Brojni znaajni podaci i tragovi su nestali sa onima koji su napustili Uvac, ili pobegli od njega ili najee, kada ih je terao u grob.

Manastir Visoki Deani


Manastir Deani je velianstvena zadubina kralja Stefana Uroa III Deanskog /vladao od 1321. do 1331. godine/ i njegovog sina, cara Stefana Uroa IV Duana /Duan "silni", vladao 1331. - 1355. godine/, koji se kao drugi ktitor starao o crkvi posle smrti svoga oca. Manastir Deani je romanika bazilika sa brojnim gotskim elementima, oslikana freskama vizantijskog stila. Manastir Deani je smeten u zapadnom delu blagorodne Metohije, srpske pokrajine Kosovo i Metohija, 15 km juno od Pei, u ivopisnoj dolini Deanske Bistrice, okruen visovima Prokletija i gustim kestenovima i borovim umama. Gradnja crkve manastira Deana, posveene Hristu Pantokratoru, zapoeta je 1327. godine, a zavrena je 1335. godine. Manastirska crkva Deana je najvea srednjovekovna graevina u Srbiji /visina 30 metara, duina 36 metara/ i stoga nosi naziv "Visoki Deani". Osnivaku povelju manastira Deana /hrisovulju/ na srpskoslovenskom i srpskom narodnom jeziku o darivanju svoje zadubine Stefan Deanski je izdao 1330. godine, tokom zidanja hrama, u kojoj je potvrdio znaajne podatke : o manastirskom vlastelinstvu koje je inilo geografsku celinu od reke Beli Drim u metohijsko-prizrenskoj kotlini do Komova na dananjoj crnogorskoj granici, te od Pei do reke Valbone u dananjoj Albaniji, uz naselja u gornjem i srednjem Polimlju, oko Drenice, Potarja i Zete /preko 2.500 km2/; o graditelju crkve, protomajstoru Georgiju sa braom Dobroslavom i Nikolom, koje je predvodio franjevac Fra Vito iz Kotora; ustrojstvu manastira, kao i druge injenice koje su crkvu Vaznesenja Hristovog u Deanima uzdigle iznad mnogih drugih vladarskih zadubina. Kao i svi kraljevski manastiri i Visoki Deani su uivali prihod velikog broja sela, katuna, panjaka, uma, ribnjaka i privilegije od zakupa sa brojnih trgova u srpskoj dravi. Uz crkvu manastira Visokih Deana su podignute trpezarija, elije za nekoliko stotina monaha, koji su sluzili u srednjovekovnom dobu, odbrambeni zidovi, grandiozna kula na ulazu u manastir, a u blizini i bolnica. Posle Kosovske bitke 1389. godine, manastir Deani je izgubio svoje posede, ali su mu oni vraeni 1397. godine, poveljom knjeginje Milice i njenih sinova Stefana i Vuka, koji su ga bogato darivali. Nakon 1455. godine, kada je Kosovo konano palo pod tursku vlast, Deani su sa mukom uspeli da se odre, ali su uvek vrsili slubu Boju i odravali pravoslavni obred. Posle velikih seoba Srba u severne krajeve u strahu od turskih progona u 17. i 18. veku, veina srpskih manastira - meu njima i Deani - jedva je uspela da opstane. U svojoj burnoj istoriji manastir Decani je ostao poznat kao vaan duhovni centar u kome je razvijana crkvena umetnost, misionarski i prevodilaki rad i druge duhovne aktivnosti. Iako su manastirske zgrade postradale u vreme turske okupacije, kao i u poaru u 17. veku, crkva manastira Deana je u potpunosti

sauvana sa svojim velianstvenim freskama iz 14. veka i ostalim duhovnim i kulturnim dragocenostima. Kralj Stefan Uro Trei zvani Deanski /vladao 1321.-1331./ rodio se 1285 g. kao dete Kralja Milutina i kraljice Ane, bugarske princeze. Jo kao desetogodinje dete, Sfetan Uro je proveo neko vreme u zatoenitvu tatarskog kana Nogaja. Od 1309. do 1314. bio je vladar Zete /dananje Crne Gore/. Sa svojom prvom suprugom Teodorom, takoe bugarskom princezom, dobio je dva sina, Duana i Dumana. 1314. godine je doao u sukob sa svojim ocem, Kraljem Milutinom, koji ga je nepravedno oklevetao za pokuaj otimanja vlasti, te dao oslepiti i proterati u Carigrad. Nakon 7 godina boravka u Manastiru Hrista Pantokratora u Carigradu, na insistiranje srpskih i grkih episkopa i vizantijskog cara, Kralj Milutin je pozvao svog sina Stefana Uroa u Srbiju i izmirivi se sa njim, vratio ga u preanje dostojanstvo, davi mu na upravu Budimlje. Nakon oeve smrti /1321. godine/ Stefan Uro je postao kralj Srbije i krunisan je u Prizrenu kao Uro III. Pre krunisanja je skinuo zavoje sa oiju i svima otkrio udo svog isceljenja koji mu je darovao Sv. Nikolaj udotvorac dok je bio u Carigradu. Stefan Uro III je nasledio veliko bogatstvo svog oca u posedima rudnika srebra i zlata, te je razvio poljoprivredu, stoarstvo i trgovinu, vladajui mudro i u korist Boga i naroda. Zalagao se za plemenita dela i svoje aktivnosti usmeravao na graenje i ureenje hramova, kako u Srbiji, tako i izvan njenih granica : u Jerusalimu, Aleksandriji, Sinaju, Konstantinopolju i naroito na Svetoj Gori Atoskoj, manastiru Hilandaru. Njegov najvii zadubinarski domet je dostignut izgradnjom manastira Deani, po ijem imenu je nazvan /Sveti Stefan Deanski/. Meutim, nezadovoljna vlastela je podsticala sukob "mladog kralja" Duana sa ocem, te je stari kralj uhapen i zatoen u utvrenom gradu Zveanu, kod Kosovske Mitrovice, gde je muenicki postradao. Nakon muenicke smrti, telo Svetog Kralja Stefana Deanskog je preneto u njegovu crkvu u Deanima i poloeno u mermernu grobnicu koju je Svetitelj jo za ivota pripremio. Car Duan je u svojoj povelji iz 1343. godine potvrdio udotvorne moci ostataka svetih moti oca, koje su se, nakon otvaranja grobnice, ukazale netrulene i koje do dananjih dana potvruju svoju isceliteljsku mo. Arhitektura manastira Visoki Deani Deanski hram je najvea i najbolje ouvana sakralna graevina ikad podignuta u Srbiji. Mada je u prvoj polovini 14. veka u Srbiji preovladavao ivopisni srpsko-vizanijski stil, kralj Stefan Deanski je, po uzoru na svoje prethodnike, odluio da njegova grobnica bude u duhu rakih graevina. Sagradio je petobrodnu crkvu sa najirim centralnim brodom duzine 36 metara i visine 29 metara sa odredjenim gotskim elementima, iznad kojeg je elegantna kupola postavljena na etiri stuba. Ostale brodove, kao i zapadni deo sredinjeg broda, prekrivaju rebrasti svodovi. Istoni delovi najjunijeg i najsevernijeg broda oblikovani su kao kapelice sa apsidama na istoku, koje su posveene Svetom Nikoli i Svetom Dimitriju. Tri sredinja broda manastira Deana imaju zajedniki dvoslivni krov, dok su boni brodovi prekriveni krovovima na jednu vodu. Oltarski prostor Deana je trodelan, jer i akonikon i proskomidija imaju po apsidu. Zapadni prostor crkve ini trobrodna priprata koja je nia i ua od naosa. Prekrivena je sa devet rebrastih svodova koje nose pilastri i stubovi. Srednji brod Deana ima dvoslivan krov, dok su krovovi iznad bonih brodova jednoslivni, tako da se spolja, u malom, ponavlja izgled krovova iznad naosa.

Fasada manastira Deana je obloena tesanim kvaderima mermera u ljubiastoj, sivoj i ukastoj boji, iji sklad prekida tri portala, dve trifore, 21 bifore i nekolicina jednodelnih prozora. Vrh svakog od proelja ukraava friz konzolica, ukraenih raznovrsnim antropomorfnim i zoomorfnim glavama, gotovo identina obradi u manastiru Studenica. Skulptura manastira Visoki Deani Deani su, pored manastira Studenice, ukraeni najbogatijom i najobimnijom skulpturom u Srbiji. Ukras manastira Deana je rasporeen oko portala, prozorskih otvora i krovnog venca graevine, a u unutranjosti na kapitelima stubova i mermernom ikonostasu. Nad glavnim portalom je u reljefu izvedena predstava hramovne posvete - Hrist Pantokrator na prestolu izmeu dva anela okruena zodijakim znacima i sa dva lava uvara na vrhovima bonih stubova. Juni portal manastira Deana, koji vodi u deo gde se vri krtavanje, ukraen je predstavom Krtenja Hristovog, pod kojim je irilini natpis na srpskom o gradnji hrama, a severni portal krasi velika predstava razlistalog krsta - kao simbol eshatoloke nade. Svi portali manastira Deana su okrueni ukusno profilisanim i bogato ukraenim arhivoltama. Unutranji portal u timpanonu nema reljefnu, ve fresko predstavu Hrista Emanuila. Oba zapadna portala manastira Deana zatiena su figurama lavova i grifona u punom reljefu, kao i u naosu crkve, gde je raskono isklesan portal sa lavovima koji dre ljudske glave, prikazom verovanja da lav plae nad glavom oveka koga je ubio. Na zapadnoj fasadi i na oltarskoj apsidi Deana postavljena je po jedna trifora sa predstavom Sveti ore ubija adaju, po uzoru na studeniku oltarsku triforu. Timpanoni manastira Deana su ukraeni i na brojnim biforama i jednodelnim prozorima. Deansku jedinstvenost predstavljaju skulptorski izvedeni ukrasi na stotinak konzola arkadnog krovnog venca. Od mermernog ukrasa u unutranjosti hrama izuzetno su obraeni i baza asne trpeze, carev presto i krstionica. Slikarstvo manastira Visoki Deani Po zavretku arhitektonskih i skulptorskih radova, pristupilo se oslikavanju ogromnih povrina deanske crkve. ivopisanje, kojim je prekrivena celokupna unutranjost hrama, predstavljajui preko hiljadu kompozicija u 20 ciklusa, raeno je u periodu od 1335. do 1348. godine. U slikarstvu Deana je dostignut pun i neponovljiv izraz onih osobina koje su vidljive od poetka 14. veka na freskama Bogorodice Ljevike, Starog Nagoriina i Graanice, jarkim bojama, zivahnou pokreta i paljivim prikazom detalja, to pokazuje izuzetno teoloko obrazovanje naruioca. Zbog veliine hrama i sloenih liturgijskih zahteva, koji su sredinom 14. veka nalagali opirnu iscrpnost u likovnom izlaganju dogme, na oslikavanju crkve manastira Deana je bio angaovan veoma veliki broj razliitih grupa slikara. U nepreglednom broju predstavljenih oblika i varijanti tih oblika primetno je njihovo nastojanje da se slikarstvom priblie Bogu, o kojem stvaraoci srednjeg veka, naroito oni vizantijskog teolokog i kulturnog kruga, nisu mislili kao o umetnikom kritiaru, ve kao o milostivom Tvorcu to iskupljuje, to sa ovekom ostvaruje poseban odnos nazvan sadejstvo, koje je oitovano voljom oveka i milou Boga. U kupoli deanske crkve su naslikani Hristos Pantokrator, Nebeska liturgija i figure

proroka i jevanelista u tamburu i na pandantifima. U potkupolnom prostoru su rasporeeni Veliki praznici, Stradanja, Ciklus uda, parabola i Hristove delatnosti, a ispod predstave iz Akatista Bogorodici. U oltarskoj glavnoj apsidi je prikazana Bogorodica okruena prorocima, Priee apostola i Poklonjenje Agnecu. U oltaru su jo i Hristova posmrtna javljanja a u protezisu su liturgijske scene i scene iz ivota Bogorodice. U paraklisu Svetog Nikole, uz ciklus posveen patronu, prikazani su i dogadjaji iz Hristovog ivota i delovi Akatista Bogorodici. U paraklisu Svetog Dimitrija, uz patronov ciklus, naslikana je i Geneza. U zapadnom traveju i bonim travejima naosa su Strani sud, Dela apostolska, Ciklus smrti Bogorodice i Starozavetne teme iz Knjige o premudrosti i iz Knjige proroka Danila. U priprati su Vaseljenski sabori, ceo crkveni kalendar, portreti Duana i njegove porodice, te ciklus Svetog ora i velianstvena Loza Nemanjica . U donjoj zoni hrama naslikano je vie stotina pojedninanih figura. Prvi ktitor manastira Visoki Deani - Stefan Deanski, naslikan je etiri puta u crkvi. Njegov prikaz u oltarskom prostoru sa prinoenjem svoje zaduzbine Hristu se smatra najvernijim prikazom lika ovog srpskog kralja. Drugi ktitor - kralj i car Stefan Duan, prikazan je pet puta, sam ili sa porodicom. Sauvano je dvadesetak portreta vladara iz svetorodne loze Nemanjia. Ouvan je i potrtret jednog velmoe - logoteta ora Pepala, iji se grob nalazi u priprati crkve, to ukazuje da je imao izvestan ktitorski udeo u hramu. Slikari Deana su se odlikovali velikom raznovrsnou, kako po stilu, tako i po vetini i umetnikom nadahnuu. Majstori - slikari naosa bili su skloniji starinskom monumentalnom i sveanom nainu rasporeivanja figura, dok su slikari priprate Deana vie sledili nov, ivopisan i dramatian manir. Sauvan je potpis samo jednog slikara, majstora "grenog Sra", koji se potpisao nad jednim stubom u crkvi. Celina slikane dekoracije Visokih Deana - na kojoj su jo vidljivi delovi pozlate na pozadini od skupocene plave boje, azura - prua opti utisak raskoi koja zasenjuje pogled i izaziva divljenje. Riznica manastira Visoki Deani Uz riznicu svetogorskog manastira Hilandara, deanska riznica je ubedljivo najbogatija u Srbiji, uvajui najvei broj dragocenosti iz prolih vekova. Zbirka ikona manastira Deana je jedinstvena za srpske prilike, jer su sauvane sve ikone sa prvobitnog kamenog ikonostasa, iz vremena oko 1340. godine. Posebnu vrednost ima monumentalna ikona Svetog ktitora hrama - Stefana Deanskog, koja predstavlja najbolji rad Longina, uvenog slikara iz 16. veka. Na ikoni su prikazane scene iz ivota Stefana Deanskog, po itiju ovog kralja koje je napisao Grigorije Camblak, jedan od deanskih igumana. Sauvan je igumanski presto iz 1335. godine, krst koji je manastiru poklonio sam car Duan, kao i originalni kivot za svete moti Stefana Deanskog, uraen u duborezu, sa dobro sauvanom bojom kojom su bili ukraeni rezbareni delovi. Smatra se da svete moti svetog Stefana Deanskog imaju isceliteljsku mo. U deanskoj riznici se uvaju mnogi zlatarski radovi iz 16. veka, 17. veka i 18. veka koji pokazuju da je zlatarska vetina bila negovana i razvijana i tokom turskog ropstva. Biblioteka manastira Deana sadri oko 170 rukopisa. Meu najvrednijim rukopisima deanske riznice su originalna dela srpske srednjovekovne knjievnosti, kao itije Stefana Deanskog sa poetka 15. veka, pohvalne pesme monaha Longina prvomuneniku arhiakonu Stefanu, kao i zbirka turskih dokumenata od 15. do 19. veka koji se odnose na

istoriju manastira Deani. Danas bratstvo Manastira Deana broji dvadesetak monaha i iskuenika koji ive u opteiu, molitvi, i, teei zajednickom optem spasenju, nastavljaju tradiciju monake prolosti, vodei duhovno bogat monaki ivot ovog svetog mesta. Bogosluenja se vre po drevnom tipiku Svete Gore Atonske u jedinstveno harmoninom pojanju. Bratstvo manastira Deana se bavi raznovrsnim aktivnostima : duborezom, ikonografijom, izdavatvom, prevoenjem, misionarskim i humanitarnim radom, proizvodnjom vina i sira odlinog kvaliteta...Sveti Kralj Stefan Deanski je, kae narodno predanje, lino zasadio vinograde u selu Velika Hoa, u blizini Orahovca, gde se i danas nalaze deanski vinogradi. Uzgoj vina i proizvodnja lozovae - rakije od loze, kao i uvenog crvenog vina iz Deana je posluanje koje se odvija na manastirkom posedu Visokih Deana - metohu u Velikoj Hoi. Ovo malo, jedinstveno selo, sa 13 pravoslavnih crkava je mesto u kome monasi, uz pomo lokalnog stanovnitva, proizvode blagosloveno vino, izuzetnog kvaliteta. Deansko crveno vino, koje proizvode monasi na predanjski nain, u drevnim vinicama deanskog metoha u Velikoj Hoi, odlikuje zagasita boja rubina sa ljubiastim nijansama. Miomirisni sklad komponovan je od finih tonova umskog voa, prepeenih lenika, blage nijanse cimeta i afrana. Ukus je pun, tekstura glatka, poput svile... Tajna ukusa, mirisa i harmonije deanskog vina se otkriva postepeno, svaki put kao novo prijatno iskustvo. Manastir Deani je preiveo rat na Kosovu i Metohiji /1998. - 1999./, a bratstvo i danas opstaje u ovoj sasvim izolovanoj sredini, okrueno i dalje neprijateljski raspoloenim albanskim muslimanskim stanovnitvom. Manastir Deani uspeva da se odri, naroito zahvaljujui vojnoj zatiti italijanskih snaga KFOR-a, koje su blokirale svaki neovlaeni pristup. Svojom lepotom i neprocenjivim duhovnim i kulturnim znaajem, manastir Visoki Deani privlai brojne posetioce, veinom pripadnike misije UN i KFOR. Zahvaljujui vojnoj pratnji KFOR-a, manastir poseuju Srbi hodoasnici iz drugih delova Kosova i Metohije, kao i gosti iz drugih delova Srbije i sveta, uivajui u duhovnoj i materijalnoj grandioznosti ove svetinje, koja je od 1994. godine, sa pripadajuim isposnicama, na UNESCO listi /posebno ugroene/ svetske kulturne batine kao srpski kulturni spomenik izuzetne vrednosti. Svaka naa poseta manastira Visoki Deani je istinska radost i dragoceno prosvetljenje !

Manastir Vratna
Manastir Vratna lei sakriven izmeu visokih stena planine Miro, a pored same reke Jabue. Manastir Vratna se vidi tek kada mu se prie sa istone strane, na oko dve stotine metara. Manastir Vratna se nalazi u podnoju uvenih Vratnjanskih kapija, na oko etrdeset kilometara od Negotina, a dvadesetak kilimetara istono od Brze Palanke.Osnivanje manastira Vratna se pripisuje miljeniku Kralja Milutina, arhiepiskopu Nikodimu u 14. veku. Deo manastira Vratne, posveenog Vaznesenju Gospodnjem je podignut 1415. godine. Manastirska crkva duine je 16 metara, irine 7,5 a zidovi debljine 2,5 metara. Njena laa je niska i osvetljena sa est prozora slinih pukarnicama, dok njen narteks osvetljavaju dva okrugla prozora. Graevina Manastira Vratne nije sauvana do dananjih dana u svom prvobitnom obliku i na pojedinim mestima su vidljivi tragovi renoviranja i doziivanja. Veina ikona u manastiru ima rusko poreklo, a panju zasluuju carske dveri iz 19. veka. U drugoj polovini 18.veka manastir Vratna je opusteo, a obnovio ga je Stanko Frajkor, kasniji negotinski oborknez. Turci su manastir Vratnu spalili 1813. godine, nakon sloma Prvog srpskog ustanka, a ponovo ga je podigao Jon Tajkulica 1837. godine. Poslednji put je manastir Vratna obnovljen 1937. godine. Stariji manastirski konak ispred zvonika, podignut je 1856. godine trudom metana sela Urovice, Vratne i Jabukovca. Manastir Vratna je u novije vreme prepokriven, a dozidan je i zvonik nad pripratom. Juno od crkve manastira Vratne je konak novijeg datuma. Manastir Vratna je danas aktivni enski manastir srpske pravoslavne crkve. Ime je manastir Vratna dobio po ogromnim, do trideset metara visokim vratima ili kapijama 'isklesanim' u stenama korita reke Jabue, koja ih je stotinama hiljada godina dubila i oblikovala. To su ustvari ostaci svodova nekadanje peine kroz koju je tekla reka. Kapija ukupno ima tri - prva vrata zovu se Veliki prerast, druga Mali prerast, a trea Suvi prerast. Nedavno je manastir Vratna ogradjen visokom ogradom i tako je preseen laki prolaz do kapija, pa se do prve kapije umesto 200 metara ide duze, po teem terenu.

Ceo kompleks Vratne, selo, manastir i kapije, okruen je rekama i umama i predstavlja jednu od najzanimljivijih turistikih destinacija Negotinske krajine. Na livadama ispred manastira Vratna ima mnostvo muflonima kojima se lako moze pribliiti na pedesetak metara. Mogu se videti i u umi, dok se strmom stazom od manastira Vratna penje na Miro, kao i do velianstvenih Vratnjanskih kapija.

