You are on page 1of 406

GLASNIK

ZEMALJSKOG MUZEJA U SARAJEVU

ARHEOLOGIJA

NOVA SERIJA

SVESKA

XII

SARAjEVO-

1957

GLASNIK
EULLETIN

ZEMALJSKOG

MUZEJA

U SARAJEVU
DE BOSNIE

DU MUSEE DE LA REPUBLIQUE POPULAIRE ET HERZEGOVINE ASARAJEVO

NOVA

SERIJA

1957 XII -

SERIE NOUVELLE
TOME

SVESKA -

ARHEOLOGI~A
ARCHEOLOGIE

REDAKCIJ

DIMITRIJE SERGEJEVSKI, naucni saradnik MARKO VEGO, naucni saradnik Dr ALOJZ BENAC, naucni saradnik CVETKO . POPOVIC. kustos

Od g o v o r n i ure d n i k: Dr ALOJZ BENAC, naucni saradnik

."
...-.
, T ,

Stamparski

zavod

Veselin

Mas1ea, Sarajevo -.1957

SADRAJ
I NOVI NAUCNI PRILOZI Dr. Josip Koroec
iNeo1iJtslka nasoobina Itbli.que de Cu'Bwi:ne

SOMMAIRE

NOUVELLES CONTRIBUTIONS SCIENTIFIQUES

na Crkvinama

li

TllLl1be pres

lU Tunbeuu kod Ide T'raJv1l1tik .

Tr,avnika

Habitat-- nooli-

5- 18
ISf50

Alojz Benac
Orvena Stijena 109,55 (I-IV surait'um) L'Abri Rouge 1955 (I-IV strauum)

Mit ja Brodar Crvena Sitijena 1955 (V stratum) L'Abri Rouge 1955 (V strabum) .. , .
151'515

Mit ja Brodar
lPoVT'lia1slk1i llil11azi !irz. kolJJine seBJaPetro'Vii:liJ lU Crnoj Goti - M,atu:"ialUx,~lVes o en surface <lUX environs du village Petrovim au Montenegro . . . . . . . . . . . .

57- 60
611- 92

Alojz Benac
Zelena lPtecina L'Abri Vert .

uro Basler
:f'!aleoH'tsiki nalaz na OrkvJni 'u Makljenovcu - PaiUioliJthische.r Fund auf der CI'lkv.iJna iJn Makljenovac bei Doboj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

00.-100

Dimitrije SergejevskIi
Epigrafski nalazi iz Bosne EpigJmphiJSche Funde aus Boonien . . . . . . . . . .109'-125

Marko Vego
iNadgrobni spomenici IPorodJce SankoviCoa u selu BilS1<Jupukod Konjica (nastavak) - Die Grabdenkmiiler der F3milie Sai11kovli.cim Dorfe Bisk'l.llP bei Konjie in der He:rzegov,ina (FortsetzuU1g) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . , . . . . . .

127-141

Dr. Irma Cremonik


Dalj.a istr~ivanj.a na .rimskom nas'elju U LilSiciciJma - NouvelJes fouilles daus l'agglomenatiJon 1l'oma1ine de Uirsi'Cici . . . . . . . . . . . . . , . . . . . 1431-..,162

Dr. Irma Cremonik


Rimski spomooici iz okoline Bihaca Monuments romains des ~nvirons de Bihac

Dr. Jozo Petrovic


INiUJrnliJzma:t~cki lirlVje5taj,L (na\StaNialk) [V Trago'V!i jebnj.a - Numismatische Berichte IV. . . . . 1713-183

Pavo Andelic
Srednjevjekovna kulltna des env,irons de Konjie mjesta U okolini Konjica - Li.eux de C'ulte medievaux . . . . . . . . . . . . . . . , . . . . . . . . . . .. 185-199
1*

4 II CLANCI I RASPRAVE Dr. Milutin V. Garaanin Ka jezi&:oj tpr~padnosti neolitsikog prastanovnitva Ba1Jkana - Zur s:prachlichen Zugeh6rigkeit deir !l1eoWtJh'ilsQhen Ur'lbevOOkEID\lll1lg" J3a1Jkans . . . . . . . . . des Dr. Irma Cremonik Na~odna simJbolika na ,riJmskim spomenicima u naim krajevima pDlPulaires sur les monuments romai!l1s dans nos Teg.iom Cvetko D. Popovic MaIIljj priloZi za pitanje bog-umila u Bosni - Quelques petiIts appol"t3 ala question des bogomiles en ~os.nie.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . III ARHEOLOKE BILJEKE Borivoj Covic Neiko1iJkomanliih !p,rei'sto.ri:srkih nalaza iz Bosne. i Hercegovine - Ein.ige klejne,re /PI'ahJiIsrtx>r1iiswe Funde aJUSBoo!I1lien ull1ld der HenzegovrinJa . . . . . . . . . . . . . Vida Brodar Antropoloka obrada neolitske lUlbanje i,z Semizovca - AnthrOJI}ologischer Bericht libel' ein neolithischer Schauel aus &mizovac . . . . . . . . . . . . . . . . . Veljko PakvaJin <Nalaz sa gradine Hrvacani ikod Banjaluke - Objets deco'u:vel'ts a g,radina HrvaC8.ni /PI'es de Banjal'Ulka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. Nada Miletic Nekoli!ko nepublikov.anih predmeta iz srednjevjekovne zbirike Zemaljskog muzeja - Quelques objets non publies provenant de la colleotion medievale du Musee national .., . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . IV ARHEOLOKA TOPOGRAFIJA TOPOGRAPHIE ARCHl!:OLOGIQUE
259'-262 257-258 241-255 201-216

ARTICLES ET TRAIT1!:S

Les symboles .
217-234

NOTES ARCH1!:OLOGIQUES

26i3-265

Marko Vego Prilog tO\Pografij,i srednjevjeikovne Hercegovine - Ein Beitrag zur mi1Jtelalterlichen Totpographie der Hercegovina . . . . . . . Pavo Andjelic Tragovj IPrethisto.rijs'kih kultura ,u okolini Konjiea rischen Kulburen in der Umgebung von Konj,jc V PRIKAZI I BILJEKE Die Sipuren der lprahisto.

267-276

277-283

CRITIQUES ET KOTES
28~286
287'----289

Grga Novak, P.rethi!storijski Hvar (A. .Benac) . . . . . . . . Fritz Schachermeyr, Die aUesten KultJuren GriechenLands (A B2nac) VI BIBLIOGRAFIJA BIBLIOGRAPHIE

Dr Matija Lopae Bi!bliografsk.i. podaci arheoloiTh:o-.ejpi!gr.afs.kih'adov.a o spomenicima Bosne i HerceJ govine - Donnees IbihliogratPhiques sur le::;articles ~cheologiques et epigraphiques des monuments de Bosnie et l'Herzegovine . . . . . . .. ..... . VII Izvjetaj o radu Arheolokog odjeljenja archeologique Compte rendu de la Section .

29,1-341

343-345

I Novi naucni prilozi

Dr JOSIP KOROEC

Neolitska naseobina na Crkvinama kod Travnika

Turbetu

Vie slucaju treba zahvaliti to je Zemaljski muzej u Sarajevu 1942 god. u~eo da napravi nekoliko sondi na niskom breuljku, koji se uzdie na oko 38 m iznad do line na samom ucu Komarske u Karaulsku Lavu'). Breuljak Crkvine poznat je u arheologiji kako po srednjevekovnim tako i po rimskim nalazima, odnosno po nekropolama.U srednjem veku se tu nalazila cuvena grobnica vojvode Batala, pored drugih istovremenih grobova sa nadgrobnim spomeruicima u obliku sarkofaga i ploca'). Iz rimskog vremena su ovde isto tako poznati grobovi a na samom severnom podnoju bio je mauzolej"). otkriven Zaravanak na tom breulju je relativno vrlo velik i duguljast. Naalost, kulturni slojevi su ovdje usled raznih kaSlITijih nekropola kao i U':>led raznih novijih gradevina vec vrlo uniteni. Teko je bilo naci jo koliko-toliko intaktno mes;to za ispitivanje. Ipak je na rubu samog zaravanka omanja sonda 6 X 4 m uprkos tome nudila dragocene podatke"). Sonda je bila napravljena na severnom rubu, no usled !padine, koja ovde pocinje, profil kulturnog sloja pokazao je blai pad u pravcu severa. Tako se na samoj povrini nalazio 15 do 20 cm debeo sloj naplavine u kojoj su se nali TaZlIlifragmenti broncano dobne ilirske keramike. Ispod toga sloja dolazi drugi, tamnosmede boje, koji pokazuje homogenu celinu, a koji moemo oznaciti kao kulturni sloj usled kulturnih ostataka. U naoj sondi je taj sloj bio razne deblj'ine, od 0,70 m pa do 1,0 m, odnosno ponegde i 1,30 m. Sloj postaje tanji na samoj pad ini usled o1Jplavljivanja. Celokupan taj sloj pociva na sloju kriljevca (sl. 1).

') Glasnik Z'emaljskog muzeja u Sarrajevu, 1949/50, 26'2 st Tom prililoom sam po nekim belekama, koje ,su mi ostaJe kod i-s'tr.a,ivanja gradi-na u oloolini Travnika, objaiVio'SUI1narno i Orkvine. Nekadanji rukopis, kalO i celokupan HuSitraJCijl>ki materijal nisam imao na raspolag.anju. Stoga sam se tada uglavnom drao povrinski skupljenog materijala kao i 'Onogotkrivenog u sloju naplaiVlj,enezemlje, tj. iliI1Skog materijala, dok medutim, ostali maJt&i-j~ nisam do-voljno uzeo u obzIr. Tako se i dogodilo da 'sam tada naselje datirao IPo-tkraj'broncanog doba s tim daJbi kraj ivota Ca'rinama padao nekako oko 1Qr00 god1ne, mada bi g,radina mogla biti i neto starija od gradine na ptuj,skom Gradu (1. c. 264). Ranije i-~gubljenrukopis kao i crtei su se .pre izvesno-g vremena 'Opet nali. Tako j,e danaJSmoguce daticelokupnu SI1ikui ranijeg ivota a ne samo za ilirsko doba, koje je prestalo, kao to sam vec rekao, negde potkra,j broncanog doba. 2) GZMS, 1915, 365 sl. GZMS, 1952, 378 sl. 3) Pet r o v i c, S arheologom kroz T.ravnik, pos. otisa'k iz Narodne sta.rine, 1931, 16. GZMS, 1951, 135 sl. 0) Kod r.adova mi je nesebicno pomagao g. Dimitrije SergejeviSki,kustos Mu~eja u Sara.jevu, za to mu se olvim putem naj,iskrenije zahvaljujem. - crtee mi je napravila gda. PaolC\ Koroec, tada'nji kustos Muzeja u Sar.a'jevu, na ce!Uu joj najiskrenija hvala,

Dr Josip Koroec

U kulturnom sloju je naden relativno velik broj kulturnih ostataka, pre svega keramike. Nali su se, medutim, i do 1,5 cm debeli slojevi pepela na raznim visinama i na manjoj povrini do 1 mO. Koliko je usled male povrine bilo moguce konstatovati, sloj nije nigde bio nasilno poremecen, pa cak nije bilo nikakvog znaka da bi sloj bio prekinut. Izuzetak u tom pogledu nam daje samo najgornji deo, sloj naplavine,

O.S

3
(

'II

U,'I

koji, medutim, ima ri druge jasne razlike u kulturnom materijalu. U kulturnom sloju su nadeni i komadi kucnog lepa iako se nije nailo nigde na ostatak tlocrta kakve zgrade za stanovanje, ka'kva je po svoj prilici bila negde u blizini. Mada kulturnri sloj nije prekinut, ipak je tolike debljine da moramo racunati sa dosta dug.iIm ivotom na naem lokalitetu. Donekle to zapaamo i u samom sloju, koji, medutim, ne moemo pravilno podeliti. Uglavnom bismo mogli povuci samo neku idealnu granicu izmedu donjeg ri .gornjeg dela sloja na taj nacin to bi granica tekla nekako oko 30 - 50 om ispod povrine ukljucivi ovamo i sloj naplavine. Kulturni ostaci donjeg dela, to \Se tice oblika, umnogome se nastavljaju i u gornjem delu, no ipak postoji ovde nekoliko bitnih razlika, pogotovo u tehnickom radu, a, s druge strane, i u nekim novim elementima. U donjem delu sloja je keramika vrlo cesto sjajno uglacana i ornamentirana sa udubljenim ornamentima, to je u 'gornjem delu slloja vrlo redak slucaj. Kako moemo mirno iskljuciti. cistu ilirsku broncanodobnu keramiku, koja se nalazi iskljucivo samo u gornjem delu, dodue, tu u manjoj meri a vie u sloju naplavine, to ceo ostali sloj pretstavlja jednu celinu [ako, kao to cemo videti, imamo kulturnih elemenata sa raznih strana. Ovde se misIrim zadrati samo na keramici i ostalim kulturnim ostacima neolitskog doba, dok ostale ne nameravam obradivati. Oblici Glavni oblik keramike na naem lokalitetu pretstavljaju razne 'zdele, koje imaju VIse raznih osnovnih oblika, kojri se medusobno razlikuju uglavnom po profilaciji. Cesto je granicu izmedu jednog i drugog tipa vrlo teko postaviti. No, na svaki nacin, imamo i vie tipova koji se, medutim, razlikuju i u drugim detaljima to je vrlo cesto poslekojih je sastavljena madica i raznih Ujpliva, odnosno posledica raznih komponenata terijalna kultura naeg lokaliteta.
D.Z

Neolitska naseobina na Crkvinama u Turbetu kod Travnika

1) Zdele vie bikonicnog oblika sa lucno savinutim delom prema unutranjosti (T. I, 7; T. II, 5; T. V, 7-9; T. VI, 6). - 2) Zdele, koje su sl1cne gornjim, s tim to njihov gornji deo moe biti gotovo cilindrican. Tip samih zdela je vie poluloptast (T. I, 10; T. II, 7; T. VI, 4). Ponekad je gornji deo isto tako unekoliko lucno savijen prema unutranjosti (T. III, 2, 12; T. IV, 6). Razlika izmedu tipa pod 1 i ovoga u tome je to je kod zdela prvog tipa donjli deo vie konicnog oblika, dok kod drugog tipa ceo izgled donjeg dela a u vezi sa gornj~m daje vl1'eutisak poluloptastih oblika. 3) Zdele sa konicnim donjim i cilindrricnim gornjim delom su srodne ranijim oblicima, no ipak postoji medu njima dosta velika razlika u optoj koncepcij,i (T. III, 1, 3; T. IV, 9, 12, 13; T. V, 4). Prelaz iz donjeg u gornji deo je, naime, ovde prilicno zadebljan, to kod ranijih IPrimera nije bio slucaj. - 4) U istu grupu moramo, medutim, staviti i posve bikonicnu zdelu, ciji su zidovi bili svuda podjednako debeli (T. III, 4). - 5) Kao poseban tip moemo uzeti i poluloptaste zdele, koje su bile ornamentirane sa plasticnim horizontalnim rebrom (T. I, 4; T. VI, 5). Svakako su te zdele karakteristicne za najnii deo sloja. - 6) Zanimljive su li vrlo plitke zdele sa poluloptastim donjim delom i cilindricnim iroki:rn vratom, koji je relativno visok dok je, m~dutim, rame samo delimicno naglaeno (T. I, 1). - 7) Po svoj prilici ce zdelama pripadati fragmenat koji ukazuje na to da je donji deo bio vie poluloptastog oblika, dok mu je vrat bio jace ugnut prema spoljanosti (T. III, 5). - 8) Posebnu gI'UlPupretstavljaju zdele i kupe vie poluloptastog oblika, koje imaju zadebljana ili proirena usta, bilo na unut'ranju ili pak na s:poljanju stranu (T. IV, 10, 11; T. VII, 5, 9). Ponekad su kod te grupe usta i samo horizontalno odrezana. Neki prrimeri te grupe idu na svaki nacin u red ostataka slakonicne zdele i kupe nadene su u 'nekoliko vonske kulturne grupe. - 9) Cilindricne primera (T. II, 8; T. III, 13; T. V, 15). Mada su svi takvi primeri nadeni u najvie slucajeva u naj niem delu sloja, ipak nisu karakteristicni za ma kakvo opredeljivanje. Sledecu grupu oblika bi pretstavljale razne terine. Otra granica medu zdelama i terinama ne moe se nikako postaviti. No ako pre4Postavimo da su ter ine bile mnogo dublje nego zdele, onda imamo i tu nekoliko tipova na",talih putem raznih upliva. 1) Terine sa loptastim donjim delom i cilindricnim dosta irokim vratom (T. 1. 8; T. II, 3; T. III, 7; T. IV, 5). Neki oblici terina su imali i iroku trakastu uicu. - 2) Srodne tim terinama su one kod kojih vrat nije toliko otro odeljen od ramena, kao ovde bi se mogle razlikovati pojedine to je slucaj kod prvih (T. I, 5; T. VI, 8). Pa podvrste. - 3) Posebnu grupu pretstavljaju ter ine poluloptastog oblika bez V'rata i sa nekoliko izvinutim ustima (T. III, 14; T. V, 12). - 4) Dosta su ceste i terine bikonicnog oblika sa irim ili uim ramenom i vie ili manje izvinutim vratom. Medu njima postoje i razlike u prelazu ramena u vrat, koji moe blti blai ili otl'iji (T. I, 9, 11; T. III, 6, 10; T. V, 1, 3, 11; T. VI, 2). Neki primeri te vrste imaju i manje uice. Najvie se kod te vrste oseca upliv vincanske kulturne grupe. - 5) Poslednju grupu IPretstavljaju terine, koje su u osnovistrodne ranijim, ali imaju visak, gotovo cilindrican vrat i otar prelaz izmedu ramena i trbuha (T. I, 3; T. V, 5). U mnogo manjoj Iffieri su zastupljene amfore. Pa cak i fragmenti takvih oblik;} ponekad izgleda da bi mogli pripadati i kakvim drugim oblicima. 1) Najizrazitiji primer amfore pretstavlja fragmenat loptaste amfore s visokim c1.lindricnim vratom (T. IV, 7). Usta su kod tog primera unekoEko izvinuta. - 2) Drugu grupu pretstavljaju amfore loptastog oblika, koje pripadaju grupi butmirskih loptastih amfora, koje neki nazivaju i pirifornim amforama (T. IV, 3; T. VI, 1). Kod naih primera nalaze se dva tipa. Dok jedan nema profiHsanih usta a sasvim je loptastog oblika, drugi ima neznatno naznacen vrat. - 3) Daljnu grupu pretstavljaju fragmenti neke vrste jajastih omfora sa viim ili niim vratom (T. III, 8; T. II, 4). Naalost, sacuvani su samo neznatni fragmenti, tako da nam nije moguce :konstatovati prave oblike. Medu retke oblike spadaju sudovi koji su stajali na nozi. Sacuvana je samo uplja visoka noga neke, po svoj verovatnosti, zdele (T. II, 1). Sama noga je na zidovima imala i male okrugle otvore. Isto tako :medu retke oblike spadaju i cae, koje su imale visok, cilindrican, prilicno irok vrat i loptast donji deo (T. II, 2). Neto ceci su medu naim materijalom razni fragmenti lonaca, koji pokazuju da je postojalo nekoliko tivova.

oj

Dr Josip Koroec

1) Pre svega su poznati konicni lonci s ustima rpovijenim !prema unutranjosti (T. V, 10, 14). Ti su oblici dosta srodni raznim zdelama. 2) Retki su poluloptasti lonci sa vie ili manje cilindricnim vratom (T. IV, 1). - 3) Medu fragmentima postoje i takvi, koji pripadaju ve6im loncima sa cilindricnim vratom a ciji pravi oblik ne poznajemo (T. I, 6; T. IV, 6; T. VI, 9). Obicno su takvi lonci ornamentirani sa plasticnim horizontalnim rebrima. Medu materijalom je naden i fragmenat nekog cetverouglastog suda, to moemo racunati po vertikalnom plasticnom rebru, koje se nalazilo na ivici dvaju zidova (T. III, 11). Na naem lokallitetu su se upotrebljavale i minijaturne posiUdice. Medu njima jedna ima vie oblik neke bocice sa dvije male uice na ustima (T. VI, 3). Medu naim materijalom je naden relativno vrlo malen broj raznih uica i drki. Ukoliko dolaze uice, one su uvek trakaste i dosta iroke (T. III, 3; T. V, 11; T. VII, 13). Jedna uica ima i du:boke uzdune kanelure. Uice uglavnom vezuju vrat sa ramenom ili, pak, usta sa ramenom. Sve pretstavljaju tipicne oblike za mladi neolit. Kao uicu moemo racunati i plasticno iSPUIPcenjeizradeno u obliku trakaste uice, koja, medutim, nije horizontalno buena (T. V, 1). Takve imitacije trakaste uice su narocito karakteristicne za vincanS1ku kulturnu grupu. U istu grupu moramo staviti vec s obzirom na tehnicku izradu neku drugu neprobuenu plasticnu manju uicu (T. III, 12). Ipak, taj rprimjer nema neposredne veze sa vincanskom kulturnom grupom kao prvi. Od drki je, medutim, naden s,amo jedan jedini primerak. Taj je po svom obliku karakteristican jer se zavrava u obliku konicne kape. Sama drka je bila horizontalno uza sami zid suda probuena, a pored toga je bila, kao i vaza na kojoj se nalazila, ukraena horizontalnim kanelurama. Unekoliko su bila sacuvana dna na fragmentima naih siUdova, uvek su to samo ravna dna, koja su otro odeljena od trbuha. Samo jedan fragmenat pokazuje da su bila u upotrebi, dodue, i ravna dna, koja su sa spoljane strane vaze davala utisak IPrstenaste noge.
Ornamentika

Ornamentika je na naem materijalu sa CI'Ikvina vrlo skromna. No, ako uzmemo u obzi'r i te fragmente, koji su dosada poznati sa Crkvina ipak nam daju nekoliko karaktel'isticnih podataka. U pogledu raznih tehnika, pomocu kojih se izraduju nai orna- . menti, ako uzmemo kao celinu ceo sloj, imamo plaSlticne ornamente, dalje, tehniku udubljivanja, tehniku urezivanja, tehniku otisaka, tehniku duboreza i baribotinsku tehniku. Kod tehnike plasticnih ornamenata. javljaju se samo plasticna rebra na kojima se ponekad nalaze otisci prstiju ili kakvog drugog tupog instTumenta (T. I, 1, 4, 6; T. VI, 5, 9; T. VII, 1, 6). Uglavnom su takva plasticna rebra aplicirana. Uvek su, medutim, horizontalna a nalaze se ili neposredno ispod uslta ili, pak, na vratu odnosno na ramenu suda. Obl~ci sudova, koji upotrebljavaju taj nacin dekoracije, uglavnom su neke vrste vecih lonaca sa irokim vratom, cilindricnog oblika sa izvinutim ustima. Neki tPrimerci pripadaju i zdelama vie poluloptastog oblika (T. I, 4). Medu plaSlticne orna:mente moramo ubrojiti i manja rplasticna dugmasta isrpU1pcenja na ramenu, koja se javljaju u nizovima od cetiri ispupcenja na nekim terinama (T. V, 12). Vie ornamentalnog nego praktickog znacaja su i razne neprobuene trakaste uice, koje imaju svoju tradiciju u podunavskim kulturama neolita (T. III, 12; T. V, 1). Tehnika udubljenih .ornamenata je zastupljena relativno sa dosta primera, koji se medusobno razlikuju i po tehnickoj izradi. Karakteristicne su, napr., horizontalne kanelure na sudovima kao i na drkama (T. VII, 2). Ta vrSlta kanelura ima svoju tradiciju u Podunavlju, i karakteristicna je za vincansku kulturnu gTu:pu, kao to su tipicne i vertikalne kanelure na tipicnoj vincanskoj zdeli (T. V, 1). Sa takvim kanelurama stoje u vezi i neke druge, koje se nalaze na trbuhu i delim~cno na ramenu nekih sudova, a pretstavljene 'Siuu vertikalnom ili kosom poloaju (T. II, 6; T. III, 9). Fragmenti na kojima su nadeni takvi ornamenti pdpadaju uglavnom raznim terinarna. U istu grupu mofllmol medutiml staviti t vertika,lne ka,nell1re na u~ici neke terine (T. III 3). Vec s obzi-

NeoJitska naseobina na Crkvinama u Turbetu kod Travnika

rom na stratigrafiju, moramo staviti ovamo i fragmenat, koji ima vertikalne kanelure na ramenu (T. VII, 12). Ponekad se na naim fragmentima nalaze ii duboke i vrlo iroke kanelure koje niS(u nastale kao prve hotim~cno kod glacanja posude, nego su se pravile za vreme dok je glina bila jo vlana, a kasnije su bile Samo uglacane kao i ostali delovi vaze (T. I, 7). Takve kanelure imamo na nekim zdelama sa povijenim gornjim delom prema unutranjo&ti. S tim u ve~i stoje i krace vertikalne kanelure na ramenu i na najvecoj periferiji nekih zdela ,(T. V, 14). Nije iskljuceno da poslednji primer ima vie dodirnih tacaka sa neolitskim podunavskim kulturndm krugom, kakvog bi mogao imati i fragmenat vaze sa irokim vertikaln~m kanelurama, kod koga vec sam oblik pokazuje vezu sa podunavskim kulturnim krugom, a s druge strane, opet, sa badenskim krugom (T. I, 1). Tehnika urezanih ornamenata je zastUiPIjena relativno vrlo retka. I oiVde imamo, medutim, dve osnovne tehnike. Jednu pretstavljaju pravi urezani ornamenti, dok su u drugoj gotovo udubljene linije, koje su nastale kod glacanja povrine suda, mada je i tu bio cilj rpretstaviti urezane linije iako je po tehnickoj strani isrpao vie utisak udubljenih linija, kao to je, napr., slucaj s vertikalnim paralelnim linijama na fragmentu neke terine (T. IV, 5). Imamo samo nekoliko primera 'pravih urezanih ornamenata, koji su prestavIjeni od k{)sih ure.zanih paralelnih linija u grupama, i cine utisak neke nepravilne cik-cak trake (T. IV, 4; T. V, 13). Ta dekoracija ukazuje na po tisku kulturnu grupu, mada ne direktno, a pretstavlja vrlo veliku degeneraciju. Zbog sumarnosti pretstave mogla bi se, medutim, !povezati sa kojom god kulturnom grupom jer takalv nacin ornamentike nije usamljen. Pogotovo ga cesto nalazimo u krugu lengyelske kulturne grupe u Sloveniji. Mladeg karaktera, ne samo s obzirom na stratigrafiju, jeste jedan fragmenat na kome su urezani viseci i stojeci rafirani trougli. Taj fragmenat je naden svega 30 cm ispod rpovrine d pripada grupi kulturnih ostataka, koji !s!u nadeni u najviem sloju naplavIjene zemlje (T. VII, 11). Tehnika otisaka javlja se na Crkvinama uglavnom samo na plasticnim rebrima. Obicno su to otisci prstiju ili \lekog drugog tupog instrumenta. Cesto dmamo otiske prstiju na samoj steni suda (T. IV, 2, 6). Ponekad su takvi sudovi imali na samoj ivici usta manje udubine. Na jednom fragmentu su 'bili nadeni otisci nokata u dvema hOTizontalnim nizovima na vratu nekog 'Suda (T. VI, 7). Oba poslednja fragmenta pripadaju najniem delu sloja. Samo na jednom fragmentu zastupljena je tzv. tehnika duboreza (T. I, 2). Pored nekih keramickih oblika taj fragmenat povezuje na lokalitet i sa slavonskom kulturom. Zanimlji1va je i tehnika barbotinske ornamentike, ako je takvom moemo smatrati. Spoljanja !povrina je, naime, bila .na donjem delu vaze hotimicno izradena grubljom. Takvih primera imamo nekoliko (T. III, 12; T. IV, 7). Po sltratigrafskim podacima nadeni su fragmenti takvih sudova u niem delu kulturnog sloja, odnosno oni spadaju medu najstarije nalaze na .naem lokalitetu. Uprkos tome ipak ih danas jo nikako ne moemo uvrstiti medu tzv. starcevacku ili koroku kulturnu grupu. Ostale izradevine Od glinenih izradevina naden je samo jedan prljenak posve krunog plosnatog oblika (T. VII, 7). Kameno oTude je zastupljeno u nekoliko primera. Tako su bile nadene dve sekire, dok kremenog oruda ili oruja dosada nije nadeno. Obe nadene sekire pretstavljaju, medutim, dva razna tipa, mada su inace u osnovi gotovo iste. Jedna sekira je tipicna kalupasta sekira neolitskog doba zemljoradnickih kultura Podunavlja (T. VII, 4). Secivo je kod nje unekoliko zaokrueno, precni presek je gotovo trokutan, a celo se skoro ne suava. Druga sekira je, medutim, na !prelaz u izmedu kalupastog i plosnatog tipa. Njezin precni presek je vie polukruan, secivo unekoliko zaokrueno i iroko. Cela sekira se prema celu suava, usJed cega je i celo vrlo usko. {T. VII, 3). Dok je, medutim, kod prve sekire donja strana posve ravna i povijena neto prema secivu, kod druge je sekire eela donja strana unekoliko konvekSiIla.

10

Dr Josip Komec

Kaa ta je bila vec pamenuta, napravljena je na Crkvinama sama manja sanda, kaja je ipak dala nekalika tipalakih rezultata, dak astale sande kaje su bile napravljene tu iitama na tam zaravanku nisu nudile gatava nita. Usled male pavrine tu se ista tako ne maema stapastatna aslaniti na stratigrafske 'padatke, kaji nam razlicite t~palake elemente pakazuju kaa neku meavinu, kaje, medutim, ne bisma pa dananjem stanju nauke acekivali u takvaj meri. UsJed taga sma primarani i neke tipalcike mamente da tumaiCima na drugi nacin. Racunati marama uz ta i. na erazijske mamente mada nam kulturni slaj i~gleda hama gen. Uprkas svim tim nedastacima ipak kad analize keramike dalazima da vrla zanimljivih mamenata ipadataka. Taka imama tu pa tipalakaj strani nekalika vrla zanimljivih i pasve razlicitih kulturnih grupa, kaje se na naem lakalitetu nalaze medusobna pameane.\ Takvi su, napr., elementi vincanske kulturne grupe, dalje elementi butmirske kulturne grupe, elementi lengyelske kulturne grupe i elementi slavanske kulturne grupe. Medu materijalam se nalazi nekalika fragmenata koji ukazuju cak i na stariji nealitski periad, tj. na starcevacki adnasna koroski, s aziram na arnamentiku, kaju bisma magli aznaciti kaa neku vrstu barbatinske ornamentike, ali izgled 'i da je ta samo prividna, jer izrazitih primera starcevacke kulture nemama. Zbag rasprastranjenasti te kulture pa Slavoniji da ista bisma magli acekivati pajedine njezine uplive i u Basni iaka je ta ja zasada preuranjena. g,avariti za padrucje centralne Basne gde lei i na lakalitet. Najizrazitiji, cak i najpreteniji elementi na naem lokalitetu pripadaju vincanskaj kulturnaj grupi. Taj je mamenat utalika interesantniji ta su Crkvine vrla udaljene ad dveju priradnih granica, Save ii Drine, preka kajih se, kaka je izgledala, vincanska kultura nije irila, bar ne u vecoj meri. Medutim, pre kraceg vremena su nalazi u Tuzli pak azali da je ta kulturna grupa zala dubaka i u Basnu"). Ta patvrduje sada ilakalitet cistaj vincanskaj kulturnaj grurp,i kaa cena Crkvrinama, mada tu ne maema gavariti lini iaka imama i pasve ciste abjekte te grupe a ne sama pajedine detalje. Zasada maema iz materijala na Crkvinama ubrajiti u vincansku grupu nekalika ablika zdela ad kajlih je najizrazitiji primer u T. I, 1. Ja znacajnije su u tam pagledu pajedine terine, bez abzira kakvog su ablika (T. I, 3, 5, 8, 9, 11; T. II, 3; T. III, 6, 7, 10; T. V, 1, 3, 11; T. VI, 2). Medu niima pastoji dasta velika raznalikast, na nema ni:kakve sumnje, da se analagije nalaze ba u vincanskoj grupi, mada se pajedini ablici magu naci li u drugim kulturnim grupama, pre svega u badenskaj. U grupu keramike kaja je nas,tala pad upli-vam vlncanske spada i jedan ablik vie laptaste amfare sa cilindricnim vratam (T. IV, 1). Pared ablika izrazita je i arnamentika, naracita ana kaja je izradena u tehnici udubljivanja (T. III, 9; T. V, 1; T. VII, 2). Dalje mara ma pad UlPliv vincanske keramike staviti i nekalika tipicnih uica (T. V, 1; T. VII, 2). U sutini je danas ja uvek pitanje adakle je badenska kultura primila svaj nacin ukraavanja pamacu udubljivanja, kaji je, medutim, u Vinci, adnasna njezinaj kulturnaj grupi, tipican za cela vreme njezinag trajanja. Aka uparedima nae nalaze na Crkvinama sa vincanskam kulturnam grupam, utvrdicema da ani p!'ipadaju mladaj v,incanskaj fazi, negde ako 4 m vincanskag kulturnag slaja. Drugi zanimljiv upliv na naem lakalitetu je na svaki nacin sa sltrane butmirske kulturne grupe. Dva fragmenta vaza pakazuju cista butmirske laptaste vaze s uvucenim ustima bez vrata ili sa nisikim vratam, ne uputajuci se avde u hipatezu kakva je magla biti dna - ravna dna, prstenasta iJli visaka noga (T. IV, 3; T. VI, 1). Ti fragmenti su, s jedne strane, razumIj ivi, .jer se nedaleka ad naeg lakaliteta u dalini Bile nalazi ianako cisti butmirski lakalitet Neba"). Taka su ava dva lakaliteta vec usled teritarijalne blizine magiJ.a stajati u medusabnoj vezi, ukaliko, naravna, IPretpastav:ima daSiu CrkvJne bile bar delimicna istavremene sa Nebam na Bili.' U supratnam slucaju bi fragmenti butmirske kulture 'pretstavljali sama ja reminis~encu. Kaka se, medutim, iste farme nalaze i u lengyelskaj kulturnaj grupi, magla hi se cak smatrati da su adande panava da01

Benac-Sergejevski-Mazalic, B ena c, Prehi'stO'rijls.Ko naselje Nebo GZMS, 1953, 91 ISl. - GZMS, 19490/50, 29 ISI.
5) u)

i problem

K1Ulturnaistorija Bosne i Heraelgovine,195'5, 1'5. butmiJrsk'ekulture, Ljubljana', 195'2. -

Neolitska 11aiS'~obina Crkvi\.,ama ti Turbetu kod Travnika nu

11

prle na podrucje centralne Bosne a time i na na lokalitet. Medutim, na lokalitet ima cak i mladi karakter nego to ga pokazuje, naipr., lokalitet Nebo, racunajuci ovde i najstarije elemente. Cak moemo reci da su Crkvine mnog.o mlade nego to je to slucaj sa celokupnom butmirskom kulturnom grupom. S obzirom na te momente bi onda up1iv, i to direktan upliv lengyelske kulturne grupe u toj vrsti posuda na na lokalitet cak donekle bio i verovatan. No onda dolazi u pitanje lengyelski upliv na butmirsku kulturu, kako ga neki pretpostavljaju7). U[prkos dubitativnih stratigrafskih podataka8) na naem lokalitetu njegova direktna veza s butmirskom kulturnom grupom je, medutim, nesumnjiva iako, s druge strane, imamo i raznih predmeta lengyelske kulture. O vezi medu butmirskom kulturom i naim lokalitetom govore nam i neki drugi fragmenti, koji se najlake mogu povezati sa pojedinim oblicima butmlrske kulture, odnosno sa lokalitetom Nebo. To su fragmenti zdela ciji je ,oblik vie polulo!ptast, koje nemaju vrata, a usta su im nekoliko izvinuta (T. III, 14; T. V, 12). Nek,i primerei imaju na najvecoj periferiji ponekad i niz malih plasticnih ispupcenja. Primerci nadeni na nalazitu Nebo imaju, medutim, ponekad i neto vie bikonicnu formu, no pojedini su fragmenti bili i [posve srodni). Po SiVojprilici ce se, medutim, u istu grupu butmirskih elemenata moci staviti jo nekoliko drugih fragmenata. Treca komponenta na naem lokalitetu bila bi, kao to sam vec ranije napomenuo, tzv. lengyelska kultura. Ako iskljucimo butmirske loptaste vaze, kakvih imamo i u toj kulturnoj grup,i, a koje na Crkvine nisu dole putem nje, nego direktnim U1plivom butmirske kulture, ustvari su elementi lengyelske kulture dosta skromni. U svemu moemo ovamo ubrojiti samo par fragmenata (T. IV, 4, 5; T. V, 13). Moda bi se u tu grupu mogao ubrojiti jo i koji drugi fragmenat, dok, s druge strane, moramo pretpostaviti da moda neki od ranije pomenutih fragmenata spada ustvari u drugi kulturni krug a ne u lengyelski. Medu najkarakteristicnije oblike, koje, medutim, moramo pripisati ba lengyelskoj kulturi, S[pada kupa ili zdela na visokoj UJpljoj nozi s manjim okruglim otvorima na zidovima noge (T. II, 1). Dalje ce po SIVojprilici biti moguce u istu grupu ubrojiti i minijaturnu posudicu, koja je nadena na naem l.okalitetu (T. VI, 3). Te neposredne analogije zasada nema u okviru lengyelske, ali je dosta srodna sa mnogima i9to tako minijaturnim posudicama. Sledecu komponentu, koja ima isto ta'ko vrlo malo elemenata moda bi bHo moguce pripisati badenskoj kulturnoj grupi. U tu grupu bismo mogli ubrojiti samo jedan sud, a i taj samo s obzirom na uicu (T. II, 3). Vec drugi primerak spada ovamo sama p')d znakom p~tanja (T. V, 11). Ra~ne kanelure, koje se, upotrebljavaju kao ornamenti, 1,ece, medutim, ovde doci u [plitanje, jer se po svemu moraju pre povezati sa vincanskom .wlturnom grupom. Kao poslednju komponentu moemo ovde smatrati jo i slavonsku kulturnu grupu. Nadeno je samo nekoliko fragmenata koje moemo pripisati toj kulturi, no ti su ipak toliko izraziti, da je svaka sumnja iskljucena (T. I, 2; T. IV, 10, 11; T. VII, 5, 9). Samo jedan fragmenat je medu njima bio i ornamentiran, a pripada nekoj zdeli ili terini, dok su ostali fragmenti pripadali raznim kupama vie-manje konicnog oblika sa karakteristicnim zadebljanim ustima. Ako ispustimo niz fragmenata, koje bismo mogli ubrojiti bilo u jednu bilo u drugu raniju grupu ili su pak oni zasada jo pOSiVe nejasni, kao to je slucaj s'a vecim brojem fragmenata (T. II, 2, 4; T. III, 8, 11, 14; T. IV, 1; T. V, 12, i dr.), utvrdicemo da neki pripadaju vec kasnijem vremenu i da sa slavonskom kulturom nemaju nita zajednicko. Takvi fragmenti stoje u vezi sa onima koji s,u bili nadeni odmah ispod povrine u sloju naplavIjene zemlje i koje ovde ne donosim. Izrazit fragmenat kasnijeg vremena je, napr., u T. VII, 11. No i :pojedini drugi prirnerci, uprkQs raznim stratigrafsikim momentima, pripadace mladim epohama (T. I, 7, 10; T. II, 5; T. III, 2-4; T. IV, 9, 12, 13, itd.) .
7) B ena c, Pr,ehisooridskonaselje Nebo, 104 sl. ~ GZMS, 1954, 3'0' sl. - Arheoloki vestnik, Ljubljana, 19'55, 11 sl. 8) Dubina pOIjedinihnaJ.aza koji 'su ovde obradivani data je u qptisumaiOOrija,la. Oba fragmenta butmirskog ka'ralktera nadena sU O,81(} m duboko, drugim ;reciJmanisu nadena samo u najniem sloju nego cak i na samom dnu kulturnOlgsloja. 9) B ena C, Prehistorijsko naselje Nebo, T. XI, 5, 8; T. XIV, 1, 3 (fr<llg'mentia vrstama s plasticnih ispupcenja: T: V, 4; T. VII, 1, 7 itd.).

12

Dr Josip Koroec

Pojedini fragmenti grubljih sudova ornamentirani sa horizontalnim plasticnim rebrima su s obzirom na male fragmente atipicni za opredeljivanje. Mo.gu, medutim, ici u sklop sa vincanskom ili pak butmirskom kulturnom glfu[pom(T. I, 4, 6; T. IV, '2, 6; T. VI, 5, 9; T. VII, 6). Isto tako bi mogli ici i medu druge kulture sve do broncanog doba mada stratigrafSlki podaei. nekih govore ocito protiv toga. Medu ostalim elementima postoje i neki koje bar danas jo nije moguce pravilno objasniti, a :koji, opet, ukazuju na jadranski kulturni krug. Pre svega su to vaze sa cilindricnim gornjim del om, vratom, i vie s po.lulo.ptastim niim donjim delom, neke vrste cae (T. II, 2). Ovamo bismo moda mogli staviti i jednu amforu (T. II, 4), koja je srodna pomenutim caama. Ukoliko su to doista vie juni oblici, moda bi neku ulogu igrala i danilstka kultura potkraj svoga trajanja, gde imamo neke srodne forme1.). Ako pregledamo razne analogije kao i neke druge lokalitete u blioj i daljoj oikolini, postaju nam jasniji jo i neki drugi momenti. Pomenuo sam vec odnos Neba, odnosno butmirske kulturne grupe, sa naim lokalitetom. Drugi problem pretstavlja vincanska kulturna grupa, :koja je, moemo reci, najjace zastupljena medu svim komponentama na naem lokalitetu. Mnogo puta je vec na raznim mestima bilo govora o odnosu vincanske i butmirske kulturne grl.l<pe"), to, medutim, pretstavlja posve drugi problem, koji se dosada i posve jednos\trano obradivao. Uvek se, naime, postavljalo pitanje upliva vincanstke na butmirsku kulturu, a nikada nisu uzimani u obzir eventualni uplivi butmirske na vincansku grupu. Vremenski odnos izmedu te dve kulture je danas vec koliko toliko ustaljen. Uglavnom se uzima da je vreme trajanja butmirske kulturne grupe bilo nekako od 6,5 do 4,0 m vincamtkog kulturnog sloja'"). A ba u to vreme se u vincansko.m kUl1turnom sloju javljaju neki vincansko.j kulturi posve strani elementi. Pre svega, to su neki oblici terina i zdela sa kapastim poklopcima kao i igosani ornamenti pomocu tockica ili dacice. Strana je vincanskoj grupi i podela ornamenata na meto(p, koja se javlja ba na toj vrsti sudova i na poklopcima13). Mada takvih oblika ne nalazimo u okviru butmirske kulturne grupe, imamo tu, ipak, vrlo cest nacin igosanja ornamenata pomocu tockica ili dacice kao i slican nacin podele ornamenata na polja. Odakle je Vinca primila te forme i nacin ornamentike, koji se, usput receno, nikako nije ni udomacio u vincanstkoj grupi, zasada ustvari nije jo niko ni takaoU). Kako je, medutim, takav nacin dekoracije u Vinci' stran a u butmirskoj kulturi opet njoj svojstven, mogli bismo i sa te strane pomisliti na upliv na Vincu. Naravno, nije bar zalsladamoguce misliti na neki direlktan 'UJPlivnego samo na upliv purtem posrednih clanova. Za to govocre i neke 'cisto tipi'cne razlike, koje sam pomenuo vec na drugom mestu"). Na pomisao. da i Ijedna i druga kultura crpe takve elemente iz neke trece kulture, to bi na svaki nacin bilo moguce, danas se ne bi moglo odgovoriti, jer nemamo ni najskr,omnijeg oslonea za takvo dokazivanje. Isti slucaj je i sa prvim pojavljivanjem spoirale u V:mCi. I tQga pitanja u na'celu jo ntko nije takao, izuzev pitanja S - motiva na sudovima potiskog importa u vincansku kulturu1"). Vasic, dodue, pominje da je u Vinci spirala mlada od meandra"), no u s:utind ne pravi razliku medu jednostavnim S - motivom i spiralnim zavojem. Kod urezane ornamentike dolazi, medutim, spiralni zavoj do veceg izraza ba kod igosanih ornamenata, ako ispustimo udubljene ornamente u kasnijim slojevima, tj. opet kod posve stranog elementa u Vinci. Ne mislim da sada izvo<;lim na temelju toga kakve narocite zakljucke, jer su Vinca i njezina grupa mogle ;primiti spiK'Or o e c, Nreoli1JskaaseobiJnana Dani1u-BitilIlj (u tampi). n ") Arheoloki vestni:k, 19'55,5 sl. (gledaj tamo naznacenu meraturu, koj,a se barvi tim problemom). 12) Zgod'Ovinskicasopis, 1947, 143 sl. GZMS, 1947,9 sl. - GZMS, 1954, 3'0'sl. 13) Vas i C, Rreistodslka Vinca, II, sl. 231-233, 23'5>-238. ViIIl ca, IV, IS'l.. 94 (M 58478, 589), 95, 139, 140, 163 (M 1137-1144). - Corpus Wlsorum antiquofum 3 (Belgrad), T. 2, IS1.1, 2, 4, 6, 9-11. - Stalrinalf, 19'50,111. - Gla1sSrpske kral}evsk'e akademije, 19'06,ISl.43, 45a, 46a---e. - Itd. 1') R. R. Seh m i d t jie dodue tu Wlstupri:pisao pOltiskojg'fupi (Bul'g Vucedo.l,115sL), to je, medutim, ispravilo vec G ara al n i il (33 Bedeht der R6mi:sch-Gel'manis,chen Komm., 129). 15) Arheoloki vestnik, 1955, 11. 16) Stalfina,r, 1951,267 sl. 17) Vas i C, Vinc,a, II, 173 sl,
10)

Neoli:tska nasoobina na CJ)kvinama u Turbetu kod Travnika

13

ralu i iz nekog drugog izvora. Ipak je zanimljivo da se dva elementa, koji ne pretstavljaju deo vincanske kulture, javljaju u Vinci gotovo istovremeno. Logicna je us~ed toga pomisao, da bi upliv mogao biti i od strane butmirske grupe. Ne smemo zaboraviti da je u Vinci nadena i ploca sa plasticno pretstavljenom spiralom, koju Vasic na jednom mestu tumaci kao plocu za neku igru na tabli'). Bez obzira na takvo tumacenje te ploce, moramo priznati da je tehnicka izrada posve srodna plasticnim spiraloidnim ornamentima iz Butmira. U Vinci pretstavlja ta ploca zasada jedinstven primer. Nije stoga iskljuceno da moda pretstavlja i im.port, jer je posve strana vincanskoj kulturi. Buduci da je nadena na dubini od 4,9 m, moguce je na svaki nacin da je u Vincu dola s podrucja butmirske kulturne grupe. No svi ti momenti, kolikog.od su interesantni, nisu od narocitog znacaja za pitanje naeg lokaliteta. Jedino je pitanje, koje se s prarvom mora postaviti, odakle je toliko izrazitih elemenata vincanske grupe dospelo na podrucje centralne Bosne u konkretnom primeru na na lokalitet. Drugo je pitanje da li je u centralnoj Bosni moguce ocekivati cistu vincansku kulturu. Poznato je, da tu kulturu imamo danas zastupljenu i u Sremu'9). U novije vreme je navodno nadena ta kulturna grupa i u samoj Bosni, i to u tuzlanskom bazenu2o), Ukoliko istraivanja pokau da je to tacno, onda ce biti potrebno korigirati dosadanje gledite, da, na'iJrne, ciJsrtavmcanska kultura nije !prela Drinu i Savu. Na svaki nacin je i pitanje u koji ce vremenski period spadati novi nalazi, kao to je i pitanje, da li su se u Bosnu rairili direktno sa istoka ili su pak doli sa severa .odnosno sa severoistoka. Na lokaLitet nikako ne moemo pripisati cistOj vincanskoj kulturi ni u jednoj fazi njegovog ivota. Poto su svi vincanski elementi mladeg karaktera i pripadaju, kao to sam vec napomenuo, nekako 4 m vincanskom kulturnom sJaju, moemo smatrati da su butmirski elementi ovde primarni, tj. i stariji. Protiv toga, medutim, ovde govore stratigrafski podaci na koje se, doista, nije moguce sa sigurnocu nasloniti, no isto tako govore i pojedini drugi momenti. S obzirom na toliko lTaznih komponenata, koji su medu sobom pomeani pos:ve je jasno da 1mamo na naem lokalitetu jednu meanu kulturnu grupu, koja je opet identicna tzv. slavonsko-slTemskoj kulturnoj gr~i u Slavoniji i kojoj pripada niz lokaliteta, kao to su Bapska, VUJCedol, Sarva, 'itd. Kao posebnu grupu izdvojio je tu kulturu vec Milojcic21). Neki drugi su tu grupu oznacavali kao deo
potiske22).

Po analizi svih elemenata, koji su se pokazali na Crkvinama moguce je napraviti nekoliko zakljucaka, koji ce se daljnim ispitivanjem tog lokaliteta ispopuniti a delimicno i promeniti, no verovatno ne u bitnosti. 1) Na Crkvinama imamo meanu kulturnu grupu, koja se sastoji iz raznih komponenata, medu kojima su na prvom mestu vincanska, butmirska i lengyelska kultura a dalje jo i pojedini elementi badenske. 2) Poto podrucje naeg lokaliteta spada u krug butmirske kulturne grUiPe, izgledaju elementi butmirskog kaITaktera primarni, mada su bili primljeni od stanovnitva naeg lokaliteta u vreme nestajanja butmirske kulture. Malo je verovatno, da bi se na tom istom mestu nalazila ranije neka cisto butmirska naseobina. U tom slucaju bilo bi potrebno vie elemenata te kulturne grupe. 3) Mnotvo vincanskih elemenata pokazuje da su izrazito mladi i da pr1padaju nekako 4 m kulturnog sloja u Vinci. To dokazuje, dalje, isto tako da je butmidka kultura u tom podrucju bila vec u opadanju, mada su neki drugog miljenja"). Moguce je, dodue, i usporedan ivot na naem lokalitetu i, recimo, na lokalitetu Nebo u dolini Bile, no i to je malo verovatno, poto na Nebu nije nadeno nikakvih izrazitih elemenata vincanske kulturne grupe, koji bi se mogli komparirati s elementima na naem Vinca, II, 102,sl. 1!}3. Arheoloki vestnik, 195,2,24 sl. - Mi loj c i C, Chronologie deir jiingeren Steinzeit in Mittel- und Stidosteuropas, 84 sl. 20) Materija,l nije jo ~'11blikovan. 21) Mi loj c ic, Chrono1(l,gie,83 sl. 22) R. R. S c h m i d t, Vucedol, 139s1.,itd. 23) B ena c, Prehi.storLsko naselje Nebo,10f7sl. GZMS, 1953, 258 sl. - B ena eSer g ej e v s k i-M az ali C, Kulturna istorija BiH, 22 sl.
18) 19)

14

Dr Josip Koroec

naselju. A u slucaju uSlporednog ivota takve bismo elemente morali ocekivati. Stoga je jedina moguca hi,poteza, da su novi doseljenici, nosioci nae kulture, potisli \SItanovnike butmirske kulturne grupe. Da je ta hi,poteza doista verovatna, (postoje jo ; drugi momenti, o kojima ne mislim ovde raspravljati. 4) Badenski elementi su na Crkvinama gotovo neznatni i pre bi se mogli vezati za lengyelsku, nego li za slavonsku kulturnu grupu. 5) Celokupna naa meana kultura je izrazita slavonsko-sremska kultura kakvu poznajemo u Slavoniji, a koja je isto tako izgradena od raznih komponenata, kao to su vincanska, ,lengyelska itd. Po svoj prilici je ba ta grupa, odnosno njezini nosioci, prodrla na podrucje Bosne, cak do centralne Bosne sa severa i tu primila i pojedine butmirske elemente. 6) Kakav je odnos: bio, medutim, sa jadranskom obalom, sada nije moguce jo uopte 'govoriti. 7) Slavonska kulturna grupa je na Crkvinama zastupljena sa manjim brojem fragmenata. Nije jasno da li pretstavlja ta kultura novi dolazak drugog stanovnitva ili, pak, samo prijem novih elemenata. No s obzirom na neka druga nalazita, imacemo ovde ipak pre :posla sa dolaskom novih nosilaca druge, tj. slavonske kulturne grupe. Ti novi Sitanovnici mogli su i protjerati staro stanovnitvo. Poto, medut1m, zasada nije nadeno vie materijalnih ostataka, koji bi imali znacaj badenske kulture ili nekih drugih, koje su neposredno prethodile slavonskoj, bila bi moguca kod nas cak i cezura u ivotu naeg naselja. Ipak je taj zakljucak samo privremen poto je suvie malo podataka, koje smo dobili naom 'Sondom. Kratak opis materijala T. I, 1. - Fragmenat sivo-crno pecene, plice zdele, koja je bila uglacana. Rame je bilo naglaeno, vrat cilindrican. Na vratu su vertikalna plica udubljenja. (Vel. 4,6X 4,9 cm). Naden 0,90 m duboko. T. I, 2. - Fragmenat vrata smede pecene zdele ili terine. Ispod oboda dva horizontalna niza igosanih trouglova. (Vel. 4,3X 5,8 cm). Naden 0,50 m duboko. T. I, 3. - Fragmenat sivo-smede pecene, uglacane terine ili zdele. Rame je naglaeno, vrat cilindrican. (Vel. 5,7X6,3 cm). Naden 0,50 m duboko. T. I, 4. - Fragmenat crveno pecene vaze. Ispod oboda je apliciIrano p!lasticno rebro sa otiscima. (Vel. 4,6X5,4 cm). Naden 1,20 m duboko. T. I, 5. - Dva fragmenta sivo-smede pecene vaze. (Vel. 7,OX6,3 cm). Naden 0,50 m duboko. T. I, 6. - Fragmenat crvenkasto pecene vaze sa otiscima prstiju na vratu. (Vel. 6,2X7,9 cm). Naden 1,0 m duboko. T. I, 7. - Fragmenat crvenkasto pecene zdele. Na gornjem delu iroke, plitke, kose kanelaure. (Vel. 3,8X3,6 cm). Naden 0,70 m duboko. T. I, 8. - Dva fragmenta smede pecene terine. Vrat je cilindrican, donji deo lo.ptast. (Vel. 7,3X6,2 cm). Naden 0,60 m duboko. T. I, 9. - Fragmenat sivo-uckas,te terinice. (Vel. 3,8X3,7 cm). Naden 0,90 m duboko. T. I, 10. - Fragmenat sivo pecene zdele ili terine. Prelaz iz vrata u trbuh je otar. (Vel. 4,7X6,6 cm). Naden 0,50 m duboko. T. I, 11. - Veci deo crno-smede pecene terine (Vis. 5,7 cm). Nadena 0,70 m duboko. T. II, 1. - Fragmentirana, visoka, uplja noga sa ostacima zdele. Vaza je bila crvenkasto pecena. Na nozi se nalaze manji okrugli otvori. (Vis. 14,3 cm). Nadena 0,90 m duboko. T. II, 2. - Fragmenat smede !pecene vaze. Vrat visok i cilindrican, donji dio poluloptast. (Vel. 7,9X5,8 cm). Naden 1,0 m duboko. T. II, 3. - Fragmenat crno-sive pecene terine sa trakastom uicom. Na uici tri iroke uzdune kanelure. (Vel. 6,5X7,4 cm). Naden 0,80 m duboko.

Neolitska na:seobina na Crkvinama u Turbetu kod Travnika

15

T. II, 4. - Fragmenat smede pecene amfore vie krukastog oblika. (Vel. 6,OX3,7 cm). Naden 0,40 m duboko. T. II, 5. - Fragmenat smede pecene zdele ili terine. (Vel. 4,3X7,5 cm). Naden 0,90 m duboko. T. II, 6. - Fragmenat crvenkasto pecene vaze. Na ramenu su plica vertikalna udubljenja. (Vel. 3,2X5,0 cm). Naden 0,60 m duboko. T. II, 7. - Fragmenat crvenkasto pecene terine ili zdele. (Vel. 5,1 X6,0 cm). Naden 0,90 m duboko. T. II, 8. - Fragmenat konicne kupe. (Vis. 4,9 cm). Naden 0,50 m duboko. T. III, 1. - Fragmenat sivo pecene zdele. (Vel. 6,4X7,5 cm). Naden 1,0 m duboko. T. III, 2. - Fragmenat siva-crne pecene terine. (Vel. 6,1 X5,7 cm). Naden 1,0 m dub. T. III, 3. - Fragmenat crvenkasrto pecene zdele ili terine. (Vel. 6,OX3,9 cm). Naden 0,60 m duboko. Fragmenat smede pecene zdele. (Vel. 3,3X4,5 cm). Naden 0,90 m T. III, 4. duboko. T. III, 5. Dva fragmenta sivo pecene zdele ili terine. Obod je profilisan. (Vel. 3,lX8,0 cm). Naden 0,60 m duboko. T. III, 6. - Fragmenat crno pecene terinice. (Vel. 5,7X6,3 cm). Naden 0,50 m duboko. T. III, 7. - Fragmenat sivo pecene terine ili zdele. (Vel. 4,8X6,5 cm). Naden 1,0 m duboko. T. III, 8. - Fragmenat crvenkasto pecene vaze jajastog oblika. (Vel. 1l,OX7,7 cm). Naden 0,90 m duboko. T. III, 9. - Fragmenat sivo-crno pecene posude. Na ramenu vertikalna, !plica udubljenja. (Vel. 3,0 X4,6 cm). Naden 0,60 m duboko. T. III, 10. - Fragmenat sivo-smede pecene temne. (Vel. 4,9X6,5 cm). Naden 0,50 m duboko. T. III, 11. - Fragmenat crvenkasto-sivo pecene cetverouglaste posude. Vertikalno, plasticno, modelirano rebro nalazilo se na sastavu dveju SJtranica. (Vel. 8,4X8,3 cm). Naden 1,0 m duboko. T. III, 12. - Fragmenat grubljl;! zdele ili terine. Na najvecoj periferiji plasticno ispupcenje u obliku male trakaste uice. Vaza je bila ornamentirana u barbotinskoj tehnici. (Vel. 4,OX6,0 cm). Naden 0,80 m duboko. T. III, 13. Fragmenat crvenkasto pecene konicne zdeJice. (Vis. 3,1 cm). Naden 0,50 m duboko. T. III, 14. - Fragmenat crno uglacane terine ili zdele. Obod profiJ~3Ian. (Vel. 3,9 X3,9 cm). Naden 1,30 m duboko. T. IV, 1. - Fragmenat crno uglacane kupe ili lonca vie jajastog oblika. (Vel. 7,5X6,5 cm). Naden 0,50 m duboko. T. I IV, 2. - Fragmenat crvenkasto pecene grublje posude sa otiscima prstiju na vratu i plicim udubljenjima na obodu. (Vel. 6,2X8,3 cm). Naden 1,30 m duboko. 1 T. IV, 3. - Fragmenat smede pecene loptaste amfore. Obod je donekle profilisan. (Vel. 8,5X7,0 cm). Naden 0,80 m duboko. T. IV, 4. - Fragmenat crvenkasto pecene vaze. Na fragmentu urezane vertikalne nepravilne cik-cak linije. (Vel. 6,2X5,1 cm). Naden 0,50 m duboko. T. IV, 5. - Fragmenat smede pecene, vie loptaste posude. Na ramenu su vertikalna plica udubljenja. (Vel. 6,7X8,0 cm). Naden 0,90 m duboko. T. IV, 6. - Fragmenat grube, smede pecene vaze. Na vratu ispod oboda otisci napravljeni nekim tupim instrumentom. (Vel. 7,6X9,0 cm). Naden 0,80 m duboko. T. IV, 7. - Dva fragmenta smede pecene amfore. Vrat je cilindrican, obod profilisan. Gornji dio vaze je bio uglacan a donji ispod ramena je imao hotimicno napravljenu hrapavu povrinu u stilu tzv. barbotinske tehnike. (Vel. 7,8Xll,0 cm). Naden 0,70 m duboko.

16

Dr Josip Koroec

T. IV, 8. - Fragmenat crvenkasta pecene kUjpe ili terine. (Vel. 5,OX5,9 cm). Naden 0,90 m duboko. T. IV, 9. - Fragmenat grublje, smede pecene zdele. (Vel. 8,OXll,9 cm). Naden 0,90 m duboko. T. IV, 10. - Fragmenat siva-smede pecene zdele ili kupe sa neto proirenim obodom. (Vel. 6,5X6,1 cm). Naden 0,60 m duboko. T. IV, 11. - Fragmenat siva pecene grublje zdele Hi 'kupe sa neto proirenim obodom. (Vel. 5,4X7,1 cm). Naden 0,90 m duboko. T. IV, 1'2. - Fragmenat crvenkasto-smede pecene zdele. (Vel. 3,9X3,6 cm). Naden 0,50 m duboko. T. IV, 13. - Fragmenat crvenkasta-siva pecene zdele ili kupe. (Vel. 4,6X5,2 cm). Naden 0,90 m duboko. T. V, 1. - Fragmenat siva pecene zdele ili terine. Na ramenu je plasticno ispupcenje u obliku niske trakaste uice. Kao ornamenat su na ramenu vertikalne, paralelne, udubljene linije. (Vel. 8,9X9,5 cm). Naden 0,50 m duboko. . T. V, 2. - Fragmenat dna, crvenkasta pecene vaz~, koje daje izgled prstenaste noge. (Vel. 6,2X3,6 cm). Naden 0,70 m duboko. T. V, 3. - Fragmenat smede pecene terine ili zdele. (Vel. 4,5X4,7 cm). Naden 0,50 m duboko. T. V, 4. - Fragmenat crno-siva pecene zdele. (Vel. 4,2X6,0 cm). Naden 0,40 m duboko. T. V, 5. - Fragmenat sivo pecen.e, uglacane terine ili zdele. (Vel. 5,2X4,5 cm). Naden 1,0 m duboko. T. V, 6. - Fragmenat nekada crno pecene, uglacane kupe ili terine. (Vel. 6,3X5,8 cm). Naden 0,70 m duboko. T. V, 7. - Fragmenat crvenkasta pecene zdele. (Vel. 3,2X3,6 cm). Naden 0,40 m duboko. T. V, 8. - Fragmenat crvenkasta-smede pecene zdele. (Vel. 3,5X3,6 cm). Naden 0,50 m dubaiko. T. V, 9. - Fragmenat crvenkasta pecene zdele ili terine. (Vel. 4,7X5,3 cm). Naden 0,60 m duboko. T. V, 10. - Vie fragmenata siva-smede pecenog, grubog lanca. (Vel. 10,8X9,1 i 9,4X6,2 cm). Nadeni 1,30 m duboko. T. V, 11. - Fragmenat crvenkasta pecene terinice sa ocuvanam trakastom uicam, koja vezuje obod sa ramenam . .(Vel. 4,OX4,1 cm). Naden 0,80 m duboko .. T. V, 12. - Fragmenat crno pecene, uglacane terine ili zdele sa neto profilisanim obodom. Na najvecoj periferiji se na fragmentu nalaze cetiri manja plasticna dugmasta ispupcenja. (Vel. 5,lX8,3 cm). Naden 0,60 m duboko. T. V, 13. - Fragmenat crvenkasta pecene posude. Na fragmentu se nalaze urezane linije. (Vel. 6,3X5,6 cm). Naden 0,40 m duboko. T. V, 14. - Fragmenat crvenkasta pecenog lanca ili moda terine. Na najvecoj periferiji su vertikalna ira udubljenja. (Vel. 6,2X9,9 cm). Naden 0,40 m duboko. T. V, 15. - Fragmenat konicne siva-smede pecene kUjpe. (Vis. 5,0 cm). Naden 1,50 m duboko. T. VI, 1. - Fragmenat smede pecene, loptaste amfore. (Vel. 10,lX8,6 cm). Naden 0,80 m duboko. T. VI, 2. - Fragmenat siva-crno pecene terine. (Vel. 7,lX10,6 cm). Naden 1,10' m duboko. T. VI, 3. - Minijaturna crvenkasta pecena vazica, sa dvema malim, horizontalno buenim uicama na obodu. (Vis. 5,0 cm). Nadena 0,50 m duboko. . T. VI, 4. - Fragmenat crno pecene, uglacane zdele ili terine. (Vel. 3,8X6,8 cm). Naden 1,20 m duboko.

Neo1itsika nase<Jbina na Crkvinama

u Turbetu kod Travnika

17

T. VI, 5. - Fragmenat smede pecenog lonca. Na vratu horizontalno plasticno rebro sa otiscima. (Vel. 5,6X4,0 cm). Naden 0,90 m duboko. T. VI, 6. - Fragmenat crno-smede pecene uglacane zdele. (Vel. 3,2X9,5 cm). Naden 1,30 m duboko. T. VI, 7. - Fragmenat crvenkasto-sivo opecenog suda. Na vratu se nalaze nizovi otisaka nokata. (Vel. 4,2X3,2 cm). NadenO,90 m duboko. T. VI, 8. - Fragmenat smede pecene terine. (Vel. 7,7X10,2 cm). Naden 1,0 m duboko. T. VI, 9. - Fragmenat crvenkasto pecene vaze. Na ramenu horizontalno aplicirano plasticno rebro sa otiscima prstiju. (Vel. 6,8X7,5 cm). Naden 0,90 m duboko. T. VII, 1. - Fragmenat crvenkasto pecene grublje vaze. Na ramenu plasticno horizontalno rebro sa otiscima. (Vel. 7,6X9,0 cm). Naden 1,30 m duboko. T. VII, 2. - Drka sivo-smede pecene, uglacane vaze. Nalazila se na najvioj !periferiji. Horizontalno je buena i ornamentirana horizontalnim kanelurama. (Vel. 7,6X 7,7 cm). Nadena 0,90 m duboko. T. VII, 3. - Kamena kalupasta sekira. (Du. 12,1 cm). Nadena 0,80 m duboko. T. VII, 4. - Fragmenat kamene kalupaste sekire. (Du. 11,1 cm). Nadena 0,70 m duboko. T. VII, 5. - Fragmenat sivkasto pecene kupe sa neznatno -proirenim ustima. (Vel. 4,6X4,3 cm). Naden 0,40 m duboko. T. VII, 6. - Fragmenat crvenkasto pecene, grublje vaze. Na ramenu horizontalno aplicirano plasticno rebro sa otiscima prstiju. (Vel. 4,3X5,3 cm). Naden 0,90 m duboko. T. VII, 7. - Glineni prijen, smede pecen, plosnatog oblika. (Promjer 4,1 cm). Naden 0,90 m duboko. T. VII, 8. - Fragmenat sivkasto pecene terine ili zdele. (Vel. 5,4X6,4 cm). Naden 0,50 m duboko. T. VII, 9. - Fragmenat s,ivo-uckasto pecene zdele ili kupe sa horizontalno proirenim obodom. (Vel. 4,7X4,0 cm). Naden 0,90 m duboko. T. VII, 10. - Fragmenat sivo-crvenkasto pecenog lonca ili nekog drugog oblika. (Vel. 7,8X5,6 cm). Naden 0,60 m duboko. T. VII, 11. - Fragmenat sivo pecene vaze sa urezanim rafiranim trouglima. (Vel. 2,3X3,8 cm). Naden 0,30 m duboko. T. VII, 12. - Fragmenat crvenkasto pecene, uglacane vaze. Na ramenu vertikaina plica udubljenja. (Vel. 2,5X3,6 cm). Naden 0,60 m duboko. T. VII, 13. - Fragmenat crvenkasto pecene vaze sa ostatkom trakaste uice, koja je spajala vrat sa ramenom. Uica je bila ornamentirana verUkalnim urezima. (Vel. 5,1 X6,2 cm). Naden 0,50 m duboko. T. VII, 14. - Fragmenat sivo pecene terine ili zdele. Na ramenu su se nalazila vertikaina udubljenja. (Vel. 5,3X2,4 cm). Naden 0,70 m duboko. T. VII, 15. - Fragmenat crvenkasto peCnog, grubljeg lonca. (Vel. 5,9X5,2 cm). Naden 0,80 m duboko.
Rt;SUMt; HABITAT N:E:OLITIDQUEDE CRKVINE
A

TURBE PRES DE TRAVNIK

De lPooilbss011JdaJges 1lJtMe effeotJues en 119'4r2 sUlr une petliJte collline aiPIPelee CrkviJne; un O seUll d'enh'e eux a ldionne des 'resultats assez IsaUSlfalisants. IM,ais comme la :sonde se trouvai,t au bond meme de la 'Penbe,ceJa s'e ir.e'ma1l1q'Ule <lJUlSSJiI le :profi~ des c(Yuohes.La couche Will entiere dans t 'fepose sur rune couche d'ardoise, qui lui' sert de Ibase. Au dessu3 de celile-c.i: se troU've une CJOIUche lPfehJiJsItor!i!que 0,710 m. il 1,30 m 1(i'~aIiJsi3eUlr, de <lJiU-dessUls laqlUlelile'epose lUJlle de J oouo1le 1'eCelnte,d'une etpaiJsseur de 1'5 il 2'0 cm., daus [.aquelle 'se tro:uvent les vestilges aulbUlrels de la peI1iode illynienne. On ne !peut guc,re se fier .aux donnees sbra,b:lg~hiques, car iIl :fiaut egalement compter avec l'erosion.
Glasnik Zemaljskog muzeja Arheologija

18

Dr Josip

Ko,ro-ec

iLes vesttdges ou1turels de ,la couche iPrehiisiorique :re:presentent un tout homogene, 'bien que l'on iPuJisse remarqruer une certaine d'ifference entre la lPa'rtiie iin.ferLe'lU:e et la lPar,tle &u~riJeUiI'e. L'.analyse des mate.ru.aux iPrehristoriques, qUJi consistent en un assez grand nombre de frag!ments de ceram:que et ideux hachas de iPrerJ1e en forme d'ernbaruchoil"s de cOiI1donnier, .a demon1Jre que no'Us som me..> a Crkvdn1e .en lPI"esence d'iUIIl groUiPe oulltrurel heterQtgooe, cOIIllPOse de jpluosiJeru'1'S elements, [pa =1 l1esquels le grou!pe cu}itU!rel de ViJn'ca 'Vien t en premiere !Pl.ace, devant ceux de Butmlir et de, !Jel}lgyel, certta!ilns elements du gooUIPe ,die Ba:m sremble que !las elemenrts de ca.ractCre butmIDien soient la den etan.t eg.alement reIPresentes. les elements IPr:ma,j,r~, bren que selon .toute appa,ren.ce d!ls .aient ete adOlPtes PaJT l.a pqpulation de notre loca'lite a J.'epoque du declin de la ciJvlHtsaJtLon de BUltmd!r dans ces 'regi()llls. Rien n'iJnd>:q.ue poul.' le momen.t qru'.allrt; X1islteen IPremJier }iteu a ce meme endroliJt un h.abiJ1Ja1tdie oaJffi'Ote,re e purem'etI1Jt 'buitmJiJrilen. Une tel1e hYlPOithes:e exiger.ait eg,a1ement un 1P1us grand nOmlbre d'elements du ,groUjpe 0UI1tUTel.biutm:iJrien, en ra'iJson de la re illti'Ve :proximite d'.a'utres locaJ.ites de car.actcre bUltmiorlioo, tel1es que 'La locaJ.ite d'e Nebo, dam !Lav.allee de Ila Bila. Un grandl nomlbir'e d'elem'entis qu:i .arr:!pa'rthennent Illettement au tYlpe de Vli:nca sont de caracte,re nettement IPlus ,recent. - [Par rap,por't a Vin'c,a, ,les oIbjets decoU'ver.ts correslPondent l coucihe !pre hJisto.rique de Vinca. Oela eg.ail.ement d~on.tre envtilrlolll a }la IPll1Odiondieurdie "" m de lliaJ que la cLviJ1iJS,aJtiion lButmliir etait deja sur son decHn dans cetve .region. Il est V1r:aJ~ru'H. iPourde q r,aJLiy i<lfVOiilr en meme 'temiPs 100 memes malllii.festations doe vie danos cer,taines loca1j,tes purement eu butmliJri:eo:m.es des en vliJrons, et d.ans celle dont n OI\.lS noUls OCOU\POlIlS. Meills, taJnJdlis qiUJece1le-ai Ire'l1:fleI1l'l'te ld'eIs eJJernentlsi (buJtmirine~. liJ. n'eXliG(te IalUCU!ll lement aPiPavtemem e undqUJement alU grO'UiP proohe de Vlinc,a dans oes halbitats hutm:iTiens. S'iill y aIV<:lf\tlU vie 'st:lmulitalIl.ee, nbUlS de'Voons retroUJVer de tels elements, en r.aJiJson deja de la proximlite des a!?Jglomeratlions des deux SOJ.'ltes. La SeUlLehYIPothese \PdSISIiIble qrue ide Illouvearux .alrrl'V.ants tpOmeurs de cwLltsaiion ont Il'efoule, est a Crilwjne, les habi,tants .aJW)artenant .alU grOUlP CUJ1turel de ButmJir. Il existe cIPendant centaliJns autres' elements en faIVeur de cette hy/POthe:se. A CrkviJne, les elements de Baden. sont presqUJe dnsign,jfilants, et :itl :flaJut sans doute plutOt ~es rattacher .alU '~OUjPe ,oulture1 de Lengyel qu'au ,grou!pe sl.avon, du mOOns 'en ce qui conceme notre ~ocalite. Il est poUl' l'instam '1mIPos.s.iJblle de pa.rle.r avec certitude des .r.alPiPOrts tpOuvant exister entre la dJilte .J.ocail:iJte-et noJtre oullItuir.e---et la cate <aJdIrtiJaJ!Jique, ma:i1S OOI'vaflns mOtClJesbets liJl'lJdIices semJblent :i!l1Jdiquer qu'une certaQllle !iJnfluence au r.ailt PU 's'exercer. Toute notre cultu.re est iUIIle cUJ1tu.re heterogene, i1dentlique a la oulture, ca'l'a,otertisvique, SlJ.a,vono Srem'ienne, rt:elle que nous la too U'V'Oill:S ISl.avonie, et qui est 6ga:lement COID,en posee d'elemen<ts divers, te1s que les elements de Vinca, de lLengyel, etc ... Selon .toute .llIPIParence, ce sont justemenJ1; les pomeurs de ce g.rOIUiPede cu.J.ture qlUi ont lPenetre j:usque d.ail1S la ,region de la BosIlJie centrale, 'Ven.ant du il10lidi, et Oint 'wa;isemiblalbiement adGjplte ila certaJins elements IbuI1irni:riens. A CrlkV1ilne. le g.rolUiPe de cu.lture sJ.,avonne est 'l',epr,esente dans ila cO'Uiohe prehis,torique ,palr lUIl'la's~sez tpetiilt nornlbre de 1Jr:a,glments. J[ eGot diLffiLdle de diJr,e siJ oevte oulJ.tUJre r~sente l'a,rorivee td'lUIl'lelPolPUl,ation nouvel1le, ou s,iilIllP1ement '1'.assimiila1!io!ll de nouvea'ux elements. Mais si nOU9 con'S:iJderons 'certaJins autr,es gllJSements, nous constatons iPOulitant que nous .aVOil1S a:fofau,re est mme ioi a l'aJrrwee de porteurs d'ulIlJearult.re dIVilisaitJton, i. e. du ~rOUIPe culturel siLavon. polssnb~e qrur'iIl:y i&1t eru iUIIle cesUJre d.ans 1a 'VIie Ide notre loca.lJi!te, puisque ['on n'a ttouve arucun elemclIlJt ,c.alI1aldtellis1tique des oi'VlillliJs:aJVions qu:iJ IPrecederent LmmldliJaJtement ilia ou1ltrulle lSil..aJVionne. MaJia oeitte CXJIIlo~USILon n'eslt que \PiI'OIV'iBd.iJre, ~PlUy.ant 'sur des donnees que nous .a fournies un s'a sOilldaJge rela!ti\nemenlt jpetdt.

Dr J. Kor o e c: Neolitska

nascobina

na Crkvinama

u Turbetu

Tab. I

'.

"
\'

'.
';.

------------~I.

-- ---- -- - ----

Dr

J. Kor o e c: Neolitska naseobina na Crkvinama

u Turbetu

Tab. II

,.
"

,I

--

--- --

" ---------

---

-- ---- - ----- ----

II II I , II

Dr

J. Kor o e c: Neolitska naseobina na Crkvinama

u Turbetu

Tab. III

'2 -;

lI' I
\

, ,,
\ \

\ I
1\

\ I 1\ \ I

11 12

Dr

J. Kor o ec: Ne<llitska nase<lbina na Crkvinama

u Turbetu

Tab. IV

\ \

".
12

, ,

, ,

Dr

J. K o I' o e c: Neolitska naseobina na Crkvinama


Tab. V

u Turbetu

"

/ I
10

11

12

br J. Kor o ec: Neolitska naseobina

na Crkvinama

u Tm"betu

Tab.

vt

,,,

Dr J. Kor o e c: Neolitska

naseobina

na Crkvinama

u TUl'betu

Tab. VII

9Y
'. 8

,, \ '

10

II

12

., ,'

,.\,

13

14

.'.

,">

A. BENAC

Crvena Stijena -

1955

(I-IV

stratum)

Istorijat nalaza U augustu 1954 godine obilazio sam sa p;rof. J. Ivovicem i prof. D. Sergejevskim neke aJ'heoloke lolkalitete u nikickoj okolini. Tom prilikom otili smo i u selo Petrovice, koje lei na samoj crnogorskoj granici prema Hercegovini. Tu nas je mjetanin Duan Val3liljevic odveo u Crvenu Stijenu i pokazao nekoliko pov,ri:nskih nalaza koje je tu pronaao. Na taj nacin otkriveno je jedno izvanredno vano prehistorisko nalazite, za cije je otkrice p;rvenstveno zasluan sam Duan V,asiljevic, veoma kulturan amateT-istraivac iz Petrovica. Crvena Stijena je ustvari jedan veliki pripecak (abri), koji je postavljen upravo nad dolinom rijeke T,rebinjice (ova dijeli ornogonslku od hercegovacke terito;rije). Taj pripecak divno dominira nad dolinom rijeke (sl. A). Naziv Crvena Stijena doao je otuda to su stijene, koje se diu okomito nad pripeckom i pored njega, prevucene izvana jednom crvenom patinom. Vjea-ovatno se radi o eljeznim spojevima. Pripecak Crvena Stijena okrenut je prema jugu, sa malom devijacijom prema jugozapadu. To je idealan poloaj za nastanjivanje prehistoriskog covjeka. Zaticeni prOl3ltOT atmosferskih padavina je prilicno velik: ulaz je irok oko 24 m, adubina od od ulaza do centra stijene iznosi oko 15 m na gornj'oj povrini kulturnog sloja (vidi plan iskopavanja). Takav prostor je omogucio trajnije naseljavanje i kotricenje pripecka za zaklon i rad. Na;rocito sretna okolnost sastojala ;Ieu tom, to je stijena formirala jo jedan unutarnji pripecak. On je ustanovljen pri iskopavanju sonde C, jer se sonda kod sputanja u dubinu sve vie udaljavala od prvobitnog gornjeg 'ruba p:ripe6ka. Stijena lS'eovdje koso uvijala i na dubini od 3,50 m donji rub bio je od gOTnjeg udaljen skoro 4 m. Ustanovljeno je da se stijena wlo postepeno uvijala. Po parcijalnom obliku vec sada se moe reci da je to vjea-ovatno bilo polukruno udubljenje u centru plfipecka. Naslagama kulturnog sloja ovo rudubljenje je postepeno iJspunjeno i zatI1pano; ostala je onda gornja, poluk1runa J.iniJja pripecka. P;rilikom kopanja ustanovljeno je da je ili unutranjosti pripecka znatno dublji sloj nego onaj prema izlazu. Dijelovi prema izlazu sve vie su zatrpani kamenim gromadama, manjih i vecih dimenzija. Vec s;redinom pripecka takve gromade dopilfu do gornje povlfine. Raniji teren se, dakle, ~koso sputao pifema unutarnjem rubu stijene. Do toga je dolo uslijed odronjavanja i padanja kamena sa gornjih greda. Inace, prije iskopavanja povrina u pripecku bila je poravnata, cak se i dizala prema unutM'njim rubovima. Fragmenti keramike koje mi je pok.nao Duan Vasiljevic ukazivali su na jedan kasniji prehistorislki straturrn. No, privucen 'poloajem i velicinom pripecka. te izgledom na deblji kulturni sloj, izvrio sam 1954 godine malu sondau. Prokopana je povrina od 3X2 m - sonda A. Ova sondaa je pokazala da ispod gornjeg sloja (ilspod 0,40 m) dolazi sloj sa cistom neolitS!kom kulturom. Tu sam lopaziloprve, mallobrojne fragmente ,im.presso keramike. Taj neolitski sloj, na ovom .u~kom pIlostoru sasvim nedovoljno diferenciran, iao je do 0,80 m dubine. A onda je nastavljao bezkeramicki sloj, sa nalazima vrlo sitnog kremen og oruja. Naalost, ovdje su vec na dubini od 1,60-2,00 m naile kamene gromade, koj~ su onemogucile dalji rad. Rezultat probnog kopanja bio je ipak
2*

20

A. BenaC

vrlo vaan, poito je pokazivao da se ovdje radi o vie kulturnih stratuma. Na osnovu toga odmah je odluceno da se ovdje izvre sistematska iskopavanja. Prvo sistematSlko istraivanje izvreno je od 11-25 maja 1955 god. To iskopavanje dalo je rezultate koje uopce n~sam mogao oceklivati. U radov1ma su, pOired autma, ucestvovali Mi:tja Brodar, strucni sa,radnik arheoloike sekcije Slovo akad. u Ljubljani i Borivoje Covic, kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu. G. M. Brodar je bio zamoljen da prisustvuje radovima zbog eventualnih paleolitskih ili epipaleolitskih nalaza. Taj oprez je bio sasvim opravdan, pa cemo zato i rezultate posebno objaviti. - OVOtffi prilikom se posebno zahvaljujem prof. J. Ivovicu i Zavicajnom muzeju u Nikicu koji su organizovali i finansirali ovo iskopavanje. Zbog toga se i sav otkopani arheoloki materijal nalazi ti Zavicajnom muzeju u Nikicu. U Qvom radu iznosim rezultate iskopavanja iz 1955 godine za gornja cetiri stratuma. Rezultate iskopavanja za peti stratum donosi M. Brodar kao nastavak mog rada u ovom Glasniku. Crtee na T. I-XI izradila je Hela Vo1fart, kustos Zem. muzeja, i zato joj dugujem posebnu zahvalnost.
:1=

:1=

U kampanji 1955 godine o1lkirivene su sonde B C. Njihova irina je jednaka i iznosli 4 m. Duina UIIlutarnjih stranica ti obje sonde (prema probnoj sondi) je tacno 6 m, dok je duinu njihovih vanjskih stranica odTedio oblik stijene. Kasnijim ulaenjem pod stijenu, sonda C se sve vie produavala, tako da je na dubini od 3,50 m iznosila q.ko 10 m. Unutarnji, mali pripecak, bio je prema tome uvucen skoro 4 m pod stijenu. Obje sonde - B i C - su vr-lo sretno izabrane. Sonda B je vie na rubu lkJulturnog sloja. U njoj su slojevi daleko skomaniji i daleko sIabije diferencirani. Straiumi SIUsamo grubo naglaeni. Naprotiv, sonda C pretstavlja centar naseljenog p,rostora i kulturnog sloja. Ovdje su stratumi bili vrlo lijepo odvojeni i na istocnoj strani su se mogli odlicno pratiti. Tu smo dobili precizniju strat1grafiju ovog lokaliteta za dosada otkopane stratume. Opca stratigrafija Radi boljeg pregleda situacije, iznijecu stratiga-afiju SJVakesonde posebno. Sonda B Gornji slojevi - od 0,00-0,40 m - pdpadaju metalnom dobu, a obiljeeni su kao stratum I. Nadeni su uglavnom ke,ramicki fragmenti i ivotinjske kosti. Na dubini od 0,20 m lealo je uz sre dinu 'istocnog ruba sonde mnogo pepela, odnosno luga, ali se nije moglo ustanoviti nikakvo fiksirano ognjite. Zato cemo ovu pojavu i oznacliti kao vatrite. Ovo je bilo jedino vatrite u Istratumu sonde B, iako je na citavoj dubini bilo tu i tamo mrlja od luga i pepela. - Na powini ovaj s.tratum je pretstavljao mastan, crnkast sloj na citavoj irini sonde. U sredini stratuma sloj je sadravao mnogo prhkiju zemlju, da bi na dnu stratuma imali uglavnom sterilnu zemlju sa mnotvom sitnijeg kamena. U pogledu nalaza, situacija je sasvim ista. Pri vrhu je sakupljeno mnotvo keramickih fragmenata i prilican broj ivotinjskih kostiju. U sredini stratuma nalazi jako opadaju, dok su na 0,40 m izuzetno rijetki.Inace, najveci broj nalaza je leao u blizini stijene. Prema ie;1azlU u citavoj dubini stratuma bili zapaeni samo sporadicni nalazi. su Na 0,40 m naden je uz stijenu i jedan veci ka'meni rvanj. To je dosada jedini rvanj, koji je naden u Crvenoj Stijeni. ivotinjske kosti iz ovog stratuma pripadaju preteno jelenu (6 vilica, 9 posebnih zuba, 4 sig,urno fiksirane kosIti), zatim - pojedinacno - vepru (1 vilica) ikozi? (1 vilica). Medu ivotinjskim kostima navodicu samo one koje su sigurno odredene od strane g. Ljube Corica iz Biolokog instituta u Sarajevu. Veliki broj polomljenih kostiju morao je, naif.avno, ostati neopredijeljen.

Crvena Stijena -

1955

21

Sloj od 0,40-0,50 m cini prelaz izmedu stratuma I i stratuma II. U njemu je zemlja bila pomijeana sa dosta kamena (manji, razbi'jeni ikomadi). Uz unutarnju stijenu primijeceno je neto spuevih koljki, a na -citavoj pov;rini sonde ivot~njske kosti: jelena (3 vilice, 2 posebna zuba i 2 roga) ivepra (1 vilica). Pojavilo se i prvo kotano ilo. Keramika je dosta malobrojna, ali se jasno opaa mijeanje i'lmedu keramike I stratuma i neolitske keramike II s1Jratuma. Sloj od 0,50-0,70 m pripada potpuno stratumu II. U njemu je zemlja bila pomijeana sa masom s'rtnog kamenja i imala je neto uckastu boju. Pod stijenom je ovdje opet 'konstatovano jedno vatrite, sa garom i lugom, bez fiksdranog oblika i bez ikakve podloge. Keramicki fragmenti [lisu nadeni u na.rocito velilkom broju, ali svi pripadaju jednoj neolitskoj kulturi. Uz to dolaze razll.icite kotane alatke i pojedtinac'l'1i primjerci siitnog ikremenog oruda. U ovom stratu'ffiU sakupljeno je dosta ivotinjskih kostiju, mahom uzdu prelomljenih (zbog vadenja modine). One pripadaju jelenu (8 vilica, 3 posebna zuba, 1 rog, 1 prljoo), kozi? (3 vilice) vepru (1 vilica). Sloj od 0,70-0,90 m pretstavlja stratum III. On se u strukturi ne !Tazlikuje od prethodnog. To je uglavnom prhika zemlja, :sla mnogo sitnog, izlomljenog :kamena. Na pojedinLm mjestima su bili sacuvani tragovi vatre u obliku gara i luga. No, sve je to jako rasuto i bezoblicno. Nadeno je samo nekoliko fragmenata keramlike, medu kojima par primjeraka im;press-o keramike. Dakle, novi kulturni stratum. Nadene su i brojne ivotim.jiske kosti jelena (10 vilica, 8 posebnih zuba, 10 komada !Toga), te kosti vepra (2 vilice i 1 poseban zub), divokoze? (1 vilica) divlje macke (1 vilica). U ovom stratumu sonde B osjeca se veliko siromatvo u orudu, jer siti izvadene samo dvije kotane alatke, dok se kremeno o.rude uopce nije pojavilo. Svi -ostali slojevi, tj. od 0,90-3,10 mpripadaju stratumu IV. To su sl,ojevi bez ikakvih keramickih ostataika, to je njihova osnovna kairaikterristiika. Inace, prema izlazu sloj ste zavravao vec na 1,65 Im, poto su ispod toga naile vece kamene gromade koje su potpuna prek.rile donju povrinu ove sonde. Uz stijenu se S1putala jedna jama, iroka oko 1,80 m. to se vie silazilo lU dubinu, j ama se sve vie suavala, da bi se konacno ogranicila slamo na sjeveroistocIni ugao sonde B. Citava ova jama bila je ispunjena masnom, crnkastO'ffi zemljom, mjestimicno pomijeanom sa lugom i ga-rom. Takav izgled sloja se produavao i iznad jame, do dubine od 1,50 m. Ostali dio sonde B u ovom strarumu je ispunjavala prhka zemlja sa sitn~m, razbrijenim kamenjem. Na svim dubinama stratuma IV nadene su ivotinjisJke kosti, mahom rascijepane po duini. Zubala i rogovi pokazuju priSlUstvo de~ena (11 vilica, 3 posebna zuba, 10 komada roga) i vepra .(4 vilice i 3 posebna zuba). Mo.ra se naglasiti da su te koSlti bile ravnomjerno rasporedene po dubini i da su se pojavljivale u sasvim umjerenim kolicinama. U ovom stratumu sonde B nadena su 4 ikotana ila i par drugih kotanih alatki, te samo nekoliko kremenih o,ruda. Uprrav.o iznenaduje 'Ovako mali broj kremEinog oruda.
li.

Sonda C Daleko bolju i srigurniju strati~afsku sliku daje sonda C. Zato cemo ovu sondu i uzeti za osnov stratigrafije Crvene Stijene. Ta slika se najbolje vidi na prikazanom i s ta c n o Iffi p r o f i 1u ove sonde. Sl?d od 0,00-0,40 m pripada i ovdje metalnom dobu. To je stratum I. Na citavoj dubini primijecen je na vie mjesta rasut lug i gar. Oni pripadaju nekolicini vatrita. Sasvim na vrhu ovog sloja, u sredini sonde, stajali su jo ostaci jednog pravog ognjita. Prema rasutim komadicima, njegova podloga se sastojala od pecene ilovace pomijeane sa pljevom. Nikakav odreden oblik ognjita se nije mogao ni ovdje konstatovati. Na dubini od 0,40 m, citav juni dLo sonde (prema izlcllZu)bio je prekriven slojem sitnog kamena. Taj sloj je sasvim lijepo odv'ajao ovaj stratum od sldedeceg. Najveci moj keramickih komada, kao i jedna kotana alatkal nadent su ~ blizini stijene.