Manastir Vujan
Manastir Vujan se nalazi na umovitoj, junoj padini planine Vujan, na puti aak Gornji Milanovac, 4 km od sela Prislonica, poznatom po starinskoj seoskoj arhitekturi i Saboru Frulaa, koji se od 1987. godine tradicionalno odrava svakog jula. Stari srednjovekovni manastir Obrovin, nastao u doba Nemanjia, sruen je 1597. godine. Prema jednom zapisu, srednjevekovni manastir je opusteo, pa ga je, kao i manastir Vraevnicu, obnovio rudniki episkop Diomidije 1579. godine. Verovatno je da je krajem 17. veka i ovaj manastir poruen i opusteo. Dananji manastir Vujan posvecen Svetom Arhandjelu Mihajlu, podignut je 1805. god na par kilometara od starog u umi, zaslugom Radisava Miloevia iz Prislonice i Nikole Lunjevica iz Lunjevia. To je lepa jednobrodna crkva, bez kupole. Iznad priprate manastira Vujan, koja ima nastrenicu, nalazi se visoki zvonik. Crkva manastira Vujan je ivopisana 1808. godine. Freske su delimino sauvane. Ukraavanje ikonostasa svetog hrama obavili su uveni zografi braa Jeremija i Stojan Mihajlovi. Neto kasnije, pored hrama, Lunjevica je podigao poludrveni konak sa doksatima za monahe i kamenu spomen esmu. U uglu porte manastira Vujan sagradio je ardak u kome je odsedao za vreme boravka o praznicima. U crkvi manastira Vujan pored groba groba ktitora, koji se nalazi uz juni zid naosa, ovde su grobovi nepoznatog monaha, gazde Nikole Milievia i hadi Josifa Miloevia, uglednog stareine ovog manastira, kao i moti vojvode Lazara Mutapa, istaknutog vojvode Prvog srpskog ustanka. Vojvodi Nikoli Lunjevcu je njegova unuka, kraljica Draga Main, podigla spomenik. Kralj Aleksandar Obrenovi poklonio je manastiru Vujan veliki konak. Manastir Vujan slavi Svetog Arhangela Gavrila (26. jula), jednog od anela bojih, koji ima ulogu vesnika. U manastiru Vujan borave monasi posveeni molitvi. Crkva manastira Vujan ima status spomenika kulture i pod zatitom je drave.

Manastir Kaleni
Manastir Kaleni je izgraen u periodu od 1407. do 1423. godine kao zadubina Bogdana, visokog dostojanstvenika kneza Lazara i kasnije Despota Stefana. Poznat je po izvanrednoj lepoti i rafiniranosti dekoracije, kao remek delo moravske arhitektonske kole. Crkva manastira Kaleni je posveena Presvetoj Bogorodici. Slikarstvo manastira Kaleni ubraja se meu najvia umetnika ostvarenja srednjevekovnog srpskog slikarstva i remek-delo jednog od najznaajnijih umetnika srpskog fresko-slikarstva s poetka XV veka, majstora Radoslava.

Kao i mnogi drugi srpski manastiri, Kaleni je stradao od Turaka, ak krajem XVII sasvim opustoen. Prva obnova manastira Kalenia je izvrena 1766. godine, te je tokom ustanka protiv Turaka 1788-1791., u kome su monasi uzeli uee, potpuno spaljen. Krajem XVIII usledilo je nekoliko znaajnijih obnova i povratak monaha u manastir. Godine 1815. preneene su moti Stefana Prvovenanog iz manastira Fenek u Kaleni, gde su ostale sve do 1839 god. kada su vraene u Studenicu. U kompleksu manastira Kalenia postoji muzejska postavka umadijske eparhije. Manastir Kaleni je enski, aktivan manastir i o njemu brinu monahinje.

Manastir Banja
Manastir Banja ili Manastir Svetog Nikole Dabarskog /kako je ranije nazivan/, nalazi se u neposrednoj blizini Priboja, na uzvienoj zaravni Banja Brdo, na desnoj obali reke Lim. Manastir nosi ime po lekovitim izvorima na manastirskom imanju koji su korieni za leenje od davnina. Banjsko leilite - Pribojska Banja se nalazi upravo kod manastirskog poseda. Manastir posveen Svetom Nikoli Dabarskom u naselju Pribojska Banja je zadubina Nemanjia i jedan je od najstarijih i najvanijih srpskih manastira. Manastir Banja se pominje u 12. veku u Studenikom tipiku, kada je njegov iguman uestvovao u izboru studenikog igumana.Na Studenikom saboru 1219. godine, kada je Sveti Sava osnovao srpsku samostalnu crkvu, manastir Banja proglaen je za etvrto eparhijsko sedite i postao je centar cele Dabarske eparhije, na elu sa episkopom Hristoforom iz Hilandara, sabratom Svetog Save. U 14. veku je manastir Banja uivao veliki ugled kog lokalnog stanovnitva. Od kraja 14. veka do sredine 15. veka, manastir Svetog Nikole je bio znaajno stecite trgovaca koji su prenosili robu iz Dubrovnika ka centralnim delovima Srbije, prema Bosni i Konstantinopolju. Tokom turske vladavine je manastir Banja nekoliko puta ruen. Oko 1570. godine je obnovljen nakon turskih razaranja. O znaaju manastira Banja do pada srpske drave svedoe grobovi najistaknutijih vlastelinskih porodica iz vremena vladavine srpskih careva Duana i Uroa, a jedno vreme crkva je bila mauzolej njihove rodbine - mone vlastelinske porodice Vojnovi. Dananju crkvu Sv. Nikole je 1329. godine podigao kralj Stefan Deanski ili Kralj Uro I /car Duan/ na mestu pored nekadanje crkvice Svetog Ilije i dao mu ime Manastir Svetog Nikole, zahvaljujuci vrstoj veri u sveca ijom zaslugom je smatrao poboljsanje svog zdravlja. Manastirski kompleks ine crkva Sv. Nikole, manja crkva Uspenja, dozidana uz juni zid crkve Sv. Nikole i temelji crkve Sv. Ilije. Crkva Svetog Nikole ima osnovu u obliku upisanog krsta sa polukrunom apsidom i dve polukrune nie na istoku, pripratom i prostranim otvorenim tremom na zapadu. Konstruktivni sklop hrama manastira Banja ine dve kupole nad sredinjim prostorom naosa i priprate.

U oltaru i naosu manastira Banja sauvana su dva sloja fresaka, stariji iz 14. i mlai iz 16. veka, a u priprati postoji samo sloj ivopisa iz 16. veka. Stariji ivopis predstavlja onaj deo srpskog slikarstva nastalog naputanjem klasicizma renesanse Paleologa. Mlae freske delo su nepoznatih slikara peke slikarske radionice i stilski i ikonografski ponavljaju stariji ivopis. Poslednji put je Manastir Svetog Nikola obnovljen 1905. godine, a 1974., od kada neprekidno traju arheoloska istraivanja, je u njemu otkrivena bogata riznica, koja spada u red najouvanijih i najkompletnijih srednjovekovnih riznica na Balkanu. Manastir Banja je spomenik izuzetnog znaaja i pripada grupi najznaajnijih kulturno-istorijskih spomenika u Srbiji.

Bela crkva Karanska


Svetinja Bela Crkva Karanska, koja nosi naziv po selu Karan u kome se nalazi, posveena je Blagovetenju. Podigao ju je na mestu nekadanjeg rimskog naselja, izmedju 1340. i 1342. godine, u vreme vladavine kralja Dusana i freskama ukrasio upan Petar Brajan sa enom Strujom, sinom i tri keri. Njihovi portreti naslikani su na severnoj strani zapadnog dela naosa, dok su njima nasuprot predstavljeni sveti Nemanjii : Simeon Nemanja, Sveti Sava, Kralj Milutin i aktuelni vladar, Kralj Duan sa sinom Uroem i enom Jelenom. U Beloj Crkvi u Karanu su portretski prikazani i prilonici zasluni za podizanje hrama. Monumentalne i dobro ouvane freske Bele Crkve Karanske predstavljaju monumentalno slikarstvo severozapadnog dela drave Kralja Duana. Crkva je jednobrodna graevina sa tri traveja i polukrunom apsidom. Presvedena je poluobliastim svodom i nadviena kupolom krunog tambura. Ovde je sauvan prvobitni zidani ikonostas oslikan freskama. Verovatno su se dvojica majstora trudila oko oslikavanja i dostigla zahteve umetnosti tzv. Renesane Paleologa. U oltaru Bele crkve Karanske su predstave Bogorodice sa anelima i Poklonjenje arhijereja, dok su u naosu Veliki praznici, scene iz Bogorodiinog ivota, starozavetne kompozicije, predstave pojedinanih svetitelja i galerija istorijskih portreta. Na zapadnoj strani hrama prizidana je u 19. veku jednostavna priprata. U toku arheolokih istraivanja 1975. godine, otkrivene su grobnice ktitora, to ukazuje na nameru osnivaa da im crkva Blagovetenja bude mauzolej. Starinu kultnog mesta potvrdjuju i brojni rimski nadgrobni spomenici izuzetne lepote, sa reljefima i natpisima, koji okruuju crkvu. Konzervatorskorestauratorski radovi na arhitekturi i ivopisu Bele Crkve Karanske zavreni su 1980. godine.

Crkva Bogorodice Hvostanske


Crkva Bogorodice Hvostanske, u podnonju Mokre Planine, u blizini sela Vrelo, dvadesetak km severoistono od Pei, bila je crkveno sedite jo u vreme vizantijske uprave. Danas je sravnjena sa zemljom, te su vidljivi samo temelji. Zapadni deo dananjeg Kosova i Metohije nosio je naziv Staro Hvosno. Staro Hvosno, koje je obuhvatalo veci deo dananje teritorije Metohije, zauzimalo je teritoriju od 4.684 km2. Ovaj prostor je bogat mnotvom velikih i bogatih manastira koje su izgradili srpski kraljevi /Deani i Peka Patrijarija/ i znaajnim brojem srednjovekovnih crkava izgraenih od strane lokalnih vlastelina /Velika Hoa, Orahovac, Crkolez, Vaganes, Zoite, Dolac.../ Dve velike trobrodne ranovizantijske bazilike potiu iz 6. veka. Kako je graena za crkveno sedite, Crkva Bogorodice Hvostanske je imala sloenu strukturu, sa posebnim prostorom za relikvije, atrijumom, podzemno graenim grobnicama i malom, takozvanom severnom crkvom. Kada je 1219. godine osnovana samostalna Srpska pravoslavna crkva, ustanovljena su nova episkopska sedita, te je crkva posvecena Uspenju Presvete Bogorodice odreena za sedite Hvostanske episkopije, kada je mala crkva delimino rekonstruisana. Tokom tree decenije 13. veka na temeljima bazilike je sagraena vea crkva, koja je, kao i sve rane srpske sakralne graevine, podignuta po rakom graditeljskom konceptu, proizalom iz jedinstvene kombinacije vizantijskog centralnog i romanikog podunog plana, po ugledu na velianstven Manastir Studenicu u centralnoj Srbiji, te je nazvana i Mala Studenica ili Studenica Hvostanska. 1346. godine je Hvostanska eparhija uzdignuta na stepen mitropolije. Bogorodica Hvostanska je bila trobrodna graevina sa pevnicama u potkupolnom prostoru koje su formirale nii transept. Oltarska apsida je iznutra bila polukruna, a spolja pravougaona po pravilima cistrecitske arhitekture. Budui da su spomenici cistrecitske arhitekture sauvani u okolini Kotora i junije, pretpostavlja da je majstor mogao biti sa junog jadranskog primorja. Sa zapade strane nalazila se priprata sa ojaavajuim lukom i spoljanja priprata, koja je sa dva stupca bila podeljena u est traveja. Uz narteks su se sa june i severne strane nalazili paraklisi. Iznad njih su se uzdizale kule kao obeleje episkopskog sedita, to je jo jedna zapadnjaka karakteristika. Nakon zavrsene gradnje, crkva Bogorodice Hvostanske je oslikana freskama. Uz glavnu crkvu je u 14. veku podignuta jo jedna manja jednobrodna crkva sa polukruznom apsidom, od koje su sauvani samo temelji i fragment natpisa u kojem se pominje srpski car Stefan Duan. Otkriveni su i temelji trpezarije i sasvim mali fragmenti fresaka, nekoliko grobnih ploa lokalnih velmoa i episkopa, kao i turska keramika poreklom iz Smirne iz 16. veka. Posle obnavljanja Patrijarije 1557. godine Bogorodica Hvostanska je postala napredno crkveno sredite. U prvoj polovini 1635. godine u Bogorodici Hvostanskoj je stolovao mitropolit

Viktor, aktivan uvar srpskih kulturnih dobara i naruilac umetnikih dela. Nakon Velike seobe Srba 1690. godine manastir Bogorodice Hvostanske je poeo da propada i potpuno je zapusteo. Tada je verovatno ukinuta i eparhija, jedna od prvih srpskih episkopija. Od kamene grae sa manastirskih zdanja sagraene su damije u susednim selima. U 19. veku Bogorodica Hvostanska je bila potpuno u ruevinama, a poetkom 20. veka jedva su se razaznavali njeni temelji. Godine 1930. crkva je ispitana arheoloki, a konzervacija je izvrena izmeu 1966. i 1970. godine. Najznaajniji nalaz predstavlja liveno zvono koje je bilo poklon velikodostojnika Rodopa, u kome su bile skrivene dve platanice. Jedna potie sa poetka 14. veka, a drugu je crtao Longin - poznati umetnik iz 16. veka. Obe platanice se danas uvaju u riznici Peke Patrijarije. Sauvani su delovi fresaka. Pre rata na Kosovu, 1998.-1999. je planirana obnova ove svetinje i izgradnja manastira. Celokupan manastirski kompleks je danas bez zatite, zbog ega postoji opasnost od unitavanja postojeih ostataka svetinje Crkve Bogorodice Hvostanske od strane albanskih terorista. U novijoj istoriji SPC vikarni episkopi Patrijarha srpskog nose titulu Hvostanskog episkopa. Ceo kompleks manastira Bogorodice Hvostanske je od 1990. godine pod zatitom Republike Srbije, kao spomenik kulture od izuzetnog znaaja.

Manastir Bukovo
Manastir Bukovo, posveen Svetom Ocu Nikolaju Cudotvorcu, nalazi se na 4 km od Negotina, na putu Zajear-Negotin, na padini Bratujevake kose. Ime manastira po predanju potie od okolnih bukovih uma" ili ptice buka", koje su ivele ovde u nekadanjim ritovima. Pisani podaci o ktitoru manastira Bukovo ne postoje, ali postoje vie predanja koja o tome govore. Po jednom predanju, manastir Bukovo je zadubina srpskog kralja Milutina sa kraja 13. veka, podignut posle pobede nad bugarskim carem Simanom. Po drugom predanju, ktitor manastira Bukovo je Sveti Nikodim Tismanski koji je iveo u Timokoj Krajini i izgradio mnogo crkava u 15. veka. Po treem predanju, ktitor manastira Bukovo je bio neko iz vlastele istone Srbije i potie iz 15. veka.Tokom svoje istorije manastir Bukovo je vie puta stradao i bio obnavljan. Knez Milo je nakon obnove manastira 1837. godine poklonio zvona manastiru, a 1839. godine podignuta su dva konaka. Priprata na crkvi manastira Bukovo je dozidana 1877. godine. Uoi drugog svetskog rata 1940. godine, na severnoj strani iznad ulaza podignut je zvonik kvadratne osnove i ini sastavni deo ulaza u manastirski kompleks. U okviru porte manatira Bukovo nalazi se izvor posveen ivotvornom istoniku - Presvetoj Bogorodici. Brojna su isceljenja koja su se dogodila od ovog Istonika. Osim ovog izvora, posveenog Presvetoj Bogorodici, odnosno njenom pokrovu, posveena je i kapela u junom konaku, ija je izgradnja u toku.

Manastirska crkva Bukova predstavlja jednobrodnu graevinu sa osnovom u vidu krsta. Duga je 18,80 m, iroka 8,55 m i visoka 6,90 m. Izgraena je od tesanog kamena i bez kupole, sa horskim apsidama i narteksom koji je kasnije dozidan. Stilski se crkva manastira Bukovo ubraja u specijalnu varijantu moravske skole. Tokom svog postojanja nije bitnije menjala svoj izgled. Unutranjost crkve manastira Bukovo je ivopisana. Postoje dva sloja, od kojih je najstariji sloj predstavljen freskama Svetog Arhanela Mihajla, fragmentima svetih ratnika u severnoj pevnici i freskom Presvete Bogorodice okruene anelima, na svodu crkve. Ove freske potiu iz 1682. godine u vreme Igumana Mihaila Deanca, uz ktitorstvo kneza Simeuna iz sela Trnjana. ivopis manastira Bukovo koji danas postoji i koji zahvata najvei deo potie iz 1902. godine. Rad je ivopisca Milisava Markovia iz Malog Izvora, koji se ve dokazao oslikavi crkvu manastira Suvodol 1892. godine. Markovi je oslikao unutranjost crkve po nacrtima Steve Todorovia slikara iz Beograda i ikonopisca dela ikona u ikonostasu zajearske crkve. Duborezani i pozlaeni ikonostas manastira Bukovo, raen u Austriji, potie s kraja 19. veka. Ikone je uradio Lazar Krdali, poznati ikonopisac svog vremena, koji je uradio i medaljon na narteksu manastirske crkve. Deo ikona na ikonistasu ivopisao je Pavle ortanovi, uitelj crtanja u Negotinskoj polugimnaziji. Ikone iz starog ikonostasa manastira Bukovo izloene su u manastirskoj biblioteci. U manastiru Bukovo je znameniti srpski knjievnik Svetolik Rankovi napisao svoj poznati roman Porueni ideali".

Manastir elije
Sagraen u XIII veku, a obnovljen u XVIII veku, manastir elije nalazi se na proplanku iznad reke Gradac kod Valjeva. Izgradnja manastira elije vezuje se za kralja Dragutina iz dinastije Nemanjia, koji je upravljao ovim krajevima od 1282. do 1317. godine. Crkva manastira elije posveena svetim Arhanelima Mihajlu i Gavrilu. Iznad duge crkve manastira elije, oblika bazilike, nalazi se devetostrano kube, dozidano 1936. godine. U prvim pisanim istorijskim izvorima Manastir elije se pominje 1560. godine. Nekoliko puta je spaljivan, a potom obnavljan. U 19. veku, u vreme knjaza Miloa Obrenovia, u elijama je osnovana osnovna kola, meu prvima u Srbiji. U ovoj koli je vladika Nikolaj (Velimirovi) "prvi bukvar uio" i ''elije cijelog ivota u srcu nosio kao prvu ljubav prema Bogu i rodu''. U porti se nalazi zvonik i nekoliko starijih grobova, meu kojima je, severno od oltara, i grob vojvode Ilije Biranina. Juno od oltara nalazi se grob prepodobnog oca Ave Justina (Popovia), koji je svojim molitvenikim i isposnikim zivotom veoma doprineo ugledu manastira elije. Danas monahinje manastira elije dre

poznatu ikonopisaku kolu, radei po uzoru i tehnikom starih majstora i uspeno se bave i izdavakom delatnou. Danas je manastir elije sedite umetnike i kulturne delatnosti.

Manastir Devi
Manastir Devi podignut je 1434. godine u drenikoj umi, 5 km juzno od Srbice, na planini Devi u centralnom delu Kosova i Metohije. Manastir Devi je nastao na mestu gde se u bukvi - isposnici u 15. veku podvizivao Sveti Joanikije, koji je isceljivao bolesne i inio uda. Manastir Devi spada u grupu najznamenitijih balkanskih hrianskih hramova, sa znaajno ouvanim arhainim dogmama i hrianskim poimanjima iz prastarih vremena. Manastir Devi je zadubina despota ura Brankovia, koji ga je sagradio u znak zahvalnosti za isceljenje bolesne erke - device, po emu je i dobio ime. Od 16. do 19. veka u manastiru Devi su se prepisivale i ukraavale knjige. U tursko vreme, manastir Devi je paljen, ruen i obnavljan vie puta. 1941. godine Albanci su ga potpuno razruili i spalili, da bi 1950. bio ponovo podignut i obnovljen. Osposobljena je kapela Svetog Joanikija, izgraene su dve crkve, dva konaka i zvonara. U junu 1999. Manastir Devi je opljakan i oskrnavljen, te su njegove monahinje bile potpuno izolovane i konstantno maltretirane od albanskih terorista. Konano, u martu 2004. godine, tokom pogroma, manastir Devi je potpuno izgoreo i razoren. Predstavnici KFOR-a su 22. marta saoptili kako su uspeli da iz ruevina manastira Devia izvuku i sauvaju moti Svetog Joanikija udotvorca.

Manastir Pokrova presvete Bogorodice unis


Ovo sveto mesto otkriveno je na udesan nain 24. jula 1898. godine. Toga dana je seosko devoje, Milojka Joci iz unisa, krenuvi da na postojeem izvoru zahvati vode, srela Bogorodicu. Ona joj naloi da na tom mestu treba podii crkvu. Dogaaj je ostao zabeleen zaslugom Milojkinog brata i tampan je 1936. g. Metani su ozbiljno shvatili Milojkinu poruku i iste godine sagradili malu kapelu od dasaka. U kratkom periodu crkvica-brvnara je vie puta ruena i obnavljana, da bi 1921. g.na tom mestu bila podignuta skromna

zidana crkva. Prilozima metana, darodavaca iz zemlje i inostranstva osamdesetih godina naeg veka ovde je nikao velelepan hram. U manastiru Pokrova presvete Bogorocie se uva nekoliko knjiga iz 19. veka, ali je riznica svakim danom sve bogatija darivanjem vernika za koje je ovo mesto postalo jedno od vodeih duhovnih centara i hodoaa u Srbiji. Posebno interesantan i dragocen je jedan ovei kamen nepravilnog oblika, koji se uva u manastiru. Po predanju, taj kamen je bacila Bogorodica pri susretu sa Milojkom i zahtevala da se na mestu gde on padne podigne crkva, njoj posveena. Manastir unis je postao jedno od najveih svetilita u Srbiji, te se svakog oktobra, o danu Pokrova Presvete Bogorodice, okuplja po nekoliko hiljada vernika, kako bi prisustvovali celononom bdeniju i jutarnjoj liturgiji.

Manastir Dubnica
Manastir Dubnica se nalazi u selu Boetici na obroncima planine Javor, samo nekoliko kilometara od sjenikog /uvakog/ jezera. Manastir Dubnica je takodje smeten i u dolini Uvca, blizu stanita beloglavih supova, udesnih, velikih ptica - istaa prirode koja se ovde gnezde, lete i uvaju podneblje. Oni nadleu Sjeniko /Uvako/ jezero, okolna brda, ali i manastirski posed u Boeticima. Dubnica je manastir lepe arhitekture i zagonetne istorije, duhovno sredite i stecite naroda Starog Vlaha.Narodni istoriar i pripoveda je objasnjavao postojanje usamljenog, tajanstvenog manastira Dubnica, sa briljantno klesanim portalima, rozetama, prozorima i oltarskim niama, koji su morali imati dugo trajanje i kraljevsko poreklo. Najnoviji trag upuuje na prve decenije 15. veka, preciznije na epohu oblasnih gospodara, kada je manastir Dubnica podignut na temeljima neke starije gradjevine. To je vreme kada su u Srbiji i Bosni velikai i upani obnavljali utvrdjene gradove. Medjutim, od ostataka crkve manastira Dubnica i konaka iz tog perioda danas se malo ta moe raspoznati. Na jedinom i ve ispranom ostatku freske, na dovratniku portala naosa, tri od etiri slovna broja krto svedoe da je Manastir Dubnica gradjen i ivopisan 1422. godine. Posle vie od dva veka, manastir Dubnica je doiveo svoj najvei uspon. Bilo je to u vremenu kada se na tronu rakih mitropolita i kasnije pekog patrijarha, nalazio Gavrilo Rajic-Rakovi, jedan od najznamenitijih predstavnika poznate loze, kneeva Rakovia. Moda najlepse predanje koje se sauvalo u narodu ovoga kraja, koje i danas ivo, daje za pravo onima koji tajanstvenu Dubnicu dovode u vezu sa prastarim zadubinama Nemanjia. Taj su manastir, kau, kasnije obnavljali Raskovii, jer su i oni od loze Nemanjia. Arsenije Carnojevi je, tumae pripovedai i hronicari, poslednju zimu pred Veliku Seobu proveo u Dubnici, bezbedan i siguran do prolea 1690. godine, kada je sa narodom i svetenstvom preao Savu i Dunav. Sa njima se selio i veliki broj itelja Starog Vlaha i Polimlja, na elu sa kneevima Raskoviima. Turci su zato manastir Dubnicu spalili do temelja. Manastir Dubnica je u tami vekova bio neugasivo

kandilo izmeu Javora i Uvca, tapija nemanjike zemlje. Narod se u turskom ropstvu okupljao u potaji oko manastira Dubnice, kriom krtavao i venavao. Gorele su svee za ive i mrtve, prizivan Bog da vrati ive sa ratita, da izagna osvajaa, da podari novoroene, da oprosti grehe. Posle istraivakih i konzervatorskih radova koje su obavili strunjaci Zavoda za zatitu spomenika kulture iz Kraljeva, na ostacima manastirskih ruevina, uveni kamenorezac Milijan okovi iz Sirogojna, sa grupom svojih majstora, ozidao je od kamena i sige manastirsku crkvu Svete Trojice. U porti je od drveta podignut zvonik, ozidana esma, kapija, crkva je pokrivena bakarnim limom i izgradjen drveni konak za monahe. Crkvu Svete Trojice manastira Dubnice krasi ikonostas, rad drvorezbara Miroslava Trbusia iz Kragujevca i ikone, rad ikonopisca Ivana Kovaleka iz Novog Sada, koje je manastiru svojim prilozima darovao narod ovog kraja. Manastir Dubnica sada ivi neki novi ivot na starovlaskoj visoravni. Osim beloglavih supova, koji je sa kricima nadleu i uvaju, dolaze i turisti, kao i putnici namernici i sa radou upoznaju ovu tajanstvenu duhovnu svetinju.

Crkva Presvete Bogorodice Donja Kamenica


Crkva Svete Bogorodice se nalazi selu Donja Kamenica, 15 kilometara jugoistono od Knjaevca. Crkva u Donjoj Kamenici je zadubina nepoznatog vlastelina i potie iz prve polovine 14. veka. Crkva Presvete Bogorodice predstavlja najoriginalniji i najvredniji umetniki spomenik Eparhije timoke.Osnova crkve je u obliku upisanog krsta. Zasvedena je poluobliastim svodom, a njeno kube poiva na pandantifima. Na zapadnoj strani je priprata sa spratom, iji su boni delovi nadviseni kulama. U pogledu stila, arhitektura je kombinacija romanike, gotike i moravske arhitekture. ivopis crkve presvete Bogorodice u Donjoj Kamenici je od izuzetne vrednosti, i stilski i ikonografski. Neke od fresaka su jedinstvene u srpskom srednjovekovnom slikarstvu. Smatra se da su ivopis radila dva majstora, a posebno blago ine ktitorske kompozicije i portreti vlastelina sa bogatstvom detalja u prikazivanju njihove odede. Izuzetne umetnike vrednosti su i predstave Tajna veera, Blagovesti, Bogorodica Odigitrije sa Hristom, Uspenje Presvete Bogorodice i jedinstvena scena zagrljenih Svetih Ratnika Teodora Tirona i Teodora Stratilata na konjima, kao i ciklusi iz ivota Svete Petke u junoj i u severnoj kuli. Arheoloka istraivanja koja su pratila konzervatorske radove 1979-81. godine potvrdila su postojanje nekropole sa 70 grobova oko crkve. Crkva Presvete Bogorodice u Donjoj Kamenici nije aktivna.

Manastir Gornjak
Manastir Gornjak se nalazi u dolini reke Mlave i u srcu gornjake klisure, izmeu Petrovca na Mlavi i agubice, 65 km jugoistono od Poarevca, odnosno na 18 km od Petrovca ka agubici. Izgraen je u periodu od 1376-1380. godine kao zadubina Kneza Lazara i ranije je, do 16. veka nosio ime Zdrelo. Sudei po mnogobrojnim pomenima u istorijskim izvorima, u manastiru Gornjaku se ivelo bez prekida znacajnim duhovnim zivotom. Od srednjovekovnih graevina sauvane su glavna manastirska crkva, posveena Vavedenju i kapela u peini, posveena Svetom Nikoli. Manastir Gornjak je smeten ispod vertikalnih stena, u dolini reke Mlave. Zbog estih ruenja u ratovima, dananji izgled crkve manastira Gornjaka potie uglavnom iz XIX veka. 1-2 km od Gornjaka prema Petrovcu, sa desne strane, u stenama, stoje ostaci srednjovekovnog manastira Blagovetenje, zadubine despota Stefana Lazarevia. Kako je Manastir Gornjak sagraen ispod same isposnice pustinjaka Grigorija Sinaita, ije se moti nalaze u crkvi i smatraju se udotvornim, narod i danas veruje da pomau bolesnima da ozdrave. Isposnica Grigorija Sinaita je dobro sauvana i smetena je u peini na steni iznad samog hrama. Budui da su manastir Gornjak Turci palili i pljakali, freske u kapeli Svetog Nikole bolje su ouvane od ostalih ivopisa.

Manastir Gradac
Manastir Gradac je smeten na umovitim padinama Golije, na uzvienju koje metani zovu Petrov Kr. Podignut je u drugoj polovini XIII veka, na ostacima nekadanje crkve, kao zadubina kraljice Jelene Anujske, ene kralja Uroa I, koja je bila poreklom iz Francuske. Manastir Gradac je posveen Blagovetenju Presvete Bogorodice. Bogorodiina crkva manastira Gradac je jednobrodna graevina sa kupolom, iji centralni brod ine

priprata, naos i oltarski prostor. U arhitekturi ovog hrama zavidne ljupkosti i sklada, koji je primer monumentalne rake arhitektonske kole, prisutan je znaajan uticaj gotike u mnogim elementima, a posebno na portalima i biforama /prozorima na kojima sredisnji stubi odvaja dva luka u temenu/. U hramu je mermerni sarkofag u kome je sahranjena Sveta kraljica Jelena. Njene moti su monasi sakrili prilikom napada Turaka na svetinju manastira Gradac i danas se ne zna mesto gde one poivaju. U manastiru Gradac se nalaze deo motiju Kralja Dragutina, prenete iz manastira Deani. Zidno slikarstvo je u veoma malim fragmentima ouvano, iako je prikaz ktitorke i danas vidljiv. U manastiru Gradac je originalni kameni ikonostas iz vremena gradnje. Istraeni i konzervatorski prezentovani manastir Gradac, obnovljen kao monaka zajednica /sestrinstvo/ i duhovno sredite nakon 2000. godine, je svojom velianstvenom lepotom danas u Srbiji jedan od najlepih srpskih srednjovekovnih kulturno-istorijskih spomenika. U Manastiru Gradac je ikonopisacka radionica, a monahinje se, u svom radosnom ivotu po Jevanelju, bave rukotvorinama - zlatovezom i tkanjem. Tokom 2005. godine su u Manastiru Gradac u 2005. godini izvrena zatitna sondana i reviziona arheloloka istraivanja. U toku radova otvoreno je osam sondi, ukupne povrine 70 m2, dubine do 3 metra, sa spoljne strane manastirske crkve. Pored srednjovekovnog kulturnog sloja i srednjovekovnog groblja koji su istraena ranije, praistorijski kulturni sloj ukupne dubinje 0,8 metara je takodje otkriven. Ovaj preistorijski kulturni sloj sa tri nivoa graevinske linije I pripadajui arheoloki materijal nastao u dubokoj prolosti, od ranog do razvijenog Bronzanog Doba. Na najstarijih praistorijskim slojevima koji obuhvataju dva graevinska sloja iz ranog Bronzanog Doba je pronaena keramika. Poetkom maja se u manastiru Gradac organizuje tradicionalna kulturna manifestacija "Dani kraljice Jelene", posveena ovoj uvenoj ktitorki, tokom koje se odvija takmienje u vitekim igrama i starim zanatima. Manastir Gradac je omiljena destinacija u naim programima.

Manastir Joanica
Manastir Joanica se nalazi 10 km zapadno od Jagodine, u gustoj bukovoj i hrastovoj umi, ivopisne klisure reke Joanice, iznad koje se uju orlovi, na zaravni izmeu brda Ravnog Gaja i ukara. Pored manastira prolazi vijugav put, koji se sa zapada, od sela Siokovca, sputa do dna klisure, gde izbija do kamenitog visa arenika, pod kojim lei Joaniki Prnjavor, okruen kamenolomom.

Crkva manastira Joanice je mala graevina, sa dve kupole, koja je prvobitna bila posveena Svetom Dimitriju, ali je vie od pre dva veka dobila sadanjeg patrona Svetog oca Nikolu Mirlikijskog. Ova malena zadubina, sa kraja srednjeg veka je predstavljala svetu monaku zajednicu, koja je obitavala u klisuri i brdima oko reke Joanice. Nema pisanih dokumenata o vremenu kada je manastir Joanica podignut. Uprkos svedoanstvu da manastir potie iz 17. veka, legenda kae da je manastir podignut mnogo ranije, u 14. veku, tokom vladavine Kneza Lazara. Prvi pisani dokument o manastiru Joanici potie iz 1786. godine. Tokom obnove 1856 1858. godine izgled crkve je znaajno izmenjen, te je u periodu od 1967. do 1971. godine izvrena restauracija. Crkva manastira Joanice je okruena velikom nekropolom, koja svedoi o vievekovnom znaaju ove svetinje. Na kemanim terasama, prema brdu, severno od hrama, nalazi se drveni zvonik, dok je u zapadnom delu manastirske porte stari konak, balkansko-orijentalna jednospratna graevina, sa doksatom i spoljnim stepenitem. Neki dokumenti svedoe da je u prolosti, iza starog konaka, bilo jo nekoliko zgrada veliki koevi, ambari, punica i stambena kua, dok je stari zvonik bio juno od crkve. Oko manastira Joanice se prostiru manastirski posedi, a od korita reke Joanice su novi konak, dva velika ribnjaka, tale i stara vodenica. Iako je manastir Joanica smeten u brdima i umi Crnog vrha, doiveo je teka stradanja tokom svoje istorije duge est vekova. To je bio mogui razlog da se stanovnitvo okolnih sela i Jagodine okuplja u manastiru Joanici, obnavlja ga i ukraava.

Manastir Klisura
Manastir Klisura se nalazi u selu Dobraa, pored puta Arilje-Ivanjica, izmeu kamenitih stena i planina u klisuri reke Moravice, po kojoj je dobio ime. Manastir Klisura je posveen svetim Arhangelima Mihajlu i Gavrilu, a ranije je bio poznat kao manastir Dobraa. Po narodnom predanju manastir Klisuru je podigao u 13. veku neki "dobar ovek" koji je sluio Stefanu i Savi Nemanjiima. Najznaajniji objekat u sastavu kompleksa manastira Klisura je crkva Svetih arhangela Mihajla i Gavrila, relativno malih dimanzija. Crkva manastira Klisure je podignuta u 13. veku u rakom arhitektonskom stilu, po uzoru na tadanju episkopsku crkvu Svetog Ahilija u Arilju. Ima osnovu slobodnog krsta, sa uzdignutom osmougaonom kupolom i pripratom, nesto uom od centralnog naosa crkve, na zapadnoj strani, ispred koje je drveni trem. Pravougaone kapele se nalaze na severnoj i junoj strani polukrune apside. Desetak metara od crkve je zvonik. Po osnovnim graditeljskim i gradjevinskim elementima, manastir Klisura je slian susednoj ariljskoj crkvi, te crkvi u Pridvorici i crkvama manastira Morae i Sv. Trojice u Ovarsko-Kablarskoj Klisuri. Gradjena je kamenom zvanim siga. Unutranjost hrama manastira Klisure prekrivaju freske i ikone, koje su oslikali poznati ikonopisci Simeon Lazovi i Dimitrije Posnikovi. Pored prikaza zatitnika hrama - arhandjela Mihajla i Gavrila, unutranjost manastira Klisura je oslikana predstavama srpskih svetaca i vladara, ali, to je retkost, takodje i prikazima

znaajnih istorijskih linosti i junaka narodne tradicije, opevanih u srpskim epovima. U manastiru Klisura se uvaju umetniki vredne ruske ikone, a majstori duboresci ostvarili su veliki domet u izradi portala. Manastirski kompleks obuhvata crkvu, zvonik, konake, zimsku kapelu i ekonomske zgrade. Manastir Klisura je u srednjem veku bio svojom delatnou usko povezan sa Ariljem, u kojem je u 18. veku bila episkopska stolica (koju je ustanovio Sv. Sava)... Manastir Klisura je stradao u poaru 1688. godine i 1690. zapusteo po velikoj Seobi Srba pod Arsenijem III. Manastir Klisura je bio u ruevinama ceo vek, te je obnovljen 1798. godine. Od 1961. godine, Klisura je enski manastir. Manastir Klisura ima istorijsku, arhitektonsku i umetniko-spomeniku vrednost i svedoi o karakteristinom umetnikom stvaralatvu i kulturnim prilikama u jugozapadnom delu Srbije. U manastiru Klisura se na dan manastirske slave odrava veliki narodni sabor, na koji dolaze posetioci iz moravikog, ariljskog i dragaevskog kraja.

Manastir Koporin
Manastir Koporin je smeten u dolini Koporinskog potoka i podnoju Koporinske kose, u ataru Velike Plane. Manastirski kompleks Koporina sainjavaju crkva Svetog Stefana, zvonara sa prostorom za prodaju svea i drugih relikvija, konaci sa salama za smetaj gostiju, ekonomske zgrade, izvor lekovite vode, bata, njive, vinogradi i ume. Manastir Koporin je zadubina despota Stefana Lazarevia-Visokog /1376. - 1427./, sina Kneza Lazara i Knjeginje Milice, sa poetka 15. veka. Manastir Koporin je znaajni kulturni spomenik srednjovekovne Srbije, nastao u spomen pobede njegovog ktitora, Stefana Lazarevica u bitci na Angori /1402/ i izlaska zadubinarove sestre Olivere iz sultanovog harema, koja se ubrzo zamonaila. Manastir Koporin je posveen prazniku prenosa motiju apostola, prvomuenika i arhidjakona Svetog Stefana, koji se 1. avgusta slavi kao letnji Sveti Stefan. Crkva manastira Koporina je podignuta 1415. godine, za vreme vladavine despota Stefana Lazarevia, koji ju je namenio za svoje grobno mesto. U najezdi Turaka je manastir Koporin poruen i opljakan, te je obnovljen tek 1880. godine. Zadubinar je naslikan medju stojecim figurama u donjoj zoni, uz iji portret je sauvan natpis sa titulom despotskog dostojanstva, koju je stekao nakon bitke kod Angore 1402. godine. Ratnik po dunosti, viteki obuavan i vet u komandovanju, diplomata, po opredeljenju pesnik, irokog obrazovanja, Stefan Lazarevi je bio jedan od najuglednijih od dvadesetetvorice vitezova /ritera/ Zmajevog reda, veoma potovan i uvaen meu evropskom vlastelom. Posedovao je ogromnu biblioteku u kojoj je, osim slovenskih i pounih tekstova, bilo filozofskih spisa i knjiga iz istorije i poezije na grkom i latinskom. Bio je plodan

knjievnik, prevodilac i umetnik. Njegova dela su "Zakon o rudnicima", "Pohvalno slovo Knezu Lazaru" iz 1403. godine i natpis na mermernom stubu na Gazimestanu, a najznaajniji knjievni rad je poetska poruka "Slovo ljubve" iz 1409. godine, koji je jedan od najlepsih tekstova srpske knjievnosti. Svetinja manastira Koporin je od 1932. do 1958. godine bila muki opteiteljni manastir, a od tada i danas enski. 1977. godine je u centralnom delu manastira Koporina /naosu/ pronadjen grob sa zemnim ostacima za koje se pretpostavlja da pripadaju Strefanu Lazareviu. ivot u manastiru Koporin sa svetim motima Stefana Lazarevia se otvara dva puta godinje - na dan njegove smtri /01. avgusta/ i na dan slave manastira Koporina / 15. avgusta/. Postoje mnoge legende o nastanku manastira Koporin, ljupkog duhovnog mesta u teko pristupanom kraju...

Manastir Kovilje
Na obroncima Golije i Javora, u dolini reke Nonice, u Starovlakom selu Smiljevac, na mestu koje kao da je Gospod izabrao, kako bi sa visoke stene gledao reni tok, na 25 km jugozapadno od Ivanjice, nalazi se koviljska svetinja, manastir posveen Svetim Arhanelima Mihajlu i Gavrilu. Prvi pomen o manastiru Kovilje nalazi se u Kruevakom Pomeniku iz 1606. godine. Manastirsku celinu sainjavaju dve crkve: Svetog Arhanela Gavrila /naslonjena na peinu-stenu/ i kasnije sagraena crkva Svetog Nikole /iz 1644. godine/. Crkva Svetog Arhangela se jednim delom naslanja na stenu i pripada tipu peinskih crkava isposnikog tipa. To je jednobrodna graevina sa oltarskom apsidom, iji je pod izraen od lepo oblikovanih blokova belog i crvenkastog mermera sa planine Radoelo. Freske manastira Kovilje iz 13. veka su sauvane u delovima, najbolje su ouvani likovi svetitelja, meu kojima je Isus Hrist Pantokrator. Smatra se da je manastir Svetog Arhanela Gavrila nastao s kraja 12. i poetkom 13. veka, sudei po ostacima ivopisa i predanja. Tokom svoje burne istorije, Manastir Kovilje je zauzimao vano mesto u duhovnom, nacionalnom i politikom ivotu pravoslavnog naroda Starog Vlaha i bio je mesto gde je osnovana jedna od najstarijih kola u Srbiji. Spaavajui narod koji je naputao svoja ognjita, beei ispred turskog zuluma u severnu krajeve, zajedno sa njima je stradala i svetinja manastira Kovilje. Odavde potiu predstavnici starovlakog kraja koji su se nastanili u bakoj ravnici i uvajuci davna predanja i tople uspomene na svoj kraj i koviljsku svetinju, u blizini sela Kovilja u Bakoj, podigli crvku posveenu Svetom Arhanelu. Danas Manastir Kovilje predstavlja znaajni duhovni,

kulturni i liturgijski centar koji izaziva divljenje. Nakon 200 godina je ovde obnovljeno monatvo.

Manastir Kumanica
Manastir Kumanica se nalazi izmeu Prijepolja i Bijelog Polja, 13 kilometara od Brodareva, te se do njega stie prelaskom granice izmeu Srbije i Crne Gore. Nalazi se u selu Vrbnica, na poetku klisure reke Lim, sa desne strane eleznike pruge koja povezuje Beograd i Bar. Manastir Kumanica je posveen Svetom arhistratigu Gavrilu. Prvo pisano pominjanje manastira Kumanice vezuje se za 1514. godinu. U ruevinama manastira Kumanice su sauvani delovi ploa za koje se pouzdano tvrdi da potiu iz razdoblja od kraja 13. do sredine 15. veka, ali je prostor na severnoj strani manastira nazalost uniten pri gradnji eleznice, pa je pouzdanije datovanje prvobitne crkve onemogueno. Pretpostavlja se da je zlatno doba ivota manastira Kumanica bilo u drugoj polovini 16. i tokom 17. veka. Pretpostavlja se takoe da je manastir Kumanica doiveo uruavanje i zaputenje u drugoj polovini 18. veka. Dugo vremena je manastir Kumanica bio razruen i naputen. Aleksandar Deroko (na poznati istoriar umetnosti, arhitekta) je 1926. godine zatekao manastirsku crkvu Kumanice u ruevinama. Tada su izvrena prva snimanja i napravljen je crte osnove crkve, a kasnije je (1933. godine) dopunio ore Bokovi, pretpostavljajui da crkva Kumanice potie iz 16.-17. veka. Poreklo imena manastira Kumanica nije najjasnije. Prema nekima ime Kumanice potie od monaha pobeglih iz Kumanova, dok je Deroko smatrao da potie od imena Kumanaca, Bugara. Meutim, najrasprostranjenije je miljenje da je ime manastira Kumanice vezano za vlastelinsku porodicu Kumanci ili Kumaniii, koja je poticala iz ovih krajeva. U manastiru Kumanica se uvaju moti Svetog Grigorija Kumanikog, po legendi srpski prosvetitelj i bivi arhiepiskop", od koje potie od svete i bogoizabrane loze Nemanjia". Ovo nije mogue istoriografski potvrditi i veruje se da je odraz legende. Kult Svetog Grigorija Kumanickog je i danas veoma snaan kod vernika ovog kraja. Ovde su do turskog ruenja cuvane moti Svetog Haralampija, velikog borca protiv kuge, koja je u srednjem veku harala ovim krajevima. Manastir Kumanica je obnovljen i osveen 12. novembra 2000. godine. Manastir Kumanica je jedno od retkih svetilita u svetu, gde se na dan Svetog arhangela Mihajla,

koji se proslavlja 26. jula, svake godine okupi mnogo pripadnika razliitih vera, koji veruju u isceliteljsku mo motiju svetitelja. Nedavno je sagraden lep konak manastira Kumanica, koji predstavlja prijatno utociste hodocasnika i ljubitelja duhovnosti.