22

A. Benac

Treba odmah napomenuti da i u sondi C deblljina sloja prema unutranjosti raste. Ispod stijene je om najdeblji, a prema izlazu postade sve tanji. Tome odgovara i raspotred straturna, to se najbolje vidri na prikazanom profilu. Tako se i dogodilo da na junoj :s.trani kameniti medusloj dolazi na dubini od 0,40 m. Na sjevernom dijelu nema nikakvog medusloja. No, ovdje se na dubini od 0,40-0,60 m osjeca prainasta, prhka zemlja, u kojoj je nadeno samo neto keramickih fragmenata. Po tim fragmentima jasno se vidi mijeanje keramike stratuma I sa onom neolitskom iz stratuma II. Zato cemo i sloj 0,40-0,60 m uz stijenu oznaciti kao medusloj stratuma I II. Medu ivotinjskim kostima nadene su kosti jelena (2 vilice, 6 posebnih zuba, 6 komada dijelova roga), vepra (3 vi~ice) i koze? (2 viHce). Stratum II pdpada neolitu. On uz stijenu icde od 0,60-1,40 m, a na junoj strani (prema izlazu) od 0,40-0,95 m. Citav ovaj stratum leao je na jednoj pregradi od sitnog kamena, pomijeanog sa prahom. Ta pregrada je u cijeloj iJrini sonde dijelila stratum II od stratuma III i bila debela 10-15 om. Ona je siromana u kulturnom pogledu, a pripada zavrnoj fazi stratuma III. U stratumu II prvo veliko vatrite lealo je na pomenutod pregradi, i to na junoj strani sonde C. Dakle, vie prema S['edini peOine. Na prostoru tog velikog vatrita nalo se neto malo pecenog lijepa, pa se moe smatrati da je njegov centaJT bio premazan ilovacom. Oblik opet nije ustanovljen. Iznad tog donjeg vatrita, u stratumu II su kasnicje nastala jo dva vatrita, tacno jedan nad drug1m. Rastureni dijelo'vi gara leali su zatim u Sire dini sonde, na svim dubinama stratU!ffia II. Teko je reci da li t~j gar oznacava posebna mala vatrita ili je to osuto sa naprijed navedenih vatrita. Blie stijene, sloj stratuma II je bio ug;lavnom sastavljen od luga, dok je uz samu stijenu zatecena masnija i crnija zemlja. U toj masni!joj zemlji je i nadena vecina nalaza iz ovog straturna. P,rema tome stratum II pokazuje jedan bujniji ivot stanovnika lU plfiJpecku. Vatra je loena vie prema sredini nastanj enog prostora. Sam ivot se \Odvijao It-'lza. stijenu. Tu se jelo i spavalo, pa je tu i ostalo najvie os,tataka svakodnevnog ivota neolitskih stanovnika. Tokom ove faze teren u pripecku se uglavnom izravnao. Tako de pad prema stijeni koji je u pocetku stratuma II iznosio oko 40 cm smanjen na neznatnu mjeru. Od nalaza su daleko najbrojniji keralIDicki komadi. Zatim dolazi kremeno orude i ivotinjslke kosti: jelena (1 vilica, 1 poseban zub, 2 komada roga i 2 druge kos-ti), srne (1 vilica i 2 druge kosti), koze? (4 vilice) i goveceta? (1 zmb). Stratum III pripada najstarijoj neolitskQj kulturi. Keramri.cki nalazi se znatno Ifazlikuju od onih u stratumu II osnovu im cini impre-sso kelfamika. Uz stijenu ovaj stratum ide od 1,40-1,80 m dubine, a na junoj strani od 0,95-1,20 m. Pad terena se sve jace osjeca to se si!lazi u dubinu. Straturrn III se gore zavravao sa vec pomenutim slojem g,i1Jnogkamena (pregrada prema stra1Jumu II), a dolje je leao na stratumu IVa, koji ima slicme osobine. Prema tome i ovaj stra1Jum je !potpuno odvojen i fiksiran. U pocetku je veliko vatrite u stratumu III leal,o tacno ispod onih u stratumu II. Opet prema -redini nastanjenog prostora. A onda je vdo dugo postojalo jedno vatrite u sredini sonde C. Vie prema stijeni vide se jo rasuti dijelovi ga,ra dosta guste naslage luga. Uza samu s,tijenu ponavlja se ista situacija ikao i u sondi B; tu je crnja, masniQa zemlja, u kojoj je lea,la vecina nalaza. U ovom stratumu je naden veci broj keramickih ikomada, a isto tako i velik broj s1i\tnijeg k,remenog oruda. Kotano orude je sasvim rijetko, a i Jivotinjske kosti su neto rjede: jelen (2 vilice, 1 poseban zub), divokoza? (1 rog). Ispod ovog stratuma dolazi stratum IV. Zbog -razlicite konfiguracije sloja, a i zbog nekih varijac1da u v,rs,ti nalaza, podijelio sam ovaj stratum u IVa i IVb. Za stratum IVa je karakteristicno potpuno otsustvo keramike. Uza stijenu on se prua od 1180-2120 ml a na junom rubu sonde od 1,20-1,35 m. Citav swatum je sa.~

Crvena Stijena -

1955

23

CIn]aVaOkamenit sloj, sastavljen od sitnog lomljenog kamena - osipine, pomijeanog sa prahom. U njemu nLje bilo ndlkakvih vatrita niti tragova loenja. Naprotiv, u ovom stratumu je nadeno mnotvo sitnog kTemenog oruda, neto kotanog alata i malo ivotinjskih kostiju: jelena (1 vi~ica, 2 posebna zuba i 3 komada roga), vep>ra (1 viJlica), divokoze? (1 vi1Jica)i zeca (1 vilica). Najdeblji dio ovog stratuma je pod stijenom, zapravo u malom pripecku. Stratum IVb je isto tako bez keramike. On uza stijenu obuhvata dubinu od 2,20-3,00 m, a na junom rubu sonde dubinu od 1,35-1,65 m. Opci sastav ov,?g sloda je sasvim drugaciji nego kod s1Jratuma IVa. Ovdje je sitan, lomljeni kamen sasvim razrijeden. On je pomijean sa zemljom, gaTDm i sL, pa ipretstavlja opet normalan kulturni sloj. Sasvim kompaktan trag vatrita vidimo jedino na dnu ovog stratuma i piTi njegovom vrhu. Inace se svuda zapaa masa rasutog gara i luga, to svdedoci o trajnom loenju i ivotu u pripecku. U sredini ovog sr1Jratuma, pod stijenom, 'leao je citav jedan sloj spuevih ljutura. Tu su one leale sasiVim k'ompaktno. Uz njih je pod stijenom otkriveno malo vatrite, sa ostacima ugljenisanog drveta. To malo vatrite je bilo zatrnuto na taj nacin to je poklopldeno vecim kamenicama. U takvom stanju je i otkriveno. U ovom stratumu je i inace bilo dosta spuev1}h ljutura, no manje nego u sredinjem dijelu. U IVb stratumu je pronadeno neto manje sitnog klfemenog oruda, ali istog tipa kao i u IVa. Mjesto toga ima mnogo vie kotanog alata i ivotinjskih kostiju. U tOJTlse i lSastO(jiosnovna razlika izmedu IVa i IVb stratuma. ivotinjske kosti pripadaju jeleruu (2 vi:lice, 20 komada rogova, od kojih 2 obradena), srni (1 rog i 1 lubanja, divokozi (1 ilo od roga), vepru (1 papak), divljoj macki (1 viilica) i risu (1 vilica). Ostratumu V ce dati miljenje M. Brodar. Ovaj s1Jratum je konstatovan iiSklju CIVO "malom pripe6ku", i to na dubini od 3-3,50 m. Tehn~cike potekoce nisu omoguu cile dalje ip,rodublj,ivanje sloja. U iducoj kampanji cemo proilfiti otkopani prostoi' i utvrditi dubinu straJtuma V, te ustanoviti da li se ispod njega nalazi jo neki stariji stratum. Iz navedenih podataka je ocevidno da se u Crvenoj Stijeni dosada radi o pet potpuno odvojenih stratu:ma. Ja cu i u daljem izlaganju tre1Jirati samo gornja cetiri. Centar naseljenog prostora u pr1pecku obuhvacen je sondom C. To narocito vrijedi za II, III i IV str atum , a ovo je potpuno razumljivo :z;bog malog pripecka. Tu su se pod stijenom uglavnom skupljali stanovnici, a ispred tog prostora loHi su vatru koja ih je titila od hladnoce i divljih zvijeri u noCinim casovima. Zbog toga nam je ovdje i ostala ovako lijepo sacuvana stratigrafija. Sonda B je leala vie na periferiji. U IV stratumu te sonde su nadene ivotiJnjske kosti, ali je k,remeno oruje salsiVim'rijetko. Vidi se da su tamo bacane oglodane kosti. U stratumu III je nadeno vie ivotinjskih kostiju u lSondi B nego u sondi C, iako se rodi o daleko tanjem sloju. Opet je to posljedica odbacivanja kostiJju iz centra naselja. - Uosta~om, perifernost sonde B najbbolje ilustTuje sama debljina neolitskih slojeva. Ovdje su ti slojevi vrlo tanki i mnogo siromani(ji keramickim nalaziJma od sonde C. I u sondi B je ponekad loena vatra, ali 'UZastijenu. Jedini izuzetak cini stratum 1. On je sasvim ravnomjerno rasporeden po citavoj otkopanoj pov'r~ni. Teren je vec bio izravnat, nastali su dlfugi uslovi ivota i stanovnici pripecka su se slobodnije ralSporedHi po zaklonjenom prostoru. A sada je potrebno reci nekoliko rijeci o slojevima sa sitnim lomljenim kamenom, odnosno oSiiJpinom,koji dijele st,ratum III od stratuma II i stratum IV od stratuma III. Uska traka oVa'kvog Sloja izmedu II i Istratuma niJje tako izrazita i necemo je uzimati u obzir. Treba prvo 'Podvuci da ovi slojevi sa S1itnlim kamenom (osipinom) djeluju kao meduslojevi ili pregrade izmedu dva stratuma. Ali oni nisu sterilni i ne mogu se uzeti kao rezultat punog prekida ivota u jednom odredenom stadiju. S tiJm slojevima se 1Jstvari zavravaju stratu~i ~V t III; oni pTetstavlja~u 'kirag tih stratuma 'ka,o t\l.kvi

24

A. Benac

su ipak u izvjesnam smislu neke pregrade. Cini mi se da se i stratum V zavrava istim takvim sl'Ojem kamene osipine, pa se anda 'Ova pojava panavlja tri puta. ta je uzr'Ok avakv['ffi pajavama? P'O mom miljenju ta ce ibiti pasljedica ra2Jlicitih faza ,ivata u pajedinim stratumirrna. Narmalan kulturni s:laj u njima, sa as,taci.ma gara i pepela, znaci stalna stanavanje u pripecku. U vremenu nastanka pamenutih "pregmdnih" Islajeva sl:ika ivata je marala biti drugacija. Pata u 'Ovim slojevima nema vidni(jih 'Ostataka vatTita, a ivatinjske kasti su rijetke, izgleda da se u hm fazama nije di:rektna stanav,ala u pripecina je magla da slui peoku. U zavrnaj fazi stratUlma III - starijeg neolita sama kaa pavremena stanrca ili sklanite. U ta vrideme najstadji neQlitski stanavnici pripecka su' vjeravatna vec napusti:1i 'Ovu stanicu i svracalli se u nju sama za vrijeme lava, nepagada i slicna. Za to vriJjeme se nesmetana talaila sitna kamenje kaje je padalo sa stijena pa i stva;rila 'Ovaj slaj a:s:ipine. Mada je neta drugacija slika sa stratumam IVa. Dok su nalazi u gare 'Opisanam pregradnam slaju rijetki, u slaju IVa nadena je obilje sitnag kremenag alata. Ali, ni 'Ovdje nema tragava gara i pepela, a ivatinjske kasti su jaka rijetke. Prema tame, u zavrnaj fazi IV stratuma, njegavi nasiaci takader nisu direktna stanavali u pripecku. Oni su 'Ovdje izradivali sama svoja sitna kremena muda, pa am je 'Pripecak siluia sama kao neka radianka. Opet bi se anda stitna kamenje nesmetana talana. Medutim, 'Ovdje dalazi [jedna druga patekaca. Izmedu stratuma III i II pastaji izvjes1na kulturna i hranalakla distanca. Tu je 'Ovakav jedan prekid stalnag ivata acigledan. Ali kad prelaza iz IV u III stratum se zasada ne pakazuje takva jedna distanca. Pajavljuje se dodue keramika u III stratU!mu, kaja znaai prelaz u nealitska daba, ali ukremenam orudu pastaji puni kantirnuitet izmedu IVa i III stratUlma. Ovdje ustvari nema nikakvog hronO'lakag inte:rvala. Zata je 'Ovdje i vida oteana abjaIl(jenje uslava pad kajima ise stvaria 'Ovakav jedan sl aj 'Osipine ( i ta dasta debea!). - Mada ce staga daci u ab-zrr i razmatranje klimatskih Ulsllova.Da li 'Ova slaganje 'Osip nece ine znaciti pramjenu u klimi - bar relativnu?! -, takva pramjena kaja je izazvala jace asipal1(je i runjenje stidena. Moda i u tome lei uzrak nastajanju 'Ovih asip,ina, ali to ja 'Ostavljam atvarenim pitanjem da kraja istraivanja, kaka bi imali ta vie elemenata u rukama. Zasada 'Ostaje neospmna cinjenica da avi slajevi 'Osipina (sitnag kamena) znace kralj pajedinih faza ivata u Crvenaj StiJjeni i kaa takvi cine adlicnu "pregradu" izmedu 'Ovdje izdvajenih stratuma. Najzad treba napamenuti da je i stratum I sama pasljedica .sezanskag ili privremenag stanovanja. Ilzvjesna Taznail.iIkastmaterijall.a i pamanjkanje 'Oruda ta patvrdudu. Maguce je da su se tu sklanjali cuvari stoke, a maguce de da je u ta vrijeme Crvena Stijena sluila ka,a nek'O kultna mjesta. Ekonomska stratigrafija Da,sadanji nala<zi daju nam i izvjesne padatke 'o ek'anomskim uslavima rvata za pajedine faze u Crvenaj Stijeni. Nema sumnje da su ta u prvam redu ivati,TlIjske kasti. Na 'Osnovu nadenih i 'Odredenih ivatrnjskih kastiju, sasvim je sigurna da je lav igraa 'Odlucujucu ulagu kroz sve faze ivata koje 'Ovdje tretiram. Napominjem da SI\l zakljucci uavam adjeljku ja sasv,im preliminarni, jer treiba sacekati dalje rezultate za definitivne sudave. IV stratum :pripada pasve s a k u pIj a c k ''0..,1 10 V a c k 'o m s ta d i j uivata. Stanavnici su pretena'Lovili jelena, zatrm vepra, sITnu i divak'Ozu. Tek nuzgredna dalazi zec ili zvijeri kao to su divlja macka i ris. U citavam stratUJmu IVb su nadene i spueve ljuture, a pasebna u sredi<ni stratuma. T'O je 'Ocita posljedica jedne intenzivne sakupljacke djelatnosti u svrhu ishrane. Sasvim je sigurna da se ta djelatnast nije iscrpljivala sama u sakupljanju sipueva,. neg,a da SlU ti stanavnioi kUJPilii razne pladave, pa sitne iivatinjice itd. Izgleda sama da je u jednaj fazi ishrana spuevima bila naracita pojacana. Ona je bila u prvom planu, pared lova. - Zbag svega taga s pravam moemo' ovu faizu na,zvati sakupljacka~lavackim stadijem u Crvenaj Stijeni.

Crvena Stijena -

195'5

25

Za lov su sluila i ikotana oruda koja vidimo na T. XI, 16, 20, 21. U III stratumu postepeno nestaju ljuture spueva, ali slika ivotinjskih kostiju ostaje neprOlIllIijenjena. Lov je osnovno zanimanje i o.:movni izvor ishrane za najstarije neolitske stanovniike u pecini. Tu nema jo nikakvih tragova zemljoradnji, pa ni stocarstvu. Zato bi ovaj stratum pripadao sasvim jednom lova c k o Iffi st a di j u. S tim u vezi !potpuno je razumljivo i pomanjkanje krupnog iIi po1:iranog kamenog OJ'uda. Ostalo se pri staroj tradiciji sitnog kiremenog oruda. Tek u II stratumu, u sredIlIjem neo1itskom dobu, imamo V1jerovatno prve tragove stocarstva. Tu je naden govedi zub (g. Lj. Coric kae da se ovdje vjerovatno radii i o kozi, koja je zamijenila divokozu). Ni ovdje jo nema zemljoradnje, pa su jo uviJjek ostala samo mala, kremena oruda. - Prema tame, ovaJj stratum je pripadao nekom lov a c k o-s toc ars kom s tad i j u. Tek u prvom stratumu je naden rvanj, koji bi svjedocio o uvedenoj zemljoradn}i. No i ovdje jo lov igra vanu ulogu. U svakom slucaju tu se radi o jednoj s v estr a n i joj eko n o 'IDi i c i (Jov, zemljoradnja i stocarstvo), to je i razumljivo s obzirom na kasnije hronoloko mjesto ovog straturna. Rekao sam da je lU ovoj fazi pripecak mogao biti samo pdv,remena ili sezonska stanica. Stoga su i ovakvi podaci nesigurni za cvrce zakbjlUcke. GeografSlki poloaj pecine je takav da nije dozvoljavao !razvoj zemljoradnje. Tu se 'radi o strmim stranama, kamenjaru i sl. Stoga je i razurrnll<jivo ovdje zemljoradnja da nije mog'la nikaiko da dode do izraaja. S druge strane, bilo je tu veliko obilje ivotinjskog svijeta, a to je uglavnom i dovelo prastanovnike Crvene Stijene u ovaj kraj. S obzirom na ovako veliko bogatstvo lovnih Jivotinja, razumljivo je i relativno zakanjenje u prelazu na stocarski nacin ivot:l. Jo jednom narpominjem da ova podjela na sakupljaciko-lovacki, lovacki i 10vacko-stocairski stadij u Crvenoj Stijeni mora imati prelimina,ran karakter do defimtivne obrade odgovarajuceg ma,terijala iz cje'lolkUJpnogsloja.
Kulturna

stratigrafija

Stratigrafskom analizom dobili smo pomenutih pet stratUJffia, od kojih se stratum IV dijeli na dvije faze. Arheoloki materijal jo bolje izdvaja ove stlratume u posebne kultu!rne qjeline. Zato cemo sada preci na ovaj matelrijal dati analizu za svaki stratum (i to uglavnom prema sondi C). Napominjem da su s v i pre d m et i p r ika z a n i na ta bI ama I-XI dat i u IP r i rod n oj v eli c i n i. Izvan svake je sumnje da stratum I p~ipada metalnom dobu. Najbolji je dokaz za to cep od pecene zemlje na T. II, 6. On je gore cetvrtast (to mu je drac), a dolje ima va1jka:sto produenje. Takvi su cepovi sluili kod lijevanja bronzanih piredmeta, kopalja, keltova ili sl., i .utiskivani su radi fOlfmiranja rupe za nasadivanje. Naravno, oni za tacnu hronologiju ne znace mnogo, jer su se upotrebljavali vrlo dugo. Za blie hronoloko odredivanje trebalo bi da poslui keramika. Tu ima nekoliko izrazitiIh drki i profila. Velika je teta to nije naden ni jedan metalni predmet, poto bismo po tome mnogo tacnije mogli da odredimo hronolo'gidu straturrna 1. Za ovaj stratum u Crvenoj Stijeni jako su ka<raikteris,ticne horizontalne drke na keramickim sudovima, T. I, 5, 6. Upozoravam posebno na oI1lUsa T. I, 5 koja se ukoso die prema gornjem rUJbusuda. Iste takve drke nadene su na ostrvu Lastovu, a RadJmilli ih je s pravom pripisao tiJpu keiramike istarskih cassteHiera.') U pecini grotta dei Gamberi na Lasrtovu nadene su i drke kao naa na T. I, 6:) - Veirtikalne, trakaste drke, kakve vidilmo na T. I, 1, 2 i T. II, 4, ulaze potpuno u okvir tzv. gradinske ilirske keramike. Pa i ho<r1z,onta,lnedrke se mogu naci u okviru i,Hrslke ke,ramike, napr., u Ripcu kod Bihaca") ili na gradini Cungaru kod Cazina.') No, cini mi se, da su naj cvrce

') A. M. Rad milI i, L'is'ola di Lagosta nella pre ustaria',Mooena 1955,Fig. 6,5. 2) Ibid. Fig. 4,7. d) V. R ~ dim IS k i, Brehffiw'rickaso'jenica kod Rupca u BO'sni, ZM, 1895,T. XXXII, 243. G ') V. Rad m S k i, Gradina Cwngar kod OaziJna,GZM, 1894, T. V, 59-61.

26

A. Benac

vezane uz ~lilrsku gradiJnsku keramiku d.rke na T. I, 3, 4. Ova prva ima trougaon preSljek i djelimicno nadviava obod suda. Takve drke su poznate sa giradine na vrelu Rame kod Proz'ora.5) Drugi tip, na T. I, 4, de iroka drka (vidi rekonstrukciju na sl. a), koja se prema go,re suava i sa jednim pljosnatim kljunom prelazi obod 'Suda. Iste takve drke su poznate sa iHrske gradine na Kusacama, na Glasi'llcu,") a takode na Ravnim Bakijama kod Sarajeva.7)

SL

a - Rekonstrukcija drke sa Tab. I, 4 (stratum I)

SL

b - Rekonstrukcija drke sa Tab. IV, 4 (stratum II)

S,:,e love analogije potvrduju da se rad'i o jednom iI'elativno mladem prehistoriskom periodu. Radmi1li je odgovarajuce nalaze na Lastovu stavio u eljezno doba"). Navedene pojave na gradinskoj iHrskoj keramici takoder se obicno stavljaju u eljezno doba. Moram, medutiJm, dodati da su pomenute drrke sa gradine na izvoru Rame nadene sa brojn~m kerarrniCJkim materijalom koji se moe datirati u bronzano doba. Isti je slucaj sa diI'k,ama na Ravnim Bakijama kod Sarajeva. Prema tome, one se vremenski naslanjaju na bronzano doba. Bio bih zbog toga sklon da keramicke nalaze iz stratuma I u Crvenoj Stijeni stavw' na kraj bronzanog doba - otprilike na prelaz izmedu Haltata A i B. Tek potpuno otkopa vanje povrine ce pokazati da li citav stratum I pripada ovom periodu ili se moda radi o neto duem kontinuitetu. S obziirom na to da postoji veliki vremenski interval iJmnedu stratuma II i stratuma I u Crvenoj Stijeni, to stratum I ne moemo pOSlffiatrati u razvojnom redu ostalih stratuma. On je neto posebno, oznacava sasvim drugi period ivota i zato se na njega necemo vie osvrtati. Fikslirali smo ga zasada na kraj bronzanog doba. Stratumi II, III i IV stoje u izvjesnom genetskom odnosu. To narocito vrijedi za stratume III i IV. Stoga cemo prvo iznijeti kulturni inventar ova tri stratuma, a onda cemo pokuati da odredimo njihovo kulturno i hronoloko mjesto i njihov meduslobni odnos. U stratumu II se nalaze 1Nemena oruda u obliku masivnih noica, T. III, 1-4. Ti noici imaju dva reza, donekle nazubljena, a presjek im je vecinom trougaon. Samo na jednOIm od IlIjih primijecen je konkavan urez (80 coches), T. III, 4, za struganje kosti. U ovom stratumu nisu primijecena sd.tna kremena 'Oruda kao u dOI1Jj'im stratumima. Isto tako niJje nadeno nijedno glacano kameno orude. Noici iz ovog stiI'atuma imaju pravu neolitsku formu. Nadena su i kotana oruda, i to u dva osnovna oblika. Prvo su ila i drugo iljci - boded. od jelenjeg roga. Sila imaju uobicajen oblik neolit8Q{ih olruda ove vrste. Jed~no je ono na T. III, 7 okruglog presjeka i iJma neobicno tanak i dug iHjak. To je tehnicki najbO'lde dotjerano orude. Sildci -- bodei od jele:njeg roga izgiledaju kao neki nastavak takve produkcije iz ovdanjih starij~h snratuma. Rog je na vrhu zasjecen i
6)

") C.
7) 8)

V. eur c i C, Gradina na vrelu Rame,pmz<J/DSkog kotara, GZM, 1900,T. IV, 4. T r uh el k a, GZM, 1890, str. 387 (NaaJ1ost, lanak nije ilustriJralIl.) c V. eur c i C, Preistorilske utV'rde Oko SaTajev~, GZM, 1008, T. II, 8, 1Q. A,. M. Rad lU 11li, o, c., P. lO.

Crvena Stijena -

1!}55

27

dotjeran u iljak sa irokom otricom. U tom obliku mogao je odlicno da rposJui kao oruje. - Medu kotanim orudem p~imitiecena je i jedna kosa zasjecena alatka, ali je ,ona jako otecena pa se ne moe utvrditi da li je to bio budaik ili sjekira. U s1Jratumu II njJje dosada naden nijedan piI'imjerak impresso keramike i po tome se ovaj stratum najvie razlirkude od stratUlffia III. Keramiika iz stratUlma II se dijeli na grubu i /ffionohromnu glacanu. - Gruba keramika ima hrapavu povrinu, obicno je sivog iE tamnog tona. Zidovi posuda su relativno neto tanji nego to je obicno slucaj kod grube keramike. Ovoj vrsti posuda pripadaju i komadi na T. III, 5, 6 i T. IV, 2, 3. To su bile posude raZilicitih tonova (slive, smede, tamne) sa nekom ViTstomudubljenih ornamenata. Kod primjeraka na T. III, 5, 6, ti ornamenti daju utisak da su izvedeni jednom tvtrdom metlicom. Citav dotiam je mnogo jasniji na fotogTafiji sa T. XII, 2. Fragmenti keramike na T. IV, 5, 6 ne pripadaju gruboj kelfamici u punom smislu te rijeci. Njihova smeda povrina je uglacana; relativno s[abo, ali ipak uglacana. PI) tome oni cine prelaz ka glacanoj monohromnoj keralIIlici. Debeli ZJ~dovitih sudova se sa vie rrazloga mogu pripisati gr1.lJb~m vazama nego Inj,iJhova povrina. Ukrteni ornamenti, koji medus'obno zatvaraju rombove, izvedeni su cistom tehnikom urezivanja (vidi T. XII, 1). MonoMornna glacana keramika se najcece pojavljuje u smedem tonu, zatim dolaze fragmenti vaza tamnosivog tona. komadi na T. IV, 1, 4. Ovaj mali fragmenat Vaza ma &mede povrine pripadaju sa T. IV, 1 je dio neke .plitke zdjele sa unutra zavracenim ooodom. Povrina je neobicno dobro glacana. Neto slabije, ali iJpak dobro glacanu pov;rinu ima i :liragmenat sa T. IV, 4. To je dio oboda i rucke jedne originaIne vaze, koja je ovdje zastupljena samo u ovom osltatiku. Drka je imala potpuno polukruan presjek, a svorjim krajevima je tako koko bi:la priljubljena uza stijenu suda da je na, unuta.rnjoj strani ostavljala ovalan pros1;or. Takve drlke nisu nepoznate i dolaze na neolit~im naseljima u Danilu :i. u Kaknju (vidi rekon.strukciju na sl. b). Ova drka 1ma zbog toga i najvecu dokumentaiTnu vrijednost za ovaj stratum. Stratum III svojom keramiikom prua sasvim drugu sliku, a i inace se ra2Jlikuje od prethodnog s:tratuma. I u okviru stratuma III nadeno je samo kremena orude. Nema uopce poliranih sjekira. Ali kod ovog kremenog oruda osjeca se mnogo j'ace arhaicnost i povezanost sa starijim, beslkerralIIlickim stratumOlffi. Razlikujemo dva osnovna tipa takvag oruda u stratumu III: nOJice-rezace (T. V. 1-5) i strugace (T. V, 6, 10-12). Noici...,yezaci su trougaonog iili trapezoidnog presjeka; rezovi 'Su im rijetko retu~l'ani a obicno nazubljeni od upotrebe. Strugam na T. V, 6, 10 imaju uobicajen neolitsiki izgled, dok oni na T. V, 11, 12 - sa nedotjeranim plohama i grubim retuom - saS1Vimulaze u krug starijih oruda u ovom naselju. Isti je slucaj i sa orudima na T. V, 7-9. Tr su neki nedov;reni iljci, sa palj!iJvije izradenim konkavnim udubljenjem za struganje (3. encoches). I svoj~m oblikom, a narocito tim posebnim udubljenjima za obradu kosti, ova kremena oruda pripadaju tipoloki stratumu IV. Prema tome, u pogledu kremenog oruda postoji sasvim siguran kontinuitet izmedu stratuma IV i stratuma III, premda sru ta oruda u stratumu III svedena na manji broj oblika u nekim vrstama "neolitizirana" Kotana o'l'uda su zasada nadena u sasviim ogranicenom broju u okviru stratuma III. Silo na T. V, 13 je jedan od tih rijetkih pdmjeraika. No i taj mali broj je dovoljan da ilusitruje kontinUJitet u izradi kotanog alata sve do Sltratuma II. Najveci znacaj za odtredivanje kulture u ovom slkatumu ima keramiJka. Ona je prikazana na T. V-VIII. Gotovo svi kom-adi iz ovog stratum'{ pripadaju gruboj keramici. Jedini su izuzetak dva fragmenta monohrornnih, izvanredna dobro glacanih sudova. Jedan od tih fragmenata prikazan je na T. V, 14 i ima mrko-smedu povri:nu. Drugi mali ftragmenat je sive boje. I 1;0 je sve to pripada monohiI'ornnoti robi. Svi ostali fragmenti stratuma III iz ovih sondi pripadaju tzv. impresso keramici. Sve S\l to dijelovi grubih posuda, cvrstih i debelih zidova (presdek pokazuje ujedna-

30

A. Benac

cenu boju). Povrine su ponekad hrapave, a boja povrdne se 'krece od svijetl'Osmedeg i smedeg do taJmn'Osmedeg i tamnosivog tona. SaJkup[jeni fragmenti su redovno mali i pripadaju razll.~citim vazama, pa zato nemamo sigurnih profila ruti isigurnih poda taka o oblioima ovih vaza. Sacuvano je neto po1Jpuno nenaglaell1ih oboda (T. VIlI, 2, 5), ikao i par sasvim ravn:ih (T. VIlI, o) Hi. vI'lo ma10 poj'acan:dhpriJmjeraka dna. Na osnovu tih turih podataka moglo bi se ipak reci da je 'Osnovni kell'amiciki oblik bila visoka vaza, sa 'Oikomitim zidovima koji su s~ prema dnu neto uvijali. Daleko najvecli hroj ornamenata izveden je tehnikom utiskivanja, noktom ili nekim prikladnim orudem. Pritom je 'Opet daleko cece Uipotrebljeno neko orude nego nokat, a usrHjed utiskivanja 'Okolna pOVifina je neto izdignuta. Ubiscima nokta ornamentisan je fr,agmenat na. T. VIlI, 3. Ostali pdkazani fragmenti sa utJisnuUm ornamentima - T. V, 18, T. VI, 4-6, T. VII, 2-5, T. VIlI, 1, 2, 4-5 - izvedeni S1u nekim grubim :iJnstrumentom od kosti ili drveta. Sami otisci izgledaju ponekad i 'Ovdje da su radeni prS1tom, 'Odnosno noktom, aH povf'ine 11 njima odaju sigurno neko orude. Inace ovi otisci imaju ugl'avnom formu kratkih brazda (T. VII, 3-5, T. VIlI, 1, 2, 4) ili uobicajenog o1Jiskarprsta - nokta (T. VI, 4, 6). iPosebnu VifstU utisnutih ornaJmenata pretstav[jaju oni na T. VI, 1-3. Izvedeni su rubom koljke i zato ih bez ikakve potekoce moemo uvrstiti u 'Okvir tzv. ca,rdium keramike. Otisci na ovim fragmentima su prilicno iirolki, a uvijek su izvedeni u nekom odredenom redu. Druga grupa fragmenata ukraena je tehnikom igosanja. Kod toga razlikujemo samo dv,ije 'vrste igosanih motiva: rptI"ve obliku trougla (T. V, 15-17) i druge u u obliku k,mtkih bIl',azda(T. VII, 1 i T. VIlI, 6). Najcici trougaoni motiv ima fragmenat na T. V, 16, gdje su ti trouglavi poredani u okomitim redovima. Iste takve okomite redove trouglova ima i fragmenat na T. V, 15, ali su oni svi okrenuti poS'trance i srpojeni ptI'i radu jednim 'Okomitim udubljenjem. Sasvim rposeban slucaj se pojavljuje na ftI'agmentu T. V, 14. Kratke valovite linije izvedene su ovdje tehnikom urezivanja. Cmi mi se neosporno da je ovo imitacija ca'rdiUlm ornamentike u drugoj tehnici izvodenja. To je inace zasada jedini primjerak te v.rste. U cjelini, svi ovi ornamenti spadaju 'u okvir ukraavanja impresi30 ketI'amike. U ov'Om sJ.ucaju rerpertoar je siromaan. Medu utisnutim ornamentima samo dva osnovna motiva i uz to cardium ornamenti, a medu igosanim takoder sama dva motiva. Ta ogranicenost motiva, kao i gruba izrada pa i jednostavnost formi govori za jedan vrlo P lI'ima r a n st a d i j 'u liz rad ike ram i c k ,e r o b e. To je zapravo ono to je prvo stvoreno u ovim oblas'tima na polju iz,rade glinenih posuda. - Kasnije cemo se onda jo detalj:niJje zabaviti ovim piJtanjem. Iza 'Ovoga dolazi stratum IVa. Vec je naglaeno da potpuno otsustvo ikeraJmickih izradevina ou stratumu IV cdJniglavnu razliku prema stratumu III. To je, dakle, n'Ovi hronoloki i kulturni period. primijeceni jedino iljciMalobrojna kotano orude adaje s:irr'omatvo vrsta. Tu bodei od jelenjeg roga (T. X, 9, 10). Pa i njihova obrada je sasvim nedovoljna, tako da bi se u ovom sl1.'Ulcaju il'adiJa o odbacivanju neuspjelih komada nego o dovr'evie nim orudima. Nas1lJPTottome, kremena oruda su u srt:Tatumu IVa hrojna i ta oruda pokazuju jednu ustaljenu tehnillku 'Obrade, jedan odreden still i dugotrajno iskustvo. Mislim da se ovdje jasno vide sitne vrste, ili, moda, bolje - mikrolitski, tipovi kremenog 'oiruda i da je to centralna taclka pri promatranju stratuma IVa. Na tablama su ova oruda poredana po izvjesni:m ,grupama. U citavom repertoaru se manJiIfestuje neka nepraviJ.nost formi zato se i 'nisu mogli izdvojiti posIVe cisti tipovi. To su samo ~upe slicnih oruda. Najceci su rezaci (lames ili lamel1es, Klingen) Ik'oje vidimo na T. X, 2-8 T. IX, 1, 2, 8, 29-32, 34, 35. Oni su dvobddni, a presjek ,im je poddednakom broju tr'O- ugaon i trapezoidan. Jedan ili oba brida su u najvie s'lucajeva sitno retuirani i!li oteS1U

Crvena Stijena -

1955

31

ceni od upatrebe, tako da izgledaju s<itno na,zuhljeni. Razlic,itih su dimenzija ne odaju tendenciju ustaljenih ab1Jika. Neki od rezaca - kaje maemo imenavati i noicima snabdjeveni su i konkavnim udubljerujem za struganje (to bi bili lames a encoches ili lamelles acoches). Rezacti na T. IX, 1, 2 imaju cak po dva takva strugaca, adnosna konkavna udubljenja za struganje. Inace u avam stratumu Crvene Stijene su uapce cesta oruda koj,a dJmaju ovakva konkavna udubljenja za struganje. Vecini od njih moemo dati i ime kankavnih strugaca (grattairs concavesl) - T. IX, 3-5, 9-11, jer su uglavnom i napravljeni samo za tu sv['hu. Posebno se istice konkavni strugac na T. IX, 3, jer su mu svi bridavi dobra retuirani izuzev malog bulbusa. Drugi tip imama na T. IX, 12. Ta je ustvari iljak (point), napravljen od nekag rezaca. Pritom su njegovi biricdavidobili i kon:kavna udubljenja za struganje. Tako je nastalo jedna kombinavano orude. - Posebnoj vrsti oruda pripadaju i prim(j&ci na T. IX, 6-7. To su konkavni struga,ci sa iljcima, od kojih je narocita rkarakterisUcan onaj na T. IX, 7, 'koji je tirpski neto odredeniji. Ovaj se rpxibEava fQlrmli. ubadaca (micraburin, StLchel). Na taj nacin oruda Sla konkavnim .udubljenjem za struganje (rkOlIlkavni ~nrugaci i rezaci sa ikonkavnim udubljenj'ima) su veoma b['ajno zas'tupljena. Medu prikazanim komadima iz stratuma IVa oni zauzimaju jednu ,cetvrtinu. Naravno, taj adnos nije realan u cjdak,UJPnom materijalu, ali takva oruda ipak spadaju medu najbrojnija. Orude na T. IX, 13 je jedan jedini primjerak ave V['ste, koji je dosada naden u Crvenaj Stijeni. Napravljeno je od ranijeg rezaca trapewidnog presjeka. U sadanjoj svajoj formi, 00'.10 orude ima trapezoidan oblik, iako S!Umu strane neznatno nagnute. Leda su potpuno ravna, otrica neretuirana, a pabocni bridovi dotj&ani i retuirani. Ovo orude je ostala i u ovam obliku rezac. Isto tako je samo u jednom prim3erku nadena strugalica (raclair, Schaber) sa trnOlID,odnosno drkam, na T. IX, 14. Retu strugalice je vrlo visok. Strugaci (grattoirrs, Kratz&) na T. IX, 15-18 imaju neke geometrijske oblike. Nisu to cisti geometriski oblici, ali se njima pr1bliavaju vie nega ostala oruda. Prvi ima izvjestan trougaoni ob1Ji'k(kome, dodue, smeta neto lucan donji dio!). Druga tri komada bi se mogla svesti iPod pojam polukrunog oblika. Naravna, i ovdje vai naa opca napomen.a: nema velike pravHnosti ni rpreciJznasti. To vie liCJina oponaanje odg,ovarajucih geometriskih oblika. Strugaci na T. IX, 19-25 su sasvim neplfaviilna i ,gruba oruda. Kao to se vidi, i njihove dimenzije su vrlo raznoli!ke. Dok su prva dva pravi mi!kroliti, oni na T. IX, 21-23 su vecih dimenzija, a uz to su i vrlo primitivno obradeni. Posebno mjesto medu njima zauzima svakako primjerak na T. IX, 25. Ta je bio prvobitno nuklej, sa koga su odbijeni neobicno sHni Tezaci. Zatim je njegova ivica sitno retuirana pa se dobia jedan zaobljen strugac. Ovakvi slucajevi misu nepmmati 'lI okviru miikrohtskih kultura. Konacno, nadbalje dotjerani sf;['ugaci su oni na T. IX, 26, 27. Oni vec sasvim potsjecaju na neolitsk:a aruda te vrste u ovim oblastima. Kao zaseban tiJP maemo mada posmatrati li iljak na T. IX, 28. To je sasvim cislt oblik iljka, sa ledima vrla zadebljalim d(jelimwno retuem dotjeralllim. U tom svam obliku on bi moda licio na tzv. points a dos abattu. Ostala aruda pripadaju sasvim nejasnim fwmama - T. IX, 34-40. Jedni lice na strugace sa iljkom (burins!) - T. IX, 34, drugi na rezace sa udubljenjem za struganje (a encoches) - T. IX, 35, dok treci imaju neku ne-ngrapnu foJ"Illu strugaca sa drkam - T. IX, 36-38. posljednja dva komada na T. IX, (39, 40) imaju sdanje strane neku vrstu trna. U tom obliku ani lice na neki prototip strelice, naracito anaj na T. IX, 39. Kamena oruda iz stratuma IVa imaju, dakle, ave osnovne fOffi1e. - rezace i rezace sa konkavnim udubljenjima za struganje, - konkavne strugace (i konkavne strugace sa iljkom), - strugace sa izvjesnim geometriskim formama, - strugalice, - neodredene oblike.

32

A. Benac

Pored sasvim sigurno idell1tifikovanih oruda, lU stratumu IVa je sakupljena velika masa kremenih otpadaka. Jedan njihov dio ima obl<iJke pravih mikrolitskih oruda. Medut~m, na njima se ne vidi nikakva ohr::lda, pa se ne mogu ni ubrojiti medu prrava oruda. - Pdsustvo ovako velikog broja :.ltlPadaka svjedoc~ o !intenzivnoj !izradi Ikremenog alata u ovoj fazi ivota Crvene Slijene. U pogledu fOI"lIIli, kremena orude iz stratuma IVb se mnogo ne razlikuje. Ono je ! u ovom stratumu znatno malobrojnije i neki oblici sasvim nedostaju. Ona oruda koja SlUovdje nadena pripadaju inace istom stilu ikao i ona o kojima smo vec govorili u stratumu IVa. Daleko su najceci u stratUimu IVb ITeza,ci,od kojrih smo izvjestan broj pIT]kazali na T. XI (3, 4, 6-11, 14). ZaHm dolaze strugaci, ali su oni zastupljeni u manjem broju nego u straturrnu IVa (T. XI, 1, 2, 12, 13). Ovdje nedostaju strugalice, a nedostaju i oni neot!.itizirani strugacL U S'tratumu IVb se samo primjerak sa T. IX, 8 moe oznaciti kao orude koje se pribliava ubadacu (bwin). U 'ovom s1Jratumu sasvim nedostaju geometrijska oruda, a i ona cl encoches su zasada zastupljena u manjem broju. NaJmdesto ikremenog OiTUda, stratumu IVb imamo znatno obilge kotanog alata. u Tu opet mislim na dvije forme ovog oruda: ila i Hjke - bodee. ila su u stratumu IVb dosta masivna, to se narocito primjecuje na onom sa T. XI, 18. To je pravo oruje. Zapaeno je da Sili ila izvanredno dobro glacana. Ono na T. XI, 19 je ugla,cano kao staklo i svoj om tamnom powinom djeluje kao ebanovina. - Isto tako je vel~a panja posvecena i izradi ildaka - bodea, koje vidimo na T. XI, 16 20, '21. Pri tome je itljaik :3lPecijalno dotjeran. Vidjeli smo da se i u opcem izgledu razHkuju dvide faze stratuma IV. Svojim kotanim alatom nas faza IVb potsjeca na starije pe,riode, pa je njen stra1Jigrafski po, loaj u odnosu na fazu IVa sasvim normalan.
Razmatranja i zakljucci

Na 'Ovaj na cm tacno smo fiksirali, S'tratigrafski i kulturno, gornja cetiri stratuma u Crvenoj Stijeni. Strratum I smo kulturno i hITonoloki opredijel~li. Ostaje nam da razmotrimo situaciju u oSltala tri straturna, koja ovdje obradujemo. Da bismo dobili sliku genetskog razvoja ovih straturna, poci cemo u ovom slucaju od najdonjeg - IV stratuma, a onda cemo razmatrati ostale stratume i njihov medusobni odnos. Da li je str atu m IV proizaao direktno iz stratuma V, to cemo vidjeti kada ga usporedimo sa materrijalom ri,z stratuma V koji je obradio M. Birodar. Odmah da kaemo da tu !pOstoji jedna vana komponenta koja vezuje 'Ova dva straturna. I u jednom i u drugom su nadena samo sitni.ja kremena oruda. To je bilo uslovljeno slicslicnoj tehn10koj piTaksi. - Kremena olTuda nim navikama, SlJicnim uslovima ivota iz stratuma V pokazuju jo manje geometrijstke oblike nego ova iz stratuma IV. Ipak ta.mo stI1ugaci i rezaci cine najbiTojnije forme oruda. Neki jednobridi ili dvobridi rezac.i iz stratuma V nas jako potsjecaju na ove nae (vidi kod M. Brodara, br. 50, 55, 68). A posebno je od interesa strugalica sa drkom iz straturna, V (M. Brodar, br. 130), koja neobicno potsjeca na ovaj na primjerak sa T. IX, 14. U cjelini, kremen o orude iz stratuma IV prua neto vie formi od onog iz stratuma V. Karakteristicno je, napr., otsustvo konkavnih udubljenja za struganje u stratumu V, a kao normalna posljedica :il otsustvo kotanog aIata. (Naravno, u ovom slucaju se moe zasada raditi samo o prethodnim zakljuccima). Medutim, pomenuta srodnost u 'Opcem tretmanu oruda, pT~licno vel]ika nepravilnost oruda u oba stratuma i neke zajednicke forme dozvoljavaju ipak 'zakljucak da sasvirrn. pripostoji kontinuitet li2Jmedu stratuma V i stratuma IV. To je, konacno, rodno, a ne postoji ni lU stratiglTafskom pogledu nikakav prekid sa steriInim meduslojem izmedu njih. Pre mat o meu k u 1tur n o m p o gle d u p o s toj i i z v j est and ir e k t a n k o n t i n u i t e t i z med u str atu m aVi str atu m a IVb.

Crvena Stijena - 1955

33

Inace, sasvim je jasna da se kad snratuma IV u cjelini radi o' jednam prednealitskom stratumu. S ahziram na atsustva fasilnih kasti'ju, Iffi()gla bi se mada asparavati tvrde:nje da je ta jedan mezalitski stranum. Ali, kakO' asnovnu iI".azlikuizmedu mezalita i nealita za evrapske pajmave cini keramika (da ne gavarima o' tipu kamen ag aruda kaje panekad mae da bude sparna!), anda patpuna otsustva keramike u snratumu IV uslavlj.ava njegav mezalitski karakter. Ta, uastalam, patvrduju i vrste kreanenag aruda. ZatO' cemO' st Tat u m IV u Crvenaj Stijeni i tretirati kaO' me z o' li t s k i str at u m. (Tek kada bude atkapana citava pavrina slaja u Crvenaj Stijeni, v~djecema da li ce mada fazu IVa hiti! balje nazvati sama pred:nealitskam). Na padrucju Jugaslavije ova je zasada p["Vi slucaj stratigrafSlki fiksiranag mezalita, kaji nepasred:na prethadi jednam nealitskam stratumu. U Basni je paznata ja nalazite na Usari kad Dabaja, gdje su nadena brajna epi.paleal~tska aruda): Ali taj stratum ne pirethadJi. nikakvam nealiJtu, jer je ad neolitskag periada i kulturna i hranalaki znatna advajen. U blizini ove srtanke :na Usori, priJmjecena je ja nekalika pTehistarijSlkih stanica sa sta'rijim ilitickim lmlturama. Mada ce neke od njih pruiti nalaze savremene anim iz stratuma IV u Crvenaj Stijeni. Na, 'zasada je avo p.rvi s>lucaj. U ista vrijeme ava ne znaci neku izalavanu ili navu p'ajavu uopce u avam dijelu svijeta. Napirotiv, mae se navesrti dasta analagnih padava u ablasti Mediteranskag bazena, a u naim krajevima je takva stanje vjerujem - vie .pas[jedica neispitanasti nega stvaran nedastatak avakvih mezalitskih pajava. TakO', napr., imama vrlO' slicnu siJtuaciju u Arene Candide, na ligurskaj abali, kaju je anaka adlicna ispirtaa L. Bernaba Brea i daO' o' tame iscrpnu publikaciju'o). U geagrafskam pagledu ave dvije stanice su relativna bliske, pa je tim vrednija ava kampaiI"acija. U Arene Candide je stratum 28 sadravaO' sama par f'ragmenata keramike i neKad tO' kastiju damacih ivotinja, dak su aruda imala sasvim mezalitski karakter. trece ,kampanje, kakO' kae Bernaba Brea, uS1tanavljena je da je stratum 28 ustvari mjeav~na jednag ili dva mezoJi.tska stiI"atuma sa anim najstarijim nea1]tskim (da cega je dala i gaenjem terena)"). Dakle, i u Arene Candide neolitSikam stratumu nepasredna prethadi jedan mezalitski stratum. Uprava anaka kaO' i lU Orvenaj Stijeni. . Izrazite primjere avakve mezalitsike faze nalcllZima u peciJnskim staniJcama sjeverne Afrike. SvakakO' je klasicar- primjer za ta pecina Redeyef (Gafsa, Tunis). Tama je Gabert zabiljeiO' vie stratiJgrafski adijeljenih slajeva. Slaj E pri.pada neaHtu, a ispad njega dalaze slajevi F i G, ad kajih sloj F ima jednu izrazita mezalitsku liticku kulturu'"). Gabert avu li<ticku pradukciju i kulturu naziva intergetulanealithique</"). Istu je situaciju ustanavia Cl. Schaeffer u Ras Shamr.iJ (Sirija). Tamo je ispad 18 m slaja konstatovana patpuna atsutnast keramicikih izradivanjaH). Schaeffer 'avu situaciju u Ras ShamiI"i usparectuje sa nalazima na K:ipru, gdje je takadeiI" nadena dasta prehistarisikih stanica sa litickim stJratumima bez ikeramike, kaji prethade anim nealitskim stJratumimalO). On vri nadalje i usparediva:nje sa Jericham (Palestina). Tu, u Jerichu, naaO' je Garsrtang pad stratUJmam IX bagate slajeve bez keramike, cija sadrina svjedoci da su se stanavnici tih s>lajeva vec bavili stacarstvam i zemljaradnjam'). U tam periadu Jell'\icha dalazi vec da anih e~<onamSikihzbivanja kaja su inace svajstvena nealitu. Zbag toga (a i zbag na>cina izgradnje kuca) MiJajcic je sikIon da vec ave straMedutim, i otsusrtva keramike i kremena aruda gavare tu me aznaci kaO' nealitikum'7). ipak za jasan mezalit u tehnickam pagledu. V~di clanak . B a >se rau ovoj sves'CiG1asniJka. l Luigi Be'rnabo Brea, Gli Scavi nella cave.rna delle Arene Candide, Instituto di Studi Liguri, BQrodighem,1946 (dalje u tekstu samo Arene Candide). 11) L. B e rna b o B I' e.a, Air,eneOall1dide, 168, 169 \PI. .. 12) Dr. E. G o b er t, L'iClJm de Redeyef, L'anthoopologie, 1912,p. 151. 13) Ibid. 14) Cl aud e Seh a ef fer, UgaTiIt!ic", PclJri>s, r. 1939,p. 4. 1~) Swed~h Cy,ptrosEX!peditilOin, 1. VOI1. 1") Ga r st a n g, JeriICho,Anna-ls of Archaeol and Anthrop., XXIII, 3--4, p. 69. '7) V 1. Mi loj c C, Die fruhesten Ackel"bauer iJn Mitteleu.ropa" GwmanLa 30, 1952,
9) 10)

Heft 3/4. S. 314.


Glasnik

Zemaljskog

muzeja

Arheologija

34

A. Benac

U Mezopotamiji, odnosno Iraku, zabiljeene su opet iste pojave. Tako je u Jarmu, ispod pravog neolitskog stratuma iskopan jedan drugi bez keramikei.) i u tom pogledu nema nilkakve raz'1ike prema Jerichu. Sasvim isto je i u nalazitu Karim
Shahir').

Prema ovim primjerima vidi se da su ovakvi predneolitski, odnosno mezoliJtski stratumi jedna rairena pojava u oblastima oko Mediterana. Naveo sam i neke udaljenijeanalogije saJmo radi ilustracije. Za nas su ovdje, naravno, vani s-lucajevi u Arene Candide i na sjeveroafirickom kopnu. Schaeffer je sklon da ovakve s1Jratume u siro-kiJ.iikijsikoj oblasti oznaci kao naJjs'ta'riji neolieo). Vec sam i~nio razloge zbog :kojih cu taj stratUlffi u Crvenoj Stijeni tretirati kao mezolitsiki. I Bernabo Brea, kod obrade najstarijih nalaza iz Arene Candide, veli da je keramika osnovna stvar koja dijeli neolitski od mezolitsikog stratuJma21). NajstaJri!ji neoliJt mu je onaj koji ima najstariju vrstu keramike. Za Crvenu Stijenu je vano i to to u IV stratumu nemamo nikakvih tragova zemljoradnje ili stocarstva, koji se inace veu za neolit. Prema tome, otpada dJovaj argumenat ou slucaju Crvene Stije:ne. A sada je od interesa da se vidi kojoj mezolitskoj grupaciji pripada stratuiIIl IV u Crvenoj Stijeni. Najtipicnije mezolitske kultUll'e 'li susjednim oblastima jesu Capsien i Tardenois. One su rairene na znatnim prostorima sva tri kontinenta starog vijeka. Medu oblasti kuda su se irile ove mezolitske kulture spada i naa oblast. Svaka od ovih velikih grupacija ima svoja tipicna mikrolitska ili pseudomikroli tska oruda. Prema Prade:nne~u u mezolitskom Capsienu se razlikuju ove osnovne vrste: points a dos abattu, les hu~ins, les grattoirs i les lames a encoches22). Njihov raspored je razlicit u raznim mezolitsk:1m stanicama. No pored ovih oblika, u mnogim stan:icama su predominantni pravi geometrijski oblici, kao to su trapezi, trouglovi ili oruda u obliku krunog segmenta"). Sauter opet veli da su pored microburins i p.ieces cl coches za mezolitski Capsien Ikalfakteristicni inazubljeni rezaci - lames dentelees2'). Ali i on naglaava da ima dosta lokalnih razlika. Za Tardenois su takoder veoma vane geometrijske forme. Breuil i Lantier navode kao najikairaikteris,tiCTIijeforme trougla, polumjeseca i trapeza. Uz to su vrlo cesti i rezaci ili drugi 'oblici sa udubljenjima za struganje (a encoches)"5). Prema tome, obje ove mezolitske grupacije posjeduju brojna oruda geometrijskog oblika, a to i c:ini nJjihovu osnovnu karakteristiku. to je najvanije, oblici tih oruda se u Vido mnogo slucajeva mijeaju. I u jednoj i u drrugoj girupaci.ji srecemo slicna oruda, tako da je cesto vrlo teko izdvojiti jedno od drugog. Nis>u stoga nikakvo cudo neke nejasnoce u tom pogledu. Govoreci o Capslienu, Mencke s pravom kae da su razni autori stvorili izvjesnu konfuziju lU posmatranju ove grupe'). Da spomenemo ovdje samo par slucajeva, gdje se miljenja najuvaenijih strucnjaka -razilaze u posmatranju ovog period'a. Vaufrey se bavi detaljno pitanjem Capsiena u sjevernoj Africi. Za njega je Capsien typique ogranicen na jug Tunisa. Gornji Capsien, u kojem su - po njemu mikTolitska oruda zauzela glavno mjesto, ustupio je u obalsJkom africkom podrucju Breuil i Lantier, s droge strane, smatraju da svoje :pozidje tzv. Iberoma.urisien-u'7).
-

Ibid., S. 314 (R. J. Braidwood, Antic:.uity, 96, 1950, 189 ff). Ibid., S. 31-5. 20) Cl. Schaeffer, UgaritliJca,I, p. 5. ") L. B e r n <li o Bre a, Arene Call1dide, . 170. b p 22) V. de Pra den n e, La prehistJodlre, aJris, 1946, p. 155. p 23) Ibid., p. 156. 21) N. R. S <li ter, Pnhistoire de la lVIediJterranee, ar is, 1948, p. 1009. li P H. B e u il - R. Lan t i e r, Les hOr"unes de la pierre anei-aI1lne (Pah!joJ..ithique et Mezolithique) Paris, 1951, p. 251. Ec k h a:.rd Me n c k e, Zur A1telrlSfra.g'e Capslien,Neumiinster, 1938, S. 12. des 27) R. Vali f rey, L'art rupestre nord-afrroain, Archives de l'institut de p.aileoll1tologie huma.ine, Memoire 20, P<lIl'liis, p. 11. 1939,
18) 19)
251) 211)

Crvena Stijena -

1955

35

je tardenoiska kultura obuhvatila citav stari svijet. Tardenoisik1 microburins se nalaze od Egipta do Indije, u Keniji i Ma~oku, od Palestine do Krima, u Poljskoj, Njemackoj, Holandiji, Belg.iJji, Engleskoj, Francuskoj, paniji, Italiji itd:). Vignard je narocit zna.caj pridavao Sebilien-u u provinciji Assouan (EgiJpat). On je to smatrao za jedan od osnovnih centaJI"'aza razvoj miJkrolitskog tardenois'kog tipa. Iz Sebila su se ove tehnike i forme oruda rairile ~eko sjeverne Afrike u Evropu). Furon dri da su tardenoiski microburins nastali u Sebili.en-u i da S'U Se odatle rairili oko citavog Meditelrana'O). Vid:~mo dakle, jedno teritorijalno i kulturno mijeanje ovih dviju velikih gr.upaci}a. Poto smo vi<1jeE da vrlo cesto postoji slicnost u mikroEtskom orudu, nije stvarno ni moguce napraviti neku otriju granicu medu nj:iJna. Ipak bi na osnovu svih podataka koji se mogu skupiti, oooosno na osnovu najveceg broja miljenja, mezoJitski. Capsien mogli vezati za africko kopno i oblasti zapadnog Mediterana uopce, dok Tardenoisien ulazi preteno u evropslko kopno (zapadna Evropa u prvom redu). I pored ove nedovoljne izdiferenciranosti, ipak je na mjestu da se postavi pitanje kojoj bi se mezolitskoj grupaciji mogao - bar u ~em opsegu - prikljuciti IV stratum u Crvenoj Stijeni. Ovaj mezolitski stratum 11 naem pripe6ku nije nikako izolovana pojava. S obzirom na veze sa sjevernom Afrikom u starijem neo'litu (to cemo jo bolje vidjeti u Zelenoj Pecini kod Mostara),3l) kao i ue veze sa zapadnim Mediteranoon uopce u neolitskom periodu, vie je nego ocito da veze moraJffiO .traiti u oblastima caJPsienske grupacije. Vidjeli smo u naem sloju dva pr1mjerka oruda koja se jako pribliavaju miC!I'oburin-ima. Ona su malobrojna, ali su tu i svojim oblikom najvie pribliavaju IV stratum Capsien-u. Takvi burins se srecu i u Iberomaurisien~u). Ova posljednja mezolitska grupa je .usko vezana za Capsien. Ista ocuda se DI<W1jaju,dodue, i u Sebilien-u'"), no ne moe se nikako negirati svaka veza izmedu Sebilien-a i C1lipsien-a. - . Dalje dolazi naa strugalica sa dlrkom iz Crvene Sti'jene (T. IX, 14). Isti oblik opet nalazimo u Caps,ien-u sjeverne Afrike (Tiliguinen"'). Konacno, tu dolaze naa sitna oruda li obEku - dodue nepravilnog - trougla i poll1'kruga. Naprijed smo vec rekli da su i ti oblici prilicno karakteristicni za CapS:ien. Tako smo naveli nekoliko sigurnih primjelra mikroJitskog oruda koji nesumnjivo ukazuju na veze IV stra1Juma sa capsienskom grupacijom. Naravno, u te analogije ulaze i rezaci sa konkavnim udubljenjima za struganje i konkavni strugaci (laJmes a encoches 1 .grattoirs concaves). Ali ovakva mikrolitstka oruda imaju jednu daleko iru, da ne 'kaem opcu, primjenu li mezolitskom svije,tu. Oni su jako cesti u Tardenoisien-u35), pa opet u SebiJ.ien-u pa 'li kasnom Grimaldien~u'O) itd. (primjera ;radi da navedem peNnu Seidi u GrckodS7) ili Kisch u Mezopotamiji'), gdje dolaze ista ova oruda): U tom pogledu ne moemo zasada ovu vrstu oruda upotrijebiti kao sasvim siguran putokaz, iako su i ona najvie vezana za Capsien. Naravno (da ponovimo), u Crvenoj Stijeni nema tiJpicnih geometrijskih oblika. Vie nam ta oruda lice na periferne produkte. Zato smo naprijed i rekli da oni vie ukazuju na vezu sa capsienskom grupacijom, nego to bi bili neki t1pski produkat
te grUiP'.

H. Bre u il - R. Lan t i e or, o. C., p. 252. Iz M R. S a li ter, o'. C., p. 13(}. generale, Parris, 1911, p. 311. '0) R. F u r o n, Mallluel de iJ['ehiJsrtxJdre 31) Vidi one dijeIDlV'e clalllku A. B ena u c, Zelena Pecina, kojd o tome go'Vore. 32) V. Pra den n e, oi. C., fig. 33, 8. 33) M. S aut e r, o. c., p. 13l>. M. Al mag r o B a s C h, Pirehisrtoria del norte de Africa y del SahaJI'a Espaiio1, Baa-celona,1946, Fig. 82,. 30) R. Furon, MaIlluel,fig. 95; Breui l-Lan tier, o. c., p. 251. '0) M. S aut e r, o. c., Fig. 9. 7) V. Pra den n e, o. c., Fig. 4(J, 6. 38) M. S aut e r, O'. c., Ip'. 166, Fig. 42.
'8)
29)
SO)

3*

36

A. Benac

Uostalom, svaki novi nalaz sve vie razbija pojmove o sasvim tipsikim oblicim9. i tipskim mezolitskim grupacijama. Sve jasnija postaje ,cinjenica da potraga za izvornim centriJma nije danas vie aktuelna niti se tim putem mogu rijeiti problemi mezolitskog svijeta. To je ustvari jedna sveobuhvatna mikrolitsika epoha, 'li 'kojoj lokalne i hronolQke razli!ke oznacavaju dijelove i razvoj toga svijeta. Ali, ako smo uzeH d,a u oblasti sjeverne Afrike i zapadnog Mediterana mezolitsko-mikrolitski svijet o:wacimo imenom Capsien i da mu odredimo neke karakteristicne fomne oruda, onda IV stratum u Crvenoj Stijeni ipak daje utiak pelrifernosti te grupe. No, i to nije nikako usamljen sLucaj i vec je konstatovan na vie mjesta. Takav je slucaj u Arene Candide39), gdje mi'k.rolitska oruda pokazuju perifernost u izradi. Bos~h Gimrpera je utvrdio da se na Iberskom P01uostrvu mezolitske kulture razvijaju pod uticajem Capsien-a iz sjeverne Afrike, ali uz redukciju njegovih Olruda"o). Mencke opet veli da je Muge kultura u Portugalu jedan dergenerisani mladi Carpsien, cija su se mikrolitsika oiI"uda izgubila u lokalnim varijacijama"). Posebno je interesa:ntno miljenje koj e Vaufrey iznosi za tzv. grupu Iberomaurisien. Ova je grupa, prema njegov~m Irijec~ma, zauzeaa 'Obalsko podrucje sjeverne Afrike i razlikJuje se od gornjeg Capsien-a samo po veoma 'rijetkim .primjercima geometrijskih mikrolita. To je vrlo si!romana industrija u izolovanoj divljini, odvojenoj od svojih junih izvora'). Ili da spomenemo situaciju u srednjoj !tahji - u Abr'llZzima. Tamo se samo slabo osjeca oticaj Capsien-a, a cak do mezolita dopire kasni Al1JI'ignacien'"). Samo po ovome to je ovdje izneseno, vidi se da je IV stratum u Crvenoj Stijeni jedna sasvim normalna pojava u okviru ovog mezolitskog svijeta. Zar si1Juacija u naem sltratumu ne odgovara potpuno onome to je Vaufrey rekao za Iberomaurisien? Ili onome to se dogadalo na Ibersikom Poluostrvu u odgovarajucoj eposi? SvojiJm mikrolitskim oiTudem stratum IV stoji na krulturnoj periferiji Capsien-a. On i geografsiki stoji na granici ove grUiP:lcije. U cjelini bismo mogli izvesti ovakav zakljucak: Stratum IV u Crvenoj stijeni je mezolitski stratum, koji je normalno smjeten 'Il okviru mezolitskih kultura okolnih podrucja. On ima svoje lokalne osobine, a moe se smjeten). vezati neto vie za Capsien (na cijoj je periferiji A kako sada hrollloloki opredijeliti ovaj IV stratum? To moemo opet uciniti samo pomocu komrparaci}e sa Capsienom Tardenoisienom, odnosno sa njihovim pobocnim i srodnim grupama. Vaufrey je CapsienS'ku kultunu hronoloki podijelio na tri faze: 1 Capsien typique - pravi Capsien, 2 - Carpsien superieur - gornji Capsien i 3 - neolitilhique de traditio:n capsienpsoneolithique, kako je naziva sam Basch'O). Basch smatra da je gornjem Capsienu ekvivalentan Interge1'UIloneolithique, kako je ovu fazu nazvao Gobert, odnosno Intercapsolllealithique, ~ako je naziva sam Basch<5). To bi sve bila etapa koja prethodi neolitu i cini vezu izmedu pravog - tipicnog Capsiena i neoli1:a. Vaufrey izricito kae da je gornji Capsien etapa u kojoj se narocito mnoe geometJrijski mikroliti'O). To je, dakle, Capsienski mezolit. Najbolja stratigrafija za Capsien je odredena u Redeyefu. Tu s>uovako poredani pojedini stratumi: 1 - Capsien typique, 2 - Capsien superieur, 3 - Neolithiquef7).

L. B eT n a b o Bre a, Arene Call1Jdide, LXVIII. T. P. B.os c h G i m per a, Pyremaenhalbinsel, Ebert, Rea'llexliilooin, X, S. 347. Bd. 41) E. M en,c k e, o. c., S. 31. 42) R. Vau f rey, o. c., p. 11. 4') A. M. Rad m il H, Una nuova fa'Cies del paleolitko su,periore italian:o presente in AbI1uzzo,Bull. di P.aletn. Ita'1., Niuova ser. IX, V'Ol.64, Roma, 1955, p. W()-101. ") R. Vau f rey, o. c., p. 9 ff. ") A loma gro B a s 'ch, o. c., p. 52. 4") R. Vauf,rey, o. c., p. 11. 4;) Al mag roB ase h, o. c., p. 53.
39)
40)

Crvena Stijena -

1955

37

Neto unazad proSIrena stratigrafija konstatovana je u Ain Meiherchen-u, gdje su slojevi opet ovako poredani: 1 - Mousterien, 2 - CapsJien typique, 3 - Capsien superieur48). Prradenne izdvaja u Capsien-<u dvije faze (bez neol:ita sa capsienskom tradidjom), od kojih rPrv,a ima oruda vecih dimenzija, a druga samo miikrolite'9). Druga je, dakle, mezolit, a on us~aja i naziv Capsien SlUperieur.' Ovaj autor smatra Iberomaurisien sasvim drugom kJulturnom grupacijom. Vidjeli smo da Vaufrey ne misli tako, a Basch veli da je Iberomaurisien samo poboClla grana Capsiena, kojoa prelazi u neolit sa capsienskom tradicijom"). Za Basoha je tzv. Oranien isto tako pobocna grana gornjeg Capsiena"'). Izgleda mi da je ovakva podjela sasvim prihvatljiva. MenC'ke je prihvatio istu ovu podjelu, odnosno on hronoloki izjednacuje Iberomaurisien i Oranien sa gornjim Capsienom (a kultumo ih sasvim pribliava!)"'). U SebHien-u je Vignard izdvojio opet tri faze: 1 - musterienski sloj, 2 - sredl'llji nivo i 3 - mezolit sa mirkrolitskim orudem. Ova pOSlIjednja faza Sebiliena bi potpuno odgovarala gOiI'njem Capsienu. to se, dakle, tice Capsiena u cjelini, mezolits'ki period oznacava Capsien superieur. on je hronolo'ki izjednacen sa pobocnim granama: Intergetuloneolithique ili Intercapsoneolithique, Iberomaurisien i Oranien. Njima odgovara i treca faza Sebihena. U /pogledu Tardenoisiena nemamo tako dobro izdiferenci.rane stratigrafije. Ovo najvie zbog toga to na njegovom podrucju ima veJ.ika mnoina slicnih kulturnih manifestacilja. Vogelgesang kae da na zapadu postoji u epipaleolitu citav niz epigonskih kultura, koje se razvijaju manje-vie nezavisno""). To, naravno, oteava precizniju diferencijaciju i stratigrafiju. CitiJr.acemo ipak stratigrafijru dvojice autora, koje nam iz,gledaju <:l0sta odredene. Ooulonges je na ovaj nacin smjestio Tail'denoisien u okviru francuskog mezolita: Azilien (sa 2 obUka: perigourdien i pyreneen), - Saruveterien (sa 3 oblika: auri:gnacien, magdalenien prolonge i azilien fina'l), ....:...Tardenolisien I, - Tardenoisien II, Tardenoisien III stavlja Coulonges u neorlitski period, u kojem se p'ored sta're tardenoiske tradi'Cije pojavoljuju pojedinacno glacana ,kamena orudaa i keramika"'). Is.pod ovih mezolits:kih fOiI'macija stoj i AurignaC'ien superieur, pa Magdalenien, Proto - Azilien i Grimaldien. Oni sacinjavajiu zavrnu fazu p.aleoUta""). Za nalazite Martinet, Furon iznosi sljedecu stratigJrafiju: A - Magdalenien, B - Tardenoisien I, C - Tardenofisien II, D - Neo'1ithique (moda Campi,gnien)"6).

Ibid., p. 51. V. Pradenne, o. c., p. 155. 5~) Almagro Basch, o. C., p. 55. 51) Ibid. 52) E. Menck'e, o. 'c., S. 17. 5") O t toV o g el g e s a n g, Der mittelstcrm2Jeirtli.che Wohnplatz BQllschweiJ. ei FreiJburg b im BreiJsgau (Freibur,g, 1948), S. 78. Co u log e s, Les g:iJsements lI:irehilstoriquesde Sa!Uvete~re,- la Lemarnce, Ar<;hiv~ de l'in:stirtut de pat1oontor1orgJie humaine, Mem. XIV, Pari!s, 193,5, 55) Ibid.
48)

'9)

GO)

511}

R.

F u ro n,

~<lIIJ:uea, 'p. 30\),

3'8

A. Benac

U aba slucaja dolazi Tardenoisien II nepasredno pred neolitskim periodam, i u tom pogledu adgovara fazi Capsien superieur. Neke tacnije stratigrafije za Italiju nemarna. Nije ju daO' ni Vaufrey kodi se specijalna baviO' litickim kulturama na Apeninskam Paluostrvu5'). TakO' nam preostaje da IV s1lratum u Crvenoj Stijeni /Uglavnom sinhroniziramo prema CapsienJU i Tardenaisienu. Ta bi bila, naravno, sama relativna s'inhronizacija. Cini mi se da je ovo najjednostavnije izvesti u odnosu na Redeyef. - IV stratum u Crvenoj Stijeni adgavaraa bi sloju Capsien SJUperieur u Redeyefu. U ovom sJucaju se radi i o 'kulturnoj pavezanasti. - U oba nalazita iznad ovog s1lratuma dolaze neo'1itski slojevi. Ako sada izvedemO' zakljucak na osnovu avoga ta je pomenuto o hronolokom mjestu. gornjeg Capsiena, izlazi da je: IV stratum u Crvenoj Stijeni u rela tivnom hrono!oko)m pogledu paralelan sa Capsien superieur (odnosno njegovim pobocnim granama - Iberomaurisicn, Intercapsoneolithique i Intergetuloneolitmque). S druge strane, on odgovara periodu Tardenoisien II, a u Arene Candide mezolitskom stratumu u 28 sloju i mezolitu ispod toga sloja. Pri ovom treba voditi racuna da IV stratum neposredno prethodi neolitu, da' je s njim vezan kulturoon oruda, pa ce to ovdje svakako biti mladi Imezolit. Sasvim je drugacrja sHka, ako elimo IV stratum da povee ma u apsoluinohronolokam smis[u. Izgleda mi da ce ti apsolutnaj hronalogiji na mezolit u Crvenoj Stijeni neto zaostajati iza odgovaJrajucih stra1Juma u Sjevernoj Africi. On ce biti vremenski mladi. A njegovu apsolutnu starost (barem gornju granicu njegove staro Siti) moci cemo odcrediti jedino prema hroIlialakaj skali stratuma III, odnasna najstarijeg nealita u Crvenoj Stijeni. U svakam sl/Ucaju, ava relativna hranalakO' mjesta 'koje smO' naprijed adredili za IV stratuffi, sasvim odgavara njegavam stvarnam stratigrafskam - prednealitskOlll\ palaaju u kulturnam sloju Crvene Stijene. NekakO' istim putem marama ici pri adredivanju kulturnag mjesta str a tu ma III u Orvenoj Stijeni. Vec srna naprijed ustanavili da pastaji siguran kantinuitet izmedu stratuma IV i stratuma III u farmama i tehnici izrade kremenog aruda. U stratumu III ova amda su netO' nealitizirana, ali u nekim asnovnim opliciJma slijede ana iz piTethadnag stratuma. Prema tim orlUdima nealit s.tratuma III zadraO' je mezalitsku tradiciju liticke kulture. I ta je pajava dasta uobicajena u okaInim mediteranskim zemljama. Vec smo spominjali takve slucajeve, a ovdje navadima istavjetne pajave. U Arene Candide su, prema rijecrma Bemaba Brea, 'u stratUffiJU 27 (nealitskam) kamena oruda mezailitske tradicije, a anda se istam pajavljuju prava nealitska kiTemena oruda. Mezo>litska tradicija se povlaci u nekim primjercima i 'iSIPod tamonjeg 26 s1Jratuma5S).Ali, sa pajavam keramike se ranija tipicna mezolitska oruda jaka reduciraju i svode na naice-rezace i neke a tipicne farme"Sa). Kako frapantna slicnast prema adgavarajucaj situaciji u Crvena'j Stijeni. Citav saharski nealit ima sasvim sigurna mezalitsku mikralitsku tradiciju, ka~u Breu'il i LaJIltier6'). A. Basch to jo vie uoptava kada kae da citava sjevelrna Afrrka, Senegal, Nigerija i Ubija pripadaju jedinstvenaj ne<:llitskoj kulturi sa caps.i.enskam tradicijom"o). Sasvim ista miljenje ima i Vaufrey, kaji veli da de nealit sa capsienskam

67) R. Vau f 're y, Le lPaJ1.eoJJi.lthJique italien, Archives de l'i:nJstiltut de paleonto[ogie humaine, Mem. 3, Palris, 1928. 6S) L. B e rna b o' Bre a, Arene OaJncLide, 175. p. 156a) 69)

Ibid.,

00)

B e u 1- L ,a n t e r, o. C., p. 253, A. B ase h, o. C" flo 71.

p. 169.

Crvena Stijena -

1955

39

tradicijom - u formama manje ili vie tipicnim - prodro u c~tavu Saharu, pa se infiltrirao na atlantsike obale, u Senegal i Kongo, a prodro je i do Dakara'). Najsrtarija neolitska grupacija u Egiptu, poznata pod imenom Badarian, izab je direktno iz mezolitskog Sebiliena"'). Spomeruuli smo vec odgovarajuce pojave u Siro-Kilikiji ili Mezopotamiji. Vec smo spomenuli i primjer gdje se vidi da de ista situacija i u Ta["denoisienu. Furon dq,slovno kae da je tardenoiska tradicija trajala vrlo dugo i da se mladi Tardenoi9ien (Il-de-France) produava direktno u neolit"'). Tardenois aknerien ili onaj u Portugalu se isto neolitizirao"'). Svuda, dakle, u :navedenim primjerima vid:imo jedan direktan nastavak mezolitske tradicije, s t:i:m to se ona negdje due zadrala a na drugom mjestu se ranije neolitizirala. Razrrnatrajuci ogromno podrucje sa najstarijom grubom-impresso keramikom, Draga Garaanin kae da je danas teko govoriti o jednoj zadednickoj mezolitsikoj bazi iz koje su se mogle !razviti ove kulture'). Cini mi se da je autor Starceva6ke kulture'~ sasvim doblI'o formulisala ovo pitanje. Sasvim se slaem da se ne moe govoriti o jednoj jedinstvenoj - .prostorno i vremenski ogranicenoj - mezolitskoj tradiciji. Ali se, cini mi se, radi o jednoj opcoj mee;olitS'l{IQj tradiciji, u kojoj je na ovom podr.ucrju .ivje1lo vie meZiOlitsfkihgrupa sa slicnim kulturnim manifestacijama. Negdje u njihovom junom centru razvijale SlUse i grupe sa capsienskim njima srodnim oblicima. Iz takve mezolitske tradicije Imogao se jedino i lI"azviti najstariji neolit sa impresso keramikom u naim susjednim oblastima. Ida Kutzian de zakljucila na osnovu svojih razmatranja da je na podrucju K6ros kulture vladao jedan prekid izmedu mezolitskog i neolits'kog perioda. Prema njenom miljenju, nita ne dokazuje da je od vremena Magdaleniena, odnosno Tardenoisdena ivjelo na tom prostoru stanovnitvo sposobno da formira i odri ovakvu jednu neolitsku kulturu"). 1. Kutzian dalje dlI"ida su nosioci Koros kulture imigrirali sa Jugoistoka, odakle su - kao najstariji neolitski stanovnici - ispunili prostore na Balkanu gdje je nastao prekid sa mezolitom"7). Izgleda mi ovakav zakljucak malo preuranjen. Taj IPOsljemezolitSki prekid ce biti p["ije posljedica nedovoljne ispitanosti u tom pogledu nego pos~jedica stvarnog stanja stvari. I nama je sve dosada izgledalo da na naem p'odrucju ne postoje predneolitski stratumi. Logican je bio zakljucak da su neolitslki stanovnici Bosne i Hercegovine i zapadnog Balkana jednostavno imigrirali. Poslije nalaza na Usori i u Crvenoj Stijeni to se vie ne bi moglo tvrditi. S<tda se moe samo govoriti o uticajima ili o ~migraciji pojedinih grupa u prazne meduprostore. Nema vie nenastanjenih irokih podrucja. No, za nas je ovdje naxocito vano da ovaj nastavak mezolitske tradicije u III stratumu Crvene Stijene dolazi sasvim prirodno i da smo ga nizom primjera mogli uklopiti u odgovarajuce pojave mediteranskog Ibazena. I dalje. U ci,tavom mediteranskom podrucju ovaj najsrtariji neolit karaktelI'ie \.; sutini impresso keramika. Upravo onal{IQkao ,i u Crvenod Stijeni. U zapadnom Mediteranu takve pojave PlraJtimo u Ligur,iji, Apuliji i Sicili.ji, paniji i junoj Francuskoj, pa na citavom sjeveroafrickom kopnu. U Arene Candide to je djelimicno stratum 28 i potpuno stratum 27, a to su najstariji neolitski srtratumi u ovoj pecini"S). Ukrasi su narocito m:nogo Iradeni noktom i igosani instrumentom.

U')
112)

63)
6<)

5)
UU)

07)

R. Vau f rey, L'art rupes1lre nOlrd-africain, p. 12. Eli s e B a u mga r tel, The cul-tulresof .prehilsttori'C EgY'Pt,London, 1955, p. R. F u l' o n, Manu'el, !p'.312. Bre u i 1- Lan t i er, o. C., p. 266 . Dr ag a Ga l' a a n i n, Stm-cevacka kultura, Ljubljana, 1954, str. 129. I da K'Ut z ian, The Koros kuJ.ture, Budapest, p. 32. Ibid. .
b o Bre a, Aren~ Gandide, p. 100. ff,

25.

~8) L. B e rna

40

A. Benac

Apulija je pastala pajam u ranijaj prehistariji sa nealitam tipa Malfetta - Terlizzioo). Pared i.mpressl() keramike, u najsbrijem nealitskom periOodu se vec nalazi i manohramna raba sa neukraenam pavrinam'O). Mayeir kanstatrt1je da ava 'impressa keramika dalazi u taj ablasti bez prethadnika i nije samo najstarija nega stlQji na pacetku stvari. Tama gdje su sacuvani slajevi, 'Ona uvijek dalazi na terra virgine71). Na Iberskam Paluostrvu, iz capsienske tradicije razvi'O se apet najstadji nealit s impress!O keramikam. Da spomenema nalazite Llenes (Erinya, prav. Lerida), gdje su na avaj keramici vrla uacljivi arnamenti izvedeni prstOom""). Sjeverna Afrika je uprava klasicna zemlja, gdje ~mpressa keramika aznacava pirve faze u razvoju neolitskog svijeta. U vec paminjanam nalazitu pecine Redeyef, ana ispunjava pasljemezalitski stratum E'3). A takvu situaciju naaa je Vaufrey u citav am nizu pecina sdeverne A:firike i danio neke primjel'ke, kaa 'One iz El Arauia ili iz sjevernog Orana"). Dakle, ava izrazita ;padrucje Capsiena abiluje iJmpresso keramikam, pa je za Capsien bez SlUlffinje vrla uska vezana. Karakteristicna je da se u svim tim nalazitima a,saeca veca raznavrsnast u ornamentisanju nega kad keramike iz stratuma III u Crvenaj Stijeni. Ova naa izgleda jednastavnija i sasvim naginje primarnasti u keramicka.m razvaju. Zaprava se adredenije paralele tih nalazita mogu izvesti sa keramiJkam iz Zelene Pecine kad Mastara, kaja je u hrana~ak'Olffipogledu relativna mlada'"). Zata ne moe biti nikakve sumnje u tame da je keramiJclki slaj u Crvenaj Stijeni izrastaa nepasredna iz jednag mezaHtskag slaja. - Svakaka je ad velikog interesa da se admah na pacetku pojavljuje i manahwmna keramika (dadue, u vrlo agranicenam braju), jer se na taj nacin ova si1Juacija sasvim padudara sa pajavama u Apuliji. n9 drugiJm dijelavima Balkana, i u istacnim Impressa keramika je najstarija mediteranskim ablasrtima. Podatke tome navela je Draga GaJraanin u svom djelu I) starcevackaj kulturi, a vrla mnaga padataka dania je VI. MHajcic u nekalika svajih radava i djela. U Grckaj je Mila'jcic pasve ispravno imenova'O najstariji nealitski period sa impresLSokeramikom nazivom Varseskla'O). Ovo je pa njemu haza za sve dalje stupnjeve, a samo u Tesaliji je sasvim sigurna fiksirana77). Naravno, iJmpresso keramika se nastavlja i u iducem nealitskom periOodu Grcke, zajedna sa keramikom karakteristicnam za taj period. U Srbiji je ta najstarija starcevacka ,IDultura, sla grub am starcevaCkam keramikom kaju je Draga Garaanin aznacila sa A'8). Za Milajcica je ta I period starcevacke kulture. On veli da je avaj periad u Starcevu zajedno sa Koros grupom i Kremikovcima najstarija dasada poznata nealitska kultura na jugaistOoku Pananske nizine i granicnim njenim ablastima'O). Za Makedoniju je ta najstariji stratum u Serviji80). U najnovije V1rijeme rumunjski arheolozi su pranali elemente Starceva-Koros kulture u dJoliJniJijei81). Tako je O'Vaj!krug ja vie proiren.

00

UO)

1924, T. IV.
70) 71)

Max i m i li a n Mayer,

MoJfet1Ja und Matera, Verlag K,alr!W. HiersemalIln,Leipzig,

IbJJd.,p. 80. Ib~d.,p. 72. 72) P. B I() seh G i m per a, PytreIIli:ienhalbitnsel, c. Taf. 123. 1. 73) E. G 00 b e r t, L'abri de Redeyef, 1. c., Fj,g. 9. 74) R. Vau f rey, L'a!rt rupestre nO!I'd-.afriJcain, C., Fig. 42 i 51. 1. Vidi clanak A. Benac: ZeletnJal P.ecina, u ovoj svesei GlaJsniika,. 7") V 1. M i 100 j c i C, ChronKJllo'gie, 38. S. ") Ibiid., i T. V, 1-12. 78) D Il' ag a Ga r a a n i n, Starcevacka kultura, str. 67 i daJj'e 70) V 1. Mi loj c i C, Koros--S1JatrC'evoVitnca,Reineake Festschrift, Maliinz,1950, S. 117. 80) W. A. He u rtl e y, PrehiSttor.k Macedonia, p. 138, Fig. 5a, C. 81) I i o n N est 00 r, Alexandritna Alexa'ndreSlcu, Eugen ZahaJIiila Petrescu, Vlad Zna, Scllpa1Jul'li1e pe $atntierul VallieaJij'eIi:in atn!lle1950 (S'tud.iIi. cercetari de i.stJorieve<:he I, 1951, de ~i
751)

p. 59, Fig. 7, 8).

Crvena Stijena -

1955

41

Nema nikakve sumnje da se lako uocavaju odredene razlike izmedu hnpressa u istocnom, junom i srednjem Balkanu od ovog naeg u zapadnom Balkanu i u Italiji (o tome ce biti vie govora kod obrade Zelene Pecine). No, u svojoj osnovi se radi o istom produktu najstarijih neolitskih faza. A ta ista pojava se protee dalje preko Siro-'-Kilikije do Mezopotamije. U Ras Shamri neolitstka epoha adgavara V nivou. Tu, u najstarijim dijelavima - na dubini ad 17-16 m, dolazi prva gI"uba impressa kramika"2). Sam Schaeffer naglaava veliku raspras1:Jranjenast 'ave vrste keramike i smatra da nea1itski stanovnici sa tam keramikom prets,tavljaju jedinstveno stanavnitva od Sirije do Eufrata u VI i V mileniju"'). I zaista, kao najstarija, impressa keramika zauzima najdanje slojeve neolita u Jerichu, Megiddu, Mers,inru, naseljima Tahunien II itd."'). Prema Braidwood-u to je tzv. !keramtika sa crvenom preAmk I, gdje pored impressa dalazi arno pal1rana roha vlakom"'). Konacno, u najstarijoj Hassuna kulturi, standardna je keramika sa urezima naktom""), a i najstariji keramicki sil.ojevi li. Matarrah i.'majl\l ovu Irabu"'). Robert i Linda Braidwood podvlace kao znacajnu cinjenicu nedostatak kamene sjekire u ovim slojevima MatailTaha i ubrajaju zbog taga 'Ovu kulturu u tadij tehnicke staticnosti""). (Ili bi moda bolje bilo reci stadij jace mezolitske tradicije<"). Radi se, dakle, o jednoj iroko Talsprostranjenoj pojavi, koju su sasvim naglasili VI. Milojcic i Draga GalI'aanin i mnogi drugi prehistoricari (O. Menghin, Laviosa Zambotti itd.). Cini mi se da je najpogodnije opce rjeenje koje je dao VI. Milojcic . .Jasno je - veli on - da je postojala jedna ci l' Cli m med i teil' a n s ka kultura koja je prethodila bojenaj keramici. Ona je vrlo rano imala uticaj na Podunavlje, gdje se na Bandkeramici osjeca njen uticaj89). Ovakvu jednu formulaciju sasvi'm usvajam. A takvo S'licno rjeenje predlo,io je vec i Menghin, koji ru jednu kulturnu provinci'ju ubraja jugazapadni Balkan, Sla Sicilijom i sjevernom Afrikom (odnosno Klein Afrika!)""). Kao ta se vidi u radu o Zelenoj Pecini, ovo nae podlI'ucje je u sutini blie zapadnommediteranskom neolitu sa impressa keramikom. Stoga bi i za stratum III vrijedilo ono ta je kad nekih autara kansJtatavana za zapadnomediteranski nealit. Za Vaufreya je ta neaUthique de traditian capsienne01). Isto rjeenje je usvojio i Almagro Baseh. Na asnavu svega avaga ta je dasada rece na ne bi se ni magla naci neko druga rjeenje za zapadni Mediteran. To je neoHt sa mezalitskam tradicijom Capsiena u izradi kremenog 'Oruda. - Bernaba Brea ista naglaava za italski neolit i veli da su najstarije nealitske kulture u Italiji proizale iz Mediterana. Ta ne pakazuje sama cesto lociranje naselja na 'obalama, nego i ta to se takav neaUt nalazi na ostr-

vima"2).

Laviasa Zambatti istice da je zapadni MeditelI'an, u 'kaji ubrajama JP'Cinetuniske i aranske, tipican ambijent impressa keramike. Tu keramiku treba smatrati 'kaa produkat postcapsiena, lI'airenu na Kreti, Italiji, paniji i Crnam Maru. Nadalje, prema CL Seh a e f fer, Uga'ritLca, I, p. 5, fi.g. 2. Ibid., IP. 7. S') V 1. Mi loj c i ChmnolO1gie, . 14 ff. S 8') Bra i d w o o d, A. Synopt'k Descrip1wlI1 f the EaJrliestVillJage-cultuxe,Human Origns o UnLvar&iJty Chicago, 1945, p. 17 ff. of 88) Set t o n L 1'0 i d <J.il1d ua d Sa f a r, F with Prefa:1JoryRemar~s by R o b e r t B r al i d w o o d, TeIl H a,s s u n s, Jorurn.al of Nea.reasterll1Studies, IV, Fig. H>. 87) R o b e r d B Iraid w 'oo d, J ame s S mit h, C h a rl e s L e s li e aJno. L i n d e Bra d w o od, Mat1JaJrnh, Journ~:1I1. NeareaSl!lernstudies, XI, Fig. 7. od' 88) Ibid., p. 69. 80) V 1. M il ()j c i C, DLefriihestJen Aokerbaruer in Mitteleurqpa', S. 318. 00) O. Me n g h i n, Weltgeschichte, S. 337. 01) R. Vau f Te y, L'art rupestre nord-afri~ 1. c., p. 11 ff.. ., 02) L. B e rna b o Bre a, Arene Candide, p. 266.
82)

~3)

C:,

'

42

A. Benac

njenim rlJeClma impre.sso keramika se moe smatrati ikao nastavak recipijenata od pletera, koji su narocito izradivani u zoni sjeverne Afrike"'). L. Zotz je pretpostavio da SIU se kulture sa traikastom ke!ramikom moda razvile iz kasll10g MagdalEmiena, dok su se kod nalaza iz Cucutenia nala i kremena oruda koja vuku tradiciju istocnog Aurignaciena"'). To je sasvilm logicna pretpostavka na osnovu proucavanja litic>ke tiradicije. Trece odredenije podl.'uC(jebio bi svakako zapadni Mediteran, sa svojim. neolitom capsienSk.e tradicije (tradicije Capsiena i njemu srodnih mezolitskih kultUIra). U 'ovo podrucje moemo sasvim da uvedemo i neolit III stratuma iz Crvene Stijene. Naravno, u periferiju ovog podrucja i sa posebnim osobinama mezolitske tradicije. (Prema Bernabo Brea-i kulture sa impresso keramikom nestaju u alpskoj oblasti)"). No, da li se u tO'ffi najstarijem neolitskom periodu iz Crvene Stijene !radi o imigraciji, kako je to za K6r6s kulturu pretpostavila Ida Kutzian? Ili se moda radi o seobi u zapadll10m Mediteranu, koju pretpostavlja J. A;rnal? On je poao u dalju razradu neolitskih puteva, ,oznacenih 'od San VaieraDO), pa kae da su neo-capsienski ljudi iz oblasrt:i Nila prvo okupirali sjevernu Af!riku do Tunisa. Poslije prodora u sjevernu Afriku, oni su poli prema jiUlgui prema sjeveru, gdje SIU p-niko tjesnaca produili na ibersiko i italsko kopno te u junu Francusku"'). Za Arnala je taj prvi neolitsiki val u Arene Candide bio vrlo kratak"'). Naravno, nije dovo,ljno jasno da li se radi o seobi neolits:k~h grupa ili o seobi kulturnih tekovina. Izgleda da Arnal misli na neoHtsike grupe ljudi. U tom slucaju bi se morao pretpostaviti jedan preik~d ivota i kulture na ovim' podrucjima kuda su prodrli ovi egipatski okupato!ri (IPa makar i u vie sukcesivnih valova, kako pretpostavlja Arnal). A jedan takav prekid ne postoji. Za to su najbolji dokaz Arene Candide i Crvena Stijena kod nas, gdje se mezolitska tradicija produava u neolit. Ne bih stoga bio sklon da neolit III stratulIna u Crvenoj Stijeni oznac~m kao produkat migracije postmezolitskih grupa sa a:firickog kopna. To nam ne dozvoljava ni arhaicnost koja se ogleda u keramici niti t;radicija u kremenom orudu iz IV stratuma. Smatram da je impresso keramika, kao najstarija neolitska manifestacija, jedna opca pojava u circummediteransko:m prostoru, vezana za norunalan dalji razvoj tamonjih mezolitskih kU'ltJwra. Ako se' radi o oponaanju inastavlku pletenog posuda (a to je, cini mi se, vie nego vjerovatno), onda se to nasljedovanje moglo 'i~vesti nezavisno jedno od drugoga na podrucjima oko Mediterana. Kada tome dodamo da su ocr:namenti impresso keramike vrlo jednostavni s tehnicke strane, a da u isto vrijeme doprinose cvrstini posude (uz estetsko uljepavanje), nastanak takve ornamentike na raznilm stranama Mediterana je VlrlOrazumljiv. U svakom slucaju iskljucio bih neku brzu imigraciju, dok je kJu1turni uticaj u nastanku impresso keramike u Crvell10j Stijeni sasvim moguc. Zato bih za najstar~ji neolit u Crvenoj Stijeni rekao: III stratum u Crvenoj Stijeni pretstavlja zasada najstariji neolit u Crnoj Gori i na zapadnom Balkanu. On se razvio na licu mjesta, zadrao mezolitsku tradiciju ,lrremenog oruda IV stratuma, a pripada jednoj irokoj postmezolitskoj oblasti na Mediteranu. Najvie kulturne bliskosti pokazuje prema neolitu sa capsienskom tradicijom u zapadnom Mediteranu, s kojim ce stajati i u blioj kulturnoj vezi i cijim kulturnim vezama moda treba pripisati bri razvoj keramike. Ovakvo kulturno mjesto najstarijeg neolita u Crvenoj Stijeni nije jo promijenilo neolitsku skalu u Bosni. Tu nadalje ostaje kakanjska kultUIra najstarija sigurno fiksirana neoHt"ka grupa, iako je ona mhda od ovog stra1Juma u Crvenoj Stijeni. Bu-

93)

p. 3{)5, 306.
94)
05)
011)

P. Lav i o IS <li Z am b o t t i, Le lPiu antiche culturre a'gricole europee, MiI1aIllQ, 1943, L. Z o t z, W. P. Z. 28, 1941, S. 1 dallje L. B er n a b o Bre a, Arene Call1dide,p. 265. ! S a n Va 1ere, Les Irourtesdu neoJithique iniJtia[, RiviJsti di studi Li,gul1i,1947. J. Arn a 1, A prQPOsde la n~tjsation de l' Europe occidentale, Zephyrus, 1~5(),p. 26. Ibid. . .

97)

98)

Crvena Stijena -

195'5

43

duca istraivanja ce pokazati kakav ce se najstariji neolitski stratum naCl u Bosni. Moda ce tu neke podatke pruiti nova istraivanja u Kraljevinama kod Novog ehera. Odatle su poznata neka oruda campignienskog tipa, samo se ne zna tacno sa kakvom keramikom su nadena. Ukoliko u Kraljevinama stvarno izade na vidjelo neolit campignienskog tipa, onda ce na Ivan-P.lanini biti granica izmedu dvije ogIromne neolitske oblasti u najstarijim fazama neolita. Ostaje jo apsolutna hronologija III stratuma u Crvenoj Stijeni. Odgovarajuci neolit u Airene Candide stavio je Bernabo Brea na prela2. :z IV u III milenij. Za Egipat on je hronoloku skalu neto digao i impress,o keramiku stavio nekoliko vjekova ranije""). Tu je sasvim u redu, jelr je lIleolitski period u Eg1ptu poceo znatno ranije i imao mnogo varijacija. Vaufrey je u tom pogledu prihvatio miljenje Breuil-a da je neolit sa capsienskom tradicijom paralelan sa jednim udmaklim periodom starijeg neolita u Egiptu'). Najstariji neolit 'u Grckoj stavio je Milonas u vrijeme od 3200-2900 god. pr. n. e. Za njega su se u IV mileniju pr. n. e. poceli da sputaju stanovnici iz pecina oi planina u iesaLsku ravnicu i postepeno nastaje neolitsko doba''). Milojcic je pocetni Vorsesklo neolit u Grckoj neto spustio i stavio ga negdje oko 3400 god. pr. n. e. i prije tog vremena'2). Cini mi se da je ova Milojciceva korektura sasvim tacna (a ona ce odgovarati i hronologiji koju je postavio Tsountas, pa i Grundmann prema nalazima u Hadzimissi). Vorsesklo, odnosno oblast sa SesJklo kul1Juro.m, pripada vie Jugoistoku, odnosno istocno-medite;ransOmj oblasti, a tamo se hr:mologija mora znatno povuci unazad. Zbog toga, a uzimajuci u obzir sve odgovarajuce paralele prema Egiptu i Jugoistoku, Milojcic je siavio jednu solidnu osnovu za hronoloku skalu Vor esklo i Sesklo kulture JU Grckoj. Prema hronologiji koju je ustanovila Draga Garaanin, Starcevo I pocinje sa krajem Vo;rseSkla (a to prema Milojcicu moemo uzeti 'oko 3200). Pocetak Starceva II padao bi negdje u vrijeme oko 2800 god. pr. n. e:3). U kulturnom i relativnom hronoIokom (pogledu III stratum u Crvenoj Stijeni ide sasvim paralelno sa Vorsesklom u GrCIkoj. Medutim, u apsolutnoj hronologiJji moramo racunati sa izvjesnim zaostajalIljem ovog dijela Balkana. To zaostajanje se vruce sve do l\eIjeznog doba u plrehisto:riji. Zato smatram da i ovdje moramo uzeti razliku od barem 2 - 3 vijeka. Izjednacujuci se sa hrolIlologijom u Arene Candide, pocetak III stratuma u Crvenoj Stijeni bismo mogli staviti u vrijeme od oko 3100 god. pr. n. e. Gornju hronoloku granicu cemo ustanoviti kod tretiranja stiratuma II. Ispred toga dolazi mezolitski stratuan IV, koji ce zauzimati citav IV milenij a vjerovatno i drugu polovinu V milenija. Tako iroku hronoloku skalu dozvoljava debeo kulturni sloj, sa svoje dvije faze. Os,taje jo da razmotrimo stratum II u Crvenoj Stijeni. Ovdje je situacija mnogo jednostavnija zbog :nekoliko sasvim odredenih keramiC'kih wsta. Rekli smo vec da u stratumu II nema impresso keramike. Na prvi pogled bi to izgleda'o s:uJkcesi:vanrazvoj, jer ovaj tip keramike s'Vakako nestaje iza starijih neolitskih faza. Ali stlratum II nije nikako direktan nastavak stratuma III. Za to nam je najbolji dokaz situacija u Zelenoj Pecini na izvoru Bune. Tamo je impresso keramika zajedno sa mOlIlohrom:nom robom''), koja se pojavljuje i u II stratumu Crvene Stijene. Prema tome, ovaj stratum u Cirvenoj Stijeni mora biti relativno mladi od stratuma III u Zelenoj Pecini', poto je u njemu nestalo iIlllpresso keramike.
99)

L. B crn a b o Bre a, Arene Can:dide, p. 341.

100) 101) 102)


103) 101)

R. Vau f rey,
r.

L'mt T'UJpestreliOTd-afriioailn, 117. I p.


126, karta n.

MUAii>V~,'II vaoAmd) lt0x'i1 'av EH<:i.IlL, 192~,.p.

V 1. Mi loj c i c, Chronologli.e;vidi ,preglednu kartu na !m'aju dj'ela. Dr ag a Ga r a a n i n, StaJrcevacka kultUira, str. ] 39-141. Vidi clal[}aikA. :e ena C, Zel,enq PecinJa, u ovoj svesci Glasnika.