Lazarica
Crkva Svetog Stefana u centru grada Kruevca je zadubina kneza Lazara, visokopotovanog srpskog velikomuenika, koji je viteki stradao u Kosovskoj bitci 1389. godine. Po svom ktitoru, u narodu je poznata kao Lazarica. Lazarica je nastala kao dvorska crvka u okviru utvrenog grada Kruevca, glavnog grada najvanijeg srpskog vladara toga doba, koji je vladao teritorijom dolina Zapadne i June Morave i severnim delom Srbije. Nastao na utvrenom uzvienju, grad Kruevac je nosio ovu titulu do 1403. godine, kada je Stefan Lazarevi, sin kneza Lazara, svoje sedite prebacio u Beograd. Tano vreme izgradnje Lazarice je ostalo do danas neutvreno. Neki istraivai smatraju da je crkvu Lazaricu knez Lazar podigao oko 1375. godine, dok neki govore da ju je gradio zajedno sa gradom Kruevcem, tek po roenju sina Stefana 1374. godine i stoga je posvetio Svetom Stefanu. Lazarica se stoga nalazi u okviru utvrenog grada, gde zauzima centralno mesto i znaajno se razlikuje od skromnih manastirskih graevina tog vremena. Tokom istorije je Lazarica stradala pri napadu sultana Muse 1413. godine koji je harao ovim krajevima. Tokom turske vladavine je Lazarica sasvim opustela. Bez krovnog pokrivaa i u ruevinama, Lazarica je odolevala do treeg austro-turskog rata 1739. godine, kada je oslikana. Naalost u 1791. godini je Lazareva zadubina sluila kao turski barutni magacin. 1833. godine je, nakon osloboenja grada Kruevca od turske vlasti, Lazarica obnovljena po nalogu Kneza Miloa Obrenovia, a 1843. uz pomo porodice Karaorevi. Crkva Lazarica je jedan od najlepih primera "moravskog arhitektonskog stila". Graena je od opeke i kamena tesanika, sa malim koliinama maltera. Skulpturna dekoracija na veselim i kitnjastim fasadama Lazarice je veoma bogata, jer je u skladu sa svetovnim ivotom na vladaoevom dvoru. Bogata kamena dekoracija Lazarice se nalazi na brojnim jednodelnim i dvodelnim prozorima i rozetama izuzetne lepote i ogleda se u bogatstvu geometrijskih ornamenata, ivotinjskih i biljnih motiva i dekorativnim prepletima pod znaajnim uticajem romansko-gotskog stila.

Manastir Mala Remeta


Manastir Mala Remeta, sa crkvom posveenom Pokrovu Presvete Bogorodic, se nalazi u blizini Vrdnika, jugoistono od manastira Jaska. Manastir Mala Remeta je nastala krajem srednjovekovnog perioda kada su monasi iz Manastira Raa osnovali manastir, nakon prelaska Drine. Postoji legenda da je manastir Mala Remeta nastao kao poklon Kralja Dragutina. U 16. veku je manastir Mala Remeta posedovao znaajno imanje. Manastir Mala Remeta je stradao krajem 16. veka, da bi svoj sadanji izgled dobio obnovom, koja je zapoeta 1739. godine, koju su vodili monasi manastira Raa. Crkva manastira Mala Remeta je jedna od najlepih crkava meu frukogorskim manastirima. Ugovorom o gradnji manastira Male Remete je utvreno da majstori iz Soluna urade svetinju najlepe to umeju. Crkva manastira Mala Remeta je krstoobrazne osnove, u srpsko-vizantijskom stilu. Crkva manastira Mala Remeta, sa polukrunom apsidom i ivopisnim fasadama od pritesanog kamena i tesanih dekorativnih plastinih elemenata je zavrena 1739. godine. Freske su slikane 1910. godine a ikonostas potie iz perioda od 1757 1759. godine. Konak manastira Mala Remeta je uniten u Drugom svetskom ratu.

Manastir Lepenac
Manastir Lepenac se nalazi u blizini naselja Brzee, na desnoj obali Rasine, u ataru sela Lepenac. Manastirska crkva Lepenca sa poetka 15. veka je verovatno zadubina Radia Postupovia, jednog od najmonijih elnika vlastele Stefana Lazarevia, visokog oblasnog kneza drave ura Brankovia. Manastir Lepenac je posveen Svetom Stefanu. Crkva manastira Lepenac je imala osnovu saetog trikonhosa sa pripratom i kube koje je trebalo da poiva na pilastrima. Sve apside manastira Lepenac su spolja viestrane, iznutra

polukrune. Zanimljivo je da manastir Lepenac svojom duinom od preko 20 metara, predstavlja jednu od najveih gradjevina moravske kole. Stariji nain zidanja, po uzoru na spomenike moravske kole sauvan je u visini manastira od oko 2 metra. Verovatno je sredinom 16. veka nastavljena gradnja koja je dala dananji izgled manastira. Do manastira Lepenca se stie stazom kroz umu u duini od ca 700 metara, koja vodi od reke Rasine. U blizini Brzea, na putu za Kopaonik, u samom Nacionalnom Parku Kopaonik, nalazi se svetilite Metoe iz 3. veka, sa crkvicom i gejzirom. Treeg jula na dan Sv. Metodija, praznik je u Brzeu i celom kopaonikom kraju. U blizini Kopaonika, na putu prema Gou su ostaci Manastira Milentija iz 14. veka, iji je zadubinar bio takoe elnik Radi Postupovi.

Crkva Svete Trojice Gornji Matejevac


Iznad sela Gornji Matejevac, na brdu zvanom Metoh, kao nemi svedog prosloti grada Nia, nalazi se hram Sv. Trojice Rusalije, najlepa stara graevina Nia i Poniavlja, najstarija i najzagonetnija crkva jugoistne Srbije. Sagradjena je po nalogu nekog lokalnog dostojanstvenika u prvoj polovini 11. veka, u vreme obnove vizantijske vlasti na ovim prostorima, tokom vladavine vizantijskog cara Manojla I Komnina (1143.-1180.), nakon pada bugarskog carstva. Obnovljena je za vreme vladavine despota Stevana Lazarevia, poetkom 15. veka. Crkva samuje naputena na zelenilu panjaka, izdignuta iznad prostrane doline, na prvi pogled deluje nadrealno. Stara "matevaka" crkva poznata je meu stanovnitvom kao "latinska crkva", a zovu je i "golema crkva", ili, kako belee prvi istraivai, Sveta Bogorodica Rusalijska ili Trojica Rusalijska . Atribut "Rusalija" u oba naziva upuuje na izuzetnu starost crkve. Po svoj prilici je bila posveena Svetoj Bogorodici, kojoj je dodat naziv Rusalija, ovog puta kao jedan od tri poznata nia enska kulta kod starih Srba. Jo uvek prisutan naziv "Latinska" u njenom imenu, daleko je seanje na dubrovake trgovce, za lokalno stanovnistvo Latine, koji su crkvu koristili u 16. veku. Crkva u Gornjem Matejevcu je jednobrodna graevina u obliku saetog izduenog upisanog krsta, sa kupolom i fasadom od opeke i kamena. Na njenu zapadnu stranu prislanja se kasnije dozidana priprata i zauzima neto manju povrinu od naosa. Od priprate su otkriveni i danas jedino vidljivi ostaci temelja. Na istoku je polukruna oltarska apsida, zasvedena polukalotom. Zahvata celu irinu naosa i nia je od istonog traveja. Unutranjost hrama razdeljena je pilastrima na tri pravougaona traveja nejednake veliine. Naspramni pilastri medjusobno su povezani lukovima, na kojima iznad

sredinjeg traveja, poiva kube. Kube je spolja osmostrano, sa etiri prozora. Istoni i zapadni travej iste su visine i zasvedeni poluobliastim svodovima, oslonjenim na bone prislonjenje lukove. Spoljna obrada crkvenih fasada sastoji se u primeni vizantijskih motiva u keramoplastinoj dekoraciji. Zidana je naizmeninom upotrebom kamena i opeke, ije su polihromne fasadne povrine oivljene keramoplastinim ukrasima i slepim arkadama, koje oslikavaju unutranji sklop graevine. Ralanjivanje apside vencem "na zub" poredjanih opeka, "elijast" sistem zidanja, kao i uzidana rimska nadgrobna stela, daju posebne ari ovoj skladnoj i ljupkoj graevini. Arhitektonski oblici i znalaki graditeljski postupak, obezbedili su matejevakoj crkvi zapaeno mesto u istoriji vizantijske arhitekture. Svojim prisustvom na ovim prostorima, bila je u vidokrugu graditelja, ija e delatnost proslaviti potonje srpsko graditeljstvo. Minulim putnicima na carigradskom drumu sluila je kao orijentir da su blizu sigurnog konaita. Na prvi istraitelj starina, Mihajlo Valtrovi, u XIX veku, izvetava Srpsko ueno drutvo o dragocenom spomeniku koji "predstavlja strogo izveden vizantijski stroj". Crkva je jednostavna jednobrodna graevina sa kupolom i polukrunom apsidom. Veto postavljena na visu, crkva izgleda vea nego to to u stvari jeste. Njena istorija je obavijena velom tame, hiljadugodinjim utanjem hroniara i to je moda razlog zato se niko nije usudio da je ozbiljnije nauno istrai. Podignuta je verovatno u prvoj polovini 11. veka, u vreme povratka vizantijske vlasti u ove krajeve, nakon propasti bugarskog carstva. Posle povlaenja Vizantije, izgleda da je crkva naputena, Srbi je ne prihvataju i tada prvi put biva preputena zubu vremena. Arheoloka ispitivanja pokazuju da je crkva Svete Trojice obnovljena poetkom 15. veka, veruje se da je hram uredio i verovatno posvetio Bogorodici, despot Stefan Lazarevi, koji je od vizantinskog cara dobio priznanje i vladarsku titulu. Ako je to tako, onda je njen drugi zivot trajao dvadesetak godina. Posle propasti despotovine, citava dva veka nema je ni u jednom od, pedantno voenih, turskih popisa. Njen trei vaskrs nastaje sa osnivanjem dubrovake kolonije u Niu, sredinom 16. veka, kada je primorci obnavljaju za svoje obrede. Tada oko crkve Svete Trojice nastaje i groblje, o emu svedoe i neki zapisi putopisaca, izvetaji iz dubrovakog arhiva o nekim vienijim diplomatama i trgovcima, kojima se dogodila nesrea ili su usput naprasno preminuli i tu sahranjeni. Crkva i groblje su korieni neto vie od jednog veka, potom je hram ponovo naputen. Kao seanje na Dubrovane-katolike, ostao je narodski naziv Latinska crkva. Vek kasnije, u Niu i okolini nije bilo nijedne hrianske crkve, ili su bile spaljene i poruene ili pretvorene u damije, konjunice i kasarne. Ipak, verski ivot nije prestao, sudei po crkvenim hronikama, postojalo je nekoliko skrivenih i zakamufliranih crkvica. Pretpostavlja se da je crkva na matejevakom brdu tada tajno obnovljena i posvecena Sv. trojici, kako je bila najveca prozvana je Golema. Ne zna se pouzdano koliko je dugo sluzila, ali kada je 1838. izgradjena nova crkva u centru Gornjeg Matejevca, Bogorodica Rusalijska, Latinska, Golema ili Trojicka crkva gubi definitvno na znacaju. Okolina hrama ozivi samo u junu, na Svete trojice. Do skora, na bocnom zidu crkve je bila spomen tabla sa obavestenjem da je "U ovoj kuci (?!) osnovan...partizanski odred". Ta tabla na Latinskoj crkvi, stajala je tri decenije i najzad je skinuta, postavljena je na posebno postolje. Kada se ugleda iz daleka, hram Svete Trojice gotovo da doziva, magnetski privlai,

zaarani gledate da ga ne izgubite iz vida, da vam tek tako magija ne nestane. Iz sela se do njega mora peke, ko ne izgubi dah od penjanja, izgubie ga od velianstvenog pogleda koji se prua na sve strane. ta je Rusalija? Atribut Rusalija koji hram Sv. Trojice nosi, upuuje na izuzetnu starost ove crkve. Ovoj rei se pripisuje strano, neslovensko poreklo. Dolazi od latinske rei rosaria, rosalia, pascarosata, pascha rosarum. Svetkovanje Rozalija, praznika rua, iz antikog Rima prenelo se na balkanske hrianske narode. Ovu pagansku svetkovinu hriani nastavljaju da praznuju, poistoveujui je sa hrianskim praznikom Duhova (Sv. Trojica), koji se slavi istih dana. Rusalija dakle nije paganski naziv ve onaave Duhove, ili ruini Uskrs, hrianski praznik. Duhovi su hrianska proslava silaska Duha Svetoga na apostole u Jerusalimu, 50 dana nakon Hristovog Uskrsnua. Odatle i izraz Proslava Pedesetnice, Pentekoste itd. Slavi se i kao dan "roenja Crkve" budui da Dela Apostolska donose da su apostoli puni Duha Svetoga govorili tako da su ih mogli razumeti ljudi svih naroda i jezika, a mnotvo se "dalo krstiti te su primili Duha Svetoga". Inae to je i jasno otvaranje spasonosnog poslanja Crkve prema svima a ne samo prema Jevrejima. Ovaj dan je i praznik sv. Trojice, Boga Oca, Boga Sina i Boga Duha Svetog . "Duhovi" je doslovce preuzeto iz staroslavenskog, gdje je to genitiv jednine, a zapravo se odnosi na Duha Svetog koji je jedan, a ne na vie duhova kako se to odomailo u imenu koje ovaj praznik danas nosi. Ipak, ovaj praznik se, kao i mnogi drugi hrianski praznici pomeao sa neznaboakim obiajima i verovanjima u Rusalke. Ko su rusalke? Rusalke su postale personifikacija Rusalija. Narodna etimologija (ruslo, potok, tok vode) ih dovodi naroito u vezu sa vodama. Postoji narodno verovanje da su rusalke nastale od utopljenih djevojaka. Po predanju, veito su mlade i lepe, sa dugim raspletenim riim kosama sputenim niz lea. Ako bi neko uo pesmu rusalki, ili ako bi ih kako ugledao pri igri, namah bi onemeo. Rusalke takoe i primamljuju i dave ljude, kojima nisu ba naklonjene. Najjae sredstvo protiv rusalki je pelin, a koristan je i bijeli luk. Njihovo je ime oevidno zamenilo ime vila. Kao i vile one ive po vodi, poljima i umama. Narod ih se boji, osobito nedelje posle Duhova. U nekim predelima njihov se kultus vezuje za kultus mrtvih. Veruje se, da su to due devojaka umrlih pre venanja.

Manastir Mileeva
Manastir Mileeva se nalazi u jugozapadnoj Srbiji, na reci Mileevki, 6 km od Prijepolja. Manastir Mileeva je zadubina Kralja Vladislava /1234 - 1243/, unuka Stefana Nemanje i etvrtog naslednika uvene vladarske loze. Manastir Mileeva je 1236. godine postao drugi najznaajniji manastir srpskog srednjovekovnog kraljevstva, kada su u njega, tokom vladavine Kralja Vladislava, iz Trnova u Bugarskoj, prenete svete moti Svetog Save. Originalna arhitektura crkve manastira Mileeva pripada monumentalnoj rakoj arhitektonskoj koli, koju odlikuje sklad izmeu vizantijske arhitekture i romanikih elemetana. Mileeva je izvedena po uzoru na manastir Ziu /zadubinu Kralja Stefana Prvovenanog, oca Kralja Vladislava/, ali su graditelji bili slabije umetnike sposobnosti. Jednobrodni centralni deo manastira Mileeva se iri od zapada prema istoku, tako da je istono krilo praktino potpuno izostavljeno, to je dalo tri oltarske apside koje se naslanjaju na istoni zid pokriven kupolom. Crkva manastira Mileeva je jednobrodna graevina sa dve nie pevnice, iroke centralne apside i dve manje apside. Zapadna kupola i zvonik na ulazu u manastir Mileeva su dograeni u 19. veku. 1377. godine je u Manastiru Mileeva, nad grobom Svetog Save, najveeg srpskog svetitelja, krunisan bosanski Kralj Tvrtko. 1466. godine je velikodostojnik Stjepan Vuki Kosaa Trtku preuzeo titulu Hercoga Svetog Save, ime je ovo podruje proglaeno Hercegovinom - zemljom hercoga". U 15. veku je Manastir Mileeva bio sedite bosanskog pravoslavnog vladike. Budui Veliki Vezir Otomanskog Carstva, Medmed Paa Sokolovi je ovde uio, pre nego je iz svoje porodice odveden u tursku slubu. Njegov brat, Makarije Sokolovi, koji je 1577. godine postao srpski patrijarh je takoe ovde uio. U 16. veku je u Manastiru Mileeva radila tamparija, ije su liturgijske knjige bile rasprostranjenje srpskim zemljama. Sledeeg veka je Manastir Mileeva doiveo svoju najveu nesreu, kada su 1594. godine iz njega odnete svete moti Svetog Save u Beograd i spaljene na Vraaru, zbog odmazde prema srpskim ustanicima. 1688. godine je nova nesrea pogodila Manastir Mileevu, kada je spaljen i teko oteen. Prvu obnovu je Manastir Mileeva doiveo u vreme kada je Makarije Sokolovic bio srpski patrijarh. Tokom 19. veka je Manastir Mileeva bio naputen, da bi ga stanovnici Prijepolja obnovili tek 1863. godine, od kada ima dananji izgled. Freske Manastira Mileeve predstavljaju najvii domet evropskog slikarstva 13. veka. Slikarstvo Mileeve odlikuje dva osnovna obeleja - neobian raspored fresaka u naosu i njihov vrhunski umetniki kvalitet, koji ga izdvaja od fresaka srpske, ali takoe i vizantijske umetnosti 13. veka. U hronolkom redosledu, sa desne na levu stranu, te od poda do vrha, odreene scene su postavljene potpuno razliito od njihovog uobiajenog poloaja. Grki freskopisci su morali prilagoditi svoj rad rakom arhitektonskom stilu svetinje i preneli su u Mileevu, u fresko-tehniku, stil slikarstva kakav se negovao u vizantijskim mozaikim radionicama grada Svetog Dimitrija. Stoga je scena Priee apostola prikazana na zapadnom zidu ispod oltara, umesto u glavnoj oltarskoj apsidi. Scene Skidanje sa krsta i Silazak u pakao su naslikane na junom zidu ispod kupole, dok je Roenje na severnom zidu. Na severnoj strani priprate Mileseve su prikazani svi

predstavnici dinastije Nemanjia do Kralja Vladislava - on je naslikan poslednji sa leve strane, sa modelom svoje zadubine u rukama, sledei do njega je njegov stariji brat Radoslav i dalje njihov otac, Kralj Stefan Prvovenani, sa skiptrom u ruci. Svetake figure Vladislavljevog ujaka, Svetog Save i njegovog dede, Stefana Nemanje /ija je polovina portreta unitena tokom obnove manastira/, nastavljaju ovaj red velikodostojnika dinastije Nemanjic prema Istoku. Svi likovi su potpuno realni, za ta su freskopisci pokazali veliki interes, te se ovi portreti vladara ubrajaju u njihove najvernije prikaze. Takoe, ovde je jasna namera oslikavanja psihofizikih obeleja svakog prikazanog vladara. Ovo je prvo predstavljanje loze Nemanjia na zadubini, od kada je u svim kasnijim zadubinama Nemanjia, oslikavanje vladarske porodice postalo uobiajeno. Okrenuta prema lozi Nemanjia je naslikana osnivaka kompozicija - Bogorodica vodi Kralja Vladislava sa modelom svoje zadubine Mileeve ka Hristu. Iznad ove scene, na junom zidu zapadnog broda crkve je uvena kompozicija Sveti svedoci na Hristovom grobu" sa freskom Belog anela, koji je kasnije postao jedno od obeleja Srbije i Srba. Ovde takoe, kao i na ostalim portretima, vidimo jasno izraene oi i mile izraze lica impozantno prosvetljenog duevnog stanja. Freske sa tamnom pozadinom oponaaju mozaike ijoj izradi ne pogoduje otra klima ovog kraja. Freske na unutranjosti priprate koje predstavljaju Strani Sud su slabo vidljive, jer su teko oteene tokom opsade u Drugom Svetskom Ratu, kada je Manastir Mileeva korien kao konjunica. Najstarija od ouvanih zgrada mileevskog kompleksa prema severu je konak, koji je izvanredan primer moderne balkanske arhitekture. Zatvarajui kanjon reke Mileevke, na visokoj steni na oko 2 km od Manastira Mileeva, stoji srednjovekovno utvrenje Mileevac, poznat i po imenu Hisardik. Ovde je bilo sedite regiona Crna Stena, ali je mnogo znaajnija njegova uloga odbrane Manastira Mileeva, kao i vanog srednjovekovnog puta koji je povezivao Prijepolje sa Skopjem. On je nepravilne osnove, podeljen na gornji i donji deo. Tri kule i jaki zidovi jo uvek nadvisuju kraj, dok je ostatak utvrdjenja Mileevac u ruevinama i samo delimino ouvan. Dobro ouvano prirodno okruenje pridodaje sjaj i lepotu manastiru Mileevi. Najbliom okolinom manastira Mileeve dominira kanjon reke Mileevke, kao i srednjovekovne isposnice, visoko iznad reke. Celokupno podruje manastira Mileeva je zatieno kao prirodni, kulturni i istorijski kompleks.

Ovarsko-kablarski manastiri
Na uskom geografskom prostoru, nedaleko od aka, u klisuri Zapadne Morave, zaklonjena otrim liticama Ovara i Kablara, smetena je velika grupa srednjovekovnih manastira, u narodu nazvana " Srpska Sveta Gora ". Veinu ovarsko-kablarskih manastira su u udaljenom planinskom podruju podigli monasi prognani sa Svete Gore, beei od Turaka i prvi put se spominju u 15. veku. Ovarsko-kablarski manastiri su imali veliki istorijski znaaj za stanovnistvo ovog kraja, dok danas predstavljaju izvanrednu kulturno-umetniku vrednost Srbije. Danas u predivnoj klisuri Zapadne Morave ima 10 ovarsko-kablarskih manastira. Na levoj strani zapadne Morave, pod Kablarom su Blagovetanje, Ilinje, Jovanje, Nikolje i Uspenje, a pod Ovarom su Vavedenje, Vaznesenje, Preobraenje, Sv.Trojica i Sretenje. Najznaajniji manastiri Ovarsko-kablarske klisure su struno konzervirani i zatieni kao spomenici kulture od velikog znaaja za istoriju i kulturu Srbije.

Crkva Svetog ora Oplenac


Topola je varoica udaljena 72 km juno od Beograda. Oplenac je istorijsko mesto srpske i jugoslovenske dinastije Karaorevi, koja je naizmenino vladala Srbijom, smenjujui se sa dinastijom Obrenovi, nakon to su Srbija i Balkan osloboeni od Otomanske vievekovne vlasti, kao i pre Drugog svetskog rata, tokom koga je komunistika partija dola na vlast i Jugoslavija postala republika. Danas je Topola poznata kao mesto u kome se nalazi spomenika celina i istorijsko-memorijalni kompleks Oplenac /nazvan po uzvienju koje dominira iznad grada/ u kome su sahranjeni svi lanovi kraljevske porodice Karaorevi. Time je Oplenac u srcima svih srpskih monarhista. Oplenac obuhvata Mauzolej Karaorevia - crkva Svetog ora koja je zadubina Kralja Petra I Karaorevia, prostrani raskono ureeni park, vilu Kralja Aleksandra I Karaorevia, vilu kraljice Marije, kuu kralja Petra, hotel "Karaore", vinograde i kraljevske podrume. U Mauzoleju na Oplencu, tj. velianstvenoj petokupolnoj Crkvi Svetog ora, koja je graena po projektu arhitekte Koste Jovanovia, dominiraju mozaici izvanredne lepote koji pokrivaju povrinu od 3500 m2. Na mozaicima se nalazi ak 725 slikanih kompozicija sa 1500 figura iz ezdesetak srpskih manastira i crkava. Arhitektonska

vrednost Oplenca je u monumentalnom srpsko-vizantijskom stilu gradnje crkve Svetog ora, koja je obloena belim mermerom sa Venaca. Voa Prvog srpskog ustanka ore Petrovi, poznatiji po nadimku Karaore je roen u oblinjem selu. Nakon poara 1804. godine, koji su podmetnuli Turci u znak odmazde zbog srpskog ustanka, Karaore gradi odbrambenu rezidenciju u Topoli, koja postaje sedite srpskog ustanitva. U lepom parku, nekadanjeg trospratnog utvrenja, neprobojnih zidova i majunih prozora, stoji spomenik voi Karaoru, dok je Karaoreva rezidencija pretvorena u Muzej.

Peka Patrijarija
Peka Patrijarija je jedna od najznaajnijih srpskih srednjovekovnih svetinja. Manastirski kompleks Peke Patrijarije smeten je na samom ulazu u Rugovsku klisuru, u blizini Pei, du reke Peke Bistrice. Naziv grada Pei verovatno potie od starog srpskog naziva za peinu i nastao je po imenu oblinjih isposnica koje su od 12. veka koristili srpski monasi kao mesto za svoje molitve. U srednjem veku je ovo podruje bilo jedan od najznaajnijih puteva koji su povezivali unutranjost Balkana sa Jadranskim morem. Peka Patrijarija - jedinstveni kompleks etiri srednjovekovne svetinje je sluio kao mesto okupljanja duhovnih i obrazovanih ljudi i talentovanih monaha naklonjenih umetnosti, koji su vekovima uvali i ukraavali centar Srpske Arhiepiskopije. Zahvaljujui njenom istorijskom znaaju, Peka Patrijarija ostaje sedite srpske duhovnosti i mauzolej srpskih arhiepiskopa i patrijarha. Crkva svetih Apostola je bila sagraena pod arhiepiskopom Arsenijem I, /naslednikom Svetog Save/, u treoj dekadi 13. veka, kada je Patrijarija iz ie bila prebaena u Pe, planinsku isposnicu na ivici plodnog platoa Metohije. Crkva svetih Apostola je najstarija crkva Peke Patrijarije, planirana i sagraena po planu Svetog Save, oslikana freskama 1250. godine. Crkva svetih Apostola predstavlja jedinstvenu sponu izmeu rakog i srpskovizantijskog stila gradnje. Spolja je Crkva Svetih Apostola bila omalterisana i obojena tamo-crvenom bojom /vinja-crveno/, poput manastira Zia. U grupi prema severu nalazi se Crkva Svetog Dimitrija, sagraena pod arhiepiskopom Nikodimom 1320. godine, dok je arhiepiskop Danilo II sagradio Crkvu Svetih Arhangela, posveenu Bogorodici Odigitriji i u junom delu kompleksa malu Crkvu Svetog Nikole. Monumentalna Peka priprata sa tornjem podignuta je pod arhiepiskopom Danilom II du prednje strane triju srednjovekovnih crkava i u vreme gradnje je predstavljala najvii nivo graevinarstva. U

vreme arhiepiskopa Joanikija 1345. godine je oslikana Crkva Svetog Dimitrija. Restauracija i oslikavanje Crkve Svetih Apostola izvedene su kasnije, u 14. veku. Freske potiu iz razliitih perioda i celokupna istorija srednjevekovnog zidnog slikarstva nalazi se na zidovima Pekih svetinja. Freske Crkve Svetih Apostola, monumentalnog kvaliteta i preovladavajue tamnih boja, pripadaju najznaajnijim ostvarenjima srpskog slikarstva 13. veka. Deisis, monumentalna predstava Hrista na prestolu, kome Bogorodica i Jovan Pretea upuuju molitve u ime oveanstva, naslikan je u oltarskoj apsidi. Ispod je Poklonjenje Jagnjetu - poznati crkveni oci koji se zaklinju, koja je danas unitena. Severni i juni zidovi centralnog dela svetilita predstavljaju Priee apostola. U najvioj zoni se, ba kao i u manastiru Zia, nalazi velika scena Hristovog voznesenja - Hrist na vrhu, dok su Bogorodica, dva anela i dvanaest apostola naslikani na vertikalnom krunom zidu ispod njega. Ispod kupole su scene Silazak svetog duha, Odricanje Svetog Petra od Hrista, Tajna veera i Uskrsnue Lazarevo. Najsloenije, najstarije i monumentalne freske Crkve Svetih Apostola iz 13. veka su svakako scene iz Hristovog ivota, naslikane ispod kupole. U protezisu su u Povorci uglednih crkvenih otaca naslikana dva srpska arheipiskopa - Sveti Sava i Arsenije I. Freske na junim i zapadnim zidovima su verovatno naruene od strane Kralja Milutina, ukljuujui tu i portrete Stefana Prvovenanog i Uroa I kao monaha, originalno deo povorke lanova Dinastije Nemanji. Najistaknutije figure u prvoj zoni crkve Svetih Apostola su izduene predstave Svetih ratnika, sa ivopisnom odeom i mnogo oruja, iji skladni pokreti odudaraju od stila slikarstva 13. veka, koje je odlikovalo monaki i uzdrani ideal lepote. Scena Smrti Patrijarha Joanikija, naslikana iznad sarkofaga u zapadnom delu crkve Svetih Apostola, predstavlja skup svetenstva oko poloenog odra Patrijarha, iza kojih je pozadina koja oslikava Peku Patrijariju i dokazuje da je veta ruka nepoznatog slikara imala veoma realistini pristup u odnosu na staru ikonografiju. Freske Crkve Svetih Apostola su ponovo oslikane u 17. veku, po nalogu Patrijarha Pajsija, dok je novi ikonostas izraen 1722. godine. Veliki broj fresaka su obnovili poznati slikari iz Debra, iz sela Tresone - umetnik Avram i sin Dio, koje su uklonjene u restauraciji 1931. godine. Crkva Svetog Dimitrija je podignuta u periodu od 1317. do 1324. pod arhiepiskopom Nikodimom. Mala po veliini, Crkva svetog Dimitrija ima formu skraenog upisanog krsta sa prostranom kupolom. Crkva Svetog Dimitrija Peke Patrijarije je sagraena unakrsno postavljenim opekama i ciglama. Prilaz je uokviren skladnim kamenim portalom. Joanikije je bio zaduen za slikanje fresaka sredinom 13. veka, koje su bile obnovljene poetkom 17. veka. Freske Crkve Svetog Dimitrija obuhvataju dragocene portrete Svetog Save, Cara Duana, njegovog sina Uroa V, patrijarha Joanikija, kao i vredne kompozicije dva srpska Sabora na zapadnom delu svoda. U drugoj zoni su stradanja i uda Svetog Dimitrija Solunskog. Veliki praznici su predstavljeni u najviim delovima centralnog broda i oltara - Voznesenje Bogorodice, Pentakost, Polaganje Hrista u grob, Mironosice na Hristovom grobu. Prva i najnia zona u oltaru crkve Svetog Dimitrija prikazuje uobiajenu scenu Poklonjene Jagnjetu iz 17. veka, iznad koje je Priee apostola, koje je naslikano u 14. veku, kao i Bogorodica sa dva anela na najviem delu oltarske apside, takoe iz 14. veka. Na bonim zidovima su naslikane scene iz ivota Bogorodice - Roenje Bogorodice /14. vek/ i Vavedenje Bogorodice /17. vek/. Velika predstava Vaznesenja Gospodnjeg je naslikana u kupoli, dok su etiri evangelista, Marko i Luka, 14. vek i Jovan i Matej, iz 17. veka, naslikani na pandantivima lukova. U Crkvi Svetog Dimitrija se u

mermernim, isklesanim sarkofazima uvaju moti patrijarha Jefremija i Save IV. Freske iz 14. veka u Crkvi Svetog Dimitrija su oslikali nepoznati visoko-talentovani grki umetnici, visokog obrazovanja, dok je Georgije Mitrofanovi, najpoznatiji srpski slikar i monah manastira Hilandara, radio obnovu fresaka u 17. veka. Crkva Svete Bogorodice Odigitrije /putevoditeljice/ je sagraena u 13. veku pored junog dela crkve Svetih Apostola. Bila je podignuta pod Patrijarhom Danilom II, da parira crkvi Svetog Dimitrija. Plan Crkve Bogorodice Odigitrije ima formu razvijenog upisanog krsta sa osmougaonom kupolom, poduprtom sa etiri slobodno-nosea stuba. Hram Bogorodice Odigitrije je podeljen u tri uzduzna prostora. Dva prozora na istonoj i juznoj fasadi imaju gotske elemente. Crkva Bogorodice Odigitrije je oslikana 1330. godine. Osteene kompozicije na zapadnoj strani crkve Bogorodice Odigitrije svedoe o injenici da su ovi radovi izvedeni za vreme Danila II. Priprata je podignuta pod arhiepiskopom Danilom II u ranom 13. veku kao antipod trima okolnim hramovima. Najpre je priprata bila otvorena sa tri strane, zahvaljujui njenom rasponu. Nekada je postojalo pet potpornih stubova koji su drali celu masu. Kako je priprata postepeno unitavana i postala nesigurna, svodovni otvori su zazidani restauracijom 1560. godine. Od originalnih fresaka je malo toga ostalo to danas krasi pripratu iz vremena Danila II. Istaknuta je geneologija dinastije Nemanjia, koja poinje sa Stefanom Nemanjom i zavrava se sa Kraljem Duanom. Meu pojedinano naslikanim figurama na priprati istie se predstava Bogorodice Majke. Fasada priprate u Pekoj Patrijariiji je takoe bila oslikana. Pre 1375. godine, nad kamenim prestolom na stubu na ulazu crkve Scetih Apostola je bio naslikan Sveti Sava, ali je bio potpisan kao patrijarh a ne kao arhiepiskop, to je bio njegov pravi rang. Druge freske na svodovima Svetih Apostola su naslikane 1565. godine, posle obnavljanja Patrijarije, pod upravom patrijarha Makarija Sokolovia. Svaki dan Kalendara ilustrovan je sa ukupno 365 figura. Mnogi slikari su tada bili uposleni, ukljuujui monaha Longina, najpoznatijeg srpskog slikara iz druge polovine 16. veka. Crkva Svetog Nikole Peke Patrijarije je mala crkva, podignuta takoe pod arhiepiskopom Danilom II. To je jednobrodna crkva sa trojnim svodom, sagraena od opeka i cigala. Tunelasti svod crkve Svetog Nikola ojaan je lukom oslonjenim na dva stuba. Originalne freskve crkve Svetog Nikole nisu preivele. Kasnije oslikavanje crkve Svetog Nikole iz 1673. godine je uradjeno pod patrijarhom Makarijem. Freske Crkve Svetog Nikole je kreirao Radul, najpoznatiji srpski slikar kasnog 17. veka. Oteena kompozicije na junom zidu crkve Svetog Nikole prikazuju Svetog Nikolu kako vodi patrijarha Makarija Isusu Hristu. Na severnom zidu postoje portreti srpskih svetaca Simeona Nemanje i Svetog Save, kao i arhiepiskopa Arsenija I i Danila I. Tokom rane turske okupacije i rata izmeu Turske i Austrije, kompleks Peke Patrijarije je bio ozbiljno oteen nekoliko puta, te i obnavljan i oslikavan, da bi ponovo zadobio svoju prvobitnu duhovnu i politiku ulogu. Blago bogate riznice Peke Patrijarije je bilo preneto u Graanicu i sakriveno. Godine 1690. patrijarh Arsenije III arnojevi morao je da napusti Peku Patrijariju pred najezdom Turaka predvoenih Tatarom i albanskim napadaima, spasivi se bekstvom za Beograd. Nakon to su Turci zauzeli Beograd, oktobra 1690. godine, patrijarh Arsenije arnojevi je preao u Maarsku, sklonivi se sa oko 30.000 srpskih izbeglica u Budim i Sant-Andreju, mala mesta blizu maarske

prestonice. Turci i Albanci su poharali i oskrnavili crkve Peke Patrijarije, kao i mnoga druga srpska svetilita. Peka Patrijarija je bila naputena u jo jednom ratu sa Turcima, 1737-1739, seobom pod patrijarhom Arsenijem IV Jovanoviem, koji je sa sobom poveo monahe i poneo dragocenosti. Crkve Peke Patrijarije su pretrpele nova oteenja od strane Aslan Pae iz Bosne 1831. Nakon to je Patrijarija Srpske pravoslavne crkve bila ujedinjena 1920. godine, mitropolit Dimitrije je ustolien u Pei za patrijarha, prvi put posle 1766. godine i obnove Srpske Patrijarije. Od tada se svi srpki patrijarsi biraju u Pekoj Patrijariji uz posebnu sveanost i poasti. Peka Patrijarija je pod administracijom samog Patrijarha, te je kao manastirski kompleks osloboena pravosudne nadlenosti regionalne eparhiije. itav kompleks Peke Patrijarije je opasan zatitnim zidom sa pet kula i jednim dodatno utvrenim dononom. Od nekih manastirskih utvrenja i objekata su ouvani samo temelji, koji su i danas vidljivi. Rezidencija u zadnjem delu crkvenog dvorita Peke Patrijarije je podlegla napadu albanskih terorista 1981. godine; restauracije su zapoete 1983., kada su novi konaci bili podignuti, a radovi u severnoistonom delu dvorita su zavreni 1991. Riznica Peke Patrijarije predstavlja jedno od najveih blaga srpske srednjevokovne drave. Pored gubitaka veine dragocenih objekata, sauvana je najstarija knjiga na irilici na itavom Balkanu - "Oktoih Petoglasnika", velianstveni primerak runo pisane knjige, tampane na Cetinju poetkom 1494. godine. Danas su manastiri Peke Patrijarije jo uvek meu najznaajnijim srpskim pravoslavnim centrima u regionu, sa sestrinstvom od 24 monahinje. Bombardovanje Kosova od strane NATO-a 1999. godine je ozbiljno uzdrmaLo temelje crkava, ali sreom one nisu pogoene. Nakon rata 1998.-1999. na Kosovu i Metohiji Peka Patrijarija je postala znaajan centar Srba koji su ostali da ive u ovom kraju. U Pei su jedino ove monahinje ostale, koje ive u svakodnevnoj borbi za ouvanje ovog svetog mesta i pruanju neophodnU humanitarnU pomo susednim srpskim getima u Goradevcu i Osojanu. Pekoj Patrijarsiji takoe pripada metoh u Budisavcima, u blizini Kline, gde su dve monahinje pod stalnom zatitom KFOR-a. Od 2006. godine je Peka Patrijarija deo UNESCO svetske kulturne batine izuzetne vrednosti u opasnosti.

Manastir Poganovo - Svetog Jovana Bogoslova


Manastir Poganovo, sa crkovom posveenom Svetom Jovanu Bogoslovu, podigao je 1395. godine srpski plemi Konstantin Dejanovi Draga, sestri cara Duana. Osnov odlino ouvane crkve malih dimenzija, koji podsea na trolisnu detelinu, ima obeleja moravske arhitekture. Crkva manastira Poganovo je graena od slojeva kamena. Iznad centralnog dela naosa manastira Poganovo je kube, a na zapadnoj strani kula-zvonik. Misteriozno slikarstvo manastira Poganovo, koje su 1499. godine oslikali umetnici iz Severne Grke, ubraja se meu najvia slikarska ostvarenja tog doba na Balkanu. Oko crkve manastira Poganovo se nalazi nekoliko ekonomskih objekata izgraenih u orijentalnom stilu, koje se izuzetno skladno uklapaju u celokupni manastirski kompleks. U manastiru je do I Svetskog rata uvana takozvana "dvostruka ikona", jedna od najlepih ikona s kraja 15. veka. Bila je poklon manastiru Poganovo od strane carice Jelene, ene poslednjeg vizantijskog cara Konstantina XI Paleologa. Danas se ova ikona nalazi u Muzeju ikona u Sofiji. Bugari su za vreme I Svetskog rata odneli u Sofiju i izvrstan ikonostas iz 17. veka. Manastir Svetog Jovana Bogoslova se nalazi 25 km jugoistono od Pirota, na ulazu u divlji i tihi kanjon reke Jerme, jednog od najimpresivnijih predela Srbije. Spokojnom duhu Manastira Poganova znaajno doprinosi njegovo velianstveno lepo i mirno prirodno okruenje, od ije lepote zastaje dah, to njegove posetioce opredeljuje da mu opet dou u posetu.

Manastir Svetog Prohora Pinjskog


Manastir Sveti Prohor Pinjski je jedan od najstarijih srpskih manastira, koji se nalazi na granici sa Republikom Makedonijom, na umovitim obroncima planina Rujna i Kozjaka, na levoj obali reke Pinje, u blizini sela Klenike, 30 km juno od Vranja. Reka Pinja, leva pritoka Vardara, izvire na planini Doganici, protie kroz Trgovite i kod manastira Svetog Prohora Pinjskog prelazi u Makedoniju. Manastir je posveen Svetom Prohoru, koji je proveo svoj monaki zivot u osamljenoj oblasti nagorikih planina. Svetinju manastira Svetog Prohora Pinjskog odredjuje kult Svetog Prohora, jednog od balkanskih pustinjaka iz 11. veka. Njegove mirotocive mosti su tokom proslih vekova cudotvorno izlecile mnoge bolesnike, koji su ga molili da se moli za njih. Legenda o manastiru Svetog Prohora Pinjskog kae sledee: krajem 10. veka, Roman Diogen, vizantijski vojskovoa i lan kapadokijske vojne aristokratije, gonei tokom lova ranjenu srnu koja je kod Prohora nala utoite, sretne starog isposnika, od koga se uplai i pone beati. Vidoviti starac Prohor pozove ga i ree mu da ide u Carigrad, gde e biti izabran za Cara. Diogen ubrzo postade car (Roman IV Diogen, 1068.- 1071.), ali zaboravi na proroka Prohora, zbog ega ga ovaj u snu prekori. Car potrai pustinjaka u peini nagorikoj, pred kojom ga je sreo, ali kako ga ne nae, podie na tom mestu hram i posveti ga velikomueniku Svetom Djordju. Na obroncima planine Kozjak se nalaze isposnica Svetog Prohora, mesto njegovog podvizavanja i smrti, kao i otisci njegovih stopa u kamenu. Fresko-ikona Svetog Prohoga je naslikana na steni u umi, blizu manastira. U 11. veku su manastir Svetog Prohora Pinjskog razorile Osmanlije, a u 14. veku ga je obnovio srpski kralj Milutin, angaujuci svoje dvorske /solunske/ slikare Mihajla i Astrapu. Manastir Svetog Prohora Pinjskog je razoren vie puta, a najveu tetu pretrpeo je 1371. godine od strane Turaka, koji su ga gotovo sravnili sa zemljom. Kasnije, tanije 1817. godine, manastir Svetog Prohora Pinjskog je razruen i od strane Albanaca. Posle osloboenja od Turaka 1878. godine, izgraena je velelepna manastirska crkva, kakva je danas. Nova crkva sa est kupola i zvonik su sagraeni 1898. godine, a opasavali su je ostaci zidova starog hrama. Stari deo crkve manastira Svetog Prohora Pinjskog, odnosno njen severo-zapadni deo ima orijentalnu apsidu. Relikvije Svetog Prohora se uvaju u ovom delu manastira, sto mu daje posebnu kulturnu i duhovnu vrednost. Za manastir Svetog Prohora Pinjskog, jo od vremena Svetog Save, vezano je manastirsko leiliste bolnica i kola. Prvi uitelji bili su monasi i to uglavnom iz Hilandara. Osnovna kola pri manastiru Svetog Prohora Pinjskog osnovana je 1878. godine, a postojale su i bogoslovska i ikonopisaka kola. Freske manastira Svetog Prohora Pinjskog, veoma visokog kvaliteta, naslikane su pred kraj 15. veka, za vreme obnove hrama. Ostatak crkve je oslikao T. Jovanovi iz Kumanova 1904. godine. On je naslikao nekoliko interesantnih kompozicija, sa prikazima igumana i najveeg dobrotvora, koji je zajedno sa narodom iz okolnih sela obnovio manastir. Na junom zidu manastira Svetog Prohora Pinjskog predstavljeni su Staroslovenski pustinjaci-isposnici Jovan Rilski, Joakim Osogovski i srpski sveci, medju kojima je Sveti Knez Lazar.