44

A. Benac

U k,ulturnom pogledu postoji, daikle, jedan prekid izmedu stratuma III istratuma II u Crvenoj Stijeni. Taj prekid je trajao dok se u Zelenoj Pecini razvijao - bar jednim dijelom - III stJratum sa impresso ikeramikom. Na stratum II je naj ue povezan sa Zelenom Pecinom drkom na T. IV, 4'"). To je vrlo tipican primjer jedne kulturne grupe u Dalmaciji i Bosni. Istom tom drkom stratum II je povezan s'a naseljem u DaniIu kod ~benika'0), pa onda sa kakal1Jjskom kulturom u Bosnii.'). Sa naseljem 'li Kaknju ovaj stratum je vezan i keramickim fragmentom na T. IV, 1. Iste takve plitke vaze, sa smede glacanom povrinom i unutra uvucenim obodom, su tipicne i za Kakanji ). Tako se ovaj stratum uklapa u veliki Danilo.,kakanjSlki kompleks. Nai f['agmenti na T. IV, 5, 6 imaju urezane 'ukrtene linije, koje su jedna od osobina grube staTcevaClke keramikei."). To bi sasvim odgovaralo, jer kakanjska kultura ima izvjesne dodirne tacke sa starcevackom grupom (odnosno sa najdonjim slojevima u Vinci). S druge strane, jo uvijek se osjecaju izvjesne veze sa zapadnim Mediteranom, odnosno sa sjeveroafrickim kopnom. To posebno vai za nae !komade na T. III, 5, 6 i T. IV, 2, sa nekom vrstom metlicaSltog ornamenta. Takvi :primjeri su vrlo dobro po:wati iz Cabo Juby iz sjeverne Aflrike"). No, to vie nisu ni izdaleka ornakve veze kao u ranijem peri.odu. To vie lici na daleke odbljeske ranijih ve'la. Sada stratum II ulazi u jedan ui jadransko-balkanski krug, koga smo imenovali Danilo-kakanjskim kompleksoon. Pocetak stratuma II se moe staviti zbog toga paralelno sa pocetkom neolitske kulture u Ka,knju. Tamo je takode naden samo jedan jedini f['agmenat keramike sa Dakle, i tamo sasvim na izlazu ove keramike pocinje ivot neoimpresso ukrasom11l). litskog naselja. Analogno tome stratum II u Crvenoj Stijeni bi pocinjao negdje oko 2700 god. pr. n. e. U tom wemenu pocinje i ivot neolitskog naselja u Kaknju, kako je to ustanovljeno na osnovu komparacije sa Starcevom i Vincomll2). Izmedu stratuma III i stratuma II postoji prekid. On je ispunjen dobrim dijelom fazom III u Zelenoj Pecini. Zbog toga i moemo smatrati da 'je stratum III u Crvenoj Pecini prestao oko 2900 god. pr. n. e. i da prekid izmedu ova dva stratuma traje odprilike od 2900-2700 god. pr. n. e. T,rajanje stratuma II bice neto krace nego trajanje naselja u Kaknju, jer je tamO' i sloj mnogo deblji. Tako bi stratum II leao hronoloki negdje izmedu 2700,-2500 god. pr. n. e. (Vidi i hronoloku skalu kod rada o Zelenoj Pecini ti ovom Glasniku.). Kada sve Slkurpa rezimiiTamo, dobivamo sljedecu sliku o pojedinim snratumima u' Crvenoj Stijeni: - Stratum IV je mladi mezolitski stratum koji odgovara gornjem Capsienu u zapadnom Mediteranu. Moe se staviti u vremenski 'raspon od .polovine V milenija do 3100 god. pr. n. e. Faza IVa je direktni predneolitski stratum. - Stratum III pripada na'js,tadjem neolitu zapadnog Balkana i ue je vezan za neolit capsienske tradicije u zapadnom Mediteranu. On je zadrao potj~>unomezolitsku tradiciju kreme!l1og oruda i moe se staviti u vrijeme od 3100-2900 god. ,p['. n. e.
10~) 100)

A. B ena c, Ze1eI1Ja eciJna, T. XIII, 5. P

alfheoJ.og1iju hilStoTijucJ,a'lmartiJnsku, i LIV, 1952, '1'. V, 5, T. III. 197) A. B ena c, Osnovna obiljeja neolitske kultul'e u Kaknju, GZM, 1956, T. V, 5. 108) Ibkl., T. IV, 7a, b. 109) D r a g a Gal' a a n i n, StaJrcevacka kultura, T. VIlI, 20.
110) 111)

J. KO'r o e c, Nova neoHtska kulturna grupa na podrucju Dalma-cije, Vjesnik za

Al mag r o B a,sc h, o.
C,

C.,

Fig. 54.

A. B ena 112) Ibid., str.

OSJ1OYna obiJIjejl8. neolirtske kulture u Kaknju, GZM, 1956,sl. 1 u tel<;stu.

178,

Crvena Stijena -

1955

45

- Period od 2900-2700 god. pr. n. e. u Crvenoj Stijeni pretstavlja prekid ivota u ovoj prehistorijskoj stanici. - Straturrn II pdpada srednjem iIleolitskom dobu, srodaiIl je sa Danilo-kakanjskim kompleksom i moe se staviti u VTijeme od 2700-2500 god. pr. n. e. - StratUlffi I pripada lm'aju hronzanog doba - prelazu izmedu Haltata A i B. Prehistoriska stanica u Crvenoj Stijeni dala je .prema tome jednu odlicnu stratigrafsku skalu za ovaj dio Balkana i p>r'tstavlja - po mOiIIl sudu - jediIlo od najznacajnijih 'otkrica iz oblasti starije prehisto'fije ove oblasti u posljednjim decenijama. Od posebne je vanosti otkrice mezolitskog i najstarijeg neolitskog stratuma, kao i nj ihov medusobni odnos. Naravno, ova podjela ce doivjeti jo izvjesne dopune poslije definitivnog iskolPavanja. MisJim da ce to biti samo dalje-finije raclanjavanje pojedinih stratuma. Osnovna podje'la ce svakako ostati ,na slt1aZJill3). Ovo otkrice, konacno, zajedno sa onim u Zelenoj Pecini nad izvorom Bune, prua sasvim solidnu bazu za rjeavanje problema litickih, odnosno neolitskih kultura u ovom dijelu Balkana. RESUME Crvena S;tijena (l'Abri Rouge) - Le Heu de foulilles prehistoriques de Crvena Sitijena se trouVle d.aJrlli!le V\illJ1age lPetTlOvJiJc'i. de alfll'lOIldlissement de :NilkSic, <liUUVIonten~o. Il fut decouvert en 1954, et les !premieres fouilles sys tematique.> eurent t1eu en 19M. Etant donne que cet halbLta,t;prehilStorique !presente p~U'SIieur3strarta ch~-OIIlolOigiqulS OUJL!Julfels, et l'alUJueU'rs'eM chal"ge de la recherche et de l'etude des plus recente3, et M. Brodar de la recherche et de l'etude des couches ;plu.>anciennes. L'albrr1iOrvetIlJaJ StnOlrlal e Wouve aru-dessU'5 de la vallee de l.a cr'wiere Trebiisnj:ica, qui s separe le Montenegro de l'HeTlZegoVline.C'lSitune large g,rotte orilrltee vers le sud, avec rune legere deviatLolIl ver.> le sud-oue"t. La caverne aUeint dans son enHer les di:mensions apIW'oxdmartJilves e 24m sur ,1I5im, maJiIsidIaJns 'Pla['ltiecentrale, une 's!econde lPettte oaverne ,s'es!t formee. d Sla, eet~ petlLte cave:rtnIes'est trau vee co:mlblleepall' des ,couches de oulture succeslSives, mais la sonde C en s'erlionc;ant ,plus ,profondement arevele qu'elJe allailt s'elaI'gissant. A La Iprofondeur de 3,5m, La petiJte caverne se trou>"ait de,ja d'envirOlIl 4m en Te!Jralit's,ous la roche. La couche la plus profo.nde se trOluve au centre de la ,caverne, conotre La 1P3..roi eme. m iPrC5de Ia sortie, la couohe se reilEwe, et les mass:S JPjer.reuse.s, a l'e~1;remite, awaraissent a la surface meme du n:ivaUlactuel. Lors ide.>fouilles effectuees en JI91515, on o1.wJ1it1,eGsOIIldes !B et C. Lets cotes in.terweurs de.> deux s<mdes atteignent 'UIIlelon,gueux de 6m., et La laJrgeur des sondes etari.t de 4Jm. Les foui1le.s ont Ifevele que la sonde B se ,trouvaiJt a la lPeripheme de l'habiJtat. De metne que dans La sond1e e, tOlUte.> couche:s different entre e11es, maJilS les eBes ne sont !pas a,Uiss:i nettement diJfferenmees que dans la sonde C. C'est pourqruoi, l' 0111 t~js comrne base de str,aJtilgr<lfPhJhe sonde a Ia C, dont le 'Profil oriental ipI'esente offre 1es meille'urs Ifesultats. l(Le .texte seJibo-croate est accompagne des donnees stlfa:ti:glI'alPthiques conce;rnant aussli iLas:Oi!1deB). ! Daus la sonde C, qui se trouve a:u cen tre de l'habitat et au centre de la cQUche de civi1isatiion la iPJ,us~isse, les fouiHes ont aHeli:nt une tprofondeur de 13,5m. Du fia'it que la tPOOSibilite de creruser plu;; profondemen,t s'est ,trou vee redJui~e lPaIr S'UliJte e la presenee die maJsses d pierreuses, les fo'Uli!lles n'OII1It as !pu Icette fois- ~a etJre POlUiSlS,eIIS lJ.oiJn.Elles Ol!1lt emm:Us p IPlIus p d'etaJbllilrdans la sonde C, :sur UIIle Jprofondeur de 3 ,fun., la presence de 5 strata. Le IPlfesent trav.aJll etud1e les qrua!Jre couohe.> siUfP6rieures. Le stra;tum I s'etend en IProfOlIl,deurde 0;010 a iO,40 m. Au miHeu die ce sondJa,ge, a une 'en ,profondeur de 01,10 m., on a decouvert les vesotigel> id'un fOyler, sanls tpOuVlOlLlf deterrn:;lner la foome tprcse. mault:re IPaJI'It a troJuve en diJ:fferents endroiJtiS,die la, suJie et des centdJres lfpaiIld'l1es on quj, rprouvent l'e~isteIl'ee de plu.si:eurs foyers wdJiJnaliJres. On a trouve des o.> de ce'rUs, de sang1Jiers, et de ahCtv'res (!) Ce n'est que daJn'>ce seul stratum qu'on a trouve une meu le. Tout eela ;,ntdf.queune s1Jructlure OOoinmnique combilIlee, de chasse, d'agrliJcuHure et d'eIev,age.
"3) U 1956 g. izvreno je dalje iskOiP<lvanje koje je dalo jo nekoliko starijih a za sve gornje samo nekoliko malih ko'rektum.

straturna,

46

A. Benac

Le ,plus grand namIbre des OIbjets deoou~erts etaliJtcampose de fragmenrts de ceramique, eg,alement repa:rtis dans les deux sondes (c'est Leseul srtlraltrum diaJnJ.:; lequelles deux sondes a:ilen,t mooltire lUIlle rE!pa!!1tti1tli.on egale). - D'aIPlfCsces oIbjets de ce.ramique - T. I et II - iiI est tOlUta faj1; ceDtari.nqu'il s'agt1t iJc'i ide l'flJge d!U metal. Cela est canfirme en IPremier Eeu lPar le ibauchon de ter.re curi.te du T,aJb.,II, 6, quri.servait lors ide :La f,a!br:iJcationdes au1JiJlset des armes de metal. AJpres ooIIllParaison des OIbje1lsde ce.ramiqwe decouverrtJs Ii.cri. aJVec ooux de nle die !Las'tovo'), O), pu:ils ,avoc ceux de Val1var.a a la saurce de la :rIiviere Rama"), ou des Ravne iBalkije (pres de Sarajeva7), 1'.auteur es:time que le IPremlier stra1nun de Crvena Stijena aro>artient a la deI1l1J~ere iperiode de lJ.'algede Ibronze. On lpoua:'raiitpour 1'.ins.tall1.'t si,'tuer a la lPeI1iodede trenle sitian en1IDeHallstatt A et B. La 'couahe q'Uilse rtJrouve dans la, sonde Centre 0,4'0 et 0,60 m. ef.>tquelque peu meI angee et na'us pOIuvans la oons!iiderer 'COImme une couche ri.ntermectiaire en1Jre les strava I et II. >Du cate 1SUd, ers la sartie de la caverne, elle se compo's.e de Ipetri.1;esPierres, IPraven.ant di'un ebau1e~ l ment des rochers. Cela co' DreslPonidr.aiIt, dan:s cette Iparii.e seulement, a la 'compasition des strata inferieu.rs, alari8 que d.an.s les illu,tres !par1Jies, o' n se 'trOlUveen IPresence de matera.aux me.l.anges pravenant des cO'Uches I et LI. Le stro.tmn II s,e trauve dans la sande C a la .pirafanJdeur de 0,'6'(}---<I,4'O m., et vers la sartie a oeIJ.le.qe 0,410---0,95 m. C(:>n'tre1Ja, ache, ce IStr.atum etau,t campase de terre naire lp.1Jus r g;resse, 'et dlans 1'.autre ,palr:bieen majanite de cendres et de sui'e. Taut cela ind:que une V:ie irutense et une lan,gue ipratique d'allrumer de feux, Ibien que 1'on n'a:it pu constater 1Ill\presenae d'.aucun fayer cfixe. A Ila fin de cette IPhaJSe, le terrari.n de la oa:verne est nJive1e, de sarte qu1il est lPosSilbleque le stratum I a'it ere egalement ,repart:i,. Parmi les OIbjets decauverts" les fragm enfts de ce.r.a>ITJ:i<1'ue t de beaucaup les \plus soo nomlbreux, !puis vi.ennent le.:; ouuils de slilex et les a,s d'lanQllnaux (,cenf, ahevreuri.1, s>anglier, chevre?, baeurf). 'Les autils de siJlex ont la farme de lames ma'Ssi'Ves et ce n'est que sur un seul que 1'an opeut dbserver un Icache canca've permelttant le nld1Jage (T. IH, 4). Ce::; lames Ipre.sentent une verfutable fOIl'me neolithique. Aucun objet de pierre IPOmen'.a ete decauvert. J)eux Itypes dominent [parm<i le::; dbjets en as: les .alenes et les IpailgTI<a.rId!s. falUlt'c~pendant sauligner que les H objets en as ne sant !pa'StParltliJCuli~ement nam breux. La ce.r,amique d.u st>ratum 1,1ISe d'hrise en ceramlique grassiCire et ceramique manachrame. La 'Cer.amique grassiere pre.sente haJbituellemenlt une S1urface rugueUlse, de couleur grdse ou falllcee. Les ornemenJts SOlllJtI18.1I'~S, :iIldialut s]gn.alie.r en pa.rbilculi.er ceux du T. HI, '5, 6, i et execu'tes aJU may en d'une sorte de peUt haiai. La Itransi1;ian menant a la cerami.que monachrome iPa'I:i.eeslt lI'epre.sentee !par les speaimeIl's du T. IV, '5, 6,. Les parais en sant ,touja<urs <lSSezepaisses, m.aIiJs sunface en est sdigneuLa s vaieur sement lpolie. Les arnements fali.ts de .1Jignesen troorO'i:S>eesan.t incises, et d'une gr-all1Jde daoumenltaire lPour ce stratum. C',est a cette te chnique qu'alPlPar'tienit 'le v.ase dIUT. IV, '4, muni d'une anse I(vdix :recanstiJ1JutiiJOln Ib). :fliig. La cer,amique manochrome ISt le !plus SOU!lVenJt ,00UJ1el.1JI' die Ibl1une I(T. IV, 1), IPUJiIs de cauleur ,grri.s-fonce. Aucun ~cimen de ceramilque imipres sa n'ill ete decau'VeDt dan::; :le sltraltU!mII, et c'est en ce!la que ce}ui-ci d:iiffere lee IplJUS str.a1;um III!. Se [hasant sur les dannees recueH:lJi.esdans du Zelena lPe6ina (vair >a:rti.cledall's le iP'res'ent fillS c.iJcule du G1asIlliJk),1'auteuJr .a etill!blJiJ u'il y a q eu une coUJI1'te :in>terl1UJptlone vie entre le sltra tum LlI 'et ile s1;r.aJtumI,I dans Crven.a Stijena. d En re.a'1:i.te stTilltum l1Je est ret~e" c1ai.remen:t, IpalI' celtte anse du tableaJU IV, 4, et fi.g. m eg.ab, .aux decouvertes die lDaIIlila 100) et de Kalkianj 107). iLIS<JIbjoets anoohJromes ra~aahent lemen1; .beaUJcOUlPe srt:ratum de :La>Cri.:viLis,aJtri.on c nealiJth:ique de KekJanj. C'est ipaurq.uai 1'00 IpetUt :mn.ger le stratum II dillns le Ig,rand ,caffi\Plexe DanlilJ.o-Ka'kainj qui s'est recemmenlt affi:rme avOC tant d'e:vidence. J)'un .auke cate 1e3 fr~enJts de ceromique du T. IV, 5, 6, ave<: leu.ns lri.gnes entreawiseelS, poovent etre remes a:ux eI.emenJts COTreSIPandian,ts ans le drudre de la 'oivilisaJtian d de StaJ:'Cevo'OO). L'auteur estime que le matiIf rau;wel,anit;un ,petit baJia;i du T. III, 5, 6 iindri.que,cer,tains o}iensillvec la terre afriJCaine et 1a Medri.terranee accidell1tale"). MaJis ces Nens dillerent de coox qUJi!exlisten1; dan:s le cadJre des strata III ,et I V; ce ne sont que les ves,ti'ges de liens .aTlJte~u.rs. C'est \pourquai. il ,sera pLus juste de r,eli.er 1est r ,at 'u m II ode C ,r ven.a S't li.jen a a u n

Crv,ena Stijena -

1955

47

c,om.p1exe plus etro:it ,adriatli:cobalJ.klanique, que nous avons appele le complexe Danilo---Kaka.nien. Le.:; iparal'leles <alVec Kakanj et avec ce complexe en gener,al IpeI'lffiettent de cUJreque 1 e s 11; u m II s e :ra n g e od a n sl' rat e;p o q li ene.o lli t h i q u e m o ye n nee t qu ' on perut le sat-iler entre les an.nees 2710~2050Qi 3'vlant Jlo:t:re I elI"e. Bien qu'il ;g'a,gisse de l'epoqiue neolithiique moyenne, i1a chasse etait ie "facteur dominant dans l'economie des halbitants de Crvena Sill~jena. lL'eleva,ge n'en etalit encore vraisemblablement qu'a ses debuts. Le stratum III occupe, dans .1a sonde C, Ila profontdeur de 1,4{J.-.. ,80 m; ou de 0',95<--1,20 1 du ,cate de La ,somt!ie.C'est la !poUl"la rpIUlpa'Tt ne couche oI'ld'lnaJilrede ei'vilisalltan, ,avec des u resl1;esa,ssez albondJants de su:i.e'et de cendres. La parti.e s'UiPerlieure. dlece Slumum est consti<tuee I de rpetites pierres IProvenant de 'l'eboulement du roaher. Cette lPall'tie sUlpiel'lieuren'offre /pas de veslbiJgesde foyers. E1lant iPierreuse, elle sert d'e xcellente 'limite aru ,stratum III, qu'elle tertnJine, le sepaoon t ajiru;:i. s:tr1altumII. du On a retrouve dJans :Le oadxe du strotum III les vestiJges de rplusieurs grands foyers, rnai:s sans fOI'lffiedeDinie et sans :ba:se Jiixe. Les 'os d'aTlJilinaux decO'UJVertssont des os die ceil'fs, de s'aJl1g'lLers, ohaanous et de chaJts de sa'uvages. Oela indique IUn staJde lpurement de chJas:.:;e,calI' liJl n'exDlSite laJUClUl1'le tIl'ace d'aJUl1tres oCCUJpa tians. D'aru1Jre part, on a trouve dans ce s<1rabumlUI1'l grand nombre d'{)Iulli1s slilex die rpetite de taille, aDnsi qu'un 1110mbre relativement eIeve de jjra~enJts de 'ceramilques. Auoun orutlil de grande tame, alUCUllehaehe lPo1ie n'ont ete decouv,eris. 0111,aJ trouve des lllnlS1mu:men1ls c=e de en aSSefl .petit nombre. Les jnstrument:s de ,silex sant archia,i:ques et presentent des sim:i,liiudes ,avec les instruments de S1i~extlu straitum IV. On iPeut di:&tingur d~x tYlpes diofferenClies: Jes lamel1es (T. V, 1---{),) les grattoi.rl3 (T. V, 6, ,1 et ()-'1.2).. Le.:; J:i.ens avec le straJuum IV SOI11t 'Particu1ierement eVjiJdentts dans 1es iJnstruments du T. V, 7----e, avec les coches permettant le raclage. Cela souHgne donc nelttement la con1JiJnuite qui exilste entre ce straturn et 'le precooent, le stratum meso1i'thiique IV. La cerami<]jue dou str,atum III est presentee dans les t8Jblea:ux V-VIII. ipresqu tolUS les JiraJgments. IdiecQiUlvertts sont de ceramJiquegrossicre. ,seu~s .ront eXCIPIDan eux fra,gments de d recilPienrts mlOnoClhJromeiS, /PfIatlialiltelme'nt polils (tl':un e311; lI'elPresente alU T. V, 1~). La ceramique ,grossdere <lIPPaJrtient a 18 'Oeramique ldJite umpresso. Tou!s les fII',agments iProV:~ennentde reoirpienlls a palI'oi:ssoi~des et Elp,ai\ssS ~donlt la cas'S'UII'eJPI'esente rme cooleur un Lforme). ILa couleur de la srunface va dlU brun O'laiIra,u Ibrwn fonce et au g~iJs fonce. Les fragments decouverts sont de petiJte tame et ne sont pas une 'base sufJiiJsante pO'ltl' rocooslbituelI' les :forunes. Le.; lbords slUperWeursne sonit ;pas accentues, et les fonds sont plats ou un peu lI'enforces. Les ornements sant en ,gIl'ande majoriJte liJnaiJsesa ll'on,g11e ru ,aJU o moyen d'lUI1'l in:s1I'1U1ffioot quillCOlIlqlUe. conseq:uence, la ISiUJI'lfaJoe En iaJVIOIiJSLnante trouve quelque iPeu sourevee. Exeoutes Ise seuon cette ,teohniqUJe, on trouve deux motilfs rprincil~laux: de cou:ries entaJillQ'es (T. VII, 3, 5, T. VIN,1, 12,'4!)et des marqlUes d'ongles ordiJnaires I(T. VI, 4, 6). Les motJLfs obtenlUS par l"aJPIplication Ide roquiliages ,(T. VI) representenJ1; un ,type ~cial d'ornementa1lion par eIl1lPrcinte&. on pault taIbsolrumentIles I1'laJl1,ger dam le oaJdJre.d<eIla ceramwue kl.ite oordJiJum. La seoonde sorte de ,fragments est de coree de motifs estamjpilles. Iai on di!stiJngue de nouveau d'Ux mo1Jilfs essentiel:s: les tl'liang:les (T. V, 15~171) et le:.:;,cou.rtes eniba:i11es(T. V,IiI, 1, T. VJU 61).Le I:tiI1al~enlt dluT. V, 14, JPI'lsell1ltall'lt 'cour1;'es ~i,gnes ondiu1antes inaisees, est :un I de cas tout-a-d:aiJt parliiJculi.er. C'est l'imttation 'd<e l'mn'emen1latian cal'dliale ca,mcteri:sant la teohnlique precooente. ans l'ensemJble, la ceram:iJque litrnJPTesso du stratrum ILI possede un repemoire or.nemental IllSSezlPauvre. Cette 1imi,tati.on dans les motiis et la :sim'Pl:icLte Ides forme:.:;li!ndiquent que l'executian des oibjet,s de cerwnique etaJii ruJdimentaire. D'.atPTes les OaJracterjstiques des lins<1rrument:s e s,m-ex,le stratum III coo1linue la tradid tion diTecte du straJ1ium IV ~ mesolitihiqlUe. L' autoor fa'it lI'emarq<uer que ce n'est [paiSla lUI1'l phenomene isole. A AI\ene candiilde, !la tmdi t;iOl11 des insltrumemts meso1ilthi,q'Ues a pu etre retraoee meme au-dessus du 2J6e stra1JUm.5S). Maiis aJPIl'es l'aJru)al'lLtion de la ceram,iqlUe, les inst'I'UJmen1Js meSOl1i1tihiqlUS ~'poques lPI'8cooentes Se sont, comme le <dIit ernaibo Brea, reduiits dies B

48

A. Benac

a des rr.ameset a ceribalines formes n'aiPlPCllI1tenalIlitarucu:n iY)pe58a).Quelle grande s:mi.lJLtudeavec il Crvena Stijena! Selon les canclusions de BreU:U et de uantier59), tout le neolJi:iJhique sahar:ien possedte une traJdi1Jion mesoI1bho-mkroliJthJiQlUetout-a-fa~t cemtJat:lne. . :Basch genemJ1'ise ,oe faliJteIIlJOOIre A da1."antage quand il di!t que toute l'MI1iQue du iNord, le 18enegal, le 1N1igeni:a la Lybie al~'et tiennent a une civd:lisati)!l1neoli1hJiQue u:nique de tradJition calps.ienneOO).Nous trcrovons egialement des IPhenomenes sem'b]ables en Egypte, en Syri.e-OOiJCie et en M~oiPOltarrlJie. Et eniin, la tr.adition ,tamdenoisrenne s"est ma:intenue tres longteffilPs et s'est idlireotement iPl'olongee dans le neo1ithJiqueo,). Par consequent, la continuajj'on de Ilia tr.aJdition meso1Jilth]que dians le stnatum HI de Crvena Stijena est 'chooe :tout-icl-fait n;a.tureli1e e:t ce Ipihenomene trcro,ve SJaplace 'J)aJrmi les ,phenomCines correSlponidJantlSdu Bassin Medi.ter.ran een. De Iplus c'e5ites.sentliellement la ,ce.r.amique ,impresso qUi ca'racte:r1iJse '<ilanstout le Ba5'5:in MediiJterraneen le neoNrohiQue[e ,plus ancien. Ex.a ctemen,t comme c'est le cas dan.s Crvena Stijena. L'auteur aite d'abor<! des IPMmomenes semJb1able.sdans le BaJSsinocci.dental de la Me.dJi.1erraJnee: en 1Li1gJLmi,~, AjPUllJie,Slici1e, Espagn,e, F['IClnceimeI1idiionaJeet A1irl.iquedu nOI'd. Il est jnreresen i sant de note-I' que dans rou.tes les anaIogJies cl tees :i'1exi",te une Iplus gnande JdiverSli.1e d'o.rnements que dan s Crvena Stijena. Nos ~cimens sonlt meme en qumqlue sOI'te plus archai:ques. Il s'a,git danc d'un phenomene tires repan.ruu, qui aJ dej,il 6.te ISQuUJirgne Vl. MJiJIDj;pall' Cic"9), !puis par DraJgIa Ga raJanin78) O. M[l,ghdn90), La:viOSla,iZamJootti:93) et Ki'autI'es enco.re. , C'est !pourquoi l'auteur ooOlPte l'a.r,~llaltion de civ.iillis,ationneolliith:1que circummediterraneenne, d<ans 1aque'1le lpeut 'se ,ren,ger egatlement le sbra'bum IIII ide Crvena Stij,ena. En egard aux decouvertes faites daru; Zelena Pecina, lPl'es de Mostar, et il la traddtion des in.struments de silex daru; Crvena Stij-en.a, il est evddent que le ,stnatum III est dalV1anta,g.e relic .aru neolithique de tracl:iJt:ioncalP3Jienne d.an.s la lMediiJterroltlee occidenJtJa[e. On ne :pouT'aJit pas ! c:~da,[\'t Ipmer roil de 1'1mJmiIgJrattlik:>n de 1Japojpulat:on noolithique Ja plus ancienne au Montenegro, car nous voyon.s la continuation directe d'une phas'e de ci~ili6a1Jion antenieu.re dans l'ag,glomerat1lion elle-meme. On ,peut iparJer evenl1Jueili1emen.t J'une IinfJiuenoe dJU.neoltithiique de d la Mediterranee oocldentale de tradJi.tion calP5ienne. C'est pourquoi l'au1eur tmre la conclusion suivante: Le strotum III de Crven.a S t:1 jen are IPr e s en te :po u I' il.e mom en tle neo1liJthique le !plus ancien au Monteneg'ro et dans les Balkans de l' 00 u es:t. Il s' 'e ISt de v e 1o IpIPe iSu ,I' IPil .a,ce,a 'c 00 n s e I' v e la ,t T ,a d titi o n m esolith:ique des OUlt.ils de silex du s.tratrum IV, et a;ppaTtieni il une 1ar 'g ere ,g i o n IPo SI t - m esoOJ irt h 'i q u ede 1aIMe 'd i t e IrT ane e. I 1 p I' e s e n t e s Ul' t o lUt u n e SI'iI Iii It'u ded m H e eriv Iil i, sat li.o n a vec 1ene 00 1 i t h i q ue de ttr ar e 1e q u eli IJ. d i t i o n c .aIpSoi: n n ede e l.a aVI e d rlJ ,t e Il" ane e oce ide n t a il. , ravec r e s .t era r e illie iPard e IS li e 'll.iS C ul t ru reI set r o IH s. C' e IS It rpeu t - e t r e il c e s l'i e ItlIS q U ' il fau t a ,t t Ti 'b u erI ede V'el o p Ipeme n t d e ila cer a m liq u e. En ce quu, concerne la chronologrie a1bsolue, 1',auteur a situ.e :le stra1lum IrI! entre les arnnees31'0I0'-290() 3Jva!l1lt notre ere. Lors de ce cal'oul, il atenu cOITllptede la chronologi,e cOtrreSipondante dans les regJi.ons~o:lsines et id'un certaljn retardement qui dodt etre 1P1'iJs Iid en considera tion. Le stratum IV est d.ivilSe lPour 1'instant en deux IPhases': IVa 'et IV'b. Cette dii'vlilSion decoule des dil1iferences stratigraph:que.s et cultlUrelles >relevees dans ce s!tratum. Le stratum IVa s'etend sur une profon deur qui v,a de 11801 '2,200m., c'est-a-dire ide a 1,.20 il 1,35 vevs la sorrt;ie. C'etait une 'coucrhe cOffilPosee de Ipetites iPierres - d'ebowlement et d'un peu de 1P0USiSiere. l ne s'y trOiUvait aJUC'une trace de foOyers,et 1'on y a sUtrwut t'l"ou~e I des ouUi.1s lSIillex !petite ta,Hle, ainsi que que lques outils en os et des os d'anima:ux ('cerf, de de sang,1ier, chamo.is et lievre). Aucu:n fragment de ceramique n'y a He mis a jour. C'e5it pourquoi nouiS 1'aro>elOltlSil j'liSte tliJtre la couche precera mique. Le stratum IVb s'etend le long de la 1'0che 'sur une Iprofondeur de 2,QlOil 3,00 m., et vers la sonti'e sur 'Une profondeur de 1,35 il 1,65 m. Celle couche ne TenfermaJii elle non plus a.ucun .fragment de ceramJique, iffill\isSa ,co.ffiIPOsi tion estentierement diffe-ren.te de celle de la phooe Ipreced'en1Je.'NorU:s oUlSItOO1.lJV'9l'lJS n de :l'lJOU1."eau devant une couche IprehiiL'>torioque jci normatle, presentant de la suie, des cendres, de la terre et autres elements. Au fond du stra,tum IV'b an

Crvena' Stijena -

1955

49

a tr.ouve la Ivrace un \peu prus campade d'un fa yer, mais Ii!diaussi sans haJse fixe. Autrement il ne s'agi.t que de sui,e et de cendre tParses. Le stratum IVlb cantenaiJt une troo g,rande qwanltliltede caq'UliUesd'esClall1gats.Elles etai:ent pa'I1tkulieremen,t abondantes dan,s le ,milieu de c.e s'1lratu:m, .ou elles farmaient une maSlSepr,esque campacte. De [P'Lus,le stratum IVlb Tenferm.att un grand! nombre d'as d'animarux 1('Cerf,cheVlreuH,oharmais, sangliN, ClhartISJaJUVlalge, 11ynx). Ces elemenrts lPermettent arauteur de concl<ure que le3 haibi.ta,n,tsde ce sltratum aJnPall)tenai,ent au stade die .rulasseet de cueLllevte.

Le stratum IVa :presente cervaUIJ:1ellnle[l;j; 'interet !pa'I'IHcu1ier,qui ,termine en fa1i't le un stmtum IV. Naus .aiVons canstate le meme IPhenamene a ,la Jiin du stratum III, et [e memecas serepresente 1P00Ufe ,stmtum V. U s,'agit danc ,iai [pa:r consequent d'rm iPhenamene vrais fais l ['Ejpete. Il IpiOuHa'i,tsemlbler alU premlier albard q ue ces 'cauches de d~p6t cons'viltuent une S~ravLon entre les KlJ~ffe,rentesoouohei;. Ma,is en fa it, ,e[les ne 5al:1lt1;J<aS :srterilese'1; sliJgn'i.fi.en.t n e reaHite la :liin de ila ~ie des 5'trata en questian. C'eSlt IpOU['quodJ':aJUteurest:lme que pendant ces 1 perioidJes, Orvena S:viljelllaoes:slHId!'et['lelUillJdie;ude sejaur ;permanent (matis demeufaJit un abri pravisoiTe .ou un artelier!), .ou qu'il :s'agit alw:s de chaJllgements cIimaJti'ques detell1lIti~H~es, ui q enur:aLniient UJ[l lbOlUleme[lJt (eJi:fu1i1t'ement) ! ~lslS!i:r.ajpide de la rache. ILe ,stDaVumIIV,a of:lire un aJ5iSa['ltliiment d:'autill:s de slmex un lPeu !prus 'dche que le stra,tI\lm lVib. Il Is',agi:td'inSltTuments de lPierre de !pet1te ta'iille - .ou, :peut-et're, plus exadetnen,t, miera..: Li1hiques. Lei; :plu:s nomlbreux sant les lames (la m~11es) (T. X, 2----6, T. IX, 1, 2, 6, 29'---<312), !dont certalins IPrese!1ltent un coche oanca,ve lPermettant de racller. Crvena ,stijena 'conti.ent d'aJilleurs dans 1e s,tI'lal1lum de nomlbI"eux autiilJs en sr'ilJexiP!'esentant de trellesencac:hescan'C~wes, et 1'an IV peut,'dans la 1p1U1palr,t cas leur \dlonner le nom de gJrattoirs oonoave,:; (T. IX, 3>----5, 9'-111). Les des Slpecimenls du T. IX, 6, 7 a[Wa,rtiennenlt il une oategooie !d'lilnstrumeillts '~oila,le. Ce sont des graHail!'s concaves q'U;ise .rair::IPr.oohen't l<aJfarme du mtcroburin. de , EnsUi:te viennent ce~ta:i.nes formes geametrJ.queS'. On ne trouve pas la en fai,t de fa,rmes purement g,eametriques, mais des dinst'ruments qu se r<l\Pprachent de ces fa'rmes. IJ Is'aJg:iJt des farmes tDiangulake, ,(T. IX, 15'), ,tralpeza'ide (T. rrx, 13) ou ,seunioircu1aire I(T. IX, 1<6-18). - Les auJtres 'instruments ,peuvent e't'fe raJll,ges paJ'mi les grattoks (T. IX, 19-2~) Ou ,presen,:tent des farmes lindefini'es. iLe sool'veI'litalble ,radOlir eSlt'cexuJ muni d'une ~ine !du Taibleau IX, 14. Le stratum IVb 'CIamjp['eillId !diesinSllmuments de !Silex sem1blallYles,avec cette di.fference qu'.ils Sonlt mains nambreux et que certaJine& fcwmes unanquent. Ma'is par oantre 'Ce st'ratum albandeen outms d'os, que 1'an lPe'UJt 'une fa can 'generaIe ranger en deux ca:tega[1j;es: 100 d alenes (T. XI, 115, 1'7'-1<9) et le." stylelts-IPoognards I(T. XI, 1116, ~O:, 211). C'est paT la que ~es phases IVa et IIVlbdilfferent ~e lPluseu eg,ard a la ciV'il1isation qu'elles relpresenltent, etaillt donne que le straltum IVa eSJtItres lPauvre en O'Utlil:s ,enos. Si l'on 'co:m:palreles O'utiLsde s'i~ex du st,ratum 'IV a coox du ISitratum V, 1'an vait qu'iIl exlilste dal une oO'lltinuite ib;M idefi,n,Le (IM. iBrod,ar, T. I~nI). C"est :pourquoi naus :pouvans :ici aussi IParler d'une ce,rtaine cantinulLte, lbien q u'lll1s'agis!se de strata de civd1isaJtIiondif.ferenrts. En eg.arrida 1'.albsencede fra,gment,s de cer.amique et de 1;out vestLge attestan:t l'exiS'tence ide l',agnicul1'tuJre de ll'eleV1ag,e,1',:mteur donne a l'enlSemJ:iledu ISltra'tum IV le nam de stratJum mesaiLiJthi,et a que. De ce fait, la pl1.as'e,IVa est UJ[le!p:hase nettement \preneo~'ithiiqu:e. Slu,r le lte.rTlitodrede La YaugasiLaN':ie,c'est jusqu' a Ipresent le premier cas de mesallilthi.que ,stratigr'aphiquement fixe, p1recedaiIlt i1mmedriJa,tEJmJetnlt151braltum un nealllirtfu.'Lque. meme ttelffilPS, En ceci ne rElpresente Ipa,s !Un phenomene isole, mais au cantradre d'e 1;eJs strata mesoll:ilthJiK}ues sant des phenomenes frequents dans les regions m edIi1teI1raneennlels:A!'ene aaJnJdl~d!e")<, IRiedieylf12), ChYlpre'"), iRas SlhamraH), Jericho'O), avIesotpatam1e et Ir.ak'8, '0). Schalf:f'er a Itendance a dasser de te~s sltr.a,ta IPreneali:vl1:ilques, aus Ja region syria- d~ilcienne, comme a/W)artenant au nea1ithlique d . 'le IPlus .ancien20). Malj.lS il n'exi:ste daniS. Clrlven.a Stij'eI1.a .aUCUlD. elE,m'etr1lt qui per,mette de classer le stratuiffi [V 'Camme neal:i:thiique. L'aureur a 'campare les outi1s de lPi'errre du stratum IVavec coox des ,g,ra[lJdsgraupemenrt;JsmesoiLilthi'lquesen~ilronnlalnt:s, ert en est arriiVe a .cette oanc}us.Lan que 1'an peut r'echercher des J,iens culturrexs, d'une faean :genera.le, dans 1es .lregIDns de la dvi'Lmlon oajps:ienn.e32) - "). Du fait que la ,cer,amique I:mpre,ssa de cette re gion (et sllwtOl\ltcelile de :Zelena lPe6inaJ) est relie~ a la 'regian cap:>ienne, eeHe 'constatatian ce tra'UJve encore coniilr,mee. De !plus, l'aiU'telur
Glasnik Zemaljskog muzeja Arheologija

50

A. Benac

cOlIliState que iLes:instT'Uments de siitex de Orven.a s:tJi~j'en.aJ fdIoll.'1lnenlt lUIIledmjpr<esslion de msJoilirtJhiJque eajpSiien per:ilPher~rque, et ceLa estega1ement demontre par 'l'emjplacement geog.r<l)ph:iqrue de CriVena Stijena. D'aJiJIlerurs, lecas est le meme n 'Oe q ui 'Oonce11I1e hrene Cand:ide"O) ou la iPenliIllSuile IbemQue40_H). C'est !pourqruoi J.'a'UJteur cond'UJt que: L'e srtil'a,tum IV de Crvena S,rt.ijena est run sh:artrum me:sol!i,thiqu'e, qrui est nOil'm~lemen:t s'liitrue dans ,le cadre ide la civi1lLs>atliion mesos e s p a Ir t Iii ru 1 a r Ji, e s c t 1 i:t h li q ru e Idie s iI'e 'g :i. ' n s e n v i rr 0' n n a n t e s. I 1 !p o S lS ede 0 la c a ile s e!t Il>eut et ,r,e [',at,t ac h e e n lP~ill:['tl'c uU eJ:' aru CtalP s li'e n. Alpres avo.ir 'cOffilPare 1a stra,1JiJg)r.alPh'ie de Crvena 'Stijena a la stratlilgralPhie de la Igrotte de Redeyerf, et a certa:ins autr'es 'meux de foui1Jles dru Calpsien et d'autre5< ciVlil1:iIs,alti.ons esoHm thiqrues, l'auteur a !pU collilta,ter que: C T ven a si t ije n ,a est, du IP0' n t de v u 'e c h r o n 0Le s t il',alltu m IV de logique o:-el1at:if, lPa:ralleIe a,u Capsien srulPe'd.euo:(c'est-a-diTe a ses b r,a n c h e lS SI e 'c o n rd: >a, I' e s i I ih e ,I'o mati ,ri s ie n, I n t e ,I' C ,a lP s 0' n e 0' 1Iii t;h li q U e e ,t r q D ' aJU t r e IPa il't, il c o I' r es IPo n d a ilalPe r li ode I n ,t e 'I' ,g et u il o' n e o 1 h dJ ue). TaTkliena:isien U, et, a AIrene Ca,nd ide,. aru stratum meso1d.rthique de IPa s per dr e i c Iii de v u e q u 'e 1 e SI Iratu. m IV il acO' 'u c he 00. lIn e tf aut P !I" c ede e ~ mm edi ate m e n tle n e 0' li t h li q u e, q u' tiil 1u li est ria tt ta c h epa r 1 e lS o li ti 1 IS, et q u ' .il s' aJ'g:iJ' a 'c e r 't.a i ne me n t j,c:~ d'u n m e 's o llH h li q U e 't.a:r d ii. On [peut IS1tlitmer,en ohitfiflres de v.aiLeJur a,bs0'lue, que le slkatum IV remonte a la peI1iode , iCLll>ant u d md.liieu du Ve mil1ier d'a nnees il l'annee (HOI() avanrt notre ere.

Les GlasniJk.

donnees

concernalUt

le stratum

V sant

donnees

lPar

M.

Broda,r

Idans

ce meme

Si noUJs Tesumons tO'utes 1es donnees expos,ees plus haut, nO'us lPOuV'ons,nous ['e1presentN ]es d:idlferenJts strata ide Crvena Stijena comme suliJt: - Le str.atum IV ,e:::>t sltratum du mesoliJ1Jh~que recent qUJiI,oorre!s[pOnd alU Capsien supun rieur dans ila ilVIediterr.anee occidenltale. On rJe UJt le f.ClJ~,e ['emonter a la ;peniode 's'etendant du mJilieu du Ve millLeil' d'annees ,a 'l'anlllee :nOOClJvnnlt nOit['e eT 'e. [..,:1 lPihase IVa est run sltcr'altum diJreobemenlt rprmeoJJilth'iJque. ,a1ptpar,tient au neo1ithirqlUe inferulUJr 'Cli2 ll'ouest des BalIkJans, et e3t - Le stra'tum etroitement Lie au neol1lithique de la tradition oapsienne de la MediLterranee Qca)dentale. Il a OOII1sElI'lVe lune traditioln entie:rement mesol~thique dels IinstrUIIThell1lUS silex ,et on peut le faJiJre ide dater deLa peniode s'etendalU1; des annees ,:HOI(} Q~Oi() il avant notre ere. - La pertiode s'etendant des .aIUnees 29010 a 2710:01 .a'Valllt 1Il0tre ere represen,te, dans Orvena Stij<ena, un aI1ret de 'la Mile dans ce ,gisement prehi&tor,ique. - Le stratum ,LI alPPClJr1Jientau neoltithliq ue mo)"en, presenite 'dieISsilinilI~irt)UJdes <lJVec gJOO\l[pe le de Danillo-Ka~anj et remcmte vr,aIisemblaJblement a la peI1iode s'etendant des annees 27100' il 2~OQlalVant notre ere.

III

- Le striClJ1Jum a1Ppa.rtient a ila ,iliJn,de l'a,ge die :ocolllrze-perirode die tOOItlS:iJ1JiJolll I entre HaJtlAet lE. Le Ig.isement prehistor.ique de Crven,a, IStij ena a !par eonsequent fourn.i une e~ceHen t ech<elle sltrnl1JiiglI'lalPhiqiue lPiOiUlr loe1J1Je lPamtI~e d1e1S BClJ1km;, et Il'[l['ffi&llte ]"UJne des IdecoruVlertes nJeIS a [plus ilm[pOlI'l1;W1Jtes dallll::>Le dIoima'ihe de ILa! rprehJilstJoiil"e iPlJus lDeoerute\die'oeJbue,r,ejgJi!onlU'OOUJr13 demliereIS 1a a des d~~ines d'annees. La decouverte du 'stratum m esoLi!thique et dIU strail!urrn Itleo~ithique le lpilus ancien, de meme que leurs re1ations mutuel1es, IPrese:nte 'Ull'e liJmlPortance IPClJli1JilcuWie're. est Il evidenrt qUe cette division sera:00I!IlIP1etee 10rsq Ule 1Jes dbu!iiles ISeOOll1lt idef':nliltivemenit ,uerminees. L'.alUJteur est'ime que ,cela re,presentera une et'u de 1P1us lPoussee, p11UJS inu tielUJSede chaoU!J1 des m sltooibal. La dlilvliJslionfultlidJam'en1JailJeres!1JeJm oe!I11Jainement:la meme. iEIIlfitn, [pOUl' terminer, oette diecouverte, jointe a ,ceHe de Zelena lPe6itn.a, au-ds&us de la sour,ce de :La I1i!viecr-e Buna, tl'e[presente <une. base v ralimen.t lS0'l~de, quii; ,permetltra de resoudire le iprobleme des. dviiIJisations lithiques, plu.s exactement neol,ithiques dans cette rpartie des Balik<ans.

. statt

A. B ena c: Crvena Stijena

Sl. A - Pogled na pripecak Crvena Stijena

Sl. B - Dio unutranjosti Crvene Stijene

A. Benac:

Crvena

Stijena

Tab. I

Crvena 1_ 5. 1

Sti"

7: sanda B., 6. rat um C Jena St sanda .

A. B ena c: Crvena Stij.ena

Tab. II

Crvena Stijena - Stratum I 1-5: 'sonda C; 6: sonda B

A. Benac:

Crvena St" IJ'en ~

Tab. III

Crvena St" liJenasonda C. 8.Ssanda B - . tratum -7: ,

II

A. Benac:

1J Crvena Stena

Tab. IV

stra.tum 11

Crvena stljen~ ~: 1-3: sanda C, _

sanda B

A. B ena c: Crvena Stijena

Tab. V

6
4

-f0

13

18 Crvena Stijena -

1-18: sanda C

Stratum III

A. B ena c: Crvena Stijena

Tab. VI

Crvena Stije'ia -

1-6: sanda C

Stratum III

A.Benac'

Crvena

St"IJena

Tab. VII

Crvena

st lJena -

1-5',

sanda tratum C

III

A. B ena c: Crvena Stijena

Tab. VIlI

6
Crvena Stijena Stratum III

1-6: sO'nda C

A. B ena c: Crvena Stijena

Tab. IX

~:~ ~~ Q'"
" 5 6 1 3a
3b

., ,':'

a 9

2.'

40
Ji
Crvena stijena -

1-40: sanda C

Stratum IVa

A. B ena c. Crvena Stijena

Tab. X

-10 Crvena

. stiJena -

Stratum IVa
C

1-12: sanda

A. B ena c: Crvena Stijena

Tab. XI

CJ"Yena Stijena - Stratum 1-21: sanda C

IVb

A. B e n

<I

-::

Crvena Stijena

Tab. XII

1
z

MITJA BRODAR

Crvena Stijena
(Stratum V)

1955

Istraivanje starijeg kamenog doba ili paleolita u Jugoslaviji napreduju iz godine u godinu. Prije svega, skoro 30-godinji sistematski rad u Sloveniji dao je vec bogate plodove. Mrea paleolitskih stanica je vec tako gusrta da Sloveniju (sa sjeverozapadnim dijelom Hrvatske) danas vec opravdano 'smatramo za paleolitsku provinciju. Okolo su prostrane pOMajine ostale skoro bez nalazita. Samo prema sjeveru smo na istocnom rubu Alpa s nek,im stanicama povezani s ostalim paleolitskim provincijama Srednje Evrope. Na za1padu nas odvajaju velike razdaljine od italijaru;.kih paleolitskih centara. Nalr,ocito prema jugoistoku, koji n~ naravno, najvie zanima jer zauzima preteni dio Jugoslavije, gubili smo se do prije par godina skoro u praznini. Sada vie ne postoji ta velika praznina u jugoslavenskom prostoru. Otkrivene su bile dvije sigurne paleol1tske stanice: Pecina pod Jeriniruim Brdom kod Kragujevca i pecina Risovaca kod A!fandelovca. Osim toga jo dva nalazita na otvolfenom prostoru, na Crkvini II na Usa.ri kod Doboja i na poluotoku Budak,u, koja su ako ne paleolitska, ono bar mezolitska ili predneolitska. Tome se u 1955. godini pridruila stanica u Crvenoj Stijeni kod Petrovica (srrez Nikic) u Crnoj Gori, dosta blizu Jadranskog Mora. VisO!ko nad dolinom Trebinjice su okomite stijene koje se p:roteu nekoliko stotina metara. Zbog njihove crvene boje ljudi su ih nazvali Crvenom Stijenom. Na njezinom podnoju na pirelazu u padinu nalazi se ogroman pripecak :koji smo nazvali istim imenom. NadmorSika visina priJpecka je neto izm.ad 700 m. Otvoren je prema jugu sa ma1im otstupanjem prema zap'adu. Pod strehom pr1pecka je veca kolicina kamenih blokova (podor) koji sigurno pretstavljaju gornji dio materrijala koji se otkinuo i pao sa svoda. Iza toga materijala i zadnje stijene su se nakupili prilicno debeli sedimenti, tako da je tlo danas izravnano. Vec 1954. godine je izV!feno sondiranje i otkriveno je novo neolitsko nalazite (naselje). Nalazite je izazvalo .posebno interesovanje i zbog toga to su svi znaci govorili da se tu mogu ocekivati i starije kulture. Zato je sljedece godine (1955) Zavicaj ni muzej u Nikicu organizirao i finaru;.irao prvo vece i sistematicno iskopavanje. Nacin i metodu iskopavanja je opisao vec A. Benac. Primijetili bismo jo samo ovo: Nacin iskopavanja je bio prilagoden arheolokLm potrebama. Istom posl1je uklanjanja kulturnih slojeva mladeg kamenog doba trebalo je preci na drugi nacin iSKOpavanja s kojim bi se dobilo vie vertikaInih plI'ofila. Do toga nije dolo. Pokazalo se da su mladi sediment i mnogo deblji nego to je u pocetku izgledalo. Istom na dubini od 3,00 metra u sondi C su nestali humusni slojevi s kotanim ugladenim dijelovima rogova, ila, itd. i pokazao se uckasti sloj sa sitnim uglatim kamenjem (grusom.) kao posve novi sediment potpuno razlicit od gornjih (pogledaj profil, sloj Vj. Izvrili smo samo jo tri horizontalna kopa jer zbog tehnickih potekoca nismo mogli vriti dalje produbljivanje. Iskopavanje smo morali zakljuciti a da nismo prodrli kroz sloj. Koliko se dalo utvrditi kod hQlrizontalnog naclina iSkopavanja i iz istocnog profila, mogli bismo taj sloj, koji je svuda jednake boje, razdijeliti na 3 dijela. Iza gornjeg sitnog grusa slijedio je sloj puevih kucica (Helix sp.), kojih je bilo toliko da su, ustvari, tvoril,i skoro jedinstven sloj koji je leao na neto debljem donjem grusu. Cijeli sloj je bio prilicno cist; glina stih primjesa je u njemu bilo vrlo malo. Njegov poloaj ni1e bio ihorizontalan vec je lagano padao od istoka prema zapadu.
4*

52

Mirtja B:rodar

'I1reba spomenuti da su se vec u mladim slojevima koji su leali odozgo pojavila dva nehumusna sloj'a sitnog grusa svijetlosive boje (medu slojevima II i III, te sloj IVa), iza kojih su opet slijedili humusni slojevi. Iako je il'azltka izmedu donjeg sloja utog IgIrUsai spomenuta dva gornja ocita, .mogli bi ipak iza toga sloja ponovno slijediti humusni sIojevi. I pored starijeg izgleda donjeg sloja grusa moe se racunati sa takvom mogucnocu, jer je bio slican primjer utvrden prilikom iskopavanja uZijalki pod Jamarskim Vrhom kod Begunja na Gorenjskem (M. Brodar 1951 str. 206). Vjerovatnija je misao da granica izmedu sloja IVb i V (pogledaj profil) pretstavlja neto vie nego samo ,granicu dva sloja, vec da je s njom zakljucena serija mladih holocenskih slojeva, za koje je karakteristicna jaka p'rimjesa humusa. Osim petrografskog sastava 'g'ovore za to ta,kode nadene kosti. Iako nisu bili utvrdeni ostaci nijedne pleistocen:stke ivotinje, a otkrivene kosti nisu fosilne u pravom smislu rijeci, ipak nemaju vie tako svje izgled kao one u viim slojevima (Nadeni ostaci kostiju ce biti paleontoloki ispitani zajedno, pos.lije zavil'enrl.hiskopavanja). U donjem dijelu uckastog sloja udebijem gtrusu smo pod vecim kamenom otkrili neto uglja. Uzol'ke, koje smo odanle uzeli istraio je asistent Ameoloke seikcije SAZU u Ljubljani A. ercelj, za ta mu se na ovom mjestu posebna zahvaljujem. Od est pregledanih ruzoraka oznacio je tri ikao Pinus sp., druga tri ista, sama sa dodatkom - vjerovatno Pinus silvestris. P<ota se ispitivanjem nije mogla tacnO' odrediti spedes, mogla bi doci u abzir moda i k'aikva mediteransika vlrsrta ibar-a, treba naglasiti cinjenicu da danas 'li akolici Crvene Stijene nema nikakvih borova. SigUil'lliji iklimatski; zakljucci 'zasada 'nislU jo moguci, ali je bar vjeravatno da je klima u vrijeme stvaranja sloja V bila hladnija od dananje. Da sloj ima .prilicnu starost mae se ubjedljivo zakljuciti takode iz nalaza u viim slajevima koje je podrobnije apisao A. Benac. Vec u sloju II otkriveni materijal spada u neolitsku kulturu. Pod sitnim ulokom 'grusa slijedr sloj III sa dosada najmanjam paznatam neolitskom kulturom u tom pr-edjelu. Grusnati sloj IVa imaO' je u sebi iskljucivO' samo klesanu kamenu kulturu; konacno slijedi jo sloj IVb s pretenO' katanim arudem i rjedim kamenim artefakti.ma. Maema smatrati da kad nas pacinje nealit pacetkam III milenija pre nove ere. Slo~evi IVa i IVb su svakako stariji ad dosada poznatog neolita. Debljina oba sloja iznosi skupa preko jednag metra. Vec ta daje da se nasluti dugo doba nasrtajanja. UZlITlimau obzir jo promjenu sed1mentacije ad slaja grusa IVa na humusni sloj IV.b i opet na sloj grusa V kaji takode zahtijeva due vrijeme nastajanja, pa moemo s prilicnam sJgurnocu postaviti bar oka 5000 godina pil'ije nae ere kaO' gornju vremensku granicru kada se stvarao sloj V. Da sloj V nije mladi ad postavljenog datuma, skoro je sigurno, a da li je cak i stariji pokazace buduca iSkopavanja. Iskopavanje se vrilo u dvije sande, B i C, iza podora u zadnjem dijelu pripecka (pogledaj tlaris). Obje sonde su na zadnjoj strani dosegle stijenu pripe6ka. Na junoj strani smo ubrzo kopanjem naili na podor, najprije u sondi B, malo zaUm i u sondi C. KaO' to se i mogla ocekivati, ta se dublje kopalo, irio se taj iklrupni kameni materijal sve vie ,prema stijeni. Na oka 3,5 metra pod pavrinom ,postala je daljnje prodiranje u dubinu u sondi B nemaguce. SUjene !priblino polukrunog prostora pod svadom pripe6ka (abrisa) padaju akamita u tlo. U sondi B je stijena, osim lokalnih nepravilnosti, taikam cijelog iskopavanja ostala vert1kaJna. U oznacenoj dUJbinJ se prodor vec toliko pribliiO' stijeni da vie nije bilo prastora za rad. U sondi C je bila drugacije. Tamo se s dubinom padoc takade iriO' prema zadnjoj stijeni, ali prostar se samo mala smanjivaO' jer se ista vremena odmicala i stijena. Do dubine 3,50 m, na kajoj smO' s islkapavanjem prestali, stijena se odmakla vec za 3,80 m (pagledaj tloris). Dobili srna utisak da smo otkrili pecinu, ciji je ulaz bio vec potpuno zasut. Nigdje nismO' narli na pobacne stijene. Kop je bio irok samo 4 metra, zato je polaaj jo nejasan. Cini mi ~ vjeravatnJje da je tu nekakva nova stepenica ovag pripecka, ispad zadnje stijene. Uzalud je da nagadamo ta ce nam pokazati buduca dskapavanja, na s obzirom na spamenute okolnasti moemo se nadati ja dubljim sedimentima koji bi magli u sebi SJadrati jo starije kulturne 'ostatke od dasada atkrivenih. Vec kad prvag kontakta sa uckastim slajem grusa V poceli su se pajavljivati brajni kameni artefakti i adbici. U cijelom dosada i:straenom prostoru oni su bili priblino jednakomjerna rrasparedeni, samo gore na vrhu sloja su bili netO' brojniji. Bila

Crvena Stijena -

195'5

53

ih je otkriveno ukupno 136 komada. Artefakata je neto VIse od trecine, o stalo su odbici. Vecinom je upotrebljena loija vrsta kremena koji se loe koljkasto lomi. Nekoliko ih je iz ;raznih ronaca. Samo SIanekoliko primjeraka su zas'tupljeni jaspisi. U tom cjelokupnom materij,alu ne moemo naci k!resi.lnika. Treba spomenuti da loiji matedjal rpreovladava prije svega kod odbitaka. Ako ove 'izdvojimo i uzmemo u obzir samo artefakte, siUka ce se jako promijeniti. Vie od polovine artefakata je iz raZlIlih boJjih vrsta kremena. Kad SiUse u sloju V pojavili prvi artefakti, ~bog gornj'iJh kulturnih horizonata, koje smo vec spomenuli, bili smo miljenja da smo naili na mewlitsku kulturu. Ocekivali Simo i nalaze kotanih proizvoda, no od toga nije bilo ni jednog prim.jel'ka. Ta cinjenica sama, na1Toavno, kazuje nam jo nita. Osnove za kJasi~ikaciju paleolitskih ne i mezolitskih kultura su bile postavljene u Zapadnoj Evropi prema ta.monjim nalazima. Vec u Srednjoj Evropi su bile potrebne razne modi,fikacije. Crvena Stijena je tako daleko pomaknuta prema jugoistoku, da treba svakako racunati sa posebnim kulturnim iivljavanjem, koje je teko jednostavno uporedivati s odredenim tipovima kultUJrnih stupnjeva Zapadne Evrope. To je potrebno :reci vec prije opisa materijala da bi se izbjegla opasnost traenja neceg to je vec unaprijed odredeno. Sav kulturni inventar pokarzuje prilicnu homogenost. Prvo to opaamo, to je svjea povrina svih kamenih predmeta. O patini se skoro ne moe ni govoriti. To vrijedi za sav materijal i za artefakte i za odbitke, samo sa jednim izuzetkom. Artefa.kt br. 114 (tab. II) je jako patiniran. Patina je deblja od 0,5 mm. Takode s tipolokog gledita moemo reci da je inventar jedinstven. Ne poSitoje predJmeti koji se ne bi mogli tipoloki zdruiti. U tom pogledu tu sliku opet nekoliko muti artefakt br. 114 (tab. II). To je irok odbitak cija je darzalna sbrana vdo slicna artefa>ktima levalloisiena. Njegova udarna povrina pokazuje izrazito clactonsku tehniku. On je, naalost, p'Nlikom iskopavanja bio prilicno otecen i zato nije moguce sigurno utwditi eventualne tragove reuti.li:zacije, koju moemo djelomicno opaziti na rubnom retui:ranju. Osnovni oblik a:rtefakta pretsttavlja bez sumnje neto starije nego je sav ostaLi kulturni inventar. Nije iskljuceno da su ga tadanji naseljenici nali vec izradenog i 'Uiipotrebljavali ga; ipak, sigurnog dokaza za to nemamo. Cinjenica je da je to samo jedan primjerak, koji, na:ravno, ne moe da mijenja izgled zbirke kao cjeline. Poto je sav ostali materijal brojcano dosta velik, moemo ga kao izuzetan pdmjer zanemariti. Iznenaduje nas i drugi nalaz. Medu kremenastim materijalom je bila otkrivena ploca sitn:ozrnatog crvenkastog do ljubicastoga ktriljevca trokutnog oblika. Ta p}oca je na ovom mjestu tudi materijal i ovamo je donesena. Izgleda da su joj gOlI'nja povrina i dva njena ruba ugladeni'. U prvom momentu nam se budi s'Uimnja da je to jo uvijek neolit, no to ne mo['a biti nuno. Mezolit i sav mladi paleolit poznaje ugladene kotane izradevine. Te je trebalo necim izgladiti i moda naa ploca pretSitavlja dio takvog brusa. Treba uzeti u obzir ii mogucnost da je to samo ljuska koja je odletjela od veceg valutka. Slicnu, samo neto manju, plocicu kriljevca nali su takode u sigumoj mladerpaleolitskoj stanici Langmannersdorf Ikod Perschlinga u Austriji (Angeli, 1952-1953, str. 69, tab. IX). Uglavnom, za sav inventa:r karakteristicne su tri v:rste oruda: rezaCli, strugacrl. strugalice, koje su ujedno brojcano najbolje zastupljene. U manjoj mjeri se javljaju ubadaci, svrdla i nekoliko vie iH manje slucaQ.nih oblika. Kamenih jezgri (nurkleusa) uopte nije bilo. Nije bio otJkJ'iven !lli jedan primjerak. Nema velikih artefakata; neki su srednje veliCiine a preovladava mali. Ipak pravih mikrolitskih arte.fakata uopte nema. Svaka od bri vece skupine oruda sadri jo lTazlicne tipove. U skupini rezaca su uski rezaci (tab. I, br. 68, 77, 45, 35,' 43, 133 i 50) i iroki rezaci (tab. I. br. 58.). Taj artefakt, koji ima izgled primitivnog I1U1cnogiljka, mogli bismo oznaciti kao konusni rezac (Spitzklinge). Ista oznaka vrijedi za rezac biro 52 na tab. III. Posebnu skupinu tvore rezaci ili, bolje receno, noevi (Messer). Ovamo moemo ubrojati a.rtefakte br. 95 i 116 na tab. I. Manje tipicni su noici, br. 118 i 128 na tab. I. S artefaktom br. 75 (tab. I) zastupani su takode rezaci s'a strugalioom (iKlingenschaber). Retuji:ranje ~e vrlo razlicito. Stotalnim retuiranjem je izvanredno lijepo obraden primjerak br. 77 (tab. I). Neki lTez~cisu jo vi~ ili manje paljivo obradeni! no n~de!1i su i potpuno n~-

54

Mi,tj,a !Brodar

retuirand. priJnljerci. Svuda postoji samo retu na .rubovima. Uporabni retu nalazimo na ven1Iralnoj strani nekih rezaca. Artefakti br. 52 i 80 (tab. III) imaju ivo obradenu povrinu, no ovdje se sigurno ne radi o povrinskom retuu vec su to negativi prijanjih odbitaka. Izgleda da artefakt br. 80 (tab. III) ima stanjen bazaIni dio. Druga veca skupina su strugalice. Djelomicno smo ih vec spomenuli ukoliko su vezane na rezace. Druge su izradene od debljih odbitaka. Kao ravne stDugalice (Geradschaber) moemo oznaciti primjerke br. 136, 113, 76 i 27 (tab. II). Od ovih navedenih prva dva SIU medusobno slicna i imaju dobro izradeno udubljenje za palac. Strugalica br. 59 (tab. II) je bila prilikom upotrebe ovaIno okrnJjena na lijevom rubu. Najvjelrovatnije je da joj je osnovni oblik bio strugalice u luku (Bogenschaber). Na tom primjerku vidimo uporabni retu na suprotnoj stJrani. StrugJaliou br. 56 (tab. II) bismo morali nazvatIi! dvostrukom strugalicom, jer je na ventralnoj strani retui'ran i suprotni rub. Poseban tip pretSltavljaju artefakti br. 12 i 38 (tab. II). To su uglate strugalice, iroki odbici poligonalnog ohlika sa vie ili manje ravnim IrUbovima od kojih je retuiran bar jedan, obicno vie njih. StrUJgaci su dosta hrojni i izradeni su 'u razlicitim varijantama. Palcni strugac (Daumenk["atzer) br. 41 (tab. III) je upravo tipican. Tee je detaljnije opredijeliti sljedece prilmjerke (blr. 54 i 37, tab. III). To su vjerovatno strugaci na kraju rezaca (Klingenkratzer). Artefakt blr. 37 (tab. III) ima ca'k oblik dvostrukog strugaca na Ikraju rezaca (Doppelklingenkratzer) iako donji strugac skOlro nije ni izraden. Strugac br. 131 (tab. III) gran1ci. vec sa visokim strugacem (Hochkratze!r) ne zbog svog oblika vec z.bog nacina obrade. Dugi uski 'retui se sputaju divergentno prema donjem rubu koji je jo postebno ohraden ili moda samo istroen uporabom. Raznih s1rr:trgaca, izradenih il obliku luka (ne1Jipicnih) jo je vie (br. 49, 98, 79, 73 i 97, tab. III). Posebno treba spomenu1Ji strugac blr. 73 (tab. III) z.bog njegove izvanredno lijepe obrade. Iz loeg materijala je neobradeni stJrugac br. 101 (tab. III) koji nas !potsjeca na nosni strugac (NasenkraJtzer). Primjer velikog grubog strugaca pretsltavlja artefakt br. 71 ria tab. III. Od ubadaca su medu materijalom samo tri primjerka. Lijepa i tipicna su dva (br. 90 i 51. na tab. III). Br. 90 je rubni ubadac koji se pI1ibliuje vec tipu papiginog kljuna (Papagaienschnabelstichel). Artefakt br .. 51 je lijep prinnjerak sredinskog ubadaca (Mittelstichel). Treci primjerak (br. 55, tab. III) nije tako izrazit i ne moe se SJigurno reci da to nije moda samo slomJjen rezac. Kao i ubadaci isto su tako rijetka i svrdla. I njih imamo samo 3 komada (br. 130 ,39 i 134 tab. II). Zadnji nije p0Upuno siguran i moda je to samo neki odbitak .slican svrdlu. Ali je vDlo lijepo svrdlo br. 130 (tab. II). Nema sumnje u to kako 'je to orude bilo upotrebljavano. I donji rub mu je sutno retuiran, svrdlo je kombinirana sa strugalicdm. Na pogled bi moda jo spadao medu svmdla rez.ac br. 133 na tabli 1. No iljak mu nije izraden za svrdlo i takav naziv ne bi bio opravdan. Osim navedenih 11 materijalu je j'O vie netipicnih komada. U vie primjeraka se pojavLjuju deblji odbioi trokutnog prereza koji se stanjuju u iljak (napr., br. 60, tab. III). Ne moemo na njima opaziti posebnu obradu. Na nekim IjUJSkaJffia netipici nim slucajnim odbicima su nastali znakovi uporabe (napr., br. 78 i 105, tab. III). Ne moe biti sumnje da opisana industrija spada u kulturni kJrug uskih rezaca. Taj zakljucak je, na,ravno, jo vrlo opti i doputa u vremenskom kulturnom pogledu varijacije u iJrokim granJi.cama. Uporedivanje sa klaslicnim paleolitskim i mezolitskim Ikulturnim stupnjevima ne dovodi nas do eljenog rezultata. Na osnovu dosada skupljenog materijala moguce je misliti na najmladi otsjek ,kJraja paleolitskog doba, koji se u naim !krajevima kulturno drugacije iivljavao nego na Zapadu. Najvjerovatnije je da se tu radi o epiJpaleolitskom kulturnom stupnju koji sa mezolitom Zapadne i Srednje EVlrope nema neposredne veze. Sa vicarskim mez-olitom je malo slicnosti, sa cekim jo manje. Po'to ge'OImetriski elementi zaJ9ada jo potpuno manjkaju, ne moemo jo lTasp["avlja:ti ni o mladem capsienu (u smislu evropskog tardenoisiena). Kad nam budu nova iskopavanja dala bogatiji materijal (kvantitativno), gdje ce se moda pojaviti jo novi tipovi, istom onda bi tocnide opredjeljivanje bilo na mome mjestu; ono bi sada bilo preuranjeno. Ako siIIl'i.jemo postaviti hipotezu, lizgleda jo najvjerovatnije da se tu radi -o specificnom kultUlT!llomstupnju za nau teritoriju, cijt e!ementi su sudjelovali kod formi'ranja ka'3nijih mladekamenodobnih kuJ.tura..

Crvena Stijena RESUME

195'5

55

Les fouilles effeciuees dan s Crvena SiJiJjena (AJbrIi Ro!u~) jpres de PeltroiVd.ci (Montenegro), nou s ont falit decO'uvrir le iderrnier OOlUJr,sous lei> couohes (I-IV), . deorites /Par A. lJ3enac, towt aru fond de la sO'Il:de C, rune IClIUitre couooe (V) rtre3 dirfferente des oouches rprecedenrtes oonrt la tCOmjpOSWLon eta'i,t lPooche decel'Ie de l'hluffilUS.Cette cOiUlOhe ta.it e cOITl)posee petiJtls morcearux die de1:Yriscaikaires, jarunatres, pOUl' a,insi dire sans .arg.ile. Bien ide que la COUJdhell'airt;ete mise il jOJUT I qrue sur rullle s\Lrperficie ide quelques metres carre3 et qu'elle n'a1t pas ete etudiee sur toute son epa'i",seur, on y a trouve .156 morceaux de silex, dont un ban tiers eta1t represe'l1lte par des OUJtils.A not er l'aJbsence d'objerts en os. Quand: il ila fal\lIle, eUe etait Te(presentee par des CerJVJdes et des, sus Slpec. Olll JPIUIt, dallls ileur ensembile, iI"anger le3 outils en trOtS g,oo'UlPes: James, raoloirs et grattoirs. Les arutres :tylpes sont rares. Il6'a~it IProI ba1:Jlement d'une rperiode de il'jpoque e\PilPaileoli1;hique, u'ayant arucrune relation direote avec l'epoque mesolithique de l'Europe occidentale et centrale. Lorsque des fouilles futures auront mis il [jour des materiaux quantitativement plus roches, et pClirmi eux lpeut-6tre des specimens nouveaux, il sera !plus aise de les classer.

M. B rod a r: Crvena Stijena

Tab. I

50

I tb

II~

M. Bra dar. . Crvena

StO1J 'ena

Tab. II

O
~
-,

~~:

II"

;8

M, B rod a r: Crvena Stijena

Tab.

III

41

54

li,
; ~.' w

_00

- ,..;
.:.0.;

~,(:\:o

\JI

~
:::::.::> . ~

101 I'

-:::::::.-

.-

~ ~ , C:::::J 90
55

51

'.
OF"

I-

MITJA BRODAR

Povrinski nalazi iz okoline sela Petrovici u Crnoj Gori


Za vrijeme iskopavanja u Crvenoj Stijeni godine 1955, koje je vodio dr. A. Benac-, upozorio je mjetanin Duan Vas.iljevic na nalaze kamenih artefakata po njivama u okolici sela Petrovici. On se sam vrlo zainteresirao za njih, pa je zato sakupio na razlicitim nalazitima 69 krelmenjaka. RazdiJjelio !ih je po nalazitima i predao nam ih sve zajedno sa podacima o nalazitima. Za ovo mu se na ovom mjestu posebno zahvaljujem. Nalazita su sljedeca: njiva Potrkalje (54 Ikomada), breuljak Kosmatova Glavica (1 komad), njiva oko izvora OtiJnjan (3 komada), njiva Repite (9 komada) i neobradena povrina u blizini transfortmatJora (1 komad). Osim na ovim mjestima, koja su sva u neposrednoj blizini sela, nadena su dva artefakta na padinama brda Planik, koje se izdie iznad sela. Tacnije mjesto nalaza za ta dva artefakta nije poznato. Iako smo imali malo vremena na raspolaganju, ipak smo izvrili na dva mjesta manje polkus[llo iskopavanje. Na RepitJu (njiva Duana Vasiljevica), gdje su nadeni neki artefakti, pod plitkim hUlmusom, koji je debeo samo oko 30 cm, pojavila se crvena ilovaca. Ta dopire do dubine 1 metar pod pavTinom, ispod toga je kamena osnova. U humusu smo nali samo dva neobradena komada kremena, ilovaca koja je bila iJspod bila je potpuno sterilna. Na njivi Potrkalje smo nali istu stratigrafiju. I ovdje smo nali u humusu 2 komada, 1 aJTtefakt i jedan neobraden komad kremena. Ilovaca ispod humusa je opet bila sterilna. Stratigrafija je vrlo sikromna i ona nam tu moe vrlo malo pomoci. Nala:zi su ograniceni samo na povrinski sloj, uikoliko uopte moemo to prosuditi s obz.iJrom na ma1u povrinu oba pokusna kopa. Obradicemo nalaze iz pojedinih lokaliteta zajedno, jer se na materij alu ne vide nikakve narocite Il'azlike. Osim. loga, samo je jedna rujiva dala veci broj artefakata, dok druge saJmo pojedine primjerke. Posebno naglaavam da n1gdje na tim nalazitima nije nadena nikakva keramika, vec iskljucivo klesano kameno orude i odbici. Zbog pomanjkanja vremena nije se moglo utvrditi odakle izvire kameni materijal iz kojega su izradeni artefakti i odbici. Mnogo komada je iz kremena u svim nijansa'ma od skoro bijele do sive boje. Poznato je da se nalaze u krednom vapnencu 'lie puta grude (gomolji) kremena. Ali, kako geoloko horizontiranje crnogorskih vapnenaca nije jo dovo1jno izvedeno, moemo samo zakljuciti da negdje u blizini lee kredni slojevi, koji imaju u sebi takve grude kremena. U prilicnom broju su zastupani najrazlicitiji jaspisi. Tu su i razne vrste Ironaca; medutim, kvarciti ISU slabo zastupani samo sa par primjeraka. Patina je opcenito tanka da se na mnogim komaclima skoro ne 'moe opaziti. ImaJmO i nekoliko primjeraka jace patiniranih, a medu njima neke koji su izvanredno debelo patinirani. Tu imamo, dakle, jednake okolnosti, kao to su biJe utvrdene na Crkvini II kod Doboja na Usori (S. Brodar, 1953, str. 226). Odredivati starost pojedinih alrtefakata po patini bi bilo pogreno, i u naem slucaju osobito, jer u zadnje wijeme preovladava miljenje da u posebnim uslovima moe patiniranje vrlo brzo napredovati. Za novootkrivenu industriju (kamenu) na otvorenom prostoru u selu Petrovici je karakteristicna unalobrojnost njenih kulturnih ostataka. U Jugoslaviji poznamo slicno nalazite kamene industrije bez kerami'ke samo u vec spomenutoj Crkvini II na Usori U B()Isni. Nalaz1te na Budaku pored Ludakog Jezera kod Subotice ne moemo jo

58

Mitja Brodar

uzeti u obzk jer nije istraeno, a dosadanji podaci jo nisu publicirani. O nalazima iz okolice Vrca nemamo tacnijih podataka, 'niti o nalazitima niti o straUgrafiji (S. Brodar, 1955). Na Crkvini II je <hilovie desetina hiljada ;raznih odbitaka i medu njima hiljade artefakata. NalaZ'ita na otvorenom prostoru su na drugim nalazitilrna 'u svijetu obicno bogata IPObroju artefakata. U ovom naem primjeru je suprotno; imamo jedva 70 odbitaka i od toga samo polovrnu artefakata. Moda 'ih je bilo prije vie. Saznali smo, naime, od tamonjih stanovnika, da su ih sakupljali i upotrebljavali kao kresivo. Ipak izgleda da ni taj razlog ne moe opravdati dovoJjno njihovu malobrojnost. 'Moda . jo i nije otkrriveno pravo nalazite. U blizini je mnogo ne obradenih poviTina gdje se, moda, sakriva naselje. Sakupljanje !kremena od strane doonaceg stanovnitva za kresivo zbog dobiljanja vatre moe razjasniti jo jednu pojavu, koju opaamo odmah prilikom pregleda materijala. U njemu nema ni jednog veceg komada. Samo par artefakata i odbitaka je srednje velicine; sav ostali materijal je malih dimenzija. U tome se ta industrija bitno razlikuje od UlsoTske. Tom zakljucku dodajemo nekoliJko tip'Olokih rpodata<ka i primjedbi. . Industrija u cjelini ne pokazuje Upolokog jedinstva, bar po dosadanjem poznavanju kamenih kultura. Daleko smo od toga da bismo mogli prema materijalu s kojim raspolaemo odrediti P'Tipadnost nekoj odredenoj kulturnoj skupini. Naprotiv, odmah vidiJmo da je tu velika tipoloka mjeavina. Istovremeno treba upozoriti jo i na to da nedostaju prvenstveno ,izraziti tipovi koje biSlmo mogli uzeti ikao vodece i po kojima b~smo mogli bar s nekakvom sigurnocu odrediti <kulturnu pripadnost. Vec je naprijed receno da rpreovladavaju mali oblici. No nrsu toliko mali da bi Ikulturu mogli op<redijeliti <kao mikrolitsku. Milkrolitska primjesa je jaka, to dokazuje serija od est lijepih, djelimicno cijelih, djelimicno slomljenih artefakata. Ipak moemo utvrditi da na inventar 1Jreba pripisati !kulturnom krugu lUsKihrezaca, iako neki primjerci ispadaju iz toga okvira. Retuiranje je, osim na nekoliko primjeraka, vrlo skromno. Ogranicava se \Samo na rubni retu. Povrinskih retua ne nalazimo. Jo i tamo gdje se prividno pojavljuje, vjerovatnije je da su to negativi 'prijanjih odbitaka i da to nije narncterno retuiranje po povrini. Prilikom rpregledanja materijala dobijamo utisak da artefakti skoro nisu bili upotrebljavani, toliko je rijedak uporabni retu. Za informaciju slijedi par primjedbi o pojedinim artefaktima koji su na tabli oznaceni inventalrskim brojkama. Ako pocnemo sa vecima, moramo kao prvi spomenuti artefakt br. 35. S dorzalne strane izgleda nam kao rucni ilja\k kakve susrecemo u mousterienu. Bulbus je sa <sekundarnim odbicima malo okrnjen, ali 'je jo dobro vidljiv. Ne lei na bazi artefakta vec na strani. Odbitak je irok i srazIIl(jerno dosta debeo. Zbog bocnog poloaja bulbusa moguca bi bila jo druga orijentacija artefakta, tj. s bazom dolje, to bi dalo i?Jgled uglate strug alice (Winkelschaber). Izgleda da je pravilnije ako ga smatramo za rucni iljak. Po -svom postanku jako mu je slican artefakt br. 33, samo to je mnogo manji. Udarna povrina je na strani i ima jo tu osobinu da zaklapa sa ventralnom stranom artefaikta tupi 'kIut, to odgovara clactonskoj tehnici odbijanja. Prije ga moemo smatra ti za rezac nego za rucni iljak. Taj rezac se terminaIno naglo suava i zato ga mo,emo oznaciti ,kao konusni rezac. Strugalica br. 62 je jedini primjerak, ne samo !kao konkavna strugalica (Hohlsch-aber), vec uopte kao strugalica. Vrijedno je 'spomenuti to da su oba kJraka na donjoj strani izradena u obliku strug alice. Drugih izradenih strugalica nema, no na neki:m jezgrima ISe vide znaci takve UiPotrebe. Jezgra na \kojima se vidi da su sa njih odbijali odbitke rijetka su. Ipak je medu njima jedno takvog oblika, da bismo ga za nudu mogli oznaciti kao visoki strugac. U inventaru se nalazi jo nekoliko strugaca (napr., br. 22), ali oni ne p<ripadaju nikakvim posebnim tipovima. Najbrojniji ;ili ne i najbolje sacuvani su rezaci. Jedini veci rezac (cijeli) br. 27 ima osobinu da je iTetuiran uglavnom n~ donjoj strani po oba ruba. Od drugih imamo Silmo fra~,~nte (br. 15, 161 59). Pos~bno treba spomenuti artefakt br. 29. Iako je pr~-

Povrinski nalazi iz okoline sela Peta:ovi6t u Crnoj God

59

lomljen, ipak je vrlo karakteristican. Po obliku je strugac na kraju rezaca. Nije iskljuceno da je pIrije otecenja bio i na drugom kiraju jednak strugac, pa bi, prema tome, to mogao biti dvostruki stl'ugac. Artefakt je obraden vrlo paljivo, njego'v retu je skoro totalan. Osobito lijepo' je izraden s'am strugac. Neki manji rezaci se pribliuju vec mikrolitskim artefaktima (napr., bir. 56 i 63). Po obliku moemo sve mikrolitske artefakte klasificiJrati kao rezace. Jedan izmedu Il(jih (br. 67) je terminal no tako izraden da bi mogao sluiti kao vrh strelice. Lijep primjer noica sa tupo retuiJranim ledima je br. 66. Poto su tri priJmjerka (br. 40, 37 i 52), naalost, otecena, a predanja tri prilicno razliCI1a, ne moemo iz te inikrolitske serije izvesti neke posebne zakljucke. Iz opisanoga s jasno vidi da indust.rija nije homogena bar u tom smislu kako danas tzamiljamo homogenu industriju. Vrlo razhciti elementi nastupajQl medusobno pomijeani. Od tipova srednjeg paleolita, koji pretstavljaju alrtefaikti br. 35 i: 62, preko rezaca, koji bi t1poloki mogli odgovaIrati rezacima mladega paleolita (napr., br. 45 i 16), do oruda koja se pojavljuju jo u neolitu (napr., Ibr. 29) zastupljeno je sve. Ako uzmemo u obzir jo neke manje tirpicne strugace i m~krolitske artefakte, smnesa je tako raznolika da ju je nemoguce uvrstiti ni Ql j ednu poznatu industriju. Treba ovdje jo dodati da industrija ne pokazuje n~akvih jasnijih mezolitslkih znakova. Novootkriveno nalazite na otvocenom drugo je po redu u naoj dravi. Govoreci o prvom nalazitu te vrste, Crkvina II na USOlfiu Bosni, u uvodu smo naveli nekoliko optih usporedbi. Prilikom detaljnog pregleda materijala niSlmo mogli naci dodirnih tacaka. Obje kulture su razlicne. Moda je taj zakljucak proizveo mali broj artefakata iz Petrovica, ali ipak imamo utisak da ni sa opirnijim gradivom ne bismo nali mnogo srodnosti. Svakako treba pricekati na brojnije nalaze, prije nego to se !pocne vriti uporedivanje sa nalazitima izvan JugosJ.avije. Zasada se moramo zadovoljiti samo sa nalazom, a kulturno op:redjeljivan~e moramo prepQlstiti buducnosti. Potpuno na hipoteticnoj podlozi bi bila moguca sljedeca interpretacija. Ako iz materijala izdvojimo artefakte 35 i 62, slika postaje odmah jasnija. Oba artefakta tvore svoju 'zatvorenu grupu mousterienskoga j,z'gleda. Kako je vec receno, na osnovu ja,cine patine ne smijemo izvoditi sigurne zakljucke, ali je cinjenica da ba ta dva spadaju medu najjace patinirane. S druge strane, dobijamo izdvajanjem spomenuta dva artefaJkta, u ostaloj, svakako vecoj, sk1lipini mnogo jedmtveniji i prvenstveno mladi tipoloki izgled. U cijeloj grupi ne ostaje niJedan komad koji ne bismO' mogli uvrstiti takode i u neolit. Rezaci koje smo oznacili kao mJ.ade !paleolitske tipove mogu se ja vIjati i u neolitu, amikiroliti isto tako. U pogledu patine jedinstvenost je mnogo veca. Tako bismo, dakle, imali mjeavinu dviju kultura. Starija kultura bi mogla biti jo paleolitska iz pleimocena, druga, svakako, vec postglacijalna a vjerovatno cak neolitska. C1njenica je da keramika ,nije bila nadena ni na jednom nalazitu. Ipak to ne treba da [las zbunjuje; moda je to pocetni stadij, kada keramika uopte nije bila pecena ili je bila slabo pecena, pa se zato docnije raSIPala. Nije iskljuceno, s obzirom na potpunu otsutnost bruenog ili za bruenje pripremlJ.ienog oruda, da se tu radi o pocetku mladeg kamenog doba. Ta hipoteza je zasada jo bez sigumijih osnO'va. Da bismo je po1NrdHi ili odbacili, trebalo bi izvriti detalJjna uporedivanja s kamenim orudiJma naih najstarijih neolitSkih nalazita. AH taj zadatak je danas skoro neizvodiv. I porred toga to su naa neolitska nalazita dala, pored .raznog drugog materijala, vlie puta velike mnoine klesanog kamenog oruda, jo uvijek nemamo nikakv,og djela koje bi se detaljno bavilo tom vrstom oruda. Dosada se kod opisivanja drugog materijala n~o nije zaustavio na klesanom kamenom oiTUdu i detaljno ga obradio. Iz toga razloga i ne navodimo literaturu u kojoj su objavljene slike klesanih kamenih artefakata uz neolitskog doba. To stanje, naravno, ne zadovoljava. Detaljnoj obradi kamenih artefakata u neolitskim nalazitima mora se !posvetiti viSe panje, ne samo zbog klasifikacije kamene kulture u Petrovicima i eventualnih novih takvih nalazita vec i zbog objanjenja genetskog razvoja. ka.menog on-lda na prela.zu iz starijeg li mla.de kameno doba.

60

Mit ja Brodar

Dodatak: Pa zavretkJu garnjeg clanka, prilikam panavne pasjete Zavicaj nam muzeju u Nikicu, dabia sam na uvid ja dva abjekta iz sela Petravica. Radi se o' 1(131. a, b). Jedna je nadena u dvjema strelicama ad kamena, izradenim ad kremena blizini transfolLmatara, a druga kad izvara Otinjan. Bez sumnje, abadvije strelice 'PiriU prednjem clanku izrecena hipateza, da je' kamena 'kultura iz akaline padaju nealitu.

Sl. a Petravica nealitska, avim je patpuna ili na kaji drugi nacin nije unitena, razvitka ili jedne pasebne neolitske nas dasada nije bila paznata.

Sl. b
patvrdena. AkO' keramika abradivanjem zemljita treba racunati sa pastajanjem neikag stepena kulture, kaja ne pa,znaje keramiku i kaja kad

LITERATURA: B r'O dar S.: K odkritju kamenih industI'i:j 'Ob UsO!ri. Glasnik Zemaljskog muzeja u Saradevu, Na'Va serija VIlI, Sa,rajevro, 1953, str. 225-236. B ra dar S.: PaleoHtik v Vrcu in njegovi okolici? Arheoloki ves1mik Vr/2, Ljubljana, 1955, str. 181-203. RESUME MATERIAUX TROUVES EN SURFACE AUX ENVIRONS DU VILLAGE DE PETROvICl, AU MONTENEGRO Dans differents chaJmps de ce vil1a:ge et dans les envilrons, on a decO'Uvert 69 morceaux de siJex, dant la moitie seulement etal~t des arutiJls. !Las soooes onlt montre 'lNle sltraJt~grajphie Sl~ple. A un metre ode la surface, sur c.es roch es diures se Itrou'Va'mdIUJrimon Touge, \pw~, alUdessus, unecolUche d'hUiIllllbsde 30 cm d'epaisseur. Il semble que les Qbjets en questions ne se soient Itrouves qu'en su.rface. La fa<;on dont Us sont rtravaJiUes demontre une diversUe de ty:pes: des elements tres dllif:ferents s'y trOiUlVentmeles. Ce tra'Va'il ne pe'UJ1; eltJre!range dan1s ,alUJClwne Oesc1Jv'iJ'ioo,tJions paleo1ithiques plus recell1tes, nj, dans la ciJvilJisation meso:Lithique. Il v ava'i:t en outre qeulques mdriJces d"un faJbrlication \plus 'recente (!paT ex: ll!'iJnslbr:wment ~ '29). La qlUlStiKJn'eisJt pooee: N s s'a,g'it-il d':wne sOl'te de dVli'Usa'tion neolithique, malgre l'aJbsence de ceralmi:que et d' &nstrumedts de )pierre :pol1Jie? iDeUixd'leches de pierre (voir l'Annexe), tOOlUiveespLus ta"I"d, confirment , l'hYiPOJtlhese que cet aTlt iPTIiJmlirtlid' alWaJIitlient il :L'ensemble des c:iviliSaJtions neoli.thJiques.

M. B rod

cl

r: Povrinski

nalazi iz okoline sela Petrovici

Tab. I

I I

59

56~

ml
1,

"--

I I

,=-'

=.

45

27

- ---29

63~

a~
-,,->,

16
-:

.
-

t: ~

_: ~ ~

-;

:.,

'.

66
...::1

67

6~

_!~ ~

'.
J
-

_.
-=

_
~ -

-_..

W]I:

40
..c:::.

37

-:;; I'? \ 52 II .
(Il'

.I
'

-=-

A BENAC

Zelenal Pecina
Istorijat istraivanja i terenski podaci U ljeto 1955 godine obiJIazili su teren oko Blagada Pavo Andelic, kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu, i Zd!ravko Maric, student arheologije iz Ljubljane. Oni su vrili arheolo'ka rekognosciranja. Tom priJikom popeli su se i u Zelenu Pecinu, pa su primijetili da u njoj postoji kulturni sloj sa ostacima keramickog materitiala. Iz jedne otvorene jamice izvadili su nekoHko fragmenata i donijeli li Zemaljski muzej kao dokumentarni matelrijal sa rekognosciranja. Odmah se vidjelo da se radi o neolitskoj stanici, sa vie kulturnih stratuma od velikog naucnog interesa. Stoga se na ovom mjestu, ispred Zemaljskog muzeja u Sarajevu, toplo zahvaljujem otkrivacima ove vane prehistoriske stanice u Hercegovini, jer su time na'prr-avilJi natnu uslugu prehistoriskoj z nauci u Bosni i Hercegovini. To na prvom mjestu. A sada o poloaju ovog nalazita. , Stanica u Zelenoj Pecini (okolni stanovnici je zovu Ze,lena Pec) je drugo po redu nalazite pecinskog neolita u naem dijelu zapadnog Balkana. Ona dolazi poslije Crvene Stijene i odlicno nadopunjuje tamonje rezultate. Zelena Pecina lei nad mjestom Blagajem, jUlgoistocno od grada Mostara. Ispod nje izvire rijeka Buna, ,koja proUce kroz Blagaj i poslije kiratkog toka se ulijeva u Neretvu (vidi sl. A i B). Zapadno od pecine, na samoj kosi, lee ostaci istoriskog grada Hercega Stjepana - srednjevjekovni Blagaj. Iz Zelene Pecine se dobro vidi i dolina rijeke Neretve, pa je, ['rema tome, sasvim opravdano staviti ovo nalazite u okvir sliva Neretve. Ono lei ba uz onaj predio gdje Neretva kir,oz iroko Bice Polje prelazi iz svog srednjeg u donji tok. Opci geografski poloaj nalazJita moe se vidjeti na karti u tekstu, gdje se vidi i njen odnos prema Crvenoj Stijeni. Zelena Pecina se ustvari sastoji od dva tpripecka (abri), tzv. Velike i Male Zelene Pecine. Obde pripadaju jednom jedinstvenom sistemu i odvojene su manjom izbo6inom st~jene, kako se vidi na planu iskopavanja. Mala Ze,lena Pecina iJma ovdje sasv ilIn sporednu ulogu. Njena dubina iznosi prosjecno 7 m, a irina 10-12 iJTh. Otvorena je prema jugu, odnosno jugozapadu, ali mala dubina ['rua dosta slab zaklon, tako da nije mogla biti koricena za stalno stanovanje. Mali ['[ato prua kulturne ostatke, ali su oni suvie malobrojni i suvie odaju karakter SlPorednosti i privremenosti. Stoga ovaj dio Zelene Pecine i ne dolazi u obzir za neko sistematsko proucavanje. Osnovni kulturni sloj ,lei u Velikoj Zelenoj Pecini. Stoga cemo pod pojmom Zelene PeC'iJ11e smatrati ovaj njen dio i o njemu uglavnom govoriti. Pretma tome, u i daldern tekstu Zelena Pecina oznacava Veliku Zelenu Pecinu. Ova pecina pretstavlja jedan jako uvucen abri, okrenut prema jugu, odnosno jugozapadu. Sastoji se od irokog ;prednjeg dijela i izduenog, uskog zadnjeg dijela (vidi plan ilSlkop.).Vece i manje gromade pe6inskog kamena pre'kT'ivaJju povrinu prednjeg dijela. Zadnji dio je cist od kamena. U toku istraivanja ustanovljeno je da je samo ovaj zadnji dio bio upotrebljavan kao prehistoiriska stanica. Pri tome je vel~u ulogu igrao centralni kamen, kODitako rekuc rastavlja zadnji dio pripe6ka od irokog ulaznog dijela (vidi plan iskop. i prestiek A-B). Taj kamen lei u svom prvobitnom, prirodnom ['oloaju i slui kao neka vratna pregrada nastanjenog dijela (to je ustvalI"i iva stijena). Iza nje je najvie loena

,
I.

62

A. Benac

vatra u kasnijim fazama ivQta, jer svojim nagibom prua odlican zaklon za vatrite. Prema tome, nastanjeni prostor je relativno vrlo malen, to je jako doprinijelo brzom istraivanju. Tavanski prekrivac Zelene PeciJne je vrlo nepravilan. U prednjem dijelu jo postoji neki pravilni svod (vidi presjek C-D), ali se tavan zadnjeg dijela formirao kao citav niz malih ali visokih usjeka (vidi presjek A-B i G-H). Ovi usjeci su nastali izlokavanjeun, jer voda sa povrine brijega ,prodire kroz pu:kotine prema pripecku. Vjerovatno je u ovom procesu 'otpadalo i grOtmade kamena, koje je kasnije ljudskom rukOlm odgurano naprijed da bi se ocistio ovaj prostor. Najdublda unutranjost pecine je potpuno bez sunca. Centralni kamen je 'Otprilike granica dokle dopiJru suncani traci, i to onda kada je sunce nisko na horizontu. Prilaz Zelenoj Pecini je izvanredno. teak. Treba se penjati dosta udaljenim usjekom, koji se vidi sasvim desno na sl. A. Ozgo je pristup nemoguc zbog okomitih stijena. Ovo de moda nuno napomenuti zbog izvjesnih tumacenja o koricenju ove prehistoriske stanice.