Lepo ureen manastirski kompleks Svetog Prohora Pinjskog odie duhovnom, spokojnom i toplom atmosferom, zahvaljujui netrulenim motima Svetog Prohora - jednog od najznamenitijih hrianskih svetitelja koje uvaju manastir. Celinu manastira Svetog Prohora Pinjskog predstavljaju dva konaka - konak Kralja Petra I oslobodioca i Vranjski konak, tradicionalna vodenica iz 19. veka, stoletne hrastove ume i mirisne livade vrletnih padina Kozjaka i Rujna, razdvojene plahovitom rekom Pinjom. Najvei deo ambijentalnih vrednosti renog toka Pinje sadri brojne vidikovce, poev od niih delova livada, uma i panjaka, preko terasa i aluvijalnih ravni, do najviih vrhova okolnih planina. Monumentalni Vranjski konak je graevina jedinstvene autentine arhitekture i jedno od najlepih zdanja ovog stila u Srbiji. Izgradio ga je izmeu 1854. i 1862. godine vranjanski trgovac Hadi-Mihajlo Pogaarevi. Vranjski konak manastirskog kompleksa Svetog Prohora, sa ukupnim smetajnim kapacitetom od oko 100 leaja je danas izuzetan turistiko-kongresni centar, zahvaljujui luksuznom smetaju u prostranim sobama i apartmanima, opremljenim autentinim nametajem od drveta i prirodnih materijala, koji sa manastirskim spokojem i belinom fasade ine poseban sklad. Odlinoj organizaciji skupova, sastanaka, prezentacija i drugih dogaaja posebno odgovara moderna, tehniki potpuno opremljena kongresna sala sa 100 mesta, uz 4 posebne klub sale i kabinama za prevodioce. Gostima koji borave u konaku manastira Svetog Prohora Pinjskog, bilo kao turisti eljni upoznavanja raskone kulture, duhovnosti i prirode ovog dela Srbije, kao i organizatorima i uesnicima skupova su na raspolaganju prostrani restoran tradicionalne atmosfere, kao i etno-restoran smeten u tradicionalnoj vodenici iz 19. veka, u kome se slue tradicionalni specijaliteti, pripremljeni tehnikom "ispod saa" - " manastirska bata", "vranjska kluanica", "kisela ljutenica", "leskovaka trljanica", "metohijska tava", "gospodar Jefremovo grne", "hadijski evap", "kozjaki smuk", "beli uvija", "biftek sa nemanjike trpeze", i jo itav niz nesvakidanje ukusnih i zaboravljenih starih srpskih jela. Boravak u manastiru Sv Prohora Pinjskog omoguava mnotvo radno-oputajuih, duhovnih i turistikih aktivnosti i nezaboravnih doivaljaja : romantina i autentina venanja, nezaboravna krtenja, kongresni rad ili sastanak, oputajue i blagotvorne etnje mirisnim livadama i gustim umama kroz ouvanu prirodu Kozjaka i Rujna, razgledanje manastira Svetog Stefana i Svetog Pantelejmona, koji su oblinje duhovne riznice srpske kulture, tihovanje u manastirskoj porti, poseta isposnike peine u kojoj se Sveti Prohor proveo svoj monaki ivot, razgledanje crkve Bogorodiinog uspenja u selu Mrtvici iz 4. ili 5. veka, izlet u Vranje sa razgledanjem kua oca Justina Popovia i Bore Stankovia, razgledanje arheolokog nalazita Kale - Krevica, izlet do manastira Svetog ora u Starom Nagorianu, izlet do Zebrnjaka - spomen kosturnice srpskih boraca uvene Kumanovske bitke, tokom Prvog Balkanskog rata u selu Mlado Nagoriane, razgledanje neolitske megalitske opservatorije Kokino, uranak na travi, planinarenje, sakupljanje lekovitog bilja i umskih plodova, biciklistike ture, ribolov...

Manastir Raa
Manastir Raa, sa crkvom Vaznesenja Hristovog je zadubina srpskog kralja Dragutina Nemanjia iz 13. veka, koja je poruena od Turaka krajem 17. veka. Manastirska crkva Rae je obnovljena 1795. godine po ugledu na crkvu Svetog Ahilija u Arilju. Sagradjena sigom i pritesanim krenjakom, crkva manastira Rae ostavlja utisak paljivog zanatskog rada, koji prati tradiciju rakog graditeljskog obrasca. Osnova crkve manastira Rae, u vidu slobodnog krsta sa polukrunom apsidom je duga 2 metra, dok je popreni deo sa pevanicama irok 13,7 metara. Greben krova na brodu crkve manastira Rae je na visini od 12,5 metara, dok sa kupolom, visina crkve iznosi 20 metara. Oseaju sklada manastira Rae doprinose ikonostas i ivopis u duhu postvizantijskog slikarstva, sa jakim uticajem poznog provincijskog baroka. Ikonostas manastira Rae je 1840. godine izradio poznati karlovaki slikar Georgije Bakalovi. Na impozantnom ramu se vidi 38 ikona u uljanoj tehnici, sa okvirom od rezbarene lipovine. Pored carskih dveri izloen je deo svetih motiju monaha Teoktista, odnosno desna nadlaktica kralja Dragutina Nemanjia. U novom konaku manastira Rae, pred posetiocima se otvara riznica, u kojoj su izloene vredne kopije rukopisa iz 17. i 18. veka. Uz njih stoji maketa Miroslavljevog Jevanelja" (rukopisa neprocenjive vrednosti i najznaajnijeg spomenika srpske knjievnosti iz 12. veka), iji je original, tokom II Svetskog rata sauvao od unitenja iguman Platon Milojevi, zakopavi ga ispod kamenih ploa u oltaru crkve manastira Rae.

Manastir Rakovica
Manastir Rakovica, sa crkvom posveenom Svetom arhanelu Mihajlu je osnovan u vreme vladavine Kneza Lazara, izmeu 1377. i 1385. godine, ali je krajem 16. veka preseljen na mesto na kome se danas nalazi - pored Rakovikog potoka i izmeu brda Pruevica i Straevica. Turci su ga esto pljakali i ruili, te je vie puta obnavljan. Monasi manastira Rakovice su imali znaajnu diplomatsku ulogu u pregovorima tokom Karlovakog mira / 1699. godine/, izmeu Rusije i Turske. Posle poraza austrijske vojske u Drugom Austroturskom ratu /1739. godine/, monasi manastira Rakovica su bili primorani da odbegnu u manastir Veliku Remetu na Fruskoj Gori, poput srpskog stanovnistva, progonjenog od Turaka iz juznih krajeva Srbije. Krajem 18. veka su Turci unistili i zapalili manastir Rakovicu. Nova crkva manastira Rakovice je podignuta 1862. godine u moravskom arhitektonskom stilu. To je jednobrodna gradjevina trolisne osnove, sa dva kubeta. Spoljna fasada je pokrivena debelim slojem maltera, te nije mogue proceniti izgled originalne fasade. Originalni ikonostastas manastira Rakovice je bio od zidne pregrade i obuhvatao je ikone Hrista i Bogorodice. Novi ikonostas baroknog stila, sa elementima klasike je izradjen 1862. godine sredstvima Mihajla Obrenovica. Unutrasnjost crkve manastira Rakovice je ukrasena freskama. Manastir Rakovica uva vredne zbirke ikona i religioznih knjiga. Manastir Rakovica je od svog nastanka imao znaajnu ulogu u religioznom ivotu Srbije, ali i u ouvanju srpskog kulturnog nasledja. Posle Drugog svetskog rata je u manastiru osnovan Beogradski bogoslovski fakultet. Nekoliko lanova srpske kraljevske porodice Obrenovi, ukljuujui osnivaa ove dinastije, Jevrema Obrenovia, su sahranjeni u priprati crkve manastira Rakovica, dok je nekoliko istorijskih linosti 19. veka, sahranjeno u manastirskoj porti. Izvor Svete Petke, lekovitih svojstava se nalazi izvan zidina koje okruuju manastir Rakovicu. NATO bombardovanje 1999. godine je dovelo do ozbiljnih naprslina na manastirskim objektima, ukljucujuci manastirsku crkvu. Njegova Svetost Srpski Patrijarh Pavle je sahranjen u manastiru Rakovica.

Manastir Rakovica
Manastir Rakovica, sa crkvom posveenom Svetom arhanelu Mihajlu je osnovan u vreme vladavine Kneza Lazara, izmeu 1377. i 1385. godine, ali je krajem 16. veka preseljen na mesto na kome se danas nalazi - pored Rakovikog potoka i izmeu brda Pruevica i Straevica. Turci su ga esto pljakali i ruili, te je vie puta obnavljan. Monasi manastira Rakovice su imali znaajnu diplomatsku ulogu u pregovorima tokom Karlovakog mira / 1699. godine/, izmeu Rusije i Turske. Posle poraza austrijske vojske u Drugom Austroturskom ratu /1739. godine/, monasi manastira Rakovica su bili primorani da odbegnu u manastir Veliku Remetu na Fruskoj Gori, poput srpskog stanovnistva, progonjenog od Turaka iz juznih krajeva Srbije. Krajem 18. veka su Turci unistili i zapalili manastir Rakovicu. Nova crkva manastira Rakovice je podignuta 1862. godine u moravskom arhitektonskom stilu. To je jednobrodna gradjevina trolisne osnove, sa dva kubeta. Spoljna fasada je pokrivena debelim slojem maltera, te nije mogue proceniti izgled originalne fasade. Originalni ikonostastas manastira Rakovice je bio od zidne pregrade i obuhvatao je ikone Hrista i Bogorodice. Novi ikonostas baroknog stila, sa elementima klasike je izradjen 1862. godine sredstvima Mihajla Obrenovica. Unutrasnjost crkve manastira Rakovice je ukrasena freskama. Manastir Rakovica uva vredne zbirke ikona i religioznih knjiga. Manastir Rakovica je od svog nastanka imao znaajnu ulogu u religioznom ivotu Srbije, ali i u ouvanju srpskog kulturnog nasledja. Posle Drugog svetskog rata je u manastiru osnovan Beogradski bogoslovski fakultet. Nekoliko lanova srpske kraljevske porodice Obrenovi, ukljuujui osnivaa ove dinastije, Jevrema Obrenovia, su sahranjeni u priprati crkve manastira Rakovica, dok je nekoliko istorijskih linosti 19. veka, sahranjeno u manastirskoj porti. Izvor Svete Petke, lekovitih svojstava se nalazi izvan zidina koje okruuju manastir Rakovicu. NATO bombardovanje 1999. godine je dovelo do ozbiljnih naprslina na manastirskim objektima, ukljucujuci manastirsku crkvu. Njegova Svetost Srpski Patrijarh Pavle je sahranjen u manastiru Rakovica.

Manastir Sisojevac
Manastir Sisojevac, posveen Preobraenju se nalazi u selu Sisevcu, pored izvora reke Crnice. Manastir Sisojevac je sagraen verovatno u osmoj deceniji 14. veka, a prvi put se pominje 1398. godine u povelji kneginje Milice monahu Sisoju, koji se pominje kao ktitor crkve. Po arhitekturi manastir Sisojevac pripada moravskog skoli, sa osnovom trolisne osnove, bez moravskih dekorativnih ukrasa na fasadi. Naos manastira Sisojevca je podeljen na tri traveja, sa kupolom iznad srednjeg dela i pripratom kvadratne osnove. Sve tri apside manastira Sisojevac su spolja sedmostrane, a iznutra polukrune. Fasada manastira Sisojevac je ukraena slepim arkadama i frizom koji se oslanja na jednostavno profilisane konzole. Crkva manastira Sisojevca je bila spolja omalterisana i ukraena slikanom dekoracijom. Freske, koje po ktitorskom portretu despota Stefana Lazarevia, potiu iz doba posle 1402. godine, sauvane su samo u fragmentima. U oltaru su naslikane kompozicije iz Starog Zaveta. U naosu crkve manastira Sisojevca se raspoznaju scene iz ciklusa Hirstovih cuda, Parabola, svetih ratnika u stojeem poloaju i svetitelja, naslikanih u medaljonima. Osamdesetih godina 20. veka je obnovljen centralni deo crkve manastira Sisojevca, a 1993. godine priprata.

Manastir Stara Pavlica


Manastir Stara Pavlica je verovatno podignut u 12. veku, na stenovitom uzvienju iznad desne obale reke Ibar, u selu Pavlica, 8 km severno od Rake. Osniva Stare Pavlice je nepoznat. Veruje se da je manastir Stara Pavlica izgraen u periodu od 1040. do 1150. godine. To znai da je Stara Pavlica nastala verovatno i pre poetka vladavine Stefana Nemanje, zaetnika dinastije Nemanjia.

Manastir Stara Pavlica je jedna od najstarijih svetinja Rake kole. Stara Pavlica dominira krajem iznad reke Ibar, svojom ljupkou i rafiniranim izgledom. Prvi put se Stara Pavlica pominje kao muki manastir i metoh manastira Studenica, u darovnoj povelji Stefana Prvovenanog u 13. veku. Manastir Stara Pavlica je trobrodna crkva, osnove upisanog krsta. Istona strana crkva manastira Stara Pavlica se zavrava sa tri apside : srednja je najvea i trostrana, ostale dve su polukrune. Kube se direktno oslanja na kvadrat lukova, koji nose snani stubovi. Crkva Manastira Stara Pavlica je zidana kamenom i opekom. Bila je u ruevinama, a sada je delimino rekonstruisana, iako znaajno oteena gradnjom eleznike pruge. Na zidovima Stare Pavlice preostala su dva sloja ivopisa, od kojih je mlai iz sredine 13. veka. Mali broj preostalih fresaka u kupoli i na lukovima Stare Pavlice je dosta izbledeo, ali pojedini, bolje ouvani fragmenti potvruju da su freske bile visokog kvaliteta i veoma sline freskama oblinjeg manastira urevi Stupovi. Danas je crkva manastira Stara Pavlica konzervirana.

Manastir Sukovo
Na 18 km istono od Pirota, na putu za Zvonaku Banju, na desnoj obali reke Jerme, u blizini sela Sukovo, u podnoju umovitog brda Carev kamen, smeten je manastir Sukovo, posveen Uspenju Svete Bogorodice. Ovaj manastir je u narodu poznatiji pod imenom Sukovski manastir. Govori se o postojanju svetinje na ovom mestu jo u doba Rimljana, a pominju se i grka dokumenta o seditu sukovske episkopije. Ako se ovome dodaju turski popisi o poreskim zaduenjima, koji pored iznosa globe govore i o izgledu manastira ija je crkva ivopisana 1606. godine, jasno je da je dananji hram manastira Sukovo podignut na temljima starijeg.Tajne i legende o predistoriji manastira Sukovo seu u daleki etvrti vek, to potvrdjuje da je postojea crkva izgraena na temeljima manje i veoma stare bogomolje. Gradnja postojeceg manastira Sukovo trajala je od 1857. do 1859. godine, o emu svedoi natpis iznad prozora na zapadnoj fasadi. Crkva sukovskog manastira je trikonhos sa tri polukrune apside. Zidana je sivim tesanim kamenom naizmenino sa vruim kreom, a pokrivena eramidom. Iznad krova se uzdie visoko osmostrano kube, koga krunie piramida na vrhu. Prva priprata sruila se u vreme Drugog svetskog rata /kau, zbog loeg materijala/, a nova je podignuta 1947. godine. Uskoro e i ova biti zamenjena novom, sigurnijom i primerenijom ovom hramu. esto se istie posebna vrednost ikonostasa manastira Sukovo u pozlaenom duborezu, iji je trei red ikona pao u vreme Drugog svetskog rata. Posebno su znaajne prestone ikone Presvete Bogorodice /poklon manastira Svete Bogorodice iz Visoke Rane/ i svetog Jovana Rilskog, balkanskog pustinoitelja, koji je posebno potovan u ovim krajevima. U manastiru Sukovo su dvadesetih godina prolog veka, boravili monasi ruskog svetogorskog bratstva i mnogo uinili za napredak manastira, a od priloga ruskih emigranata podigli su novu kapelu, zvonaru i konake. Ostala je uspomena na jeromonaha Lukijana, koji je vodio manastir Sukovo tokom okupacije. Sama crkva ivopisana je 1869. godine. Zidna dekoracija predstavlja hronoloki presek istorije Starog zaveta, hrianske i srpske crkve i jedinstvena je po tome to se u njoj nalazi jedina ikona Sv. Bogorodice sa krilima. Istoni zid ispred ulaza u naos manastira Sukovo je oslikan velikom kompozicijom

"Borba dobra i zla". Ikone su slikane u baroknom stilu, ukrasene us izvanrednim duborezom. O postanku manastira Sukovo postoji zanimljivo narodno predanje sa karakteristinom folklornom notom. Na ulazu u pripratu sa leve strane je zajednika grobnica osnivaa obnovljenog manastira, monaha Vinijamina i popa Jovana Madica, potonjeg monaha. Pop Jovan je prvobitno bio sahranjen u porti manastira Sukovo i to mesto je danas obelezeno mermernim krstom. U manastiru Sukovo se danas uva nekoliko vrednih ikona vecih dimenzija i znaajnih starih knjiga. Po sauvanom inventaru iz 1912. g. vidi se da je riznica manastira Sukovo bila veoma bogata. Kada je 1974. godine zapoeta rekonstrukcija krova crkve, oko kubeta crkve pronadjeno je stotinu predmeta od gline raznih oblika i stepena ouvanosti. Re je, uglavnom, o tzv. kitenim stovnama perforiranim testijama sa rozetama, venicima i dekorativno uradjenim delovima oko grlica. Pronadjeni predmeti bili su tesno zbijeni jedan pored drugog u dva reda sa otvorom okrenutim na dole. Gotovo svi predmeti se nalaze u Muzeju Poniavlja u Pirotu. Odlukom episkopa nikog Jovana, 1945. godine manastir u Sukovu postao je zenski. Crkvena slava je Sveta Bogorodica - Mala Gospojina, 21. septembra. Manastir Sveta Bogorodica u Sukovu je pod zastitom drzave od 1968. godine. U manastiru presvete Bogorodice u Sukovu vladika Niki Irinej osvetao je novoizgraeni konak sa sedam kelija za monahe, a ustolien je i iguman ovog manastira. Bratstvo manastira Sukovo dolo je pre vie od dve godine iz manastira Sveti Prohor pinjski. Pre vie od deset godina adaptiran je deo starog konaka i dograeno jo nekoliko prostorija. U novoizgraenom konaku osim kelija nalaze se i radionice i kotlarnica.

Manastir Svetog Nikole Kurumlija


Manastir Svetog Nikole u Kurumliji je prva zadubina Stefana Nemanje, osnivaa slavne Dinastije Nemanjia srednjovekovne Srbije. Manastir Svetog Nikole, smeten u severnom delu grada, uz tok reke Toplice, izgraen je 1168. godine i posveen Svetom Nikoli. Manastir Svetog Nikole je jednobrodna bazilika vizantijskog stila, sa niskom osmostranom kupolom. 1219. godine je postao sedite srpske Eparhije, kada su dograeni narteks i dve kule. U 14.veku je na severnoj strani hrama Svetog Nikole dodata mala kapela. Naalost fresko slikarstvo unutranjosti hrama je nestalo kroz prole vekove. Crkva Svete Bogorodice koju je 1159. godine za monahinje podigla Kraljica Ana Dondolo, ena Stefana Nemanje, je danas samo ljupka ruevina koja svedoi o slavnim proteklim vremenima.

Manastir Svetog ora Temska


Manastir Temsku, sa crkvom posveenom Svetom velikomueniku oru, sagradio je, po narodnom predanju, sestri cara Duana iz porodice Dejanovi, u drugoj polovini 16. veka. Manastir Temska je nazvan po ruevinama starog grada Temca iz 11. veka, koji se nalazio u neposrednoj blizini. Osnova hrama manastira Temska je u obliku trikonhosa, sa polukrunom oltarskom apsidom i niim osmostranim kubetom koje nose lukovi. Na zapadnoj strani manastira

Temska je kasnije dozidana priprata. Crkva manastira Temska je malih dimenzija, zidana belutkom i lomljenim kamenom i prekrivena je kamenim ploama. U crkvi manastira Temska je ivopis iz 1567. i 1654. godine, koji su radili srpski zografi, sa predstavama pustinjaka, ratnika, svetitelja i legendama o ivotu Svetog ora. Posebnu arhitektonsku vrednost predstavlja stari monumentalni konak iz 18. veka, kakav ne nalazimo ni u jednom srpskom manastiru. U periodu od 17. do 19. veka je manastir Temska bio znaajan duhovni i kulturni centar regiona, u ijem konaku je radila manastirska kola, kao jedina obrazovna institucija regiona u 19. veku. Po svojoj arhitekturi, manastir Svetog ora podsea na manastir Poganovo, u dolini Jerme. Manastir Svetog ora u Temskoj se nalazi na desetak kilometaraseverno od Pirota, na samom ulazu u kanjon reke Temtice, 2 km od sela Temska, na putu koji vodi prema Kalni i Knjaevcu, preko Stare planine.

Manastir Tronoa
Tronoa je, po predanju, dobila ime po oblinje tri reice, koje se kod manastira sastaju u jednu. Veruje se da je manastir Tronoa zadubina ene srpskog Kralja Dragutina, Kraljice Katarine /Kataline/, izgraen odmah posle smrti kralja Dragutina /1317. godine/. Time je manastir Tronoa jedna od najstarijih zadubina dinastije Nemanji. Manastir Tronoa je posveen Vavedenju Presvete Bogorodice. Po Tronokom letopisu, manastir Tronou je sagradila kraljica Katarina (negde izmeu 1276. do 1382. godine), ena kralja Dragutina. Manastirska crkva u Tronoi je podignuta kao jednobrodna graevina rakog graditeljskog stila, sa kupolom iznad centralnog dela. Manastir Tronou su Turci mnogo puta napadali, a poruili su ga do temelja krajem 15. veka. Barokni zvonik Tronoe je kasnije dograen, prilikom rekonstrukcija. Poslednji put je Manastir Tronoa oteen tokom Drugog svetskog rata, kada su Nemci opljakali manastirske vrednosti i sve to je vredelo. Vuk Stefanovi Karadi doao je u manastir Tronou da ui kolu 1797. godine, pa danas u manastiru postoji memorijalni muzej ovog reformatora srpske azbuke. Zahvaljujui predanom radu monaha - prepisivaa, manastir Tronoa je imao znaajnu ulogu u ouvanju vrednih dokumenata, koji su riznica srpske kulture i tradicije. Manastir Tronoa se nalazi na 17 km od Loznice, na putu za Krupanj.

Manastir Tuman - Manastir Tumani


Po narodnom predanju, manastur Tuman, kod Golupca je podigao Milos Obili, proslavljeni junak epskih pesama kosovskog ciklusa. Lovei u ovom kraju, Milos Obilic, koji je u vreme cara Lazara upravljao Branievskom oblau, nehotice je ranio pustinjaka Zosima Sinaitu, koji se podvizivao u obliznjoj pecini. Teko ranjenog pustinjaka poneo je na leima u svoj dvor, da mu ukae pomo. Meutim, poto je rana bila duboka, starac oseajui svoj kraj ree : Tu mani" /ostavi me ovde da umrem/. Otuda ime manastira, koga je, po istom predanju, u znak pokajanja, Milos Obili sagradio i u nju poloio moti pustinjaka.

Turski popisi navode manastir Tuman u osmoj deceniji 16. veka. Zapusteo je verovatno krajem 17. veka, a obnovljen poetkom 18. veka. Crkva manastira Tumana, posveena svetom Arhanelu Mihajlu, zidana je u srpsko-vizantijskom stilu, sa fasadom dinamino ralanjenom lukovima i kordonskim vencima i bogato ukraenom rozetama i ahovskim poljima. Oltarska i bone apside su iznutra polukrune, a spolja petostrane, sa okruglim stubovima, prislonjenim na uglovima, povezanih lukom. U timpanonu manastira Tumana su postavljeni okrugli prozori sa kamenom rozetom, okrueni ukrasima u obliku ahovskih polja. Nad centralnim delom naosa manastira Tumana uzdie se etvorostrano postolje, na koje je poloen osmostrani tambur kupole. Na stranicama tambura nalaze se dugi uzani prozori, a iznad priprate je, od kupole neto nii, etvorostrani zvonik, sa biforama na svakoj strani. Krovni pokriva manastira Tumana je od lima. Spoljanja fasada je ukraena sa dva kordonska venca, podeljena na tri pojasa, sa prozorima u srednjem delu. Prozori na priprati su dvodelni, dok su ostali jednodelni. Glavni ulaz u manastir se nalazi na zapadnoj strani, a sporedni ulaz je na severnoj pevnikoj apsidi. Unutranjost crkve manasatira Tumana je nedavno ivopisana. Ikonostas manastira Tumana je, kao srednjovekovni ikonostasi i ne zaklanja ivopis u oltarskom prostoru. U naosu crkve manastira Tumana se nalazi kivot sa motima svetog Zosima Sinaita. U neposrednoj blini manastira Tumana je isposnica sa kapelom prepodobnog Zosima Tumanskog Sinaita. Manatir Tuman je 1966. godine postao enski manastir. Pored manastira Tumana se na praznik Preobraenja Gospodnje odrava sabor.

Manastir Velue
Manastir Velue se nalazi u istoimenom selu, desetak kilometara jugoistono od Trstenika, 22 km od Kruevca, na obroncima planine Go. Crkva manastira Velue je posveena Vavedenju Presvete Bogorodice i uglavnom je dobro ouvana... Ranije se manastir Velue zvao Srebrnica, po imenu potoka koji protie pored manastira i jednoj kuli na vrhu oblinjeg brega. Po narodnom predanju, Manastir Velue su osnovali despot Jovan Brankkovic sa bratom Stevanom i vladikom Maksimom krajem 14. veka / 1377.-1378./. Zdanje crkve je zapoeto u raskonom moravskom arhitektnoskom stilu, u obliku saetog upisanog krsta sa polukrunim apsidama iznutra i petostranog izgleda spolja. Posebno je interesantna konstrukcija kubeta manastira Velua, ija je irina u potkupolnom prostoru itav metar vea od duine. Manastir Velue je gradjen slojevima opeke i kamena peara sa dvolunim prozorima biforama, ali je zavretak crkve mnogo skromniji. Po zavretku gradnje je crkva manastira Velue ivopisana. Likovi zadubinara skromnijeg kvaliteta su predstavljeni na zidovima crkve. Danas je manastir Velue enska monaka zajednica.

Manastir Vraevnica
Manastir Vraevnica sa crkvom Sv. ora nalazi se na junim padinama planine Rudnik, na putu izmeu Gornjeg Milanovca i Kragujevca. Manastir Vraevnica je sa svih strana opkoljen umom, tako da se ne primeuje dok mu se sasvim ne pribliite. Podigao ga je

1431. godine veliki elnik Radi Postupovi, moleci se Svetom Djordju za srean povratak iz bitke na Kosovu. Arhitektura crkve manastira Vraevnica predstavlja saet tip graevina moravske kole. To je jednobrodna graevina, bez kubeta, sa apsidom, unutra polukrunom, a spolja petostranom. Crkva manastira Vraevnica je spolja obloena kvaderima tesanog kamena i ukraena dvostrukim nizom arkada. Manastir Vraevnica ima veoma burnu istoriju. Nekoliko puta je zapusteo i stradao, pa je zatim obnavljan. U ovom manastiru borave deanski monasi sa motima Svetog Stefana Deanskog od 1805. do 1813. godine. Godine 1842. sagraen je zvonik na zapadnoj strani manastira Vraevnica. Konano je manastir Vraevnica obnovljen od strane Kneza Miloa Obrenovia 1860. godine. Manastir Vraevnica je bio politiki i kulturni centar itavog rudnikog regiona.

Manastir Vrdnik
Manastir Vrdnik, zvanino Sremska Ravanica je jedan od najznaajnijih fruskogorskih manastira, smeten u poznatom banjskom centru Vrdniku. Prvi put se manastir Vrdnik pominje u turskim defterima 1566. godine, iako nema jasnih podataka o vremenu njegovog osnivanja i ktitoru. Manastir Vrdnik je osnovan u 15. veku, pre turske invazije u ove krajeve. Njegova istorija poinje dogaajem posle Velike seobe Srba, krajem 17. veka, kada su se monasi manastira Ravanica, koji su preneli telo Svetog kneza Lazara do Sent Andreje, nali u naputenom sremskom manastiru. Tada manastir Vrdnik sremska Ravanica postaje duhovno sredite i sredite kulta Svetog kneza Lazara. Originalna crkva manastira Vrdnika je zidana od kamena i opeke. Krovni pokriva je bio izraen od hrastove indre. Ovaj hram je proiren kako bi primio moti svetog kneza Lazara, ali je bio nedovoljan da primi brojne hodoasnike, koji su dolazili da se poklone motima velikomuenika. Moti svetog kneza Lazara su uvane u manastiru Vrdniku od 1697. do 1942. godine.Poetkom Drugog svetskog rata su prenete u Sabornu crkvu u Beogradu, a tek 1989. godine vraene u manastir Ravanicu, odakle su krenule na svoj vievekovni put, gde konano poivaju. Izgradnja dananje crkve je zapoeta poetkom 19. veka. To je velika jednobrodna graevina, sa malim kubetom, graena u klasicistikom stilu, vrlo prostrane i svetle unutranjosti. U manastiru Vrdniku je uvana prekrasna Pohvala knezu Lazaru, koju je 1402. godine, posle Kosovske bitke, zlatnim nitima izvezla monahinja Jefimija. Ikonostas crkve manastira Vrdnik, koji obuhvata likove srpskih svetitelja, lik velikomuenika svetog kneza Lazara i Svetog Save, izradio je 1853. godine Dimitrije Avramovi, jedan od najistaknutijih slikara 19. veka. Monasi manastira Ravanica su po dolasku u manastir Vrdnik, u manastirskoj porti zatekli esmu koju su izgradili Turci, sa natpisom na turskom jeziku. Obnovili su esmu i postavili novi natpis koji govori o vremenu izgradnje manastira sa slovenskim krstom, dok se na drugoj strani nalazi turski natpis.

Manastir ia
Manastir ia je zajednika zadubina kralja Stefana Prvovenanog, sina Radoslava i mlaeg brata Rastka Nemanjia /Svetog Save/ sa poetka XIII veka - 1206-1220. godine. Posle sticanja samostalnosti srpske pravoslavne crkve, 1218. godine, manastir ia je bio sedite prvog srpskog arhiepiskopa Save Nemanjia. U ii je 1217. godine krunisan kralj Stefan Prvovenani, kao prvi kralj dinastije Nemanji, ime je Srbija postala suverena drava hrianskih zemalja toga vremena. Kralj Stefan Prvovenani je umro kao monah Simon i njegove svete moti poivaju u manastiru Studenica. U manastiru ia su krunisani i svi kasniji vladari slavne dinastije Nemanji, kraljevi Stefan Prvovenani, Radoslav, Vladislav, Uro, Dragutin i Milutin , po emu je grad Kraljevo nazvan. Jedini srpski kralj koji nije krunisan u manastiru Zia je Kralj Stefan Deanski, sin kralja Milutina, koji je krunisan u Pekoj Patrijariji 6. januara 1322. godine, jer je Zia bila teko oteena u vreme bugarsko-tatarskog upada, krajem 13. veka. Manastir ia je poznat kao svetinja sa sedam vrata, jer su prilikom svakog krunisanja srpskih kraljeva, otvarana nova vrata, kroz koja je vladar prilazio kruni. Crkva manastira ia pripada rakom arhitektonskom stilu, pod znaajnim uticajem graenja manastira na Svetoj Gori Atoskoj, koji je primenio Sveti Sava, dodajui manastiru visoki zvonik. On je takoe naloio bojanje fasade crkve u jarko crvenu boju, kao svedoanstvo da svetinja carske lavre poiva na krvi srpskih muenika. Freske manastira ie potiu iz XIII i XIV veka i dosta su oteene tokom vremena, brojnim razaranjima, posebno tokom Drugog svetskog rata. Ipak freske manastira Zia i dalje odaju visok umetniki kvalitet, a najznaajnija je kompozicija "Uspenje Bogorodice".

Reke i jezera Srbije

Padine planina Srbije se u severnom delu zemlje sputaju prema rekama Dunavu i Savi, dok se njihovim rekama i pritokama napajaju reka Drina, koja ini deo zapadne granice, Kolubara, Morava i Timok. Severoistoni deo Srbije je plodna ravnica Dunava, u koga se ulivaju Sava, Tisa i Morava. Brojna jezera u Srbiji su prirodna i vetaka i odlikuje ih smaragdna voda i ouvana priroda, te su stecite ribolovaca i lovaca, ali i mnogobrojnih turista.

Borsko jezero
Borsko jezero se nalazi na 17 kilometara od Bora, u podnoju planine Crni Vrh. Borsko jezero je nastalo 1959. godine, podizanjem brane i akumulacijom voda reice Valja Doni, Marecove reke i dela sliva Zlotske reke. Borsko jezero zahvata povrinu od 30 hektara, a dubina vode dostie i 50 metara. U letnjim mesecima temperatura vode Borskog jezera dostigne i 25 stepeni Celzijusa Borsko jezero je okrueno listopadnim i etinarskim umama, prirodnim zelenim proplancima i livadama. Na nadmorskoj visini od 438 metara borskog jezera preovlauje umereno-kontinentalna klima, koja je veoma pogodna za odmor i rekreaciju, kao i sportske pripreme.

Drina
Reka Drina se nalazi u zapadnoj Srbiji, 210 km od Beograda i ini prirodnu granicu izmedju Srbije i Bosne i Hercegovine. Drina nastaje spajanjem Tare i Pive kod Sepan Polja, izmedju vrtoglavih masiva Sinjajevine /2.277 m/ i Durmitora /2.520 m/ u Crnoj Gori, a posle 345 km toka se uliva u reku Savu. Drina sa svojim pritokama preseca gotovo itav dinarski planinski sistem, stvarajuci hidroenergetski potencijal bez premca na Balkanu. Reka Drina je raj nedirnute prirode, planinskih vrhova i bujnih uma i smatraju je jednom od najlepih renih tokova Evrope. Reka Drina je planinska, obimna, zelena, boanstvena, talasasta reka sa brzacima, koja protie i huji kroz pejsae prelepih okolnih planina, klisura, kanjona, uma i vrtoglavo istog vazduha. Desnu stranu sliva Drine ine kanjonske pritoke posebne lepote - Raa, Derventa, Nevenski potok, Crni potok, Brusnica, epa i Rzav. Preko reke Drina postoji mnogo mostova, medju kojima je najpoznatiji Stari most u Viegradu, koji je 1571. godine sagradio Mehmed Pasa Sokolovic i koji je stekao svetsku slavu uvenim romanom Ive Andria - "Na Drini uprija". Desna strana Drine je krenjaka, izrazito strme obale, nad kojom se, skoro vertikalno, die planina Tara i njeni velianstveni vidikovac Biljeka stena /1000 metara nadmorske visine/ i prirodno stanite Panieve omorike, Stolac. Na padinama Tare su mnoga kraka vrela, meu kojima je najpoznatije vrelo u Perucu. Od njega poinje reica Vrelo, duga samo 365 metara, zbog ega nosi ime "godina". Ona je veoma bogata vodom, koja u Drinu otie niz tri prelepa vodopada. Na reci Drini e namiruju beloglavi supovi, retki golubovi, jeleni, zeevi, vukovi, medvedi... Reka Drina predstavlja pravi raj za ribolovce tokom citave godine, zahvaljujui izvanrednim ribolovackim terenima, posebno za fly-fiing, muiarenje. Uz kanjon Trenjice, pritoke reke Drine, nalaze se stameni planinski vrhovi visine iznad 1000 metara koji su prirodno stanite beloglavog supa ! Spustovi ( splavarenje, rafting) niz Drinu su pogodni od aprila do oktobra. Svojim karakteristikama reka Drina privlai zaljubljenike u ekstremne sportove u ouvanoj prirodi, zahvaljujui vertikalnim liticama kanjona i pritokama, koji su raj za planinare i alpiniste....

Dunav
Dunav (od keltskog "reka") je najznaajnija i druga najveca reka Evrope, koja tee kroz vie zemalja nego bilo koja reka u svetu. Na svom putu od Svarcvalda u Nemakoj, do svoga usca u Crno More u Rumuniji i Ukrajini, Dunav protie kroz ili pored deset obalskih drzava, sto ga ini najznaajnijom medjunarodnom rekom na svetu. Svojim tokom duine 2857 km, Dunav zauzima 33. mesto u svetu i drugo u Evropi. Izvor Dunava je na jugoistonim padinama varcvalda. Svojim monim plovnim tokom od 2488 km, Dunav povezuje 10 susednih zemalja. U obliku ivopisne delte, Dunav se u Rumuniji uliva u Crno More. Sliv Dunava je podeljen na tri fiziko-geografske sredine: sliv gornjeg ili alpskog Dunava, sliv srednjeg ili panonskog Dunava i sliv donjeg ili vlakopontijskog Dunava. Kroz Srbiju Dunav protie duinom od 588 km, uz iju obalu je izgradjena uzbudljiva biciklistika staza, koja privlai bicikliste iz Srbije i itavog sveta. Krajolik i priroda du toka ove mone reke u Srbiji varira od nizije do brdovitih predela i divljih kanjona, stvarajui najvelianstvenije prizore. Sume, livade i rena obala Dunava su stanita mnogih retkih biljnih i ivotinjskih vrsta. Kroz Srbiju, u svom najlepem delu toka u Djerdapskoj Klisuri, poznatoj i kao Gvozdena Kapija, Dunav predstavlja riznicu tragova prolih milenijuma i vekova u kulturno-arhitektonskom, kao i u smislu ouvanog biodiverziteta. Dunav je mesto gde su nastajale i opstajale gotovo sve ovdanje praistorijske civilizacije koje su ostavile brojna svedoanstva o jednoj od najblistavijih kultura evropske praistorije koja je dominirala srednjom i jugoistonom Evropom /Donja Branjevina, Vinca, Starcevo, Lepenski Vir../. Zaeci prvih evropskih civilizacija su iveli na prostorima Dunava pre 10000 godina, kao i njihovi naslednici, nosioci drugih kultura, ostavivi tragove i neuporedivo istorijsko blago, koje uvek nudi mogunosti da se, uivajui u raskonim prirodnim lepotama, zaviri u prolost.

Ibar
Ibar nastaje na severnoj strani divlje planine Hajle /2400 metara/, kod Roaja u Crnoj Gori. Ibarska dolina se proima kroz optine Raku i Kraljevo, gde Ibar tee u duini od 65 km, duboko usecajui svoj tok u Ibarsku klisuru, koja je u jednom delu poznata kao "Dolina kraljeva" ili "Dolina jorgovana". Dobila je naziv po mnostvu srednjovekovnih manastira koje su pored mone reke osnivali srpski kraljevi. U Kosovskoj Mitrovici Ibar deli grad na dva dela. Ibar se kod Kraljeva uliva u Zapadnu Moravu. Ibar protie kroz ivopisne predele Zapadne Srbije i poznat je po brojnim brzacima i bukovima. Ibar u svom toku prima vei broj pritoka planinskih reka bogatih vodom:

Studenica, Sitnica, Raska, Duboica, Lopatnica i Pivnica. Reka Ibar je pogodna za ribolov, splavarenje i kajakaki sport. Sportsko-turistika manifestacija "Veseli spust" je veoma uzbudljiv sportsko-avanturistiki dogadjaj - splavarenje od tvrdjave Magli do Kraljeva, okuplja hiljade ljubitelja rene avanture eljnih brojnih radosti. Za rafting Ibrom je najpodesniji period od maja do oktobra. Tokom maja i juna je vodostaj Ibra najvei, zbog topljenja snega, kada reni brzaci dostiu visok stepen divljih voda. Rafting niz Ibar poinje u Uu, gde je reka prepuna tesnaca, brzaka i virova, koje kasnije smenjuje miran tok. Posle 3,5 sata splavarenja Ibrom u duini od 25 km, "rena avantura" zavrava ispod srednjovekovnog grada Maglia. Neto laka tura splavarenja Ibrom poinje ispod Maglia, a zavrava se posle 16 km kod Mataruke Banje. U letnjem periodu je Ibar bistra reka, svetloplavo-zelene boje, ija pogodna toplota vode omoguava osveavajuce kupanje.

Jerma
Kanjon reke Jerme - najlepi i najivopisniji kanjon u Republici Srbiji se nalazi na krajnjem jugoistoku Srbije, u zoni Vlakih planina. Reka Jerma, koja izvire u zoni Vlasinskog jezera, tece prema severozapadu, padinama planine Gramade, kroz selo Klisuru. Kod sela Strezimirovca, odlazi u Bugarsku, prolazi kroz Trnovsko drelo i zatim se ponovo vraa u Srbiju, probijajui 15 km dug strm i velicanstveno lep kanjon, koji mnogi smatraju za najlepi kanjon u naoj zemlji, izmeu vrhova Vlakih planina /1442 metara/ i planine Greben /1337 metara/. Najlepi deo kanjona reke Jerme, u duini od nekoliko kilometara se nalazi u podruju od vrha Asanovo kale do sela Vlasi. Vrh Asanovog kaleta se nalazi na nadmorskoj visini od 1032 metara i jedino je mesto u Srbiji gde se mogu videti gnezda surih orlova. Jerma, ukupno duga 72 km, izvanredno je lepa i ista reka, bogata pastrmkom na svom itavom toku. Jerma je nastala pre oko 65 miliona godina. Uliva se u Niavu kod Sukova, 11 km od Dimitrovgrada /Caribroda/. Manastir Svetog Jovana Bogoslova, u narodu poznatiji kao Poganovski manastir, nalazi se na levoj obali reke Jerme u blizini Dimitrovgrada. Selo Poganovo se nalazi blizu manastira i okruzeno je predivnom prirodom.