Geografski poloaj Zelene Pecine

Zelena Pecina

63

Iskopavanja na ovom lokalitetu izvrena su 'li dva naVJrata: prvo od '2-7 augusta, a drugo od 7-14 novemb['a 1955 godine. U prvom iskOlPavanju ucestvovao je pored autora i Pavo Andelic, kustos Zemaljskog muzeja, a u drugom Borivoje Covic, kustos Zem,aljskog muzetia, i uro BasJer, konzervator Zavoda za zatitu spomenika. Nj~hovoj savjesnoj pomoci mogu zahvaliti za uSlpjeno izvrene radove na 'Ovom zaista tekom lokalitetu. Njihovim prisustvom osigurana je i autenticnost svih podataka i zapaanj a. U prvom iskopavanju otvorene su sonde A i B, a u drugom sonde C, D, E i F. Tako je otkopano citavo naselje i zavren posao na ovom lokalitetu. Horizontalna dioba nalazita na ove sonde nema nikakvog znacaja za sam kultur:ni sloj. Ovaj je jedinstven, a ove sonde oznacavaju SClJIDO sektore rada i slue pri odredivanju ho'rizontalne topografije izvjesnih nalaza. Treba odmah reci da su sonde E i F bez kulturnog sloja. 'Du od same povrine otpoci;nje vrlo sitno kamenje, pomijeano s prainom; jedan po~uno sterilan sloj koji se nastav,lja u dubinu bez ikakvih promjena (to je osiJpina!). U ovim sondama kOlPano je do one dubine, na kojoj se u zadnjem dijelu pripecka pojavljuje sterilan sloj sitnog kamena i praine. Tako je sasvim s~gurno ustanovljeno da se kulturni sloj protee samo pOZClJdi sonde E. Cjelokupna povrina ovog dijela sa kulturnim slojem iznosrl.okO' 30 m2 Ovaj rezultat jasno potvrduje da je centralni kCllII\enigrao zaista presudnu ulogu kod nastanjivanja, odnosno upotrebe pecine od strane prehistoriskog stanovnitva. Sonde B i D, kako ce se vidjeti i u kasnijem izlaganju, nemaju neki kOIlliPaktan kulturni sloj. On je prije svega ovdje mnogo plici nego iza kamena, a- i nalazi ukazuju na sasvim perifernu oblast. Prije nego to iznesem podatke o karakteru kulturnog sloja, dao bih nekoliko opcih napomena. Sam IDU'lturni sloj nije narocito debeo. U sondi A dUlbina kulturnog sloja iznosi 0,60-0,70 m. Ovdje je sloj neto deblji u pravcu zapadnog zida stijene (0,70 m), a tanji prema istocnom zidu (0,60 m). U sondi C dUJbina kUJ1turnog sloja se krece iZlmedu 0,80 -0,95 m. Najdeblji je opet uz zapadni zid. Prema tome je sasvim sLgurno da je jedan mali nagLb prvoibitnog terena postojao prema zapadnom zidu; jer, tu su - konacno u najdonjem dijelu sloja i bili najbrojniji nalazi. Ali i taj nagiif:>je ustvari neznatan. U sondama B i D dubina kulturnog sloja je dopitraJ.a do 0,40 m, to samo neposredno uz centralni kamen. Prema rubovima pripeC'ka kulturni sloj se u .ovim s'ondama gotovo sasvim gubio. U svemu pr vo b i t n i ter e n u Zelenoj Pecini bio je manje-vie izravnat. Izvjestan pad terena i nagib iza centralne stijene ni u kom slucaju ne znaci neko ozbiljnije udubljenje. Stoga se i ne smije smatrati da je kakvo udUJbljenje uslovilo upotrebu terena iza centralnog ka:mena. To je usJ.ovila samo ova stijena, jer je ona donekle titila od eventualnog Vijetra u neprijatnim danima godine. U citavom kulturnom sloju Zelene Pecine nije otkriveno nijedno fiksi['ano ognjite .. No, velika masa luga po svim dijelovima sloja ostala je bez sumnje od dugotrajnog loenja vatre. Poto nema fiksiranih ognjita, onda se ovdje radi ova tri t i ni a na obicnoj zemlji. Jedini manji izuzetak cini vatrite ispod gornje povrine, odmah iza centralnog kamena. To je bilo vatrite vecih dimenzija jer je lug u vecim kolicim.ama leao svuda okolo (sve do u sondu C). Pored toga, tu je lealo i dosta izgorjelog kamena, sada ra:zJbacanog i bez ikakva reda. Po tome se moe uzeti da je ovo vatrite imalo neku kamenu podlogu; medutim, nema nikakvog liljepa cime bi se potvrdilo vezivanje ovog kamena u jednu stabilnu podlogu. Ovo ce vatrite - kako cemo kasnije vidjeti - pripadati kasnijoj fazi ivota. Polotaj vatrita u pojedinim faJZama ivota u Zelenoj Pecini izgledao je ovako: a) U 'l1ajstariJjem kulturnom stratumu vatra se loila preteno uz sjeverni rub stijene, tj. u najdubljem dijelu pripecka. Tamo se nad sterilnim sloojem 1Pl'0tezao jedan stvrdnut naboj od vrlo sitnog kamena i mga. Do ovakvog ucvrcivanja dolo je zbog kapanja niz stijenu, koja su od mjeavine luga i sitnog kamena nacinila jednu okamenjenu masu. Pri tome su vjerovatno i neke organske mateo:-ije (mast i sl.) odLgrale svoju ulogu. Vatra se u ovom stadiju loila direktno na sterilnom sloju sitnog kamena i praine.

64

A. Benac

b) U srednjem dijelu kulturnog sloja, na dubini od 0,40-0,60 m, najveca masa pepela se nala u sredini sonde C. U isto vrijeme se' takav lug u prilicnim kolicinama nalazio iza centralnog kamena, samo vie prema istocnom i zapadnom IrUbu. Tako je u ovom periodu vatrite pomaknuto vie prema otvoru. c) Najzad u viim slojevima, od 0,00-0,40 m lug je koncentrisan uz centraInu stijenu, da bi se dolo do onog vatrita sa eventualnom kamenom podlogom. Znaci da je vatrite pomaknuto jo vie prema izlazu. Ovi podaci o vatritima nemaju neko vanije znacenje za proucavanje nalazita. Sporedna je stva-r da li su se vatrita kretala u ovom ili onom pravcu. Osnovno je to da se radi o vatritima bez ikakve fiksirane podloge. U Zelenoj Pecini su izvanredno rijetka ka m ena i k o ta n a o r u d a. Citav inventar se sastoji od 1 kremenog noica, 1 kamene sjekire, 2 komada kamenog cekica i 2 kotane alatke.

Sl. a -

Kameno orude iz Zelene Pecine

Kremeni nOZlC je naden u zcliPadnom dijelu sonde A, na dubini od 0,50 m (sl. a 4). Kamena sjekira na sl. a 1 nadena je na dubini od 0,80 m u jugozapadnom dijelu sonde C. Ova sjeki:ra se pribliava tz v. jezicastom obliku sjekire, ali svojom debljinom i zaobljenocu izlazi iz' okvira odgovarajucih pojava u Bosni i Hercegovini. Kameni cekic na sl. a 3 naden je na dubini od 0,30 m u zapadnom dijelu sond~ A. On je s obje strane prireden za tucanje, ali je vjerovatno nastao od prvobitne sjekire (istog oblika kao i ova prednja). Komad kamenog cekica na sl. a 2 je naden na dubini od 0,80 m uz zapadni rub sonde C i izvanredno je glacan. - Ovdje se moe dodati da je u siredini sonde C, na dubini od 0,40 m nad~n i jedan manji kameni satirac a u svim slojevima 10 komada kamenih rvnjeva. Kotana oruda su vie nego primitivna. Raljasto orude na sl. b 2 je samo malo izmedu raalja uglacano. Inace je samo odlomljeno. Pretpostavljam da je moglo sluiti za ukraavanje posuda. Izdueno kotano orude na sl. b 1 je bolje obradeno i na jednom kraju ima usjeceno prstenasto udubljenje. U pocetnom obliku ovo orude je vje-

Zelena Pecina

65

rcwatno sluiJ.o kao bode, aposlije prebij anja vrha moglo je da slui kao nosac keramickih posuda. sa ivot i n j s kim k o s t i:m a. One su relativno manje Shcna je situacija brojne nego to bi covjek ocekivao od ovakvog jednog .pec.inskog nalazita. Najvie kostiju je zabiljeeno u srednjim stratumima sloja. U naj niem stratumu kosti su bile uglavnom 'uz zapadni rub p'ripecka, a u gornjem stra1Jumu su razbacane pojedinacno na sve strane. Radi se gotovo iskljucivo o polomljenim cjevanicama Tazne velicine. Jedini izuzetak cini jedno vece jelenje zu:balo i jedan rog goveceta iz gornjeg dijela sloja. Konacno, uz istocni rub sonde C (na planu oznaceno sa X) nadene su na dubini od 0,60 m kosti jedne male ljudske individue. Ove !koti je pregledala antropolog Vida Brodar iz Ljubljane i mogla ustanoviti samo toliko da se radi o djetetu od 5 godina. Na ovom mjestu se lijepo zahvaljujem gdi Brodar. Ovi opci podaci navode na [pomisao da nalazi u Zelenoj Pecini ne odgovaraju sasvim nalazima u drugim neolitskim nalazitima ovog karaktera. To posebno vrijedi za malobrojnost oruda i oruja od kamena i kosti, te nedostatak veceg broja ivotinjskih kostiju. S druge strane, keramicki materijal se !pojavljuje u uobicajenim kolicinama. Da li se ovdje radi 'o trajnom naselju, privremenom stanitu ili nekom kultnom mjestu?

2 Sl. b Ko5TAND ORUE 12 ZELENE PECINE

Prije svega, mali prostor iza centralnog kamena pruao je mogucnost za nasta njivanje jedne :manje grupe ljudi. Oni nisu mogli ni ostaviti neko obilje ostataka iza sebe. No ipak su ostaci ishrane i oruda suvie malobrojni. Kultnom karakteru nalazita protivrjece opet nadeni satirac od kamena i dijelovi kamenih rvnjeva. To su stvari koje su pTehisto'riski ljudi upotrebljavali u svakodnevnom ivotu. Bio bih stoga sklon soluciji da Zelenoj Pecini pripierrn karakter jednog p o v rem e n o g n ase j a. Pod ovim mislim da ova pecina nije sluila svim onim funkcijama kojima bi :morala da slui u nekom prehistoriskom naselju u pravom smislu. Ovdje nije bilo izradivano nikakvo orude i o~e, poto od svega toga posla nema uopce nikakvih ostataka. ostaci od ish:rane !pokazuju neki privrerrneni karakter. Jedino zemljano posude potvrduje da su tu ljudi stvarno stanovali. Pored ove stanice u Zelenoj Pecini vjerovatno je dolje uz rijeku, bila jo jedm ili vie stanica koje su se u svojoj privrednoj djelatnosti nadopunjavale. Moguce je da je takva jedna stanica uz rijeku !pripadala istoj gI1Upi koja je upotrebljavala pripecak, pa je dolje izradivala i oruda. Dolje, medutim, planinski potoci cesto prerastu u bujice i onda nose sve na to naidu. Takve bujice mogle su odnijeti i sve ostatke donje stanice. A ovo navodi i na pretpostavku da je pripecak Zelene Pecine mogao da slui samo onda kada je dolje usljed nadolaska bujica ili u slicnim uslovima bilo nemoguce ivjeti. Ovo zadnje mi se cak cini najvjerovatnijim najprirodnijim.

Glasnik

Zemaljskog

muzeja

Arheologija

66

A. BenaJe

Inace, niti ivotinjske kosti niti oruda ne daju mogucnost da se kae bilo ta odredenije o zanimanjiu stanovnika ZeJ.ene Pecine. S druge strane, nema n~kakvih izrazitih detalja koji bi govorili da se ta zanimanja ne podudaraju sa opcim okvirom odgovarajucih prehistoriskih perioda. Tako ostaje keramika. Ona je u ovom slucaju toliko raznovrsna i iz:razita u tipolokom pogledu da nam prua obilje podataka za odredene kuJ.turno-istoriske analize. Prvo cemo iznijeti osobine kulturnog sloja u odnosu na keramicki materijal, da bi se lake mogli !kretati u analizi ovog materijala. . Stratigrafska situacija je ovdje neto drugacija nego u Crvenoj Stijeni. U Zelenoj Pecini nema strogo odvojenih stratuma kakav je tamo slucaj. Ova naa stanica je morala biti koTicena in continuo, barem u neznatnoj mjeri, pa se nije mogao stvoriti bilo kakav sterilan i trajMl medusloj izmedu pojedinih stratuma. Osim toga, kulturni sloj je dosta plitak. Stalna loenja i povrinska prevrtanja su morala dovesti do poremecaj a u sloju. Prema tome, o sasvilm strogo 'odvojenim stra1JUlmimaovdje ne mne biti govora. No iJpak, pedantnim biljeenjem svakog nalaza moguce je izdvojiti tri odredena stratuma. Vec pri prvom pogledu, medu keramickim materijalom se mogu izdvojiti tri razlicite kulturne grupe. Ali, ()vdje se ne radi o tipolokoj 1P0djeli (o cemu ce biti vie govora), nego o cisto stratigrafskoj podjeli. I ovdje cemo stratume oznaciti bxojevima od I - III. Napominjem da se ta podjela uglavnom bazira na zapaanjima u sondi C Tu je sloj bio relativno manje poremecen od ostalih dijelova. Najvie je !bio poremecen oko centralnog kamena. Ze 1ena Pec n a I je ustvari gornji stratUll11koji zahvata dubinu od 0,00 - 0,25 m u sondi C. U ovom stra1Jumu se preteno pojavljivala gruba, neornamentisana kexamika. Povrina te keramike je nedovoljno glacana, IPa je zbog toga hrapava neravna. Najcece se radi o posudama svjetlosivog do tamnosivog tona; rjede na povrini p:fiObija i smeda boja. U pogledu forme, narocito cesto dolaze posude sa neznatno izvracenim obodom i iroko zaravnatim obodom prema unutarnjoj strani (T. I, 1, 5). Rjede se nadu posude sa zadebljalim obodom na unutarnjoj ili vanjskoj strani (T. I, 3, 4). Poto su ostali samo manji :Uliveci fragmenti, tacni oblici ovih :posuda se ne daju odrediti. Ipak pretpostavljam da fTagmenti sa zaravnjenim obodima pripadaju zaobljenim oljama, a fragmenti sa zadebljalim obodima irokim i konicnim zdjelama. Kod polutunelaste drke (T. I, 1, 2), koje dolaze pod samim .prve v:rste su karakteristicne obodom ili na trbuhu. - Dosta rijetko se kod ove vrste keramike srecu i neka plasticna ispupcenja kao zamjena za drke. Najznacajniji nalazi za ovaj stratum su oni cije primjere vidimo na T. II, 1-4. To su fragmenti keramike sa ornamentikom koja potpuno odgovara keraJmici slavonske kulture. Toj vrsti keramike odgovaraju i nae dTke na T. I, 6 i T. II, 3. Ornamenat na komadu T. II, 1 je izveden cistom Furohenstich tehnikom. Malobrojni ostaci neke bijele mase govore za to da je ova v,rsta keramike bila inkrustirana, to takode potpuno odgovara slavonskoj kulturi. Ornamenti na ostalim fragmentima izvedeni su tehnikom udubljivanja i igosanja (na fragmen1Ju sa T. II, 4 v~de se takode tragovi inkrustacije). - Za formu ove vrste vaza narocito privlaci panju fragmenat na T. II, 1. Na njemu se vidi obod koji je unutra uvucen i u takvom obliku ce odgovarati kI'Ukolikim oblicima butmirskih i nekih drugih neolitskih vaza. Ovom stratumu Zelene Pecine IPriJpisujem i primjerke na T. II, 5, 6. Oni su, dodue, nadeni na dubini od 0,25-0,40 m u sondi C, no svojom crvenkastom i svijetlosmedom faktUTom, !kao i ornamentima girlandi i rafiranih troUlglova odgovaraju vremenski ovom stratUiIllU. Konacno, ovom stratumu ce pripadati i fragmenti na T. I, 7, 8. Na korrnadu sa T. I, 7 je isti iroko zaravnjen obod kao i kod ranije spomenutih nalaza, pa ce zato pripadati i istom stratumu. Plasticni vertikaIni ornamenti su ovdje neto novo i nadeni su na jo nekoliko primjeraka zajedno sa ovim komadom. Ovdje su navedene karaktexisticne pojave za stratum I. No, zbng pomenutih. poremecaja u ovom sloju je nadeno nekoliko komada od crno glacanih posuda sa urezanim

Zelena Pecina

67

ornamentom. To je keramika koja pripada II stratumu Zelene Pecine. Mora se reCi da se u ovaj stratum sasvim sporadicno probila i impresso ke:ramika iz donjih slojeva. Ta je rpo1:jpunorazumljivo. Ova je keramika u III stratumu neobicno brojna i prilikom poremecaja sloja mogli su pojedini komad i da izbiju gore. Ovo je posebno bilo moguce uz centralni kamen, gdje su kopana udubljenja za kasnija vatrita. Medutim, ovo su sasvim jasni slucajevi upadanja u mladi sloj. Primjerci slavonske keramike 'govorili bi za datiranje stratuma I u rano bronzano doba. Ze 1ena Pec n aIIzaprema otprilike dubinu sloja od 0,25-0,40 m u sondi C. Osnovnu kulturnu sadrinu ovog kulturnog stratuma cini crna (sama pojedinacno tamnosiva i smeda), vrlo dobro glacana keramika na T. III. To su redovno visoke zdjele, sa izvi]enim ili naglaenim obodom (sl. c). Samo fragmenat na T. III, 2 pretstavlja cilind:rican vrat neke visoke pOSlUde(moglo bi se reci da je to bila neka vaza

5L tV -

REKOt-J5TI\UKCIJA

\JAZA

TI

STRA1UMA (T.ITl,3,7,b)

u obliku flae). To bi bio dosta neuobicajen oblik za ovaj tip keramike. Ornamenti u obliku girlandi, rafiranih polukrugova ili razlicitih traka izvedeni su urezivanjem ili udubljivanjem. Uclubljeni ornamenti ove vrste ispunjeni su jo i crvenom masom; tu se radi .ustva:ri 'o crvenoj inkrustaciji (T. III, 2, 6, 8). Pored toga neki komadi imaju crveno obojen citav izvijeni obod (T. III, 3). - Ova keramicka roba iz Zelene Pecine pripada u cjelini i u pojedinostima onoj vrsti keramike koju smo imali u Lisicicima kod Konjica. Zbog toga je i sasvim odredeno mjesto ovog stratuma. Kao !prateca roba lisicicke keramike dolaze primjerci na T. IV, 1-3. To su komadi grubih posuda, sive i s,vijetlosmede boje, sa ornamentima urezanih linija i igosanih tacaka - krogova. U ovom stratumu sonde C nadeni su i fragmenti posuda na T. IV, 4, 5. Fragmenat na T. IV, 5 pripada jednoj konicnoj zdjeli, tamnosive !boje, s.a naglaenim obodom. Na obodu su udubljene tri paralelne linije. Ispod oboda je jedna iroka kanelura, a ispod toga dolazi ornamenat od lijepo komponovanih traka, koji se na vrhu zavijaju u krune tuckove. Gotovo je potpuno nestala boja, ali po neznatnim njenim tragovima sigurno je da su linije na obodu bile inkr'Ustirane crvenom masom, a kanelura i ornamenti ispod
5*

6f1

A.

:BenClJc

nje prevuceni crvenam pastoznOrm bajam. Ovakvam upa,trebam crvene baje ta wsta !keramike ce biti savremena anaj li!Siicickaj. Fragmenat na T. IV, 4 priJPada svijetlasmedaj, visokaj .i zaabljenaj zdjeli, sa lijepa pa tame se avaj uglacanam pavrinom. Obad je netO' zaravnjen sa wlUtarnje strane kamad vezuje za fazu I u Zelenaj Pecini. Na trbuhu je asta,la izduena ispupcenje kaje zamjenjuje drku. impressa U avam stratumu sande C zapaena je takade nekalika primjeraka keramike. Vie je ima u sandi A, zbag vecih 'paremecaja uz centralni kamen. U avam straturnu se pojavila i manahramna, tamnasiva raba iz III stratuma, ali sama u pajedinacnim primjercima. Prema tame, asnavu stratJuma II cini keramika tipa Lisicici, pa se pa tame avaj stratum mae staviti u kasnO' nealits:ka daba. Ze I ena Pec n a III zaprema najdublji diO' slaja i najbagatija je keramickim astacima. Ovaj stratum se mae smjestiti na dubinu ad 0,40-0,95 m u sandi C. U stra1Jumu III, pa braju nadenih kamada dalazi na prva mjesta imlPresso keramika. Ta keramika je tahka raznavrsna pa svajim arnamentalnim mativima da se gubi svaka jednalicnast i asjecaj ,primitivizrna. Impressa keramika se krece pretenO' u akviru grubO' radenih pasuda. Ta su sudavi vecih dimenzija, sa hrapavam i cesta nera,vnoon vanjskam pavrinam, dak je unutarnja strana netO' paljivije abradena (panekad cak i balje glacana). Jedina pr~mjerci na T. VI, 2 i T. IX, 3, 4 pakazuju vecu tehnicku datjeranast, a fragmenat na T. X, 2"ima garnji rub i unutarnju stranu balje ~lacanu. StO' se tice baje, ava keramika dalazi redavna u jednaj ad ave cetiri baje: crna (T. VI, 2, T. VIlI, 4, 5, T. IX, 3, 4, T. X, 2), siva-mrka (T. VIlI, 3, T. IX, 2, T. X, 6), siva (T. VII, 3-5) i smeda u ra'zlicitim tanavima (T. V, 2, 3, T. IX, 1). O ablicima ovag pasuda gavaricema u iducem adjeljku, jer nemarna nalaza kaji daju citav profil pasuda. Ornamenti na avaj vrsti keramike izvedeni su utiskivanjem ili igosanjem mativa srau jo nepecenu pavrinu sudava. Obje ave tehnike su upatrebljene upadjednakaj zmjeri. Kod utiskivanja se radi o' tame da pavrina pastaje sasvim neravna, !pata se utiskivanjem adredenag ukrasa uzdie okaIna pavrina vlane stijene suda. Kad igasanja asnava pavrine astaje ravna, jer se avdje aperie sa njenijim i manjim arnamentima. UtiskivanJe se vri prstam (adnasna naktam) ili nekim arudem. Medu primje~cima sa uti:s.nutim ornamentima naj'ceci su, naravna, ani sa abicnim utiscima prsta kaji prekrivaju citaVIUpavrinu (T. V, 1-5, T. X, 3, 5). Ta je standardni arnamenat i najvaniji pretstavnik impressa keram~e. Ornamenti slicni avim navedenim magu biti izvedeni i nekim arudem, ali utisak astaje isti (T. VI, 5). NamjestO' prsta panekad se pri arnamentlli!anju upa1Jrebio samo nakat, pa su se na taj nacin dobili tanki arnamenti u obliku krunag segmenta (T. VI, 3, 4). Ovakvi ukrasi su mnaga guci i prema naim primjer'Cima prekrivaju garnju pavrinu suda. Danji diO'je astaa bez arnamenta. Tehnikalll utiskivanja izvade se dalje mativi klasa. Kad taga je bila apet upatrebljena neko orude, a ne prst. RazlikujemO' dvije vrste avag mativa u Zelenaj Pecini. Kad prvag se radi o' razmaknutim, kasim crticaJma kaje treba da prue impresiju klasa (T. VII, 1, 2). U drugam slucaju mativ klasa je zbijen. Stisnute latice tvare gatava stabljiku i daleka guce prekrivaju povrinu suda (T. VII, 3, 4). Dasta je blizak avam ukrasu mativ tipanja, kaji se izvadi apet prstam (T. VIlI, 1-3). Da se tu zaista radi o' tiJpanju, najbalje svjedoci primjerak na T. VIlI, 3, gdje se u garnjem dijelu kanstantna panavlja dublje lijeva i plice desna udubljenje. Ta je magla nastati sama mehanickim panavljanjem radnje sa uvjebana dva prsta. Poseban s:lucaj pretstavlja diO' pasude na T. VII, 5. Citava pavrina prekrivena je avdje kambinadj'am jednag uglastag mativa i udJuJb1jenihlinija. Ovdje su ad pasebnag interesa sama uglasti mativi. Oni su u garnjem kraku uglava izvedeni nekam vrstam utiskivanja, ali njihav srednji i donji diO' jaka navade na igasanje. Ta se naracita vidi

Zelena Pecina

69

po sitnim poprecmm crticama, koje su mogle pripadati S3JIIlO nekom nedovoljno uglacanom instrumentu (od kosti ili drveta). Po svoj prilici se otram ivicam avag instrumenta prva utiskivaa garnji dia uglastog mativa pa se anda jednim daljim mehani6kim pakretam igasaa 'Ostali dia. Inace, citav 'Ovaj mativ mnaga patsjeca na tehniku pletenja karpi. Ukrasi izvedeni tehnikam ~gasanja su gatava jo raznavrsniji ad 'Onih prvih. Njihava skala rpacinje 'Obicnim duguljastim mativima, kaji se krecu ad pravih udubljenja da iljastih trauglava (T. V, 6, T. VI, 1, 2, T. VIlI, 4, 5). Iz 'Ovog mativa nastali su genetskim razvajem igasani ukrasi na T. VI, 6 i T. IX, 5. Oni su napravljeni instrumentam, cija je d'llguljasta plaha za igasanje bila zadebljana na 'Obakraja. Takvi motivi istam pretstavljaju ukrase koji sasvim ulaze u tehniku igasanja. Prilicna cesta dalaze duguljasti 1gasani mativi, kakve vidima na T. IX, 1, 2. Na prvi pogled ani jaka patsjecaju na mative izvedene rubam kaljke (cardiUiIl1).Na, ta slicna st ni u k'am s1UJCaju ne znaci da se i 'Ovdje radia upatrebi 'koljke pri arnamentisanju. Imam utisak da je ovdje upatrebljena kaa instrumenat rada neka kremena 'Orude sa nazubljenim, adnasna retuiranim rubam ili neki katani instrUlIllenat sa dva reza. Inace, 'Ovdje je pavrina taka gusta prekrivena 'Ovakvim arnamentima, da 'Ova vrs,ta svakaka spada medu najguce arnamentisana pasude.

SL cl - REKON~IRUKCIJA

VAZE SA 1.

li,6

.Jedan pravilan igasan ukras dobiven je na T. VII, 6. Sasvim se rijetka pajavljuje mativ na T. X, 2. Nadene su svega dvije 'Ovakve drke, na kajima s garnje strane pacinju 'Ovakvi palukrUJni mativi. Napravljeni su vjeravatna arudem ad kasti, kaje je na lijev1aj strani imala mali i'ljak. Kad arnamentisanja se prvo zabadaa taj iljak u vlanu ilavacu pa anda igasaa ,polukrug. Danja ivica instrUlIllenta je bila neravna pa je ostavljala za sabam celjasti trag. Na grubam posudu treba jo spamenuti hp igosanih 'Ornamenata na T. VI, 7. Ta su okrugle rupice, paredane iU redavima ili bez reda. U pajedinacnim slucajevima ave rupice se vie pribliavaju utis.nutirrn arnamentima, jer istiskuju 'OkaInu pavrinu. Danelkle SlPecijalan t~p imrpresso keramike cine f,ragmenJti na T. IX, 3, 4, 6. Ovdje se takader radi 'o igosanim mativima, ali su ani izvedeni na !paljiva radeni:m sudavima tankih stijena i crne povrine. Pa i sama igasanje je daleka paljivije i IPlreciznije nega kod ranije ~pomenute keramike. Unutarnja strana ovih sudava je svjetlije boje. Kod primjerka 'Ila T. VI, 2 gornja je povrina crna i sjajna. Ispod povrine je crveno pecen sloj, a onda prema unutranjosti dolazi sivkasto pecen sloj. Vanjska pawina je, prema tome, bila premazana crnim premazam prije lPecenja (garam!). Time bismo otpriHke iscl1pli repertoar ornamentalnog sistema na impresso keramici. Naravno, postaji ja paneka variiacija 'Odredenog motiva, ali te sitne varijacije ne mogu utjeoatdJ na o$'cu sliku koju sma 'Ovdje dobili,

70

A. Ben,ac

Por'ed impresso keramike, stratum III je sadravao citav niz primjeraka monohromne !keramike. Odmah da podvucemo da nije bilo uopce bojene keramike, Sva monohromna roba ima vrlo dobro glacane pov'rine. U citavom stratumu III Zelene Pecine nadena su svega dva fragmenta posuda sa crvenim glacaniem (T. XII, 1, 2). U prvom slucaju to je komad sa vanredno lijepo uglacanoon povrinom. Crven (oker) je samo jedan tanak sloj stijene suda uz gornj,u povri!nu. Ostali dio \Stijene je sive boje u presjeku.' Prema tome, ovakva boja je dobivena intenzivnim pecenjem. Primjerak na T. XII, 2 je mnogo drugaciji. Citav presiek stijene i unutarnja pOVIrina imaju jednu sasvim svijetlosmedu boju, koja naginje na krem ton. Vanjska povrina je, meduti!m, bila prevucena jednom prevlakom prije pecenja i dobro uglacana. Tako je vanj'Slka povrina dobila crveno-smedu boju. Na nekim mjestima ovaj gornji sloj se ljuska. Kod monohromne keramike dolazi ustvari najcece posude tamno sive boje (T. XII, 3, 5). Ovoj vrsti keramike pripadaju i dvije vaze na T. XI, 1, 2. One su nadene u sondi A, na dubini od 0,40-0,60 m. Prva od njih je visoka, konicna, neto zaobljena zdjela, na vioj prstenalStoj nozi. Ova noga je s donje strane konkavna. Gornji obod posude je zaravnjen, a na jednoj strani ispod oboda su probuene dvije rupice za vezivanje. Povrina nije tako dobro glacana kao na onoj drugoj. Druga posuda pretstavlja konican, tanjirast sud, na vrlo niskoj prstenastoj nozi. Obod je malo zavracen unutra, a povrina je puna poteza od finog glacanja. - Konacno, ovoj vrsti monohromne keramilke p'ripada i dio drke na T. XIII, 5. Oko drke su urezani motivi u obliku dva, antiteticno po\Stavljena trougla. Na pojedinim mjestima vide se sitni tragovi crvene boje koja se otire. Tom bojom bila je prekrivena - kako izgleda - citava vanjska povrina. Unutarnja povrina je sasvim slabo glacana. IhStom t1pu drke pripada i primjerak na T. XIII, 6, samo je neto tamnije boje. Povrina je bila jako dobro glacana, a sa gornje strane su izvedena tehnikom urezivanja dva motiva s antiteticno postavljenim trouglovi:ma. To je stvarno isti motiv kao i onaj kod prve drke, samo su ovdje trouglovi ispunjeni mreastim, urezanim motivima. Obje drke imaju polukruan presjek. (Posebnu vrstu tunela'ste drke, s uvucenim obodima, imala je vaza na T. IV, 7. Naalost, u citavoj pecini nadena je samo ova jedna drka, i to u sondi D, gdje je sloj suvie nesiguran. Zbog toga ovaj komad ne moemo ubrojiti medu uobicajenu monohromnu robu iz \Stratuma III). Tamniji ton, sasvim blizu crnom, imaju primjelfci na T. XII, 6 i T. X, 2. Prvo je bikonicna vaza, sa debljim stijenama i odlicno glacanom povrinom. Bez ornamenta. Fragmenat na T. X, 2 je isto tako paljivo glacan na rubu, No, on se vie odlikuje svojim ornamentom u vidu snopa krivih linija. Te linije gotovo sasvim odaju tzv. Furchenstich tehniku i neki mali tragovi su moda dokaz da su linije bile ispunjene bijelom masom; bijela inkrustacija. Tamni ton povrine ima i fragmenat na T. XIII, 4. Ostali monohromni komadi i!maju smedu povrinu \SIVjetlijih i tamnijih tonova (T. XIII, 1, 2, T. XII, 4). Po svojoj formi fragmenti na T. XIII, 1, 2 pripadaju cistim bikonicnim zdjelama, s otrim prelazom iz donjeg u gornji dio. (Dio vaze na T. IV, 6 veoma lici na posude tzv. Buckelkeramike. Ali treba podvuci da se na isturenom dijelu trbuha sastaju dvije strane ,pod uglom od 90%. Zbog toga je gotovo sigurno da je posuda imala cetvrtast oblik u sredinjem dijelu. Na isturenom dijelu tIibuha je bila mala tunelasta drka, a iznad nje je probuena okrugla rupica. Ornamenti nazubljenih linija pravljeni su poslije pecenja. Oni su isparani. Ovaj komad je naden u nesigurnoj sondi B, pa za njega vrijedi ono to je receno za fragmenat na T. IV, 7). Osnovnu karaikteristiku stratuma III u Zelenoj Pecini cine, prema tome, impresso keramiJka i monohromna siva, pa smeda keramika. To je najstariji stratum, koji ce pripadati djelimicno starijem a djeli!micno srednjem neolitu. Napomenucu ovdje da gotovo \SIVaiva monohromna roba, sa zaravnjenim obodom,. s zatim fragmenti bikonicnih zdjela na T. XIII, 1, 2, te keramika sa finim igosanim motivima dolaze u sloju od 0,40-0,75 l!l1 u sondi C. Ispod toga ovdje je monohromna ikera-

Zelena Pecina

7l

mika rjeda pa i grublja. Zbog takvog stanja ne bih ISe,ipak, usudio tvrditi da se radi o dva stratuma i zato ovo tretiram kao jednu cjelinu u odredenom razvoju. U cjelini, sloj u Zelenoj Pecini je dao vrlo raznovrsnu robu. Cesto se radi o pojedinacnim primjercima ili fragnnentima, koji ilustruju jedan tip. Samo osnovna roba se cece ponavlja. Sve je to kao jedan mali muzej, u kojem je sakupljena raznovrsna raba i tu ostavljena. Ra:mnatranja i zakljucci Vie je nego interesantno da se Zelena Pecina svojim nalazima i stratumirna ne moe po1;puno Uklopiti u stratigrafiju Crvene Stijene. Stratum III iz Zelene Pecine se jo nekaka moe interpolirati u tamonju stratigrafiju, ali gornji strat'l.1mi su svojstveni samo Zelenoj Pecini. Prvo cu tacnije odrediti kulturno mjesto svakog stratuma u ovoj pecini, a onda pokuati da ih sinhroniziram sa 'stratumiJrna u Crvenoj Stijeni. Moda najbogatije asocijacije prua Zelena Pecina III. Prije svega, sasviJrn je 'Ocito da impresso keramika iz Zelene Pecine prua daleko vie varijacija od one u Crvenoj Stijeni. Osim toga, ima i nekoliko acitih razlika u izvodenju ornamenata. U III stratumu Zelene Pecine nema, napr., cardium keramike, ukraene abodam koljke. Taj nedastatak se moe 'tJumaciti neta vecom udaljenocu ad morske olbale, ali ~slta taka i hronololkom razlikom koja postoji izmedu 'Ova dva lokaliteta. Trouglasti motivi, kao to je 'Onaj na fragmentu T. VII, 6 patpuna su rastavljeni i u tom pogledu izgledaju kaa dalji razvojni stupanj 'Odgovarajucih ukrasa u Crvenoj Stijeni'). Itd. Inace, u O'rnamentici iJmiPresso keramike iz Zelene Pecine razlikujemo u lSutini tri gl'UiPemativa: a) oni koji su 'Opcenita svojina impresso keramike - bez 'Obzira na podrucje, b) motivi koji su iskljuciva ili pretena svojina zapadno-mediteranlSikih oblasti i c) motiv,i koji se preteno javljaju u ablastiJrna junag i istocnog Balkana i Ugarske. a) U ovu prvu grupu racunam obicne utiske p'rsta i nokta, kaikve vidimo na T. V, 1-5. Tu ne iPostoji nikakva speciHcnost i ta tehnika je upravo ono ta se pojavljuje u najranijim fazama ne'Olita i traje prilicno dugo (da srednjeg neolita!). Takvi motivi se stvarno srecu na svim lakalitetima gdje ima impresso keramike. Pocevi od RaIS Shamre2), Mersina3) i J'llgaistoka uopce, maema napraviti krug preka sjeverne Afrike'), Sicilije"), Italije") do Chairaspilia7) i drugih nalazita u Grckoj. Ta keramicka vrsta, odnosno ornamentalna tehnika je brojna zalStU1Pljena :medu nalazima iz Crvene Stijene"), a i i u Koros grUlpi u Ugarskaj9).Prema tome, ovo je zaista jedna opcenitija pojava i na nju se necema posebno osvrtati ikod odredivanja bliih kulturnih veza. b) Kod keramike sa QIS'obinamazapadno-mediteranskog !kruga izdvojicu prva ane fenomene koji vuku direktno na sjeveroafri6ku obalu. Ovdje je, moda, ad posebnog interesa keramicki kamad na T. VII, 5. Slican ornamenat nije mi zasada poznat na Balkanu ili na bliskam apeninskam kopn'll. Na zata, u sasvim istaj madifikaciji nalazima ovaj ornamenat u Redeyef pecini'o), pa i u El Aroui:a") u sjevernoj Africi. - Drug;i tip arnamenta, kaji je isto ovaka uska povezan sa sjever') Vidi prethodni rad 'o Crvenoj Stijeni, T. XII, 4. C. Seh a e f f ter, Ugarritica, I, Fig. 2. 3) J 'oh n G ars t an g, Preh~storriJcMersin, Oxfard, 1953, Fig. lQi, 11. ') R. Vau f rey, L'art rupestr,e narrd-afI1icain, Archives de l'inJsti~UJt e pah~antalogie d humaine, Memoire :W, ParJs, 1939, Fig. 51 (12-13). 3) L. B e r TI a b o-B r e a, La Sicilia prehist6rica y sus relacianes can Oriente y eon la Peninsula Iberica, Madrid, 1954, Lam. II, 1, 4. U) May e rr, Mailfetta und Matera" T. IV, 2, 3, 4, 8. 7) G. Ve Ide, Antrapalalgische Untemuchungen und Grabrmg in einer Hi:ihleder jiingeren SteinzeiJtauf Leoikas,Zft. fiir Ethn. 44, Berlin, 1912, Abb. 9. 8) Vidi rada CrvenQj Stijeni u OlVom Glasni!ku T. VI-VIlI. 9) 1. K u t z i a n, The Ki:iri:iscultUJre, 1944, Pl. XXIV, 4, XXXI, 7 i dr. 10) Dr. E. Ga b e rt, L'abrri de Redeyef, L'anthropo,lagie, 1912, Fig. 9 (A). 11) R. Vau f rey, L'art rupestre norrd-a:1\ridan,F.ig. 42 (15) ..
2)

72

A. Benac

nom A:fTikom, je onaj na fragmentima sa T. IX, 1, 2. Opet sasvim iJsItaroba dolazi u Hanisch-u (Rio de Oro)12). Pritom je od posebnog znacaja da zajedno s ovakvom keramikom u Hanisch-u dolaze i komadi sa ornamentima koji su dobiveni povlacenjem pnsta13). Dodue, 'li neto drugacijem o'bliku nego, n<ljpr., u Starcevu (i rjede), ali ~pak se radi o toj vrsti ornamentisanja. Donekle slican ornamenat ima jedan objavljeni fragmenat iz Mo1fette, ali potezi tamo nisu ni ;izdaleka tako gusti"). Ovakvo diJrektno vezivanje nalae;a iz Zelene Pecine za sjeveroafricku obalu neosporno potvrduje cinjenicu da se tu radi o jednom irem. zapadno-mediteranskom krugu, sa uskim kulturnim vezama. - Na ovom mjestu ponovo podvlacim da ornamentika u oba slucaja jako mnogQ potsjeca na pletene koare i sudove. Zbog toga ovi primjeri potvrduju u velikoj mjeri miiSHP. Laviose Zambotti, koja je citavu impresso keramiku okarakterisala kao moguci nastavak pletenih sudova (a to je vec navedeno i kod obrade materijala iz Crvene Stijene)'"). Naravno, ovo ne znaci direktno preuzimanje odredenog ornamenta iz oblasti sjeverne Afrike. To je iSta ideja oponaanja plete nih sudova, koja je mogla proizvesti iste ornamente u istoj kulturnoj oblasti. Neki drugi ornamenti irrnpresso keramike iz Zelene Pecine mogu da se veu u i:sltOvrijeme i za sjeveroafricki teren i za apenins!ko kopno. Takvi su, napr., ornamentl na drci sa T. X, 1 u obliku poredanih polukrunih igova. To je opet rijedak oblik u Mediteranskom bazenu, ali ga zapaamo na irrllpresso keramici sjevernog Orana '0), kao i na impress'O keramici iz Arene Candide17). Zajedno sa Zelenom Pecinom ovaj motiv se razvija ba u zapadnom Mediteranu. - Neto iru primjenu imaju igosani ornamenti sa fragmenata na T. VIlI, 4, 5. To su vrlo dugu1jasti igosani trouglovi ili 'li sjevernom ig()lsane orte. Ovakvi ukrasi se, opet, poj avljuju u pecini Redeyef'8), Oranu'O), ali su narocito izraziti na italijan skom otoku Tremiti (lokaliteti S. Domin!) i Cretaccio), gdje su gotovo sasvim identicni sa pomenutim naim ornamentima20). U raznim varijacijama takvi mnamenti se pojavljuju gotovo slVuda u Italiji gdje se pojavljuje ilmpresso keramika;21). Ali bih, ipak, rekao da se ovim tipom ornamenta Zelena Pe6ina vie !pribliava istocnoj alPeninskoj obali, naTocito Tre:mitima. U ovoj gTupi, najzad, dolaze oni motivi na impresso keTamici Zelene Pecine koji su izrazita lSIVojinaimpresso keramike na Siciliji i u Italiji. Tu mislim na ornamente sa T. VI, 1-6 i T. IX, 3-6. Radi se o gustoj mrei kratkih ureza ili 'krunih isjecaka. Na T. VI ti ornamenti su utisnuti (oni u obliku krunog iEjecka utisnuti su noktom), dok su ornamenti na T. IX igosani (pa i oni koji vie izgledaju da su izvedeni noktom). - Treba odmah reci da motivi u obliku k'runog isjec'ka - oni koji oponaaju oblik nokta - imaju verlo rairenu upotrebu u ovom dijelu zapadnog Mediterana. Dodue, neke slicne motive srece mo i u sjevernoj Africi22), pa i dalje, ali u mnogo manjoj mjeri. Medutim, daleko najceca upotreba ovakvog motiva dolazi u Arene Candide. Tamo je on upravo predominantan23). S druge strane, tehnika izvodenja i sami motivi na fragmentima sa T. IX, 4, 6, T. X, 2 (narocito ovi prvi) neodoljivo vuku na Stentinello"'), dok se ornamenat na T. IX, 5 ukljucuje, opet, u oTna:mentiku sa ostrva Tremiti2").
12) J. Mar tine z S a n ta - O la Ila', El Sahara Espaiiol Anteis1aJmica, Acta Arqueologica HiJSpanica II, Madri'd, 1944, Lam. CXLI, 5. 13) Ibid. 14) Mayer, Molfetta und Matera, T. V, 1. 15) Vidi primjedbu 93 kod rada () Crvenoj Stijeni u ovom Glasniku. 1") R. Vau f rey, L'art !I"Upestre nord-afridan, Fig. 51 (11). 17) L. B e rna b o-B re a, Arene Candide, T. XXXIV, 4. 18) E. G o be r t, 1. C., Fig. 9 (D, E, C, F). 19) R. Vau f r 'e y, 1.c., Fig. ~1 (6). "0) S. S q u n a b >o 1, Ritrorvarmenti preistorici aJ.le Isole T,remiti, B. di P. 1., XXXIII,

1907, M 1-5,

T. I, 6, 4

i i dr.
i

21) An g el o C Q 1 n i, Le 'scoperte archeolo,giche del dott. C. Rosa nella VaJl.le della Vi'brata e la civilia primitirva degli Abruzzi e delle Marche, B. di P. 1. 190>7, N~ &-10, Tav. X, 1. 22) Na)pll'. u El Aooui:a, R. V a, 'li fer e y, 1. c., Fig. 42 (19). 23) L. B er n a b o-B r e a, Arene CaJbdide, T. XXXIII, XXXIV, XXXVI. 2. P. O r s i, Stazione neolHica di Stentinello, B. <li P. I. 1890, M 1~, T. VIlI, 3, ~5) S. S q n a b o 1, 1. c., T. I, 4.

Zelena Pecina

73

Na temelju ovdje iznesenih kompar3.cija, stratum III u Zelenoj Pecini ne bi se mogao il>lkljucivo vezati ni za jednu neolitsku stanicu u oblasti zapadnog Mediterana. Naa se impresso keramika nekim ornamentalnim motivima vezuje vie za jednu a drugim za drugu neolitsku stanicu na prostoru od sjeverne Afrike do Arene Candide. Od posebnog je znacaja cinjenica da su ovdje sakupljeni ornamentalni motivi sa tako razlicitih lokaliteta, i udaljenih lokaliteta. Nijednom od njih ne bismo mogli dati prednOlSrt ri kompariranju p sa Zelenom Pecinom. Ovo je ocit dokaz da ne treba traiti neki jedinstveni izvor za nau keramiku (bilo u vidu izvornog lokaliteta ili izvornog kraja!). Cini mi se, u logicnom slijedu misli, da ne treba traiti jedan jedinstveni izvor ni za ostale stanice na poonenutoj teritorij i. Moda ce biti bolje pomiljati na jedan opcenitiji stil, koji je u datom periodu obuhvatio iroke teritorije. U okviru tog Gtila nastaju onda razne varijacije ili kombinacije varijacija, kakav je slucaj u Zelenoj Pecini. Pritom narocito mislim na opasnost da se ovakve pojave svode iskljucivo na migracione pokrete i direktno prenoenje sltilskih karakteristika. c) Ostaju nam jo motivi cije analogije odvlace vie na Balkan i Ugarsku (Podunavlje). To je na prvom mjestu motiv klasa. Vidjeli smo da u Zelenoj Pecini razlikujemo zapravo dvije varijacije ovakvog motiva. Ipak cemo obje ove varijacije tretirati

SL.)2. - VJEROVA1NA

REKONSTRUKCIJA

DVIJU VAlA IMPRESSO KERAMIKE

kao jedan motiv, da bi to kao cjelinu povezali uz neolitski kompleks, Starcevo-K6'ros. Vrlo lako je zapaziti da se u Starcevu preteno radi o motiv u klasa sa razmaknutim laticama, dakle o prvoj varijaciji iz Zelene Pecine2"), dok u oblasti Kor6sa srecemo Moda se ovdje radi gotovo iskljucivo ovu drugu var.ijaciju - sa zbijenim laticama2'). o slucajnosti izbora mateTijala,jer keramiku K6ros grupe ne poznajem iz autopsije, no ovo su - cini mi se - i ISIUvie karakteristicni motivi da bi bili isputeni. Zato ovakvu mogucnost iskljucujem i .smatram da ova razlika stvarno po3ltoji izmedu starcevacke i Kor6s grupe. A obje varijacije su onda sjedinjene u Zelenoj Pecini. J o daleko vidniju osobinu StaTcevo-K6ros kompleksa cine tzv. motivi tipanja, kakve kod nas vidimo na T. VIlI, 1-3. U am om Starcevu - sa izvjesnim izuzecima") - oni su izvedeni dosta gTubo i neuredno, tako da je Draga Garaanin s pravom zakljucila da se tu i ne radi o pravom motivu tipanja29). Naprotiv, u Kor6s grupi ovaj motiv je ne samo vrlo cest nego i vrlo izrazit. Da spomenem !SiCllffiO nalaze
26) Dr aJga Ga r a a n i n, StalJ:cevackakultura, Ljubljana, 1954,T. VII, 26b. n) 1. K u t z i.a n, o. C., vidi narocito primjerak iz Tise;a'Ug-T6pa,rt, VI, 9. T. 28) Draga Garaanin, o. c., T. VII,2ua. 29) Ibid., str. 67,

74

A. Benac

KOIPimcs3'), itd. Ovi u potpunosti iz Tiszaug-T6part"), Gyoma31) KQtaqpart-Vata-tanya3"), odgovaraju pomenutim naim komadima. - Mora se priznati da je motiv tipanja poznat izvan oblasti Starcevo-KOros. Tako ga opet nalazimo u Tremitirna, u nekQm posebnom obliku"), zatim u dolini Jijei u Rumuniji'5), pa u sasviJrn degenerisanom obliku cak u srednjeevropskoj linearnoj keramici30). Ali su to 'li ovim slucajevima manje karakteristicne pojave i dolaze vie u pratece os'obine. Navr'Otiv, u kompleksu Starcevo-Koros kulture motivi tipanja ulaze u prvi plan. Na fragmenat posude na T. X, 6 pripada bez sumnje jednoj buti, kakva je prikazana u rekonstrukciji (sl. f ). Ovakv.im oblikom Zelena Pecina se ponovo ue povezuje sa Starcevo-Koros kompleks om, gdje su bute - slPecijalno u grupi Koros vrl'O zapaen 'Oblik keramike"7). Na ovaj kompleks se naslanja i ornamentalni motiv na T. VI, 7.8). Konacno, cini mi se, uz balkanski dio impresso keramike treba da veemo i trougla'Site motive na T. VII, 6. Ovaj motiv produava paralele do Sesklo kulture u

TesalijisO).

Iznoseci ave paralele, samo po sebi je iskrslo pitanje o !postojanju dviju oblasti sa imiPresso keramikom: jedna zapadno-mediteransika i druga u koju spadaju juni i i'stocni Balkan i Uga~rska (moda istoCllomediteranska ili istocna 'Oblast). Apostoje zai'Slta neke vrla uocljive. l1'azlike izmedu te dvije ohlasti. Smatram da je naj osjetljivija razlika u tzv. ba,rbotine-keramici. Ova se vrlo 'Obilno javlja u StarcevQ-Koros kompleksu, dok je u zapadnomeditelfanskoj oblasti gotovo nema. Navedeni su zatim i ornamentalni motivi u Zelenoj Pecini koji upucuju direktno na sjeveroafricku obalu zapadnog Mediterana. Takvih ornamenata nema, opet, u istocnom dijelu. Medutim, osnova ornamentalnog stila je zajednicka, to se vidi po velikom broju zajednickih crta. Tako bi se ustvari moglo govoriti 'o dvije velike obla'sti sa impresso keramikom u starijem neolitu. Zelena Pecina bi leala negdje u blizini granice ove dvije oblasti. Zato je u stratumu III i doIo do ovakve raznovrsnosti i ovakvih 'Odnosa prema jednom i drug'Om krugu. Izvjesnu hibridnost pokazuju forme keramickih slUdova iz Zelene Pecine. Rekao sam vec da obli'k bute dolazi pogIavito u Koros grupi. S druge strane, niske prstenaste noge iIi obicna donja zadebljanja (T. X, 3-5) i uSiPravni otvari posuda (T. V, 1, T. VI, 6, 7, T. VII. 1, 6, T. VIlI, 3, 4) ukazuju na 'Oblike trbuas,tih i uspravnih posuda u Zelenoj Pecini, kakve vidimo u rekonstrukciji na sl. e 1 i f 2. Takve keramicke farme su 'Opet mnogo blie Molfetti'"), odnosno zapadnoj oblasti uopce. Sama jedan primjerak - vidi sl. f 2 - upucuje i na Koros"). Kada se u cjelini ra:mnotri odnas prema 'Obje 'Oblasti sa impresso ikeramikom, oblasti. Ovdje nema barZelena Pecina III je ipak daleko blia zapadno-mediteranskoj botine-keramike, a asim toga posjeduje odredene arnamentalne vrste koje dalaze iskljuciva u zapadnom Mediteranu. Na ta upucuju i 'Oblici. Bila bi pagrena reci da Zelena Pecina III svajim impressam SiPada u 'Okvir Malfetta kulture (kaka se panekad naziva citavi apeninski kampleks.), jer ana ima asabine mnaga ire 'Oblasti zapadnag Mediterana. - Izgleda mi da je 'Ova veca sradnast sa zapadniJrn Mediteranom cak sasvim

30)1. K u t z ian, ()l. C., T. IV, 5, T. VI, m. 3') Ibid., T. XII, 5, 6. 32)Ibid., T. XX, 3, T. XXI, 3-5, T. XXIII, 2. 33)Ibid., T. XXIII, 4. 34)S. Squinabol, 1. C., T. I, 1. 35) Nestor, Alexa'ndrescu, Petrescu, Zirra-Valea Jijoei, Svudii ~i cercetah de its1Jor.ie veche, I, 1951, Fig. 7. 3")A. S to C k y, Pravek ",eme ceske, Prag, 1926, T. XI, 7, 16; P. L. Za lIll b o t t i, Le piu anti'che culbuTe agricole eu.ropee, Milano, 194'3, F'ig. 11. 37)1. K lU t z i' an, o. c., T. XI, lab, T. XXV, 2-6 itd. 38)Dr a g a Ga r a a n i n, O. c., T. VIlI, 29. 39) T S u n t aJ, Ai pmistorikai akropoJ.eis Dilffiim.iu kai Sesklu, Athene, 1908, Pin. 13 (S). 40)Mayer, MoJ.fetta,nnd Ma.tera, T. X, 10. 41) 1. K u t z i a n, O. c., T. XXXII, 3,

Zelena Pecina

75

prirodna. Zelena Pecina je geografski bliska Crvenoj Stijeni. U svoJoJ genezi, stratum III Zelene Pecine se morao osloniti na zajednicke tradicije sa Crvenom Stijenom. A te tradicije vode - Ikako je tamo konstatovano - prema zapadnom Mediteranu. Dosada je bila rijec samo o ;komponenti impresso keramike u III stratumu. No, osim impresso keramike Zelena Pecina III ima a jaku komponentu monohromne keramike. Ova komponenta ce narocito dobro doci kod posmatranja hronolokih pitanja. U III 'sltratU'mu nadena su, kako je receno, samo dva manja fragmenta crveno bojene keramike (tzv. AIroba). Ovakva monohromna keramika je, dakle, sasvim izuzetna. Ali je zato tamnosiva roba dominantna. Kod toga je sretna okolnost to su nam sacuvane dvije citave vaze (T. XI), pa SiU na taj nacin sigurno zagarantovane glavne forme ove keramike. Veliki broj odgovarajucih fragmenata IPO boji i fakturi je takoder pripadao ovakvim oblicima. A to SU, ustvaTi, forme koje pripadaju istocnoj (ili ue receno - balkanskoj) oblasti sa impresso keramikom. Ovakvi obl,ici SIU, narpr., vrlo cesto zastupljeni u Larisi, gdje se javljaju u najdonjim kulturnim slojevima, i to medu crveno poliranom - A 1 - keramikom'").

I
Sl.

f - VJEROYA1NA REKONSTRUKCIJA DVIJU

l'OSI)DA

IZ ZELENE

PECINE

U Sesklu je isti slucaj'"), a onda ti oblici idu sve do K6ros grupe, gdje se takode uvrtavaju u tamnosivu robu"). Imam utisak da su to isti oblici koje srecemo u fazi bojene keramike Seskla'5) i Starceva'G). Zato ce jednom biti potrebno da se temeljitije razmotri hronoloki odnos izmedu faza sa bojenom keramikom u Sesklo i Starcevackoj grupi i najstarijih grupa sa monohromnom keramikom u naoj oblasti. Cini mi se da ce tu u jednoj odredenoj fazi postojati hronoloki paralelizam.
1932, Bell. XIX, 1, 2. 3) T S u n ta,
42)

S i m o n Grli n d man n, Aus neolitischen Siedlungen bei Larisa, Athen. Mitt.

57,

O. c., Fi,g. 72, pa i 73. ") 1. K u t z an, o. C., T. XXXI, 1--------3,T. XXXII, 2-4, '5) T S u n t a, 1. c. I\l :na!p.43. "') D.raga Garaanin, o. c., T. XII,

T.

XXXIII,

1,

4.

76

A. BenaJe

Vrlo je slicna situacija i sa bikonicnim oblicima, kakve vidimo na T. XII, 5 i T. XIII, 1, 2. Pocevi od Grcke"), ta roba ide sve do Koros grupe, gdje je prvenstveno zastupljena u Tiszaug-T6part4S). U stratumu III je konacno naden dio kara:kterislticne drke na T. XIII, 5. To je ona ista drka koja nam je vec poznata jz Kaknja40), odnosno Danila kod ibenika'o), a onda i iz Crvene Stijene"'). Ovom tipu drke pripadace drka na T. XIII, 6, koja je nadena u Maloj Zelenoj Pecini. Ona ima isti tipican polukruni presjek, a usto je ukTaena mreastim urezanim motivima. Na ovoj drci je mreasti motiv gust i u trougaonom obliku, dok ~e .inace javlja u trakama i u ikrupnijim dimenzijama (Kakanj"O), Arene Candide53), Tiszaug - T6part)"4). Na kraju jo nekoli:ko rijeci o keramickim komadima sa T. IV, 6, 7. Ovakve tunelaste drke kao to je naa na T. IV, 7 izrazita su osobina Sicilije i Apeninskog Poluostrva, a traju relativno dugo. Pocevi od bojenog Stentinel1a"") i nalaza u Pulo pecini kod Molfette50), vidimo ih rairene u neolitskoj apulSlkoj keramici uopce"'). Najmlade su one iz Paterna, koje dolaze na sasvim novim keramickim formama5S). Zbog fakture ovog suda u Zelenuj Pecini, koja odgovara onoj iz stratuma II, kao i zbog ovih mogucih kasnijih veza, naa tunelasta drka ce pripadati prelazu izmedu stratuma III i stratuma II u Zelenoj Pecini. Od posebnog je interesa !komad na T. IV, 6. Na osnovu rekonstrukcije vidi se (sl. d 1, 2) da je vaza imala cetvrtast oblik. Dakle, jedna posebna vrs,ta "bocca quadrata. Primjerci 'ove vrste posuda iz Arene Candide koje donosi Bernabo Brea imaju gore cetvrtast otvor ,ali se u sutini radi u oba slucaja o jednom cetvrtaS1tom obliku. Nadalje, Laviosa Zambotti donosi jedan komad ovakve keramike iz Arene Candide (kako je ona naziva - bocca quadrangolare) s,a ornamentom koji !potpuno odgovara ovom naem"o). Nema, dakle, sumnje da ce na sud pripadati ba takvom tipu posudl;l iz Arene Candide, a, prema tome, on bi pripadao i srednjem neolitskom dobu. No, ovakav ornamenat javlja se i na Malti u fazi I a 2 i ide zajedno sa crveno inkrustiranom keramiikom iz HaI Zebbug-aOO).S obzirom na to mislim da ovaj na komad ide sasvim kraju stratuma III u Zelenoj Pecini. Ili jo bolje, on zajedno sa prednjom drkom pripada prelaznom periodu izmedu stratuma III i II u Zelenoj Pecini. Monohromna keramika je u cjelini pokazala drugaciju sliku od impress() keramike. Dominantna tamnosiva roba se uklapa preteno u istocnu oblast; vee se vie za Balkan nego za Apeninsko Poluos:trvo. S druge strane, drke i posebni oblici idu vie prema zapadu. Dakle, opet hibridna pojava. Da ne bi kod toga bilo zabune, dajem ipak primarnu ulogu impresso keramici. Preko nje je III stratum u Zelenoj Pecini vezan ue uz zapadnomediteransku oblast. Uticaji iz istocne oblasti su se ovdje jace izrazili u okviru monohromne keramike, ali to ne mijenja osnovnu sliku o karakteru ovog stratuma.

") VI. Mi loj c i C, Zur Chronologie der jiingeren Sted:nzeiJtGT,iechenlands, Ja'hIrbuch des D. A. 1., Bd. 65/66, Abb. 1 (4). 8) 1. K u t z a n, o. c., T. V, 11. '0) A. B ena c, Osnovna. obilj'eja neolitske kulture u Kaknju, GZM, 1956, T. V, 4. 53) J. Kor 'o e e, No~a neol. k1ultuma grupa na podrucju Dalmadje, Vj:. za arh. i hi:st. dalmatinsku, 1952, T. V, 5. 51) Vidi rad o Crvenoj Stijeni u ovom Glasniku, T. IV, 4. :'2) A. B ena. c, 1. c., T. V, 5. 5") L. B er n a b o Bre a, Arene Candide, T. XXI, E, F; L. Z a,m b o t t i, Le piu antiche cultu're agoricoileeuro'Pee, T. XIV, 4. M) 1. K u t z i a n, o'. e. T. V, 13 (N. B. - Uprav'Q je Jira'Pantna !Slicnost izmedu o~og komada u Tiszaug-T6Lo.ari i navedenog komada u Kaknju pod primjedb{)m 521). 55) C a f i c i, Stentinel1o-Kultur, E b e r t, Reallexikon, Bd. XII, Taf. 1<05, . b 56) M. Mayer, Molfetta und Matera, Abb. 65 (5, 7). 57) L. B er n a b o Bre a, La SiJeilia prehist6rica y sus relaciones eon Oriente y eon Peninsula Iberica, Madrid, 1954, Fig. 5, a, b, e, m, n (p. 151). M) Ibid., Lam. IV, 6. 50) L. Z a m b 'o t t i, Le piu antiche culture... T. XIV, 9. 66) J o h n Eva n s, The preh~s<tori'c Culture-Sequence in the Maltese A'rchipelago (PrQ-

ceeding of the Prehistoric Society

195'3)

p.

84,

Pl. IX,

1,

Zelena Pecina

77

U sklopu ovdje iznesenih cinjenica mora se razmotriti i hr o n o lo kom j est o str atu m a III uZe I e n o j Pec i n i. Ovaj stratum se svojom impresso keramikom vee dje1imicno uz nalaze iz Crvene Stijene i uz starije faze neolita uopce. No, vec je naglaeno da ne postoji pravi hronoloki paralelizam prema III stratumu Crvene Stijene. Njihov medusobni odnos se najbolje razabire iz sljedecih cinjenica: - Impresoo keramika iz Zelene Pecine ima mnogo vie varijacija i pokazuje jedan daleko razvijeniji stupanj nego ona iz Crvene Stijene. Ovo se moe objasniti jedino dalj om razvojnom fazom te kerami6ke vrste. A onda bi stratum III u Zelenoj Pecini bio bez sumnje 'relativno mladi od stratuma III u Crvenoj Stijeni. Isto tako se Zelena Pecina III ne m'oe sasvim uklopiti niti u stratum II Crvene Stijene. Drke kakanjsko-danilskog tipa ih povezuju, u to nema sumnje. Dakle, odredene vrste monohromne keramike! Ali u stratumu II Crvene Stijene nema impresso keramike; !prema tome Zelena Pecina III je relativno neto starija. Tako bi Zelena Pecina III svojim glavni!m dijelom stajala lIlegdje u rasponu izmedu mlade faze stratuma III i starije faze snratUJmaII u Orvenoj Stijeni. - Velika upotreba monohTomne keramike u Zelenoj Pecini III takoder potvrduje jedan dalji razvojni stupanj u odnosu na Crvenu Stijenu III. - Narocito osjetna razlika postoji kod kamenog oruda. U Zelenoj Pecini III je vec prisutno pravo neolitSlko, glacano orude. Kremeni noic je takode dobio pravu neolitsku formu. Obratno je u Crvenoj Stijeni III. Tamo jo traje potpuna stara tradicija sitnog ikremenog oruda, a tek u Crvenoj Stijeni IIsiI'ecemo prave neolitske no ice od kremena. Po ovome opet dolazimo do istog zakljucka kao i kod keramike. Zbog svega ovoga, interpoliranje Zelene Pecine III u stratigrafiju Crvene Stijene nece pretstavljati neki veci problem. A sada da vidimo hronoloki 'odnos stratuma prema neolitu susjednih oblasti. U Arene Candide impresso keramika ide sve do 21 stratuma, a monohromna se vec od 26 stratuma javlja u vecim kolicinama"'). Od 26 stratuma i prava neolitska oruda od kremena zamjenjuju ona ranija sa mezolitskom tradicijom"'). U ovakvoj stratigrafiji, Zelena Pecina III bi se uklapala u strat1grafiju Aren!;! Candide izmedu 26 23 stratuma, kada dolaze vaze u obliku bocca quadrata. Prema rijecima M. Mayera, u Molfetti se u 2 Hiittenperiodu javlja uz impresso monohromna keramicka roba sive i crne boje"3). Takva situacija bi uglavnom odgovarala onoj u Zelenoj Pecini III. Zato cemo i postaviti odnos Zelena Pecina III - 2 Hiittenperiode u Molfetti kao hronoloki paralelne pojave. Hronoloki odnos pre:ma Koros - Starcevo kompleksu je neto tee odrediti zbog donekle diferenciranih miljenja o hronolokoj stratigrafiji toga kompleksa. Na osnovu Milojciceve podjele, Zelena Pecina III bi ulazila u II stupanj Starcevo - KOTOSkulture. Tamo, po njegovim rijecima, u II stupnju dolazi ranija gruba keramika u nesmanjenom opsegu, a pored toga i crvenQ glacana kao i crno glacana roba"'). Tu bi, onda, paraJ.ela Zelena Pecina III - Starcevo - Koros II bila sasvim ocita. Medutim, Draga Garaanin izdvaja u Starcevu SalmO tri faze, s tim da u I fazi dolazi gruba !keramika zajedno sa 1ffionoruromnomrabom raznih nijansi, a u II fazi dolazi i slikana keramika"'). Prema ovoj podjeli, Zelena Pecina III bi pocinjala u okviru Starceva I. Ostaje, cini mi se, opet problem hronolokog uskladivanja slikane keramike prema neslikanoj . U citavom Starcevo - KO'ros kompleksu mora postojati jedna najstarija faza, koja bi odgovarala tzv. Vorsesklo kulturi li Tesaliji. Milojcic ju je nazvao kao fazu I ovog kompleksa. Medutim, ta faza nije dosada nigdje sasvim sigurno stratigrafski fiksirana, kako naglaava Draga Garaanin.

Ul)

L. B e rna b 'o Bre a, Arene Candide, p. 170 i dalje


Ibid.,

U')
U3)

p. 17,5.
800

4)

U')

M. Mayer, MoHet1a und Matera\ S. V1. Mi loj c ic, Koro&--StaTcevo-Vinca, Rei.necke-Festschrift, Mati1Z, 1950, S. Dr a ga Ga r a a n i n, Starcevacka kultura, str. 136.

1009.

78

A. Benac

Zelena Pecina III ne zauzima :pocetnu, odnosno najstariju fazu neolita sa .impresso keramikom. Zato ovaj stratum nece odgovarati najstarijim pojavama StarcevoK6ros kompleksa i bio bih sklon da njegov pocetni dio paraleliem sa Starcevo-Kor6s II prema podjeli koji je napravio Milojcic. Starcevo II, prema podjeli koju je ovom nalazitu dala Draga Garaanin, odgovarao bi Kakanj u Bosni, to sam vec ranije iznio). Zavrni dio Zelene Pecine III mogao bi se, medutim, paralelisati Starcevo-Koros III (odnosno II). Najzad, ovdje dolazi u obzir Grcka, odnosno Tesalija. Vec smo rekli da Zelenoj Pecini III odgovara uLarisi najdonji sloj. U Tsangli-u se odgovarajuce pojave nalaze takoder samo u najdonjim slojevima7). No, nemoguce je u sutini izvesti jednu tacnu kulturnu sinhronizaciju sa Tesalijom i Grckom. Tamo j'e neolitska kultura ila od prvih pocetaka sa impresso ke'ramikom jednim drugacijim i neto brim tempom. Izgleda mi da bi ustvari Zelena Pecina III odgovarala Sesklo kulturi solid i linear stila; moda vie linear stilu). To bi odgovaralo samo redosljedu kulturnih pojava, a nikako ne znaci vecu vremensku niti kulturnu bliskost. Ovo najvie zbog toga t,o u naim pecinama ne pozna.jemo bojenu keramiku. Ona je ovdje nadomjetena iskljucivo monohromnom. Zanimljiva je usporedba sa Otzaki-Magula kod La-rise, gdje je u novije vrijeme vrio probna iskopavanja VI. Milojcic. Prema njegovoj stratigrafiji, Zelena Pecina III bi odgovarala sloj u od 2,5-3,8 m u Otzaki-Magula, gdje ne.sltaje bojene Sesklo lI"obe, a dolazi monohromna i cardium keramika"'). Zanimljivost je u tome to Milojcic veli da bi Larisa kultura ovdje izgledala mlada od Diminia79), a vidjeli smo da njeni najstariji oblici ustvari odgovaraju Zelenoj Pecini III. Dodue, u Otzaki-Magula je iskopan samo V'rlo mali prostor i ne moemo ova prethodna zapaanja jo uzeti kao definitivnu situaciju. U relativnom hronolokom smislu Zelena Pecina III bi, dakle, imala sljedeci poloaj: Zelena Pecina III - Crvena Stijena: mladi stratum III i stariji stratum II Arene Candide 26 - 23 stratum - Molfetta: 2 Hiittenperiode - Starcevo-Koros II/III - Sesklo: solid -linear. Zelena Pecina III bi, prema tome, obuhvatala dio starijeg i dio srednjeg neolita (to se narocito vidi u odnosu na Crvenu Stijenu). Ovaj stratum \pocinje vremensiki prije nastanka Kakanj-Danilo 'kompleksa, jer je u Kaknju zapaen samo jedan primjerak impresso keramike71). Draga Garaanin je pocetak svoje faze Starcevo II stavila oko 2800 godina pr. n. e.7Ja). Pocetak Zelene Pecine III je relativno neto raniji i on bi' upravo hronoloki ulazio u Starcevo II prema Milojcicevoj podjeli'2). Stoga bismo pocetak Zelene Pecine III stavili negdje oko 3000 god. pr. n. e. L. Bernabo Brea je pocetak faze sa bocca quadrata u Arene Candide stavio oko 2550 god. pr. n. e.73). Vidjeli smo da i Zelena Pecina III ide svojim nalazima na T. IV, 6 u taj period. Zato cemo kao krajnju granicu gdje zavrava Zelena Pecina III staviti na 2550 god. pr. n. e. Pritom cemo imati jedan :prelazan period prema stratumu II, koji 'Se moe lako umetnuti izmedu 2600-2500 god. pr. n. e. U apsolutnoj hronolokoj sJkali: Zelena Pecina III bi zauzimala vrijeme od 3000 - 2500 god. pr. n. e. (sa prelaznim periodom od 2600 - 2500 god. pr. n. e.). A. B enac, Osnovna obiljeja neolitske kulture u Kaknju, GZM 1956,str. 178. VI. Mi loj c i C, Z'UTChronologie der jiingeren Steinzeit Grieehenlands, Jahrbuch d. D. A. 1. 6'5/66,S.6. 08) VI. M i loj c ic, ChronoLogLe der ji.ingeren Mittel- und Si.idosteuropas, S. 42, 43. 69) VI. Mi loj c i C, Vo.rberieht i.iber die Versuehsgrabung an der Otzaki-Magula, bei Lari'ssa, Ar,ehaal. knzeilger des D. A. 1. 1954,S. 22.
66)
67) 70) 71)

'[bid., S. 12.

7Ja) 7")
73)

A. B ena C, 1. C., sl. 1 u tekstu. Dr a g a Ga r a a n i n, Starceva'cka kultura, str. 139. VI. M i loj c ic, ChronolQgieder jiingeren Steinzeit Mittel- und Si.idosteuropas, S. 74. L. B er n a b o Bre a, Arene CalIldide,vidi si!nhronis'tickukartu na kraju.

Ze!lena Pecina

79

I na kraju jo nekoliko napomena o III stratumru. VI. Milojcic je iznio miljenje da su dugo u neolitu postojali odnosi izmedu Balkana, Sicilije i june Italije, ali da ne moe biti g'ovora o nekom selenju sa jednog na drugo poluostrvo"). Nalazi u Zelenoj Pecini su sasvim potvrdili ovakvu tezu, jer kompleksnost raznih ornamentalnih motiva na naoj ikeramici iskljucuje direktan prenos iz jedne neolitske stanice. A isto tako ka'o to je ustanovljeno da u krugu Stenurezanoj75), tako tinel1o-Mo1fetta - Matera impresso keramika prethodi onoj slikanoj je i ovdje u krugu Crvena Stijena - Zelena Pecina ustanovljeno da impresso keramika prethodi onoj monohromnoj sa urezanim ornamentima. S druge 'strane, Laviosa Zambotti je podvukla cinjenicu da se impresso keramika u Grckoj razvijala nezavisno od Molfette76). Cini mi se da je to sasvim prihvatljiva teza i ona se !podudara sa naom podjel<om na zapadnomediteransku i istocnu oblast impress o keramike. Ovu tezu potvrduju u potpunosti nalazi iz Zelene Pecine, ba zato to se ova nalazi na granici dviju oblaSlti. Ali, u isto vrijeme L. Zambotti je suvie vezala nastanak i razvoj Koros grupe za Molfetta kulturu"). Po svojim osobinama Koros kultura se daleko vie pribliava istocnoj impresso oblasti, specijalno sa tzv. baTbotine keramikom. Dodue, L. Zambotti izvodi Koros kulturu iz domaceg supstrata, elemenata iz Italije i elemenata Starcevo-Vinca78), ali precjenjuje ulogu Mo1fetta kulture. Nalazi u Zelenoj Pecini III potvrduju ono to je vec ustanovljeno kod Crvene Stijene. Ne smijemo da racunamo samo na elemenat proste migracije prehistoriskog stanovnitva kod prenoenja kulturnih elemenata. Nalazi u Zelenoj Pecini III bi zahtijevali citav niz razlicitih migracija da se dode do ovakve mjeavine ornamentalnih elemenata na keramici. Vrlo cesto treba racunati i na autohtoni razvoj i na prenoenje uticaja :posrednim putem. Impresso keramika u Zelenoj Pecini III ka'o i monohromna roba spadaju u okvir vrlo rairenih pojava u circummediteranskim oblastima. Amehanika ovog k.retanja je jo u fazi proucavanja. Stanovnici ovog stratUlffia u Zelenoj Pecini su jo uvijek preteno lovci. Dakle, i u srednjem neolitu lovacka tradicija je jo uvijek vrlo jaka. Dinamika lovackog ivota izaziva dodire sa susjednim grupama. Ako sve te dodire poveemo u jedan dugacki lanac, moda cemo - bar jednim dijelom - naci odgovor na pitanje dinamike kretanja. To je ustvari posred an put prenoenja pojedinih tekovina. Imam utisak da su u ovim stadij ima starijeg i srednjeg neolita mnogo ire oblasti sa odredenim zajednickim kulturnim elementima. Cim su stocarstvo i zemljoradnja sasvim prevagnuli, dolazi do sve vecih individualnih razlika u pojedinim oblastima. To se vrlo jasno osjeca u mladem neolitu. Tek pojacavanje razmjene u kasnijim stadij ima doveee opet do ire uniformnosti. Konacno, o nacinu stanovanja. Drvena Stijena i Zelena Pecina ocito pokazuju da je pecinski nacin stanovanja bio u upotrebi od najstarijih faza neolita do metainih doba (da ne govorimo o IPredneolitsikim fazama). U tom pogledu ova nalazita su svakako bliska Mediteranu, gdje su posebni geografski uslovi diktirali i takav nacin stanovanja. Zelena Pecina III je u cjelini odlicno nadopunila nalaze u Crvenoj Stijeni. To bih i na kraju podvukao. A to je i od posebnog znacaja za hronoloko odredivanje neolitske kulture u Kaknju, pa onda i uDanilu. Zelena Pecina II pripada u cjelini vec poznatoj neolitskoj kulturi u Lisicicima. To je toliko ocita slicnost da vec prelazi u identicnost. Prije svega, faktura. Primjerci na T. III imaju odlicno glacanu crnu povrinu, ba kao to je slucaj u Lisicicima kod odgovarajuce robe7.). Oblik visokih zdjela isto tak,o spaja ova dva lokaliteta, apovrh

74)

V 1. M i 1'0 j c i C, DLefriihesten Aakerbauer in MitteleuI"opa, Germania


Ibid.

1952,

Heft

3/4, S. 317.
75)

7")
77) 78) 79)

L. Z am b o t t i, Le piu antiche culture ... 'P. 307.


Ibid., Ibid.,

p. 305. p. 309.

A. B ena c, Noolitsko naselje u L1sicicima kod Konjioca,GZM, 1955, T. VII.

80

A. Benac

svega, ornamentalni sistem. Polukrugovi, kao oni na T. III, 4, 6 su jedan od bitnih ornamentalnih motiva u Lisicicima80), isto kao i rafirani polukrugovi (vidi na primjerak na T. III,8)8') ili girlande (vidi primjerak na T. III, 7)82).Ako tome dodamo istu tehnikr urezivanja i inkrustacije, onda je paralela u crnoj glacanoj robi kompletna. "

--~:
CRVENA STIJENA

.!l ZELENA

PECINA '-

..

lt

'u f)~

I"

I
'. .HI

~
,

ct\ ., .J'" BOSNA ::> 'v, <'- I l<l 3: ~~ KULTURA SLAVONSKA -

I~ ------------

l<l

..

lli. SRBIJA JI

KAKANJ STARCfVO

. ____ _1
BUBANJ-HUM STARCrvo VINCATOR-DOS

14-

illlu

ll'

VINCI\ - PLOCNIK

"o '"
c:

'o

~
'l~OO

"

c u " ~
OI)

2 100

o
0,/

~ "
.n
3 IGO

11\

I I
IV

<v

t"~E~~ ..
...
,

'. . ,.'

o
..

11{.(,-

."

..
."
-

r
OI

4 soo

I"- 'V 5\NHRONISnClI.A TAGfLA

I:. "" ZtlE,l!:


!'ECINE I CI\.VfNl'STIJENE.

Vec je naglaeno da je isti slucaj i sa grublje radenom robom na T. IV, 1_388). Za aljenje je to je keramicki !primjerak na T. IV, 5 usamljena pojava, ili to barem nije sacuvan veci dio ove vaze. Ovako smo samo na osnovu fakture i tehnike
80)

A. B ena c, Prethodna

istraivanja

na neolitskom

naselju

u Lisicicima, GZM, 1954,

T. V, 4, 5.
M') 82)

8')

A. B ena c, Neolitsko nas'elje u Ltsicicima kod Konjica, 1. C., T. III, 16-22. Ibid., T. III, 28, 29 i dr. Ibid., T. VI, 7, T. III, 2, 10.

Zelena Pecina

81

ornamentisanja (uz stratigrafske podatke) zakljucili da se taj komad moe ukljuciti u krug lisicicke kulture. Odnosno, moe se barem za nju vezati. Poto je neosporno utvrdeno da Zelena Pecina n pripada kulturi Lisicica, ovim je isto tako neosporno potvrdeno ono to sam rekao za porijeklo neolitske kulture u Lisicicima. Ta kultura je dola dolinom Neretve sa obala Jadranas,). Da je to zaista maritimna neolits!ka kultura, jo jednom jasno ilustruju veze izmedu Zelene Pecine n i neolitske kulture u Grapcevoj pilji. To se posebno odnosi na keramiku grublje fakture sa T. IV, 1-3, koja je vie nego dobro poznata iz donjih slojeva Grapceve piljeS"). Cini mi se, medutim, da je u odnosu ovih lokaliteta narocito koljenaste trake instruktivan na fragmenat sa T. In, 5. Na njemu je ornamenat uokviren sa dvije U'rezane linije. Iste ovakve trake vidimo u Grapcevoj pilji izvedene u bojiSO).Dakle, isti motiv izveden na raznim mjestima razlicitom tehnikom, to opet potvrduje da urezani i bojeni ornamenti stoje u odredenim fazama vremenski paralelno. Danas se vec moe govoriti o jednom irem kulturnom okviru, kojem pripadaju Lisicici i Zelena Pecina n. Tako je ova kultura dosada otkrivena na Korculis7) i LastovuS), ostJrvima u Jadranskom Moru. A vec ranije saJm upozorio na veze ove kulture sa Maltom i zapadnim MediteranomO). U hronolokom i kulturnom pQgledu ovaj kulturni stratum bio bi - bar djelimicno - savremen Gta stratulrnom civilta a bocca quadrata u Arene Call1dide"o). U poredenju sa Maltom, kultura Lisicica i Zelene Pecine n ce jednim svojim dijelom odgovarati fazi I a 2, gdje je vec omiljeli motiv urezani polukrug kao i inkrustacija crvenim okerom01). Izgleda mi, ipak, da ce pretenim svojim dijelom ova naa' kulturna ,grupa prip.adati fazi I b na Malti, gdje se sada izvode trake omedene sa dvije paralelne linije da bi bolje drale boju trake"2). . J. Evans veli da se u oVOJfazi I b na Malti naslucuje obicna imitacija bojenog posuda sa Malte, koje je tu trajalo vl'1o kratko vrijemeO'). U isto vrijeme on ga kumparira sa fazom S. Cono-Piano Notaro na Siciliji') To se potpuno podudara sa onim to sam rekao o Lisicicima 0'"). S obzirom na to da se i primjerak na T. IV, 6 vee svoj'im ornamentom za fazu I a 2 na Malti {iJoje vec rani:}e ilZneseno), a u isto vrijeme se taj komad vee i za pelriod sa bocca quadrata u Arene Candide, postojao bi jedan puni kontinuitet iz srednjeg neolitskog doba. Gledajuci ire, ova,kav kontinuitet pokazuju li neki nalazi iz LisicicaOO), oji k se ornamentalnom tehn1kom i motivima veu za keramiku iz Danila"7). Dakle, citava kultura kojoj pripadaju Lisicici i Zelena Pecina n nastaje negdje krajem srednjeg neolitskog doba. U apsolutnoj hronolokoj skali za ovu oblast, Zelena Pecina n b i se m og 1a s t avi t i u V'r eme n s kir a z m ako d 2500 god. pr. n. e. dok raj a nI m ile n i j a pr. n. e. U odnosu na Butmir, odnosno butmil'sku kulturnu grUJPu,pocetak Zelene Pecine n ce biti za jednu kratku fazu stariji od' pocetka butmirslke kulture. No, dobrim dijelom 84)Ibid., str. 69, 71. 85)Gr ga N ova k, Prethistorijski Hvar, Zagreb, Hl5'5, T. CXCII, 2, CL, 3. 86)Ibid., T. CCX, 4. 87)M. G j ivo je, Vela 'spilj,a na otoku Korculi, Speleolog, 195'5, br. 1-2, T. III-IV. 88)A. N. Rad milI i, L'iso.la di Lagosta nella pre~storia, 195'5, F~g. B. 89)A. B ,en a ,c, NeolitskQ na,selje u Lmicicima kod Konjka, sur. 6'9....,....70. 90)L. Bel' n a'b o Bre a, Arene Call1<lide, vidi hronolok.u tablu na kraju i odgovarajuce ilustracije. 91) J o h n Eva n s, Th; prehistoric Culture-Sequence in the Malthese aI'chipelago, 92)Ibid., p. 53. 93)Ibid., p. 54. 9') Ibid., p. 78. 05) A. B ena C, Neolitsko na,selje itl Lisicicima kod Konjka, 1. c., str. 98)Ibid., T. VIlI, 6 i jo neki neobja'vljeni komadi. 07) J. Kor o e c, 1. C., str. 93, sl. 1.
Glasnik Zemaljskog muzeja Arheologija

1. c. p. 4B, 49.

70.

82

A. Bena.c

trajanje oVlih dviju razlicitih kultura u Bosni i Hercegovini tece paralelno do kraja neolitskog doba. Za Zelenu Pecjnu I su izraziti, prije svega, elementi tzv. slavonske kulture. Ti elementi nisu brojni, ali su prilicno izraziti i ne dovode u 'Sumnju njihovu kulturnu pripadnost. Tako je fragmenat na T. II. 1 izraden u tzv. Furchenstich tehnici, koja je inace dosta cesta u slavonskoj kulturi, pa i u okviru nalaza pecine Hrustovace u Bosni9.). A isti je slucaj i sa motivom na ovom fragmentu. Ta su u sutini rif1rani troug10vi, izmedu lwjm je ostala povrina jedne cik-cak trake. Isti motiv se nade opet u pecini Hrustavaci99). Kod ovog fragmenta na T. II, 1 donekle iznenaduje obad suda. Po svemu sudeci taj nepTofilisani otvar je bia isti onaj koji srecelIllo kod poznatih krukolikih vaza butmirske kulture'). Inace, i ostali komadi slavonske kulture iz Zelene Pecine I mogu da Ste veu za elemente slavonske kulture u BOffilii Hercegavini. UdUlblJene linije i redovi rupicastili utisaka na komadu sa T. II, 2 jaka nas lP0tsjecaju na adgovarajuce pojave u dolini Bile''). Sasvim isto maema reci za drku na T. II, 3'2). Po ovim svojim asobinama Zelena Pecina I je ustvari mnogo blia grupi slavonske kulture u slivu Tijeke Bosne nego anoj u zapadnaj Basni. M<Ytivirafiranih trauglava sa T. II, 1 su ista taka dobra poznati u okviru slavonotdne kulture u Madarskoj'3) i Slovackoj''), a zatim i na odgovarajucaj robi iz Grabceve Spilje na Hvaru'"), kalo i na da'1matinskom kopnu'O). Ovo znaci da slavonska kultwra Zelene Pecine I naginje svajim ornamentalnim elementima na periferne pojave klasicne slavonske kulture. U istom pravcu, odnosna u, pravcu periferije slavonske kulture, vuce i keramiClka roba na T. I. Takvu robu je vec Natan Valmin nazvao Adriatic vases'07), a ona je kaa i na obalama Jadrana - apet dobro poznata u pomenutoj kulturnoj oblasti Slovacke'O"). Sasvim je izrazita tzv. x drka na T. I, 8. Ovakve drke su nadene u grobnim tumulima iz okoline Nikica'9) i pripadace tamo jednom starijem periodu bronzanog daba. A .u sutini takve drke bi odgavarale keramici tipa iz Tsanglia1lO), s kojim bi se i kulturno i u hranolakoj pastupnosti mogla u izvjesnom smislu dovesti u vezu. Savom kulturnom ablacu vezuje se u krajnjoj liniji i na primjerak na T. IV, 4 (Tsani Magula

r 3)11').

U okvir Zelene Pecine I ulaze i komadi na T. II, 5, 6. Izgleda mi to naroc!ito znacajna zbag taga, to se motiv urezanih girlandi - kakve vidimo na T. II, 5 - daslta cesta panavlja na keramici sa gradine Varvare na izvoru rijeke Rame112), a rafirani trauglavi su i inace cest motiv u okv:iru gradinske keramike. Sa ovim fragmentima iz A. B ena c, Zawn.a ilS'trailvanjau pecini Hl'ustovaci, GZM, 1948, T. V, 7, 8, 9. J. Koroec, Pecina HrustOlvaca, novi lokalitet slavonske kulture, GZM, 1946, T. XII, 7 a', b. 100) Butmir II, T. VI, 6. 101) A. B 'en ac, Istraivanja neoJ~tsk'irh alazita u dolini BHe, GZM, 1949-5'0, n T. IV, 1-5. 102) Ibid., T. V, 6. 103) Ame li e Mo z 5 o I ie s, Verbreitung und Einfluss der VucedolJkultllr in Ungarn, Serta HoffilleT.iana,T. III, 3. 104) B o h u s 1aJV N o vo t n y, Slavonska kultura v Ceskoslov,ensku,SLov8.'llIstk:a ar,cheoJ.6gia 1955, Obr. 2 Obr. 8 (6), Obr. 12. 10.) G T ga N ()V a k, Pirethi:starijlskiHvar, T. CCXXXII, 3. 10U) Na pr. u Ruminu (neobjavljenOI,pokazao mi ljubazno g. 1. Marovic u Arheolokom mureju u SPI1itu). 107) Na ta n Val m i n., The SwedJi:sh Messinia - E~pedition, Lund, 1938, Fig. 59. 108) B. N v o t n y, 1. c., Obr. liO (3,5 i drugi kQlllladi). 109) Isk<.>lpavanjra vrio B. Corvic;mate.rijau jo nije objavljen. 1]0) Wa c e - T horn iI> n, Prehistork Thessaly, Cambridge, 1912, (p. lt05', Fig. 55 a. iSo 111) Irbird., ig. 86 C. F 112) V. C U T C ic, Gr,adina na vrelu Rame, prorzol'skog~otara, GZM, 1900, T. V i VI.
98)

99)

(31),

00

A. Benac. . Zelena Pecina

. NA

KOD BLAGA

Z(L(N~p:~~1 ISK~PAVA~~A I
'I
""ET

c--"''I.1~
-2~~ -~
-i'Je

321

-451

-113 -2Qb

-t~1
-IH
-11'
-160

-ti!!

Z(L[NA P[C'NA KOD BLAGAJA - PLAN ISKOPAVANJA5 ,


"'ET 10

-------- .
flt

-.-...

tl~

-m

-'2l1lo

-ti!!

+~ -&1& 1"1~

~t

-5').

Zelena Pecina

83

Zelene Pecine dobili smo jedan, relativno siguran, oslonac za datiranje takve keramike na gradinskim naselj,ima. To je {posebno vano zbog toga to se radi o keramici bronzanog doba, a taj period je na naim gradinama gotovo sasvim neproucen. Citav ovaj materijal iz Zelene Pecine I proiruje i podrucje i nae poznavanje slavonske kulture. Medu teritorije na koj,ima je dosada ustanovljeno postojanje ove kulturne manifestacije ukljucuje se sada i Hercegovina. S obzirom da se odgovarajuca keramika nala i u Dalmacijill3), sasvim je pri.rodno da se u oblast ove kulture ukljuci i Hercegovina. Teritorija slavonske kulture se, prema tome, proirila sasvim na istocne obale Jadrana. A odgovarajuca keramika je - koliko se moe vidjeti po publikaciji -poznata sve do Malte"'). Zato cemo ovu kulturu trebati da posmatramo na jednom jo mnogo irem planu nego dosada. Centar slavonske kulture postavio je J. Ko~oec"5), pa onda i Novotny1lG) - da ne spominjemo druge autore - u Slavoniju. Tamo je ona stvarno naj izrazitij a. No, danas se vec i zapadna Bosna mora ukljucliti u to {podrucje klasicne slavonske kulture117). Po ovakvoj interpretaciji bi nalazi iz Zelene Pecine I stajali negdje na periferiji slavonske kulture. Cini mi se, medutim, da ti per:iferni krajevi idu i suvie daleko od citiranog centra i da se nece nikako moci sve 'svesti na pitanje centra i perifernosti. Novotny nas je sasvim lijepo upozorio na povezanost slavonsike kulture u Slovackoj sa kaneliranom keramikom"8). Do danas nisu dovoljno rascicene veze slavonske kulture sa drugim kulturnim grupama (u oblasti izvan Slovacke). A veliki broj novih teritoTiija izvan Slavonije prua za ova razmatranja daleko bolje uslove. U vezi s tim moda ce i pitanje geneze slavonske kulture uskoro opet biti postavljeno na dnevni red. U pogledu Zelene Pecine I rekao bih zasada da njena keramika slavonske kulture daleko vie pripada Jadranskoj oblasti nego tzv. centralnoj oblaiSltiu Slavoniji. U odnosu na Bosnu ova ker,amika iz Zelene PeciJne je mnogo blia centralnoj Bosni (Debelo Brdo i dr.) i istocnoj Bosni"") nego zapadnom bosanskom podrucju. Ta konstatacija je sasvim jasna i sigurna. Kulturni sloj Zelene Pecine I se naslanja direktno na Zelenu Pecinu II, koja pripada mladem neolitu. Isti je slucaj i u Grabcevoj pilji. U kulturnom pogledu za mladi neolit se vie od ostalih primjeraka vezuje fragmenat na T. II, 1. Takav slican motiv (u neto drugacijoj tehnici!) poznat je iz Lisicica120), a neolitska kultura iz Lisicica odgovara onoj iz Zelene Pecine II! Zato bih rekao da Z e I ena Pec i n a I p l' i pad a v r e Iffi e n s k o an l' a s p o n u ene o I i t-r a n o b T o n z a n o d o b a. Tako se obicno datira i slavonska kultura uopce.

U cjelini, kulturni sloj iz Zelene Pecine pokazuje izvjestan hronoloki, a i kulturni, kontinuitet. Od impresso i monohromne keramike III straturna, on ide preko prelaznog perioda sa bocca quadrata na period sa kulturom Lisicica i najzad na period sa slavonskom kultulrom. U apsolutnim ciframa taj raspon bi odgovarao vremenu od 3000 {ili 2900) do 1700 god. pr. nae ere.

Vidi primjedbe 1>05i 106. Mar g ,ar etA. Mu ray, COrPUs'Ofthe Bronz'e Age pottery o.f MaHa, London 1934, Pl. XXXIX, 2, 9, Pl. XL, 22-25, Pl. XXVII, 11 a, 15. 115) J. Kor o e c, Nove pri!loge k datiranju slavonske', kulture v Jugoslav~ji, 8erta Kazaroviana, str. 138. 11") B. N o v () t n y, (). c., str. 57. 117) A. B ena C, Prehistorijs:ka g,radirnaZecovi kod Prijedora, GZM, 1956, str. 160,. 118) B. N o vo t n y, o. C., str. 56, 58. "") Napr., u Gornjoj Tuzli; probno iskopavanje vrio B. Covic, jo neobjavljeno. 12") A. B ena c, Neol1tsko na'se1j,e Lisicici:ma kod Konjica, 1. ,c., T. IX, ~. li
113)
114)

84

A. Benac

" ,

-,

Zelena Pecina

85

::::s::::

Lu rI u'") LU

I LJJ c::: o..

LL

" " ",'

.'..

86

A. Bena'c Pod3lci o keramickim nalazima (Kad ve1iciJne prvi braj znaci duinu a drugi i'pinu predmeta) T.I T. VII vel vel. vel. vel. vel. vel. vel. vel. 5,8X 7,1 om 1,8X 6,9 cm 6,2X 8,4 am 6,3XlO,1 cm 7,5X 6,7 cm 5,4X 5 cm 5,7X 4,5 cm 5,3X 5,15 cm sl. sl. sl. sl. sl. sl. 1 - sanda. C, '0,40'--<0,60, m, m, 2 - sanda C, 0',60'---'0',7'5 3 - sa,ndw C, 0,40'---'0,60' m, 4 - s'Onda C, 0,60~0,7'5 m, 5 - sanda C, 0,4!0'--'0,60m, 6 - salI1da C, 0,40--0,60 m, T. VIlI
61.

sl. 1 sl. 2 sl 3 sl. 4 sl. 5 sl. 6 sl. 7 sJ. 8 -

sonda C, 0,.00-0,101 m, sanda C, 'O,10---.(},25 m, sanda C, 0,1<0'--'0,25 , m m, sanda C, '0,10'--<0',2'5 sanda C, 0i,1Q---J0,25 m, m, sanda C, O,I()i----0,25 sanda I, 0,2'5'--'0',410 m, 'sanda I, 0',2'5'--'0',410' m, T. II

vel. vel. vel. vel. vel. vel.

11,4X 8 cm 10,2X 8 cm 13,7XI4,3 cm 8,1X 10',6cm 17,4X20,4 cm 5,1X 7,9 cm

sl. sl. sl. sl. sl. sl.

123456-

sl. 1 sl. 2 sl. 3 5i. 4 sl. 5 sl. 6 sl. 7 sl. 8 -

sl. sl. sl. sl. sl. sl. sl.

123 - sanda 4 - sanda 5 - sanda 6 - sanda 7 - sanda

sl. m, sanda C, r(},W'--'0,25' vel. 6,2X 8 cm sl. m, sanda C, 0,10'---'0',215 vel. 2,9X 5,4 em sl. m, oonda I, 0\25--.JO',4>O velo 4,8X 5,2 cm sl. SQlI1daI, 0,25--.J0,40m, vel. 3,8X 4,1 cm sanda, C, 0,2&-----(},4!Ovel. 3,6X 6,2 am m, sanda C, 0,25-'0,410 m, vel. ,6 X 4,6 am sl. sl. T.III sl. sanda C, Q',25~0,4!0m, v,el. 6,6X 9 cm sl. m, sonda C, O,2'5---'O,4!0 vel. 4,3X 4,5 cm sl. sanda C, '0,2'5-0,40 m, veI. 5,3X 7,8 cm "sl. sonda A, 0,25-0,40 m, velo 4,6X 6,3 cm m, sonda C, 10,25>-0,40 velo 3,8X 5,4 cm sanJda,A, 0,25-0,4'0, m, vel. 6,3X 7,1 'cm sanda C, 0.,25-0,4'0 m, vel. liO,5X11,7cm sl. sanda, A, 0,2'5--0,40' m, vel. 5,3X 5,4 cm sl. sl. T. IV sl. m, sanda C, O,25--.J0,40 vel. 7,6X 7,4 cm sl. m Isanda C, 0,2'5'--'0,410 , vel. 5,9X 9,8 cm sl. B, ,O,20--.J(),30 m, C, 0,25-0,40 m, C, 0,25--.J0,40m, B, 0,30-'0',40' m, D, '0,100'-0,15m, T. V vel. vel. vel. vel. vel.

12345-

sanda sandaJ sanda sonda sanda

C,

C, C, C, C,

0,80"---0,75 m, 0,40'--<0,6'0 , m 0,40'--'0,6,(} m, 0,410'---0,60 , m 0,410'---0,60' m, T. IX

vel. vel. vel. vel. vel.

7,8X 6,7 cm 7,4X 5,4 cm 2'0',8 10>,4 X cm 11,6X 6,5 cm 1'0,3X 13,9 cm

1 - sa,nda, C, 0,75---'0,85m, vel. 2 - sanda C, 0,6'O~O,75m, vel. 3 - oonda C, '0,4'0'---0,60 vel. m, 4 - sanda C, 0,4JO-o,60'm, v'el. m, 5 - sanda' C, 0,4>0'---'0,60' vel. m 6 - sanda C, 0',40'---'0,60 , ve1. T.X

9,6X 10,5 cm 9,2X 8,1 cm 5,5X 5,2 cm 6,3X 8 cm 10 X 8,1 cm 6,5X 7,8 cm

1 - sanda C, 0,8'5-0,95 m, vel. 1'5,1X 14,6 cm 2 - sonda C, 10,60--.JO',7'5 velo 6,2X 6cm m, 3 - sanda C, 0,40'--'0,60 m, vel. 5,4X 12,9 cm 4 - sanda C, '0,40---'0,60' veL 8 X 8,9 cm m, m, 5 - sonda C, 01,4>0-0,60 vel. 6,2X W,9 cm 6 - s'ond<JJ , 0,75---'0,85m, veI. 13,4X 12,4 cm C T. XI sanda A, 0,4I0~{},60m, vel. 32,5 vis. 13,5 sanda A, 0;4!Q'--'0,60 vel. 41,5 m, vis. 10-13,5 T. XII sanda sanda sanda sanda sanda sanda A, 0,4'~0,500 m, A, 0,40-0,'60 m, C, O,60-()',75 m, C, 0,60'--'01,75 m, C, '0,40-'0,&0 m, C, 0,85-'0,95 m, T. XIII vel. velo velo vel. vel. vel. 7,4X 2,6X 4,9X 4 X 4,2X 4,9X 4,8 cm 7 cm 7,4 cm 4,2 cm 5,6 cm 8,5 cm

8,3X 9,1 cm 6,5X 13,4 cm 4 X 7,2 cm sl. 1 8,2X 8,2 cm 6 X 11,5 cm sl. 2 -

sl. sl. sl. sl. sl. sl.

123456-

sanda C, 0,60'---0.,7'5' vel. m, m, sanda C, 0,60'---'0,7'5 vel. sonda C, 0,41(}---J().,6'0vel. m, sanda C, 0,410-0,60 m, vel. SQnda D, 0,O()'--),15 , vel. m sanda C, 0,40'---O,60m, vel. T. VI

14,6XI5,1 cm 7,5X 6,6 cm sl. 1 11,8X12 cm sl. 2 110,5 9 cm sl. 3 X 5,5X 8,8 cm sl. 4 7,9X 7 cm sl. 5 ~ sl. 6 7 X 6,5X 6,7X 6,1X 7,6X 5,4X 6,9 cm 8.1 cm 5,1 cm 4,2 cm 5,9 cm 4,9 cm 9,3X 8,4' cm

sl. 1 sl. 2 -sl. 3 sl. 4 sl. 5 sl. 6 ~l. 7 -

\Sanda sanda sanda sanda sanda sanda sanda

C, '040,-0,60 m, vel. C, '0,40-0.00 m, vel.

A, 'O,4!O'-0,15i(} vel. m, B, 0,Q'5-0,20 m, vel. D, 0>,0'~,15 m, vel. C, Q,75--.JO,85 , vel. m A, '0,410'--'0,,60' vel, m,

sl. sl. sl. sl. sl. sl.

1 - sanda. A, O,<W'-O,50 m, velo 2 - sanda C, 0,40-0',6'0' m, vel. 3 - sanda C, 0,40-(),60 m, vel. 4 - sanda C, '0,75'--00,85 vel. m, 5 - sanda C, 0,60'--'0,7'5m, vel. 6 - sondCl! I, '0,6'0'--'0,75m, ver,

4,8X 5,6 cm 4,2X 4,2 cm 6,2X 7,5 cm 6 X 8',8 cm 6,5X 7,1 cm 3,2X 8,2 cm

Zelena Pecina RESUME

87

Zelena !Pecina (L' Arbi Vert). - ce IgJisement (preh'i5itorique nut deCOUIVeIl't !pootemjPS au de 1'annee 1955, et :des f()luilUesy ont ere execuJtees a deux reprises, en a'011t et en novembre (119155). Les Techerohes OOIl1S cette OOJVeTne nt dooc Itermmees. w !Zelena Pecina est siltue aJu-de:;sus du li eu dit Blagaj, au sud-est de la vilie de !Mosta'!: (voir la calrlte joiJnte). Au-uessOQlS se troUJVe la S'OUifcede 'La Tivh!:,re &na, qlUi ajpfes un ,p<lrrcQlUrsassez coulrt IVa se jeter dans la Nere'tva (vo ir fiJg. A et B). Ce .gisement lPTehistorique se ltTouve lPa,r consequenrt; a la lliJIni!teentre la c O\lJrsmoyen et ,le CO'UTS erreUif de la Neretva. w Ce gisement se compOlSe Il1 reaIM de deux ~ort!tes: le grand lZelena :Pecill1a)et le pe.tit Zelena Pecill1a. iLe petit Zelena Pecill1a est de dimens.ions redui:tes, et joue un r6Jle tout a fuJtt &eoonldatre i(VQiT:plan des fouilles). La oouchepl'ehistoTiq\lJe qu'eIlle ipfesente est tres lPalUV're et semJljjeIde caralCtere (pro!Visok,e.C',es.t'pourquod Is'OUS II'1Offi ile 'Z'elell'laB6ICiii!1Ja 'CiOITlIPrIend 'OIl'l setllemoot Ile IgJffiIl'lld Z'e~eIl1a iFecilnaoet Ic'est I~a que 1'00 a IPrroced.ea une stmtigJraJlPhi:ecullJtuJrellleet chronologique. L'a!]jd Zelena !8e6i1l1a est 'Oriente vers 1'e slUd, et 'coIl1lPrend une lange pa'Dti.e anterLeUJfe et Wle parrtie posrteneure alloog,ee ,et ,etroite. La 1i.mi:teenrtr'e ces deux lPa,rltLesest marrquee pa'r une 'gJrosseIjJlierrrecentralire, qui:"con:sti:tue en meme temps la Hmite ell'lo1;ire palftLe habiltee et ila Ila parlLe non haJbi1teede la 'caverrne. Les sondes !E et F son t oomtpletemll1t sreril,es; :Lacouche en est cOII1JPOsee caiillQux et de iPOussiere. Ce soot les sondes A et C qudJ Oll'1t onne la meillde d leure couohe lPTernstorique, allors que les sondes B et J) se tTou!VaiJentdeja a la IPr.iiPheri,e.!Par consequent la !pierre cen1Jra:le qlUdi e 1Jrouve d.evan't la son'<le A lf6IPTesell'l'ten realite La 1iJmi'te s e de l'espace haJb.ite. Eille cons:tLtue une sorte '<le sepaJraJlIiJOln t l'raJCCBg ,lJa1Pa'l1tLeoorerielure >aJVIaJIl a p de la caveme. Le ,terrraill1dJnLtiJal, erriere La pilf're ce IlItrale, s'ill'1C'linan insensilb1ement vers l'ouest. d Dans la son'<le A l'epaisseUlr de la couche cultuD:1elle rartJteill1t 0,6Ql--iO,70 m., et dJans iLa sonkle C O,8()l.......,Q,95 ffi. (la surfaoe super1eu'r,e deoouverte est Ilegerement .relevee vers J.'inrter1Leur).Dans les son'<lesB et D la profondeUif de la couche ~u1turel1e n'atteiJnlt que 01,41() m. - La sUJrlace totale ide la couohe C'Ullturelle, dans ces sondes, atteill'1'tenvi,ron 30 m2 On n'a troUJVe, sur toute La (proool1Jde'U!f cette cou0he, auoUJn foyer fi~e. Des vestiges de de cendres et de SJUieiJn!diquent un .gil'and nomlbre de foyers ord.iJnaiJres,a meme le sol. iLes ves,tige13deooUIVerItsmOi1meint que idJa!nsles lPTemLelfesIPh<;l5iel5 ila v1ie 011'1 dJe aJlilJumalilt surrrtlolUlt feu idu toUJt a fa'n a ieiJnlterieur de ila caverne. Dall1s les couches medJianes - de ()I,4IO 0,60' lIn, - c'est 'a d.aJtllS son/die C que 1'on ra tl"ouve Le plus i~t iLa amaJS 00 lCen/drr-lei5, daIl15llIeSrowehes et supeniIUJres, e.r'rl[elfie roche oen tl'al1le. d la an a deoouvert rrelatlivement peu d'os d'animarux. H s'ag!irt;presq'UJe exclUISIiIVe:menrt de ti:biaJSbrise3. La seule e~c6\Ptmll'1es't .I1e\PI1esen1t par une machorilre <:\ecerf eft une cmne de ee jeune ooelUf dlalnl')a iCOlUJche l sun:>er/ieUlre. Les outi:Lslen ,pdeTrreet en OISiS'O!l1lt e~oes1SliJvementr,a'relS. Tous ,1es dbjets trouJles son:t presentes sur liresf:ilgrt1rres e1tb daus le texte. De !plus, 0!l1 a decouV1ertt un lPilloo de (pi.ell1feet a 10 foogTmentsde meules de pierre daJll'lsles dilffer,entes o<YUJches. Une ltelile rarete de ces OUlti!~S, de meme qu.e l'aIb3'ence de tO'Usdebr~s de pierr,re ou de si1Jex dndiquen't <]Iu'dJ. rs'a;gJid: ne lPaJSioi d'un halbi~i1la1t IPretliis1JoiI11qlUJe oDdiJnJaj'lre. SeIUJ1es es f'I1aJgmenrtJs ie <lffi1amiql\.lJe 1 d deOOUlVertts Iilrudliquent Ull1Je 1kmgJueoonIt'ill1U1ilte ,vtie. L'alUteulr eISI1lime lUe ,c'etaliJt Iill. UJn 'h!aJb'iJtJalt die q ,prorvUsoirre,utiJl!iIse perudlaJnlt jOUIi3d'hilver ou ,bi.einql\.lJaJn:d ilol'r,enl1Js iles !les ~lSaliJent alU !Pi6ld die ilia coliliJne. Les fraJgments ki,e meu 1e. et caux tres lI'1oTnbI1aux oeralmJique ~ohJeltlJt d':aJtitlr/iJbIUe die aoelt haIbiJ1lat un carraaterre de culrte. lLes :kagments de cerami.que oocou!Verts ont !penn'is de disltlill'l'g'Uer tiTois straJta fondamentaux dans ZiellenalPecill1a.Il faut SOIUlign.er que ces stTalta n'ont IP<IS pu etre 5E!1parrestraltis glraa;>hiquement <i'une facon toUJt a faJit rprecffie. La cQuche toute entiere est ifelati!VeII'l~entpeu profunde et relle a ete soumLse !PaT la s'Uilitea un aJssez grand nomibre de 'bou!levememen ts de temr.a'm. (C'est .ainsi que l'on a tr'ouve rpar exemIPle dam le stratum I, dOOl'iere la pierre centrale, un OO'UIPle fra,gments ide ceramiqUle .impresso du straJturm III. 1'1est eVlild:entq'll'r1ls',agit d.e ioi d'un Ibouleversement de la couche). Grace a UIl1e'olassificatioo lPiTecisedes objet5 deOOlUverrts, on a 'PU ~endant diSltinguer en tcmte cerrtn.tude dans la 'SO!!1Ide ces tlrois strata '- designes C comme sI1Ira>1Jum II et III. I, Zelena !Pecina' I deilglne le stra,tum sUjperi:eur ,et s'enfonce dall'lSla ,sonde C sur lUlleprofop.deu:r de O,O~O,25 m. On a surtout rtrouve ~ans ce srtr.a1Jumde !a ceramiqrue I~ross'ielfe, sa'n

88

A. BE-nae

ol1nements. Oe Isont le 'plus souvent des v,ases de teinlte griilSalaiJr et Igris fonce, a l'oruvelrUu're legeTlrneruts<deborrdante 'eltTE:nJJ;aroeee I, 1151) dont ILebond est ~si, (T. QU (T. I, 13,4).A en jUJger par les :tiragments decOlUJVenbs, formes les plus 'frequentes etaJLent des Itasses et pLats conique'S. les Les $eCiilmens de cernlffiJiquede lJa ClUJ1JbusLavonne soni l~ 1P1usca:racteri,stiq ues de ce re sbra-bum (volk S(I>ecimensdu T. II, 1--4). Les ornemen,ts de ces UJs.tensi'l1es sont executis selon la meth'Odle de l1iJnaiJsiKm de 11:' oobalmipiJ.Laige, ooux du T. II, 2, Sielon la techn'ique dilte iFUTet et chen:sltIoh. Le/s diragimen'bs du T. II, I;}, 6, awar Uennent ega'1ement, culbulrellement paruanrt, a ce sbralbum, ibie[l qu'd:ls aienJt ete trouves a une Iprofondlur de O',12J5L.......J{),40 m. La methoid:e de tT,av:aIEl, s'UJrW l'dnJdLque. ut, iL'auteur a cOrrllPare ces :kalgments a la cerami.que de civilisati'On s,Lavonne dans les regions voislines et ,aubres. En ce qui concemne la .Bosnie, Zelena Pecina I JSItIP'UIS\proehe de phooomCines dorreslPO!rlIdIainJts rdJaJns lbal::JSIine la rr'wiere :Bosni/e'O'),lO') que ceux ,de la Bosnie J.e d oooidentaJ.e. Les mo1ifs de tr!irangles, stries du T. II, I, sant lbien connus danlS le ca.rure de La civimisaltiJOnsla,vonoi:de en HongT'ie'03), 'en lSlovaquie'O'), dans la groote GralPICevaSpilja dans 1'ile de Bivar'O"), ou s'wr 1e sol dalmalte'OG). Oella sii'gnifie que ,Lac'i~il.i'sation slarvorme de Zelena Pecina I Ir.entl"'et..'arr1:s 'La,parntiJeIPEmilpJherli/qiwe eelt'teai vi,DiJs.ation, norus 'COn:sILderOl1Js la ci,viJ:isa1Jicn ide si que slavoll"me dass'ique ,a lPour sielge ,le tenrtiJtoLrede la ISl,avanie""),"G). lUes oIbjevs du T. I, que N. Valmilll .et alPfpeles AdiriaMc vases'07), indiq uent eux .ausSti. une region lPer'i\phemque de oulr bure ISla'Vanique. Towt le st.T.abum I de tz.elena PeciJna a;ppartient sans douve en faU a la region adr.ia:tique de ci'V1LNsartionJ.avonne et d'aruJ1lresquii:[rui lSonrtIProches. s Le fraJglment du T. II, 1 est Iparr.tiouEieremenlt important paur l.a chTonologie de ce stratum. Son motid' S't deja connu dans le c.ad:re de la sltaJt:on neol~thiqrue de Li&ik':icli', le ,borrd et non !profme de ce fr,algment nous [",ajplpel1re fortement certain:s vase-s de .Butmilr. Palr consequent, c e s It[",a rtu m ser ,a,t t a c h e c h Ifo n o log '] q u e m ,enit a [' e lPo q u I Il"l o ll~t h iiiq lUe, e El t rem o n Jte d 'oIl"l a l.a (p e 'r ii:'o dea li a n t de C a f'i Il"l du tro i s i eme m 'ilI en ati.r I al' a n 1710Q a van t ne toI'e ere.
iJ.

Zelena Pecina II ocou,pe dans la s.onde C une PTofendeur al,lant de 0,26 a 0,40 m. C'est la cera:mique noirre ,et tres lisse idu T. IH (elle n' !S,tque Ifa,rement grris fan ce ou ;bl'wue) qui pres,e:nte [IiPlUlS!'lilnJteret. e SOll1!t des eeue][/e'sharu'tes IPOru~' rPlUJPCllft, d C la Ila' aJUbord rec.ouJrlbeet alCceI1JUue. Les omemenr1Js en forme de Igu'ilflandes., de demi-cerc1eS! stri'es et de dLfrerents ruba:ns sant une-'se.:;,ou ereurses. On t:rouve egalement dies in crusta,Hons ,rouges. (T. HI, 2" 61, 8) et des !flUlbans pei1nJtsen Ifouge (T. HI, '3). on tl"'ouVlehalbi,tuellemoot, a cote de ces oibjelts, de la ceramique grossd.e.re, teBe qrue ceUe, deooree, du T. IV, 1-G. Tous oes obje1ls ,~iennent a la civiliSlaltJionnooliJthii.quede UsilciIDi7.-"'),et c'est POUTquo,i il eslt aise de ISHuer chronolOll5iquement ce &vrartum. La f.aobure et la technique du travaXl permet d'ad'fiJrmer que le :tirargnnent du T. IV, 5 alPpart.ient .au meme sltra!tum. C'etar~t le seul specimen die CltItesorte et lles OII'nements en etaient execute.s a ['a'ide d'une coullu:r !fougepateu'se. Les decouvextes faites dan;S ce s!tJraitum oonfirment in:diilscutaJblement que l'bn se trouve eg,alement a Lisici6i en presence d"wue ci'Vil'isation marrit:ime, palflVenue en He:rzegorvine 'pa,r La vallee de la Nereltva. Cela SIt oonfilrme par dies palf,all.1eles.avec la grotte GralPCev.a SIPIi,l)ja de Hvar""), Notre 'SiPecimen du T. IH, 5 est lParti'cullielfement interessant. iNous voyons la un :ruIban coude delim.ite \pa,r des Ji,gnes grravees. La me me ohose ,se TeIt!r'ouverdJanSLa glrtOtte GrralPCeva S/piJlj,a,exeoultl!e- rau moyen d'l\ID cdJbrliiaJge"O). On pe'\lJt deja lPaJr1er aujouro'hui d'une vasIte ,reg:on de civilisatIion a [aqwelle a[llpH[,tiennent Li:s,Lc'idet Ze1ena PeCiin.a II. On .a ega lement tbrouve 'les memes o:bjeJts a .Ko-rcular"7), aiJnSiiqu'a iLastovo""), et il existe des s:imlilli,tuidesavec HivaJr. n faut ic~ ajouter, un lparr.alleJeavec MalJte, .autrement dH un lParaillele avec la Medi terranee oocidentale"') et nous obtJj,endrons ainsi une regiion Adri.a<ti,qrue'(je la IMed~tenranee occidentale. COrrllPare.:;a Matve, Lisicici et Zelena !pecina II cQlI1T,eslPOndrati.ent ,parlie a l.a Iphars.e en mailtaJiJsela Q d'apres J. Evnns') malils ISIUII1toU.tla phase Ilb, dans 1aquel1e ~es ruJbans sont a de.J.imli,tes 'par deux li,g1l"l'S parr.aI:leles ariin de mireux garr1d~ la 'couleux. Ev.ans met lui al\llSS"i cette phase en 'paraNele a'Vec la Iperiode S. Oono-Pi-ano Notaro en S'dle"'), comme l'a'wteUlr 1'.a fairt powr LisiJciciO"). Cete rvaste maniiJfesiat10n cu1tUlre'1J.e pr.is n.aliJs:sancea la fin de l'epoque neolLtihique a moyenne, et il'on peu't e1tarbl'irque Z e[ In.a IP e c'i n a !'I tl.a,IVe d!'un I IPe rd:o idie a lil a n rt <l'~ I'an 0()QO' ii. l.a Un. ~u troi'sHI[Il~ ll1l'i;1Hnairre av.ant notr~ Clfe,

Zelena Pecina

89

e:mJbrasse 'la majeure Ipadre de la cauohe cul~urelle et il est Je 'Plus Ze,lena Peruna riche en fragments de ceramique. Ce stratum o CCUJPe ans la :sonde C la IprQfondeur de O';4IO~ d 0,95 m. C'e;;'t la ceramique iJlljpresso qui occUIPe la IPremiexe ~lace dans le stratum III, pwr son ornementa1Jion diverse et T'iche. On y -trouv,e egalement des abjets monoohromes, m.aIi,S moinen dre nombre. La ceramique impresso oornprend surto ut des ,recijpients de facture grossiere. Beaucotrp moins nom1Yr,euxsont iles ,reoijpients de cette so rte il surface :polie (T.IX). La surface es't n~'Stee noke (T. VJ, Q, T. VIII, 4, 5, T. IX, 3" 4, T. X, 2) gir1ils-fo[1'ce VIlI, '3, T. IX, 2, T. X, 6), gnise (T. (T. VII, 3~5) et bl'unea\"ec des nuances d'tverses (T. V, 2, 3, T. IX, 1). Les .plus frequen1Jg" d'arpres Jes :1ir.a@mentsde ceramique 'impresso decouv'l"i1Js,sont des reci[pients il fond lI"enforce, et dont la pa rtie 'Siu{penieure est ventrue ou droLte ('Yoir recons1Jitution mg. e, f). C'est il ,ce grouj~ de cera.mique qU'aIro)artLennent 1es vases dLts buta (bauteil1es), dont naus voyons un firaJgment au T. X, 6, et la reconstututLon il la :fl~. f 1. Le manque ide reciIPien,1Jg emers r,end naro~l1e:ment tres difficiJle larepresenta'tian exacte de toutes les fo:rmes des vases qui Q1entrent dans, le cadre de la ceramique irrJIPres:so. Les ornemen'ts sont tires diViers, ,abrtenus <liU moy,en d'emprejn~ Orude ImOltidis "tame pi[1es il ila :suTface des reoiIPi,ents avant la cui,s'son. Les deux me-1Jho,des :>ant egaleme:nt .ernp10yees. La! meilhode de 11'lmlprel::nJte !PIXJIVoque ne \bOlUrsoUJflurede la su!rface envilI" u on:nante, que la methodle de i!'estJ<lIffiJPi!Lle latiJsse iPJ!ane. on emp10yait fPO'UJr emrpreintes le ddiig,t, <YU 1es 'P1UJt6t 1'ong,le, et des inst!'ument:s d'os Ou de boJs, alolt"Sque l'estaInlPilIle exigea:H certams in&1Jr>uments determmes. Outre les mo1Ji:fsu "uels, la me1Jhode d'emlpreli!nite 'Permettait d'exeouter deux sortes de moti,fs en forme d'ept6:: elPi:sil lPeta1es siPalI"es (T, VII, 1, 2) et epts il !p,eta[e.sserres T. VII, 3 4). Le ma1Jif de p:lI1ce.men:tI(T. VUI, 1~3') s,e :ra!PlProche ,alsis1eze 'ce demJielI". Enmn .c'est SiUJtvanlt ette d o technique qu'est ex'ecute 1'0rnemen't du jjmgment idu T. VI.I, 5. Ce motif tout entier lI"ajppelle bearucOlUiPla technique s'Ui~ant laqJUe'l1eon tresse les oorlbe'illes. i lL'echelle des omements dbrtenlUs 'Par es taffilPille oommence aux motiJfs allOlI1!ges,qui van t des 'CDeuXreotili,glIles aux rtriangles a1Jong es (T. V, 6" T. VI, 1, r2, T. Vlilll, 4, ~). !Par un deve1qppement iIlOlI"mal, en est anrwe aux mo tiis du T. VI. 6 et du T. IX, 5. ~ On peut on egalemen,t Tanger \pa'rmi les motidis allonges Jes ornement-s du T. IX, 1, 2, qUL couv,rent d'une decmaltion trcs serree la s'UJrfalce des vases, deco ra,tlion olbten'Ue aJUmoy,en de retO'LlJClhes exeorutees il l'aide d'u[l instrument de s'i,lex ou d'os /presen tan,t deux sltII"Les. Le romi,f du T. X, 1 se '!1e1Jrouve sur de ux fmgmen,t:s seulement et 'Le motm Ide :pe1lits tTQlU:S oIbrtenus par '6stalffi\Pilledu T. VJ, 7 se ['"etrouve egaJeme:n't assez il'<JJrlffient. Les 'firagmenJts du T. IX, 13, 4, 6 rel[piI'6sentent run tYIPepaJriticulier de cera:mique li.miPresso. Nau:s ren()()[ltirons egalement 'ici des ornements par esta.rnJpiUe,maLs iJS SOInJt executes avec Ibeau~ CO'UIP \plus ide som, et ce1a sur des vases aux 'Pa rois rntnces et de srur:face nOODe. e sont 'lilen C fait 1es !produits 1es mieux D:"eussLs e cel1Jteso rte de ,cfuatrnique. d TcJlUs1es oIbje1Jsmonoohromes du istlI"at um liU rpr,e.sente.nrtune isrurlaoe tout-il-[a'i,t !polie. Seruls, deux frn:gmenrts OrJJtrune sUJrlfuce poillie de couleux roug'e (T. XiI,I, 1, 2). ILa 1P1'll\Pa'l'It des f.r<llgments de ceramlique monochrome decOUJVers sant en faJiJtl<'Le<YU1eur t o gir.i:sfanoe (T. XiI, 1, 2, T. XiII, 3---'5). iLeS vaslS du T. X'I sant \partiQulJ.ierement linteressants, car ils nous Qnt ete canse.rwes en entier, E\;tpresentent par consequenlt une valeuT <iocumentaire 'beaucoUIP 1P1usgrande. iPa,rmi 1es <lJI"lt'icles I~S-[Once, !iii.faut Tanger auss,iJ 1es a:nses du T. XIII, 5,6; les a'Ultres lira'~ments monoohromes <lJIPPalIiliennentarux tons bruns (T. XIII, 1, 3). On di:stin:gue en lPa.rticulier panmi 1es oIbjets monochromes des redi(pLent:s de formes paiI"fai,tement biconiques {T. XII, 5, 13, T. XIII, 1, ~~ ou dies \'Ials,es' <lJUX 1b0lIidJs renforcee '(T. XI, 1,
T. XIII, S,, 4).

III

Les SiP6aimens du T. IV, 6, 7 ~erpresentEnt une sorte paT'ticuJiexe d'Qbjets manochromes. [ et:reLSIiJ1Jues slbral1JiJgrnjphiIls ont ete trauves d<JJnS sonde D et c'est pou[1qJU~iliJlS[le lPetlIVenJtPaiS la quemenrt; aJVec ex-aotiI1Ju<le. '<lJUterulI" L es'time qu' iils a\p!partiennent il la peniocre de 1!ransition en'tre le straVum II et le stlI"atum III. POUl' pou'YOIiII" situer idIU!point die vue cutture1 et chrono1og.ique le stra-Vum lU de Zelena Pecin.a, 'il falU,ten ;premier lieu iSe haser .sutr la ceramique limpres:so. (N".cms l])o'Uvons,d:ans 1"o:rnementa,tLan de oe1Jteceramique, distinJguer ,tII"oiis rincUpaux .g.roUlPesde motifS': a) ,les motLfs qU1i p sont COmffiuns il ,toute ~a cer,amique 'impresro, b) 1e:s mdtifs qlUli<lIro>aJrtiennentexcl1LSlLvement ou en majeure rpairtlieil la region de la Meldd'teI1r <l'IleeoccLdentale et c) 'les motifs qui ~pa'r~issent Sm-wwt Qan:s les lI"egiQnsmeIii<diQna~eet orienta le des Ba1'kans et en Hongrie,

90

A. Bena'c

a) A ce g,rou,p,e.ajpipalftiennem lea arnemen,t:s que nous voyans sur ~e T. V, 1-5. On rencontre de tels motitfs de Ras Shamra2) et Mers,in3) a la Grece, en passant par J'Afrique dJU e Nord'), la ISIicile5), ,ntaJieO). NaUlS les UQUVOIIlSm;ruJiJtedans Orvena Stid'ena8), en Hon~l'ieO), etc. b) Le lf.ragmenJt du T. V:DI,5, est dio:ootement rattache a la cate occrden.tale de l'Afrique du !Nord. On retrowve 'Lememe motkI' <lans la gratte de Redeyef10) et a El ArouIa") , alors qu'on ne !Ie 1irOUJvepaISdanls Jes raJllI1:JrIeS ! o:eg101IlS. en est de meme (PO'UIr ,firagments du T. IX, 1, 2: Il 1es noUlSen !troUIVOlliS'an.alogues a HanilSoh12), I(Ria de Oro). Il s'algilt dlOnc ,iai d'une VaiS,teregion d cult'lir,elle kLans ~.a Medi1err=ee occidentale. Dans Ies deux cas dtes ci-dess'llS, nous sOllIlmes en prfuence d'run,e iJm:iltation de cO!IibeiUestressees, ce qUi soutiendr.a!i.t 1'hy,pothese de Laviosa Zam'bot:ti, selon laque1le ~a ceramJique i:mIPresso s['a.i1 peut-ei['e une conti!ruua.tion des, o:eC'iJPients
tresses15).

OertainJs a!Ultres oI'1llement:sde la cera!ffiique li.rnlPres'sode Z,elena Pecin.a Ul !peUIVentetr,e en meme teffi!PSo:.aJttac>hes (l'A:fir.iquedu !Noro et a la presqu'ile Apenniine. oe son,t les mnea ments en demi-oercte idIUT. X, 1, que :n0'U:s o:etr OUVOlIlS .egalement dans le nard de la IProvince d'Oran10) et a Arene caooide17), et plus encoo:e 1es mnement:s par >I5ItaJmipille T. VIlI, 4, 5 du q'l.1ie :no'Us :retra'Uvanis, SaJnS compter Redeyef18) et l'Oranai,s dJU :nardl"), sous une forme ['omarqua1blement similaiJre, dalIl:S'l'i1e iJta1Jiennede Tlremi!bi:20) etc ... C'est dans ce g,rOUlPe d'omemen'ts que 1'.on r=ge enfin ceux qui awartiennent d'une et facon >t>rc'S 'caracterisbique a La oeramique impresso die SiJCiJle2<), que nous voyons au talb1eau VI, 1~ et, au T. IX, '3~. [,es motiifs d'arcs-de ceJ.'c1e, ou d'effilPreintes d'ongles ront eg,al>elmenittires !I':epaJn>dIl1iS ILaMed~ltIeirIa!l1ee idJai11ls OiocliJden'ta'1e, mais domitnent surtou:t a ATene Candi'<l.e23). Cela o:EWresente :le lien le !plus etrai>t avec Zelena !Pecina. Se basant sU[' les eOIlllPClo:aisons u ~a bum I,I1Ide Zelena Pecina ex!POOOes i-dess'Us, il d a ne seTait lPas bon d'etalbl'ir exclus.ilvement des li-ens avec une seu~e station ou un seul g,roupe neolliJthique tdIUbassin de la iMediltel'ranee accide rrtale. On ,to:ouve 'gT~ liCi des motiJfs !provenant de local~tes diff&.entes, et de lacali1tes eloignees. On 'Ile lPauro:ait donn[' a alUClUTIe d'IIlJtre enes la pr.Lor~te, en faliJs=t la OOTIlIP<lJraison avec rzelena !Pecina. C'est IPO'Ureela qu'm ne fa'Ut pas ehel'Cher la saurce un'ique de eetJte sorte de cer,amique dans Zelena Peooa. lPeut-etre eonviendJrailt-i'!. mieux de vOlio:la un style plus gen eral qui, a une p&iode don:nee, a preval:u SlUr dl::!vasltes tero:i:toio:es.Dans le cad're de ce style, d~verselS vamatIan'S OIUcomJbinaison:s de v.a['iatiO!llSonlt aQolrs pris nailss.a:nce, et tel est le <:as lPour Zelena !Pecina. C'est j'Ustement JPOU'I' oette raison qu'li:l 'Ile faut pas remener excluSivementde ;teL::;IPhenomenes a des mauvemen1ls de migration. o) IPIairmJL lIJesmbtdlfs quli:destligJruenlt B allikJanset La HO[}JglrliJe, mOlt1iIf l'~ ocoUJPela les ile de pr,emiEme !place. Il lPeut etre mtltaohe alU 'comlPlexe neo.lilthfque S!taJOCevo Koros. A StaJrcevo, .iiI s'a,git SIU'l1tout JUmO't;iIf e l'epi a pJ~es ecao:tes 20) ala rs que la ciJVIiJisationsde Kfuos offu'e d d IprjnCliJpa,lemeru1; l'a'Utre variJante2'). Le:.;;motilfs >dJi.ts e pincements representent une caracteristiq'Ue d .bearucol\P !Plus evi:idente, du c.om.p1exe sta roevo-Ko.ro,s, mant \beaucoUJPIPl'UiS a'I'ques daus m iL3. comlPoSiaJnrte e Koros30_33). Ce mort:lilf st d' ai!1Jleul'sconltlJu en dehors de ce 'c()IffiJPlcexe d e (Trem'iH") ou vaJ11eeJijeh en RoumaJnie35), mais ce ne :sont la qlUedelS caI1acteriSltiques secondalires. La farme en ibouteille I(voir ffg. f n appaJrltiJel1Jt elgaJement au oo111lpl:exe StaroeV()i---lK6>ros, auquel il faut au5Si o:attaoher las oJ.'nemerubs des :liragments du T. VI, 738) et du T. VII, 639). Ces lPa,ralieles une [aLS etalb1.is,la quest'ion s'eSJt alo'I's n.atJU'rellement iPosee de 'l',eJGilStence de deux Il'egions de cerami>que litmrpr,esso:l'une esst ee!l'lce 'ila!MedJiJterlranee oecriJdentale, et a la de secornfu la/W)aJI'ibiennen1J le1S!B:aftkJa:nSidIU soo ieJt; de ll'eSJt et la Ho11ig1riilelpen1Jt-ebre La ( region de la tMeditero:anee ar.Len.tale ou la region orU.entale). Et dJ. exislte en verite des difference:.:;tires ma!I'qrueesen1lre ces deux regions. L' alUteur estime que c'est la ceramique diil;e >baTbotine qu1 rpresente Q.adi.fferen'oe la \Plus sen.slible. On ta 'trouve ,en ~bondaJnice (Lans le 'coffilPlexe Staircevo-lKori:is, alars qu'il n'y en a lpouo: ainSl1 rdiJre lPa,s '<lans la region de la MMite:rra:nee aocidenta!le. On tTouv,e iei enumeres les moltifs o.memerrtaux idJeZeLena !Pecina quiJ etaJblJi5sent un lli.en diilreot >aJVec ICOJbe La n~ die la MedJi1eNanee accidentale. La rpa'rtie orientale ne presente :pas d'()II'1lleffienUs semJblalbl>es.'La base dUl 51tyLe oll'Ilemental .eslt oepeIlJdanJtcammune, et cela est IProuve lPar Le g,ran>Ci nomlbre de :tra ms ,oommuns. iDe lS'Oo:Ite 'l'on po'U['IraJLt que JPao:l.eT en fa1t de k:leux 'grandes ,regions de ceramique dimprelSSO dans 1e nea1Iilthique .ancien. Zelena !PeCiIn.ase ltrouvera:iJt enviJran a !Lalimite s!pax=t ces deux regians. Mais, dans IbeaJUcoUIP lus IPraahe P l'ensernlble,la ceramique liJm(pressade Z'elena Pecina III est c~dant de J,c, ;reg,ion de la MeClLt~ran~e o<;ciiQoota1e.Dans Zelen;;! P~Gina" il n'y a!pas 1C\fU de cera,ltou1

III

Zelena

Pecina

91

mique lba'I1botine, et en ,plus Iil renferme certailns categories ornementailes que l'on trouve excrusQvemen t '<lans ila MooiJterranee occiden tale.Il sera:Lt po urtam.t ,faux de dJ;lre qJUe Zelena !PeC!iJnJalI, par l sa ceramique oi.mpresso, idoi,t etre excl'us!;verrnent 'raJIlge dans 'le cadlfe du coIIllPlexe iMo1fetta, car rwtre gisemooJt !possede les cara'Ctcres de la ;r egJion Ibeauc()/\1jp rplus vaSlte de lill lMediJtffi'ranee occiidenta'1e. En ce qUli ,o(mcerne les objens monoohJromes de zelena iPecina IliI, 'l'auteur estdme qu'iJ.s presentent une <i.ma'ge quelque jpeu dlilfferente. Les ca1"actclI'S de cette cera,mique, et en palI'tiC'Ulier J.es .fornnes des vaSe!3 du T. XI et les formes Ibtoonlique's des T. XII et XIlI, ti>ennent dalVan'tage de la lI'eglion ol'iellltale {BalIkans--Kfu6s)'2_'8). !Les anseSl idu T. XI II, 5, 6, a;ppalI'tiIennent alU!oomlPlexe ,Daniiilo - ;Rjalk.anj'"-"l). 1N00ussomlmElS IdQnc de nOUlVeau en !presence de calI'ac,t0~El3 hylblI'ides dans Zelen,a p,ecin,a. Zelena Pec:na [IiI awartient, L'auitlur ,cejpeJ1'dant, aru moment de idecider a que'1'le cwi'ldsation donne la.preseance a la ceramlique imJPresso, et c'est [pOl1.lIl"quoiil lI'attach,e le stlI'atum III de Zelena lPecoi.na ala: ire.grion de ila iMeid;iil;e;rlI',anee occ'iJdentale. Le fra:gment du T. IV, 6, est lPa;rticulierement illl'teressant. La reco:nsltit'lltdon (fig. d) permet ide voi!!' que le V,aJSe etait de ,formecalI'l'ee. C'est don!c une slolI'te lPalrltilauUJiJwe de Ibocoo quadTa!ta. Les s!P'eo'me:ns de 'cette sorte d'uSltenSli'1es, !pI1O'V,enant d'ATene Canrode et que IPre"ente !BeII'nalbo BlI'ea, ont a leur partije sJUJP6I1ioore lU!neouvertulI'e =ee, mais en lI'eallte Ii:l. 'a,git s dall1S les '<leux cas d'une forme =,ree. iLavio:sa Zamlbotti. o:lte egail.ernent lU!n eXllTllPle de cerarnrique semblaible, d'ATene Candide, dont ,l'omemea1l1laJtJiJo:n oornes)pO!nd en ltoul3 rpodlllts a la Illotre""). Ce Tecirpi,ent de Zelena iPecin.a atPlPall"tienrt s,ans alUJoun'IdiO'Ute a un iype selI'nlblallYle de V,a5e1Set lli atPipa['t:,en-draiJt 'Par cons'equent a ia rperi'Ode neoLi,thique moy.enne. Malils on retrouve egaJement cet ornemelllt a MaLte danlS les IPhases I ,a- 2 et H va avec la ceralIl1ique IincrtlJSiee de ['ouge de L'auteUlr es-time rpmrr cette lI'aisom que 'ce :liragJment ,awartie1llt il la mn meme HaI Zelbbug66). du lStratum III de Z'elena /Pecina. Ou, mieux en core, de meme que 1'aIl'lSe du T. IV, 7, il alPlParVilent a 'la lPel-iolde de rtlrans'iltJiOll1 entlI'e ~e st!l'arom IlII et le stTatum DI de !Zelena lPecina. Par IraJIJIPill'taux o:bjells d'ecO'U'verts dans Orv,ena Stijena', Zelena lPe6:na 1[1 :peut etre en par,tie C!OrnJPalr'e a CrV'ena Stijena III et H. Ces lI'alPPonts lPreSleJ1,tent les ca,ra'OreristiJques lSuiva[}tes: - Dans !Zelena Pecina III, Iro variations de ceramique 'impress'O sont beauooup !pl'US nombreusel3, et temoilgJilen,t par cOIlJseqlUent id'un deg.re idJedevel'Orpperrnent !PlJUSeleve !p~ II'~ a Crven,a iSrtJj[jena III. D'a'Ulbre lPal"t, .i.'ln'y al ,pas l1;r.ace de 'OeTamiq'lle imlplI'esoo dans ClI'VenaJ Stijena II, maliJs 'On a tr'O'lllV'ela !par contTe lU!ile anse de tYIPe Dandlo--Kakanj. - L'~ Jl~'llS 'g!l'Ia!l1Jd :e clrlalmiqlUe monocJhI'ome dans !Ze1ena ~6i:na d III Itemoitgne egalement d''UIll deg,re ide deiVeloro>ement 1P1'UJSleve \par lI'aJW>OTta ClI'Vena S,tij>ena IH. e - Les O'Utils ide !Pierre IPresentent des ldiJfferencelS se:nsiJbles. !Zelena Pecina LlI temodgne de 'l'eIl'IlIPlolid'instlI'rumenrts !po.liJs. AJU cOll1t1I'aoilI'e, idJatnS Crvena Sitidena II'!, c'esl1; la otradiiti'On mesoldth1que des 'OIUtils'de silex qu,i laure en'cO're. de LEiuega['1d a toUlt ce qU precede, ()ITllPe'ut situer Zelena !Pecina 'III dans 1',interval1e temps et de oivilisatiJon qui s'etend de la IPhase la ,plus reoente du stratum HI alla pha'Se .La(plus ancienne du stramm II de Crvena Stijena. !L',alUteur a OOJS'UiJtePf0celde a 'U1le analyse 1 chr'Onologoi.que par lI'aplI)()'rt aux autres civilisa:tiJons voisiJnes, et iiI en a comclu que Zelena Pe6iJna III oocurpe ~ !)JOSition suwante: Z e '1en ,a Pec n ,a nI Crven ,aJ S ti jen a: IStir ,a t u m HI et 'StlI'atlUffi 1,1 l,e !plus anc,ien Ar en,e Candli.de: st['ata: fe a,: 2 H t e n !p e II' 'o d e ~ S a llI' C e v 'o - K 6 llI' 6 s II e s lk 1 'O: lin ea ire.

ti

ii t

-IS

'I.e !p lUIS r e c en t 00-2'i~ - MoliS,t y 1 e I> o 1 d e-

e:eIena !Pecina III emblI'asse, lP<l.,roonsequent, une !p~Iti,e du neo1JithJique ile plus anci:en et une Ipa'l'ti.e du llleo1ithiq'lle moye:n (oe qu.i est pa:rtlcul'iC'l'ement v:isilble IPalr rajplPolI't a OrveD:la Stijena). La formation de ce str,atum est ,anter1eure a lCelle du comlPleX'e DaIl1'llioK,alk!anj, 'OOJII' n'a ,on deoouvert a Kakanj qu'un sool $eci'me:n de ceramJique imIPr ess 071). !Par comrparaiwn avec ce lUe cOOTIlPlexe,et avec la chJr'Onologie de SltaT'cev'(71), 72) et d' AJrene Candide73), l' a u il;e 'llIr aJ s 3000 a l'an W{)O Zelena Pecin,a III OJaJn'S la ,ped!'Od'e s'etandant de l'an avan,t Illotire elI'le, d'Onc la periJode de traJn.silt'D'On, !par !l'ajprp'OTt au $ t II'a t 'li m IiI, en tir e 1 e s a n nee s 2600>.-- 25010 a van t D:l ,t II'e elI' e. o'

it

Les ll"aJPIPolt1tsohronologiqu,es

iSOnIt oi.ndli ues !SUr le ta'oleau q

CJ:l,rooologique, '<lans le ,texte.

92

A. Benac

La ceramiQue llJ'Il,preSSo de Zelena P.ecina III, de meme que les objets monochromes de ce stratum rentrent dans le c.adre de IPhenomimes tres re.pandus dans tout le bassin mediterraneen. Le mecani:sme de ces mouvements est ene ore en train d'etre etud'ie. la Les h.a,bitarnts dJUsVraJtum III die Zeillna Pecina etaient encore, PO'UT plulpart, des ehasseum. lPar eonsequent, la tradit'iolll de la enas'se est torujoors t'!'cs forte, dans le neolithique moyen egalement. Le dynamiiSlJ'Ilde cette vie de ehasse iprovoqu<lJitdes eontacts avec les groU!pements voisins. Si nous relions tous ces contacts en une lOlllgue ehai'l1Ie, nOlUs'Poorron.s peut-e1lre - au moms en partie - trouver la reponse il la ques tion du meeanisme de ces mouvements. C'est la en fait le moyen de transmis&ion de eertains des resultats <IeQuis.

A. B ena c: Zelena Pecina

SI. A -

Pogled na Zelenu Pecinu i izvor Bune

Sl. B -- Po~led iz Ze~eHe Peci!~e na doJinu Bune

Neretve

A. B ena c: Zelena Pecina

Tab. I

1
Zelena Pecina, stl'atum I

A. B ena c: Zelena Pecina

Tab. II

s
Zelena Pecina, stratum I

A. B ena c; Zelena Pecina

Tab. III

8
Zelena Pecina, stratum II

A. B ena c: Zelena Pecina

Tab. IV

2 1

-, :IT.T~~;i i 1

Zelena Pecina, stratum

II

A. B ena c: Zelena Pecina

Tab. V

1
2

6
Zelena Pecina, stratum

III

A. B ena c: Zelena Pecina I

Tab. VI

3 5

6
Zelena Pecina, stratum

III

A. Benac'

. Zele na P" ecma

Tab. VII

6
Zelena Pecina, stratum

III

A B ena

lo:

Zelena Pecina

Tab. VIlI

5
Zelena Pecina, stratum

III

A. B ena c: Zelena Pecina

Tab. IX

5
Zelena Pecina, stratum

6
III

A. B ena c: Zelena Pecina

Tab. X

6
Zelena Pecina, stratum

III

A. B ena c: Zelena Pecina

Tab. XI

Zelena Pecina, stratum

III

A. B ena c: Zelena Pecina

Tab. XII

s
~elena Pecina, stratum

III

A. B ena c: Zelena Pecina

Tab. XIII

lo-

Ja.

6
Zelena Pecina, stratum

III

URO BASLER

Paleolitski nalaz na Crkvini uMakljenovcu


Uvod U izvjetaju o nalazu ostataka paleolitskog stanita na Crkvini II kod uca Usore u Bosnu (Bas,ler, 1953), pored opisanog nalazitaslPomenut je jo jedan poloaj, Crkvina I-vila, na k'Ome S'Ugeoloke i geomorfoloke prili:ke dozvoljavale mogucnost novih slicnih nalaza. U pomanjkanju pogodnog imena za tada pretraeno mjesto, ovaj naziv upotrebljen je kao oznaka za oba lokaliteta, s tom razlikom to su uz samo ime dodani posebni znaci za jedno i drugo nalazite. Naknadnim ispitivanjem 'Ustanovljeno je da su mjesto koje smo tada nazvali Crkvina II stariji ljudi nazivali "Kamen", kako je bilo u katastarstke knjige. Zbog lake orijentacije, odluceno je da se lokalitetu uvedeno Kamen sada vIrati njegovo srtaro ime, anaziv Crkvina da se povee samo za breuljak povie sastava Usore i Bosne, na kojemu su 1955 godine izvrena istraivanja. Lokaliteti su medusobno udaljeni svega oko 150 do 200 metaiI"a. Oba se lokaliteta nalaze u podrucju sela Makljenovca, ok,o 3,5 km juno od Doboja (Slika 1). Zakljucno istraivanje na Crkvi.ni izvreno je u dva navrata 1955 godine, kao zatitno iskopavanje. Breuljak s arheolokim ostacima slui, naime, vec preko 3 decenija kao kamenolom. Bilo je pokuaja da se na neki nacin s'prijeci otsijecanje brijega, ali su privredni razll{)zibili daleko jaci pa je totalno unitavanje brijega, a s njim i ostataka starih kultura bilo jo samo pitanje doglednog vremena .

(...

..

-'- - _
O.

. -._
. ..,"

:(
\.)

...

~:
~
/\.
.r .".~",

,., '.

)
...

.1

.......

,
,
I

:
I
\J

'-,

I\
-""

,
\,.._._.,
......

_.,

Sl. 1

94

uro Bas~er

Is.tramvacki:rn radovima ovdje je zahvaceno nekoliko arheolokih stratuma, pa tako dobiveni predmeti potjecu iz :raznih kulturnih erpoha. Ovaj prikaz namijenjen je nalazima iz najdonjeg sloja. Na Crkvini su i u ranije vrijeme u nekoliko navrata vrena arheoloka istraivaiIlja, rpa je tako lokalitet vec dobro poznat .u strucnoj literaturi. Neki od tih zahvata, ali, naalost, u rjediim slucajevima, vreni su pod nadzorom arheologa, dok je vecina registriranih nalaza dobivena obicnim pregoc-tanjem zemlje. Vijesti o prvim nalazima datiraju iz 1891 godine. Tadanji vlasnik zemljita E. Porr poklonio je Muzeju brojne predmete dobivene rplrlilikomrp<llfavnavanja telfEma1890 i 1891 godine. U to doba susrecemo W. Radirrns.kog u slubi zatite pronadenih predmeta (Radimsky, 1891), ali se na istom poslu spominje i C. Truhelka. Gradevinski radovi n.zvode se i 1895 godine, kada dolazi do otkrivanja nekih rimskih natpisa. Prilikom sadenja vocaka SlpToljeca 1897 godine, tadanji vlasnik H. W. Thormann nalazi prilican bIlOj novih arheolokih predmeta, koje mahom poklanja Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Oko toga doba patronat nad Crkvinom preuzima Karlo Patsch. Vejsil Curcic vri ovdje manja sondiranja oko 1905 godine, ali ne biljei znacajniji uspjeh. Zanimanje za Crkvinu polako se gasi, i nakon duge stanke ponovo 'razvija tek u novije vrijeme. Istraivackim radovlima u tom starijem periodu, dobiveni su rezultati koji uglavnom ilustrkaju doba Antike u ovom kraju (Slika 2). Svjesni da radOlffi kamenolOlffia ovaj lokalitet sada zauvijek gubimo, potrudili smo se da, s jedne strane, revidiramo mjesta na kojiima su vec ranije vrena iskopavanja i pregrtanja zemlje, a s druge, da potraimo i istraimo mjesta koja su dosad ostala netaknuta. Grubo kvalifickani, slojevi Crkvine pokazuju otprilike ovakvu sliku: 1) kripove osnove od eocenskJog vapnenca ispunjavala je u kulturnom pogledu sterilna uta masna glina ("F"). Povie nje lei! tankri: 2) sloj tamno smede masne gline s kamenim artefaktima rpaleolitskog tipa (oznacena sa E). Iznad ovoga: 3) s[oj SIIIledesterilne ilovace s neto oblucasoog kamena ("D"), a zatim: 4) lesu slican sloj s malobrojn~m kamenim a:rtefaktima i vrlo rijetkim sitnim ulomcima posuda od slabo pecene zemlje. Otsustvo predmeta od glacanog kamena bilo kakve cvrce izvedene arhitekture, pribliava ovaj sloj najranijem periodu neolita (oznacen sa "C"). Povie njega se protee: 5) tamni kulturni sloj s ostacima zemunica. Od pokretnih 'pTedmeta u njemu se nalazi kremenica, glacanog kamena, ukraene keramike i broncanih predmeta. On ocito nosi ostatke naselja iz broncanog doba, koj i se dalje neprimjetno povezuju za: 6) ostatke ilirske gradi.nSlke keramike i predmete iz rimskog doba. (Oba sloja u prilogu oznacena sa "B"). 7) Ostaci zidova iz kasnoantickog doba, izvedenih u tehnici "ribljih kostiju" (Fischgratenmauer), opasivaJ.i su Crkvinu sa svih strana. 8) U sloj B ukopani su grobovi s prilozima iz doba Ranog srednjeg vijeka. 9) Sloj humozne zemlje ("A"). Kulturni su slojevi poloeni neposredno jedan iznad drugog, izuzev najdonjeg (E), koji je od ostalih odijeljen masom sterilne ilovace pomijeane sa malo ljunka (D). Istraivanja su izvrena u dva navrata tokom 1955 godine. Prva je akcija trajala od 26 marta do 7 aprila,. a obustavljena je zbog nepogodnog vremena. Iskopavanje je zatim nastavljeno 17 augusta, i trajalo je u svemu 4 dana. Kako se to moe vidjeti iz priloenih slika hr. 3 i 4, rurheoloki se lokalitet u casu otjpocinjanja radova nalazio vec u vrlo nezav:iJdnom stanju. Gotovo rpolovina brijega bila je razorena, a dokumenti o SItarim civilizacijama u prilicnoj mjeri uniteni. Pretraga je izvrena u 8 sondi pravokutno.g oblika, velicine 3X5 metara. Njihove su stranice bile o:rijentirane prema stranama svijeta, to se, slucajno, vrlo dobro podudaralo i sa bridom otsjecenih stijena. Imajuci u vidu postignute rezultate, izgleda da su ovim 'radom izmedu ostalog zahvaceni i svi dosad neistraeni, dakle i nedotaknuti najstariji slojevi na ovom nalazitu.

'.
o

...... ' ' .....~ , .. ...

o
"

;;

.'

-1

..

l:

I
~

'.

.'

.... .......

.......
." ......

;.

, '
.....
"

....
o'

00

..

'tj ~
c1l

.I

'.

: :
....

:= et

~ ~
to>

?o t
v..

~
Q
<: ..

\
\.
....
o

~ ~ ~
~'

'o
'00

<:

o n ~

'"

"

J3~.sna.. _

Sl. 2 -

Breuljak

Crkvin<l prije otvaranja

kamenoloma.

Crno oznaceni su zidovi novijeg doba

kasnoantickog

refugija,

<l rafirano

zgrade

iz

co 01

,,,' ,
$-4

,,
"

ul
<1l

(I)

,,,'

!Il

o
$-4

,'
,,' ,
8

;3

f",et

,,,
"

, ,

,'

,",' ' ,
,

.
...

,.

_-----~'

,, ,,,,,, ,

,,

".
.........

"

I
KAMENOLOM

'.

'.J

I I

~
eT.>

Sl. 3 - oFO'loa.jistraenih kvadrata na Crkvini

Paleolitski nalaz na Crkvini u Makljenovcu

97

Sjeveroistocni dio sonde br. 3 i 6, zatim sonda br. 4 i veliki dio sonde 7, bili su u casu iskopavanja gotovo potpuno razrovani, izuzev manjih neta,mutih slojeva u jugozapadnom uglu sonde 7. Ovi kvadranti lee na ista1knutom hrptu breuljka Crkvine, koji se 1890 godine otkopom zemlje i miniranjem kamenih stijena skidao i poravnavao mjestimicno i do dubine nie od najdonjeg kulturnog sloja. Zapadni dio sonde 6 i veci dio sonde 1 u zapadnom dijelu, !potpuno su sterilni. Ovdje su izuzetno na mjestu "E" dobiveni neki beznacajni komadi ok'1"esanogkamena. Tu smo se - kako se cini - nali na sjevernoj, sjeverozapadnoj i dijelu zapadne periferije starog stanita, to jest doprli smo do mjesta gdje se paleolitski covjek onog doba nije zadravao. Granica prostkanja u istocnom pravcu gubi se pri istocnom rubu sonde 3. Kvadrati 5 i 8 nali su se na velikoj raspuklini ispunjenoj zemljanim nanosom, koji je u obje sonde u svoj svojoj visini bio arheoloki potpuno sterilan. Sonde od 1 do 5 pretraivane su u dva navrata. Njihova juna polovina iskopana ja za vrijeme proljetne kampanje, a sjeverna tek tokom ljeta (Slika 5). Manji zahvati izvan nabrojenih sondi dali su neznatan materijal, koji se nije mogao koristiti za rad. Istocno i sjeverno od pretraenih sondi sterali su se uglavnom sterilni slojevi, dok su na zapadnoj padini predmeti bivali vrlo malobrojni, a usto i ocito naplavom ovamo dopremljeni. Juni dio lokaliteta bio je u doba iskopavanja vec uniten, tako da se nije mogla dobiti potpuna predodba o rasplTostiranju starog paleolitskog selita u tom prvacu. Tehnicki uslovi nalaza Osnovu brijega cini eoceThikrecnjak, ciji su slojevi tektonskim poremeCa]lma dovedeni u oklQlrnitipoloaj. Kod '1"aspadanja materijala dolo je vremenom do oblikovanja usedlina kripova na vrhu brijega, koji su se za oko 1 do 2 metra duboko usjekli u teren. U ovlim krtpovima dolo je do sedimentacije ilovastih slojeva, gdje SiU sada wena' istraivanja (Sl. 6). Najdonji dijelovi iElP unjeni su utom masnom glinom (F). Na zaravanku brijega ovaj je sloj v-rlo tanak (sonda 3, 4 i 7), ali na padinama brijega (sonde 1 i 2) on dosie debljinu i do lh metra. Gornja granica, tj. dubina ovog sloja od povrine brijega, razlici'ta je i uslovljena ne S<1Imo prirodnim procesom erozije, nego i umjetnim zahvatima covjecjeg djelovanja. IZglTadnjom okvirnih zidova kasnoantickog refugi:ja zaustavljeno je, naime, prirodno osipanje krovine brijega, a usto je niveliranjem 1890-91 godine otsjecen zemljani pokrov na samom vrhu. Otuda je u relativno novije doba nastala velika razlika dubine ovog sloja, kako to vidimo na sljedecem pregledu: U sondi 1: 170 do 205 cm; U sondi 2: 150 cm; U sondi 3: 60 do 100 cm; U sondi 4: 40 cm. Visinska razLika slojeva u pojedinim kripovima i unutar jedne sonde bila ponekad lTazli:cita, to je ovisilo o kosini brij ega (slika 7). Na utom masnom sloju pocivao je tanki uloak tamnosmede gline s artefaktima o kojima je rijec u ovoj radnji. Sloj je oznacen sLovom E. Oko 8 do 10 CIID debeo, on se jasno ocrtavao u usjecima sondi, narocito u odnosu na JUtupodlogu. Njega je prekrivao nanos smede sterilne ilovace, mahom ispremjeane s ohLucastim kamenjem tvrde vrste. Prelaz iz jednog u drugi sloj bio je u kololTistickom !pOgledu gotovo neprimdetan. Krovina D je, naime, u svom donjem dijelu bila neto tamnije toni:rana i tek je prema sloju C lagano popl'imala stvjetlije boje. Raspon s,loja D bio je razlicit. U sondi 1 sloj je dosezao debljiruu od 150 cm, u sondi 3 ne vie od 20 cm, a u sandi 4 se pokazivao samo kao tanki razdjelni plat izmedu slojeva E i C. Ako rezilIDiramo ova zapaanja, geneticka sil'odn:ost zemljanih pokrivaca na Orkvim i Kamenu postaje ocita. Razlika se sastoji u tome to u sloju F nalazita na Crkvini nisu detaljno istraene i razdvojene varijante G i H iz slojeva sa Kamena, tj. sloj sa bridastim ulomcima vapnenca unutar inace homogene mase ute masne gline. Na Kamenu se, osim toga, nisu pojavljivali kulturni slojevi mladi od ostataka iz horizonta C. Detaljnim istraivanjem sloja D na Crkvini ustanovljeno je da on llIiu najmanjoj mjen

Glasnik

Zemaljskog

muzeja

Arheologija

uro Bas~er ne sadri 'Ostatke bilo kakve kulture, nego se vie pokazuje kao stelI'ilan nanos, grub po svojoj konstituciji i nesposoban da u sebi ponese balfem i dislocirane objekte arheQloke v.rijedJnosti. Sumnja u plodnost njemu adekvatnog sloja na Kamenu izraena je vec i u pitanjima raspodjele k'remenih artefakata sa tog nalazita (Basler, 1953, str. 219, posljednji pasus i str. 221), kada se, ne ibeiZrazloga, pomiljalo na njegovu sterilnost. U publikaciji 'O nalazitu na Kamenu objavljen je na strani 220 shematski prikaz usjeka na Orkvini (I-vili), onako kako se u to doba mogao promatrati u usjeku kamenoloma. Njegova se slika danas, nakon zakljucenja istraiva6kih :radova, neto promijenila, i vie pribliila u lstraenom sloju jednog perifernog kripa na Karrnenu (CrkvinJi II), kako je to objavljeno na istoj stranici. Predmeti su nalaeni u malim krirpovima iZlffiedu vapnenastih stijena, koji su u ovom radu oznaceni sl'Ovima od A do M (slika 8). Uslovi nalaza na ovom lokalitetu nisu sVakidanji. Nije naime potpuno jasno kako su se obradene kremenice nale u kr1povima, koji su toliko maleni da u nj ima nema mjesta za obitavanje covjeka (slika 9 ilO). Pa-va je pomisao da su ti predmeti erozijom dopremljeni u upljine stijena. Protiv toga govori ciJnjenica da je u dva sus'jedna lkripa (L i M u sondi 3) nadeno 10 ulomaka od obrade jednog nuklej a, od toga 7 ikomada u nalazitu M a 3 u L. Nemoguce je zamisliti da bi se nakon due erozije 10 odbitaka od jednog nukleja nali opet u neposrednoj blizini, gotovo jedan pored drugoga. Da je, uostalom, kameni inventa'r sloja E erozijom putovao odnekud s drugog mjesta, na njemu bi se morao vidjeti neki trag kao posljedica trenja. Kada bismo i uzeli kao cinjenicu pretpostavku da je dananja glavica Crkvine u staro doba bila dio makljenovackog brijega, ne bi se ipak moglo ukazati na mjesto koje lei povie nje, a sa ikojega bi kameni predmeti trebali erodirati u poloaj u kome smo ih danas zatekli. Kulturni materijal je, nesumnjivo, izvorno vezan za sadanje nalazite. 2ivotni prostor na stanitu Orkvine bio je og:ranicen na gornji zaravanak i eventualno junu padinu brijega, u vrijeme kada su stijene vjerovatno samo manjim dijelom, provi:rivale iz zemlje. Poikrivac kulturnog sloda (nanos D) je vjerovatno stigao ovamo nekim nanosom pri cemu su kamenju zarubIjivani bridovi. . Vrijedno je da se posebno iskau omjeri iskopanog terena. Pretraeno je 120 mO povrine, a od toga otpada na areal sa kulturnim nalazima velicine oko 40 m'. Kameni predmeti nalaeni su u pojedinim 'ktripovima cija ukupna ,povrina n'ije veca od 2 m'. Osim artefakata, u sloju E se nije vie nita nalo. U promjenjivim klimatskim uslovima, troenju skloni osteoloki depoziti nisu mogli da se sacuvaju od :raspadanja koje su 'USlovljavale nagle hidroloke i termicke promjene u slojevima koji dugo vremena nisu bili narocito debeli pa tako i nedovoljno izolirani. Zbog toga u ovom radu izostaje ocjena nalaza sa stanovita paleon tologije, palinologije, karbonske analize i slicnih uobicajenih pomocnih postupaka za arheoloka istraivanja. Slucaj je svakako za aljenje. Is1Jraivanja na Crkvini dokazala su da ni na Kamenu nisu !postojaJi paleontoloki ostaci prije nego to je zemlja iZJbacena iz netaknutih slojeva i prebacena na drugu stranu. Materijalna kultura U svemu je sa Crikvine prikupljeno 276 komada kamenih komada, od kojih su se samo 162 pokazala kao manje ili vie vrijedna da se uzmu u obzir za proucavanje razvojnog stupnja kulture starih stanovnika ovog selita. Veci dio tog materijala (110 komada) porijeklom je iz netaknutih slojeva u klripovima, ,ciju signa1JUlfu dajemo u prilogu. Ostatak od 52 komada (s dodatkom slova x po:red oznake krirpa), zatecen je u blizini doticnih kripova, ali u sJojeviJma Ikoji su ispreturani djelomicno u doba gradnje kasnoantickog refugija, a djelomicno prilikom radova na poravnavanju dvogodine). Njihova signatura niukom slucaju ne znaci !porijeklo iz doticrita (1890-91 nog kripa, nego samo blizinu mjesta gdje su zateceni. Za neke od tih primjeraka bilo je jasno da su starog po:rijekla, s obzirom na njihove tirpske osobine, i pored toga to su nalaeni lU prhkom, crnom kulturnom sloju, slucajno zajedno sa rimskim novcicima iH ulwncima keramickih posuda iz broncanog doba. Vrijednost ovog nalaza umanjuje

I I I II II
O en u3

I I :2
;;;s

()

7*

100

'uro Basler

i c~njenica to se na Crkvini nalaze jo dva s}oja kod kojih okresivane kremenice spadaju u normalnu pojavu: to je donji dio sloja B i sloj C. Iako se ovakav Irastureni materijal nije mogao u punom broju isJmristiti za ocjenu kulturne pripadnosti sloja E, nije bilo razloga da se prisustvo izrazitih. primjeraka potpuno apstrahira. U petrografsko!ffi pogledu, dobiveni materijal se moe ;podijeliti u dvije skupine') Veci dio a;rtefakata izraden je od kriptok:ristalastih agregata kvarca, dok je manji broj od stijena psamitskog karaktera. U prvoj grupi ima ,raznih varijeteta izraenih uglavnom u razlicitinn bojama pojedinih vrsta. To su ronjaci, jaspisi i liditi. Rijetki su primjerci gdje se ikvarc i:lJlucio u raznobojni ahat. Dnuga skurpina rpretstavlja psamitske (pjecarsrke) stijene. Primjeri ove skupine su rjedi. Cementna supstanca stijena je kvarena i vrlo cvrsta. Procentualno su najbolje L'las1Jurpljeni jaspisoliki komadi, dok je hdit vrlo rijedak. Kamen je podjeklom iz planina sa gornjeg toka Usore. Patina na predmetEa je vrlo razlicita u kvalitativnom i kvantitativnom pogledu. Na ovo je utjecala ne samo mineraloka struktura predmeta, nego i drugi, vanjski uzroci, kao to je poiloaj predmeta u sloju i sHcne druge okolnosti fizickog lmraktera. Mikrosko!pskom analizom ustanovljeno je -daje kod nekih predmeta g1inena supstanca bila izgorena (napecena), to je znak da su takvi predmeti bili u dodiru s vatrom. K~mena sirovina pribavljana je vecinom u koritu rijeke, neposredno pored Crikvine. To se odlicno zapaa na kOlI'teksima velikih nukleda. Vrlo mali broj nukleja poliedricnog obliika nosi tek donekle zarubIjene bridove, to je znak da bi mogao biti porijeklom iz neke osipine nedaleko od Crkvine, gdje zbog kratkog puta kao rijecni valjutak nije stigao da dobije ovalan oblik. Nekoltko odbiijenih plocica kod cicenja nukleja 'za dobivanje artefakata pokazuju da je nuklej za ove potrebe pripreman irok~m i plosnahm otJkidanjem rastroene okorine neposrednim udarcima tvrdog !predmeta. ,Prva tako odbijerna povrina vjerovatno je poslu'ila ikao udarna ploha (SchlagfHiche) za odbijanje ostale okorine i lamela. Kod primjeraka tab. I, br. 1, 2 i 3, otkidanje je teklo tako da je udarna ploha sa linijom kocrpusa zatvarala turpe kuteve. Kod br. 1 kut iznosi 110, kod br. 2: 130, a kod br. 3: 113. Da bi se smanjila duina l1iukleja, a dobili kratki i vie plosnati odbici, obradivac je kod primjerka br. 2 na lateraInim i distalnom dijelu, inace diskoidalno obltkovanog nukleja, udarcima u dorzalnu plohu izbijao nove, iroke lamele od ventralne plohe. Na primjerku br. 1 posao odbijanja lamela obustavljen je u samom pocetku tako da primjerak izgleda kao greibalo (Kratzer). Primjerak je dobiven u preturenom sloju u sondi 1, ali nema sumnje u njegovru pripadnost kulturnom krugu iz sloja E. Posebnu skupinu nukleja cine komad i bir. 4, 5 i 6 na tabU II, koji sru - ikako se cini - sluili ikao udarala za odbijanje artefakata od jezgra. To su nukleji na kojima je radom !iU specijalnim okresivanjem loblikovana otrica s ocitim tragovima grubog loma. AlatklU posebnog t1pa cini prinnjerak na tab. II, br. 7. Komad je srednjih razmjera, u ,pdmarnom stanju plosnat izduenog oblika. Svi su mu rubovi bifacijalno naceti gnubim retuama mustiersk.o-stepenastog tipa. Cini se na momente kao da ovaj komad pretstavlja vec potpuno degenerirani derivat starijih klinova (pestnjaka, Faust-keil), zbog :nacina na koji jekoricen. Nuklej (tab. III, primjerak br. 8) vrlo vjerovatno je sluio za odbijanje artefakata na nacin 1eva Il o i s. Sa dvije nasuprotne strane inace ravnog donjeg lica, izvreno je porravnavanje plohe facetiranjem, da bi se zatim sa tih mjesta izbijale lamele sa gornjeg lica. Kako cemo kasnije vidjeti, u kulturnom inventaru Crkvine pronadene su alatke dobivene takvim sistemom, pa je postojanje nukleja sasvim normalno i opravdano. Na primjerku br. 9 prikazan je diskoidalan ostatak nukleja s tragovima irokih plosnatih odbita,ka s kos o poloenom udarnom plohom. Sluio je - kako izgleda - za odbijanje ru ela eto n tehnici.
U.

1) AnaJ.deiujoeu 1abornltorLju .katedre za geolQgijlu Tehnickog Lakiu1teta li Sarajevu izvrilO Jalrob Pamic, asistenJt. Ovdjle lSIezahvail:jlUjem na ljurba'zno,j ;p,redusl'etlijivlQlstipretstoljniku k-atedre prof. dir. Rado,slavu J(}vanov,icu i J. PamiCiU za izvreni rad i podnlSeni izV'jeotalj-_.

Paleolitski nalaz na Crkvini u Makljenovcu

101

Poneto izuzetan oblik pokazuje primjerak br. 10 na tab. nI. To je rezaJo sa polilateralno uoblicenim licem, i samo sa desne i gornje strane razvijenom otricom sposobnom za rad. Donja ravna ploha, zatvara sa korpusom kut od 110. Ishodite bulbusa nalazi se s lijeve gornje strane. priNuklej ~i1i rezailo, primjeTalk n1je tdo;;roljno jasno izmodificiran, pretstavlja mjerak na tab. III, br. 12. Na lijevoj bocnoj strani ostao je sacuvan korteks, tako da je za upotrebu osposobljena samo desna lateraIna 'Otrica, a ona pokazuje da je zaista i bila u upotrebi. Primjerci tab. III, br. 11 i 13 - 15 tab. IV, br. 16-21 pokazuju izbor irok~h rezala (Breitklingen), koji se na Crkvini javljaju kao dosta izrazit s p e c i f i c u m. Kut udarne plohe varira im izmedu 110 i 120. Vecina ih je dobivena cl a c t o n tehnikom odbijanja, a rijetko su izrazito bilateralni. Preteno su relativno vecih ramnjera. Medu tim tipovima, osim jaspisa i r'Onj::lka, pojavljuju se i predmeti psamitske konstitucije. Komadi su vecinom srednje debljine. Na vrlo mal'O mjesta susrecu se retue nastale od upotrebe. Izuzetno se na jednom mjestu lijeve O'trice primjerka br. 16 sacuvao rusjecni zarez od due upotrebe usijecanjem u tvrdu, vjeTovatno k'otanu materiju. Ostali dio te otrice pokazuje naizmjenicne retue, s dorzalne i ventralne strane, tako da je ona dije'lom oblikovana u valovitu liniju. Nijedna od ovih alatki nije sasvE ocicena od okorine (k'Orteksa), a na nekim se ona sacuvala i na udarnoj plohi. Primjerci br. 13, 15 i 19 dobiveni su iz preturenih slojeva u sondi br. 3 i 7. Do tog je preturanja, dakle i izbacivanja artefakata iz primarnog leita, dolo vjerovatno u doba poravnava!lja dvorita 1890:'-91 godine. U istim su prilikama otkriveni i predmeti na tab. IV, br. "22 i 23. Stl'ugalica (Schaber) br. 22 ima polukruno zasvedeni hrbat sa sacuvanim korteksom, a sa desne strane lijepo oblikovanu stepenasto retuiranu radnu otricu. Distalni joj je kraj sa ventralne strane sitnim retuama 'Osposobljen za g.rebalicu (Kratzer). Ovo je jedan od najboljih primjelraka u invelIltaru musteroidnog karaktera sa Orlkvine, ali je, naalost, dobiven iz preturenog sloja. Strugalica br. 23, po obliku slicna bilateralnom rezalu {Klingenschaber), spada takoder u red odlicnih primjeraka kulturne zaostavtine starih stanovnika Orkvine. Naalost, ni ona nije u doba iskopavanja zatecena u prvobitnom poloaju. U prvE fazama izrade ovaj je primjerak bio trokuta stog oblika, s naglaenim hrptom posred komada. Lijeva je strana ,retui<rana ka'O struga'loica, dok je desna odlomljena g'Otovo u ravninu usporednu ot<rici lijeve strane. Naknadnim lomlj(mjem uklonjen je tako trag udarne plohe u bulbusu. Komad je bio otkinrut sa periferije nrukleja, tako da je na proksimaln'Oj polovini lijeve strane, a dijelom i na bliem (pl'oksimalnom) kraju ostao stari korteks. iljak nije posebno dotjerivan. Do otkidanja bulbusa i desne strane dolo je vjerovatno zbog tenje da bi alatka na tim mjestima postala tupa, pa tako podesna za diranje u ruci. Rezalo u 'obliku ila, tab. IV, br. 24, nacinjena je s vrlo jakom bulbusnom regijom, a nosi tragove radnih retua. Pod br. 25 prikazan je odbitak od nukleja sa vrlo izraenim bulbusom. Na distalnom dijelu ventralne plohe retuama je iZID1lodelirana grebalica (25a). Na primjelTcima na tab. V, br. 26 i 27 prikazana su rezala proizvedena sa I evalI o i s tehnikom dobivanja lamelarnog odbitka. Obje strane i gornji dio br. 26 cine otricu koja je upotrebom nagriena retuama. Br. 27 je pone'to neobicnog trapezastog oblika. Alatka se korsitila samo otricama s obje strane, koje pokazuju tragove upotrebe. Rezalo br. 28 pretstavlja jedan od ljepih primjeTaka pravilno ,izvedenih alatki og tipa. Udarna plaha i gornji (distalni) d~o dotjerivaIlli. su grUlbim musteroidnim retuama, a na otricama se vide tragovi od up'Otrebe. Primjerci na tab. V, br. "29 i 31 treba da prue sliku o prilicnom broju komada koji su odbijanjem od nukleja, namjerno i slucajno, dobivali 'Oblike slicne alatkama. ali se na njima ne vide tragovi da su se kao takvi zaista i koristili. Alatka br. 30 nesumnjivo je bila li upotrebi, ali joj oblik odudara od prosjecnih tipova. ReLativno debeli komad je dobiven na ela eto n nacin odbijanja sa nukle~a ko~i nije Ibio potpunQ

102

uro Basler

oClscen od korteksa. Lijeva otrica sluila jeza neki rad, koji je na dorzalnoj plohi ostavio visoko poloene vrlo sitne retue. Nije to, medutim, ni strugalica u klasicnom smislu rijeci, a ni grebal,o u obliku kako ga inace poznajemo. Za naredna 3 primjerka (br. 32-34) jo je tee dati prognozu o upotrebi. Tipski su oni donekle bliski gornjopaleolitstkim ubadalima sa pritesanim gornjim rubom oriJnjakog tipa, iako br. 33 odaje neto arhaicnije oblike. . Sa primjercima na tabli VI, br. 35-49, ,prikazan je po svom tipu najmladi kulturni materijal iz sloja E. fuedmeti od 35-48 pretstavJjaju rez.ala Zla koja bi se povrnim iPromatranjem moglo lako zakljuciti da su gornjepaleolitskog tipa, dijelom i vrlo malih razmjera. Medu njima treba posebno istaci primjerak br. 44, koji je izuzetnog oblika kakav je zapaen vec i u kulturnom inventaru sa Kamena. To je rezalo uskog tipa (Schmalklinge), na proksimalnom dijelu dorzalne plohe oblikovano u plonu polukrunu grebalicu (Kilingenkratzer), na mjestu na kome se sa vertalne strane inace nalazi bulbus. Mislim da je kod ove stkupine u pitanju tip koji nije stran m o u ste r ie n u; a koji je u prilicnoj mjeri srodan jabrudskom mi kr o-m o u ste rie n u (Rust, 1950, tab. 62-63). Pod brojem 49 prikazana je jedina pronadena grebalica (Kratzer) tipa koji je inace poznat u gornjem ;paleolitu.
Zakljucna razmatranja

Arheoloki materijal iz sloja E na Crkvini u Makljenovcu pokazuje nijansiranje forme u irokom rasponu kulturnih obliika na prelazu iz Srednjeg u Gornji paleolit, no u vecini kao produkt kulturnog kruga irokih rezala. Prikazani komadi koji reprezentiraju ove starije faze nalazita, ne cine, medutim, skup klasicnih oblika svoje vrste, nego se ovdje u izvjesnoj mjeri osjeca pojednostavljenje, da ne 'kaemo dekadencija, u odnosu na klasicne uzorke. Da li ovakvo zastranjivanje u formi treba da refleiktira prilike sa ruba jednog kulturnog kruga, ili su predmeti proizvedeni u zakljucku dugog vremenskog raspona u kome SlU ivotni uslovi i ljudska inteligencija stvarali alatke u stilu irokih re:lJala? To je .pitanje na koje se zasad ne moe sigurno odgovoriti. Svakako se u ovom slucaju nalaziJno na granici, vjerovatno onoj vremenskoj, pJrije nego reglionalnoj. Musteroidni predmeti s ovog nalazita ne reflektkaju puninu forme ove epohe, vec i pored bro}cane nadmocnosti svojim habitom podlijeu rnlade-paleolitskiJn formama. DI"ugim rijecima, musteroidni hamt izgleda da ovdje pretstavlja samo odraz utjekao kulturni stucajai2'JIl1edu ;pojedinih skupina u casu kada st:;l ',mousteiTien panj gubi, da bi na njegovo mjesto doao a u r i g n aci e n kao mladi stupanj. Cl a ct o n ile valI o i s tehnike odbijanja, na ikoje ovdje nailazimo, ne pretstavljaju u naem slucaju nikakav p.osebni kUlturni krug oznacen njihovim imenima, nego samo naslijedene tehnicke tradicije u dobivanju odbitaka. Sto se tice srodnosti ovog naselja s ostalim naseljima u uem i irem krugu, na prvom mjestu ovdje treba spomenuti nalazite na Kamenu (Crkvini II) u Makljenovcu. Izbor materijala i Jrazlicitost 'oblika ovdje na Crkvini daleko su manji od zaostavtine na Kamenu. To je razumljivo ako uzmemo u obzIT cinjenicu da je ondje pribrano 4.880, a ovdje sallIlO 276 komada, dakle oko 50/0. No i pored toga se u :materijalu s oba nalazita primje6uje u vie vidova medusobna srodnost, koju potkrepljuje i cinjenica da medu njima nema ni narocite stratumsike orazJiike. Za artefakte sa Kamena, dakako one starijih tipova, predvidali smo kao l'l;alazite sloj E, a njemu adekvatan sloj na Crkvini (oznacen u ovoj radnji takoder sa E) upravo je nosilac opisanih artefakata. Da bi se lake ocijenili brojcani odnosi medu pojedinim tLpovima na oba nalazita, naporninjem da sa Kamena danas poSljedujemo preko 20 komada odliCl!llhstrugalica mustierskog tipa, sa Crkvine samo dva, a i njih iz sekundarnog poloaja. NasuPJrot petnaestak artefakata bliskih solitrejskim formama sa Kamena, ovdje se ni na jednom komadu ne primjecuju tragovi takve tehnike. Izvan svake sumnje je ciJnjenica da ovo nalazite sa Crkvine u kulturnom pogledu stoji o boku nalazita na Kamenu. Pitanje je, medutim, u kakvom su medusobnom odnosu bili oba ova lokaliteta? Udaljenost izmedu lokaliteta nije veca od 150 do 200 metara. Oko 5.000 prikupljenih kremenka sa ostataka selita na Kamenu govore

Paleoli'ts!kinal~

-na

Crkvini uMakljenovcu

103

da se na tom mjestu razvijao vrlo intenzivan ivot, uvjetovan - po .svoj prilici - ne samo izobiljem sirovine za proizvodnju k'remenica, nego i: !bogatim lovnim revirom u pdbrdicama sjeverne Bosne. U vremenu velike populacije, breuljak Crkvine pruao je dovoljno uvjeta za razvoj i prosperitet jednog dijela lI"azmnoene celije, dakako 'u klimatski pogodnim pe:dodima. Mjesto je inace neto vie istureno, i zbog toga izloeno strujanju hladnih k,ontiJnenta'lni:h vjetrova, za razliku od Kamena lwji se nalazi u prilicnoj zavjetrini. Vec danas nam se cini da Crkvina i Kamen nece biti jedina nalazita ove kulture u dolini Usore. Sada je jo prerano da se na temelju sitnijiJh nabza fiksira kulturna plfipadnost nekoliko drugih nalazita, ali neke prikupljene ala1Jke dozvoljavaju u izvjesnoj mjeri pretpostavke o njihovoj srodnosti sa ova dva dosad pretraena nalazita. Prema dananjem stanju istraivanja arheolokih lokaliteta, kulturni inventar CI'kvine ne pokazuje srodnost sa drugim nalazitima litickih !kultura na jugu Bosne. U pravcu Alpa broj nalaza i nalazita je vec dosta gust. Kram!berger-Gorjanovic dao nacrn je u svojoj publikaciji o nalazima u Krapini (1913) samo izvadak iz prilicno velikog broja pribran:ih kremenica, ali i taj nam vec prua dosta osnove za ustanovljavanje tipske srodnosi izmedu ovog nama dobro poznatog nalazita i naih novih nalaza u dolini Usore. Sto su u publikaciji o Krapini objavljena veciJnom strugala, to je moda vie stvar autora i njegovog izbora. Gorjanovic tvrdi da u 8 metara debelom utom pjecano.m gornjem kulturnom sloju povie sloja smede masne gline, nije postojala ttpska razlika i:zJmedu pojedinih artefakata koji su podjedlllako ispunjavali cijelu pecinu (tj. od njega nazvani nasloj II). Kosti Krapinskog covjeka nadene su uglavnom u horiwntu koji se sterao oko 1 metar visoko iznad sloja smede masne g1ine. Cini nam se da IDU'Stiers!ki (ili samo musterOOdni) oblici krapinskih ,aJlatki ovog nasloja znace u vecoj mjeri samo nastavak jedne tradicije, uslovljen prilikama ivota, nego ivot unutar samog kulturnog kruga. Starije naseljavanje krapinske pecine (Gorjanovicev "nasloj I") u nanoSiU ispod smede masne gline, kalI"aikteri:zirau !kulturnom pogledu nalaz artefakata vecih Tazmjera o kojima nemamo bliih podataka. Alatke od kosti, kojih ima u nas1oju II, govme u prilog njegovog opredjeljivanja za gornji peleolit. Usorski se materijal preko Krapine, Vindije i Lokava (Brodar, 1950) teritorijalno vee za dalja nalazita u Alpama. Karika toga lanca su Njivice kod Radoce, Mornova zijaIka kod Sotanja, SpehovJka kod Zgodnjeg Dolica (Brodar, 1938 i 1950), donji slojevi pecine Repolust i Salzofen u StajlI"skoj (MotU, 1950 i 1955), zatim Bachlerove vajcarske pilje i jo citav niz slicnih nalaza. Ne elim da ponavljam dalje iroke komparadje navedene ikod Brodara (1953), takoder u ovom smislu. Ovamo spadaju i nalazi iz Karpata i njima bliskog terena, kao to je Zamaroviec kod Trencina, Kaov, Cejkov i Berehovo (Skuta, 1938). Pored vec poznatih opredjeljenja nalazita s industrijom ovog usorsikog tipa u orinjaki pojmovni krug, sada raspolaemo s jednom novom teorijom o determiniranju ovih obUka ciji je autor Frantiek Proek. Prema njegovim nazorima u .pogledu nalazita usorskog ttpa u Slovackoj, ovdje je rijec o sz e let e n u i njegovom oblikovanju u bazenu Karpata. (Proek, 1953). Ranija nagadanja o sz el e t i e n'U !kao teritorijalno ogranicenoj s/pecificDJoj,modifikaciji s o I u t r e ena, sada je dobila novo tumacenje. Sz e 1et i e n., prema Proeku, pretstavlja sasvim osebujnu kultU'II"TIu manifestaciju u Karpat8kom bazenu, potp'uno odijeljenu od S o 1u t r e ena. U formiranju sz e let i ena sudjeluju dvije kompon.ente, tj. Iffiustierska i orinjaka, od kojih je ona prva neto jace izraena od druge. Iz takvih komponenata razvijaju se zatim bifaci jalne forme, 'blisIke s o I u t r e e TIu, sHcuo kao na Kamenu (Brodar, 1953). Materijal dobiven istraivanjem na Kamenu .pokazivao je u razvoju svojih oblika upravo put ikako ga formiTa Pro,eik u nalazitilffia sz e 1 e ti ena. U doba obrade nalazita na KamelnJU (1949-51 godine) u pretturenim slojevima crvenkasta-smede gline nalaeni SIUkomadi koji su se ti.poJ.oki razvrstali u raspon od m o 'u ste rie n a preko a U1ri g na c i ena ka: s o 1u t r e e n u, i dok je simbioza ,prve dvije skupine vec odavno poznata, sada nam se usorski materijal - upotpunjen solitrenoi.dnilffi oblicLma - pretstavlja konacno ipak kao jedinstven u svom kulturnom razvoju, dakle i stratigrafski cjelovit. Ranije smo se o toone 'morali samo domiljati.

104

uro Basler

Materijal sa Crhnine pokaZ/uje srodnost samo sa starijim, mustiersko-orinjakim oblicima sa Kamena. P.omanjkanje "m~adih" solitrenoidnih oblika moe se protumaciti na dva nacina. Moda je broj o,tkrivenih predmeta malen, i pretstavlja samo jedan dio cjelokUJpnog inventara ovog lokaliteta, zbog cega se moglo lako dogoditi da je slucajno izostao. S druge strane, otvoreno je pitanje da li su oba 'ova se:lita postoja,la neprekidno !kroz cijelli period kultUJTnog raspona izraenog u oblicima sa Kamena. Moda je ivot na Crkvini vezan samo za neki relativno kraci period, pa su u njegovoj zaostavtini doli do izraaja oblici vezani za neto ui vremenski raspon. Mislim da je ovo drugo tumacenje blie realniJm mogucnostima. Iako poloena jedan bEzu drugoga, nanalazita se klimatski donekle razItkuju buduci da je Cl'kvina poloena za desetak metara vie od Kamena, a pored toga - kako je malocas naglaeno - i neposredno izloena strujanjima hladnih kontinentalnih vjetrova. Kamen je smjeten u zavjetrini, pa zato u neto hladnijim periodima vie pogodan za ivot. Njegov sloj nosilac kulture neto je crvenije toniran od odgovarajuceg sloja na CrikvilIli. O pitanju porijekla kulture na Usori prvenstveno u odnosu na domovinu sz e I et i ena, teko bi se mogao dati odlucan odgovor. Spo'sobnost nosioca m o u ste rie n a ili moda samo nekih mosteroidnih kultura, da se lako udruuju i preta,paju u dalje razvojne stepene, ocito je iroka pojava u kojoj moda ne bi trebalo izostaviti ni slucaj sa francusk1m ta y aci e n o m. Ovi su oblici u Fontechevadu stratumski podloni izrazito mustijers:koj kulturi (G. Henri-Martin 1949 i 1951), ali skup kao takav nosi u sebi u tipolokom pogledu mnogo toga to nam na Usori nije strano (musteroidna osnova, sa cl a c t o n i lev a 1~o i s tehnikom odbijanja primjesa malih uskih rezala, G. Henri-Martin 1949, Alimen 1950 str. 114). U nalazitu La Micoque slojevi se ispreplicu (Alimen, 1950, str. 113). Prema sadanjem stanju istraiJvanaa ta y aci e n vremenski prethodi m o u ste rie n u, dose~uci 'li tipolokom pogledu "do njegovog vrha", kalko prema H. Breuilu navodi H. Alimen' (1950, \Str. 114). Ovakvom ta y aci en u potpuno srodni oblici jav1ljaju se, eto, i kod nas, ali sa ocitim zakanjenjem, to se vidi iz sasv1m drugacijeg odnosa prema m o u ~t e Il" enu. i Primjesa maldh uskih rezala u makljenovackom kultmnom inventaru i ostalim srodnim nalazitima kod nas se tumaci !kao zap~juskivanje periferije mustijerskog podrucja valovima orinjake invazije. Da li nalazi kranija vrste H 'o m o s a p i e n s f o s s i 1i s i "mala usika rezala" u Fontechevadu ne znace u neku ruku pretecu onoga to ce se kasnije sakupiti 11 pojmu orinjakog gornjeg paleolita? Promatrajuci ovaj problem iz aspekta Fontechevada, svakako necemo biti daleko od istine ak,o pretpostavimo da nosioci mustijerske kulture (ukoliko je ovaj oblik vezan za neku izvjesnu skupinu ili vrstu), nisu izginuli u jednom potezu, i da nadiranje Jrlosilaca novih, ,gornjepaleolitslkih, oblilka nije teklo iz jednog fiksiranog ishodita i odatle u jednom pravou sistematski preplavljal EvrOjpu, briuci ispred sebe svu aktivn0'3t (bioloku i kultUJrnu) starosjedilaca. Zar nije osim toga mogla postojati mogucnost, da na terenu, preplavljenom od nosilaca orinjake kulture zaostaju tu i tamo "otoci" mustijerske kulture jo za dugi period? Nije li takva skrupina mustijeraca mogla iskoristiti otsustvo orinjakih ljudi iz okoline Fontechevada, da hi izvrila prodor iz svog "rezervata" u praznu !pecinu, i zadrala je krace vrijeme u svom posjedu, da bi na taj nacin ispunila svojom zaostavtinom tanki sloj C (G. Henri-Martin, 1951, sHka 2)? U pitanju ta y aci ena nalazimo se nesumnjivo na pocetku rjeavanja jednog u geografskom, biolokom i kulturnom pogledu irokog problema, pa su stoga sva tvrdenja preuranjena i postavljena na Mpotetrcmu oSIl0V:u.Povezanost ranoorinjakih obl1ka sa primjercima koji ocito pokazuju ivu tradiCiju. mousteriena, navodi nas na pomisao o izV'jesnoffi kontaktu nosioca jedne i druge skupine. Jedna od njih je nestajala u casu kada je dI1Uga nadirala. Svakako nas zanima ishod konacne modifikacije mjeavina svih onih kultura i nacina proizvodnje artefakata, sa kojima se sUSITecemona prelazu iz srednjeg ka gornjem paleolitu. U Karpatskom bazenu vidimo da se mustiero-orinjaki kontakt evoluira u s z elet i en. Nalaztite na Kamenu razvija se u' istom pravcu, i na taj nacin pokazuje da je ovaj razvojni proces bio teritorijalno daleko iri, nego se to prvobitno ucinilo F. Proeku. Sa nalazitima li Makljenovcu teren sz e 1e t ena dosie ra~mjere Panonske

Paleolitski nalaz na Crkvini u Ma:kljenovcu

105

mzme. Sada nam se cini da pitanje granica tag padrucja treba 'Ostaviti za kasnije vrijeme, kada budema raspalagali sa vie tapagrafskih padataka iz padrucja gdje istraivanja nisu ja pravedena. Druga je pitanje razvajne putanje "prataaurignaciena", "alpskag palealita" i njemackih lakaliteta slicnih nalaziJrna u akalici Ziegenhaina (A. Luttrapp, 1949). Svima je - kaka izgleda - palazna tLpalaka as nava . v'fla bliska, naime amalgam srednjih i garnjepalealitskih ,oblika. O daljem razvajnam pubu ave mjeavine, danas, medutiJrn, ja ne znama mnaga. Sz e let i en pretstavlja jednu varijantu tag puta, ali je njegava pajava - barem kalika sada znama - teritarijalna ,ogranicena. Kada se daticemo prablema sz e 1e ti ena, namece nam se pitanje na kaje kaka izgleda nije ja dat adgavar. Nejasna je, naime, kada mustijera-arinjaka emulzija u Pananskam bazenu ulazi u fazu kaju nazivama sz e 1 e t i e n. Ta je jedna ad vanih pitanja, jer vid1ma da sama mijeanje tipava ,ova dva asnavna kulturna ,oblika (mustijerski i arinjaki), nije niukam slucaju vezana za neJki uski teritarij, nega je ta iraka, evropski dimenzianirana manifestacija, k'Oja - kaka nam se avaga casa cini - sam'O ,ovdje u Pananskam bazenu nalazi plladna tla. za razvaj bifacija. U ista se daba na nekim mjestima, kaa naprimjer 'li Francuskaj, razvija klasicni a u r i g n ac i e n, drugdje ja kaja druga varijanta kultUIre uskih rezala garnjepalealitskag periada. Vremensko opredjeljivanje nalaza Podaci za datiranje nalaza na Crkvini su vrlo askudni. Polaaj stanita i kvalitetne osobine kulturnog slaja govore za taplo padnebIje. Paleantoloki nalazi su potpuno izostali, po svoj prilici zbog specificnih uslava u kajima se selite nalazila u starija vremena. Kulturna zaastavtina nadena je na prvo bitnom mjestu stanita palealicana, i u slaju kome geneticki pripada. DrugiJrn, rijecima: artefakta nisu dapremljena na nalazite erozij'Om sa nekag drugog viepoloenog mjesta, niti su se iz nekog eventualno vieg slaja rahle konstitucije "procijedila" u sloj masne kampaktne gline. U prvom s,}ucaju ne bismo zajedna zatekli nuklej i njegave odbitke, kaa to je to bia slucaj u nalazi'tu M, to je ,ociti trag jednog 'radnag zahvata k'Oji se 'Odigrao upravo na tom mjestu. U drugom bi slucaju kamenje nejednoliko propadalo, tajest tei, oblucasti kamadi bi se dublje sputali, dak bi se lagane lClJme1ezadralle u horizontiJrna viim od sloja E. U tipolakom pagledu ovdje ne postoje problemi ikoji se ne bi mogli rijeiti u okviru evrOlpskog paleaUta. Preavladavaju oblici iz damene irokih rezala, dobivenih najveciJrn dijelom cl a c t o n tehni:k'Om odbijanja, pwed manjeg broja primjeraka na kojima zapaamo ,obradu udarne plohe na sistem 1eva Il ,oiis. Strugalice tipa sa Crkvine opcenito se pribrajaju '''U o u ste rie n u i prelaznim fazama ka ranom a ul' i g n aci enu. ilo (tab. IV, br. 24) nas patsjeca na rane orinjake (Abri-Audi) proizvode. Predmeti od br. 32 IPa nadalje bliski su uglavnom kulturnom krugu uskih rezila. P'O svemu ovame, inventar CTkvine je srodan nalazima sa Kamena. Nedostaju jedina bid'acijalni oblici, izvedeni u tradicijama m o u ste rie n a, to jest ,ono to da nas Ifegistriramo kaa sz e 1e t i e n 'li viem razvoj nam stUlpnju. Zbog opravdanih tekaca da vlastitiJrn nalazima potkrijepi1mo jednu od teza ,o vremenskom apredjeljivanju naih artefa'kata, prisiljeni smo da se u tom pitanju veemo za tipoloiki srodna nalazit.a u Evrolpi. U pitanjima vremenskog o,predjeljivanja nalazita sa mustiera-arinjakim prelaznLm' fQlfmama postoje uglavnom dva stanovita koja ne idu dalje izvan RW meduledenog doba i WI/WII taplag interstadijala. Argumenti za jedno i drugo stanavite su brojni, anesumnjiva asnavani na realnim mogucnostima. Nalazimo se na jugoistoku Evrope, u prastaru kajim bi prema L. F. Zotzu (1944) orinjaki covjek trebala da pradire iz prednjeazijskog (jabrudskog) prostora u srednjeevropski domen mustijerskog neandertalca. Prema tome bi pretakanje formi u ovim krajevima trebalo da se odvija u nekom za evropske priHke relativna ran()lffi periadu, prvenstveno u lriss-wurmskam interglacijalu. Ako smo prava razumjeli osikudne izvjetaje iz; Fantechevade-a, ta prelijevanje farmi dagade, :;le u <pacetku u geagre,f~ki agra~

106

uro Basler

mcenim prodarima, istadabna kada se u drugim !krajevima Jas netaknuta razvija mausterien, ciji nasiaci povremena prelaze i na teritarije kaje su ranije vec bile ustupljene S a p i e n s u. PitamO' se da li je u junam dijelu Francuske paloeni Fantechevade vec vrlO' rana dabiva,a ariJIljake ilmpulse adnekud s druge strane, a ne prekO' Balkana. Klatna kulturnih smjena ne bi inace uzapadnaj Evrapi smjela biti talika iva u padrucju kaje je vrlO' daleka ad arita sukoba, ikako ga zamilja Zatz. F. Praek datira svaje seletienske nalaze u prvi virmski interstadijal (W r/w II), ta se za nalaze na Uoori avag casa cini prihvatljivije. Materijal sa same Crkvine mada ne prua talika magucnasti za be<mslav.na opredjeljivanje u pravcu sz e 1e ti ena, ali u zajednici sa materijalam Kamena njegava sHka pastaje jasnija zbag prisustva oblika kaji se ipared musteraidnih tradicija u ablikavanju alatki i nacinu njihave abrade lIlesumnjiva razvijaju u pravcu salitrenaidnih skupina tj. naem sz e 1et i enu. Te ablike ne maema ocekivati u periadu ranijem lOd W r/w II !interstadijala, barem nam ja das'ad nije poznata nalazite kaje bi 'li ranijem periodu davala takve ablike. U pagledu apsalutne kranalagije pad aci u navije doba daivljavaju asjetne korekture, asnavane na analizama CU pa metadi Zeunera. Pa staram, dasadanjem tretiranju prablema datiranja fenamena glacij ac~ja, a kaje se asnavala na zapaanj1ma Milankavica i Penok-Bri.i:knera, prvi tapli, tzv. "arinjaiki" interstadijal se stavljaO' u vrijeme ad priblinO' 90.000 gadina prije nas. Zeuner (1956) sada unasi i avama asjetnu pramjenu, datirajuci ga u raspan izmedu 28.000 i 26.500 gadina prije nave ere.
POPIS PREDMETA PREMA MJESTIMA NAJ.AZA Tabla br. I:

Predmet br. Predmet br.

l-FG-x

2-K

Tabla br. V:

Predmet br. 26-K 27-L


28-J

3-G
Tabla br. II:

4-B-x

29-F

5-B-x

Tabla br. III:

Predmet br.