Milesevka - Kanjon Milesevke


Klisure reka Lima i Mileevke, koja se uliva u Lim, se nalaze u jugozapadnoj Srbiji i predstavljaju utoite za mnoge retke i stare vrste flore i faune, koje su ovde ivele milionima godina. Prirodni Rezervat Kanjona reke Mileevke ine nekoliko krenjakih klisura okruenih umama i panjacima, na nadmorskoj visini izmedju 600 m i 1400 metara, obuhvatajuci povrinu od 297 hektara... Ono to ini posebno obeleje kanjona reke Mileevke je divljina, surovost, vrletnost, nepristupanost, dubina ponora /mestimino i preko 300 metara/, ije se strane gotovo vertikalno sputaju prema renom dnu. Srednja godinja temperatura vazduha je 6 0 C /januar -30 C, avgust 16 0C/. Juni je mesec sa najvie padavina, proseno 100 mm, a godinji prosek je 800 mm. Sneni pokriva debljine 10 cm zadrava se 60 dana. Nad

stenovitim koritom Mileevke, uzdie se stasita i viljasta reliktna biljka - Panieva omorika. Ona opsenjuje svojom izdanou i ugasitim zelenilom, koje udahnjuje ivot planinskog kraja. Panieva omorika, tisa, pitomi kesten, orah, crni grab i jela su samo neke od 317 biljnih vrsta jos nedovoljno istraene klisure Mileevke. Na ovom podruju strmih stena ive medved, vuk, divokoza i druge retke ivotinjske vrste Evrope. U ovim klisurama se do pre jedne decenije mogao sresti stareina supova, jedan od najveih ptica grabljivica na svetu. Ova jedinstvena i u svetu retka ptica, teine 13 kg i rasponom krila od 3 metra, predstavlja evropskog kondora. Rezervat reke Mileevke u duini od 7 km i danas predstavlja carstvo ptica grabljivica. Do sada je zabeleeno 19 dnevnih i 9 nonih vrsta, zajedno sa klisurom reke Uvac, koja se nalazi u neposrednoj blizini. Ovde se gnezde beloglavi sup, patuljasta sova, uralska sova, patuljasti orao, kraki i sivi soko, vrste koje se retko gde mogu videti u Srbiji. Kroz rezervat Kanjona reke Mileevke prolazi planinarska staza koja poinje ispod poslednjeg tunela naputene trase puta. Staza u duini od 5 km prolazi ivopisnim delom klisure, sa mogunou na tri mesta da se sidje do reke. Posle Ravnita, staza nastavlja Medjanskom rekom do sela Pocrkvine, odakle se nastavlja 4 km naputenom trasom puta do sela Aljinovii, na putu Nova Varo - Sjenica. Staza se ne odrava redovno i obeleja nisu dovoljno uoljiva, zato je nikako ne preporuujemo deci i onima koji se plae visine. Sezona poseta rezervatu Kanjona reke Mileevke je od maja do oktobra. I pored velikog uticaja oveka na prirodu, rezervat reke Mileevke je ostao skoro netaknut do dananjih dana.... Kanjon reke Mileevke je raj za hrabre...

Lim
ivopisna reka Lim nastaje u podnoju Prokletija, kao otoka iz prelepog Plavskog jezera /Crna Gora/, na 999 metara nadmorske visine. Lim svojim tokom prolazi kroz gradie-varoi Andrijevicu, Berane, Bjelo Polje, Prijepolje, Priboj i Rudo, a u podnoju Medvee, na 299 metara nadmorske visine, svoj put zavrava kao pritoka Drine. Zahvaljuju'i svojim divljim vodama, Lim je jedna od najzanimljvijih i najizazovnijih reka za splavarenje u Srbiji, kao i omiljena destinacija u PANACOMP programima. Naziv Lim vue koren iz latinske rei limes" to znai granica, to je on svojim tokom i bio, granica istonog i zapadnog Rimskog carstva, Otomanske i Austrougarske imperije, ali nosi i keltsko znaenje, jer na keltskom jeziku znai: llyn - llym, - pie, voda, jezero... Dragoljub R. Simovi: "Lim je uvao svoje ari za sam poetak 21. veka, kada je nama, grupi neustraivih entuzijasta, dozvolio da uronimo u njene smaragdno zelene svete vode, a sam taj in izmenio je nae ivote iz korena. Postali smo prvi Limski splavari i ambasadori Lima"..

Mirua - kanjon Mirue


Ljubitelji prirode bi svakako morali istraiti nesvakidanje prirodne lepote Kanjona Mirue koji se nalazi u junom delu planine Gremnik na nadmorskoj visini od 572 metra.

Kanjon Mirue strmih litica visine 200 metara i region parka prirode koji on obuhvata je predeo izuzetne lepote i predstavlja jednu od najlepih prirodnih znamenitosti Kosova i Metohije. Kanjon Mirue je dug 2 km i prolazi kroz june padine planine Gremnik do vrha Zatri na nadmorskoj visini od 360 do 630 metara. Citav region Kanjona reke Mirue je obogaen brojnim gorskim jezerima, izvorima i rudnim bogatstvom, to doprinosi slikovitim pejsazima. Tok Reke Mirue ini 12 vodopada kanjon i 13 malih i velikih jezera ija lepota oduzima dah posmatraa. Park prirode se prostire na obe obale reke Mirue od poetka kanjona. Voda je uvek ledeno hladna.

Morava
Juna Morava je reka ukupne duine od 246 kilometara koja tece kroz Junu Srbijiu. Juna Morava nastaje u Skopskoj Crnoj Gori od Kljuevske i Slatinske reke, koje daju Binaku Moravu. Tek nakon spajanja Binake Morave sa Preevskom Moravicom kod Bujanovca, nastaje Juna Morava. Zapadna Morava, ukupne duine 308 km sa Golijskom Moravicom, nastaje kod Poege, spajanjem Golijske Moravice i etinje. Dolina Zapadne Morave je kompozitna - protie kroz 4 kotline i Ovarsko-kablarsku klisuru. Nakon izlaska iz Stalake klisure, Juna Morava se spaja sa Zapadnom Moravom, odakle zajedno formiraju Veliku Moravu, koja se kod Smedereva uliva u Dunav. Ukupna duina Velike Morave je 493 km, to je ini najduom nacionalnom rekom u Srbiji. Vee pritoke Velike Morave su Crnica, Ravanica i Resava sa desne, i Lugomir, Belica, Lepenica i Jasenica sa leve strane. Plovei Moravom, imate mogunost da upoznate poslednje skele i skeledije, "zaboravljene" vodenice, drevne pravoslavni manastire, nepoznata istorijska mesta i ouvanu tradiciju.

Niava
Niava je najdua i najvea pritoka June Morave. Niava izvire u Bugarskoj. Deo toka Niava koji prolazi kroz Srbiju dugaak je 151 kilometar. Niava protie kroz Dimitrovgradsku, Pirotsku, Belopalanaku i Niku kotlinu. Niava je usekla i velicanstvenu, 17 kilometara dugu Sievaku klisuru, koja predstavlja jedinstven prirodni rezervat. Kroz ovu klisuru prolazili su stari i veoma vani putevi kao to je Via Militaris, uveni rimski put, kao i stari turski put pod nazivom Carigradski drum. Nedavno je ovaj deo Srbije postao izuzetno zanimljiv arheolozima i antropolozima, jer je u Sievkoj klisuri otkriveno paleolitsko naselje, koje smatraju najbogatijim na Balkanu. Ostatak celokupne donje vilice neandertalca sa tri zuba, logor neandertalskog coveka i njegovog pretka hominida, kao i verovatno kultno mesto su pronadjeni u maloj peini na ovom

paleolitskom lokalitetu u Sievu. "To je vilica pre-neandertalca, za koju se veruje da potie iz perioda izmedju 130000 i 250000 godina", kazu strunjaci.

Paliko jezero
Paliko jezero je vetako jezero na severu Vojvodine, udaljeno 8 km od Subotice, koje lei na nadmorskoj visini 102 metara. irina Palikog jezera iznosi od 350 do 960 metara, duina preko 8 km, a prosena dubina izmeu 1,5 i 2 metra. Paliko jezero raspolae teniskim terenima, terenima za male sportove, atletskom stazom, otvorenim i zatvorenim bazenima sa termalnom vodom. Na obali Palikog jezera postoje lepo ureena kupalita, meu kojima je uveni "enski trand". Pali ima jedan od najlepe ureenih parkova u Srbiji i izuzetan zooloki vrt. Mnogi Pali nazivaju "srpskom Lozanom" jer su gostima na raspolaganju raznovrsni smetajni i kongresni kapaciteti, pogodni za odravanje uspenih skupova i bogati kulturni i zabavni sadraji.

Srebrno jezero
Srebrno Jezero je poznata turistika destinacija Srbije kraj Velikog Gradita, 115 km od Beograda. Srebrno Jezero je idealno mesto za odmor, rekreaciju, lovni turizam i ribolov. Srebrno Jezero je dugako 14 km a iroko 300 metara. Veliko Gradite sa turistikim centrom Srebrnim jezerom je poznato i po arheolokim nalazitima Viminacijum i Lepenski Vir, kao i Golubakoj trvavi, koji se nalaze u blizini. Srebrno jezero je bogato ribom i ima izvanredne uslove za sportove vezane za vazduh i vodu. Osim "sportskih radosti", tokom svog boravka na Srebrnom jezeru, posetioci mogu uivati u upoznavanju Lepenskog vira, jednog od svetski najznaajnijih arheolokih nalazita iz vremena od 6.700 do 4.500 g.pre n.e.

Tisa
Reka Tisa, svojom ukupnom duinom od oko 977 kilometara, predstavlja najveu pritoku Dunava. Tisa nastaje u Ukrajini, u zapadnim Karpatima, spajanjem Crne Tise i Bele Tise, koje izviru na 960 metara, odnosno 1.700 metara nadmorske visine. Reka Tisa protie kroz Ukrajinu, Slovaku, Rumuniju, Maarsku i Srbiju. Deo toka reke Tise kroz Ukrajinu ima karakteristike brze planinske reke sa najveim padom u Evropi.Pri povoljnom vodostaju, plovidba Tisom je mogua u duini od oko 690 kilometara, od ua u Dunav u Maarskoj. U Srbiji tok Tise iznosi 164 kilometra, od ua u Dunav do srpsko-maarske granice, to obuhvata oko 17 procenata njenog ukupnog toka. Tisa predstavlja prirodnu granicu izmeu Bake, na desnoj, i Banata na levoj obali, a poto dodiruje i Srem na uu kod Starog Slankamena, predstavlja pravu vojvoansku reku. Svojom irinom i nemirnim tokom, predstavlja "ilu kucavicu" Vojvodine i mesto za odmor brojnim turistima,

putnicima i ribarima. Vikend naselje "Aradac" se nalazi na teritoriji optine Zrenjanin, na 37. kilometru reke Tise i predstavlja pravu turistiku oazu za kupae i turiste u letnjem periodu. Na Bisernom Ostrvu i obali Mrtve Tise su slikovite vinogradarske kuice, uukane u male vinograde i vonjake i simpaticni restorani na obali reke koji sluze samo sveze ulovljenu ribu. Ovde se pecarosima ne nude samo odlicne mogucnosti za pecanje, vec I predivna priroda I odlicne mogucnosti raznovrsnog smestaja. Maleni puteljci vode kroz barsko rastinje i trsku do daanog mola sa koga se peca, kupa i gde se privezivuje amac. Ovo je mesto za uivanje u autentinom vojvodjanskom ambijentu (sto ukljuuje i komarce).

Specijalni Rezervat Prirode Uvac - Reka Uvac


Reka Uvac se nalazi u jugozapadnoj Srbiji, izmeu Nove Varoi i Sjenice, na oko 250 km od Beograda. Reka Uvac protie izmeu severnih padina velianstveno lepog Zlatara, junih ogranaka zlatiborskog planinskog masiva i padina Javora. Uvac je najdua pritoka Lima. Uvac ima karakter planinske reke, to omoguava izraziti hidroenergetski potencijal, zahvaljujui emu su na ovoj reci podignute tri brane, koje su formirale tri vetaka jezera : Zlatarsko, Sjeniko i Radoinjsko jezero. Zlatarsko jezero ili jezero Kokin Brod je vetako jezero u dolini Uvca, smeteno izmeu planina Zlatara na jugozapadu i Murtenice na severoistoku, na svega 10 do 15km od Nove Varoi. Zlatarsko jezero je nastalo 60-ih godina 20. veka izgradnjom brane na reci Uvac kod Kokinog Broda. Brana elektrane je visoka 83 metra i najvea je zemljana brana izgraena u Evropi, a nivo Zlatarskog jezera zbog nje varira i do 45 metara. Na obalama Zlatarskog jezera nalazi se najvee stanite beloglavog supa na Balkanu . Zlatarskom jezeru pripadaju i uveni meandri reke Uvac. Deo klisure reke Uvac, povrine 2717 ha, koji se prostire na liticama na nadmorskoj visini od 902 do 1276 metara, proglaen je Specijalnim rezervatom prirode Uvac, jer je prirodno stanite zatienih biljnih i ivotinjskih vrsta, /beloglavog supa -"istaa prirode" i ribe mladice/, reliktnih vrsta u Evropi. Okruena umama omorike i breze, mirisnim livadama, proplancima, oblinjim "gorskim" jezerima, neotkrivenim peinama i vodenim bogatstvima reka Lim, Uvac, Mileevke i Bistrice, klisura Uvca je pravi izazov onima koji tragaju za jedinstvenim doivljajima i ekolokim odmorom. Specifina rua vetrova ini poseban fenomen spoja mediteranske i planinske klime, sa maksimalnim brojem sunanih dana. Blagotvoran vazduh Zlatara, obogaen terpentinom i ozonom sa vrhova Ozrena, prua posebno okrepljenje u etnjama proplancima bogatim lekovitim biljem i posmatranju beskrajnih vidika za pamenje... Reka Uvac izvire na 560 m nadmorske visine, 16 km jugozapadno od Sjenice. Duina reke Uvac, koja ima karakter izrazite planinske reke u fazi veoma aktivne erozije, iznosi 119 km. Gornji deo sliva Uvca prostire se do mesta Krstac, gde se sastaju Uvac i Vapa. Njegov veci deo ini prostrana, slabo poumljena i obrasla gustom travom, Sjenika visoravan na

visini 1000 - 1400m. Sjenika visoravan je vecim delom sastavljena od karstifikovanih krenjaka kroz koje znatan deo vode ponire, zbog ega ovaj deo sliva ima malo povrinsko oticanje. Srednji deo sliva prostire se od sastava Uvca i Vape do sela Radoinja. Donji deo sliva Uvca se prostire od sela Radoinja do uca Uvca u Lim. Ovaj deo sliva je uzak, sa duboko useenom velianstvenom dolinom Uvca. Padovi korita imaju svoje specifinosti : odlikuje ga pad korita Uvca uzvodno od Radoinje od 3-4 promila, a nizvodno od Radoinje u duini od 50 km 9-10 promila. Zbog takvog, u prirodi neuobiajenog, rasporeda padova du jednog renog korita, nastala je i visinska razlika korita Uvca i Lima od 400 metara sto je omoguilo da se vode Uvca akumuliraju i prevedu u Lim radi energetskog korienja. Njene vode su pretvorene u akumulacije Uvac, Kokin Brod i Radoinja i pripadaju Limskom hidroenergetskom sistemu. Jezero Uvac, na nadmorskoj visini od 985 m, izmedu sela Akmaia i Bukovika, nastalo podizanjem brane uzvodno od Zlatarskog jezera je posle Vlasinskog jezera - najvee vetako jezero u Srbiji. Brana je dugaka 160 m, a visoka 110 metara. Iza brane je stvoreno vetako jezero koje akumulira razliite koliine vode, od 212 miliona m3, kada sa maksimalnim vodostajem jezero dostie duinu od 20 km, do 42 miliona m3, kada se duina jezera smanjuje na 7,7 km. Povrina jezera je 6,10 km2, a najvea dubina 100 m. Zbog klisurastog sklopa doline Uvca, jezero ima veliku duinu, a siroko je 500 metara. Prevoenjem voda iz Peterskog polja, koje su podzemnim tokovima preko ponornice Borotice oticale ka Bjelopoljskoj bistrici, a zatim i u Vapu i Uvac, uveane su vode jezera Uvac za 10 %, iz koga se voda usmerava na turbine hidroelektrane "Uvac", putene u rad 1979. godine. Zavretkom ove hidroelektrane iskorien je znaajan hidroenergetski potencijal Uvca i njegovih pritoka iz gornjeg dela sliva. Uvac je reka koja nosi mnoge tajne - od izvora ispod misterioznog "Krova Srbije" Petera, do ua u Lim. Vrletne litice kanjona Uvca, biljni i ivotinjski svet, te sastav zemljita, razlog su to ovo podruje esto obilaze brojni strunjaci. Poseuju ga i speleolozi, pokuavajui da poniknu dublje u utrobu strmih recnih obala, jer je samo desetak kilometara severno od Sjenice, Uvac krio jednu od svojih tajni. Dugo su metani tog kraja i strunjaci, smatrai da u zaseoku Uak, sela Gornje Lopie, postoje Uaka i Ledena peina. Niko nije ni slutio da je u krenjacima Peanskog brda priroda sagradila jedan od najzanimljivijih prirodnih objekata u Srbiji i svojevrstan prirodni fenomen jedinstven peinski sistem dug vie od est hiljada metara, sa brojnim kanalima u nekoliko nivoa, dvoranama, sifonima i peinskim ukrasima. Vertikalni ulaz u jamski deo Uake peine, duine oko etrdeset metara, nalazi se nedaleko od prvog ulaza, u predelu koji se naziva Miletin Do. Dno jame je usko, a kroz jedan od dva kanala stie se do prelepe Velike dvorane. Njen donji deo nagnut je prema Veznom kanalu, kojim se stie do glavnog prolaza kroz Uaku peinu. Na mestu gde poine Vezni kanal odvaja se prolaz sa stubovima, prebogat ukrasima i odakle se moe stici do Ledene peine. Od tog kraja kanala poinje Ledena peina i zavrava se izlazom u kanjon Uvca. Ukupna duina svih kanala tog dela iznosi oko 2.100 metara. Oburvani blokovi krenjaka, ljunka, glinovita zemlja, govore o duini procesa nastajanja te peine. Ukrasi Ledene peine, u vidu dugakih draperija i saliva, koji ponegde dostiu i do deset metara, iako deluju hladno, lepotom zaustavljaju dah. Ispod jednog saliva tee potok i posle desetak metara nestaje u pukotini. Izvor bistre vode, zapravo, malo jezero, prepreka je da se prie dvorani, sa ije se

tavanice sputaju tanki stalaktiti. Uski ravni, strmi ili ponorski kanali, kade s vodom i dvorane Ledene peine, visokih sredisnjih stubova, koji dostiu visinu i do deset metara, su pravi izazov za avanturiste i ostaju dugo u secanju. Svetlost lampe odbija se od belih vitkih stubova, a poneki su proarani crvenkastim ili sivkastoplavim nijansama. Takav umetnik u stvaranju neobinog i lepog moe da bude samo strpljiv neimar pun mate, kakva je priroda. Bajkolika dolina Uvca, gde je izlaz Uakog peinskog sistema, pogodan je za kampovanje, pa ovde, naroito leti, borave mnogi kamperi. Do izlaza moe da se prie prilino lako i da se proeta stotinak metara, ali je to zadovoljstvo namenjeno samo onima koji su pecinski sistem detaljno istraili, te mogu da prou kroz lavirinte brojnih kanala. Ko zna, moda se iza odvaljene krenjake stene, ukraene ledenim stalagmitima, krije prolaz u neistraeni svet, skriven duboko u utrobi zemlje.... Uredbom Vlade Republike Srbije, podruje doline Uvca u kome su Uvako, Zlatarsko i Radoinjsko jezero, brda u meureju reka Uvca i Vape i delovi njihovih pritoka Veljunice, Zlonice, Maria reke, Tisovice, Vravine, Kladnice i vie potoka, stavljeno je pod specijalni reim zatite i proglaeno za Zatieno Prirodno dobro Prve kategorije od izuzetnog znaaja, koje se prostire na 7.543 hektara.

Vlasinsko jezero
Vlasinsko jezero je najvee i najvie jezero u Srbiji. Vlasinsko jezero se nalazi na jugoistoku Srbije, na nadmorskoj visini od 1213 metara, na teritoriji Optine Surdulica, 27 km udaljeno od Vladiinog Hana i autoputa Srbija - Makedonija. Vlasinsko jezero je okrueno planinskim vencima emerika, Gramade, Besne Kobile i Vardenika, ciji najvisi vrhovi dostizu visinu oko 1800 metara. Iz Vlasinskog jezera istie reka Vlasina, a vetaki je napravljeno izgadnjom brana Vrla I i Vrla II, na mestu nekadanjeg vlasinskog blata punog trske. Vlasina se smatra jednom od najistijih reka Srbije. Povrina Vlasinskog jezera je 15 km2, a najveca dubina 35 metara. Podruje Vlasinskog jezera sa okolinom je proglaeno Predelom izuzetnih karakteristika koji obuhvata povrinu od 12.740 ha.

Vlasinsko Jezero bojama koje se razlivaju od sivo-plave na obodu, ka tamno modroj u sredini i zelenilom obalnog dela, daje posebnu sliku itavom pejsazu. U okolini Vlasinskog jezera ima preko 400 planinskih izvora besprekorno iste, ledene pitke vode. Vlasinsko jezero je okrueno prostranom visoravni poput zelenog ilima livada, panjaka i uma breze, koje skrivaju raznovrsnost ouvanih biljnih i ivotinjskih vrsta, do planinskih venaca bogatih bistrim potocima, vodopadima i brzim reicama. Okolinu Vlasinskog jezera karakterie bogato etnografsko i kulturno naslee, meu kojima su znaajni Manastir u Palji, Crkva u Boici, Etno-farma "Osni dan" Izvor, Klisura, Crna Trava. Podizanjem nivoa vode prilikom formiranja Vlasinskog jezera, sa dna se podigao treset, produkt vekovnog raspadanja mahovina tresetica i stvorio velika plivajua ostrva od tog materijala, koja su danas zatitni znak Vlasinskog jezera. Pri visokom vodostaju, ova ostrva se prosto podiu sa dna Vlasinskog jezera i slobodno plivaju od jedne ka drugoj obali, zavisno od intenziteta i pravca vetra. Okolni planinski vrhovi i raskone ume breze i bukve su bogate dragocenim borovnicama, divljom jagodama, divljim sipkom, bosiljkom i drugim umskim biljem i plodovima. Letnje temperature na Vlasinskom jezeru dostizu preko +30C, dok su zime veoma ostre, sa temperaturom i do -20C i sneznim pokrivacem debljine 1 do 2 metra. Vlasinsko jezero je zimi zamrznuto, sto omogucava klizanje ili prelazak preko njegove zaledene povrsine. Vlasinsko jezero je pravi raj za ljubitelje ocuvane prirode i strastvene ribolovce... Vlasinska visoravan sa Vlasinskim jezerom i okolinom su proglaeni zatienim prirodnim dobrom i predelom izuzetnih prirodnih odlika prve kategorije.

You might also like