9-B-x lO-A-x ll-L-x 12-G 13~A-x 14-M 15-L-x

6-K 7-H 8-H

3hB-x 31-M 33-G 34-C Predmet br. 35-F

32-B

Tabla br. VI:

36-L

37-D-x

38-M
39-M
4O--F 43~G

Tabla br. IV:

Predmet br. 16-L 17-G

42-F

41-G 44-G

20-K

19-B-x

18-M

45-G
46-F

21-G 22-B-x 23-B-x 24-E


2fi.--M

47-M 48-G 49-G

LITERATURA: A I ime n H. - Atl:aisde P.rehistoi'I'e,Pa;ris, 1950. B a s I e'l: . - Pa:lea1iJtski alaz na Usa!ri, GZM, 1953. n BI'O d air S. - Das PallalQil.ith~u;m dinJugosiLawien,QUaJDtar Bediln, 1938. I B I'oda I' S. - Prerez lPfa:lootitikalJllJ ! slovenskih tleh, A!m.eoroki esmik, Lj!Ubljana,1950. v B I''odar S. - K odk.ritjjUkamenih ilnd'UJSll:rritiUsori, Glaisni!k ZemaljlSkog muzeja uSairadevu, 1953. G 'o[' j a lI1 V i c - K 'I: a m b e I' g e [' D. - Zivot i kultura diluvijWnOlgcov.je'kaiz Kirapine 'o u Hrvatskoj, Djela Jug. akad. :zm<anosti umj,etIlJOlSlti i XXIII, Zagreb, 1913. He n I' i - Mar t i n G. - L'industrie Tay.aciJen1llee Fontechevade, BuN. de la Sac. d prehisllOrriqueFran!;aise, Le Mans, 1949.
'OJ:>

Pa:leolitski nalaz na Crkvini u Mak1jenovcu

107

He n I"i - Mar t i n G. - Remall'que 'sur la stratigraphie de Fontechevade, L' Anthropologie-t. 55, 1951. L u t t I"o P P A. - PaJ.i:iolithische Funde in der Gegend von Ziegenhain, Hessische Funde, 1949. M o t tlM. - Das Protoaul'Lgnaden der Hepolusth6hle bei Peggau, Steilrmark. Arch.aeologia Austril8Joa 5, Wien, 1950'. M o t tlM. - DiJe 'paUioHthischen Fu:nde aJus der Sal2Jofenh6hle im Toten GebiiI'ge, Archaelogia Austriaca 5, Wien, 1900. Mo t tlM. - Neue Grabungen in der Repolusth6hle bei Peggau in der Steiermark. Mitteilrmgen des Museums fiir BelJ'gb all, Geologi~ und Technik. am Landesmuseum Johanneum, Heft 15, Gra,z, 1955. . P I"o e k F. - Sze1etien na Slovensku, Slovenska Archeo'logia, Bra,t1s1a.va" 19,53. Ceskos1ovenSkeho p.aIeo1itu. Pa.P I' o e k F. - L 'o e k V. - stra,tiJgrafickeotkazky matky archeologicke, Praha, 1954. Rad i m sky W. - Rimska utvrda na Crkvenici i kastrum kod Dob<Yja. Glasnik Zemaljlskog muzeja u Sarajevu, 1891. R u s t A. - Die H6hlenftmde von Jabrud (Syrien), Neumiinster, 195(}. S k u t i 1 J. - Paleollitilkum Slovll1Jslka PodkaiI'patskej Rusi, Mat~ca Slovenska, Tura ciIlJski Sv. Martin, 1938. Ze u n er F. E. - Der Neandertailer und seine Umwe1t ~Heraoogegeben VO!l1 Kurt Tackenberg, Bonn, 1900, s1Jr. 69. Z o t z L. F. - Al1Jsteinzei>tkunde der Si.ido,stalpenlander, Klagenfurt 194~, prema prikazu u Jahrbuch 38 der Schweizer. Gesellschaft ftir Urgeschichte, HH7. ZUSAMMENFASSUNG PALAOLITHISCHER FUND AUF DER CRKVINA IN MAKLJENOVAC BEl DOBOJ Die Or'kv,i/llJa,ein Hiigel 'in Malk,ljenovac Ibei DobQj, ist Qn dler elI'chaologlis'chen L'iJtenaltJu'l' bekannt a,1~'F\undort von [,6mischen Grelbdenlkm alem, Resten aus derr-Bronzezeilt I\.lJ11Jd Sahmiuckgegenstii/llJden auls GiI'aJbem Ides 'M'iJttellaillterrs. Iarohi:telktools'chen OlbjekJten WJUiI1den An hJiJerbesondelJ'Sd'ie Ruimen eQne~ s/pa,tantli1ken RefuJgiIum:sverme<rlkt. Dli.eLage derr-alI'ChaolJ()glischen Lo/k.ail.itat und we geo1ogi ohe Schichteniolge Tliefen die VermlU!11ung hervor, '<las::;. man an ,dJL~r stel.l!l~Reste einer lP<lil.adliJthisohen Sltatlion :f,ilIlJden 1k6nne. MiJt 'Riick1s'i.cl1Jt 1C1Jarr-8JUf, d>a,s'Sdle~ Hiigel ails S1teiJnbriUiChgedJiJerut atte rund davon d1JOln h falSlteline HiitlTIte gEfualuJt waT, WJurclJendJiJese Angalben nUlI''a1U1f GrlUl1ld ei:l1'esTei1es der ednsltigen AnsiildHnmgIpaaaoJJilthitscherMen'schen g'ewonnen! Der GII1U1IlJd Hiige!ls bestehit alli> Eorziinikallik:, er auf der Kl\1IWedes Hiig,e1s i:n 1k1e'ides d n~, ~be<r lI1e1atiJV Itiefe S\pail:ten rzerlkli.iDtet1iJst.In dliesen Sjp.a1ten s'ind Eroschilchten verschiedlener QiUail.ita,'t rhooten. D.ie IUl1ItelJ'Ste e Schi'Obtte >(GTlU!l1.d) gellber, fetlter Ton (iF) dJaJr,dall'iiber stel1JLt breiJtet srilch line dunne SlchiohJte von Ibran.mem Ton I(E) aJUS,lin der tpaJ1aol!ithiscbe Arlefaikiten gediu:n>d<en wuTden. S'chkhte D Ibesteht iGlIUJS bmunem. Sit'erliIlem["ehm, der dam nach oben ZlUdn eillle il6lsIs,aihnJ1J~ohe lS'ch~ch>te mi>t emer ,k1ejlllen An zahll VlOOl Axlt;.elfalkJten und einet" islem bElSlchelild1enen Za'hl 'V0'I1BII1U1chstiioken s'chleoht g'e1br.aIlJIlJter Keramik iibergeht. Die wei.>tere Sch1chtenfocrIllllng Ii6t flir uns an dielser lSiteliLe d.aht me-hr m t~sant. n iDas aut kfur CrklVina lin der dJunlke1lbiranmen TonsohlicMe gewO'l1nene Material weist grr-005teruteilll9 GegenslUinJd1e aIUSdlem iB>reiJtklingenlkreils<aruf, lir der Mow;:terien-:Phase nahesteht. d Gewonnen WlLl>l'd1en ISitri.iake wses, TY1PsihalUlPtsa'chlilohmiJt HiilJfe der Clacton-AIbschtalgJtechdie d niilk;:sIieJwiben eJinen WlimlkEil, zwis'C'hen 11100UIIlJclJ der 1&0'0schw,an1kt (T. IV, INI". 16 lbis 21). An ein~gen Beil5{piEil'en, Wlurde vO'rher dLe S1ohil.algfi1a lim.ldJer Art ides Levalloisien ZJUlgemicll~ert;. che (lIU dliJesem Morustenhen-Kreis geh6ren allch die .auf Tafel IV, iN!!'. 22 'U11d 12i3,Igezeli:gltenSohJaiber. Der klein ere Teil des Ikiwl1JuT,elil.en InvenJt:airs iUraglt ooeIjpallaon.ithische MenkmaLe (T. VI). In den a1JLgemeiJnenZiigen list da,s MaJter.iJail'Von der Crkvina ~die'!ltisch milt dem Fund von Lolmliitat Cr'kviin:a II an der Usor:a (B!!'ooor m~3). Dii'Sle Loik.alilta,t,IdlilewJir helUlteKJ8.men nennen, >befiJn:dets'kh nUtr 1'5'() Metel' VO!l1 der mn in BealI'beliftrmg gEillJOmmenen\LoIkJaiLiJt1i>t enJtfemt. In tYlPOlogischer Hillls1cht besteht der 'Unter:schLed idJaII1in, idJas'Sauf der Onkvina kei:ne, in der Art des Mousterien veIT'l"tiJgten,biifaz,i,a1eniSitiicke gefiunden WUJrden, deren Flache solutreen-artig Ibearrbel~betworiclJenwiilre. iSdlJoheGeg ef1s>tande waJren aru idletr:im JaJbre 11953ver6ff'ent1JLohtenI..ioik.ailiJtiiJt zi!eml~ch zah1reQlchIUlIlJd :ste!len, was Formgelbung anbel:angt, Idli:ejiinJgsten Ph.asen der :pailolliJtJhischen SJteinindJu5itrie aJuf dieser LOIkaJliltatda!!'. Ihr Fehlen aJUf iClJelr OrlkrvIDa

108

uro Baslerr

di.ide entwooer ails F,aikJtum dafi.ir ged:eIUitert; JI'Iden, ass das Leben auf IdLeserLok,al1i:tatnicht w d so lange anged<iJUert hart:te wie 'alUf jener aJUSde m Jahre 11963,odle!r .ist damn die lfe1aJtiJv ikleine Z'aml von vorgeiund!enen Sii.icken (ilIllSlgesamJt 7'6) milt I8lpucr:-en 2 V'On Air1beiltodar Bea'1'lbeHJllltl,g schul1d. Hinsichtlich der KultiUr geha'rt der FlUndOifi1; Orkvdna rlus,ammen mi,t idem Kamen nach aUen seinen MeI1kma,len dem :Kiult~kre.is Ides S zeletien ,an, so WI!,eihn F. Proeik in seinem Welik ube'r d'iJeses Thema auch darsJtellte (Slovenska Arheolog~a I, 1953). !Das AuDkommen von szelee,tien' 5!Chenii'o,rImeIl'stelJ1tiPJro5,eikin.Idas rreilaJtilven,ge K,a'J:1paitenbecken, was IlJun !liU i.ibe;rl pri.ifen islt, da w.ur Da i.iIber 'l.1Jll1fang;re~hetOlPOg ralPh~che AJngaJbenlIlichJtvelffi.ig.en. Der Fundort auf dem ~amen (19513) erWeLOOI1t das TeJI1fiJtOIliIU.aIUfdem id:1eseK!u,ltJu'rvenbireitet wacr:-, m, offens]chti1Jcih,<JIochhefintden s,m die ForrschlUngs'alribn ~ '&st lin. ihren Anfangen, und w.ilr Wlissen niJcht, wiJew1e1e d1cher Fn.1nJdJoirte ns tim sudl:1ch-fPaIIlnonJschen Gebiei noch erwanten. Die u Grenze des Gebileltes, in dem sich. 'dile dne:inander 'l.'erwOibenen Mousterien - und AUlri,gJnacformen Zi'UmSzeletien wande1n, ikann mah nic ht fixieDt werden, doch ikannen w.ur mit unselfen FU'!1ldenheu:te schon eme ArusibrreiltuTIlg lPaIJJlloruschen Ausma,sses feststell:en. Dal:>UberJJ1iessen von mLtte.JlPalaOl1iiJthJi'schin obeIlPaI1ao,VLth'~che ypen i,st geognatph/~ch en T eine velI1brei1Jelte rscheinUlllg '!md in :E)urropa E ,unter mehlferen (Namen tbekannt. Alle diese ErscheinUJllg.en haJben liJnJdessengew~,se gemeinsacrne El ernenlte, wfie etw,a Bre'iJbklilIl'gen mJiJt betonter A1nteiIJ.nah:meder Claotl()n-A'b5'chlaJgiteollltlilk,Iterlil we~e sti.icke mJiJt vorheriJger .BeaJribeiJtungder Schlag1Jfiiche (Lev.aJl1oiis-Techniik), feil"ner Lamellen l3.IUS 'dem \SiahmaJ1JkJ:ingenktrerls OOelf kleimit nen AJnte.il1Jruahme Milkl'o,1Jithen.In d~esem Slinne werld'en w.ilr 'UIIlIVer \dIer :aIT1Iderem FlfaItliktrekh ~n d'ero "Tayacien rund lin Osterre'icll. dem "Protoa urignadien ibegegnen. Ohne Ri.iciksilcht an.lIfdie Ver~chLed,enheiJten .ailllerdiesel' K!ul1JuJrikre~ein d'elf lfelaJtJwen OhronolO'gie, gilbt es zwischen dhlIlen ke~ne wesent1iJohen UnltersohJiiede, iUiIlId IaS Szele tien 'stelllit J1IUJr d eme speznisch 'aJUlS1ge)p!riigte loikaJe Endphase ,m ldIer WeiJteren1lwlokh.m;g linnerhaillb 1dJesjiingeren BaI1aoilJiJthilklUms dJar. Vam ProtoaurignaICien wffisen w~r, das's SlednT1ra,gleriderrHomo sapiens fossiltis wacr:-; K1e8gilliohen des 'I1ayacien. Daraus ik6'!1lnenwilr sch1i essen, da:;s Triiger \diesel' Erschemungen em-iUlld dieseVbe Men'scheruJLrt wa,l',. In FOnJteohevooe :ist IC1re d:i.dke Schilchte Id!es Tayacien von eliIller di.inlIlen Slchic.hJtedes D.VLOIulsitemen bededklt, WIOratu wir sah.lIiJessenkann ten, da:ss 'in der DibergalIl;gSs iPeriodie der aJI)iJenSlV'orruakiuJng EurOtpa no ch liingere Ze~t hitnJ<liu.I'chInseiln nnberi.ihrter in GelJ:)iJeIte NeamertaJnneIllSlchen lbes1taniden haben, von denen her I<tiesezeitweis'e ilIl IdliIe etbicle des G eiJng'edlI1ung,enwi:ilfen, id'i!eidar S\aiPienSlffiensoh vorubetrgehend ver1assen haJtte. Daher d!ie di.inne SchJiahte idJes Mousterien i.iber dem Tayacien, IUJlId P,rroukte a'UIS der WeI1kstiiJbtedes P,rti;mli,geniusmenschen i.tber der Hilrns'chal1e eines 'Sapiensmenschen. Uber dl~e eetiJtl1Jiiche SltellJung der Fiuntde a'Ulfder ClfkViinaslind wJT eher der lMemung :81'0eik:s"ido h. der DatJierung dJ~eses IPhanomens in idiLeWarJl1iPhase WIIWII. Das Ibekrajj1litgenwir ledilgl1:iJchdlulroha'Tohiiol1ogiJschenBewei~s, niimli!ch mit dem Vorh.aIJJdlenseliin I entWliClkelter jungpalao1JubhisoherSze1,etien-{J!'ormen ~ Invenltar aJUf dem Kamen.

. B asI e r: PaleoHtski

nalaz na Crkvini u Makljeno'vcu

Sl. 4 - Pogled na Crkvinu s juga (u martu 1955g.)

Sl. 5 Pogled sa zapa'da na june poloiVine sondi 1. do 4 za vrijeme proljetne kampanje 1955. U prvom planu snimka iskop izvren do sloja E, dok se u ostalom dijelu vide jame u horizontu ranobroncanog naselja

Sl. 6 -

Sjevero,istocni ugao sonde 1

!'
tx:l

ll:l
<Il

c1l

...

~
2' ...

~ c:
::s ll:l
EJ'

() ~
<:

:
s::

~ ~
'ro" ::s

~ n
s::

Sl. 7 - Pretraivanje

smedeg sloja (E) u kripu M

Sl. 8 - Rad u kripu K. Radnik prekopava gornju polovinu sloja E

D. B a s I e r: Paleolitski

nalaz na Crkvini' uMakljenovcu

Tab. I

Il I cm

D. B a s le r: ,Faleol>itSkLnalaz na Crkv;ini u Makljenovou

Tab. II

D. Bas

1er: PaleolLtSlki na 1az na er k V1J1l. uMakljenovcu .

Tab. III

D. B asI e r: PaleoHtski nalaz na Crkvini u Mak1jenovcu

Tab. IV

24 o
cm

. B asi e r: PaleoUtski

nalaz na Crkvini uMakljenovcu

Tab. IV

o
cm

D. B asI er:

Paleolitski

nalaz na Crkvini u Makljenovcu

Tab. V

21

~1a.

c.m

. B a s 1 li r: Paleolitski

nalaz na Crkvini uMakljenovcu

Tab. VI

35

36

38

39

45

48

DIMITRIJE

SERGEJEVSKI

Epigrafshi nalazi iz Bosne


(Epigraphische Funde aus Bosnien)

Zadnjih godina u BOISnJi. hi1O' nadeno nek,oilJiJkon.ovili natpisa, od kojili se je pO' pojedfunID 'svoj'Oj sad:rini ne,to diu izn'ad .obicn.og niJvoa lbosanskJih natpisa. To su: jedna atra sa Duv:anjsJk.o'g Po~j,a, nekaliiJka natpliJsa iz I1lIda,rskog podrucja na Saint i dva natpisa, :itzcenrtJra[ne Bosne (rpodlr:uc:jeFojniJckO'g Kis'eljaJka).
Kratice

CIL = CO'rpUSInscr.iJptionum LaJtmarum. DlSsau = H. Dessau, Inser'irp1liJonesseleetae la1linae GZ'M = Gla1snik Zemaljskog muze jia, Sa:rajevo Pf1aum= H. G. PflaJU!ln, Les prr'O'eura!teUiI's questres SQlUS Haut-Empirre Roe le main. Pa~is, 1950. Skok = P. Skok, Pojave vu1Jgarno-1atinslwg jezika na na1Jpisima rimske provincije Dalma/aije. Sommer = F. Sommer, Hanbuch der late.i.!nisehen L8Jut- und Formenlehre. Heidelberg, 1914. Stieoti = P. Stieatti" Die rorni.sehe Stadt Daalea m MO'ntenegrO'. WiJen, 1913. Spomenillk SA = Spome!f1ik Srpske aJkaJdemi!je,drugi raJZroo. WMB = Wissensehaftliehe MiJtteilungen aus Basnien unJd; der Hercegovina, Wien. I MOKRONOGE ((DuvaJnj'ska P.olje) Br. 1 Ara. Tab1a I, 1. Nadena je 1954 godJiJne u selu Makro!D.'ogama, na desnoj obali potoka SUlice, tama gdje on izlaZJiJiz defillea: na Duvarnjs!ko Polje, 5 km sj'everna .od T.om!islaJVlgrac1<lJ. se sada cuva u Zema[jskom muzeju, inv. broj laAra piJda,ra 671. Ma:teri'j,aJ je tvrdi! lapor (mergell, muljika). ,Airaima 'gomjli!idonj] profi Hisani mo. Gornji dra 'iJrnaJmI1Ja/d'siImSa akrotere, :iJ:lJmedu ikojriJh urezanim crrtama su prU:ka/zana kalO /diva liJsta br~jana. Natpis od 4 retka iQltetili su nalazaiCi, koji su kl!inoem a,rail!iJpa n>a1Jpisu:PretvorliJ1i su P. u R. IpaJk je natpis astaopo1Jpuna citljliv. : Visma arre je 0.76 m, vis. gomj,eg dfujela - 0.24, s.Terllnjeg - 0.33, donjeg - 0.22. Sirma glave - 0.44, 'li sredini 0.335, dO!lie - 0.44. Df:fu]j. u s!rerlind. - 0.31, dolJje 0.40 m. Cita se: .

1. CAP.
VICTOR. DEC DLC. V. S L.M
I(ovi) Cap(itolino) Victor(i) dec(uriones) D{ e)L (rrvirvensium?) c(ivitatis?) L(ibenter) m(erito)

v( otum)

s( oLverunt)

Visina SIl.ovaje eea 4.5 cm, 3.8, 3.5 nevjeta ruika.

i 3.5.

ObliJk slova je nepravilan,

urezala

ih

je

110

Dimitrije

Sergejevski

DeilimJitnilUlffi je dobm poznat iz &torije ra:1Jov,a iimljall1Jaa IliJrima. Ipak nam R s je lokaoija ovog, jednog od naj'vanJijilh grr-a:dJova lemena De1mata, o\StaJlanesip gurna, a iSto taiko laka1tzaaija njegov:a rimskog nasljedln!iika. Da je postojao rimski munidJp~j IiJStog imena, 'Svjedoci natpi,s iz 183 'godine n. e. - CIL, nI, 8202, naden f u Trilju na Ceti!ru1: .. pontem HiplP'i. luminis vetustate corruptulffi resti:tuli.t,sumptUIm et opeI"as submi.lnistraJntJiJb'US novensibus, delminellliS\iibus, ridilJi1s, urante et dec diiJcanteL. Iunio RufiJno Procularno leg. pr. p['.. TraoociJjaje smjetaiLaD. na Duvatnjsko Polje.l) I liJngvti.stiJkaotkrepljuje tradi!oiju, jer u Srednjem vijeku Duvno se p sa zvalo DlmJno.2) Uprlms tome, jedno vrijeme je billo mmjenje da je D. ':iJdenti!can Ga,r!d!unom CetiJni, gidje je bio riJmski logor - taJko su m!ilsliilri. Kiepert i TliaJ H. Mom:m.se'I1, ,ail.ije to mi.ljenje naJputeno u 'korE Duvna, poto je P3Itsch otkopao nepoznatog imena.3) u Tomi.1slavg.radu (= upatnj3JC,Duvno) rimski mrmiJcli.lpi!um Medutim, dJiJrektnih potwda, da 'Se otkopani muni:cipij zvoo Delmin.ilUID,dosaJda nije bilo nadeno. Na natlp:i.s, JaJko dopunom, prvo je manje-viSe silgurno svjedoi sa canstvo, da je Duvno, koje 'saida nosi 1m Tmi.slavgr,ad, identiC'I1'osa rimskim Delm~'l1'iumolffi. n RUDARSKO PODRUCJE UZ RIJEKU SANU U rimsko doba na rijeci Sa:ni.oko Prije/dora i S3JI1'Sikog Mosta i daJlje prema zapadu u do1im J'apre bila je razvijena eljezna md'us1JriJja.4) All1 mi na ovom mjestu necemo irzlrlo~rti odatke o aJrheolokdJm p na,laJZima ovom pod["ucju, nego cemo u se ograruiicitina naJtp.iJSlniJ maJrteri!j,al, lkaJko novonadenJi, tako i 'stari, 'kojli dJosada nije bilOopisan. R u d n 1k L j u b j a (PrijedoI1Ski srez)
iiJ

U proljece 1954 godri!neu rudniku Ljubi!j.i, na revku zvanom BDdo, prilikom odva'1jliva:n.j,aJ laJgumom, naJ gornj em etau p:dmijecene su ce1Ji:r.iJ Ovi tla are. spomen:ici spaseni za nauku zala1ganjem inenjera J. K'U'oomsa, kojli se, ocijenivi njlihovu visolku vrijednost, pobr:iJnuo dJa oni budu ScllcU~aJn:i, nalazu O'bavijestriJo o ZemaJ:js'ki muzej i !poslao mu jednu aru. Sloboldlno je da mu na ovom mjesnu izrazim nau toplu '~ahvalnost. Br. 2. Talb. n, 1; I, 4, sl. 5 Ara, koja je saida u Zemalj'skom muzeju, mv. br. 634, od lapora je (mergel, mulj 'ika) sa gornjim i donj1m profild.saJnimdi,je1om. O porioeikJlusmo gODeImzcrld.. pta v:i.sitnaje 1.21 m, vi!s. gornjeg dijela 0.33, sredinjeg O - 0.53, donjeg - 0.35. i'r. goro donj. mjela 0.68, Jir. red!. 0.55. debIj. - 0.19 m. s Gornji d:i.IO drzm.ad .simsa je jaJko otllcen, sa dva pulviJnusa. Donje lijevo coe je odbiv jeno. ZadJnja je P0VT'iIIla j~dva 'obraden'a. Sve povrine ISU jako :iJzIaka:ne odom to, k!ojih je na pojedJiJnimmjesti:ma ote'ava citanje. NatpiJs.ge sastoju.od 10 redaIka, Old! zadnji ure'zatn na donjoj rprofilaC'.iJji. NaJtlpisje mjestimi!cno otecen vodom, narocito u donjem. didelu. elSlti;redak je ocard!i.ran. TERRAE MATRI SAC IRO SALVTE DDI NNI I MP L SEP SEVERI PI I I IR AVG ARAB ADIAB PARI 5 M AVR ANTONINI AVG IIIIIIIIIIIIIIIIIII IVLIAE AVG M C ET AVG nII/ERECVNDVS PROC AVGG IID CALLIMORPV M 10 1111 MAIAS POMPEIAIANO ET I/IlI

') Napr. F a r 1 ati, IllYricum sacrum, IV, 169. Za njega nema sumnje, da je Delminium leao na spomenutom polju. ") P. S k o k, Studije iz ilirske toponomastike, GZM, XXIX, 1917, 128. ") Pat s c h, Prilog topografiji i povjesti Zupanjca-Delminiuma, GZM, XVI, WMB, IX. ') Najnoviji rad, u kojem su prikupljeni podaci: E. P a ali C, GZM, 1954.

EpigrafJSki naJazi iz Bosne

111

Terrae Matri

sac(rum)

p]ro salute d(ominorum) n(ostrorum trium) imp(eratoris) L(ucii) Sep(timii) Severi p [at(ris) pat] r,(i!ae) Aug(usti) Arab(ici) Ad~ab(enici) Pad t(hici)] 5 M(arci) Aur(elii) Antonini Aug(usti) [P(ublii) Sep(timii) Severi Aug(usti)J Iuliae Aug(ustae) m(atris) c(astrorum) et Aug(ustorum) Titi(us)? [VJ erecundus proc(urator) Aug(ustorum) e,a;Callimorp(h)u,(s) M(aior?) 10 XI Ka]l(endas) maias Pompei<ai>ano et [Av]i[to c(onsulibus)]

Vil.sinaslav,a je: u 1 retk.u - 4.5 cm, u donjem - cca 2, u osta~i'm - 3.5 om. 2 redaik: T i E su u ,liigaJturi.OS[lavni tekst bilOje DDDNNN, ali zbag diamnatio memOI'l~ae!zbri:sanaje jedno. D 1; jedno N. i 3 r.: Pri 'halju vi!d:imoP, zatim otecen PI'ostOIr a 4 s:lOlVa i[i TR (u ligaturi). z iR Dopunjudem: patris patriae. 5 ,r.: M. Aure1ius Antall1litnus,abicna zvani CaracaJ1Jba. 6 r. pallJjlivae eraJdwan, ta'lm d!a nide astaJ.o ndinajmanjeg traga sil.ava. Daj punjujem i.meIlWmGete. 7 r. lulia Augoota, obicna 'zv-ana luliJa Domna, e'l1.Jaeptimij,a Severa. S 8 r. U rpacetkucet1ri vertiika,lne c:rte, moda Titlirus. Dosada nam nije po.z:nat pI'o.curator Ti:musVerecuoous:,r.) ni ma koji eques romalITUls 'ovag imena. 9 r.: Slovalsu dosta o.tecena, ali seiJpalk da pl'O'citaJti.Naz:iJre'Se O mail!ilhdimenzija, koje stoji unutaJr M; tako.der malJih dimenzija V. U avom 'retku 'ima nekol.jJka pravopislIlilhosobina: E se Ipie ikalO dvij'e verti!kalne crte. Ovaj o.iblikkatkada vidimo. na naitpiSlima nademm u Bosanskoj Kralj-ini.RllijecET illilJPisaJl'1a ED; imama ,kao slican slucaj na spomeni!ku nadenom u okaBci Dobaja.6) P PR. To je dasta obilcna pojava. To isto vai i za d.spaldanjeS rna kI"aju sLova; kad Sk'oka su o tom priJkupljeni mnogabrojni primjeri. 10 red. Di'tto.grafija - u rijjecrl. OMPElANO dva puta ,ponavljena lA. GadJina P je 209. A'ra je, daikle, postarvljena 209 godine. U tituLa:tu::r'i eptrmija Severa spomeS nute su SVe titrue, itO. je noslio do. 210 gOidJilne. taJrijli njegov SIiInM. Aurelij ih S Antonin, sa nadfumkom CaJracwUa,pOlSltooje Caesar 196 god!iJne,a AugustUllS, 198. U naem llla1Jpisunjegave tlitule n'ilsu spomenute osim glavne - Augustus. Njegov mladi brat Geta postao. je AuglUStus vjerova'tna tek 209 gadine. Septimije je umro. 14 februara 211, a vec godinu dana kasnije, u felbruaru 212 g. rpaginua je Geta od ruke svog braia. }Za taga je usl!iJjediiJla damnatio memoriae Gete, o. cemu srvjedoill i naa a~a. Br. 3. 'rabLa II, 2; Slika 5. AT:a.Nadena je zajedno. sa araJma navedenriLm pod bI'Ojevima 2, 4, 5. Sada se naJ1a1Z'i. Zawi:catj'nJam u muzeju u PrijedJaru. Gornji 'i donji d1a je jednO'sta'Vlloprofil!isaln. Sa strana je kamen letiJmJiJcna br:aden, a odostmg je o ostao. neo'braden. Cjrel1okU(ptlla visina are :iznosi 1.16 Iffi, gornjli!dio vis. 0.31, ir. od 0.43 da 0.55 m. Sredm.ji <110. Je Wsak 0.53, 'ilI'ok0.455, deibeo ad 0.19 do 0.21 m. Danji dio je vlisO'k0.31 m. Natpis od 10 reldJaika pril!iJcnaje sacuvan i cti.ltljd:v. Poceci redaka vecilm dijelom su propaJli. Treci redaik u 'drugoj polovid je eradkan.

") Uspor. P f 1 a u m, o. C. 6) CIL, III, 8376b, uspor. S k o k, o. c. 41; S o m m e r, o. c. 274.

112

Dimitrije Sergejevski I IRRAE MA TRli IRO SAL.D.N.IMP M AVR SEVERI I I I I I I I II P F.AUG ET I I I I I I 5 I IIEAE AUG MARTII CASTR.S.C M IVL MACRI.V E PROI HELIODORVS VII IFF FER POS.XI K M 10 IIODESTO.II.ET PROBa CO
,I

[Te]rrae Matri [s(acrum)] [P]ro sal(ute) d(omini) n(ostri) imp(eratoris) M(arci) Aur(eLii) Severi Alexan[dr]i p(ii)i f(elidils) Aug(usti) et [Iuliae] [Mamm] eae Aug(ustae) matri(s) castr(orum). s(ub). c(ura) M(arci) Iul(ii) Mac7i(ni). v(iri). e(gregii) pro [c(uratorisJ] Heliodorus vi [l(icus)] [olff(icinae) fer(rariae) pos((uit). XI K{alendas) m(aias) [M] odesto . II. et Probo co(n) [s(ulibus)]

ViJsi:na slova: reci 1 do 3 -

3.5 cm,

1'1'.

1 da 6 -

3.7, r. 7,dlo 9 -

4, r. 10 -

2.8 cm.

3 redak: u pocetku AUR jo se nazire. A1exaJI1dri je eradi['arna. 4 rr.: ET u ,1iJgaturi. Iu'llilaJe ponJirteno? 5 '1'.: AE u li:gaturi. MA u Ug.; RT TR. Ara je 'PostaJVIljena 21 arprUJ.a228 go'd'irne, tj. !potiJce iz sredin.e vlaJdavine AleksaInldra Severa, koji je stUJpiiona rprestolje 222 godine, a poginuO' u proljece 235 g. Prokurator s imenom M. loo'UlS Macrinus dosada nam nije bio poznaJt. Br. 4. Ara sa gornjim profili~anJim dijelam. Porijeklo kaO' prethodnih brojeiVa 2, 3. Ara je saidJa u ZarvicaJjnom muzeju u Pr.iljedoru. Visoka je 1.12 m. Visina gOl'. dijela 0.26. Srednji dio vis. 0.56, !ir. 0.41, deib. 0.21 m. Donji dio vis. 0.35 m. Materijal je lapor. Jaka i'zlizaJna !L otucena. SaJcuvani su ostaci od pet reda!ka.

I I I I I I lE MATI I I I /I I I I IVRI I I I I I I IITIIII I I I 1/11 I INI I I I I I I I I I I IPP /1/1/1/1/1/1 Od toga mo~emo sa stiJgurnocu dopUlIliti samo prvti. redak: [Terra]e Mat[ri]. Dopun.jaJVarnje ostalog bih 1:>1 na/gadanje. Br. 5. Anapigrad'ska ara. P'Ort~jeklo kao li ostailiJh od broja 2 do 4. Sad:a je u ZaviJc8Jjnom mU!Zeju uPrijedoru. Gruba liz,r:aJd!a, odostrag n,iJka:konLje izradena, j,aiko rulilni'rana vodom. B r evo (Pdjeldorski srez)

Br. 6. Sllika 1, Tabla I, 6 (Revi'Zli.ja) Ara od 'PecaJra. Do 1893 godine nalazila se na sadanjem groblju u B rt'evu, 5 km udail.jenom od Ljubije. Sarda je u Zemaljskom muzeju, mv. Ilap. br. 673. Spomen uo je Radfimski u GZM, III, 1891, 439

Epig.rajjski nalazi iz Bosne

113

WMB, I, 211, ali je nije opilsato.7) Natp~s SIU iizda1iu CIL, III, 13239 Hkschfeld i Domaszews!kliJ a osnovu o1Jis'aika a patph1ti.P,rema tome, dosada msmo imali ni opiJSa, n n ni slike. Sada dajemo i jedno drugo. Usto smo proveli reviziju, te nakon nal:aza novih i bolje sa'cuvarrih a:ra (nai hl'OjeVliJ do 4) moemo dati i neto bolje bt3lIlje, 2 izmijeniV'i takode ~ dopune, koje su dali H. i D. Ara ima bogato P1"otfiJ.i1s3lIl gornji i donji dJiJa, kaji nisu bili mnoga iri od sred njeg dije'lla.Na gornjem di~elu bile su oznacene urezarnm crtama valute. Nedostaje

. l@M~~~
~V$o\\lntL~ ~

~~dto rAU
Sl. 1 FaikSlimil n~a sa broja 6 .

lijeva polovica are i desno gornje coe. SpomenJtk je jako otucen i atecen vodom, prelamIjen po sredini. Natp!i'Sje jaiko stradao.; 'Sacuvan je samo desni dio i to jako izliz3IIl. 0 Visina - 1.22 m, srednji dio: V1is. .60, k - cca 0.36, deblj. 0.23 m. Visina slova ad
0.042 do 0.052 m. . I I I II I IMAT II I I II liMI I I INOI 11/1 IIECALINIO
5

IIISVPCVR
11111111111
.I

IROMERC

IIVSVILOFF I/RR XI KAL


10 MIIIIIIIIII!
111111111111 ") Dimenzije dvaju kamenova koje navodi RadimskY u spomenutom mjestu ne odgovaraju stvarnosti, ali ih je on naveo prema izjavi rudarskog povjerenika Vorliceka. U inventar lapidara unet je bio samo jedan kamen, na broj 7, samo sa primjedbom "Borievo bei Stari Majdan, ali o identitetu nema sumnje zbog podataka u Korpusu.
Glasnik Zemaljskog muzeja Arheologija

114

Dimitrije Sergejevski

C:iJtanje ovog natpisa jaka je oteano ne sama zbog slaJbog stanja sacuv8lIlag SpQmenrka, nega li Zlbog s'labe pismenosti ti.nemamosti klesara. Kol'ika je slova propalo s lJijeve str,ane? p.omocu 7 i' 8 retka vidimO' da su u asmom retku propala u pacetku 3 slova, U prvim recdma. mara:lo :ih je propaJS'tli viSe. Mamcema anaJ1.i1zirati redak pa redak. . I I"ed!a:k. Hirschield u CIL kaJe~ fartasse deo Mar[ti). Mi smo priliikom reviziJje ustanovili da na k[',1lJju nije R negaT: har.izontal!n:a crta je dobra acuv8lIla pri eil.ektriJcnom svjetlu vidi se potpunQ jasna. DOIpunjujemo 1 r. na osnavu naih brojeva 2 i 3: Twme Ma,t. Ona RI maraJ1.o je da bu~ u lpOICetku2 retka. Ali aV'Oje jedina sigurna dopuna drugag tre,ceg retka. 2 i 3 redalk. U CIL stoj!iJ ova primjedlba: 2-5arl Vialer1anum et Gallienum Dam1lJszewsk:i prahalbiliter refert. Ne \Sumnjam d1lJje ~ad naeg slabo piJSlmenogklesara 'Ova CALINIO ZIlla!C'i['O GaU:iJena. AH zata je ana O na kraju retka? Mi bismo ace'k!ivail.i jedna I, tj. cas. gen.: pra sailiute ... Gal1tieni. Mogl!iJ bdsmo ovaJj CaJS.aJbl. protumaciti dlI'Ulg'aiffi posvertnom formulom: ne pra saJlute .iJHiIusnego pra Hlo. Takvih primjera mi imamo, napr., i~ Ljubljane (CIL, 13400): Neptun [o) et Nymph(]s) pro Cassl1a Olemen1Jilla. AlIilmii.nije !polo za rukrom da u Kocpusu nadem ovu sk,racenu f.ormulu, ~aj'a bi se odnastila na !i.mperator1lJ. Stoga' ,dlrim da je 'Ova O lapsus klesara pa uzaru na Terrae MaJtrti. Inace ta dva retka -- 2 i 3 - suvie su maJi prasto,r da se ispie ciJtava tituJ.atura abajice careva. 5 redJak ne pretJSt1lJVlJja patekoca: ... sup c'Ulra. Ova P namjesto B obicna je !pojava; viili p1eps na str. 123. . 6. r. - Zbag prelama aV1lJjredalk s menam praikuratora posve je propaO'. Ostali reci CJiltaju se jasno; od imena cOalsula nije ostala ni trarga. Na taj nacin sa s~gurnocu bisma magli ima,ti sama a'va: Terrae Matri s(acrum) pro . sub cura pro(curatoris) Mercur/iUs viL(icus) off(teinae) jerr(ariae) XI kaL(endas) M(aias) Br. 7. Sl~a 2; Talblla II, 3 (Rev'irzija). Ara, nadena prije 1893 god!.ine zajedno sa brojem 6 u Brievu na groMju. Sada je u Zemaljskom muzeju, inv. Lap'idara br. 103. Natpis i~daJt u CIL, III, 13240; RadiiJmslky ga spamenua - v. kod broja 6. Ara ima gornji dalIll.ilidio. Garnji dlj.a ima oblik 'zalI'ubljene piTamiide, postavLjene na sians. Crtama su naznacena dva akrotera, izmedu njlih dva pa:1ma,va <lista. Pozadina nije i,zradell1a. Ara je viJsoika 1.27 m; sTedIn.ji dtia je vi:sok 0.63, iJr. 0.47, debeo 0.195 m. Lijeva stralla srednjeg <li!jela.Lgornjeg simsa nedostaju oirecentna su ~dlati cementam, koj'i je z,amazao ucinila nesigurnim ciltall1je pocetn,ih slava 7 i 8 ret!k.a'. Na11pis se sastajli ad 10 redava, a u donj'im recima je jalko irz1,ilzan. isina, slova de ce-a 3.5 cm. V U prvim redovima 'Slova su irolka, udanjim jaiko Z!b'iJjena.U recima 4,5 10 eraJd!irana su imena careva; tu 'su sacuvani tragavi mnagobrojnih vertikalnih crta" ali se ne daju rpraC'ita!ti, tim vie, ta su se imena ca:reva, kaji dola:ze u obzir, sastojala gatava i,S'kljUloiJvoad veTtikaJInih crta" a u isto vrijeme, te sa'cuvane orte mogle su da budu tragavi eradliranja. I I IIDEO IlIR I I IlATRI SAC I I I IL VII DDI

.I

I I I IIII I 1/ I I I 5 I 1/1/1/11 I 1/ / I I IIEVERAE AUG N I ICOI IIIANI/R I I IIPR AUGGNN IVCVNDVS VIL FERIAR 10 XI KALIIIII I I III/I/ I I I I

Epigrafski nalazi iz Bosne ..... deo Liber(o) ITerrae M?] atri sac(rum) [pro sa] lute d(ominorum) [n(ostrorum 5 [M. S.]everae Aug(ustae) n(ostrae) [s(ub) c(ura)] Co[ss] (i)tiani Fir[mJi pr(ocuratoris) Aug(ustorum) n(ostrorum I]ucundus vil(icus) fer[r]ar(iarum) 10 XI kal(endas) M(aias) .

115

duorum)]

duorum)

Usporedujuci oValjteikst, koji smo dali nakon revizije, s onim iz Korpusa, vidimo nekoliJko razH!ka.8)

Dl
lY-l

J l ~'(R
D

'\ eR lS AC

I'

! '"'

151.2 -

!Faik:simil natipioo iSa broja 7

1 i 2 .'1'. Hirsahfe1dClilta prvi drugi redak: ... deo [He] r[cul:i p]a[t]r[i1 sac(rum), sed lectib .iln.certa.Svaka!ko, HER se dobro uklapa u tekst na kamenu, ali L(i)-BER isto tako. Meni se cak cini da "se na kamenu moe razaibrati B, napisan sa dva: mala trbucica, ka!ko mi to vtiJd[mona broju 8 (v. sl. 5). Uzimam Libera, jer je bio u naim kraj-eVlimaj.ako populaTaJn, a i Terra Mater trebalo bi da dode u olbziT, prema brojevima 2, 3, 4. PraZiIlomjesto u samom pocetku popunjavam !

sa

lOM.9)

3 ~ 4 rr.: U ovim. recima. bii1aSILl carska imena, ali obadrva retka su eradkana. Pdpa!dJnostalre 'iImperatoru Filipu Aralbi1jamnu (244-249), kako je ustanovljeno u
8) U Korpusu stoji: "descripsimus ego (tj. Hirschfeld) et Lucas adiuti Domaszewskii apographo ad ectypum a Radimskyo missum. " 0) Liber, tj. Silvan cesto se nalazi kod Bihaca. U Ustikolini na Drini imamo na arama ove kombinacije: 1) TERM(ino) LIB(ero) P(atri) lOM i 2) L(ibero) B(acho) lOM. Kombinaciju lOM i Terra Mater imamo na rtvenicima, napr.,ClL, XII 3071, 4140.

8*

116

Dimitrije

Sergejevski

Korpusu, s~goUrnaje, jer je u to doba bila samo jedna camioa po 'iimenu Severa ena FiliJpova. Suprotno Hi<rfeMu, mislim da nije bio sipomenut samo jedJan :imperator, nego diva, '1Jj.:sam FilJi!pd:njegov posve istoimeni sin. Na to i!zTlicitouikalzwje titulatura prokJu'I1a,tara OossHJilaJna:PR AUGG NN. Svakaiko jeteiko, zaiipraJVo nemoguce utisnuti u dva retka, od ipo 12 slova puna imena dvaju careva, - NN IMP M IVL PHILIPPI ET M IVL PHILIPPI AUGG. Ali njd.hova1denticna imena van sumnje su bila !Spojena, otpriJJiJke ovako: NN IMP M IVL PHILIPPORVM AUGG, ili, jo krace, kalko mi' ,to vidimo na natpiSima ovih careva, naiipr., CIL, VII (BritanJiJja), 115. 6 r. - Hilrfeklovo citanje ne izaziva nikakve sUJmlIlje. 7 8 r. ~ Pocetak sedmog !retka: saida je zalm.a1zan cernentom, ,aWicitaJDIje H. liJD. ne izaziva sumnje. H. cita: Cf[o]tssi1liani FUJr,dOk se merui cirru, ikaid!sam razgledao ordlginal, da bi bilo tacnije: Co[ss] (i)tia;ntjl FiT. ili Co[ss.Jit(i)aI1li. U piJtanju je dalklle, samo jedno I, to nije ta!ko vall1o.Pitanje: FiJrmi 1i!1i Firmilni? U pocetJku osmog retk1li :ima pramog mjesta za tri slova, a ne za jedino M. Alii je to pitanje beznacaJjno, a Fi:rmus bolje odgova,ra sastavu imena ne'go Firmmu:s; ostajemo, dakle, kod Firmi. 10 r.: Na kamenu je ostal'O mnogo tragova 'slova; !SVesu to ostaci vertilkalnri.h orta, dok nema 1Ir.agova okruglih s101VaJ D, O). Poznata su nam 'imena sVlih kon(C, su!la 'za vrijeme vladanja Fio1iipa(244-249), ah n~,jdJnone odgovaJTa trago~ima. I sam to u godi!nama calI' je trli. puta Hilo ikcm!Sul,a sin mu dva iPuta zajedno sa ocem, 247 i 248. Muslim da je navedena j-edna od tih dviju godiIna, a carska 'su imena s:kracena na .gore spomenuti nacin, calk li krace.lO) H. za taj deseti redalk daje samo: XIKAL li nilta ne govoTi o konsulima. Imajuci nae brojeve 2 i 3, mi znamo da su to maj~e ikalende. Slobodan sam da 'USipost1livimcijeli natpis, kako je on o t p r i 1i ik e mogao da izgleda:

I(avi) O(ptimo) M(aximo), Dea L0J)ber(a), Terrae Matri sac(rum) pro saLute d(orninarum) n(osirorum duarum) imp(eratorum) M. IuL(iarum) PhUipp(arum) Aug(ustaTum d!uorum) M(arciae) Severae Aug(ustae) n(ostrae) s(ub) c(ura) Cossit(i)ani Firmi v(iri) e(gregii), pr(ocurata-ris) Aug(ustorum) n(ostrorum duo-rum) Iucundus viL(icus) ferrar(iarum) XI KaL(endas) M(aias) imp(eratoribus) PhiL1ip(pis) Aug(ustis duobus) c(onsuLibus) ZaJSelaJk M dj la

vii c

(selo Cillwte, 0p tina Prijedor)

Ljeti 1955 prrilikam kopanja temelja za talu na zemljitu MilOlevic iMli!renailo ISelIla staJrli (srednjevjekOlVIlri: ?) grob. Kao iploce u tom grolbu bile su upatreblj1ene dVije r'i:mSke stele, i to jednamz:bijena u ceti.ri rkomald!a (naJ broj 8), druga citava ~hr. 9) silu1ilJa Imo pod u ,grobu. Sreca je htje'la,da je u trenutku, kalda su je ti! komaJdli morali da hudu uzildani nadao 'UpII'avnilk Zavicajnog muzeja u Prlijedo~u drug M. GTdllici 3paJSaa te zan:imJljive spo menilk.e. ISada 'se na:lalZe u 'l>ipomenutom
ffilUZe(jU.
Br. 8. Slika 5, TaJb. III. Nadigrobna ploca. Gornji dlio nedos:ta'je, a os,tJa1a je raJZbijeno u cetiri komaida. Opta visina !S1licuvaJn\iIh 'odlomaka ilzmosi cca 1.83 m, 1rina je 0.90, debljlina 0.075 m. Mater~j.al je laiipor. Reljefu gore nedostaju glave prilk.azaJn.ih tr:iJju fIDgu~a.DOIlje je ibio klJin za usadivanje stele u postolje, oiJr()lk (dugacak) 0.61 m, a debeO' svega 0.038 m, od koga je OIstaosama tra'g. Brednja je srt!rana podlioel:jena u dIVa dij1ela: gOlfe je nJia sa slikama ipolwjllllika, dolje - naftrjiSno polije. U edIikul:iJ (nii), !kaja' je fla.nikiJrana 'Sa dva tordi,rana stupa, prilka'zane 'su u re.Ljefu tri pOllufigure: u sredini n:slkiliIk, a sa 'strana muki ldikovi.

'0) Ovu titulu - Dominus noster - uveo je kako izgleda Septimije Sever (C a g h atu Cours d'epigraphie... pogrijeio, rekavi to za Aleksandra), ali za vrijeme njegovih nasljednika ona se upotrebljavala relativno retko. Tek od Diokletiana postaje obavezna.

Epi:grafski nalazi iz Bosne

117

Odijelo na sva tri lika p['iJkarzatno je ematilC!no, bez potanikos1Ji', gotOivObez bora ikoje su 'izradene samo na ogrta;cu. Muika;rci su dbuceni 'u tuntke sa ruka;vima, odozgo je nabacena hlamida. Lijevi mukaraJc je desnom rukom doJtakaa rU!b ogrtaca, a hjevam dr~~ ISViJtak,tj. testamenat. Desni mukarrac je obucen na isti nacin, samo cm. dri, testamena,t objema rukama. Odlijelo ene teko je od>redi:ti: kao da je ona oibucena u penulu, cij'i se rubovi spUltalj'Udolje da kraja reLjefa. Desnom rukom ddi okrugli predmet (jaJbuiku?), a lijevom kesu (s novcem). Ova skulptura je izradena vrlo primitivno; bare, kako smo rekli, nisu priikazane, takode ni poJtan'lwsti odijela, ni nalkH, [aJko se na naJd:grobnim reljefima obiJcno pflilkazuje, makarr prrstenje. Po nalCinu izrade reljef ikao da OIponaa drvorez. Natpis se sasto'ji Qd 14 redaka, Old koj'ilh se dVa prva nalaze na ravnom prostoru izmedu nie i nCl'tp:isnog polja. Natp~s glasi:

ET PERPETV AE SECVRITATI TATONIAE PROCV LAE ANN XXXIII CON

PITENT AVR SVRVS VET LEG X G EX BF ET MM AVR III OPTATVS ET FIRMINIANVS MA TR INFELICISSIME ET LIBERT AVR BAOSVS ET SVMPA ET ZIPANDVS ET QVINTVS ET CARO N I LIBERT Q HH F C

10

D(is) et perpetuae curitati Tatoniae ProcuIae ann(orum) 5

se- M(anibus)

XXXIII

con(iugi)

pi<t>ent(issimae) Aur(elius) Surus vet(eranus) Ieg(ionis) X G(emiJnae) ex b.(ene)j(1Jdariis) m(agist1"i) m(unicipii) Aur(eliij , Optatus et Firminianus matrCi) injelicissim( aje

et

10

et Iibert(i) Aur(eIii) Baosus et Sumpa et Zipandus et Quintus et Caro


n(atione) i(talici) Iibert{i) q(ui et) h(eredes) j(aciendum) c(uraverunt)

Visina Sllo,va adozgo: DM - 11.2, 3.8, 5, 6.2, 6.6, 6, 5.2, 5.5, 6, 7, 6, 5.8 do 6.2, 6, 5.6. ObLilk slova je ~ tr,e'ceg vi:jeka. Osobi!tositi ci1JaJl"1ja: redalk: liga tura ET; 1 2 r. - udubljenje i'zmedu I i T nesumnjivo je postojalo i prije klesam.ja natp:iJsa. Nije to prvi slucaj z3lbiljeen 'u B i H, da su se upotrelb1javale defeiktne ploce ili blolkovi kaJmenja. 3 r. - lig.: AE ,i CV; 4 r. - tig. AE; 5 r. - suvino T u lJiga:turi TE, lig. AVR; 6 r. - blg. ET, ET 'i obiCl11.i F tbeneficia:riU!S. 7 r. Prva polovica retka B pretstavlja potekocu za citanje, o cemu cemo raspravtljati mee. Prvo imaJmO dva M; iza njih u 1ligaturi dolazi AVR, iza toga ,divije verti!ka:lne crte normalne vliisi:ne i jedna malo via ,i postavljena blizu druge, kao da je bila ume11n:uta kasnije: kao da iza V imamo celtfu'i d; ali su td'vi}e prve crte nalknadno spoljene tanko~ horiz<?ntall11om

118

Dimitrije

Sergejevski

c-rt()lffi,talko da se dobije H. l'sto tako su droga ti. treca vertWkaJna crta Slpojene naknadno horizontalnom crticom .. ObaJdvije te horizollJta~ne crte su tall'lke i plitke, ali nisu recentll'le. Dobi(ja se u:ti!saJk:kao da treba ,citati HIHI Hi neto slicno. Za me ta ostaje neja:s:no. 8 r. - lJig. ET, MA; 9 r. - ME ili MAE; 10 ,r. - l:iJg.ET, RT, AVR; 11 r. - ET, VMP, ET AN; 12 If. - ET, NT, 13. r. - NI j'e oib1cna s!kra:cen;iJcaza na1Jione ital!iJcus, dok precrtana Q oznacuje qUliet, ]tg. RT. Na1Jpi's je zaJllim1jiv svojim sadrajem. PostaJV~o je spomeniJk veteran X legije Gemine Aurelie Surus, u kojoj je on bilObenef:ioia:r'ij. Legija Deseta Gemi'l1a stajala je u III v1je!ku na srednjem Dunavu Wcesta bi lmmanmra!la sV'oj.ebene:6iciamije na sl:uJbu u proV'.tnciju Dalmaciju. U nJi.zu IJ:lcnih imena na naem natpi:su moema i1zdvO'ji:ti 1Jri grupe: imena OIb.iJcll'la iitalo,-rilmska, H'irska i tracka, moda i keltska. U prvu grupu spadaju Orptaltus i Flimi'llJialI1Jus- ldiv:aoibicna imena - i diva a1Jp'uten~a - QU'in1u:si Cara. Za OIVU dvojicu je rpodVUJcenoda su rpor~jo~klom iz Italije. I1iI1SkaISUimena SU1'USi Tatcmia. Surus jeob~cno iLiI"'sikoime. Svaka:ka ne tI"'elba dratil da u naem shllcarju Surrus znaci Sirijac. enska ime Ta:1Joni:adosada, kalkOlizgreda, nije bilo zalbiiljeeno, ali su Ta1Jta i: s]~crracesta imena. Ima i muko ime Tato, gen. Ta1Jan:is i ~pominJje se na natpisim:a, Ikaj'i nesumnj;tva pripadaju Ili~ilma. Ali Hot1der spominje ovo mulko ti. ime, s prilmjedJbom: auch celttsch?. Nesumnjiva je, da:kle, da su SUT'US njegova ena bd:li Hiri. Za Z'1pandusa moemo navesti nelkali!ko slicnih imena iz TraJkije. Ostaje Sumrpa i Bao:sus, koja n'1sam mogao da nadem ni li CIL, ni kod Pa;pe. Pri-putam 'strUlcnjadma da odrede da Tilsu i ta dva imena tracka Itli :kakva druga. Treba da se maLa dulje zadrrimo na saJdlfajru s~dlmog re1Jka. Pl:"'Va njegova polovica pretsta:vlja ~a C'utanje znaJtnu potekocu. Prvo, to znalCe dva M u pocetJku? Magla bi se procitati na razne nalci[lle, napr.: mUnl~cilPesmuni:cupid. (tO''je najobicnije). mun~aipes duo, magistr1 mUlllic~ri, magi'strii duo, calk li mag~ster MercuTi!alis, ili cak i Ma'gnae Matri:s. SvakaIko otpada municip~s Im!urricirp:ii,jer 'se gavo[,liJsvega o div'a odredena covj elka; za'to sam po!ku:ao da dopunJiim sa malgiJstri duo ili sa malg1istri muniC'irpii!Au['eliii pretpolstavljajuci da se mumairpij, lU~am \su on'i! bili malgistl'i, zvaa m'UltliC'irpiumAure1iuIn T.a:kav naizUvmunJi.aiIp:iJjalli kolomje sa geni tiJ:i!Ciumam cara 'Obicna je pOj'ava, naJplf., col:onma Iu:lia Martia Salanae, mnogabrojna municirpdJa FlaVli:a. A od Karra:lkale imama lffiunJiciipl:lumAu;r~Jlium Arplrlium,clOlonia Aure1Jiia Narpocai! dr. to 'Se l1Ji:ce unosti malg~stra, ona je ob!icna u manjim nalseobid p nama r:iJmslkih gradana i peregrina, li vic'UJS, algus li.sl. Ali magli1stre imama u grado~rima, narpr., u Naroni je salcuvaJna ne'kalliko na'tpiSaJ, ikaji srpominju malgiLs<1Jre: MM ob HdN. Momm!sen deiJfruje ave natp:iJsesa m(agilstri) M(ercuTiail:es) ob hon(orem), jer je jedan Old 1Jih spomeniIka hila ara posvecena MerikuT.iju. Na dTuga diva natpisa stoji: maig. na1r.H) ZaJbi1Jjeeni ISUi mlalgistri AUJg1ustalesli.mag1i!stri larum AUigustOrum. Po tome sevti!di da je dunost IDagistra u gradu bd1a reliJgioznag kara:lktera uz ta caJSna (ob hOlll.)12)Svalkalko da je naa darplu:na 7 re1Jka hiipotettcna. Br. 9. S~a 3. Ponjjjeklo i ostala kao br. 8. NaJC1igrobnapLoca. Ga[':nji dio nedostaje. VIi:Si.na salcuvanog 1.81 m, irina 0.80, delb,lj. 0.19 m. iMclJteri6alje Lapor (muljiika). Spomeni~k je jaka izlilzaJn, mjes:tli.miJcna polklriven sin.terom. Na donjem dijelIu. 1Jr,algoV\i maltera. Naden zajedlno sa prethodnaim brojem, kao sastavni! dua slI'eidnjevjelkovnog groba. Prednja strana je podiJjeljen1a li tri dfujela,.GQ1I'njije dia j'O vJtsoik0.38 m. PtripoilufikazaJna je nia, flan!kkana gLatkim stupowma sa balzama. U nii je e~a gura en-face, kojaj nedostade g1Java lijevo rame. I'spred ove f:iJgUlI"eal!azi se polun krug; kaO' da je gornjli dli<o lU~rasnog tilta, aili bez ika:kvog UJkrasa na njemu. enska filgur,a se nasl:on:ila na 'taj tit s obje ruke, u ka1jlima dri neiki duguljas1i predmet u hor,]zon1:alnam stavu, kao dla dTIi, liJje1Je.Gornj~ dito odlijela je u ISt:ru!k,doik je donji d u borama. Na, delsl!loj ruc:i vidi se rub rukava (ili narukv1ilca?). Na prsama su pr:ilkazana dva veliika 'koluta. Na desnom ramenu se viiJd!idJbula. I""P0d rose rplrotee se ukraf

") CIL, III, 1769, 1770, 1792, 1799, 1820 i 8840. Q. Safinus. Q. f. Sex. Marius. L. 1. mag. f. P.Annaeus. Q. 1. tur. fac. coir. (CIL, 1820). naro . Q. Marcius.Q. 12) Uspor. J. Mar qua r t, Romische Staatsverwaltung, 2 Auf!., 9, 13, 199, 200, 201, TiJ.kode: Lie b ena m, SHicHeverwaltung im romischen Kaiserreich, 343.

Epigrafski

nalazi iz Bosne

119

sni f!'iz, visak 0.14 m. Na njemu su prikazane dV'1je grane, koje izlaze iz stJY.zOVaJl1og lista u iSred!iJni.Uice na granama je rarzliciJtog obl!ik.a. Ispod fTi'za se na1aJzi natpi~no . polje, visoko 0.89 m, flail1lkir:ano sa diva g}a'1Jka stupa. Br.iJkazanJi:su 'i kap'iJteli od duguljastih l:istovla i helik'sa baze. U polju je jaUw IiJzlJizan natpiis Ilwj'i iSe'Sastoji od est redova; vtiJsina slova iznooi ~odozgo): 8.5, 7.5, 7, 5.6, 6,6. Natpis glasi:

D(is) M(anibus) Ulp(ia) Matera an(norum) XXXV Ael(ius) Quartu(s) 5 uxori fe-

cit

InteTpunlkcije, !kako i:zJgleda, osim lliJstica u 1 redu, nije bilo. U 4 retku u imenu QUaJrtus ispOOteno je zadJnje S ---'-Ipoja'Va koju smo vec opazili. Li~atura nema. KclII'a!kteris1Jican ramj[ OiblilkR i P. je

Sl. 3

Nadgrobna ploca br. 9 iz Miloevica

120

Dimitrije

Sergejevski

IspOld natJpisnag palja .smjetern je u pOIlju SI OIbi'cnOlmprOlf1lacliJjam dasta plastJicam reljef, kaji prilka!zuje e'niSki 1i!k .1zmedu dva vajnrika. Ova slika 'i pa sadraju 'i, pa kairakteru rzvadenj'a - reljef je plast1cam - ponavlja klasicne 'Otbrasce. Pretsta~.lJjena je ena kalkOl r,a\Sltavltja dvajicu vajni1ka, kaji natpa.d1aju jedan na druObOlj:icaimaju avaIne titove li kagOlg. Desni je naaruan katpljem, 1ijevli -macem. cige sa dugwckam iperjaJnicOIm. ena :iJzmedu njih je u ivom pokrenu. Gledalwc se nehatice sjeca pa~ate 'S11tike,rarn.cuskag slikara Davilda - Sabinjanke rwstavljaju f zavadene RJimljane i Sa.bince, gdje je centraLna. fifgura 'sHcna. }ipak mlislim da nije pI'1ilkazan ba' O'vaj istO'rlilSiki dogadaj, nega motiJv treba traiJtJi u grckomeposu. Pre putam bO'ljlim poznaJVwacima grcKag epasa i mi:tolog.ilje, a i T1ilffiSk:ili reljefa, da reknu sVOIjemlilljel11'je. Tiikazana scena je kamponovana iva; viJdi se da je madlstar P imaa dahar pre:dlaalk: i da se trudclO ,d!aga ta,cna prenese u kamen. Pasve drugi utisak pravi sl:iJkagore: ona je po1lpuno u duhu ,provinc:iJjaJ1na-r:iJm'ske umje1Jnosti. F:i'gura je en-face, dlZvedema gruba i nesi:metr:ir6na, nema rrikalk:vag pok'Ula>jaa .se plT'ikaJe d mu:slkula1ura (to, medutim, vid!ima na donjem re1Jjefu). Ta. ragarnjeg reljefa pO'kazruje da je spamenik biJo >iJstpocetkaizraz]ika u 'ilzradi damjeg den bez gorrn.jeg reljefa a srvakakOl i bez natpisa r ,d!a je 'cekaa kupca.J3) Po Kll.1pcevoj e.lJji naknadmo je dadat 'Odigarvaraduci natpis 'il reljef. Maema ja dOIdati, da nalkit pmkazan na gamjem reljefu prvi put susrecemo na reljefima itz Bosne. Imena kaO' i a,b1ik 'Slava Ulpucuju nas na II virjek. ta .se 'tice imena MaJtera na jednam natpisu iz Madarske (CIL, III, 4146). Na.ve-mi ga nalarzima takader dena je i ikod HOIldera: II, 459.

Gore opisaJl1!inal1lpjjgi e dwju mnoga za raSV'jetljarvaJr1je ooganrizwdje antickih n ferraria u OIvam kraju. A i inace nam je OII'1ganiza.cijametallorum u carsko doba mala pOlznata usprkOls relati'Vno vellikom broju sacuvan:ih natpilsa.. Za nae krajeve - mislilm u prvom redlu na predea Sana - Jatpra i na Majda.n 'kad Mrlk:onjlic-Grada - mnOlga ce u tom pogledu da!1Jiastali arheOllaki ma.1Jer~jal, kojli je tek pOlcea dal se prikuplja. Zbog taga', a z:bog opirnasti teme necemO' ovdje u nju ni dJi:rart:i.Hocu samOl da priJmrije1:;itrnetOl.u vezi sa samim teksta>ffi. Interes,all1.tan je dan postavljrenja n tih votivnih arra: arn je rna svecetkd. aTe jedan te i1sti - XI KAL MAIAS 21 april. b Nai natJp:!S'i aibuhvata:ju dosta veliki razmalk vremena: br. 2 - 209 gOld'irn.a, r. 3 - 228 g., br. 7 - 247 ili 248 i br. 6 - vjerava1Jna od 253 da 259 (Valerian). Prema tame, taj dam XI Ka.!. Matias moraOl je da li.gra ve.1Jiku ulogu u iJvotu rudO'kopa. u LjubijiJ. Vjerava'trn.a je ta.j dan bia dan aS'n'ivanja rUldokopaY) MOIda ISe to dogadilo pod Se'Pt. Severam/5) iJpak tOl nije radendam toga carra (11 'ili 8 aip!1il). Svaikaka,pitaJnje arrtiJclkogrudlarstva u BI:lHje j1edrn.a ap'ilrna, aillivdOl '~ahvailna tema za istiraii1valITje Iiina terenu ii u radnaj sabi.

III

PODRUCJE

FOJNICKOG

KISELJAKA

Ova podrucje lei sjeverozapadma OldSa.rajeva uz Fojn:iJcku R:~jeku i LetpeniJcu. Ostaci anticke ku1Jture su doiSta mnogobrojni, ialko dosada u Fajnici i Kreevu nJije bilO' nadeno osta!taika an1Jiclke 11nd:ustrlije eljeza. OVOIje ,pOldT'1.lcje a~hreolokam u pogledu rela:ti'V'na \SlabOlil'lpwtalI1a,premda je bilo bogatih nalaJza u Vllinjici/6) a ikod Hamaljslke cuprije (LepentiJca) bila je otkapana zaJnimljltva rarn.a-hrica.nska baJZ'UikaY) Dva fragmenta kOlje publici<ramo, usprkas slabom stanju u kajem su SaJcuvani, tpaik nam daju zaJnJimlj'iJve padatJk:e za an1JiJciki ulturmi i'V'at u ovom kTaju, a k prVli 'su talk:ve VTlSteu Bosni i Hercegavini.
Slican slucaj ") To ne znaci, 15) To je smjela 16) GZM, 1936; ") GZM, 19~~.
13)

nalazimo i na jednom nadgrobnom reljefu iz Vinjice kod Fojnice. da prije rudokop nije fakticki radio. pretpostavka, jer testimonium ex sH~l1tiQn~ vrijedi punQ. Spomenik SAN, 75, 13).". 203-206,

Epigrafski nalazi iz Bosne Gro m i I jak (b. Visocki STez)

121

Br. 10. Sliika 5, Ta!bla I, 2. Odlomak (sarkofaga?). Odlom1jen je ,sa svili strana. Vtsina mu je jo 0.47 m, 'iTo0.44, deb1j. 0.088 m. MaJterijal je lapor (meTIgel, muljil\ca). Naden u jesen 1954 gocl'iJlle u vocnjaku seoSke zaJdrruge, slobodno u ~emLj:i. Sada se nalaJzi u Zavicajnom muzeju u Visokom. Ostaci dvaju profihisanJih !pol'ja, koja su zajeooo OIbuihvacena bOI'diirom od biljnog orna:rnenta (brljalllovo Hce), sacuVaJllO najvie diesno (ua!1Jpiisno) olje, dok je od Lijevog o!Stalo samo coe. Ovalj os!taje p talk poJkazuje da ovo (lijevo) poLje nije bilo praJVokutno, nego je vie ucila na kraj tabule anJsate. Prema tome zamiljamo tabulu all1JsaJtusa po jednim natipJisnim poIdem sa svaike strlane . Sacuvano je ()IVO

EQ'R DEC'CI I I I I I I RVM'PATROI / I I I I I I I F A BR V MIIIIIII -ATEIADEI I I I I I I / IINORVM I I I I I I I I I I I I IERVI I I 1/ I I I I I I I I I II I I I I I I I I I 1/


1111//111111111/11

eq(uiti) r(amana) dec(urioni) rum, patro[no collegiiJ fin civi-J fabrum tate Iader[tina .

dol(aniae)

.....

... ] nO'1'm

[.

. . . . . .

posuJ eru [nt

Visina :slova l!ZIl,osiu trecem ret1ku 4 cm, u osta1im 3.5 cm. Oblik slova je iz Izmedu ostalog opa~a'mo hdpertrofiju gomJili !dijelova slova A, F, M, a narocito kod E. Ova oo:obi:tost olblrika pocela je da se pojaJVljuje u vijeku, nalpr., ona pootoji na 'stell':iAurehje Prolkule 'ilz Zemce (GZM, 1932, TaJb. XX). 1 redaik. Od zadnjeg C na ikamenu lijepo se vide otri kmje'V'i i gore i dolje. Obra,ca na se panju cudan ob1ik E sa produenom gornjom preckom. - 4 redak. Drugo E naipl:L~aJllo kao da je u Irigaturi sa T, ali m]s~i!m da nije to 1Jigatura, nego da je je E napisaJllo slicno kao i u prvom ret\ku, tj. sa pr01d1uenom gorrnjom preck'om. InaJce, alko je to zarusta jedna ligaJtura ET, i to se da Jiijepo pTOltumaJOiti. SacUIVn prvi redalk nije !pocetak natpisa: ispred to~a je billo ime pokojnrika, koje je zauzimalo dva ih tri Te1JkclJ. mje to ni daleko od pocetka, jer zvanje eques Ali romanus, Ikol.liiko je po!znalto, o!bi:cno je ilo odmah iza imena" isto Ikao li C. V. mi (claJr'isSlim'U's ir). U naem slucaju n!i.'jeiskljuceno da je ispred toga ilo i dva Mi vie v imena (poikajnilk, njego!V otac, brat). Koliko je slova propalo s desne strane? Uzevi u ob;cir retJke 2-3, 3-4, misli:m da nedostaje 6 do 8 sLova. redak. Dopuna je si!gurna, samo je u pitanju ime kolonije. Po broju slova najpogodrrrije hi bilo SALONAIRV'M. 4 r. Gore 'SITIO spomenuli mogucnost 1igature ET. Ako je tako, imali bismo lADETINA, tO' je mala vjeTova1Jno, jer je pridjev od Iader iadestinus" ikasnJije i'aJdertiJnu:s,u .grckom LaJdesl.ilnoi li.1adaJStiDioi.MO'emo, dalkile, da b~r:amO': 1) ili da je kod klesaIllja Ij;spalo S - bito h~ IADE(S)TINA ili 2) dclJnJije to ~ilgatlN':aET, nego SUlvlliekompliJciTano napisano E. U zclJdnjem slucaju dob1jamo IADERTINA. R je maguce, jer je odlomljena pa samoj vertikalnoj crti. ~ r. Ne dJopunjujem, jer ni$alU s~gura:n, da! je na1JpiJs !ladJgI101:mi. Mo~da nJije.

III vijeka.

III

1-2

122

DimiJtrije Sergejevsiki

V 'il n j c a (b. Visoclki srez)

Br. 11. Slilka 4. Fmgmenart mramora odl:OImljen sa svm strana (i odostrag). MarteriJjal je bdJje1imr,amor. Narden je 1931 god.riJneu V:in,j[ci u rwe,Vlm[ na pa,reeli D. Pr arVIdica.Salda je 'li FTanjevaJCikoj gimna;ztiji 'li VIi:sokom. Vis!ilna 0.33, iiI". 0.18, deblj. 0.10 m. Na, prednjoj strami na1JpiJSlnQ !pOlIje, dizJnald .kQjega je traJg odlomljenog okvira. I prednja je sUr-amajarko otecena. Ostaci od trrid'li Tedaka . IIIOL . SlloOllll / 11110/ 11111 1III0LlIIII I IIIINOI I I I I I I I I I I I I I
. . . . clol(on~ae)

" .. , vo
..... cl oH oni

Sa[lJo[nitanae .... .
.

.. ino.

Visriln.clJ sllov~ je 'Old! do 4 cm. Oblik slova je liz III vli:jeka (v. slilku 4). 1 redak: 3.4 Olddrugog L gore ostatak vertiJkaJ1:necme. Dopunjujem SALO .... , a ne SAMO sa ligaturom AM, jer nema ni za li'gaiuru mjesta. 4 r. - INO vjerQvatJno je k,raj ili dio nekog imena.

Sl. 4 -

OcUomak br. 11 iz Vinjice

Ovaj ma]i! odlomak zammli;iv jeSla nekoJ.:iko gled~ta. Prvo - neobicam materijal za bosanslke rpml!iJke mramOT. PTelffia tome, mOlrao je spomenJi.ik tMi za na (svakarko siromaam) m'unicip<iJj od va'!100ti ili ga je postavio 'bOlgartcovjek. PriJrnlio SaJffi ovo drugo li, da rjIz1agamjebude uvjerljiiivo za nes1J1"uClnJjlalm, polkuao iSaJffida malQ op'ilrn:i~e re!kroll1strtriem citavu sJiJtJuactiju. Mis1iun da je dopurna piI"Vogretka colonrl:a Sa:lOln!iltanagotovo sigurna. Dabome, bilQ je 'li rimskoj dravi drugih gradova, cije bi irrne rpoCiilnjalo sa SALO, napr., Saloca, Sal'OaiJum, Salodurum, a va1j1dia li drugiih, alljj je dopuna Salona daleko vjerovclJ1JnIiJja. Svalkako je pojava imena Salone li urnurt;ranjosti BOiSnedosta neo,biJona i ja :sam se dugO' VTemena ikolelbarQ.Sada, 'poto se na istom podrucju, samo par klilometara dalje naao naJtJpis, na: broj 10, ko}i spom!iJnje I ader, moja :su kolebarnja otpala, pa sam pdlhvatio dopunu sa S'alonom. OVQ COL. SALO . .. $Ito.j,i'li prvom

Epigrafski

nalazi iz Bosne

123

retku. Da je taj odlomak bio naden u Solinu ili SpLiJtu, u tome ne bi bilo nJikalkve tekoce: mi bismo pretpos1:avili jednu po vecu plocu iN c:iJpus sa natpisom, koji bi poceo otpriJr:i.'keovalko: Ordo spleIl!d'id!iIS'simuscolontiae Sa1ona'TU!ffi... 'ili Sanctis. simo deo Genio colcmiae S .... . AiJi.mi nimno u Saloni, i teko je zamisliti spomenik taikvog 'SclldirclJjaaleko od SalOl!le u bosanskim 'UlfficlJffia. d N1ide to, dakle, pocetak natpiJSa. Morao je da bude mz natpisnih pl-oca, p oredaJruih, napr., na epistilu ili na vel'iJkom nadtgrobnOlIll sp omen'ikJU aJ't je to malo vjerovatno, jer bi se zahtijevao veci , broj skwpili mramomih blokova. Vjerovatnije je, da je to bio jedan mramomi ikubus (ciP'Pus, balSliJs) natp'ilsnim poljima s'a tri ,strane: 'PTetpostclJVl'j.am da je 'to bila posa casna baza. Na odlomak bio bi gornji dio dT'UJgogili treceg polja. Mi imamo vec iz Bosne jedInu, naalost okrnjenu, pocasnu bazu ei1zSipova) , aillliona ima natpis SclJffiO sa prednje 'S1Jram.e. a ba'Za je pQlstclJVljenadobrotvOlTiUmunii.cipija (VaJI1 T sumnje patronu) Gaju M1niciju FUIlidianu. On je pripa!dao VliJsokomdrutvu u RJilmutimace nam je d()lbro poznat. NatpiJS spormnje njegovu karijeru po dra'V1l1JojiJniji, da se talko l izraJzimo.18) Po mom m:i'ljenju u naem slu,caju d.mclJffiO tpTed sobom odlomalk mramorne ba~e u cm;lt nekog dobrotvora, ali ne iz Rtma, ne pa1Jrona" nil cura:tora, postaIV1jenog od li:mperatora, nego jednog dobrotvora iz redova gradam.a SclJffiogmunicilP'jja"mja je kariJjera !ila po pr1lYvrlndiijaln.o-mmnilicipl:la1lJn.oj JliJnliJj!iJ. Kao diokialz pra'V'ilnos1Ji moje pretpostavke nave6u par analogn:ih municiJpalnti.h naJtpiJS:a o<bhooorem koji! ce ,dioibro il'U:s1JrOiVati oVo o cemu govoriJm. UzmiJmo rpTlimj'er iz nclle ~lje, i:z Du!klje. TclJmo je bilo nadeno nelko1'iko natpisa u cast clam.ova jedne IdkaJne istaknute porodice. Nclipr., ova 'pocasna baza: M. FliaJVlio, , f., Qulilr. Fron1JOIlii,sacerdJ(oti.) in T coloniJS NclJron(a) et Epitdauro, II vir(o) i. d. IuJr:i.Jo R'isin(i)o, II viJr(o) quinq., pontifici in colonia Scodra, flclJffiinlj, dM pref (ec:to faJbTUm) pleps ex aUTO conlalto .1U) Iz ovog nclJtp~sla 'saznajemo da je Fron tOlll gradaniJn Duik:l!je, zClJUztimaopocasne du, nosti u drrulgim civlita,tes: Na,rOllli, Ep'i dclJVTURi:oo'iju, SCQdiri! Moglo je, daikle, , i na naem broju 11 bJ1ti spomenuto ne samo div'ije nego vile.koloni1ja. Stn Frantonov BclJ~bindobio je jo vece caJSti, cak SIVOJ kip na konju (?), za koji se ~lna,ce pobrinuo njegov otac, spomenuti FrOlnton. Kalko je clita'Va ta procedtura mogla izgledati, prica nam, napT., ovaj natpi!s na pocasnoj halZ'i.u malo POZ'll'altommun:iC'iip'iJju Pete1'ijd!u junoj ItaJliji. Mamiru:s Megonlus Leo osta'V'lioje testamentom svOm munitcipiJju pozamanu sumu pod ovtim U'Sl-oiVom: ... KaJPut ex testarrnen1Jo. Rei p. mrmi oiJpium meorum, si rrriJht staltua pede'stris iJn foro S'ulpeTliore,'Solea Iapitdea , 'basi marmorea rpoma fuerit sestertiJum c(en1Juim) m(H!i!U!ffi) n(ummum), qUclJee.is me vivo pollicrl:tus sum, dari voLo.20) Dalje u tes1:amentu sLijede ITar-me klClJUzule,'tigodJne za delkurione, ako iJSrprmenjegoV'U elju. NclJvedeni: rpdJmjeTi tumace narrn 'k,ako su mogli, i 'to ,diosta, cesto, da se pojclJVljuju na forumJima 'ils1romaSlllih grclidica pocasne mramome bclJZesa kipovima ili bez njih.2l) Slicno se vjemvartJno dogodilo i lUnaoj antickoj naseobiJni na obafri Lepeni!ce. Sve to smo i,znelJi, svakako je SclJffiO pretpostavka, ah i u 'slucaju da sam pog:I1ijelio 'li dopu:n:i naJtpiJsa, v,aJinoot :aeg spomlnJika n ostaJje:oo, z~jedJno sa brojem 10, SlVjldoci o jalkim vezama ovog !podrucja u centru Bosne sa primorjem, svakako u III vlije'ku n. e. Dosada u Bosni !i!mapremalo mjesta, za 'koja smo u stam.ju da to reknemo. Podrucje Fojnri.ckog Ki'Selj1a!kazasluuje nau PUI1JU pa1nju i temeljJ.to is,tra!i'Va:nje.

GZM, 1926, 155. CIL, III, 12695 = Des s a u o. c. 7159, S t i c o t t i, o. c. Sp. 164-9, n.22. "0) Des s a u, o. c. 6468. "') To su interesantna pitanja, ukoliko su (u III vijeku) gradani jednog municipija mogli da vre razne pocasne dunosti u drugpm municipiju, cak i u drugoj provinciji. Necemo raspravljati o tome, samo cu potsjetiti na nadgrobni spomenik u Tegarima na obali srednje Drine, na teritoriju municipija Domavia, dekuriona u dalekom Sirmiumu. - Taj natpis je klesan na dvije susjedne kvadre. Vidi: CIL, III, 12739, 12740, revizija: GZM, 1940, 23 i d.
18) 19)

124

Dimirtrije

Sergejevski

Na slici 5 d3Jli smo ti:pove s:1ova naiJh bolje plisa!l1Jih na'tplisa .III vijeka: br. 2, videka, za3, 8, 10. OblJi.k ,sl'O\l1aje u gla'V1nirm crtama uobicaljen za prvu p01lovfuou ntimlj:iJve ISUsamo melke razvijene osobttosti, naTocrto gornja precka kod E u broju 10, i jalko Jralzvi'jeni donji zavrci M. Obralc3JjlU mase p3Jnju razn1 ob]ici precke .kod

III

AAB~CCDlE 1 lNO PRRSI. fGCLMNO l~


I

ADG1Ml
~f]}~Qrs

I"'

rQRSVZM
sa brojeva 2, 3, 8 i lO

ABCDEC1~ABCDJE
Sl. 5 Oblici slova

1FJV\l~

MNPRS~ OfPQRlEVr
br. 8, a Q zaJnJiJm.ljivi obEIk B u listom naJtpisu. CaJgn3Jt u svome CO'UTS dIEpiJgraIPhie.:!2) navodi tpojedlilne obliiKe, dost3J s~iJcne ovome,i k3Je da su dJjetJki. to se tl1ce dese,tog retJka broja' 2, oblik slova je 'zaJnimlji'V: on s3Jdri elemente ikuTsiJV'nog pisma, i to u takvoj mjeri, da se posve pribliilo kursivnom piJsmu. ZUSAMMENFASSUiNG EPIGRAPHISCHE FUNDE AUS BOSNIEN
Im vorIl.iegenden AJrltilkeil.s:ind lI"omilSohe Inschriilften, die wahJrend der letZJten Jahhrren in Boonlien liU Ta,ge geik.ommen sunidJ,1PUib1irz1ieit"t. iDas dnitJeIl'essanWsite stJiidk !ist iNll". 1 (Tad'. I, 1), 'eline 'sohilechJt glealI1be'iJtete kal aJUS Mok,ronoge, eliJnem QIit 'in der iDfUIVIIlO'-Ebene, \) km von Tom:iJs,la~grad t(ZlUJpaIl(joc), wo dm J. 189'7/98 PiaJbsch ein Mill1IilCtilPil\llffi UJl1Ibekannten lNillmens aJUs'gegil'clIben nat. iDUe Arra mM der DediJkatdon an I. CAIP. VICTOR('i) haben ldJie Deiku,riQ!l1en eines MiuIlli>Ci)p1ums,des.5'en iNam.en mH DLC wliieldergegeben jsrt, geweiht. Di.esel5' m,C mc:icMen wjlr lin D(e)l(mllnen:sdJum) c{WliJtatlis) auillOs'eIIl. Obwohl Inach der GmlbuJr1,g IPrulJsch:s ddJe LoikaJiiIsieI'l\HlIgdes :rom.ilS'chen De1miniuJns in angeder DuMn'O'-Ebene (dem mlilbteilalterl1Ji,ohen Dlimno), und moM an der Cetina, allgemein Inommen i's1;, wurde jedoch lJjis je'ttzJt an O~t 'llIIld Sltelile Ikeine sohrrtfitlicl1e Besta.tagun.g fiir diese LdlmliilSliJenu:nlggefiuJnJd'en. Uinsere ATa iost der er'SIte, olbwohl auch ull'vol1ikommelne Zeuge, dass ,in Jd!Leser Ebene daJS illyrische iDe1minium urlla S'ein :rc:imlischerr Naohfo1Jger g,elegen haiben
mrussten.

iDie INlr. 2 'bis 9 ,(von d:enen !Nil".6 'lIiIlId'7 ene Irevlision LS,inid~ WlUJrdlen [m nOlI'id.wis:tlIJiJchen Bosn:i.en Jim EisenbergweT1k-GeJ:llete am iSlana>- F1ruJsse gerunden. Im J. 1954 ha,t man 001 dem BeII"gwer1ke Ljlwbija 'Vier AT'en ,geLundn. ,DrretiJ von jhnen 5:ind der TeliI"ll. aYlater g'eweilhJt '(Ntr. ~") C a g n a t, CQurs d'Epigraphie latine. 1914, p. 12.

Epig,rafski

nalazi

iz Bosne

125

2-4), dlire vliente ,(Nil", 5) dsit .alneIP~r<llPhfusah. !NiT. ~ ,(Taf. I, 4, II, 1) W!UIl'Ide m J. 209 pro sarl.rute der a ka!iserili~hen F.arrnliIldJe(de31 SfP1;. SeveI'IUs) geweiht. Der iName des Geta WiUXldel/5.etJiJ1Jgt. G d6it l N'I'. aus !<lem J. ~28. D.Le lNiamen Idles AleXJal!llder S'eve~us l1.md lSeine<T lMiUltter sliJnd aJUch l/5eJtJiIlig,t. Von dlr Alra INr. 4 .ist IllIUJreiln T,eil dier erslten !ZerI-en errhall.ten. tte Dedilk.aJnJten s'im 1) Nr. 2 der iPtr'ommtm Td:tJilUs,(?) VereoulIlJdJm nnd Oa[.1'morp (h)urs M(a:ioiT?) vi1icus ferrariaIrum. 2/Nr. 3 - iPIl'CJlkurr.aJtorM. ]jUII.MiaJarm'Ul" und der vHJ1icus Hel:iJadol'JlliS. Di!esen dreli In"chJrid'ten haJben wUlf idIiie Revlision zweJLer schon belkWlnJter :Lnischrti:ften beigefiigt. !Nr. 6, Abb. 1, Ta!. I, 3 WU11de VO!ll HulrsClhfel1d 'UIIldJDomasrz.ewskL lIlam eiJnem AJblklatsche in CIL. III, l\3~G9 sohOlIl lPulblizliert. Doch Ig,ab es lJ)ils jeltlzt :k;eline BesahJre!iJbulIlg llIJI'ldIkeline Abbildun,g tilIl der UtemtJur. H. urlidi D. lesen.in dter 'eIIlSlten Z~e ... MAR(rti). Abel" .aJUf idem Stem srteht galIlz Isd:aher nJiJcht R sondem ,eIiJnT: so !konnen WI.iirdile eI1ste lZeIiJle eJU Temrae ,Mart;rr,i 410. W<iJr wollen idd.e er'Site ZeiJle n:iIOhrt; em Cord errganzen. INlr. 7 AJbIb. 2; T.alf. III, 13. eIL, III, 1'3~ pus Igema's'S .,. iDEO HERrau.lJi pl ATRI, sondern '" DEO L~i)berr(o) I rterrrae ml ATRI Lesen. Am EI!lIde dJer Be5IPl'echrmg dlLeser Insohmt geben w.iJr exerrup1liJ ~a .an, WIie dire Lnsch'l'li!fJt mog1licherweise alUSges,ehen hJat. Es IiJStZlU vermel1ken, dia'ss ldIiJeIrn:sohJrtid':ten INrr. 2, 3, 6, 7 a'1Jle id:en'seEben iDerdJilkatliJolIls'srtag von WlLchangeben - XI Kal. Malia:s = 21. A[)riJl. ni'es'es DaI1lum muJsste fiir uil1lSere fel1I1ll1l'.iJae tLgkeJLt rgewesen sein, da es siCih V'O!ffi . ~019, (NIr. 2) Ibli.s~m J. 215G>-----i259, KNIr.6) wI:eldJeirhoiLt. se idJer J Olb TaJg der GriindJuiIlog der fIl1l'.aJrliaegewesen dis;t? DoOO d'5t er !!1.icllt mdrt dem narta1lis des ~aiser SelPtJilmiItJs iJdenltisah: der KaiSlI' wuroe .aJffi 11. 0IdIer am 8. AjPr1iJlgeboren. !Nil'. 8 '1.IDd 9 s~nd GtralbPLart1ten .aJ1.lS dJerrse!lJben Gegll1d. lSIie geJben lUJIlSe.ilIlfugeliJniteressante Namen. So me MATERA, iFiI'aJUdes AelLiIus Quarloo (vengil. CIL, III, 411416); dti'e IllYJI'll'~amen Surrus ;und 'I1atOllila und dJrei !N.aJffien VXJnF,rei<ge'LassenelIl - Ba09US1, Slumpa ulIlIdJ!Zii\I)anldJus- der lertrzte ohlIle 'Zweifel ,ein Thralker. iNlr. 10', Tad:. .I, 2 .am >MilttelJboslIlli.en 'm'iJt Resrten e'ilner T.aIbtill.aJAnlsialta i(OIbelin B!ruohstUdk eilIleS SaJrlkoJPhags?). ~ Forrm derr Bu.chsitaiben liSIt dliie des III. JihJts. Der Versltoirlbene ihartte gIrOiSse BerzJieihJuJngen miJt; den. SltaditelIl alIl der Ad rtiJalkii:S'te,WIOher er vli.ellllli~t anroh Igeibiilr:tligWiCllI". V em,ga, 1NIr. 11.
Nrr. :11, AJbb. 4 litsrt,iCliH:emAnl3OOe.ine naoh, em ~lelilnres Bl1l.1chstiick emer Ehlfrel!llbasihs.Als Ana1Qgien werd'en zwet In:sch'l1iJjten '(GIL, III, 1:26915 und DeSSaJU ,61468) .angefiihJr:t. Es, musrste, gl.aiUlbe .ich, eilIl Biirrger enlIles Iklel:nen MJun.iCillpinllUS:in Zen'traillbonen I(WOdaG Bruch'5ltiich geJiunden WIU'I1de)gewesen se.ln. Er hartrte EhJrenamter jlIl der 00l0!l1lia \SIaIlo[n!i.tana] 'U!I1daIlldJenswo alUSgei1bt /UlIldIhart, viel:1.eicht jan Tesrtament, fiir eme =oone EhlrenJbais'Ls ,geoong1t. AJbb. 5 rgj,brt;U1nJSdie BUJchsiaJbentYlpen. der INr. 2, 3, 8, 10 Wimer. Obvohl idi'ese Form der B'Uch:srtaben d~e !der ersrten Ha1dite des III. Jh. Iits't, sd:nd e'.i!nlige Buchs'ta'ben, w.ie E UJlJC1! dn 'F Nr. 10, IU!rldB in iN.r. 8 ZlU!Vermeirlken. !IIltea:SSant dsrt die Form der Buchomben der 10. Zeile VOIIlNor. 2, tdlie den ChJaIr&cter der K'UlrsJLvehart.

...,

Sl. ,

~ l-I ~

p> p> ::l CD CD .... ..., (Jq ul :>i" CD <: CD o"Q'

~ iii'
ul

~. 3: N' ul ::l g'

'o I:'j

"1~t.1~J;-,(.~2lt!'l\~~t'i!:1~_
H>

Sl. 4

Si. 1
Sl. 1 Ara br. 1 iz Mokronoga; Sl. 2 - Odlomak br. 10 iz Gromiljaka; br. 6 iz Brieva; Sl. 4 - Detalj sa br. 2 Sl. 3 Ara

Sl. 3

D. Ser g e j e v s k i: Epigrafski

nalazi iz Bosne

Tab. II

c'l
Fi5
.... .....i

...; .... "" <l> <l>

.~ ... rJ) 'C .o l1l cll ...; ...; (v) c'l r(v) c'lcll u3 en .~ I

< ;l .( ~ .~ .~ .1 3 I

Fi5

3 ~
:o

D. Ser g e j e v s k i: Epigrafski

nalazi iz Bosne

Tab. III

I.... I
1

+.[ad~robni S'pomeni~ br. 8 iz Miloev!~ii\

MARKO VEGO

Nadqrobni spomenici porodice:!SanRovica u selu BisRupu Rod Konjica


(Nastavak) U mjesecu julu i augustu 1955 gadine nastavio sam iskapavanjena nekrapali G.rcka Glavica u selu Biskupu (dananjem Krupcu, u apcini GlavaticevO') kod Kanjica sa ekipam u kaj aj je ucestvavaa prepaTatar Ante Kucan. Ranije sam abjavia rezultate maga rada u dva groba ad kajih je jedan biO' gospa~e Gahsave, ene vajvade Radica Sarukavic (GZM, 1955, sv. ~h., 157 -166, tab. I). Da bi se stekla cjelavita slika O' citavaj nekrapali, nastaviO' sam sistematski sa iJStraivanjem. Pacea sam ad an ih nadgmbnih spamenika kaji su leali blie apsidi u paruenaj crkvi kaje sam unaprijed smatraO' starijim ad anaga gaspaje Gaisave. Ta maja pretpastavka se obistinila ta cemO' vidjeti iz daljnjeg izlaganja. Opisujuci grab kaji je leaO' lijevo ad graba gaspaje Gaisave, spamenua sam da je pad steckam nadena kaldrma nacinjena ad 17 kamenova, lijepa klesanih. KakO' u prvam dijelu svaje 'radnje nisam abjavia sliku ave 'kaldrme, danasim je sada jer mi se cini da nije naacjmet. Ovaj niz klesanih kamenava je uzet iz zidava paruene <rrIkvei slui kaO' nepabitan dakaz da je stecak na tam mjestu pastavljen paslije ruenja crkve (Tab. II, 14). Ta nije jedini slucaj na avoj nekropali kakO' cemO' vidjeti kasnije. Ranije sam gavaria o' istariji paradice Sankavic pa avam prilikam ne misilim panavljati sve nega sama ana to mi se bude cinila vanim za razjanjavanje drugih mamenata. Neki navi momenti, kaje cu iznijE!ltJi,unijece vie svjetla u istariju te po.rodice. OPIS GROBOVA I NADGROBNIH SPOMENIKA NA NEKROPOLI SANKOVICA

Br. 1 - Pcr:ed apsidam poruene crkve nalaze se tri nadgrabna kamena spomenika, gatova u vadocavnam palaaju. Svi su vrlo teki. Onaj u sredini je iJmaa i padlagu ad kamene place. S lijeve strane u unutranjosti crkve lei nadgrabni spamenik br. 1 kaji sam na planu crkve aznacia krugam kaO' i druge (Tab. I). Nadgcr:abni spamenik je dug 167 om, irok 76 cm, visak 110 cm. Kamen je dabra sacuvan. On ne lei citavim svajlirrn dijelam u unutcr:anjasti crkve, nego jedan diO' lei na sjevernom dijelu crkvenag zida. Ta nam daka2luje da je i taj stecak stavljen u crkvu naknadnO'. U grabu je naden malter ad kreca i cista zeanJja. Grob je dubak 180 cm, irak oka 70 cm, dug 188 .cm. Kastur je biO' dug 180 cm, i ta mukarca. Ruke Sill bile palaene jedna pared ~ge na samim p.rsima u vadaravnam palaaju. Pokajnik je biO' paloen u drveni sanduk, a sanduk je zakavan velikim ekserima. Uz nadene ekselI'e bila je astataka drveta. NaaO' sam tri klinca s glavama. Prvi je dug 30 cm, debeO' 10-11 mm, dJrugi, dug 40 am, debE:<> mm, treci, dug 26 cm, debeO' 10-11 mm. Sanduk je 6 unaakala bilO oblaen klesanim kamenam ad crkvenih zidava.. Crkveni zid na tam mjestu biO' je pajacan jednim drugim zidam zbag kooog i strmag terena. Grab je anjentisan zapad-istak. Glava pokajnikova je bila okrenuta prema istakuo Zubi u njaj su biili vrlO' trani. Na prsima je leala jedna manja patkava u pramjeru ad 10 cm.

128

Marko Vego

Drugih priloga nije bilo. Kostur sam fotografisao i konstatovao da ispod njega nije bilo drugog gr,oba (Tab. II, 2; VI, 1, 3). Br. 2 - Nadgrobni s,pomenik nad grobom br. 2 je dug 218 cm, irok 103 cm, viiSok 96 cm. Nije ornamentisan kao ni ostali. Pod spomenikom je smjetena velika kamena ploca neto ira od spomenika. Spomenik je teak oko 8 tona. Ispod kamene ploce, debele oko 50 cm, nalazi se ozidani g,rob od klesanog kamena, uzetog sa crkvenih zidova. Kamenovi su veliki, potpuno istovjetni po kvaliteti i izradi s onima na zidovima poruene crkve. Grobnica je iQzidana s gornje \strane groba kao i sa cetiri bocne strane. Izgleda kao catrnja (cisterna) bez vo1tova, kakva se zidala u junim krajevima Huma u Dalmaciji. Gornji dio grobnice je zidan majstorski tako da je zid ar zavrio sv-oj Irad jednim manjim kamenom. Kad se digao ovaj mali 'kamen, bilo je lako doci do kovcega. Desni i li1evi zidovi kao i oni s ue strane zidani 5IU 'li dva reda gustim ma1teromod kreca. Tako je grobnica bila potpuno osigurana od ruenja iako je nad njom leala teka :masa kamenog spomenika. Kad sam grobnicu otvo;rio, naao sam kovceg nacinjen od oblog drveta. On se raspao od dodira osim onog dijela pored glave. Kovceg je bio izraden od debele hrastovine. GQlrnji poklopac je bio ucvrcen klincima koji su jednim dijelom suili van zbog svoje veliCJine. Neki su se i savili ;prilikom zakivanja ~bog debljine i cvrstine hrastovine. Klinci su bili bez glave. Dva su duga po 41 -om, debela po 11-16 mm, treci je dug 44 cm, debeo 15 mm. Grob je bio ovijentisan rzapad-iSltok. Kostur je bio pokriven zlatnim broka1Jom koji je leao na prednjem dijelu tijela, od vrata do clanka nogu. Na glavi je bila postavljena okrugla kapa, izradena od zlatnog brokata. Uz desnu stranu glave nadeni su fragmenti s1ovenskog lonca, pecenog od gline arne bo1e. Zubi pokojnikovi bili su zdravi, ali je nedostajao zub mudrosti (dens sapiens). Pregledao sam pojedine komade kamena u' grobu ne bih li naao ornamentisane ili profilisane dijelove c.rikve, ali mi nije uspjelo, iako je u grob bila donesena veca kolicina klesanog kamena. Fotogrr-afisao sam sve etape rada u grobnici da bi se sacuvao irzgled drvenog kovcega. Zemlja nad svodom grobnice je leala u debljini od jednog metra. Debljina gornjeg zida nad grobnicom je bila 19 cm. Grob je dug 230 cm, liJrok 70 cm kod ramena a kod nogu 50 cm. Kovceg je dug 2 m. Majstor ga je klesao sjeikirom iz citave obline stabla. Kostur je dug 175 om. Grobnica je dopirala svojim is1Jocnim dijelom taclno do k;raja apside od strane lade tako da se ne zna kakav je bio kraj apsd:de na tom mjestu. Lubanju i biroikat sa osta1Jim prilozima prenio sam u Zemaljski muzej radi ispitivanja materijala i radi eventualne izlobe (Tab. I, 2; III, 1, 2; VII, 1, 2, 3, 4, 5; VIlI; X). Br. 3 - Nad grobom b;r. 3 leao je spomenik dug 218 cm, imk 105 cm, - visok 67 cm. Udaljen od apside 150 cm. Grob je dubok 2 m. Orijentisan je zapad-istok. Ruke mrtvaca su leale pokraj tijela (ispruene). Teina spomenika je oko 8 tona. On lei na zemlji bez kamene podloge. U grobu nije bilo p;riloga (Tab. I, 3). Br. 4 - Nadgrobni spomenik nad grobom biro 4 je dug 100 cm, irok 41 cm, visok 30 cm. Pod njim je leao kostur bez priloga, orijentisan zapad-istok. Izgleda da su ovo kosti djeteta. Sam spomenik je vrlo skroman (Tab. I, 4). Br. 5 - Spomenik je dug 194 cm, visok 50 cm, debeo olm 30 cm. Dubina groba je ista kao i onoga pod br. 6. Prli.loga nije bilo. Kosti su istrunule. Grob je orijentisan zapad-istok (Tab. I, 5). Br. 6 - Spomenik je najimpozantniji na ovoj nekropoil i lei u njenom centru. Dug je 218 cm, irok 103 cm, visok Hl3 cm. Teak je oko 9 tona. Ispod njega je leala zemlja, a ispod zemlje pravi sarr-kofag od kamena (miljevl1na). Sarkofag je dug 186 cm, desna strana poklopca je iroka 41 cm, lijeva 44 cm, a kod nogu je irina lijeve strane 35 cm, adesne 40 cm. irina donjeg dijela sarkofaga 'kod glave je 60 cm, kod nogu 43 cm. irina strana klesanog kamena je oko 5 cm. U sarkofagu je bilo potpuno suvo jer je njegov poklopac precizno izraden prema velicini donjeg dijela sarkofaga, cak malo prelazi p['eiko rubova donjeg dijela s'arkofaga. Kosti u sarkofagu nisu ;prvobitno leale na tOlffimjestu, nego su prenesene s drugog mjesta nekol<ikogodina poslije smrti onoga koji je tu sahranjen. To se jasno vidi prema smjetaju kostiju u grobu. Kostur je orijentisan zapad-istok. Zubi lPokojnrka su slabi. Lubanja p;rrpada mukarcu. Uz glavu

Nadgrobni spomenici po-rodiceSankovica u selu Biskupu kod Konjica

129

je leala na desnoj strani staklena caa u vertikalnom poloaju, 'potpuno sacuvana, s ostatkom priloga koji se u njoj i Slada nalazi. Medu kostima se nalazi cjevanica (ulna) desne noge sa dubokim urezom od maca (na dva mjesta). PlI'enio sam u Zem. muzej glavu ovu cjevanicu. Kad sam izvadio sarkofag, opazio sam da je njegov donji dio naJPukao. Mislim da je u takvom stanju i poloen lU grob jer nije mogao napuci od teine spomenika. Da je to bio uzrok napukao bi onda najplI'ije njegov poklopac. Zato je vjerovatnije da je sarkofag pukao prilikQIIl izrade ili njegova prenoenja. Ovo je prvi slucaj nalaza pravog sarkofaga iSlpod stecka. Batalov . kostur nije naden u sarkofagu nego je to bila raka od kamena. (Tab. I, 6; IV, 1, 2; V, 1, 2, 3; GZM, 1915, 368). Br. 7 - Spomenik je dug 210 cm, irok 92 cm, visok 46 cm. Grob je orijentisan zapad-istok. U njemu su kosti istrunule. Priloga nema. Spomenik je teak plI'eko 5 tona (Tab. I, 7). Br. 8 - Spomenik je dug 194 cm, irok 90 cm, visok 55 cm. Leao je duboko u zemlji. Dubina groba je oko 170 cm. Na prsima kostura je lealo 111 kQIIl. srebrnih puceta okrugla oblika s petljom. Puceta su sastavljena od dvije polrulopte, debljine O,L) mm. Debljina srednjeg lima na petlji 0,5 mm, irine 3 mm; vanjski promjer puceta 9,8 mm, vanjski promjer otvo1ra petlje 5 mm; rehra na petlji (medusobno udaljena) 1 mm; rupica petlje ima promjer 1 mm, osim toga, ostala je jedna polovina (gornja) puceta. Od haljine je ostalo nekoliko diJjelova traKe (brokatne) u duljini od 2,55 m, a od kape, svilena kicanJka izvezena zlatnim icama. Sacuvana su i tri fragmenta svilene haljine. Uz svilenu traku je bio poredan niz srebrnih puceta. Grob je hio u istom redu s onima pod br. 4, 5, 6 i 7. Drugih priloga nije bilo. GlI'ob je oriljentisan zapad-istok (Tab. I, 8; VII, i 7a). Br. 9 - Spomenik je dug 190 cm, visok 60 cm, irok 90 cm. Pod njim nije bilo kostiju ni traga od njih (Tab. I, 9). Br. 10 - SpomeniJk je drug 148 cm, irok 65 cm, visok 32 om. Lei na junom dijelu crkvenog zida. U dubini od 80 cm leale su dUecje kosti, a ispod njih kostur ene, dug 145 cm. Ruke su joj bile prekrtene na prsima. Izgleda da se ovdje radi o eni, koja je umrla !pri poroda,ju. Tijelo je bilo u drvenom kovcegu, koji se vremenOm ifaspao. Od svega je u grobu ostalo: dva veca klinca duga 24 cm, debela 11-12 mm i 7 manjih klinaca, dugih 4 cm (Tab. I, 10; VI, 5 i 6). Orijentacija kao i kod ostalih. Br. 11 - Spomenik je dug 233 cm, irok 90 cm, visok 100 cm. Grob je dubok 180 cm. Od kostura se sacuvala samo jedna bedrena kost. Bilo je nekoliko malih klinaca od kovcega, sa glavicom. Grob je orijentis'an zapad-istok (Tab. I, 11). Br. 12 - SpOlffienik je dug 205 cm, irok 90 cm, visok 77 cm. Kostur je dug 130 cm. Lijeva ruka nedostaje. Grob je dubok 150 cm. Polmjnik je sahranjen u drvenom kovcegu. Kovceg je zakovan lS'a cetiri klinca, duga oko 60 cm. Izgleda da je kostur ene. Grob je orijentisan zapad-istok (Taib. I, 12). Br. 13 - Spomenik je dug 190 cm, ilI'ok 82 cm, visok 50 cm. Grob je orijeI1tisan zapad-istok. Kostur je dosta otecen tako da se ne vidi poloaj ruku. Priloga nije bilo (Tab. I, 13). Br. 14 - Opisan je u prvom dijelu moga rada. Klinac sa svojom glavom je dug 54 cm. Br. 15 - Opisan je u prvom dijelu moga rada (GZM 1955, sv. arh. 157-159). Ttraka s haljine gOSipoje Goisave je duga 2,84 m (Tab. VII, 8). Br. 16 - S desne strane od groba gaspoje GoiSave (br. 15) nalazi se nadgrobni spomenik na jednoj ploci kao pOSlIjednji u ovoj nekropoli. Spomenik je dug 180 cm, irok 77 cm, visok 75 cm. Kostur u grobu ispod ovog spomeni<ka leao je okrenut licem prema zeml<ji lU dubini od 180 cm ispod zemljine povrine. Ruke mrtvaca su leaJe na ledima. U ustiJm:a se nalazio dUlbrovacki dinar kao i kod Goisave, iste vrste i tipa. Tijelo je lealo u drvenom sanduku. Nadena su samo dva ekslrcica. Po izgledu lubanje pokojnik je bio :mukarac. Grob je orijentisan zapad-istok. Lubanju sam prenio u Zem. muzej. Spomenik je prilicno troan i napukao pri vrhu.
Glasnik Zemaljskog muzeja Arheologija

130

Marko Vego

* *

, Pred spomenikom br. 14 nalazi se slobodan prostor ikoji sam prekopao da bih utvrd~o da li je tu neko bio pokopan, Na tom mj~tu nije bilo groba (Tab. IX, 1, 2). Oko crkve se nalaze 73 druga stecka u obli1ku ploce, sanduka ti sadwfaga. Ima grobova i bez nadgrobnih spomenika. Od njih sam neke pretraio i ustanovio da u grobovima nije biJo priloga. Orijentisani su pravilno kao i oni sa nadgrobnim spomenicima. Prekalpao 'Sam i jedan grob ispod sarkofaga. Sarlkofag je leao na kamenoj ploci. Ima 5 arkada s due i 2 s ue strane. Mrtvac je bio pokopan u drvenom sanduku., Ruike pokojnikove su bile poloene na prsima, jedna na drugoj. Grob je dubok 170 cm; kostur je 'dug 180 cm. Drveni sanduk je biozakovan malim klincima. Na lubaIlJji se jasno <raspoznaju cetiri zareza od udarca maca. Lubanju, u kojoj ne iIDanjka ni jedan zub, prenio sam u Zemaljski muzej. Izmedu ostalih nadgrobnih Sipo:men1kanalazi se jedan na lijevoj strani crkve u bliz,ini vrata (oko 10 m daleko). Ima oblik ploce, duge 176 cm, iroke 75 cm i visoke 80 cm. Na gornjoj po,vrini vidi se uklesan tit s macem. U titu je izraden luk bez stvi(jele. Balcak maca ima izgled onih iz ranog Srednjeg vijeka. Dug je 25 om; k,rsnica je duga 27, a duina ispod krsnke je 7 cm. Mac je dug 114 cm. tit je dug 70 cm, irok 48 cm. U grobu nije bilo kostiju niti kakvih priloga. CRKVA Kad sam izvrs~o cjelokupno iskopavanje na ovoa nekropoli Sankovica, ustanovio sam da su nadgrobni spomenici leali u jednoj poruenoj crkvi. To dok,azuje kamen u grobovima br. 1, 2, 10 14. Najubljedljiviji dokaz za to je ostatak apside koja se prua u polukrugu. Apsida je iroka 2 m od vrha polukruga do njezina dijela koji se vee s jednom stranom groba br. 2. Polukrug aps~de je dug 6 m. Od nje se sacuvalo oko dvtide ~ecine zida. irina aps1de kod lade iznosi 3,80 m. Razmak od kraja sjevernog i junog ZJida crkve do pocetka apside je po 1,20 m. Nilsam naao vodoravrruu pregradu apl5ide koja je dijeli od lade jer je na tom mjestu ozidana jedna strana grobnice br. 2. Zidovi lade i apside su z~dani od lijepo k'lesanog kamena, goto:vo jednake velicine. Kamen je jak i otporan prema atmosferi1ijama. Krec je mijean sa sitnim pijeskom, vlf1,odobar, tako da su se zidovi mogli dugo ,ocuvati. Zidovi na junoj strani crkve su dobro ocuvani osim ornog dijela na kome lei spomenik br. 10. Nedostaje i div sjevernog dijela zida pri ulazu u crkvu. Taj dio, oko 1,60 m, otetio je Ante Keso u vrijeme Drugog svjetskog rata traeci blago. On mi je to sam pri:znao. Pri ulazu u crtkvu nedostaje dio zida na desnoj s1Jrani. Sve ove dijelove je konzervirao Ante Kucan nakon sViTenog posla na t<roak Zavoda za zatitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NRBiH.

Duina crkve s vanjske strane iznosi 12,10 m, a s unutarnje 10,90 m; unutarnja irina 6,20 m. Duina od pocetka l1jeve, strane vrata do krada lade arkve s unutarnje strane ima 2,73 m.irina zlidova je 60 cm, visina od 40 do 50 cm. Vrata su bila iJroka 74 cm. Crkva je orijentisana istok-zapad. Prema dana'njem izgledu bila je jednobrodna. Cjelokwpni kamen u crkvi bio je lijepo klesan od tvrdog kamena. Pretrailo sam okolne zgrade i mlinice u selu Bisk!upu (dananjem Krupcu) pa nisam naao slicnog materijala. Dolazim do uvjerenja da je jedan dio crkve bio graden od klesanog kamena a drugi dograden od drveta. Takav je bio nacin gradenja crkava pa i mnogih dvorova nae feudalne gospode. Jedan putopisac, Burkard iz godine 1332, navodi da u unutranjosti naih zemalja nije naao n'ikakve dvorove ni kuce gradene od kamena ili opeka osim u primorskim krajevima (Godinjica N. C., XIV, 31-32). U upi Vl"bas spominju se dvije kapele gradene od drveta (capeHe lignee existurnt cons1tructe), 1350 god. (Smicildas, Cod. dipl., XI, br. 481). U 'buli pape Urbana VI od 22-XII-1378 god. navodi se da se 'li Bosni grade crkve od drveta i kamena (Gr. Cremonik, Ostaci arhiva bosanske franjevacke vikara-je, Radovi N:mc. dr. BiH, III, !knj. 2, posebni otisak, 21-23, 1955 god.). Tako je billo i u Novom vijeku (GZM, 1909, 42). Napomenuo sam dasru braca Sankovici imali krsI1JOime SI\'. Mihaila i sv. Jurja: jedno vje1rovatno vojvode Radica a drugo 'upana Bjeljaka (Biljaka). Nije iskltiuceno da

Nadgrobni SlPomenicirpo.rodilCe Sankovica u selu Biskupu kod Konjica


T

131

jedno od imena tih svetaca nosila i naa crkva u B~skupu. blizini nekJrqpole u Biskupu nalazio se dvor Sankavica, u dananjem mjestu Zaiborani. SankovicJ. su na ov'om pOdI1UCjU Glavaticeva imali svaju batinu. Oni su mogli sacuvati staru tradiciju crkve u Biskupu i ime njezina svetite1Jja. Prema wkvenilm propisima u Srednjem vijeku kao i danas ime svetitelja, kamu je crkva posvecena, cuva se duga, pa i u slucaju kada se crkva srui ili izgori. CTkva se obicno blagosiJlja ako je gradena od drveta a posvecuje ako je glradena od kamena (Codex jruris canonici, can. 1165 4, 1 navodi: Ecclesia ex l1gno vel ferro aliave metal,la benedici potest, non consecrari.). DanaI1(ja katolicka kapela u selu Glavaticevu je posvecena sv. Jurju. Izvori gavore da su se u Basni crkve ruile prije dolaska Turaka u XIn i u XIV v. kad se Rim boria za svoju daminaciju u dravi bosanskih banova i kraljeva. Tada su Madari bili protagoni'sti papskih palitickih i crkvenih ideja iz svojih 'Osvajackih interesa. BOl'ba se vodila s pripadnicima bosanske crkve domacih skizmatika kao i onih iz Rake i Zete. Sjetimo se estak,ih borbi bana Pavia ubica i njegova sina bana Mladena II kadi je dopra cak da Drine. Tada je (1319 gad.) papa pisaa da je katolicki kler potpuno uniten 'li Bosni i da se crkve rue (quod ibi debolentur ecclesiae, clericalis ordo ut sit extirpatus tradicitus ... ) (Theiner, Man. Hung., I, 463; SmicUklas, Cod. dipl., XI, br. 101). Inkvizitar i biskup Jakov od Markije izvjetava papu Eugena IV, 7-YII-1437 god. da su Turci 1435 god. S["'Uili16 franjevackih etrkava i samostana ,(N. Jarga, Nates, II, 345, 346). Razwmije se samo po sebi da se ovaj podatak iz turskag vremena ne moe primijeniti na crkvu 'li Bisikupu, jetr nadgrobni spomenici na nekrapoH Sankovica u Bi'sikupu nisu iz .toga vremena. Zato bi daaa u obzir jedina 'Onaj podatak iz 1319 god., ali ndega obalraju arhealaki nalazi u grabovima Sankavica, narocito Dni pod br.

i 14.

Godine 1956 naaa sam sruenu crkvu u Razicima, u blizini sela Biskupa. Od nje se sacuvao sav donji dia sa dijelovima partala i matima u dvije nie u apsidi. Oko nje su postavljeni s,tecci dok u njoj samaj nije leao nijedan stecak. VjeJ:avatno je da je jedna iH druga mkva li okolici Glavaticeva nosila ime sv. Jurja ili sv. Mihaila. Naravno, to je samo piI'etpostavka, ali ona za sebe ima bar neto indicija, kaka sam naprijed spomenuo.

* * :::
Intere6antno je ime naselja u kojem se nalazi Grcka Glavica sa nekJropolom Sankovica. Posto3e dvije magucnosti za rjeenje ovog prablema: ili je ime Biskup ostatak iz V ili VI V., ili iz ranog Srednjeg vijeka. U jednom i drugam slucaju ima vezu s biskupSlkom rez~denc1jom ili njegovim pasjedam, kao ta je sIlucaj sa PJ:acom Biskupinom, Biskupicima kod Visokog i slicno. Na podrucju 2iupe Kom (Glavaticeva) naden je veci braj 'Ostataka iz rimskog doba: natpisa, keramike, grobava (u Razicima). Pakraj BoraOkog Jezera vodio je rimski put od ikoga su djelomicno ostali miljakazi. Na salonitanskim saborima je bilo govora o osnivanju novih biskupija u Bosni pored one u Bistue. Fra Petar Bakula je zabiljeia narodnu tradiciju o postajanju nekog biskupskog seminariQa u oolu Biskupu. Kod kuce Andelka itum nalaze se ostaci starih zg,rada. On prica da je nalazio lI'aznih gvozdenih predmeta ba na tom mjestu, kao, naprimjer, zvonce, klince i sl. Pokraj nae nekropole Sankovica postoji i danas lakalitet KaniJk. Nije li to irrne dolo od imena canonicus, tj. nije li na tom mjestu bio coetUlScanonicorum (capitulum canonicorum) uz biskupsku rezidenciju? (Schematismus Custodiae Provincialis et Vicariatus Apastolici in Hercegovina, Spalati, 1867, 123). Napamenuo sam da su katolici u selo Biskup doselili tek u XIX v. kada je selo Biskup .pod tim imenom postojaro. Pretpostavljam da de ime Biskup lParijeiklom iz ranijeg perioda Srednjeg vijeka (XII ili XIII). Kad bi se utVlI'dilo da je pred apsidom u grabu br. 2 nadena zlatna brokatna haijina pripadala jednom biskupu, anda bi se rijeia pl'oblem. Tada bi se moglo dosta sigurno -;,-retpostaviti da je tu pakapan biskup bosanske crkve u vrijeme nereda u Bosni 'li XIII i poc. XIV v., ali po mome miljenju, za ta nema
9*

132

Marko Vego

dokaza, nego ba protivno, kako cemo vidjeti iz opisa simbola na brokatnoj haljini i. smjetaju groba na porodicnoj lIlekropo>li Sankovica. Ja sam postavio ovaj plI"oblem da bi se mrucnj aci, eventualno, nj ime pozaba vili. PRILOZI p o s ude. U grobu br. 2 uz desnu stranu glave mrtvaca naao sam dijelove slovenske keramike. To su bili dijelovi zemlj anog lonca koji je u laboratoriju Muzeja rekonstruisan. RelkoI1lStruisani lonac je visok 16 cm, irina grla 12 cm, irina trbuha 16 cm, irina dna 12,8 am, debljina strane lonca 0,5 cm. Lomljenje lonca u gu-obu 1 nad grobom je stad slovenski obicaj. Star1 Sloveni su jedan dio razbijemog lonca stavljali u grob, a ~ugi ostavljali nad grobom. Takav slucaj je uocio Lj. Karaman u Dalmaciji. To je u svakom slucaju ritualni obicaj prilikom pokopavanja mrtvaca (J. Koroec, Uvod v mate["ijalno !kulturo Slovanov zgodnjeg srednjega veka, Ljubljana, 1952, 102, bilj. 204, 205). I danas neki hricani otko Tuzle ra~bijaju lonac ili tanjir s penicom poslije pok01pavanja mrtvaca. utvrdivanju vlI"emerna stavljanja broDatiranje starooti ove keram1ke avisi katne haljine na mrtvaca u grob br. 2 ,i o stal'osti novca iz groba br. 14. Naravno, lonac i brokatna haljina Slll neto star1jeg porijekla, nego pomenuti grobovi. Uostalom, ostavljam strucnjacima da daju pobliu analizu izrade lonca (Tab. III, 2). Na terito.nji Bosne i Hercegovine nadeno je neto kelI"amike iz Srednjeg vijetka i treba je uporediti s naim nala'zom (GZM, 1954, 216; GZM, 1950, 383, 415). U grabu biro 6 nadena je st a k 1ena ca a od duvanog stakla sa ostatk01ffi priloga od hrane u njoj. Dno cae je izboceno uvis u unutranjost cae u obliku zaobljene k,upe. Visina udubljenja 1znosi 3,7 am. Visina cae je 14,5 om, promuer otvora (grla) 13,4 cm, promjer dna 9,'2 cm. Sredina cae je iroka 11 cm. Na vanjskoj strani cae v1di se 12 rebara (Rippen) koja se gube prema dnu. Od kra.ja lI"ebara do vrha grla je zaobljen, IProilI"en odozdo navie cjelovit rub, visok 4 cm. Razmak izmedu rebara je 2,8 cm. Staklo je debelo 1,9 mm, malo tamnocrvenkasto. Dno cae je nepravilno tord1rano pa ipak izgleda liOepo. Prilog u cai ima kultni zrnacaj kao i u drugim s!l.icnim slucajevima. Staklo u grobovima se naziva fondo d'oro !koje je bilo obicno obojeno (Carlo Cecchetti, Vita di Homa nel medio evO ... , 131). Takvi nalazi su vrlo rijetiki. Svi ovi pxilozi u grobovima porodice Sankovica dokazuju koliko je ona potivala svoje pokojnike i koliko je dirala do starog slovenstkog obicaja (Tab. V, 1, 2, 3; GZM, 1950, 416). U naim domacim izvo'l"ima spominj u se cesto 'cae koje su ohicno nai domaci feudalci ostavljali u nasljedstvo svojim rodacima. Oni su posjedovali vecinom cae od srebra i zlata. Uzaostavtini sta.rca Davida spomirnje se cuppa d'a'I"gento, 24-IX-1286 god. (Smic1klas, Cod. dipil., VI, br. 480). Uzaostavtini banice Anke 1406 god. spominje ISe jedna kupa (caa) od' aspri okovana s' ustni i s' nogami ... , a tako isto i godine 1413 (Lj. Stojanovic, I, br. 340, br. 362). Nek,i nai feudalci zalagali iSUskUIPocjene cae kod dubr.ovackih trgovaca i opet ih podizali nakon isplate posudene sume novaca (Lj. Stojanovic, II, br. 687). Porijeklo nae cae treba traiti li Itali(ji s .kojom su nai feudalci imaH rpoliticke i ekonomske veze mnogo jace nego s Madarima i Njemackom. Ovdje moramo -iskljuciti gu-ad DUJbrovnik koji u XIV V. nije iJmao svoje radionice stakla, nego je i an bio upucen na trita italijanskih gradova. Tada ni Mada,rs!ka nije imala razvijenu industriju stakla (sve do XVI v.), odakle bi se ova nadena caa mogla nabaviti. Tada je madal'Sika industrija stakla bila li 'prvim zacecima i 'I"azvijala se u udaljenim mjestima od glavnih politiclkih centara (David Ko meI, A Magyar Iparmuveszet Tfutenete, Budarpest, 1929, 216, 217). Prvo staklarstvo u Ev,rorpi je bilo u vezi sa crkvenom sl~bom i crikvenim zgradama. Od XII V. Venecija postaje centar sta'kJamke industrije, kada se pojavljuju civilni majstori koji izraduju staklo za svjetovne svrhe (Franz Rademacher, Die deutschen GliiseIr dee Mittelsa1ters, Berlin, 1933, 23). Prvi dokUJmenat o fabr1kaciji boca (fiale) potice iz 1090 god. od majstora Petra Flabianusa. Staklari u Veneci(ji su imali
00

Nadgrobni spomenici porodice Sankovica u seliu Biskupu kod Konjica

133

svoj statut u XIII v. (Mwrio Zuffa, I vetI"i muranesi del museo civico', izd. Mercanzia della cwmera di commercio , Tndustria e agricuJtura di Bologna, No. 3, 1954). Na sjednici duda Lorenca Tiepola od 25-VII-1268 god. gavari se o materijalu za staklo del ve1Jro in frammenti dell' allume, della sabbia e di O'gni materia atta a far vetro ... (B. Cecchetti, Sulla staria dell' arte venraria Muranese, Venezia, 1865, 10). Godine 1295 zabranjuje se izvoz stakla iz Venecije (Cecchetti, o. C., 11-12). Suparnik Veneciji u staklarskoj industriji bilo je mjeSJto A1tare kod Genave. Maj stari iz jednag i drugog mjesta prO'irili su avu vjetinu ,i u ostale krajeve Evrape, slueci kaO' uzori (Walter Bemt, Altes Glas, 20). Neki SJtaklari iz Venecije su se selili u TlI'eviw, Ravenu, AnkoGenovu i ;panovO'se vracali na zahtjev Republike. Kancem XIIIv. konnu, Bolonju centracija :indus1Jrije staklarotva bila je na otoku Murano kod Venecije. Majstori su se dijelili na fialai (fioleri) - (izradivaci stakleni!h posuda), na fornasieri (priJpravljaci staklene mase), na chrrsta,lai (izII'adivaci ogledala), na maligaritarrii (izradivaci :malenih perla) i na venditori (prodavaci stakla) (Ignaz Schlasser, Venezianer GlaseIr, Wien, 1951, 10). Venecijanci su panekad zabran(jivali iiZvaz materijala za staklo, kao ta je bio slucaj 1384 god. (lumen catinum) (Cecchetti, o. C., 11-12). NJjemci su uvazili stakla iz Venecije iakO' su i oni imali svoje fabrike u Spiessertu (Glashiittengebiet) kaje su premjestili u XVI v. u Hessen (Fr. Ra dema cher, o. C., 24). Osim toga u ostalim mjestima Njemacke industrija staklarstva se razvila poslije XIV v. Stak,lo je tada u Njemackoj izradivano ;u zelenaj boji (ausgepragte griinne Falibe). (bricita se navadi 4-XI-1330 giOd. da Ivan Verialrio de Murano moe izradivati abojeno srtaklo (vetra colorata), ali sama za prozare (Cecchetti, a. C., Documenti, 34). Venecijanci su izradiva1i u XIII v. agledala, bisere i druge nakite i 'prodavali Koptima i Kinezima (Cecchetti, o. c., 43-51). U kasnom Srednjem vijeku su izradivali i a;potekarske iplI'edmete i one za alkemiste. PregledaO' sam muzej srtaklarstva u Veneciji, na atoku Murana i nisam naaO' predmeta 'ad stakla iz XV V., a ;pogotavo ne onih jO'starijih. Ital:iJjanski pisci piu da se sta,kleni predmeti, ,radeni u Veneciji ili drugdje, ;prije XV v. nisu nali nego jedino u sarkafazima Mi grobavima (fO'ndi d'oro). Bna je slucajeva razbijanja caa na banketima nakon ta su se gosti napili, kao, naprimjer, na banketu kneza od ManOesterreich tove 1581 gad. (Schlosser, o. c., 6; Bruno Becher, Glassammlung des k. Museums, Wien, 1888, 17). Siglurno je bila tako i u Srednjem vijeku, pa se brO'j caa SlInanjio, asim cinjenice da se ane i prilikom upotrebe nehatice cesto razbJjaju. U Tostkani jP. ;proizvadnja caa otpocela 1265 god. u apcini di San Gimigniano koja je za to dala dozvolu .jednom keramicaru (cheronimico) (Peccari Luigi, Sto:ria della terra di San Gimigrnano, 348; Guida Tadei, L' arte del vetro in Firenze e nel SUO' dominio, 9-10). U samoj Filrenci staklarstvo se razvila tek u XV v. (Doren Alfred, Entwicklung und Organisation der florentinischen Ziinfte, 14). Kad se uporedi naa caa s drugim nalaz[ma u Veneciji i Njemackoj i s njihovom staklarskom industrijom, maemo se, mirne due, zaustaviti na Veneciji, kaja je Nijemci su izradivali cae s resigurno izradivala cae sa rebri:ma (Rippen). Istina, b:rima, ali ne ['anije od XV v. Rademacher pie: Die Verrwandschaft einzelner der deutschen Rippenbecher mit gleichschreitigen venezianischen Glasern isrt nicht auf eine direkte Beziehung zuriickzufUhren, sandern auf das gemeinsame Vorbild der gotischen Metallkunst, das sich bei den rippenverzierten Schallen, Kannen und Pokalen in Venedig bis weit in 16. Jahrhundert hinein als bestanders wirksam erwies (Fr. Rademachelr, o. C., 98-99, Taf. 29, 30, a, b, c, d). Naa caa je slicna jednim dijelom onO'j koju je Rademacher doniO' pad br. 30 d. Ovoj dnO' nije tordirano kao kod nae. Njezina rebra su pri vrhu mnogo ir~ ad O'nih na naoj cai. Rademacherova caa je nadena 'li Mecklenburglu, u Rhenu, u O'ltwru, skupa s jednom paveljom iz 1456 godine. Ta jo ne znaci da je radena u Njema,ckaj. Sankovici su imali trgovacke veze prekO' Dubravcana s Veneaijam a nikakO' Njemackom ili u najmanju ruku vir,lo malO'. Konusne ili cilindricne cae su u Veneciji karakteristicne tek u XV v. (Fr. Schie, Die KUnJSrtund Geschichtsdentkmaler des Grassherzogtums Mecklenburg-Schwerin, Bd. II, 1898, Ta-f. zu S. 436; Rademacher, o. C., 93). Prema pregledu Ir,azniihkataloga o istoriji staklarstva van granica Balkana moe se zakljuciti da je naa caa izradena u jednoj fabrici na otoku l\1urano (u Veneciji) U

SJ

134

Marko Vego

XIV v. i da je nabavljena iz Venecije direktna ili preko Dubravcana kaji su bili prijatelji paradice Sankavica i glavni kupci njezinih dobara. Moe se jedino pitati kada je caa kUIPljena, da li u drugoj ili u prvoj polovini XIV v. U drugom slucaju caa je morala biti neto prije 1373 god. u posjedu poradice Sankavica ili Dubrovcana kaji su je darovali ovaj paradici u vrijeme prenosa koSltiju pakajnika iz groba br. 6. U svakom slucaju otpada XV v., jer se tada paradica Sankavica gubi s paliticke pozornice Huma, i to nesrecnom smrcu vaj vode Radica. p u cet a. U grobu br. 8 na pokojnikovim prsima nadeno je 111 cijelih akruglih puceta sa petljom i jedan (gOtTnji dio) komad ad drugag PJuceta iste vrste. Sva iSU puceta srebrna i izgledaju pricvrcena na haljini, slicna na onaj protovestijara Mastana iz Dobruna iz 1383 godine (GZM, 1950, 215. Tab. VII, 7, 7a). Nai domaci izvori, pisani naradnim jezikom i ani na latinskom, SpO'IIllllJU zlatne, pazlacene i srebrne kopce kaje nazivaju izricito pucetima. Haljine visokih feudalaca su bile ukraene pucetima. Cesto su puceta nai feudalci astavljali rodbini u testaJIn.entu ili su ih zalagali u Dubrovniku kao li nav ac. U prvoj palovini XIII v. humski knez Petar nosio je zlatni zapan (fibulu), naden u BudimIju. Na njemu su izradene ivotinjske i biljne figure u romarusikom stilu, slicno kao i na naem brakatu iz ~oba br. 2 (Starinar, I, br. 3, 110-118). Vojvoda Radic Sankavic je imaO' srebrni ukras na sedlu 1398 god. (Spomenik, XI, 58, 63; Pucic, II, 49, 56). U priznanici gospode Rudjine ad 8-IX-1420 gad. stoji: ... jedan' caval' srebr'n' putac' srebr'nth' na icu sto i est deset' i osam' ... cetki puca srebr'na pozlakjena ... (Lj. Stajanavic, I, br. 411). Zlatna puceta se spom1nju u ostav,i gospaje Jele 1441 god. (Stojanovic, I, br. 399). Pu ceta slicna naima vide se i na haljinama na,ih srrednjevjekavnih vladara kaji su ih nabavljali u dalmatinskim gradavima gdje su zanati bili razvijeni (GZM, 1951, 248). O starosti naih puceta govoricu kasnije. N o vc i. Novci iz Srednjeg vijeka su nadeni u grobu br. 14, 15 i 16. U prvom grobu su bili novci stranih drava iz XIII "i pocetka XIV V., a u drugam i trecem dubravacki srebrni din ar (GZM, 1955, 'SV. arh., 157-160). K 1i n c i. Klinci su bili ra'lliciti ipa velicrini i izradi. Neki su sa glavom na vrhu, drugi bez glave. Oni su i'lradivani u damacim ili u dubrovackim radionicama. Svi su iz XIII i XIV v. Oni su bili sastavni dio kovcega ad drveta. Kad uparedima nacin pokopavanja na netlcroipoli u Biskupu, vidimo da je on razlicit od onoga u junaj i zapadnoj Hercegovini. Izgleda da u ejevernim dijeloviima Hercegovine grobovi nisu pljaClkani ikao u drugim njenim dije,lavima. Os1m klinaca, u jednom grobu je bila manja konjska potkova koja je imala 'kultni znacaj ili se njom htjela prikazati da je p()lkojnik 'Paginua u Iboju. Tek s to. 1. U grobu br. 8 sacuvani su dijelovi brakata ad haljine, d10 trake duge 2,55 !Dl i svilena kicanka od kape u zlatu vezena. T:raka je leala na prsima kaO' sclIStav dio haljine. Stajala je odmah pa kraj srebrnih puceta. Ostali dijelavi haljine ni su prapali ad vlage. U grabu gospaje Goisave sacuvano je 2,48 m svilene trake, postavljene oka vrata. Izgleda da je traka dubrovackog porijekla dok za onu iz graba br. 8 ne mogu reci, jer je jedan dio tekstila iz taga graba vezen u zlatu (fili d'ora). I jedan i drugi teklSltilpotice iz XIV v. U g,robu br. 2 sacuvana je veca kalicina brokata od Ikaje je jedan dio vezen zlatnim icama. Na brokat je ornamentisan kao to se vidi na slikama i freskama naih srednjevjekovnih vladara, samo s drugim motivima i simbolima. Brokat u zlatu je biO' na glava. pakojnika u grobu br. 2 i na !prsima, tj. samo na prednjem dije1u haljine. Ispod leda i na bokovima braikat se nije sacuvao ili su moda ti dijelavi bili od druge vrste tkanine koju je zub vremena unitio. Dasada se nije nalo mnaga zlatnag brakata u grrobovima u Bosni i Hercegovini. U Humskoj kod Cajnica VI. Skaric je naao manji dio zlatnog brokata u grabu Milutina s izradenim figurama (GZM, 1934, sv. za ist. etno I, 79-83). Skaric misli, iako to tvrdenje nije dasta ubjedljiva, da brokat potice iz kraja XIV i poc. XV V. Prema figurama ivatinja izgleda da je mm.ago stariji. U Bili je nadena kapica sa cipkama koja je bila pastavijena svilam. Ne.to se ;palo i. \l Batalovu. grobu (GZM, 1915, 365; GZM, 1952, 111 dalje). O istori~
TI.

Nadgrobni spomenici po,rodice Sankovica u selu BiJskupu kod Konjica

135

jatu tekstila pisali su Cedamir Mijatavic, E. Lilek i C. Tmhelka (Glasnik Slrp. uc. dr., 33, str. 37 i38; GZM, 1889, 2; kalski Vjesnik, 1889). Njihtrajica su radili na temelju izvarne grade jelI' lU njihava vrijeme nije bila nalaza tekstila iz Srednjega vijeka. Prema izgledu brokata na glavi mae se zakljuciti da je kapa bila 'Okrugla jer drugih dijelava ,ad nje nije nadena.' Ne izgleda kaa ane kape na steccima. Ispad vrata pakajnikava u grabu br. 2 !Sacuvana je 1Jraka ad zlatnag brakata, duga 52 cm, iroka 0,7 cm. Ispad trake se :nadavezuje prednj1 diO' haljine, ukraen lrazn1m mativima bilja, ivatinja i geametrisk;ih stilizacija. Sacuvana je vie dijel'ava prednjeg dijela haljine ad kajih je naj dulji 'Onaj sa krugavima (dug 35 cm). Od ivatinja vidi se na raznim dijelovima vie figura psa s 'Ogrlicom, zlatam vezenim. Pokraj fiJgure psa izradene su palmete kaje izlaze iz kapitela, iZlI'adena od plasticnih greda i debelih svitaka. Svici se vide sama na jednom dijelu brokata. Na kapite1u se vide sipiJralni geametriski mativi. Na jednam kamadu brakata dabra se uacava glava guske sa dijelam vrata (Tab. VII, 1, 2). Ivicne trake na haljini na pI1SliJma ile su vezane s drugam brakatnam trakam b kaja se s prvam spajala jednirrn dugmetam, izvezenim u zlatnam brakatu (Tab. VII, 6). Na brf'akatu na prsima izraden je u zlatu cvjetic (Tab. VII, 4). Da njega je isto taka na prsima ispad vrata, 'Ocuvan grb izraden u zlatnam hrakatu, srcalika 'Oblika. Na grbnam palju v1de se 4 grede, sastavljene ad 13 zlatam vezenih nepravilnih kackica. Grb je 'imk :pri vrhu 1,7 cm, a dug 2 cm. Kackice imaju pramjer 3/2 mm. Izgleda da je kambinavan pa svim heraldickim pravilima (Tab. VII, 5; X, 3). Na drugam sacuvanam dijelu haljine vide se zlatam izradeni razni mativi na lijeve strane haljine. Mativi su bagata u!k;raeni i majkakaj traki (6,5 cm) s desne starski kambinavani. Ta iraka arnamentisana traka, i jedna a. druga, zavrava se ukrasam ad trauglava, kaji su jedni ad drugih 'Odvojeni. Trauglavi imaju drku tak 'o da izgledaju kiw kaplja. Izmedudrki kaplja izradene su male kackice. Sve je pratkana zlatnim icama kaka se vidi na slici. Da kackica je 'Ostala uska traka ad abicnag brakata, a da nje, opet, druga ad zlatnag brakata uz kaju se vidi panova jedna 'Obicna traka bez zlatnih niti. Kad je tu majstar zavria s jedne strane i druge strane irake traike, tada je an izradia u zlatu krug (promjer 3,5 cm) u kajem je stilizavana 'Osmakraka razeta. ;::;vanjske strane kruga nadavezuju se polukrugavi sa za:v'Ojem na kraju. Uz njih su izradena pa dva dvastruka palukruga kaji se dadiruju. Unutar tih dvastrukih palukrugava vide se pa 4 kackice. Citavo polje palukrugava, krugava i s:pilTalnih palukrugava vecinam je izradena zlatnim icama. -U sredini a.zmedu irokih traka (kita) astaa je jedan dia bIrakata na cijaj pavrini vidima izradenu kulu iljatag oblika i dijelava zidava zgrade. Pokraj njih se nalaza. u zlatu vezena stabla s bagata izradenim granama na kajima su kambinavani listovi (3, 4 ili 5). Majstar je sve arnamente lijepo i skladna parrazmjestio na brakatu sa sv am realistickam slabadam kaja je bila karakteristicna u XIII vijeku (Tab. VIlI; X). Aka pagledama sliku u baji kralja Milutina ('Oka 1293-95), vidjecema da je na njaj haljina kraljeva neta slicna naaj (Sv. Radajcic, Portreti slrpsikih vladara u srednjem veku, Skaplje, 1'934). Da bisma 'Odredili pravenijenciju naeg tekstila iz graba br. 2 vrijeme njene i'zrade, patrebna je da se mala pazabavima tekstilnom industrrijam u Italiji 'Odakle je 'Ova haljina i kupljena. U naim k'rajevima se spaminje damaci lan i vunena sukna kaje je slu,ila za muke i enske haljine. Paznata je vec odavna dubravacka raa. Na,s ovdje zanima svila i svilena 'Odjeca kaja se uvozila iz Italije preka dalmatinskih gradova (Wiss. Mitt., II, 126). . Gadine 1278 spaminje se pljacka svile u Humu. Dalinam Neretve dublravacki trgavci su ili u Basnu u ikaravanima ikoje su cesta, napadali Humljani. Te iste godine (1278) Dubravcani se tue humskooIlt gaspadaru traeci da im 'se vrati 'Opljackana raba (Dr. Gr. Cremanik, KancelalTisM i natariski spisi SKA, 1932, 19; K. JireCek-J. Radonic, Istarija Srba, II, 1952 gad., 40 '1?ilj. 34). U pakladu upana Desead . 3-VI-1281 gad. spaminje se i svilena tkanina (drapus unus de' seta ... pecie due de dcr:apade seta aperate ad aurum ... ) (Smiciklas, Cad. dipl., VI, br. 330). Zetski arhiepis,kop dobiva ctazvalu ti Dubrovniku 1I-IX-130!. gad. da, mae na,b.aviti jednu kalicinu slUkna(Libfi

136

Marko Vego

Ref., V. 13). Srpska kraljica Jelena kupuje zlatotkane zavjese 1314 god. (Dr. L. Mirkovic, Arhiepiskop DanHo ... , 1935, 61). Dubrovcani su darovali upanu od Nevesinja Purci sukna li srebra u vrijednosti 60 pe:rpera, 325 godine (Libri Ref., V, 189). Ban Stjepan II KO'tromanic je dobio na dar iz DubrovniJka neto sv11e, 1326 god. (Libri Reg., V, 196). Jedan dubrovacki trgovac tjerao je !fobu u Bosnu i bio opljackan in Brechina (valjda Brocno u Humu) 1329 god. Tu se radilo o 35 lakata sukna iz Verone (parmi de Verona) (L!ibri Ref., V, 264). Dubrovcani su darovali kaznecu Sanku haljinu od su!kna (unum fornicium vest1Um de parmo cineto in lana ... ), 1367 god. (Libri Ref., IV, 91). Sanko je ponovo traio jednu suknju iz Dubrovnika (Stojanovic, I, br. 103). Kralj Ostoja dobiva sukna iz Korna putem dubrovackog kneza kad je kralj mislio doci 'u Hum, 31-X-1402 godine. 15-XI-1402 god. dobiva jedan komad benetina firentiskoga (N. JQlrga, Notes, II, 85, 83). Slicne darove dobivao je i turski poslanik 29IX-1403 god. (N. Jorga, o. C., 97). U ostavtini banice Ane, vojvode Sandalja i ene mu Katarine spominje se zlatni brokat, 4-V-1406 god. (Stojanovic, I, hr. 340). Vojvoda Sandalj je narucio iz Dubrovnika haljinu od fusta:nja (giornearn de fustaneo), cizme i kapu od sukna uz oijenu po laktu 15 groa. O tome pie Malo vijece 8-V-1417 god. slijedece: ... de vestiendo istU'm fatum qui venit a domino voivoda Sandali videlicet de faciendi sibi un am giornearn de fustaneo et caligas et capiteum de panno ad grossos XV per brachium ... (N. Jorga, Notes, II, 156). Jedan izvor iz dubrovackog A!rhiva spominje 1422 god. sukno sa 10 bollo de San Marco, tj., venecijanskom markom (N. Jorga, o. C., 209-210). U tootamentu Sandaljeve ene Jele 25-XI-1442 god. spominje se kuma ~datom figuran (Stojanovic, I, br. 400). U testamentu hercega Stjepana od 1466 god. spominje se plat od crvenog damakina zlatom postavljen (Stojanovic, II, br. 680). Iz gornjih i drugih ;podataka teko je odrediti majstora naih rnustri iz groba br. 2. Ja se necu zadravam na mustrama porijeklom iz Perzije, koja je brokatne haljine nabavljala 'iz Kine, jer nai feudalci nisu imali direktnih veza ni jednom ni s drugom zemljom. Glavne trgovacke veze domacih feudalaca treba traiti u ItaIliji, jer nam to izvori izricito navode. Vecina narudbina bila je preko Dubrovnika i Kotora koji su kupovali dragocjene haljine iz glavnih industI1iskih centa'ra Italije, a ovi su svaka'ko imali i kineske mustre.
os

Potrebno je da se malo upoznamo sa tekstilnom industrijom u italijanSlkim gxadovima. Prva tekstilna industrija razvila se u ranom Srednjem vijeku u Palermu, Katanzaru i u Luki kod Firence. Saraceni su mnogo uticali na razvoj tekstilne industrije u junoj Italiji preko koje se v,riio'Uticaj i na druge italijanske gradove, narocito na Luku (M. Ge!rspieh, Les tapisseries Coptes, Paris, 1890). Seraceni su rado sliJkali ivezli haljine sa figurama pasa i raznih biljaka. Na psima je izradena ogrlica s tackicama na njezinom 'l'emenu, slicno kao to je i na naoj brokatnoj haljini. Sacuvano je vie takvih mustri u XII i XIII vijeku (Flriedrich Fisehbach, Die Wieehtigsiten Webe-Ornamente bis zum 19. Jahrhundert, Taf. 32 i dalje). U Palermu se razvila tekstilna industrija u XII i XIII vijeku. Tu se izradivao crvenJi brokat u zlatu (Ernst Flemming, Les tissus documents choisis de decorations textiles des origines au debout du XIX - eme siede, XX). . Luka je osvojila trite Evrope svojim tekstilnim proizvodima u XIV v. Od godine 1255 postoji u Luki (Lucca) zakon o tekstilnoj industriji (F. Podreider, Stona dei Tessuti d'arte in Italia (Secoli XII-XVIII, Bergamo, 1928, 31, bilj. 2, 32). Majstori iz Luke su izradivali na brokatu (zlatnim icama): leoparde, crvene rue, krugove i razne ptice (eon eircoli contenenti ... grifoni ed uccelli svariati ... ). Sacuvan je jedan tof sa g;rbom pape Bonifacija VIlI, raden u Luki, i j'O jedan drugi heraldickog zlI1acenja ( ... duos pannos lucenos rwbeos cum rotis in qUaITum quoHbet sllint duo grifones et in cireuitu sunt scuta ad arma Sabellorwm ... ) (F. Podreider, o. C., 33). U Marburgu je sacuvan tekstil, izraden sa figuxama psa, realistickih geometriskih stilizacija i trouglastih kopalja (F. Podreider, o. C., 31, fig. 34). Na tom tekstilu se vide dva lava u krugu a nad njima zlatom izradena osmokra:ka zvijezda. Haljina je irzradena u zlatnom brokatu. I jedan i drugi poticu iz XII i XIII v. Jedan mantil iz katedrale u Troia raden je " ;Luki s~ slicnim motivima i Hgurama. Vej!;en je u poc. XIII v. (Podreider, Q. c., 40,

Nadgrobni spomenici porodice Sankovica u selu Biskupu kod Konjica

137

fig. 43). U inventaru Curiae Romanae govori se o tofu sljedece: pannus Luchesius ad ramunculos frondes et rosas et animalia inter ifosectas (Podrieder, o. c., 40). U XIII vijeku majstori u Luki 'izraduju na tekstiJu scene lova: lovca na konju sa sokolom i s'a psom koji goni zeca. Pas je s ogrlicom. Takva scena je nadena na jednoj haljini u Luki. U Luki su se u to vrijeme razvili pomocni zanati: la filatura, la tintura i la fabbricazione dei fili d'argenio e d'oro (Podrieder, o. c., 46, fig 52, 31; E. Flemming, Tekstile Kiinste .. " 117, 118, Abb. 41 b). Emigracija iz Luke je ila u Firencu, Bolonju, Veneciju i Genovu. Drim da je isti slucaj bio i sa gradom Como i Verona. Firenca je upocetku izradivala tekstil za svoje potrebe, a tek kasnije za izvoz. Tekstilni radnioi u Firenci imali su svoj ceh 1193 god., a 1204 postoji konsorcij tekstilaca. Procvat tekstilne industrije u Firenci bio je tek u XV v. (Pod rie der, o. c., 52-54; E. Flemming, o. c., 121, 80, Abb. 43). Izmedu 1330-1350 godine tekstilei iz Luke dolazili su u Veneciju i prenosili svoja iskustva na domace majstore. Venecijanci su uspostavili jednu nadzoll'nu k'omisiju za tekstilnu induXIV v. imala mnogo slabiju industriju tekstiJa striju 1366 'god. Venecija je u XIII nego Luka, ali je ona 11 XV v. bila !prvi pro,izvodac tekstilnih predmeta. Tada je jedan lakat zlatnog brokata 'kota o 3 dukata aveluta jedan dukat. Izrada zlata na crvenoj podlozi je dominantna u Luki u XIV v. (Podreider, o. c., 84; Otto Fcilke, Kunstgeschichte der Seiden-Weberei., II Bd., Berlin, 1913, 26, 34, 55, Abb. 335). PiTema gore iznesenom drim da je na brokat porijeklom iz Luke (Lucca). Kronologija naeg tekstila sa ornamentom. Prema iznesenoj istoriji brokata iz opisu naega brokata iz groba br. 2 vidi se da je raden u romanskom stilu u Italije Luki pod uticajem Saracena. Nai fragmenti su radeni gotovo na isti nacin ,i sa istim figurama i motivima ,koje susrecemo na tekstilu, porijeklom iz Luke. Moe :~m se odrediti i samo Vlrijeme na osnovu istih cinjenica. Zato stavljamo na brokat lU XIIIv. kada je romanSIki stil na tekstilu bio u punom zamahu. To ,mi izgleda jo sigurnije kad vidim da je grob br. 2 smjeten upravo pred apsidu. On je ujedno najstariji na citavoj nekrapoli. Vidi se ocito da je postojao izvjestarn red prilikom pokopavanja mrtvih clanova porodice Sankovica, osim, onoga pod br. 14. Poikojnik U brolkatu nije bio b1S!kup po kome bi se i selo nazvalo, nego jedan stariji clan iste porodice Sankovica. Kad se jedan biskup pokopava, onda se u njegov grob obicno stavlja njegova insignia: krst, prsten i slicno. Biskup se nije pokopavao u crkvenom ruhu jer se po crkvenom zakonu biskupski ornat vraca crkvi. Jedan crkveni zakon kae: ... sacra supellex cedit ecclesiae cathedrali, exceptis annulis et crucibus !pectoralibus etiam saoris reliquid.s (Ood. juris canonid, can. 1299, 1; Dr. P. Dominicus Mandic, Acta :fifaneiscana, tom I, 115, Mostar, 1934). Ko je od Sanlkovica pokopan u tom grobu, teko je reci. Moram iskljuciti upana Miltena koji se pojavljuje prvi put tek 1332 godine (Stojanovic, I, I, br. 51). 2upan Milten se spominje posljednji sa Sankom u nov. 1343 godine povodom uzimanja nekog srebra u Dubrovniku ljudima upana Miltena (Wisl3'.Mitt., III, 478). Izgleda da se ovdje radi upravo o grobu Drai,voja, oca upana Miltena, koji je vjerovatno UJIDI'O koncem XIII ili pocetkom XIV vijeka. Tada je ili neto prije :raderna i naa brokatna haljina sa ornamentima. Identifikacija groba br. 6 - O pokojniku iz groba br. 6 moram se poblie pozakljuc za odredivanje staklene cae iz sarkofaga. Nema sumnje baviti jer je on ujedno da se ovdje radi o jednom clanu porodice Sankovica Ikoji je nesrecno zavrio svoj ivot. Prema smjetaju nadgrobnog spomenika u sredini ne1lill'opolemoe se donijeti zakljucak da je pokojnik pokopan u sarrkofag negdde u II polovini XIV V., i da je to kaznec Sanko. Sarkofag od miljevine, caa iz Venecije i veliki nadgrobni spomenik govori o jednom vanijem clanu porodice SaIlllmvica koji je ivio prije vojvode RadiCia i njegove ene gospoje Goisave. Poznato je da je kaznec Sanko bio veliki prijateLj Dubrovcana i da ih je zagOlvarao na bosanskom dvoru. Sanko je pomirio DubrovCial11e sa upanom Nikolom Altomanovicem 1369 god. (Resii, Chronica, 149). Kad je upan Nikola ratovao protiv Dubrovcana, Sanko je bio duhrovacki savetniJk u ratu kOlji se vodio izmedu Trebinja i Konavala, 1370 godine. Tada je Sanko poginuo u boju. Resti pie: ... nella bataglia eon pochi RagUsei peri Sanco, condottiere deUa Bossinea dopo aver combattuto come conveniva ad un capitano di qualita ... (Resti, o. c., 152). Ko,sti U

138

Marko Vego

sarkofagu potpuno se slau s ovim podatkom, naime, da je to kostur ka~neca Sanka. Tijelo mu je lealo u grobu negdde na teritorij i upana Nikole. Kad je upan Nikola bio pobijeden od bana Tvrtka i kneza Laza'ra 1373 godine, tada su Sankove kosti prenesene na nekropolu u Biskupu i pokopane u sarkofag zajedno sa caom. Moe se pretpostaviti da su mu Dubrovcani izradili sclJTkofagi stavili u giI'ob cau. Ukoliko to ne odgovara istini, onda su sarkofag izradila njegova djeca, vojvoda Radic i upan Bjeljak. Tada je caa morala biti u posjedu Dubrovcana ili porodice Sankovica. Tim bi se nabavka cae stavila u malo stariJji' period nego to je pokop izvren. Jedan dubrovacki izvO[' iz nov. 1372 godine navodi da je Sanko tada b~o mrtav (Wiss. Mitt., III, 479). Iz tog se vidi da je Restijeva vijest o smrti kazneca Sanka vjerna istoriskim cinjenicama, narocito Ikad imamo za to jo jedan nepobitni dokaz u cjevanici njegove noge koja nosi na sebi dva duboka ureza od maca. Identifikacija groba br. 8 - Prema nalazu u gTobu jasno je da se ,radi o jednom clanu porodice Sankovica koji je bio mukarac i koji je igrao vanu ulogu u porodicnoj zadruzi. Misl~ da se grob odnosi na upana Gradoja Ikoji je mogao imati tako bogate nakite na haljini (srebrna puceta i svilene trake). Gradoje je bio upan od Nevesinja i Trusine, a bio je veoma Illemirne prirode, bez skirupula. On je u julu 1327 godine sa svojim 1judima opljackao dubrovaOkog trgovca PI'Ii;pceta Brankovica "in camrpo Nevessigne". Tom prilikom Gradoje mu je uzeo ogrtac, ,pojas, koulju, prs1ten, tri bisera i kesu novaca. Slicnu pljacku iZVTioje i godine 1373 (K. JireCek-J. Radonic, Istorija Sr1ba, II, 1952, '287, 'bilj. 179; I, 304). upan Gradoje se spominje posljednji put kao stric vojvode Radica, 15-IV -1391 god. (Sto'janovo.c, I, br. 129). Nadeni predmeti u grobu br. 8 poticu iz XIV v. O drugim grobovima i njihovoj starosti ne bih mogao nita pozitivno reci osim neto o grobu br. 14 i br. 16. U prvom dijelu rasIprave oneklropoli Sankov.ica naglas~o sam da su novci nadeni u grobu br. 14 stranog porijekla iz XIII i poc. XIV v. Vrijeme starosti groba br. 14 pripada godini 1289-1301 (GZM, 1955, sv. arh., 164). Ocekivao sam da je grob br. 8 morao stajati blie apsidi, negdje uz grob br. 1, b[". 2 i br. 3, to nije slucaj. I'zgleda da se porodica Sankovica u ovom slucaju nije drala hronolokog reda looji se moe utvrditi u nekim ostalim slucajevima. Starosrt; groba gospoje Goisave vec je odreden (1398 god.). Posljednji grob br. 16 odnosi se na vojvodu Radica koji je u ustima imao jedan dubrovacki srebrni dinar kao i g,oSipoja Goi:sava. Na spomeniku vojvode Radica nema natpisa koji bi tacno odredio Iko je u tom giI'obu leao. Zato cu se posluiti drugim dokazima iz izvora i situacije 'li grobu. Vojvoda Radic se spomi.nje posljednji put u bo'sanskim poveljama 22-IV-1404 god. (Ljubic Listine, V, 39, 41). Jedan dubrovacki izvor jaSlIlo govori 29-V1404 god. da je vojvoda Sandalj Hranic drao poSIjede koje je nekad drao vojvodC\ Radic. Vojvoda Sandalj dr~ Li:sac 4-VIII-1404 godine to ga je nezakonito uzeo od Dubrovcana (N. Jorga, Notes, II, 103, 104). 29-V-1404 god. vojvoda Radic se nalazi u zatvoru vojvode Sandalja, i to na Drini (in Drina) (N. Jorga, Notes, II, 102, 103). Koji je to giI'ad gdje je bio zatvoren vojvoda Radic, nije jasno. Mislim da je to bio grad Samobor na Drini ili Podrinac na Brini. Poslije 29-V-1404,god. vojvoda Sandalj oslijerpi vojvodu Radica kako nam navodi jedan izvor iz DubroVlIlika 1452 god. (Lett. e comm. di Lev., august 1452). Vidjeli smo da je kostur u grobu br. 16 bio naden u obrnutom poloaju sa rukama na ledima. On se usto nalazi uz grob gospaje Goisave, pa pretpostavljam dosta silgurno da se ovdje :radi upravo o nesrecnom slucaju vojvode Radica. Ova tuna scena u grobu slae se !potpuno s pomenutim izvorima (Jorga, Notes II, 104-5). Za lodredivanje identiteta drugih grobova moemo samo nagadati, ali nam i u tom slucaju moe pomoci genealogija porodice Sankovica koju je donio K. Jirecek (Wiss. Mitt., III, 480; GZM, 1955, SIV.arh., 157-165). ZAKLJUCAK 1) Prema nalazima u grobovima br. 1, 2, 10 i 14 moe se zakljuciti da je crkva bila sruena prije XIV v. i da je samo djelomicno bila zi:dalIla od kamena. Ona je prema dananjem iZigledu bila jednoprodna. Njezinu ruevinu su Sankovici uzeli za svoju nekropolu ,koncem XII! v. i upotrebljavali je do druge polov~ne godine 1404. Na

Nadgrobni 'spomenici porodice Sankovica u selu Biskupu kod Konjica

139

nJoJ nema ornamentisanih nadgrobnih spoffitenika kao ni na onima izvan nekropole, osim u tri slu&iJja. 2) Ime sela Biskup je nastalo vjerovatno u XIII vijeku. 3) Klinci nadeni u grobovima su razlicita oblika velicine. Oni poticu iz XIII, XIV i poc. XV v. Kovani su u Dubrovniku ili u Bosni (moda u KJreevu). casa 4) Dijelovi keramike od lonca u grobu biro 2 poticu iz XIII V., a staklena iz XIV V., a ;radena je na otoku Murano (Venecija). Staklenku su radili venecijanski majstori sa karakteristicnom izradOlIIlJ rebara (R1ppen). Sta~lo je crvenkaste boje. 5) Srebrna :puceta i svilene trake iz groba br. 8 radene su u dxugoj polovini XIV V. Svilene trake gospoje Goisave poticu iz wemena p1'1je 1398 godine. 6) Brokatna haljina vezena zlatnim icama sa raznim ornamentima i motivima potice iz Luke (Lucca) u Italiji iz XIn v. Ornamenti i motivi na tekstilu su izradeni u romanskom stilu pod uticaje!In Sa['acena i jUTIoitalijanskih gradova. Haljina je pr1padala, vje:mvatno, Draivoju, ocu upana Miltena, koji je umro koncem XIII ili pocetkom XIV v.

7) Na bwkatnoj haljini se v1di dio kule i dio neke luksuzne zgrade. Na prsima je na haljini bio izraden mali grb sa nepravilnim kockicama. Grb je pr1padao porodici Praivojevic-Sankovic. Dosada nismo znali kakav je izgledao grb te porodice. Prema tome, ona kotv,a na pecatu Radica San:lwvica, a ni ona u grbu na :pecatu upana Bjeljaka, nisll u vezi sa he;raldickim znacenjem, jer za to nema dokaza u izvorima. Grb, kula i zidovi nepobitno dokazuju da se ovdje radi o jednom visokom i bogatom feudaleu, kao to je Draivoj. To sve ujedno govori da su nai feudalci imali gJrbove i prije XIV v. da su imitirali zapadne feudalce. !Ialjina nosi na sebi sve svjetovne simbole koji iskljucuju ma koje crkveno visoko lice. Prema izgledu simbola citni. mi se da je haljina narocito narucena u Luki od strane jednog clana porodice Draivojev1c-Sanikovic. 8) Gmb br. 8 pripada vjerovatno upanu Gradoju. 9) Grob br. 15 pripada gospoji Goisavi, prvoj eni vojvode Radica. Ona je umrla 1398 god. 10) Grob br. 16 se odnosi na vojvodu Radica koji je umro poslije 29-V-1404 godine u Sandaljevu g;radu Samoboru ili Podrincu na Drini. 11) Karakter nalaza skupocjenih plfedmeta lU pojedinim g,robovima i njilhov smjetaj dokazuje da porodica Sankovica nije bila hereticna.

INalPom en<aJ:(Na 'siTarn 1158 GZM - 1951l,sv. arh. trebaun<aJtpiJsu pred Ifijecima ASE LEZI sta~liIti !Zntalk !kJrSltaI( +). (Nla sltr. 16"0lU '1'etlkiu'217 mjles'to ,RflVi[puJttreiha srov:irtJiliDrugi put. INa SIJr. 161 lU130lt1edJu 1Jrelbamjesito }) IiJSlSI. W Miitt, XI, '3'312 ItaJVIiJ1J]lislS.MM., IiI! 4!79. S }) W

ZUSAMMENFASSUNG
DIE GRABDENKMALER DER FAMILlE

SAiNKOVIC IM DORFE BISKUP HERZEGOVINA

BEl ,KONJIC IN DER

Osrtiliich'VQIl1. lKonti!iJc, liJmDode Biskl\lip 'iJnder Herrzegov'iJnJa\, 'enJ1Jdeck.te tioh aiUifeiJne'!.'Anh6he, Grclk.a.Gl:alVlica gena='1:, dlie ganze Ne!kIro)p,01e er FeuIdIalifamiillie d Banlk:<W:itc, \TOmEme diereg,ielflte.Aruf der GirIC!k.a GlliaJvli,ca :bediiJnJden SIiChnelb3lt Ide<r des XIU. blis Anflaing <lesXV. Jhd. dn HiUIm 'l.1J!l!d eme Anwa:hl mIiI111Je1JaJlterlliaher Ne!kJrolpaleder Fam'i[ie StalIlilro~.icUJChandere GraJJ)clJenJk!1na1er a Griilbe\r O'hne Gralbsrte~ine.DIiIeell'slugenannten ,geho!flten dem inJi.eicJIeren Aidel, me alllldlelt1n d~ gemeinen Vollke 00. Die G<ralbdentkmiiler .aJUf1d'er Beglr1ilbn.istiiibte <ler S!aInIkov:iJC s s'iJnJCl ~1er !bis nerun Tonnen sohwer. Slie lliegen 'in den RiuJiJnen e.iJn.er3!l\ten Kirche waaJgireohlt aneiJnan'de'1' ge'!.'eihit, und rz:wa'1' von idier A)p~ der KJiJrahe oogefaJngen bis ZiUIlll Ki<rohenei!l1!gang.Die iilJtesrten IStehen dliJohJt<aJIn d N['. 14 llch sibeIate !fest, dass idIiieKwooe l1lelillJweliJse arus der AJpIsis" <J.IUsgenolffimenlen Gr.albls.telin Stein, teilwe~se aIUiS HoJz erlbaut wo'rclen w.ar, w]e es tim mi'tteILailiteT1'jlohen lbosllllil5chen IStaJaJtim aJ1lgemeliinen<ler Braluah waJI\ Von der K:iIr<cheseJJbsit IbldJeib:nJicht eliJn eiJn.~et OInlamenJtierter ~ <lass (die iIGvohe nJU,rteiiLweilse<lIUS ode'!.' ipfofiHeorter SJteliinerhaillten. D<lIfaIUSaSSlt 5~eh schJ1ie.3lSen,

140

Marko

Vego

Sitein ,eribaJUt war. In den ei\tl.ze1Jnen Griilberm nm d iU~ter den 'V8f1sdt~edenen Goo,bdenkm.iilerm :liaJIld iah eline Anrzaihll 5chOnibehaJuner iSteilIle, iihnl'i'Oh d1enen der KiTehenm.auer. [)ies list eIiln orelU!t1:icher HiJnweis, dlllSs dliJe K!iJrahe v()II'her czer'Sitort worden warr oder a1:furnnnte, Ibevor an diJeser Ste'liLe rd'iJe Fam.iQ,re ISrairlllwv:icii!hir,e Beg,riibn:is'sti'iJtJbe ert.iK:lhIWte. DeIm M.rter der e[mz.lei1lIlenGriilber naah scMiei>se ,i:ah, :ctlassdte iKiJrche lim Xltm. Jhd:. zel'sl1fut wUl'die, ailis ~m iBoonlen umid Hum der Kiam.{Pf 'gegen den Kalj)holJirzJ~mus und d're ungadlsohe Vorhenrschalft en1Jf1Jam.mJtJe. !Naoh elirner aUJ:liged'Junkfunen e)'lI"!illlisohern IlIllschJrilft :im der UmganrgsslP!OOooe anrl diem Denkmall !N-r. 15, 5telillte .ieh :Des,t, dass 'iln dlielser K!k ene .die Fam'ill!ie ISiarnlk.O!V1ilc Troten ~ Gralbe ahrne trUtg. Awf d!j,eser I1I1s'ahmi:litfislt rdri'e Igancze Ge I1JElailogi:edJer FamiJ1Jie S:ankovJc aJU1ig~cbnet. SJe IbeZJi!e'hI1 'S'~h aJUf die GemahJlin des Herzog's RadJ'c, Heroim GOiJsava, walehe im J. 1398 Vlrsohied. Im Grabe d'er Herr:im Goisava fand 51ieh ein teiJlweise ef1hailitenes' 8eiJd!ernlbaJIld vor, waihrsehein1ich rag)U5,an,islclh.en Urs/PDUlll~ i(Gla,sn:iik !Zemaljskog mUlZeja, LOM. aM. 19'5'5, talb. ,1.). N.eiben dem GooJbe der HenrtiIn GoisaMa. Ibe:liirrud!eit 5dJc:hdlas Gralbmall !Nrr. 16 mit den Gebeinen doo Galllfiirsit'en Radic lSarnlk.ovlic. In 5eID..'l em MUIIlld1e Wlurlde ein rag1usanisoher D:inarr gefunden, wie en aJUlChdier F,a'1lJbe~ der Herriln GlOli.oova wa,r. ,Die Gelbeine des GaJUJfii.rsternR.aldlic beJiamdn JSiiJahrim umgekehirtter lJalge, aliso mit dem ArnItJlitz der Ende Z1UgeikehJri. Die AJrme warren lClJUf den Riiciken gmegt, W<aJS uns 'bewe:isrt;, das:s GaJUfii'f1st Ra!d!ic <tJra,gffiah selm Leiben Ge6ehichtsbe6oh1.oSl5. Daoon. \d!aclJ.te 5e1ine lF<aJmJiJ1Ji.e, sne Iihn 7U Grabe trug. Eme ragusani.sche ailS quel1J.e bericlhtelt, dra5s G<JJLUf<iiJr:st Ram iV'Om GallllfiiTSit Siamidlaild H[1alr11C gefumgem 'lIIIlId im eliner seiner BUIJgen arn der DriinaJ elilngelkier!lmr't wa,r. DtiJes ImammlIllUrr Jie :B\Ulrg SaffilOJborr,wern!iJge KiiJlod seJm, eder .cJueh rd!ie 8'u['g lPodr'i:nac .am metel' vom rreahJten Ufe I' der iDrilIla 'enUemt, ,gewesen i].40'4). Eine ISlPiitere UlI'Ik!unJde liIniken lJlfer desselJbein 1F1ul5lses!beL Tj'ootillte und D1'inaljevo ,(209. ilVLaii mu, dlem Jrah>re 141512eTWiihIlJt, d:a1Ss GaJUfiirnt RaJdlilc IdlUlreh GaJUJfUrSItlSiarndJa[j g,ElJj]jendet wO!I1d!en war (IN. Jbor,ga, !Notes, II, 102 u. 103; 2 oomm. di LevarnJte, l~rl). !NachJdem Gau.fi.iTst Sand\aJ.j sElinern Geg1Iler Radic gefalIllgeIlJgesetrllt hatte, WlUII1dJerr a11Jmiih1li'ChRerr VOiI1.giancz Hum. e Im Gr,a.be Nrr. 14 la,gen <aJUJf der Bnust dea VerllYUoh'enen e.irnJilge~beJr11:inge (Ipiccoilo) ,aJU5 ManuUla IUnd Verona alUJSdem Ainfamg tdJi,eser MiinZJstiitten UiIld eilIlli'ge vel!lJeti'arr:tiJsehe Groschen aus dem XII!. und Anfarn,g des XIV. Jhdi. (G1asnik Zemaljskog muzej,a 1955, sv. ,arh., 8aJr.a,jevo, 157--1166). Diesean Miin:z:liunde naeh Z1U5chlJiessern, wau- der Tote unter idJem Gu1aJbstein NI'. 14 gegen EnJde des X!l[[. OdIer zu lBeginrn des XIV. Jhd. ibeDges,etzt wO'I1dien. Im Grabe iNr. 2 .beJiarnrd s,ioh lim BlruehlSl11iick eirnes slaviJs'cl1ern TOIIligefii:slSes,we100es arus' dem XIII. Jhrd. stammt. !Die Vorderseilte des Toren war mit Resten eines IPtru~gewande5 ialUS Go1d1brolk.ait bedec!k't. Es blieben lU'IlS sogail' grossere Teil1e dieses iibeooUJS JPraoh1lvolJlen Gewande.s eJr:h~iLten. AiUJf dem HiaJlllP1:ehaitte er ebenso eme KOlPubediecikung alUls Go1ldJbreikal1l. AJUJf di:esean, lim GolJd gewJ.rklten IPlnunlkig1ewande !kamn man nebSlt rrei/eher Ornamenltilk aruch moah 'gUJt e'irnen Hiurnd mitt Ha11slbarncL, e'iile eirner Garu;, lPa1Jmettern., K,ajpil1Je11e, elilfe eine:; GebiiJuJde!s, eJrnen 1'UJrIITI, T T me:hJJ:'\ere krei!Slrrunde RiJnge, HaJl:bkT,eiise mitt ISQAilrailen .am Emle, eiIIlieD. bellia'lllbten Baum lU'. 31. evk1ennen. IT3e1S'Dndel'shervorrzJUheben wi:ilre line Bil!i.ilte, laJUISGolJdfiide'1 gewi~t, urnd 'elim WIaIPlPenJSoh'iJlJd. Jusserdem s'irnd noch arndere geometlrisehe A lSit:iilJve.rzLerun,gen'Vo.rlharndien. Dean A'UJSlSehen der vlrsdhiledenen Or1I1ameIlJte !UIllIdf iMoItive n:ach StiehJt man., das's das Mate.riall des Gewandes in romaJIli'S()hem iSltrille !ZweiIfel.JJosim XIIiI. Jhd. im Lucca arn ItaiIlien !u[1J1;e;r irn:flJulsls l sarratzennlSCher 'Uma siild!iWien:iJsoher Orrnam.eirlItilk 'er:z;elUlgt wO[1dem Warr. i(J1IlS'erre effmh~jlffil~chen 'FeJudJa[em Ibelka.men IZIU Gesdhen:k o:flt Se.idern - iUIIl'd! iBr,olkartlgewiirndJer arus ~sa, das stiinJdJi~ HJamrde1sfVerlbindurn'gen mit iItaJlienJisdhen &ii,dtern, ,belsorndiers m\i1t 1Jucca, Venedig, !F.iJrenze, slPiiter an.tah mit Verona und Como UIIlItevhiclf. Es list leilehIt offiQg]fi,oh,daisis S'iloh Mirtlgl'iJeder der FamilIJie San.tikOlVicwentvollle Gewiiooer di.relkit i<liUiS Itall:ien IaIIlgeseha,ff,t hatten,. Es stehIt 'rest, das's jene Id!i;eses,!im Grialbe !NIl'.2 g,eJiundene IPrurnJkg,ewand lSIpezie1Jl ihJrem Wllm:sohe ,gemii'Ss bes'teHlten, SOfi",t wfurde ram ideII1SJfilbengewliJss nwcht dal5 Wawen der FaJmiIIJiieSia:n1kov'iJc,mach lalJ1en Regteiln der HeraUld!iJk >aJUSgeJfiihrt, ein;gewebt gewes.en seim. !Dies diSItein Bewe.ilS, daJ5S Idras GlooJb !Nil'.'2 dean XIU. 0Id!er dean Anfange des XIV. Jhd. angeholl",t. Der ov.a1aJrti,ge S:arrikotpLhalgw,au- 'aJUJS HoCLz geczLmmerl und von aJIlen vier 8e1iJten mit Stein belegt, 'UIIld ZWaT aJUJSSteinen der eins1ligen K'irchenmal\.ter. Das erwiihnte, weriJvolle von P1run'kgewand arUJS dies'em Grabe ziihlt bisher !lU den ISchonsten rund reirohlsltomamentrevten g,anz Ju.gosILavJ.en. Im Bosmien urnd Hum :Dand m,arn rl)iJsher UiUil'sehr weruig Brokai, so dass dieser neue !Fund '!:Ml'es Go1Jdlbroka,tgewarn'des '\nieil,e,IUInSJdlunke1Jg,e'bliile'bene 'F'raJg'en iiber odas Le'ben veri sohileldener :Feudallrf.anTIi:1Jienim BosniJen und H'Um aufhelien, wie :aJUeh uber die :ntwidklung der TextiJJiJndJu:sItri.e dn lJuoca AJufs:ohluB geben wdll'ld (TaJb. I; :\Ja!b.III, 151.br. 1, 1, br ~; taib. VII, br. 1, '2, 3, '4, ,5; Tab. VI!)I'I; Too. IX).

Nadg.robni Im sohweren

spomenici

porodice

Sankovica

u selu

B1skupu

kod

Konjica fast neuJIl

141
Tonnen

GraJbe N[". 9 fund Gtl'abste'iJn.

ntal11 linen

stliJneTl11Jen iSaJrlkOlPheg IUnter welahe.s erst

eiInm

.Jn Jdemselben

1ag elin Sike,1ett,

ISIPfuter, ein'ilge

JaJhIre l11Jaohdem

Tade des VerIsi1Jo,rlbenen, hiel' lbeig1eseJtzt wO!I'dJen woc. z'ur 'l"eahten LSeiJte des HCliUIPbes stand lin Glasibeoher mit iZW01Jf Ri!Iwenverziemun>gen. Das G1aI3 Iislt IdIUJrdhJslilohJ1Jiig, Sleihir dii.nn lUI11d etW<a5 rOOJlwh ,gefiWb't. ,Der IB<Ydlen desseliben L~e dieseS GraJbes 'UJnd is'mer ,is't Ito['ldiieJrlt und IOOJchil11nen lkege1art'i1g eingebuohteit. D.er IiJmpoSJatnten GtroSlse naoh ,ersoh.einJt Is ,~aulbwi1rdi:g, idas,s es dem

Gaua1testelll '(rtulpan) Sanllro, der laIffi Home des :BaI11JUJs Tvirl1JkIo SchaJt=e'iJSiter ,(\kIarznoo) w'aJr, oogesahTiJeben wenden ikann. E'r IbeklleliJdete '<lien hoohs'ten 'RanJg am IbOSlllJil5'ohen Hofe. EiI11e Uu:IIoonde aus Ra,glUSa 'giilbt bElkal11nt, diass Sai11lko :im K'3lIIlIPfe zw:]schen 'DrelYiJnje IU1ld K07lIaJVI1Ii,!im J. 1370 gefuUen war. ~Res,tu., Cthirol!llica" 1512). z,um l1JetrZJten. Male wi!l.1d idler Tod des SohatzmeiJsters lSantko im Novembe'l" des J. '1'3712 erwaihJnt. 4'79). AlJ.S.der (W1ilsseIllSChaJf1ililli.che N1'ilhtheiiLUJngen taJuJs lBosniJen nnlct der Hamegov:iha, lBd. III. K<J.mipf IZwisahen 'iJh.mIUJnd dlern GaJui:iilJ1Jesben lN'iikolaJUS AIl1xJlmanOV'ic

im GebiJet 'von Thuidn.iJk i(lSer1men)biJs l11JllJCh O'tm Iiirn JaJhr.e 131713beel11ldet worden K war, Wlurden &mlkos Gebeine 'in dier iFamiiliienneikJrqpole lin Idem Dorf Bisikl\.llP YlJUT ewilgen RJuhe lbeigesetlZt. Der ~iisenne Beooer Ibezileiht sliJoh am aJuls, w'ie G1as1beoher wertlvo11e einen taJ1bs:1arv\i,schen TotenibraJuch. Bes'chr,e~bung XIV. J~d der D.en'se1ben fii.h!r1te <tLe FamiJlJie gesehen helben. angefelf'ilst eiIIl ISO Ji11seiliMIureno SianIlrovilc Sltandilg id~ w,ilr ,es bej, der Wlumlle im e!iJnzel1JnJe.n, Graher

Der I~~wemnerzlilerte D.iJeser wahrl;~ch

iI11 VenedliJg aJUf der

BeiJtlra:g ZlUlr Gesohiclrte

Idler G1asl)j1ii1s:ereL lin MJulfano

sel1ltenes :stii.cIk, dalss man es IllILcht eil11llTIail.iJm MtuSffilltll t der ~aIbiliIkattilon ]taiUenilohe HiilstoI1ilk!er helben hef'VKJlr, IdIass 'S<Ylcl1e /Flunde laJUSdem XIV. Jhd. fen sdm:l 'UI11d1 S1idh 11JUII' .allein cher wurde 'Im GrndQje, waJhJrschein'lioh t('ThIJb. I, br. Gtna!be INir. Bnuders
6;

~ MiuJDaI110 aJn1lrilf:1it. lSeh!r lSe1ten aJ[lIZIU1lrefiDer .Gl=beJ. 13173 VO!f idIem einer

din Kilrchen von Saniklovic TaJb. [V,

I\lI11d sa riko,phagen sel1lbsit ader

(fOl11di, d'oTIil) vorfiruien. die RllJgiusaner s.1. br. '1, sl W1i.e auch

idlurch ZlU Tage, an,

angeschaifDt.

sl. br'. 1, tSl. Im. 12; TabV, nihm.e

Ibr. 2, Gil.. Im. G). Reslte IBTdkartlbe-

k1aJmen lJ111stiIl'bern.e IKnqpfe des S!ahatzmeiJs,ter 13anko

kleiidiUl11g IUIIld liner SJe1denen KqpJibedieclkiUJng. Ich eines

idJa5\SIs dJaS GirOIb Idoo Gaualteslten lfalgiUJSlam!isooeKJa!wf1eu1te Handeilsweg sltammen naah lVLLt,aJUISRa,gusa,

uslt, tl!er rl'edltllieIbens oft dler mLttelaJ1terlidhe Gtnabe

in seilneim. GelbiLeJtedaJs 'ilm GaJU iN evesliJnjoe JJag,diUIr'Ch den telbolSlllLen 'Und RarscLen fuhJrte,

aJUsplii.nJdleJI1te.lF'UJn<1e ,ai\llS di'esem

WIO dIie Hanldlwerlker iiIhnlILoheGegien:&tal11lde, ;VOI.' aJlI1emK.nii:i(pfe, IanfwtJiJgtelll. [)er iGtaJuailJtesrt:eGrad~je ikommt in UrikIUJnden ZIUI'Il 1etzen lVLaile 'im J. 1I39i! voc. [(TeD:>.I, ibro 8; Taib. VIJ:, 7, 7a,). Ln einzelnen Gtralbem Wlooden <lIUJChNagell: von me.islten versah'iedener Gra1bem G'l"5.sse gefundJen, diIe eil11S1t dJte ~ter der Siilnge 7JuSlammenil1iiJe1ben. [n, den nooh Rlsite von h6lzemen S!aIrIgen ZlU :ffinden. IX, '<1IerNelkiropole Sai11lkovilc WIllJfen

Di,e GesaJmtarrusiJohlt der iNIkJKI;JIole ulI1d' e ilnlZe!Lne TeliI1e der KJiwohenmauer sind .alUS TaJfel der lP'1aIIl dJer Kilfohe a1ber aJUS T.afell Nil". I. Die aJnderen GtrabdenkAl:fu. '1 U. 12 ersJichtlich, KJiTcllell1In.a1U!er stilllKlJ I11Jik:hthiJllclll!itoh aJUJfgenommen, T.aitlsaehen schliesse :~oh, d,aLSS diIe sondern WlUJrden IlIUJr ,ilIn war,

miHer aJUSserhaJ1lbder Text er6rteJrit. Aml olbigen

FemiJliJe sanJkovic

n:.iohlt ha,retilsch

sondern der m'tJhiodo~en oder IbOlsnilsah,en Nal1Jiorrailikii.Jl'ohe ,alIltgeh6lrle, welehe kLrohl1Jilohe Or1gan~sart;'iIon Ibes~ss', wenn alU:ah odIer PiiJps'1Jl:ilche \SIbU:hl lim XIV. HaretiJkenn. spraJoh. Sehr Griilberfunden iiI11teressal11otdist der O[',1lsname BtiJslkl\.llP, wo

tin Hium 'ihir,e feSlte Jihd. staIlJdLg von befmdet. dass Den dont

S!i.oo lUJIlI3ere iNelkn~po1Je ikaJnl11 man.

IlJaJoh, diJe lffiaIl1 /in ldiieser

iNekirlqpoil.e

maohtte,

naohweisen,

nIitoht eiIn einzioger B'ilschof lbeige&etZJt worden WaT, sondem taJRe Gralber k1'er F.arrn1iIlJi,e Sanikovic angeh6rten, welcheil11 der iNahe in ZaJboTaI11wweu Hof ihIieIlIten. Das !P'runJkIgewaJnid arUS Gr.aib Ntr. 12 trag1t an Hrundef~r liohen ma1ern sich aIJ.:le weltlJiJch d.eutldtch vom Ahnt1iche und! ,Hum. feudalen Leben Szenen MerlkmaJ1e: eines VolIl Hiunden Waippen, 'DUJrm, Ge!bi:itud'lte.ill.e Ul.- a. 'Die sprioht hiiJufilg we1Jt'1iJchen :FeuJda'1en 1\IDd! llli.dhJt \/pn hohen sdirrd iaJUIf iherzegovinJiJschen Lelben UnJd T['eiJben IBewe'is, XIlI. daJSIS s;iloh aJUS Idem der :kitrchFeuJd.aJ.einer tdIer

Wi1rdentragem.

Gralbldenlk-

aJbg.ebi1det

lbii1den

kuschllliJtlt-e

famillJien 'im mwtelalterlkhen tJj'gen lJiess. [)er Ontsname

tDiles ILst der

ubenzewgende~te

F,amlilliienmliltJglJiledler '<1Ie1'Sanlko~ic'iJ UnidI aJUoh ,arnd'erswlO, oolohe 'UI11weiJtVolIl SaJrajevo).

1n ILiuK:ca so[ ehe ISymlbole wahrSlooeil11l1Loh ,en1lsltenden. siLe dem man die iNemen

taJuf Isein,em

BI1UI11lkg,ewal11tde taJn!f,erJhd .., <IDS'iiI11B<YSIl'iJen Bi8ikJupma schon tim jtelllen aJUS VIOn Hum besbn.ld'ers

B'i!s!kJuip stammt ahrrlIiche

aJUS Idem

(BitslkJUlpioC1'beiJVtiJsoko, !Braca F,euJda~n rralCihaihmten,

S'chWiess'lWah k.ann fii.hrten,

felSillsite!11en, dlll&s die We5iten

fui.ihen XIII. JlhIdI. :ilhl'e W<lIPpen ItaiLien I\lI11dUngaJm.

M. Ve g o: Nadgrobni

spomenici :porodice Sankovica

Tab. I CRKVA SA SANKOVICA NEKROPOLOM PORODICE U SELU BISKUPU KOD KONJICA

, ,
\
3,80

,
J,'

CD

0
I

0\

~'t

.G.
I
I I
I ~ I

I"
I

I I ,
I

-: o,kl-

q----L
o

l.

' . "". ~~7~"....

. '.

,/

""leI I
7.1,0 L 6,10

X:i ','1''-'"}'-' 1'-:"

Mje1';/o

1.;\,.
Plan crkve u Biskupu kod Konji~a

M. V e b o: Nadgrobni

spomenici 'porodice Sankovica

Tab. II

Sll

M. V e g o: Nadgrobni

spomenici porodice Sankovica

Tab. III

Sl. 1

Sl. 2

M. V e g o: Nadgrobni

spomenici ,porodice Sankovica

Tab. IV

SlI

Sl. 2

M. V e g o; Nadgrobni

spomenici '{:orodice Sankovica

Tab. V

Sl. 1

Sl. 2 Staklena

Sl. 3
ca" iz groba br. 6

M. V e g o: Nadgrobni

spomenici porodice Sankovica

Tab. VI

I'

1
1, 2, 4, 6 i 7

4
=
:Ih prirodne velicine; 3 i 5 :c % prirodne velicine

'f

M. V e go: Nadgrobni spomenici porodice Sankovica

Tab. VII

% p11tpodne velJi.cine

M. V e g o: Nadgrobni

spomenici porodice Sankovica

Tab. VIlI

I/~prirodne

velicine

M. Ve g O': Nadgrobni

spomenici

porodJice Sankovica

Tab. X

1
z

Crte glavnih o,rnamenata

na odijelu iz groba br.

Dr IRMA CREMOSNIK

Dalja istraivanja na rimSRom naselju u Lisicicima


Prilikom publikovanja rada o .prvoj rilmskoj vili (u Glasniku Z. m., 1955), otkopanoj u Lisicicima 1953 godine spomenuto je da se tragovi naselja prostiru jo i od ove vile na istok do lokaliteta Cievina. Du ceste, koja je izgradena tu, uz Nelfetvu, od otkopane vile do Cievina, nailazi se na gromile recnih oblutaka uza samu cestu i u njivama desno i lijevo od nje. Kako su ove njive blizu rijeke, dobija se utils'ak da je to mrijebljeno kamenje iz njiva koje je rijeka nanijela. Zato je ovaj lokalitet i izmakao panji ranijih istraivaca. Danas ovo mjesto pokriva Jablanicko Jezero. Kod najstarijih stanovnika ovog kraja zadrala se uspoonena da je ovaj dio, pod plodnim usjevima, nekada bio pun ruevina za'raslih u iprag i umiou. Po pricanju, i selo Lisicici izgradeno je vecinom od kamenja koje su vaditi iz ovih ruevina. Poto je raskrceno kaJmenje i posjecena uma, ,pretvoren je i ovaj dio u plodne njive. 1954 godine nastavljeno je dalje istraivanje ovog lokaliteta. Pocelo se s otkopavanjem manje gomile uta kraj puta uz Neretvu, jedno 30 metara istocnije od go spodarske zgrade ranije vec otkopane vile. Ovi ostaci ruevina se nalaze na njivama Ruse Lihica i jednim dijelom Mustafe Borica. Medutim, iskopavanja su pokazala da se ostaci zLdova prostiru jo donekle unaokolo ove gromile uta, tako da su se tragovi zidova nalazili usred njLva zasijanih penicom. Pod gromilom uta otkopani su temelji vile malih dimenzija sa hipokaustom (11 X 9 m). To je cetverokutna gradevina, kod koje najveci dio prostora zauzilma centralna soba sa podnicom od maltera (Estrich) koja je bila ocuvana samo uz istocni zid. Na njenoj sjevernoj i istocnoj stlfani redaju se uske male prostorije sa postrojenjem h.ipokaus~a. Kanal IPraefurnLa pocinje ;,na zapadnom kraju sjeverne uske proSItorije i ide neto dalje od njene polovine. Ovaj dio prostorije s kanalom izgleda da je bio i zidom odvojen od ostalog dijela prostorije, koja je stajala na stubicima (suspensu'rama). Kanal praefrurnia je irine 50 cm i visine 50 cm. GTaden de tako da je uza zidove ove ruske sjeverne prostorije dozidan e.i.d irine 1 rrn, a izmedu njih je ostajao prostor od 30 cm za kanal. Ovaj zLdani kanal se neto produavao i u prostoriju sa stubic~IIlll, ali su mu zidovi ovdje bili, svega 50 cm iroki. Stubici (suspellSlUlrae)su od malih cetvrtastih cigli (15 X 15 X 15 cm). (Tab. I, 2). Sastoje se od 8 cigli i visoki su 50 cm. Razmak :imnedu stubica nije sasvim pravilan i krece se od 30 do 40 cm. Podnica sa suspensurama se nije saCfUvala. Medutim, donja podnica, na kojoj su stajali stubici, bila je 'po,plocana velikim ciglama (40 X 45 X 6 .cm). Cigle nemaju igova nego SaJmO utisnute koncentricne krugove. Zidovi, irine 50 cm, su od oblutaka i pjecara. Zidovi u jugoistocnom uglu zgrade su iskrceni, te se konture uske prostorije ou jugoistocnom uglu ne mogu sigurno povuci. Istraujuci dalje okolinu zgrade ustanovljeno je da se juni zid zgrade produuje na zapad oko 30 m i onda skrece na sjever. Uz ovaj zapadni zid prostor je bio nivelisan oblucima i ljunkom, a naao se i tlfag jednog kratkog poprecnog zida. Sav prostor nije mogao biti ~itan. Uz ovaj juni zLd naden je i jedan naknadno ukopan grob u kome je naden metalni kirst. Prema sjeveru ovaj se :zJLd daJje nastavlja u duini od 60 m i onda skrece na istok. Tu se mogao /piTa u du,ini od 40 metara, ali se on natiti stavlja i dalje, i to vjerovatno do mede, 80 metara dale!ko na istocnoj strani, gdje se vide dosta jaki ostaci ruevina, te nije iskljuceno da su tu uz istocnu ogradu ima-

144

Dr Irma Cremonik

nja postojale druge pomocne zgrade (Sl. 2). Ovaj dio nije mogao biti ispitan, jer je bio pod usjevom. Ogradni zid imanja iste je debljine i konstrukcije kao i zidovi vile. Du ovog ogradnog zida svuda su se nalazile cigle, tako da moemo pretpostaviti da je i ovdje du zidova postojao prekriveni trijem. Sistem ovakvog imanja jasno se vidi iz trece otkopane vile u Lisicicima, kod koje je potpuno otkriven okolni ogradni zid. Nalazi su kod ovog lokaliteta dosta oskudni. Nadeno je samo neto keramike u fragmentima i dva novca. Brojniji su ovdje arhitekturni ostaci kuce; svi su oni bili od mulji:ke loeg kvaliteta, koja se cijepa i raspada, sivo-zele,nkaste boje. Po oblicima su dosta jedinstveni i dragocjeni za proucavanje.

I "I I
c.

;O

..

g_& A~

,f

I
O

Sl. 1
I Arhitektonski dijelovi. Od arhitekturnih dijelova naden je u samoj :ogradi in situ samo jedan prag, i to u zapadnom zidu zgrade koji vlodi u veliku ,prostoriju. Uza samu sredinu junog zida zgrade nadeni su prislanjeni: jedan d.ovratnik, nadvratnik fragmenti sa udubljenjem (Tab. II, 1), neto istocnije uz isti zid pervaz stuba (astragal?), a zapadno od njih jedan kapitel. Obrada ovih dijelova je dosta precizna, samo je materijal vrlo nepostojan. 1) Prag u zapadnom zidu zgrade je od utog pjecalra (dlU.103, ir. 53, adebljine 20 cm). Na ,go,rnjoj povrini ovog bloka du kracih strana idu ljeboviirine 4 cm u razmaku od 70 cm. Na kraju ljebova su tragovi malih krunih udubljenja. Po skrajnje jednostavnom tipu ovaj prag ne odgovara rkompliciranijim uredajima pragova u

Dalja i".liJraivanjana riJmsk{)lffi naselju .u LLsicicima

145

PompejiIma. Potpuno isti tip praga naden je u kastelu u Schlossau'), samo su kod ovog iri ljebovi (Sl. 3, 1). 2) Ploca od IPjecara (du. 180, ir. 50, deblj. 12 cm) na kojoj je jedna uska uzduna strana profil.irana sa tri reda usjeka (ir. 5, dubine 2 cm), sluila je, izgleda, kao dovroatnik (Sl. 3, 4). 3) Pl,oca od pjecal1'a (du. 160, ir. 52, deblj. 13 cm) takode je sa profilacijom na jednoj od dugih uskih strana. Pro-filacija je u obliku gornjeg okvira vrata. Sluila je, sigurno, kao nadvratnik uz prethodinu plocu kojoj po dimenzijama irine i debljine odgovara (Sl. 3, 2).

rzno.-

I
~~I

Sl. 2 4) Odlomak stuba sa pervazom (astragalom?) sa kru.nim maliIm otvorom u sredini (dijametar 21 cm). 5) Mali oteceni korintski kapitel od pjecara (visine 20 cm, dijam. dna 15 om, irina strane abakusa 26 cm), razbijen u tri dijela, ipO tipu spada u period jace degeneracije korintskog kapitela. Njegov ukras se od tm reda akantovih listova sveo na samo jedan l1'edod po cetiri velika akantova lista, koji se na Ulglovima, na mjestu voluta savijaju nadolje. Listovi su vec sasvim prileg1i uz masu kapitela i tako reci stopili
') Der Obergermaalisch-RaetiJSche Limes, Lilef. 11,
1900, str. 2, Tab. II, sl. 3.
Glasnik Zemaljskog muzeja Arheologija D!liS

Kastell bei SChlos~u, Heidelberg, 10

146

Dr Irma Cremoni'k

se s njom, te su samO' vrhO'vi Listova fO'rmirani plasticnije. GO'rnji prO'stO'riznad listO'va zauzimaju PO'tpunO'degenerisane i stilizO'vane helices. I unutarnje i vanjSlke helices su se stopile u jedJnu plasticnu IN}Jijuu O'bliku slova S, kO'ja se na mjestu vO'luta i srednjih helices zavrava zadebljanjem u O'bliku kuglice. FIO'Sse sasvim stopiO' sa abakrusO'mi cini IO'ptastO'ispupcenje na njemu, takO' da je O'blik gO'rnje pO'vrine abakusa u obliku O'smokirake nepravilne zvo.jezde (Tab. II, 3). _ Kaptel, prema tO'me, spada u grupu kO'rintskih kapiteJa sla pO'cetiri lista, kakvih imamO' i u Saloni'), samO' su kO'd naeg i listO'rvii helices jO'jace stilizO'vani. Kautzsch") sO'linske kapitele stavlja u pO'lO'vinu V vij eka, tO' bi znabilO' da je O'nda na jO'kasniji O'd ovih. Medutim, ni nalazi nO'vca ni O'stali nalazi na naem IO'kalitetu ne gO'vO'reza to. Nai nalazi, kaO' tO' cemO' vidjeti kasnije nO'rvca i keramike upucuju na treci cetvrti vijek, te sasvim O'dgO'varaju datiranju O'vih kapitela kO'je je daO' Dyggve<). On stavlja sO'linske kapitele O'kO'300 gO'dine. Prema tO'me, na kapitel moe biti i netO' kasniji. Kautzsch datiranje ovih naih kapitela survie kasnO' postavlja, eleci da ih prila gO'di vremenu pojavljivanja na istoku: Iz O'vog slucaja mO'emO'vidjeti da su nai primjeri ponekad raniji O'd O'nih na istoku. 6) Kameni blO'k O'd pjecara (du. 105 i 100 cm, ir. 51 cm, debljine 15 am) oblika trapeza. U sredini 'gornje povrine urezana su dva ljeba (irine 7-9 cm, dubine 1 cm) postavljeni koSO'tako da se prema gornjoj strani pribliuju. Izmedu njih je dO'nji dio prostara kos o usjecen (Sl. 3, 3). Izgleda da je sluio kaO' dio prozorskog okvira. II Keramika. Nalazi keramike su dosta O'skudni i odgovaraju dosada nadenim u Lisicicima. OdlO'mci su nadeni u prO'storiji sa praefurniumom i izvan zapadnO'g i istocnog zida 'zgrade. Kraj kanala praefUlrnia je naden: 1) odlorrnak Ifuba dO'lija od neprecicene zemlje osrednje pecene (dim. 9,5X5 cm; sl. 4, 1); 2) odlO'mak irokog ruba horizO'ntalno izvijen napolje, iste fakture kao i prethO'dni (3X1,5 cm; sl. 4, 2); . 3) rub posude vrste belgiskO'g lPosuda,netO' povijen unutra, svijetlosive povrine (8X2,5 cm; sl. 4, 7). Izvan istocnO'g zida je naden: 4) :firagmenat ravnog polukruno zade<bljanog ruba posude vifste belgiskog posuda sa tamnom prevlakom (5,5X3 cm; sl. 4, 8); 5) fragment ruba, neto izvijenog napolje, male posude vrlo tankih zidova, od fine crvene precicene zerrillje (3 X 1,5 cm; sl. 4, 9). Na istom mjestu je nadeno vie sitnih fragmenata tankog zelenkastog stakla neke posudice. Kraj junog ugla ovog zida nadenO' je mnotvo rbina loe O'brade, sa dosta primjese pijeska, i loeg pecenja. Rad je tako slab da poneke od njih izgledaju kao formirane !rUkom. Taj kvalitet odgovara odlomcima koji su nadeni u sobi br. 13 prve vile, otkopane u Lisicicilffia. Izvan zalPadnog zida su nadena: 6) tm slabo izvijena ruba napolje od grube, nepreCIScene i slabo pecene zemlje, ute do mrke boje. Uz njih je naden i odlomak sa ornamentom viestruke ltala8(aste linije (dim. 4X2; 5X2,5 cm; 5X3; 3,5X5 cm; sl. 4, - 3, 4, 5, 10). Uz ove oblike rubova nadeno je i dosta fragmenata vrste belgiskog posuda razne debljine zidova, sirve i Clfvene zemlje sa sivam i m:rkom prevlakom. Grob lUZjuni ogradni 2lid: Spomenuto je vec da je uz juni ogradni zid naden grob sa kosturom djeteta. Nad grobom lU gornjem slloju naden je jedan prIjen od zemlje (dijam. 3 om; sl. 4, 11). Uz kostur je naden krst O'd bronze sa O'statkO'm eljezne igle, te je, prema toone, no-

2)

3)

R u dol f Ka u t seh, ibidem, 'Str. 16. ') ibidem, str. 12.

Kapitel1s1Judten,Berlin--Leip'zig,

1936,

Tab. II,

19.

Dalja iJStraivanja nar.iJmskom naselju u LisiCicima

147

n;:/lqI1ENT!

IZ

Dr:;UCiE

VILE U LISICICII11".

..

lO 10

L
+.

10 SL 4

11

10*

148

Dr Irma CremOIlrk

en kao kopca. Krst ima trapezaste kJrakove ukraene po rubu sa dva paralelna niza tackica. Na sastavu krakova u sredini vidi se da je na krstu bila neka aplikacija oblika kruga (Prec. 0,9 cm; du. 5, ir. 4 cm; sl. 4, 6). OSikudni. nalazi, keramike pokazuju nam, ipak, da se ona ne razlikuje po kvalitetu od keramike nadene 'li vili sa :keskama. I ovdje je od fime keramike najvie zastupljena V1I'stabelgisikog 1P0suda razlicite velicine, od sive do mrke povrine. Fragmenti mrke povrine imaju obicno crvenkastu a ne sivu :flakturu. Tipovi rubova odgovaraju tipovima belgiskOlg posuda. Tako, napr., rub bir. 3; sl. 4,7, odgovara plitkim zdjelama sa uvijenim rubom"). Od fine keramike se i ovdje javlja uta keramika. Kod domace keramike i ovdje imamo dvaje vrste, bolje izrade i pecenja, kao dolija, i slabije izrade i pecenjaobic.no sa mrk om povrinom. Zakljucak. Ispitivanje ove vile u Lisicicima pokazalo je tek sada jasnije da su vile ovdje samo dio imanja koje je bilo ogradeno zidovima. Iako malena, ova vila je imala vrlo dugacke zidove k,oji su obuhvatali wlo veliki prostor. Te duge zidove smo nali vec kad naselja u Celebicinna. Kad na'e vile zidovi Ik,oji ograduju imanje su Vlrlo velikih dimenzija srazmjema velicini stambene ZJgrade. Medutim, slican odnos i isto nepravilno a klQf;JO postavljene zidove koji ograduju imanje imaJffi'Oi ikod imanja otkopanog kod Hohenstein-a6). Sama stambena :ograda nije usamljena po tipu kod nas. Vila, moe se reci, potpuno istog rasporeda prostorija otkrivena je u Malolm Mounju7). I ovdje se oko velike prostorije sa dvije strane niu manje prostorije. I ovdje je u manjoj Pll'ostoriji, koja zalliZima citav ugao oko velike prostorije, naden trag suspensura:ma, i to samo dva reda stubica. 'I1ruhelka je zato izrazia sumnju da to nisu suspensure, jer nad njima nije naao rpodnicu. Medutim, rijetko je kad kod nas sacuvana podnica na lSU$ensurama to svjedoce i novije iskopine. Ocuvani stu'bici, hipokaustna cigla, cigla stubica sa krunim udUJbljenjem u sredini radi boljeg veZJilvanja, nadena u utu, svjedoce da se i u Mounju radi '0 prostoriji s hipok3lustnim grijanjem. Prema tome je i raspored prostorija i njihova namjena potpuno ista kod vile u Mounju i one u Lisd.cicima. Ovaj tip v'ile Truhelka stavlja u tip italsike kuce sa atriumom, jer je, po njegovom opisu, naao i rezell'voar neto udubljen 'li patosu veJike prostorije. Medutim, po opisu se ne moe utvrditi sa sigumocu da li je to uistinu bio rezervoar, jer ;po opisu ovdje je u sredini samo nedostajala betonska podnka, koja je mogla i usljed drugih uzroka biti otecena. Obluci Ikoje nalazi :na 25 cm dubine svakako pretstavljaju podlogu gornje betonske podnice (Estrich-a). Prema tome se ovdje svakako ne radi o kuci s atriJumom. Potpuno slican tip kuce naden je u Glanumu u Francuskoj (kuca oznacena sa br. XII). Pisac i ovdje pogreno stavlja ovu zgradu u tip italske kuce s atriumom, iako sam priznaje da u atriumu ni~e naao rezervoar, nego dobro ocuvan sluila za stanovanje, poto su ove mozaik. Svakako da je i ova velika prostorija zgrade i inace manjtih dimenzija (najvie do 15 m dIUge)!a) Ovaj ra\Slpored ISuskrlm prostorijama koje lee uz vece prostorije imamo i kod velike zgrade, otko:pane nedavno u Zaloju. I ovdje se praefurrnium nalazi u jednoj od ovih uskih !prostorija koje prije lice na koridore. Znaci da je ,ovaj tip zgrade cest u naim krajevama. Sto se tice dati'l'anja ove zgrade, ona ce spadati priblino u isto vrijeme kao i prva otkopana vila, u kr,aj III ili pocetak IV vijeka. Spomenuli smo da su tipovi i faktura nadenih odlomaka: keraJffiike isti ikao i u prvoj vili, obrada korintskog kapi tela isto tako upucuje na oko 300 godinu, a ovo idatiranje potkrepljuje i nalaz novca. Izvana tik uz istocni zid naden je denarius Galiena (253-268 god.) vrlo istroen (Av. - Gallienus, lJ.'ev.- Fortuna redux) i Constansa (335-350 god.) (Av-Constans, rev. Securitas rei publicae), a uz sjeverni zid Constatius (335-361) i(Av-D. N. Constantius P. F. Aug., ['ev-Fel. Temp. Resta'UlI'atia, A. Q. P.).

'

Eri c h G o s e, Gefiiesbypendierromischen Keramik ionRheinlJam:d, BeiJheftI der Boon. str. 290. ") Ha r aId v. Pet iI'i k o v t s, Vorliiufi~r Berieht iiber die Ausgrabung;en bei Hohenstein iJmGl:aJntaa, J:ahT'eSihefte es osterr. Inst. 1933, BeLbI.100. d 7) C. T r u h e 1 ka, RfuniJSChe ua1deion Lavalthale., WojJss. F Mitt., III, 1895, str. 23(}, sL 7. 7a) H. R o Il and, Foui!l:les e Glanum, Pa 'is, 1'946 g. (Maioon N~XII). d
5)

Jahrb.

1900,

Dalja istraivanja na r.iJmskomnas~lju u Li.sicicima 2. TRECA RIMSKA VILA

149

Neto istocnije od druge vile, ispod puta i velik()g tumulusa koji lei na njivama zvanim Cievine, nalaze se ruevine trece vile u Lisicicima. Imanje se nalazi na njivama !porodice Lepara, stambena zgrada na njivi Salke Lepare (Sl. 5). Otpocelo se prvo s otkrivanjem mjesta gdje su bile najjace ruevine u obliku gromila kamenja, na njivi Salke LepaTe. Tu je otkrivena jedna stambena zgrada, nepravilnog oblika, sa tri prostorije razne velicine koje se nastavljaju jedna na drugu. Od tih su dvije vece prostorije (6-6,80X7,80 ml, a ulaz u rz;gyaduse nalazi na jednom zidu istocne prostorije. illaz je irok 2 m i kako je na toj strani patos zgrade bio oko 1 m uzdignut iznad nivoa terena, to su do ulaza svakako vodile stepenice, od kojih su se sacuvala samo oba bocna zida koji su ogradirvali S1tepenite (Tab. II, 2). U utu pred ovim ulazom nadeni su brojn1 blokovi utog pjecara, od kojih je bHo valjda gradeno stepenite. Tu je naden i jedan fragmenat pjecara lucno isjecen, tako da je cinio ili dio luka nad vratima ili nad prozorom. Dosta je gI1UJboraden. U istocnoj i srednjoj prostoriji, koje su vece, mije se odrao Ipatos. Zemlja je medu njihovim temeljima bila pomijeana sa lInllotvOIffiJ oblutaka. Naime, ova zgrada je zidana na jednom kosom masivu konglomerata. Sjeverni zidovi zgrade su postavljeni na sam ovaj \kamen kao temelj, i na toj strani se zid nije ocuvao nego samo krajnji tragovi temelja. Medutim, juni zid zgrade je ostao ocuvan u visini do oko 1 m, jer se na toj strani masiv sputa, i razlika visine je okQ 1 :mo Ova kosi,na terena de bila vjerovatno izravnana tako, da je bila ispunjena oblucima i oderom, kao to je to slucaj kod trece manje zapadne prostorije (dim. 5,30X4 ml. Kod ;)ve prosto'rije se ocuvala betonska podnica (Estrioh), poloena na jedan nasip od obIu taka, k()jim je izravnan teren. Vje:rovatno je podnica i dviju vecih prostorija bila od betona, jer se nisu ocuvali nikakvi tragovi neke druge podnice. U utu srednje velike p:rostorije nadeni su ostaci brave i kljuc. Dok se sjeverni zid zgrade ne nastavlja van zgrade prema istoku, na zapadnoj strani se !produuje na zgradu u duini od 13 m. Na ugao izmedu zapadne prostorije i ovog zida ograde naslanja se velika pec, koja je zidana od ploca pjecara povezanih ilovacom, a na junoj strani je i podzidana. Ista takva pec je bila nadena u vili u Rankovicima kod Travnika. Ispred ovog junog podzida peci, a uza sami zid zgrade, naden je postavljen u zemlju veliki oblutak sa p:rovrcenom rupom u sredini. Ovakvi obiuci su nadeni u gromili i iznad ove prostorije, a i medu utoon kod prve vile. Za njih smo pretpostavili da su nosaci srobova trijema koji je ia'o du ogradnog zida. I ovdje brojna cigla, nadena u irini ovog postavljenog oblutka du citavog ovog sjevernog ogradnog zida, upucuje na to da je i ovdje morao PQstojati trijem. Uz ovaj zid je nadeno i fragmenata keramike i troske, a medu obLucima i dio mlinskog rucnog kamena istog obUka kakav je naden u prvoj vili. Vje:rovatno se pod ovim trijemom obavljao domaci posao. Zapadni zid ograde ovog imanja prostire se na du,inu od 32 m, a odavde skrece na istok. Zidovi ovog ughi se nisu ocuvali, kao ni jugoistocnog ugla, te je juni zid, koji je inace dug oko 49,5 mocuvan svega u duini od oko 40 m. Uz ovaj juni zid naslanja se manja zgrada cetvrtastog oblika (15,50XI0,70 ml, koja je uzdunim zidom razdvojena u dvije prostorije. Poprecni zid se guJbi prema istoku. Kako su ocuvani samo krajnji temelji ove zgrade, nisu se nigdje mogla ustanoviti vrata. Oko ove prostorije nadeno je svuda razbacano dosta ostataka keramike, a uz njen zapadni zid dio kosijera i jedan no. Po ovim ostadma sudeci, ovo je vjerovatno bila gospodarska zgrada. Ovoj gospodarskoj zgradi nasuprot leale su stambene iProstorije, i to neto koso !poloene, te ni ovdje oblik osnove ogradnog zida nije zatva,rao praviJan cetverokut. Istocni zid ograde imanja mogao se pratiti po dosta jakoj gromHi kamenja nad njim. Svud oko njega je takode bilo dosta ostataka dgli. Prostor uz njega se nije mogao ispitati jer je bio zasaden, te se nije moglo ustanoviti da li je i uz njega postojala koja zgrada. Na sjeveru ovaj zid skrece lucno prema zgradi, i tu se gubi, te se ne moe tacno konstatovati da li je s ove strane bil()ulaz, to je, prema rasporedJu, naj vjerovatnije. Na ovom zidu koji skrece prema stambenoj zgyadi nalazi se neka vrsta praga, irine 80 cm, koji je s vanjske strane omeden sa dva pjecara okomito prislQnjena uza zid. Uz ulaz je naden ukril,s u obliku lunule, .

150

Dr Ima Cremonik

Nalazi i kod ove vile nisu brojni; najvie je keramike, metaInih predmeta, a naden je i jedan novcic pored junog zida stambene zgrade, i to Valentiniana (364375 g.) - (Aven;: D N VALENTINIANUS P F AUG, R.: VOT V MULT X, SISC)o I Keramika. Nalazi keramike odgovaraju nalazima 'li ostale dvije vile. Nalazi se koncentriu uz juni ~id imanja gdje je gospodarska zgrada i oni su oko same gospodarske zgrade dosta brojni, zatim oko veHke peci u sjeveroistocnom uglu ogradnih zidova imanja. U juguistocnom uglu zgrade je naden: 1) fragmenat ruba posude blago izvijen na spoljanju stranu od neprecicene i slabo pecene zemlje (dim. 5,5X3,7; sl. 6, 4); 2) fragmenat ruba blago izvijenog na spoljanju stranu ovece posude s ornamentom viestruke cik-cak linije ispod oboda. Od neprecicene je zemlje sa primjesom zrna pijeska, .slabo pecene (10,5X6; sl. 6, 1);

Sl. 5
3) odlomak ruba vrste belgiskog posuda svijetlosive boje. Rub je neto zadebljan, a ispod njega je plitko ud'l1bljeni ornament od dva reda valovitih linija izmedu ravnih linija (7X4,5 cm; sl. 6, 3). Oko gospodarske zgrade je nadeno: 4) blago izvijen rub posudice tankih zidova od vrste belgiskog posuda, sive povrine (3,5X2,5 cm; sl. 6, 7); 5) polukxuno zadebljan obod posude vrste belgiskog posudal oel crv~ne zemlje sa mrkQm povrinom (415X3 cm; sl. 61 5);

D<>ljaistraivanja na r.ilffiskomnaselju u Ltsicicima

151

6) polulcruno zadebljan ,rub posudice profiliranog vrata, vrste belgiskog posuda, sive povrine (2,7X5 cm; sl. 6, 6). Oko peci je naden: 7) zadehljan i norizontalno izvijen napolje rub posude od neprecicene zemlje, pecene (5,3X2 cm; sl. 6, 9); unutra povijen rub posude vrste belgiskog posuda mrke po8) rneto zadebljan vrine (5X3 cm; sl. 6, 8); 9) neto unutra povijen rub posude od neprecicene zemlje, slabo pecene (5X3

cm; sl. 6, 10);

10) odlomak irokog horizontalno izvijenog ruba posude od neprecicene zemlje, dobro pecene (603 cm); 11) odlomak malog loncica irokog vertikalnog vrata neto zadebljanog :ruba, od bolje precicene zemlje sive povr'ine sa tragom drke (7X7,5 cm; sl. 6, 2). Fragmenti ovdje nadene keramike pokazuju iste kaTakteristike kao i u prethodne dvije 'Vile. I medu ovom kemmikom isticu se dosta brojni fragmenti vrste tzv. <belgiske

4
SL 6

keramike. Ona pokazuje iste rubove i ornamentiku kao' i nadeni fragmenti u prethodnim dvjema vilama. Kod ove keramike je opet cest polukruni zadebljani rub koji se najcece javlja kod zdjela. Fragmenat sa utisnutom talasastom linijom (br. 3, sl. 3) kosih zidova odgovara oblicima bikonicnih posuda"a) iste VTste belgiskog posuda nadenog u prethodnoj vili. I ovdje se javlja domaca ker.amika koja pokazuje iste rubove i fakture kao dosada nadena na ovom lokalitetu. II Predmeti od eljeza nadeni su samo oko gospodarske zgrade i u srednjoj prostoriji stambene zgrade a medu njima nekoliko dijel,ova jedrne brave. Oko gospodarske zgrade je naden: 1) mali no sa tipicno lucno savijenom tupom stranom otrice (du. 18,5 cm; sl. 7, 9); 2) vrho 'izgleda kosijera(?) (du. 13,5, . 3,3-0,5 ,cm; sl. 7, 11).

8a)

Eri c h G o s e, Gefasstypen der r6m~schen K~ramik im Rheiin1and, Beiheft 1 der

f3onn. Jah.rb., 1950, br. 318-320.

152

Dr Il'ma Cremonik

U srednjoj

prostoriji

stambene

zgrade:

3) fragmenat potkove (9X7 C'II1; sl. 7, 10); 4) veliki klinac sa plosnatom okruglom glavom (du. 14,5 cm; sl. 7, 12); 5) okov sa iljastim UJpiracima na sredini i krajevima {. 15, d. 14,5 cm; sl. 7, 13);

6) iroka eljezna alka (dijam. 5 cm; sl. 7, 14); 7) kljuc sa drkom koja se suava prema zupcima a ima kruni otvor na gornjem dijelu drke. Zupci kljuca su vec sasvim is troeni (du. 7,7 cm; sl. 7, 8); 8) fragmentarni unutarnji poklopac brave sa rupicama u uglovima za klince kojima je pricvrcivan, i cetvrtastim otv'orom za kljuc koji je otecen (6X5,5 centimetara; sl. 7, 1); 9) komad vrlo otecenog vanjskog pak,lopca brave sa dvije I'upice za pricvrcivanje, a u sredini sa vecimcetvrtastim izrezom (8X9 cm; sl. 7, 5); 10) kljucanica (Riegel) za vrata sa jednim krajem zavinutim u kuku i klincem u sredini (du. 15 cm; sl. 7, 2); 11) bravaluk od brave (. 4,5, d. 8 cm; sl. 7, 6); 12) dio mehanizma brave u obliku tanke eljezne duguljaste plocice (d. 17, . 1,4 -0,7 cm; sl. 7, 4); 13) feder brave zavijen u obliku sl'ova 8 (d. 9 cm; sl. 7, 3); 14) mali klinac sa velikom okruglom 'glavom (d. 4 om; sl. 7, 7). Predmeti na slici 7, hr. 1-8 pripadaju dijelovima brave koji su nadeni u srednJoJ prostoriji. Ovaj tip brave nalazimo najcece na naim :rimskim vilama, sudeci po mnogobrojnim primjerima kljuceva koji se nalaze u naoj zbirci. Ovakav kljuc naden je i u gospodarskoj zgradi najvece vile u Lisicicima. Pripada tipu brave tzv. 8chiebschloss za :razliku od jo savrenijeg Drehschloss-a, 'Ciji princip i danas jo vai"). dio treceg tipa brave, tipicnog za Kod nas je u Lis>icicima, u V'ili sa freskama, naden rimsko doba (tzv. Vorhi:ingeschloss), brave sa katancem. Naden je samo umetak od lokota sa federom koji se stavljao u kutiju katanca. Otvarao se narocit1m kljucem, koji je stezao federe umetka i izbacivao ga iz kutLje. Ovaj lokot je sluio za fiksiranje zap,iraca u obliku pomicne eljezne precke na vratima"). Bronzani predmeti: 1) Odlomak f1bule - amir i igla od bronze (du. 5,3 cm). 2) Ukras u obliku lunule od bronze sa tulcem za nasadivanje (sl. 8). Povrina lunule je ukraena sitnim i gusto urezanim crticama, koje idu du rubova lunule a i njenom sredinom, i to u obliku cik-cak linije. Na vanjskom rubu lunule postoje cetiri rupice u kojima su visili privjesci. Ocuvan je samo jedan iP!I'ivjesaku 'Obliku lista, i to lovorovog lista. Ovakav privjesak lista se cesto nalazi kao ukras na enskom nakitu, a prikazan je i na stelama iz Zenice10) i Bajine Bate"). Za ove p:rivjeske 8tudnicka12) pogreno smatra da su noeni umjesto falera, prema spomeniku iz Bajine Bate koji je dosta otecen, te se ne moe sigurno odrediti da je bista koja nosi nakit lunula i listovi se nalaze kao privjesci i na konjskoj opremi1") i nalaze se i na ena. naim reljefima iz okolice Kaknja i Zenice").
!i.

III

8) Ale X aJn d e Jr Ga h e i s, Das r6mische Tiir- und ~ensch101Ss, Jahreshefte des 6sberr. Inst., XXVI, 2, Bei!bIJatt,str. 234, &1.113. He TI ric h J ac \) b 1, Der ke1JtiSche Schli1ssel der EenelQpe, SOiIl'deratbdruok aus Schumacher Festschirift, Malim, 19'3G, str. 213, sl. 1. 9) A. Ga he IS, Qp. cit., str. 25'7, sl 122. 10) D. Ser g ej e v s k i, Spatantike Denikma1Jer aJUSZenioa, GZM, 1932, M 154, Tab, xxr, fig. 10. 11) Fr. S t u d TI i c z il: a, Arch.-ep;igr. MitIJteil.a. Oesterr., X, 1887, str. 211, sl. 2. 12) FJ:'. S t u d TI i c z k a, Tropareum '11raJi!ani" Leipzig, 1904, str. 68-9. 13) H. 'Lehner, Aus'grabungen in Vetera 192,7, Germrunia XII, 1928, 'str. 23, sl. 3. C o n rad eli' eh o r i ti s, Die Relitefs der 'I1r.aJiJan,S!S,aulie, 'I1af~baJnd, Berlin, 1900, Taf, II

65

li 71.

14)

D. Ser ~ e j' e v s k ij Nove akvtziJcije ... GZM, 1948, Talb. VIr, sl. 1

i 2.

Dalja Istraivanja na rimskom na5elju u Lisicicima

153

', .

,:

Sl. 7

154

Dr Irma Cremonik

Inace je ukras lunule vrlo cesto noen i kao amulet u antici. Nosili su ga osobito ene i djeca, a u Germaniji se javlja i kao ukras na ogrlici boginja Matrona. Zato ga Klumbach15) smatra amuletom I~oji zaticuje ivot i rastenje. Nije iskljuceno da su i srcoliki listovi imali apotropejsiko znacenj e u antici jer se oni javljaju kao ukras na konjskoj opremi uz lunulu. Na Trajanovom stwbu nose konji lunulu na Iremenu ispod prsa, a s obje strane lunule su dva srcolika iprivjeska16). Nije, prema tome, iskljuceno da su oni i ovdje ap.otropejskog karaktexa. 'Na to nas upu6uje i cinjenica da se lunula zajedno sa srcolikim listom nalazi medu simbolima na nadgrobnim spolffinicima, koji simbolizuju vjeru u besmrtnost due. Porijeklo ovih simbola je vrlo staro. Doneseni su sa Istoka u Ev:ropu jo u drugom :mileniju, i pojavljuju se i u rimsko doba do kraja imperije. Medutim, simbol hmule u vezi sa srcoliikim listom javlja se sarrlo na og;ranicenOlffi broju spomenika. LunuJa iz koje izlaze dva srcolika lista nalazi se na spomeniku iz Leona17), ikoji se pripis'Uje Keltim'l. Za ove simbole se smatra da su izraz Keltskog vjerovanja u besmrtnost due, vjerovanja koje je postojalo vec u njihovoj religiji i poslije se jo kombinovalo s uticajima sa istoka. Kombinaciju lunule i srcolike vitice imamo na jednom spomeniku iz Kavadara u Makedoniji1") i na spomeniku iz

Sl. 8

Sl. 10

Bos. Petrovca (Bosna),') gdje je list objeen u sredini l'llnule kao privjesak, kao i na naoj bronzanoj lunuli iz Lisicica. Iz svili ovih primjera vidimo da' je sim!bolicni karakter i lunule i lista neosporan. Medutim, lunula iz Lisicica ne izg,leda da je sluila ikao \privjesak, sudeci po upljoj drki koja se mogla pricvrstiti na neku osnovu. Po tome ona lici na lunulu prikazanu na spomeniku iz Leona, gdje ona stoji 'llcvrcena na jedno malo postolje. Zato Cumont srrnatra da ona ovdje nije samo simbol nego prikazan jedan kultni pred met. Lunula se kao kultni predmet javlja vec na jednoj votivnoj ploci iz Babilonije nad glavom boga20), a znamo da je na ovu vjeru o bes~ll(rtnosti due osobito uticao i Istok~ I u Evropi se jo u bronzano doba javljaju predmeti od zemlje u obliku polumjeseca (Mondh6rner) koji se takode tumace kao kultni predmeti"'). str. 115.
15)

Han s K 1u m b a c h, BI1OlIlZebiist Matrheim in Speyer, Germania, XXIII, 1939, von I

16) C. C
17)

i c hOT

i u s, orp. cilt. Tad'. 65'.

Fra nze ti m i() n t 1942,str. 2'37,sl. 57.


18)
1D)

Rech~che sur le simboJ.isme funel'aWre des Roma'ins, PaII'1s,

N. V u 1 C, S/pQImenik: S["IJ. kr. aJk.ad., LXXV, n. 88. C. Pa,1;sch, WilSs. Mj,tt., VIlI, s;br. 1Q7,sl. 44.

20) A n neR o e s, Un 8JIllci:Il symbole persique, Revue des etudes aIllIciJennes lI, 1950, L str. 5-8, Tab. I, 3. 21) Ka.r 1 K e lJ. e r, Mondbilder d~r Insel Werd-Eschenz, Schwei<:oeriJs'che Gesel1Jschaftfi.ir

Uhrgeschichte,

1944, ,str. 142,

Dalja istraivanja na r.iJmskQm naselju u LiJSicicilma

155

Se!lll ove lunule, koja je nadena u samoj naseobini u Lisicicima, nadena je jo jedna u groblju tumulusa koje se nalazi na drugoj strani Neretve, i ona je neto vecih dimenzija. Ipak je teko zasada odrediti njenu namjenu iako je kultni karakter ovog amblema jasan i po tome to se naao i u grobu. Zakljucak. Ovo imanje je i po dilmenzijama zgrada i ogradenog prostora manje nego dva prethodna. Stambena zgrada nema hijpokaustnog uredaja, a i unutar zidova ovog imanja nigdje nije nadeno hipokaustne cigle. Zgrada je vrlo jednostavnog i inace neobicnog rasporeda za rimske kuce. U njoj su jednostavno poredane tri prostorije jedna za drugom, nejednake velicine. Mada je tehnika gradnje potpuno rimska, raspored prostorija prije odgovara tipovima kuca autohtonog opTedrimskog stanovnitva, te nalazi analogije u tipu kuce od drveta") u predrimskom naselju koje se nalazilo ispod kasnijeg rimskog naselja Coloniae Traianae. Na uticaj autohtonog gradevinarstva na rimsko u Hercegovini upozorili su vec ranije strani strucnjaci23) s obzirom na zgradu koju je TJ"uhelka2<)otkopao u Stocu. Naoj zgradi je jo slicnija zgrada sa mozaicima'") sa istog lokaliteta, samo to ova ima prigradenu i cetvrtu prostoriju u \pozadini. Ova zgrada, prema tome, otpada iz broja dosada istraenih vila, koje najcece pokazuju sve odlLke provinciske rimske arhitekture. Mada je ova vila najmanja po dimenzijama i najneuglednija po sViOjoj arhitekturi, ona za upoznavanje ovog tipa naselja ima narocitu vrijednost, jer su se kod ove vile sacuvali i ogradni zidovi imanja, tako da nam ona daje potpunu sliku plana ovakvog posjeda. Ona.nam pokazuje da plan ogradnog zida i postavljanje zgrada nije odredeno nekim praviloon; zidovi su kosi i nejpravilnog obUka, te se plan vjerovatno upravljao 'prema terenu i prema prilikama. Prema planu ove vile sada je jasniji i plan druge vile kod koje .su ogradni zidovi takode koso postavljeni i nisu potpuno ispitani, kao i plan prve vile kod koje se zidovi ograde uopce nisu sacuvali, ali na njihovo postojanje upucuju ipak neki detalji, kao produenje zapadnog zida vile. Kao otvoirlIloIPJitanje ostaje ras!pored trijemova ioko ogradnog zida. On se moe naslucivati uza sjevemi ogradni zid trece vile uz koji je bi,lo i ognjite, dok se dalje nije mogao pratiti poto su ruevine suvie iskrcene. Ostaje, dakle, pitanje da li su trijemovi ili uza sve strane ogradnog zida ili samo uz onaj ZJid uz koji su se prisJ.anjale stambene ili gospodarske zgrade. Tip posjeda kod kojih su stambena zgrada i gospodarske zgrade okruene ogradnim zidom, kao to je slucaj i kod vila u Lisicicima, nalazimo vuda po !rimskim provincijama. Takvog su tipa i ogromni kompleksi zgrada koje obuhvata vila u Anthee u Belgiji ili vila u Chiraganu u podnoju Pi!rineja26). Jo blie analogije pokazuje imanje u Oberentfelden (Svajcarska) gdje su takode z.grade poredane du ogradnog zida27).Prema tome je tip ovilh imanja provincisko-rimski.
3. NASELJE I GROBLJE

Rimsko naselje u Lisicicima spada u tip manjih zaselaka koji su se nalazili pored saob:racajnog puta uz Neretvu (Sl. 9). TI'ag ovog puta se vie nije mogao konstatovati, ali se po medusobnom poloaju, osobito' druge i trece vile moe rekonstruisati. Bio je to svakako jedan od sporednih saobracajnih puteva a ne dravni put. Miljokazi dravne ceste nisu se nali nigdje u ovoj okolici, nego je ona sudeci prema tragovima miljokaza, ila preko Konjica i Borackog Jezera. Du citave ove doline na rastojanju od po 3 do 5 kilometara nalaze se tragovi rimskih gradevina u vidu ostataka rimskih cigli). Da li su to bila samo pojedinacna imanja ili zaseoci sa po vie imanja, ne
22)

Jahrb.

152, 1952,
23)

2')
20) 20)

1928, str. 132-34,


27)

Ha r aId von Pet r k o v t s, Die A'1.l.'sgI"aJbuJngen der Coloni:a Tra,ialllla,Bonn. iJn str. 82, sl. 12. F. O el m,a n n, Zum YorgeschikhtHchen W,ohnba'll,Germania., Y,I, 1922, str. 1<09. C. T r uh el ka, Wiss. Mitt., I, 1893, str. 290, sl. 46. ibidom, str. 291, sl. 49. Fra n zOe Ima n n, Ein gallor6mischer Bauemhof bei MraJY'en, Bonner J.ahrb. 133,
rsl. 00---.61. 84.

F e I i x St a e he I i n, Dje SChwei!zin romilscher Zeit, Basel, 1948, str. 396, sl. ~8) Du I' Q B a 'sleI', DoliinaNeretve od Konjioa do R~e, OZl'4, 1955, str. 223.

158

Dr !Ima Cremonik

pavalo jo i u rimsko doba. Tumuli su razne velicine, ali najveci broj je plitkih tumula. Oni nisu mogli biti sistematski istraeni. Otkriven je samo jedan manji u ikome je nadeno paljevine sa kostima i neto fragmenata grube grncarije. K(lko je na ovom mjestu uz Neretvu buldoe~ vadio ode:r, to su stradali i tumuli uz obalu. Buldoeri su bili skinuli nasLp tako da je ostao otkriven grob sa paljevinom. PriliklQm pregleda ovih 'Otkrivenih tumula . Basler") je ustanovio da je u vecini grobova bilo samo paljevine sa kostima i fragmen<tima grube keramike; u ponekim je bilo finije provincisko-:rimske ke:ramike, a nailo se i na ostatke gvoe:denih kuka. Gvoe:dene kuke su nalaene i u tumuliJma u Noriku3S). Samo u jednom tumulu nalo se vie priloga. Tumulus se nalazio u bliziJni lokaliteta zvanog Cupine koji se nalazi na kraju groblja ikoji je blii naem naselju. Sem gara i fragmenata kostiju nadeni: su fragmenti grube keramike, noica male posude od fine svijetle keramike koja ~e .cestIQ nalazi 'u rimskim vilama ikod naS, jedan novac i lunula od bakra istog 'Oblika kao i ona nadena u trecoj vili u Lisicicima (Sl. 10). Lunula je od bakra i neto vecih dimenzija nego lunula iz vile. Ima isto tako tulac za nasadivanje i p:rivjeske u obliku lovo:rovog lista na donjem rubu lunule, i to est (du. 8,5 cm, ir. 7,5 cm). P'Ovrina lunule nije ukraena. Novac je Filipa Arabsa, 244-249 god. (A: IMP. M. IUL. PRILIPPUS, R: P. M, S. COL. VIM. ANN. III). P'O ovim ip'redmetima se vidi da je grob iz rimskog doba. Po nalazilf1a se moglo ustanoviti da su vile, otkopane u Lisicici'ma, iz kasnog doba antike jer se i u njima naao novac treceg i cetvrtog vijeka. Prema tome, nalazi u: turrnrulu su istodobni sa nalazima u naselju, te je vjerovatno da dio groblja sa tumulima pri!pada i 'Ovom naselju. . Obicaj sahranjivanja pod tumulima pojavljuje se, dakle, ovdje u :rimsko doba. Ispitivanja groblja sa steccima u ovoj okolini pokazala su da se tumuli ovdje javljaju i u Srednjem vijeku. U Goica Ranu, u blizini Lisicica, ispitane su humke koje su se nalazile na periferiji groblja sa steccima iz Srednjeg vijeka. Pokazalo se da se pod tim iU'ffilUlimanalaze srednjovjekovni .grO'bovi ad kamenih rp10ca :isr1log oibliJka ikao i pod steccima34). Tradicija poikorpavaIlJi,apop. tumulima odrala se, dakle, u ovim krajevima sve do Kasnog srednjeg vijeka; -dosada svak<l,ko jedinstveni slucaj u naim krajevima, koji ukazuju na dug ivot pojedinih obicaja. Obicaj pokopavanja pod grobnim tumulima javlja se inace i po drugim rilJnsikim provincijama. U naim !krajevima o njima dosada imamo malo podataka, aH vjerovatno i zato to tumuli i nisu maoovnije ispitivani nego na velikom prehistoriskom lokalitetu na Glasincu. Od nama najbliih provincija pokopavanje pod tUlJnulima je cesto u 'Oblasti Norika i Panonije. Tumuli se tu pojavljuju i uz velike naseobine, kao, napr., kod Flaviae Solvae8.), a i ue; P'Ojedinacna imanja8"), ka'O ikod nas u Lisicicima. Tumula iz riml9kog doba imamo i u Bugarskoj, Belgiji, oko Trie:ra u Francuskoj i Britaniji37). Slicnost u svemu sa naim. tumulima. pokazuju sir'Omaniji tumuli u Noriku. Grobovi su vecinom na nivou povrine zemlje i onda prekriveni nasipO'ffi humke. Glavni prilog cini grruba ke.ramika %oja upucuje na autohtono stanovnitvo. Uz neke tumule u Noriku nadeni su i fragmenti stela, a u jednom 1Jumulu u Au u Leithagebiet naden je ugraden u tumulus kameni sokl stele, tako da se vidi da je stela stajala na tumulusu38). Takav slucaj naden je i kod nas<.D. Sergejevski mi je skrenuo panju da je on naao u Donjem Selu kod Konjica, par kilometara udaljeno od Lisicica, uza samu obalu Ne-

B asI e 1', GZM, 1955, str. 22'1. He I'man TI Ve t ter S, RomilSlche tige1griiber im ErlaiUftal, Jahreshefte des osterr. H arx:h. lnm., XLl, 1954, str. 88. 34) S.e f i k B e lia:g C, S1lecd u dJoliJnd retv,e, Nae stalr1ne, U, 19>54,str. 21'0. N 35) W alt ,er S IC hm ti d, ROmiJstahte FOrlSlChungen OstelU'Elkh 1912-1924, Beri'cht der in l'cim.-germ.Kommmion 1923-1924, str. 230. 3") Ju 1i u sea s par t, Romer:reUilicheGrabhtigel im nordliJchen Wienerwald, Mitteillungen der Anthrqpologiscl1en Gesellschaft in Wien 68, 1938,SJtr.177. 37) A. A. Bar rh, Die romerzeitlichen Htige1lgrlibervon Grospetel'sdO'I'f,ButrgenHindische . HeiJmartsbliitter,1951, XIIl, str. 216. 38) O S W aId Me n g h n, Zur Kenn1Inisder friihik.aiserzeiUic:hen tigelgriiber im noris<:hH punnonischen Grenzgebiet, J'ah'I"buchftir LaIlldeskunde von Niederosterreich 1929, str. 31.
32)

33)

j,

Dalja istraivanja na rilmskom naJSelju u Li.sicicima

159

retve, na njivi N. LUigicadva velika tumulusa (promjera 6-7 m) .. Na jednom tumulusu je naao natpis T. AVRELIVS CARVO-A sa postoljem, dok je na drugom tumulu nadeno samo postolje za il'imsku stelu'8a). Prema tome, nije iskljuceno da poneka od naih stela, nadena u Lisicicima, pripada ovom groblju tumulusa, za koje pretpostavljamo da je moglo sluiti i naim stanovnidma ti Lisicicima, na to upucuju i slicni nalazi u naselju i groblju, a i slicni grobovi u Donjem Selu. O poreklu tumulusa u Nor1ku u i1'imsko doba dosta je raspravljano. Obicaj pokopavanja pod tumulima u ovim krajevima ,postoji samo do upada Markomana u doba Antonina. Smatraju da je ovaj upad bio katastl'ofalan za ove k,rajeve, i da je on i prekinuo obicaj pokOi.Pavanja pod tumulima. Rimski tumuli se cesto nastavljaju na haltatske tumule. Kako u ovim krajevima ne postoji kontinuitet pokopavanja pod tumulima od haltata do rimskog doba, - on se prekida u latensko doba, - to je pitanje odakle se opet tumuli pojavljuju u rimsko doba. Tumuli su nepoznati u lateruskoj kulturi noricko-panonskog podrucja; oni se ne mogu priJpisati Keltima iako se na nalazima vidi jak uticaj latenske kulture. MeI!ghin39) smatra da se tumuli :rimskog doba mogu pripisati m ['eta:rdiranoj haltatskoj ku~turi, ili de ovaj oblik !prenesen iz Italije, u grobljima oko Rima. Ove su teze ,prihvacene gdje se u rilooko doba tumuli javljaju i od drugih, a A. Barb se zalae vie za prvu tezuo). Medutim, jasnija slika o ovim tumulima se mogla dobiti tek nakon detaljne analize terena sa tumulima i svih nalaza u njima. Takva je analiza data u tezi Wilhelma Alzingera41), i ona daje konkretnije rezultate. Pisac smatra da se jedno jedinstveno gledite o pokopavanju u tumulima jo nije nalo, jer se tumuli i u drugim predjelima (na dunjean Dunavu, oko Aquincuma, u istocnoj Austriji, oko Triera, na donjem toku Rajne i u Britaniji) nalaze kao oaze medu drugim nacinima pokopavanja. Tumule' dijeli u dva tipa bogatije i vece sa gradenom grobnicom i mali turrnuli gdje je grob jednostavno zatrpan humkom kao i kod nas. Iz toga zakljucuje da su se u njima pokopavali ljudi iz razlicitih slojeva. Analiza inventara grobova pokazala je da se na posudama vidi uticaj latenskih oblika, a fibule i drugi predmeti takode p okazuju jak uticaj latenske kulture uz ostatke haltatSike. Pa i imena stela su vecinom keltska jer je u ovim krajevima bila jaka IPrimjesa Kelta. Medutim ni mate:rijal ni oblici grobova ne govore za to da ovaj nacin pokopavanja pripada nekoj jedinstvenoj etnickoj grupi, jer obicaj pokopavanja je italo-rimski, i mrtvacu se cesto daje novac obolos, koji smo nali i u naem tUlffilUlu. Pisac zato smatra da je obicaj pokopavanja pod tumulima prenijela vojska u provincije iz Italije, gdje su tumuli cest oblik pokopavanja i 'ti okolici samog Rima. Potvrde za ovu hipotezu nalazi u tome to se tumuli nalaze uvijek kraj rimsfkih lIla~11a, dok ih za citavo doba latena nije bilo. Posrednici u lPi1'enoenju smatra da \SIU bili veterani, koji su sacuvali svoje domace obicaje pokopavanja a uzeli oblik grobova po ugledu na ;rimsike,dok IDventar grobova pokazuje da potice od autohtonog stanovniJtva. Ova teza ne moe da se zasada potpuno primlijeni na nau teritoriju. Na prvi pogled izgleda da kod naih tum'U1usa ima kontinuiteta izmedu haltatskog i rimskog doba jer u tumulUSli.ma na Glasmcu nalazimo i latenske i rimske priloge. Medutim, trebalo bi prethodno ispitati da li su ovi ga:obovi prvobitni ili tek naknadno ukopani. Osim toga piTitome treba voditi racuna i o tome da se p;redmeti latenskog doba nalaze i u rimSkim grobovima kod nas usljed dugotrajne tradicije, kao u groblju kod Ribica"). Da bi se stvarali ma kakvi zakljucci, potn~bno je svakalklQ da se prvo tpreihiJstoricari zabave ovim !pitwnjem. Inace istu sliku mjeavine autohtone kulture i provincisko-rimske koju nala'Zimo u tulffiulima Norika vidimo i u naim tuInulima u kojima 'uz grubu

LXXXVIII,

D. Ser g e j e v s k i, Rimski sporrnenJici iz B<lIsn.e,Spomenilk SI1P. kr. akademije, 1938, str. 22, br.' 20. 9) O. Me n g h i TI, op. cit. 33. 40) A Ip h o n s B aJr b, HUgelg,riibelr'llekropoloen UI11d FriihgesohiJchHiche Siedlu.ngen im' Rarume Gemeinden Scham!diorrf Pin:k:afekl,MiItbeilung;ende: atth'l1O[pologdls'chen der und Gesellscha,ft
38a)

in Wien, LXVII, 1937,' str. U(}-112. 41) W i 1he 1m Al z i n g e r, Die

rome:zeitHchen Hiige1@riiberin Ostenreich, 1951, Bec, netamJpall1l1J diJSertacilj'aO'ju mi je ljubazno dalOna upOltrebupilsaJc cemu mu se zaJhval:iujem. k na, 42) lli. I. ere m o n i k, Crkvina ti Golubicu, GZM, 1956, str. 134, sl. 5.

160

Dr Irma Cremon1k

dOlffiacu keramiku nalazimo rimski novac koji upucuje na anticki obicaj dodavanja novca kao obolosa. Ovu mjeavinu kultura pokazuje i samo naselje i stele nadene ovdje, na !kojima se pojavljuju ,!keltska imena'S) i autohtona nonja. - Iako se ovi tumuli ne mogu strogo pripisati jednoj etnickoj grupi ipak pada u oci da se u ispitanom materijalu tumula u Noriku pojavljuju preteno keltski elementi. I nae groblje u Lisicicima se javlja na teritorij i gdje je bilo primjese Kelta. Pok:rajine koje smo nabrojali sa pojavom tumulusa su takode vecinom p;redjeli sa primjesom keltskog stanovnitva. Odakle to cesto pojavljivanje ke1tskih elemenata u tumulima 'rimskog doba, moglo bi se tek ustanoviti analizom tumulusa i drugim krajevima i medusobn~m 'USlporedivanjem materijala. I na naoj teritorij i su tU!IIluli u Lisi'Cicima jedna od malobrojnih pojava ovakve vrste ukopavanja u rimsko doba, te se ne mogu stvaTati opciji zakljucci.

li

Rl:SUMf: NOUVELLES FOUILLES DANtS L'AGGLOMERATION ROMAINE DE iLlSICICI Scconde villa romaine. A !l'oocasion de foud~les effectuees dans :Lapremiere viJ:la 'l:omame de LisiJCiJcIi I(Glasnilk du MUJsee lN.atioll1.al,19,55), on ,a r!en1Ja/I1que dies v,elsrl:{ges d',haJb~tatiJolnis, n e forme de tas de (plienres qud. s'etendaJint dans lescham(ps, le long de ,LatTirviLere, jusqu'a Cievina. Etant donne que ces tas !ressemb1e!llJta des detPots aibandonnes par 1a'l:ivLere, cette '1o<:oa11:te arvait ech11lPPa l'a,ttenJtiJon des explOiT,ateuT's preced!oots. ISe1cm.La ltiriaKlli,tion r'u/ine.s ertaliJein,t ces j,adiis couvel'tes die forets etPaiisses. iEn 11!9514 on a renouvele les tmvarux de [",e.oherohes dans oette looali1k. Deux autres v.illas ()Int ete lPartiel1ement mises a jorur, maas les fo'Uilles ne sant PaJS tout a fa.i1; termilnees, ca,r 12 meme annee ceterr,a:in a ete monde otil est madntenant OOUJvert ar le ,lac de J,alblaniJca. p On a d'a!bord eXiPlorede modestes Ifuines se trolUJv:anot env~ron oinquante Iffietres a l'est du a batimen,t \priJndpa!l de la Ipremie're vLlla. Une lV'i'liade pe.tites dLmen.s:ions (1,1 X 9 m) avec h)?ocaUlSltea ete decoUJverte (tiig. 1). C'est une eon s,tmct1on ca.rree dant la plus Igrande :pal'tieest occu\pee !par ila \pi'ece ,centraile a 'Soulba!sseme!btde pliJ.t'l:e. oDe pe.tites !pieces ekoites sant alignees du cote NOlfd et s't du IbaJtLment.,avec !l;lne!ins1lailLatliond'hYlPlooaJUS~. '(talbleau I, ,2). A cet,te oanstl'Uction s'.a!jcl'UJte mUlr d'enceiin,te dontseules un les lParti.es Sud dOuest, de 'grandes 'dimensions (6'0 m), ont ete eX@orees; ce ffiur Nord ;p,araH enCOiTeIPh.lJ5 long (80 m env:iron), car la mUJl'a~lleiEst embr.asse v.raisemblaibll:ement les vesrti,ges d'a.U!bres 'rulines se trouvaIlit SU!r ce cote (f,i~ure 2). Le lon,g du mur sud, on .a decO'uvert une alSsez grande qlUJantiJte Ibriiqruese't il est de v["aws'elffiblabilJe c"etaliJtl'effi\P1acemenlt ldiu'PO[1Uqrule. JI'k:>,ocalSlion ,fou!iillLeIS ~ !TebrolUJVe qUle A die on dies fragments ar,oh!iltect'Uraux de la vma, de ,la cemmique et des \pieces de Iffionnaie. Les eJ.ements arcMteotuTalux sont de 1ffi<Jlrne'ulllgm;s vel't, de lffiaJU'WlILse d quailli1koCa!r ,ellle se fendille, mal~sces elements sant :1:ra,va111es arvec soin. Dans lI:emur Ouest du Ibatiment on a lirouve !in smu un semm qui mene alagrande s,a,l1eI(f~ure '3,,1)Ce Sleuil,correS\POnd \par sa siJmIPlicite <:!lUX ISeu'iil:Ses oastra !rom.a:iJn:s'). long du muJr ISlud de iLa cons,tll1uctliblll d Le (JtaJbil'ealU 1) on III, a trOiUrveun monrtant de porte I(:flilg. 4) et un ty mlPan (3,2) alV'eCprofilliaitIiIon ,3, will1JslL qu',UJn,b10c de pier.re qui ,repl'esente ,vraLs,emibilaiblemenrt ne pa,rt1e de [a fenetre (fLg. 3, '3,). A .}'a[ljgle Siudu Ouest de la .ocm.st'ruotion 'ona deoouvert un lPe,tHchapiteaIU cO!rinthien 'en ma,rllJe, (,taJblearu II, 3). Le 'ohaiPiteau aJro)ClJrtielnt des :formes deja odegenerees !du !oha\pilteau cor~thiJen avec une ,a seu1era'IJIgee de fieuillles d',a'calIlthe et 'LI est \plus fQmement S1tylise que les Ichajpmeaux IiJdentiques de Sallona2). iEn se b<:!lsantsur l,es deoouver.te:s :tiaJi.ltes Greoe KJa,UJtschS) f,ru~t prur enem Il"een \ C alU mouter les chCllPLteauxde Sall:ona aru V-'8 s1Lec1e. ejpendan t J)YlgjgVe')il:es,falit IreJmonrOOr II[ -,e s~ecle, et oette da!te corres\pond a notre chalPiteau ega,lement. iEtant donne qu'il est lUIIl (peu 1P1uS stylise, il iPeut 'remont er a une etPoque lUIIl eu ,plus recente. p Les vestilges de cemmique sant .assez paJUvres. Cette o8ifamiJqrue ne di~ere !pas ide la cer.arn:ique decouverte idans la \pT,emi&e vlHla. (filg. 4).
43) Ova keltska Lmena Paltsch sV10diIlia borbu Kelta sa ArdijejcLma koja se vodila u ovim kra.joevima. OstaJtke keltsk1h imena lingviet~ nailaze na teritoriji JalPQda i u unu1lmrujooti Boone (B I' a n i mir 2 ga nje r, Kelti u Iliriku, Vjesnik za alrheoJJogijrui hi!Sto!riju dia<1matilIlJSku, LIU, 1950-51, str. 14), dok odbija'ju da ih Lma IlIa teritcl['&ji Dalmata.

Dalja istT:aivanja na rimskom

naselju

u Lisik:icima

161

Ce tYlpede viJ1la<lJUX lon.gs murs d'enceihte ,a deja ete decouvert anrerieurement a Celebici, et jI est cerotadJnemanJt a:birtiuel rdans ce<tte regiO'n. 'Une prO!PI"iete .ildJenJtiquea Me mise h a jour a HohensteinG) egalement. !Le ibatimeIlit &ha:bi.tation n'es!t pas .isole comme d.ans le ,ty,pe en usage chez nOlU:S. Une construction a peu pres identi,que a ete OOcvuverte a 'Mali !MOUll1f); et une autre du meme tYJpe a G1aJnum en Fl1'anoe.7a) ce itype els1t CI1assePalI" ll1flUlI" dam ae tYljJede la maison italique a;vec atnium, carr dans auCUn.ede ces maison:s on n'a decoUiVert d'ilffip!ru'VilUm. en juger <pa[' 1a moIliIllaiertrouvee arvec la certamJi.qu~ JJa VIiJMa, A dJaJtedu ILI- IVe mede. Troisieme viIla roma.ine. Un opeu a ['est de la secoode v:iIl1a, en1Ire la !Neretva et le grand ~ulus de cievine, ISeiliroUiVentles ruJin es de aa troisieme villa de lJisilcicL(d'i'g. Si). Iil a &te>possilbled'en et:aIblJilr 'Plan jprIeIsqueenrtli'OCiement.CeUte v1iillapresenrte ega'lement une maJison ! ile d'haJbitation alVec if,rois lPi<E:cest une entree du cate Sud (Talbleau II, \21), et eUe ne contient pas e d'hYJPOcaruste. Eftle eta-it egatem,ent entouree de ffi'lll1'S d!enceinte, inc1iJnes et imreguHers, d'une l()lI](glueur aQlant jusqu'a 00 m. Il semJble qu'iJ. y <l!irt u un IbMiment de ma~tre le 10ll1lg mur e du d'encein'te :Soo, et on a egalerrient trouve des' tr aces de 'ruines le G.ong du mur d'enceinte Est qlUin'es,t ,cependant pas tout a .faiJt degage. Le long du mur d'en,ceinte !Nord on .aJrtn'ouve un grand foU!rneau ,aJccote a la trodlSieme salle dU!ihil.tiJment. On .a 1Jro'UJve tCiyt,e a du fourneau une grande pLeNe cI1eusee, que l'on xencontre da:ns to uJtes oes Vil!laS',eri;qui' a vcrailsemblalb~emenltservi de colOltlnedans le portlique qui, la 'en juJger !par G.amultiJtude de briques, Is'etenda.iJt -le '1ong du mur iNO'I'Cl. L'entree de ,la [prqprdJete se troUIVai.tvlfalisemlbllialblemiIDJt cate rE!St, Jia ou ile mur ldIu d'encetinte s'\ilncurve vers ILamaliJson d'ha:bita,tion. lL'edi.fice O'ffr.e une dJisiPOsiitiontres lSIiJm qui ne correspond paISaux ma.isons ;romalines pIe mais fuiJt plutat sOll1ger aJUXiII1arlOOns 'PrehiJstoriques. [Nous rtrO'UVOIl:3 plan identique dans la un colome iPI'e-lfomaJine die Coloniae Tlfa.i.a;naeen G ermanie22). On avai.t. deja eon state aJUpara,vant [',iJnf1uencede la construction aurtocl1lWne S'\1,rles ed'iJfices romains 'ClJ'Herzegovine23), 2'). Bien que 'cette 'ViiJ.la, oit de dimensions !plus iPetites, elle est ;1;resIiJrnIporta:nte s \POUT nous ca:r elle nous donne a :present une image !plus exacte des deux vi1las .eXIPlorees anterilurement. Reste seulement la question de 'savdiJr sli le:; IPOrtique se trouvaient le long de clJ.aque dll'llr d'enceinte. On Tertn:Purve e tYIPe die prt>Jp.I'lieteen'tolulr'eedie grand;; murs d'enceinte dans rd'autres provi.nces c . romai.nes egalement26), 27). On a ,1Jrouve des oIbjets de ceramique, des objets de fer, des pieces de monnaie et une lunule de IbrOlllZe.La ceramique est tout a fait LdenitiJque a celle des vill,las deja ciJOOes. fig. 6). ( Les IP1UPa:rt es objebs de fer sont des plcces de ser.rures (:figure 7,1~) du: t)'l[pe Sohielbschloss, d le iPlus eouramment en usalgoechez nou;;. Le V Q.rhan,geschloss I( aden as'), dont tlJ!le !piece a ete c decouveI'lte da:ns la iPremLCirevilla de lLisic:ici, est !plus raTe. lL.a mule de ,bronze m'UJlliie e douille d OI1'neede feu.i!lles de 1alUlrier(fi:g. 8), est jusqu'a ;present un exem:plaire UIl1ique.D'alPlPa-renoeelle est jldentique a la lunu!le 'represanJtee sUlr le monument de Leon (E'SiPa@l1e)17) est consiJderee Clui comme abj.et de cuG.te, ce qui n'est pas ex(l1u en ,oe qwi: 'oonloeme Il1IOllI1e llUil1JUil.e egaJ1emen1t,'OOIr on en a al\1ssiJ ,1JrO'llve a:ns run cimetierle V"0.iJs1nfi,gUlre 1.0). La !lunule OIfnee de feui]les. de 1aud ( riers awaraLt sous fOlrme de pendant sur les monuments romains de Bosnie (Baji:na Baita, Kal<,anj, Zenlica)'O_U), piOlUJr lPlPa:ra,i1meeniSlUi\te a ' comme syrnJboles a Kavadar'8) et B'Osanskii iPet-rovae'). En tant que symlbdle ene tire son or.~e de l'orienrt;20),et a l'e,ppque Iromaine elle awaraH sur les '1'Ilonuments qui of.frent UItle s'll<rvwa:nce celte. Agglomeration et cllnetier:e. Cetrte aWomerati'On ide LiJsicici est l'un des petLts hameaux dOll1t'On <liPercoiJtles iVestiges a des intervallJlSlde :3 a 5 !km. le long de la rliJvede La lNeneItiVa28). Rres de c~e a:gJgilomer<lJtion n a e~a!lement 1JrourveI8.U lIlaJI1alv\alI1Jt o id!'aJUIbres monUJmenlt:s.C'elSltaJin.S.L qu'on a deOOurvert tc.mt !pres de la <troiSi.eme'VIi.l1a Itlrelief de IMIiJtm-an un liJeu nomme <Vra,tU e nice au !pied de la colline GostijeIVanj. suir cet.te coll!line se trouvent ega[ement deux grottes qUJiont peut-etre serv,i aJUm&ne cu1te. On a itr ouve ensui'te dies JinscrilPtiK>nsroneraires a Crkvina qui est aussi dans le voisinage, a l'O'llest de l'a,gglomera..tion romarlne, i!n:scriprtions qUJi. peuvent egalement <J(ppaI1teniJra CetIte agglom eratioo. De meme que dans l'a;rchitecture de cette tCIJ~glomeralj;ion, dans 1aque!ille naus 1Jrouvon:s des elements aussi Ibien lfomaJilnsqu'autoohtones, nO'UlS Itrouvons ega~emenJt dans les monumen1s le metne melange d'tiJnfilIu.ences. SuIr ces monuments nous dlistill1lguonsdes !lloms autochtones celtes, cependanJt qUe cer'tadnes lettJres ont un carradMe tOUlt a iaiJt ~ciJal. On n'a itoujOUlrspas resol1u !la questiJon comment ces iJn:soript1ons soot !parvenues SUlrun monument lrel!Lgi.euxmediilva'1. A proxJmite de l'aigglomerartrlon on n'a decouveJ:lt arucun ciJmetiere romaJn. CejP,endant sur l'aurtlre dve de la. !Neretva, en foce die l'agglomeraJtion romaine, se trouvait un grand C'imetielre avec des ,tumu1us. Une !palrtLede ces tumuGlasnik Zemaljskog muzeja Arheologij&

11

162

Dr lro:na Cremoni>k

lus ili ete mise a Jour pa:r des bu1do~zeTs !lo.r.> lJ.'ex:traction du S2JbIle. a plus @"ande JP8.['tiede de L ces tomfbes ne contenaient que des 're,stes d'OSiSemlIl'ts ,ai:nsi que de la siU!i'e, d'es Dr<;lIgments e et d ceramique 19<I'ossiere. al11S 1'iU!U Wmul1.us on a decouvert une lunuJ.e du meme type que celle dies de la tro'i:s\ieme 'ViJla (figure 110),a~1i que de la lIlloonaie romaine datant du ttroisieme siede, ce qui demontre qu'a l'epoque iTomaiJne egalement on enlterm~t les morts SO'USdes rtJumulus comme dans certaines autres prov'J.nces roma!itrles35_37). C'est !POUTqmJJi.iil. .n'est pas exc1u que certains des monuments 'de CrkvIina tirent eg<J.Jlement il.eu:r orJg1!Ile de ces ,tUlffiuliU!s,ca:r 'ii y a des steles enanu >rees !dans Iles tumulus idecolU'Verts a lNorliik38) et chez nous egaleme.nt Ipres de LliJsiciCiL queJques ik.iJometres,.plus ldiJn dans la dierction de Konji:c, a Donj'e iSeJlo38a,}. L'orilgiJne de ces tumuilius a l'epoque' roma,ine n',a pas me jusqu'a !present ec1ailraiJe,etant donne qu'a lNor1iket daus d'au!lr es iregions ils d:s:pa,rai:ssent a l'iPoque de iLaten, et ne IPresentent dooc iliucune conJtinui'te. A 'Premiere ~e il semJble que .!l'ensevel.i:ssement sous les tumwlus a:urai,t ,chez nous une ceI'talline continuite, car daus les tumulus de G1asinac on trouve des OIbjets de l'e;poque de Laten ainsi que des oibjelts de l'iPoque ,romame; rnais il Laudmi.t en lP:remier lieu de1iini:r les ci:rconstances des decO'Uvertes ai:nsi que 'l'authenticite des donnees.

Dr I. ere

m o n i k: Dalja istraivanja

na rimskom

naselju

u Lisicicima

Tab. I

;:l blI :;::l


<Il

0> S

ul

o ~ +' c'l 'o


I u5
<Il ... eu

eu ... ....

o ul ~ oIl. ul ~ S o 'o ;.3 !' l.~ .~ ~~ ;:l ~~ r;3 I

1':' .....---.---.. .... <Il <Il .... eu

.S

~ S ~
eu eu

Dr 1. ere

m o n i k: Dalja istraivanja

na rimskom

naselju

u Lisicicima

Tab. II

'

:"... ..... _" .'." :1~' 1.. .'. .. ~...;.,..;:;.


Sl. 1 Arhitektv' ni fragmenti druge vile u Lisicicima in situ

...

')1.

2 -

ULaz

li stambene pro.storije trece viJ':.

. Sl. 3 -

Kapitel iz druge vile u Lisicicima

Dr IRMA CREMONIK

:Rimski spomenici iz okoline Bihaca


Prilikom arheolokih istraivanja u okolini Bihaca ispitana je Crkvina kod GolukaSil10anticki lokalitet u bica, o kojoj je vec dat izvjetaj u Glasniku '1956 godine, Zaloju, cije istraivanje jo nije potpuno zavreno. U temeljima crkvice u Golubicu, i medu kamenim materijalom k,oji je bio nagomilan na ruevini, nadeni su fragmenti urni i stela sa natpisima i simbolima. Takvi odlomci stela i urni sa natpisima i simbolima nadeni su i u Zaloju kao spoliija u srednjevjekovnoj bazilici koja je kasnije izgradena na ovom kasnoantickom lokalitetu. Kako i po oblicima i po simbolici ovi spomenici pokazuju identicnost, to ~u obradeni zajedno u ovom radu.
io

1. Epigrafski

spomenici sa Crkvine u Golubicu

U izvjetaju o Crkvini u Golubicu u prolom broju Glasnika (1956 godine) napomenuli smo da su zidovi kapele, otkrivene na vrhu platoa na Crkvini, bili gradeni od samih rimskih spolia i to vecinom urni u obliku cetvrtastog sanduka. Tri sljedeca komada su nosila i natpis: 1) Lijeva polovina urne od mulj ike u obliku cetvrtastog kamenog bloka ima na gornjoj povrini urezano udubljenje nepravilnog krunog oblika, za postavljanje pepela i priloga (velicina: du. 36, vis. 30, ir. 70 cm; vel. slova 5 cm). Na procelju sanduka je natpis od koga je ostala samo prva polovina, dok su donji redovi vrlo oteceni. Spomenik je bio uzidan u jugozapadni ugao temelja crkve (Tab. I, 3). IULIAE M(aximae?) ANNO (rum) . AELIA IU(sta?) . TI P IN . .

2) Na desnoj polovini urne od muljike, cija je prednja strana bila izradena u obliku fasade hrama sa dva stuba, izmedu kojih je urezan nat{pis, od natpisa je ostao samo desni dio. Bio je uzidan li juni zid (du. 40, vis. 70, ir. 75 cm, velicina slova 5,5"':-6 cm - sl. 1).

PRO
AEV
NI XXV

E (hic situs Est) 3) Na desnoj po1ovini urne od Iffiulj~ke na procelju je natpis no polje uokvireno sa strane 13 cm irokim plasticnim okvirom, na kome je urezana estokraka zvijezda i polumjesec. (du. 35, vis. 55, ir. 74 cm; velicina slova 5,5 cm). Ovaj komad je bio uzidan u sjevernom uglu is,tocnog temelja crkve (Tab. I, 1). IV I F CARE (carissimo?) (M XXV (stipendiorum? XXV) lA IX
11*

164

Dr- Irma Cremonik

Osim ovih spomenika ugradenih u temelje crkve nadeni su medu materijalom koji je leao na Crkvini i fragmenti sljedecih natpisa: 4) Na prednjoj strani poluoblicasto isjecene mulj ike nalazi se fragmenat natpisa. Vje'fovatno da je taj poluoblicasti komad isjecen od nekog natpisa i upotrebljen u arhitekturi crkve. Od natpisa su ostala samo tri slova. (Vis. 21 cm, dijametar 15 cm, velicina slova 9 cm). L (L~bero?) SA (Sacrum?)

Sl. 1

Sl. 2

5) Vrlo otecen izgleda fragmenat poklopca od wme" u obilku krova (Sl. 2). Procelje u obliku trougla nosi na1jpis od koga su ostala fragmentarno samo dva reda. (du. 65, vis. 23, ir. 46 cm; slova visine 3 cm). Cognomen Saturninus javlja se na jednom ranijem natpisu iz Golubica (CIL III, 10036) i na natpisu iz oblinje Brekovice (CIL III, 13.272).

IIIIIII CES' I I I I I I

A I I I I I I SATURNINUS . CONIUN . 19i1 . FEC . liti . H/icl . S/ital . E/stl 6) Kamena urna u obliku cetvrtastog bloka sa prednjom stranom u obliku fasade rimSkog hrama sa dva stupa. Na gornjoj povrini je cetvrtasto udubljenje za pepeo mrtvaca i priloge dubine 23 cm. Na procelju, izmedu stubova, natpis vrlo isirven tako da se vide jo samo pojedina slova. (du. 68, vis. 48, ir. 60 cm).

A I I I I I I I I I I

IIIIIIIIIII
NN
H . S .E (Hic situs-a est) 7) Poklopac od sarkofaga u obliku svedenog 'krova upotrebljen je kao ploca na grobu Crkvine. Na trouglastom procelju u sredini je rozeta u obliku kruga oivicenog tordiranim uetom'): Oko r6zete vec dosta izbrisan natpis. (du. 140, ir. 80, vis. 22 crni visina slova 5 cm - sl. 3). A Av>(relia?) SeCUNDA N(annorum?) XXX C . . PIAE

M C

') Rozetu od tordkano.g ueta imamo i na stetli Dianadra sa s.imbolima i asciom, takode iz Golubica (Wiss. Mitt., V, 230, sl. 1017).

R1mski spomenici iz okoline Bihaca

165

Kako iz ~lisa 'Ovih Slpomenika vidimo, svi spomen~ci, osim broja cetiri, pripadaju dijelovima nadgrobnih spomenika, a medu lljiJma pre'O;vladuju kamene urne. Vec u izvjetaju o Crkvini u Glasniku od 1956 godine smo opirnije govolfili o tome da su obli:ci ovih umi Miautohtoni u obliku p;rehistoriske !kuce, sa natstrenicOim, iIi rurrnesa fasadom hrama, koje pokazuju vec uticaj rimske arhitekture. Ovom drugom tipu sa fasadom rimskog hrama pripadaju fragmenti urni br. 2 i 6, dok vjerovatno br. 3 pripada autohtonom obliku na isti nacin kao urne iz Ribica. Slova natpisa na ovim sp'Omenicima vecinom
-ANT'Cf".',iOI'LOj/\C
UC;OLUO/CU'

5Af'::f".Or/\Q/\ ~A qr;.OBL]A NA C~KV'N'

Sl. 3 nisu vie pravilna, visoka su i uska, klesana sa malo panje kao k'Od spomenika br. 1, 3, 6 i 7. P'Oto se u pojedinim krajevima, kao i u oblinjem l'foriku, ovakQ nepravilna slova javljaju vec u prrvom stoljecu, Qna nam nisu dovoljna za datiranje ovih natpisa. Pravilnija i ljepa slova, manjih dimenzij a, javljaju se na spomeniku br. 2 5, a takve oblike obicno susrecemo na spomenicima bolje obrade kod nas u vijeku, a u krajev. vima bilim obaH mora i u

III

II

2. Epigrafski

spomenici iz Zaloja

U Srpskom Zaloju, na lokalitetu Gromile, ranije poznatom pod limenom Gromile u Cavkicima") nalaze se ruevine nekoliko zgrada. Medutim, fragmenti kamenih spomenika su nadeni samo u ruevini srednjevjekovne crkve, izgradene 'Od samih rimskih spolia, na obronku brda Qvog kompleksa. Spolia se sastoje od dijelova nadgrobnih i v'Otivnih spomenika koji su vecinom iPorazbijani u kQmade a natpisi votivnih ~omenika i eradirani. Vecina ovih .fragmenata je nadena u utu crkve. Citave su nadene samo tr[ are uzidane u zid crkve, nadgrobna ploca Q. Valeria Valeriana kao ploca na srednjevjekovn'Om grobu ukpanom u crkvu, natpis Secundus-a Turrinus-a i ploca sa preJtstav:am ratndJka na :loonju, kojli su bili dijelovi kamen'Og sanduka sa skeletom nadenih u lijevoj ladi crkve. U utu crkve nadeni su sljedeci fragmenti: 1) fragmenat po svoj prilici desne polovine ume od muljike s'a dijelom natpisa; desno od natpisa uska 'Okvirna traka sa simbolom mjeseca (du. 39, irr. 34, \1'is.4'2 cm; visina slova 8 cm) (Tab. I, 4);
2) C. Pa t,s c h, Archeolog.-epigr. Untersuchungen zur Geschichte der rom. Provinz Da.lmatien, II, Wiss. Mitt., V, 1897, str. 233 i Wiss. Mitt., VII, 1900, str.5!),

166

Dr Irma Cremonik

DIO . PI' AV (CrispJ? Aurelii?) . . . . . XTUS (Sextus?) .... VS' M . P (vivus? . monumentum . posuit) 2) dva fragmenta vis. 8 cm - sl. 4); od mulj ike sa dijelom natpisa (du. 50, ir. 12, vis. 30 cm; slova
I I I I I I I I I

PA' PRO BUSAV ..

III .....

(Agrippa? Pro(bus Aurelius,)

3) fragmenat natpisa od mulj ike grube obrade i nepraviInih slova sa svih strana obijen (du 12, ir. 10, vis. 9 cm; slova vis. 4 cm - sl. 5);

SAT
CAS .. T .....
I I I I I I I

(Saturninus?) (Casius?)

Sl. 4 4) fragmenat natpisa od muljike sa fragmentarnim obrade (du. 17, ir. 18, vis. 11 cm; slova vis. 5 cm); D

SL 5

sl'ovima vrlo paljive i dobre

rus

M . ..

(Dis Manibus)

5) fragmenat pocetka natpisa od muljike sa ostatkom okvirne trake strani (du. 34, ir. 17, vis. 22 cm; slova vis. 7 cm - sl. 6);

na lijevoj

D
AVR 6) fragmenat natpisa odasvuda cm; slova visine 4 cm - sl. 7);

.
.

(Dis Manibus) (Aurelius . .

obijen sa ostacima slova (du. 13, ir. 8, vis. 10

VE ..

AIID.

Rimski spomenici iz okoline Bihaca

167

Sl. 6
7) desni kraj nekog natpisa sa svih strana vis. slova 8 cm);

Sl. 7 obijen (du. 26, ir. 16, vis. 18 cm;

os
VS
NXX
8) dio natpisa

(annorum? XX).

sa slovima NNO(annorum?) (du. 15, ir. 10, vis. 14 cm); 9) di'o natpisa od mulj ike s desnim okvirom jednos'tavno profilovanim i slovom V medu padlIeInim dvostrukim linijama (ispod toga jedna uspravna hasta nekog slova) (du. 7, ir. 15, vis. 18 cm); 10) fragmenat natpisa sa slovima DE (du. 23, ir. 15, vis. 22 cm); 11) dio natpisa sa slovom B uz koje je s desne strane dio profilovanog okvira (du. 17, ir. 9, vis. 17 cm); 12) gornji dio natpisa sa dijelom timpanona ucrtanim Unijom u obliku trougla. U trougao je ucrtana petokraka zvijezda, a desno 'od nje izvan kruga je spiralna rozeta u dvosItrukom krugu. Od na11Pisa se vidi samo slovo O (du. 28, ir. 10, vis. 18 cm); 13) ploca od muljike sa natpisom. Donja polovina je otecena i kraj natpisa je izbrisan. Slova su samo tankim linijama urezana, vi&oka su i uska a uz F i L nedostaju poprecne haste. Ploca je sluila kao duga bocna strana kamenog sarkofaga, sastavljenog od tankih ploca od mulj ike, a kao poklopac je sluila ploca sa prikazom konjanika ratnika (du. 55, vis. 175, ir. 8 cm; visina slova 10 cm - sl. 8); SECVND ITURRINI MUNTAN IFILIO A
N IX

H
Ime Akademije Muntanus srecemo u

(Secundi Turrini Muntani filio an(norum?) IX .. h(ic situs est)

TurrinuS' dosada nije poznato u ovim krajevima. U Golubicu (Spomenik srp. LXXVII, br. 3) javlja se kao nomen Turus, Turranius (CIL III, 10036). je svakako dijalektski 'Oblik vulgarnog jezika od Montanus, imena koje suoblinjoj Saloni (CIL III, 14829); 14) nadgrobna ploca od muljike !podijeljene u tri polja. Otprilike sredinu ploce zauzima natpisno polje koje je uokvireno dvostrukom udubljenom linijom obojenom crvenom bojom. Iznad natpisa je polje koje, izgleda, treba da pretstavlja timpanon. On je pretsta'Vljen geometriski, samo jednim urezanim trouglom, a u sredini njegova polja je estokraka zvijezda. Iznad ovog polja je drugo polje takode sa ucrtanim trouglom manje iJrine. U polju trougla i sa svake njegove strane je po jedna estokraka rozeta. Sve rozete i linije trougla obojene su crvenom bojOlffi. Vjerovatno su crvenom bojom bila izvucena i slova. Pretstava timpanona samo ucrtanim tr,ouglom i ogranicavanje polja ucrtanim linijama pokazuje vec krajnju stilizaciju ~~kadanjih arhitektonskih de-

168

Dr

Irma

Cremo\nik

talja na steli, koji sada dobijaju oblike geometrijskih ornamenata. Trougao i rozete imaju svakako i simbolican znacaj i javlj aju se u ovoj konstelaciji trougla sa tri rozete i na drugim spomenicima u 'okolici B ihaca, kao, naprimj er, na steli Saturnina iz BrekQvice (inv. br. 96, Wiss. Mitt., I, 332, sl. 29) i Aurelia Ursus-a iz Golubica (inv. br. 246, Wiss. Mitt., V, 232, sl. 109). O ovoj simboHci bice kasnije govora. Slova su ne-

~ ;-' 4"

'I ,"-h,', ii
MI' I Ir,

~ .'.
I\, ~, r.

!~\}t~:
I~'"'"

,. '" ~,

~\,

. /:t'~~.
) ,i Ir,"
!l\y,'

'-\o,

..$,

'" "

'.
4-

~f,

Sl. 8

Sl. 9

pravilnog rasporeda i SInne, poprecne haste kod F L su kratke i kose. Redovi slova su odvojeni sa po dvije paralelne linije. Stela je nadena ikao nadgrobna ploca na naknadno ukopanom srednjevjekovnom grobu u vec spomenutoj crkvi (du. 75, vis. 216, ir. 17 cm; vis. slova 9 cm - sl. 9); Q. VALERIV S. VALERIAN VS. PROBLFI LIVS
H.S.E

Q(uintus) Valeriul'l Valerianus Probi filius h(ic) s(itus) e(st)

Rimski 'spomenici iz okoline Bihaca

169

15) ara od mulj ike koja se zavrava pri vrhu u obliku krova (timpanona) sa dvije volute sa strana (Tab. I, 2). Od natpisa je ostao samo prvi red i dva slova drugog reda, ostala slova su eradirana. Ara je nadena ugradena u zapadni zid crkve (du. 40, k. 32, vis. 62 cm). Ara !potpuno istog oblika na kojoj su takode samo ocuvana prva dva reda, i to posveta (Ubero patri sacrum), nadena je i u Brekovici u okolici Bihaca (inv. br. 85, Wiss. Mitt., XI, 139, sl. 35); Libero LIBERO PIIIIS P(atri) s(acrum)
I I I I I I I I I I I I I I

16) ara od mulj ike istog oblika kao i prethodna. Razbijena je u tri dijela i samo na srednjem dijelu su se ocuvala jo dva slova ostala su eradirana. Bila je ugradena u zapadni zid crkve uz aru br. 15 (du. 40, vis. 70, ir. 30 cm);
I I I I I I I I I I I I I I

SO
I I I I I I I

17) ara od mulj ike istog obUka kao i prole dvije; lijev"a gornja strana je okrnjena i natpis je potpuno eradiran (du. 36, ir. 24, vis. 57 cm). Nabrojani natpisi iz Zaloja pokazuju istu karakteristiku kao i natpisi iz Golubica, naime da se kod vecine natpisa vide linije .kOljesu povucene da bi slova u redovima bila jednakomjerna po visini. Tako se izmedu ifedova slova vide po dvije paralelne linije (Br. 1, 3, 4, 5, 8, 9, 11, 14, 15) ili jedna (br. 2). Interesantno je da ovakvo liniranje redova imamo i na kaS'Iloantickim spomenicima :iz Zenice, koji takode nose simbolicne znake i !prikazuju keltsku nonju, te na taj nacin pokazuju i inace uticaje mjeanja Kelta koje postoji i kod Japoda. Da li je to pojava kasne antike ili samo karakteristika pojedinih oblasti, osta ce zasada 'Otvoreno pitanje. Slova natpisa su vecinom poneto neravnomjerna. Samo jedan fragmenat (br. 4) pokazuje vrlo 'briljivo i prav.ilno isklesana slova. Ligatme su ceste kod natpis'a. Jo dosta pravilna slova imaju natpisi br. 1, 2, 8, 9, 11, dok natpisi br. 3, 5, 6 !imaju vrlo nebriljiva i nepravilna slova. Medutim, teko bi bilo kod ovih natpisa govoriti o dobu na osnovu oblika slova, jer se netp;ravilna i nebriljiva slova u provinciji javljaju 'Vec u I vijeku a inace ne !pokazuju neke druge karakteristike. Jedino za natpis Q. Valeria Valeriana, po cognomenu moemo suditi da spada u doba od III vijeka dalje. Tome odgovara i stil njegovih slova. Slova su uska i visoka, pop!recne haste su kratke, a kod slova A hasta sasvim nedostaje. Ista je karakteristika slova i kod natpisa Secunda Turrina. Poprecne haste kod slova FiT tako su kratke da se jedva vide. Po tome sudeci mogao !bi i taj natpis biti jz kasnog doba antike.

3. Fragmenti spomenika sa simbolima


Uz fragmente spomenika sa natpisima nadeni su u Golubicu i Zaloju fragmenti sa simbolicnim znacima. Ovi fragmenti poticu takode od dijelova stela i urni. Simbole smo spomenuli vec pri opisu nekih stela i urni iz Golubica (br. 3, 7) i Zaloja (br. ~ 12, 14). Od fragmenata koje cemo navesti samo je prvi (bir. 1) iz Golubica a naden je li hrpi kamenja na Crkvini. Ostali fragmenti su iz Zalo,ja; nadeni su u utu crkve kojoj su pOSlluilikao gradevinski materijal. 1) Okrnjen blok od pjeCM'a (38X25X8 cm) ornamentisan na obim irokim povrinama i na izbocini na uskoj strani. Po ovoj izbocini na ov'Oj lucno svedenoj uskoj strani vidi se da je to dio japodske urne, i to bocna strana. Fragmenat pripada domacem tipu umi - tzv. japodS'kom - radenom u obliku kuce sa natstrenicom, kojoj lucno izboceni bocni zidovi slue kao potpornji. U vecem broju nadene su prvi put u Ribicu'). Na naem bloku, na usk()j, neto lucno svedenoj strani prema vrhu nalaze se
3)

Dimitrije

Sergejevski,

JalPodske ume, GZM, 1'950,str. 45.

170

Dr Imna Cremonik

dva ucrtana kruga. Na jednoj irokoj povrini bloka ucrtana su dva mnogostruko koncentricna kTuga vezana sa dvije linije. Iz svakog kruga izlazi po jedna stilizovana grana. Istu takvu, ali fragmentarnu pretstavu stilizovane grane nalazimo i na drugoj irokoj povrini. Na prvoj povrini, iznad -obaju koncentricnih krugova nalazi se pretstava koju je na IPlfvi pogled teko odrediti. Na istu tekocu pri 'Odredivanju nailazimo donekle vec i kod pretstave grana koje su isto tako stilizovane te prije lice na geometrijski ornamenat. Medutim, lijep i siguran primjer takve stilizovane grane savij ene u krug (vijenac) 'imamo na jednoj urni br. 10 (Tab. XI) iz Ribica'). Poto za naprijed spomenuti nepoznati predmet svakako moramo pretpostaviti da kao i grana spada u red simbola koji se javljaju na japodskim spomenicima to ga je 1lJPotredivanjem s ostalim spomenicima ipak bilo moguce odrediti. Prije svega moramo uzeti u obzir da su pretstave na ovom naem fragmentu potpuno stilizovane. Imajuci to u vidu, naci cemo, USpOIfe uj uci ostale pretstave koje se javljaju na japodskim spomenicima, da je d ovaj znak zapravo stilizacija jednog oruda koje se, uz simbole, takode javlja na japodskim spomenicima. Ta pretstava je orude, koje izgleda da na ovim spomenicima treba da 'igra ulogu ascije. Najvecu slicnost sa naom stilizovanom p;retstavom pokazuje orude ucrtano ispod natalisa vec spomenute stele Ursus-a iz Golubica (Wiss Mitt. V, 232, sl. 109), na kome su tri simbola estokrakih zvijezda. Naa pretstava na fragmentu urne je upravo geometriski pojednostavljen prikaz oruda (krampa) cija su oba vrha svinuta dolje !prema drci. O sadraju ovih simbola govQlficemo kasnije, u okviru ostalih nalaza na naoj teritorij i (Tab. II, 1, 2, 3). 2) Okrnjen zabat (timpanon) nekog spomenika od muljike (36X15X10 cm). Na njemu su ucrtana dva simbola trostrukih krugova u koje je upisan triscelis, i jedan simbol trostrukog kruga. Spomenik je okrnjen sa svih s1Jrana (Tab. II, 4). 3) Fragmenat pocnog dijela urne sa lucno svedenom uskom prednjom stranom sa simbolom trostrukog klfUga, u koji je upisana tzv. virblrozeta, i trostrukim krugom klQji je napola i~brisan (25X20X14 cm; Tab. III, 2). 4) Fragmenat lucno izbocenog dijela japodske urne (34X27X12 cm) sa simbolom estokrake udubljene rozete u koncen1Jricnom krugu, a uz njega su urezani pravougaonic i (Tab. III, 1). 5) Fragmenat od mulj ike sa ornamentom estokrake zvijezde u koncentricnom krugu (1'2X 13 X 11 cm). 6) Fragmenat rnuljike sa urezanlQm estokrakom zvijezdom u koncentricnom krugu (25X17X15 cm). 7) Dio urne od muljike sa urezanim 1Jrostrukim krugom i estokrakom rozetom u krugu (24X26X12; Tab. III, 3). cm) sa 8) Fragmenat bocnog, lucno svedenog dijela japodske urne (27X28X12 urezanom estokrakom zvijezdom u krugu. 9) Fragmenat, izgleda, urne sa dvije ucrtane virblrozete (24 X 12 X 13 cm; Tab. III, 4). 10) F'ragmenat od mulj ike sa napola ocuvanim lP[asticnim ornamentom estokrake zvijezde, ciji su kraci vezani segmentima (15X12X14 cm; Tab. II, 5). 11) Fragmenat moda timpanona stele sa estokrakom udubljenom Ifozetom u koncentricnom krugu, samo dopola ocuvanom. Rozeta se nalazi u polju ucrtanog trougla. Izvan njega je krug i virblrozeta u koncentricnom krugu (28 X 18 X 10 cm; Tab. III, 5). 1'2) Fragmenat uk'raen?g bloka od mulj ike sa plasticnim srcoUkim listom koji se nalazi u polju sa ornamentom urezaniJh ne pravilnih rombova (25X15X17 cm). Kao to se iz izloenog vidi, ovi fragmenti sa simibolima poticu sa nadgrobnih spomenika i urrri, to moemo zakljuciti po dosada nadenim spomenicima sa ovim simbolicnim znacima. U Bosni se ovi spomenici sa znacima najvie pojavljuju u okolici Bihaca, na staroj teritorij i Japoda. Postavlja se, prema tome, pitanje o porijeklu i znacaju tih znakova, koje je dosta komplicira no, jer se slicni znakovi pojavljuju vec u
t)

Ibidem, str. 6(). Tab. XI.

Rtmski ;spomenici iz okoline Bihaca

171

doba prehistoriskom periodu i u Evropi i u Aziji. U Bosni ih nalazimo od bronzanog sve do kraja rimskog doba. Ovaj dugi wemenski period i velika teritorijalna rasprostranjenost ovih znakova oteavali su rjeavanje ovog problema, i tek posljednjih decenija se u ovo pitanje unijelo vie svjetla. Prema tome, da bi se moglo prici rjeavanju problema simbola u Bosni, potrebno ga je tretirati u okviIru opceg pitanja o simbolima, i zatim posebno u okviru pojava ovih znakova na rimskim spomenicima u ostalim rimskim provincijama, obuhvativi pritom i sve ove spomenike sa teritorije Jugoslovije. To je ucinjeno u posebnom clanku u ovom Glasniku (Narodna simbolika na rimskim spomenicima u na,im krajevima).

RESUME MONUMENTS ROMAINS DES ENV!IRONS DE BIHAC A 'l'occa'sion de recherohes ar.cheolOlgiques effectuees dalIlJs les envilfons de Bihac on a troruve daus les ~illles de l'{~g1isede Crkvina a Goilulbilcet iparmi les Tumes de tl'e:glise elevee sur I'ancienne localiJte de Za1JO,jedes frngmen ts de monuments roma'illls. Ces :monuments presen~ent une sinnliJ,i.tud'eet dans leurs fOlf'ffies et dans l'1Xrs symbo[es. 1. Monuments epigraphiques de Crkvina a Zaloje. Les rfragiIDents IProviennent de steles funeraires, d'umes et- d'autels. Dans les 1'OiIldaions de la chapelle de Orlkvilna a GoluJbic, on t a trO'Uvedes moiJties d'urrnes enmurees :(fj,guJI'Ies et talbleau 1,3. SUr trolS moli.ti.esd'lUIfIlles 1,2 on a If.emarqruedes fnugmenJt:s d'.ill'1sorjlplUons. PaT'IIli les objoets de ipilI're de Clfkvill'1aon a mis a jou'r UIlleume d!ntacte iportant 'dies tralces d!"illlsc'r iptions, 'UIll couveI1cle Id'rume avec illlscI'Iiiption (fig. 3), Ulll couverc[e de sa,pcOlpha:geavec ins'c.ripti.on (fig. 4), Celr:tailnes de ces rurnes IPresentent les fOllTIlesdes urnes tromalillles omees de fa<;e.des de itemJple (jUg. 1), a1i.nSli. que des formes alUltochtonoo(diJtes de JaiPOd UaJbleauI, 11).SiUJres ~lnscriiJpl:llons lUJiIont en m1aderure lPa!I'utefmlgl q s menta ires, on lfetroUlVe Jes noms deja iI'encoIlltres 5IUiI'tles monwnents des erwiJrons de Bihac (Saturni!us OIL lU, 100136, H:l.2fn!). Les Lettres des ulllsor.iJptil.oos SOiIltipOwr la 1P1UjpaI1t gravees avec PetUde soin. Q. Monuments epigra,phiques de zaloj e. A ZalO1je,Ip.a:rmiles ru.ines de D.'eglise, Ion .a trouve un norn/bre assez eleve de monuments de pierre. IDans le mrur oruesrt d:e l'egl1ise il y avait troiS arutels renmures (rtalblearu 1,2) !Sur l'um d'e ux sewlement La lPalrtliede il"ilnsoriiPtion a lLilber, identique a celle de Hrekovic.a I(W. 'M. Xl, 139), a ete ICOn5e1fVee. oo autres insooIPtions SOiIlt L efiacees. La gralllde ste-lie de Q. Val. Vatlerius (f;iJgure 10<) lfe/POsai/tsur rume tomlbe :mectievatle creusee ulteneuTement dans la nef de :l'egtlise: D.'dlIlJsoriJption Sec. 'I\uI"rin'US(figulfe 9) et:ai.t de incrusree dallls run sa'fcO/Phage en rpderre rd:ans la lIla! 19aruche, et !Ume daUe ifepresentant des guerriers de Ja1pOd servaiit de couvercle. La stMe de Vaileruen es,t intenrSsante .pa,r la constell~atLolllde symJboiles de rosaces ,aJVec trliJaingleiS. :Nruos fu'to'UlVOIlll> mlmes symlbo1es SUr le monrumenlt de Siaitmnin a Brekovica (W. il:es M. I, 3'312,igure 28) et ce1Juir&Aiurr.U~US de G oLu'bi;cI(W. M. V. ,23Q IfiJg1ure f 1'09). Ce theme des symlboles est <trnite dams il'arrticle su'r les sy mJbo[es 1P000u!la,ires dalllS ile mlme numero du ~Gi1aStn!i1k. en juger /pall" 'le cOgl1OmeIll,il'olbjert lfemonJte aJU trolisieme Si.ecle alU rP1JUS !tat, ce A a quoi oarreslPond'ent les formes etrroiJtes eit !La'fges des iletlbres avec de courles lances (hasta) transveTsalles. [L'j,nscrulPtion de 'I1U1f1riil1lU!S te 'la meme forme de lett'res, et 'il Ill'est IPa's IPresleill exclru qu'elle awalI'ltienllle auss'jr a la lPe.ri.ode iartdive de ,l'antLqui.te. TOIUJlles ces i1nscriptions [Jtfesenrtent d'e.uilleulfs la meme cararcter:i:stique: :l'emplace ment des lettres est detlliJmilue par derux traliJts IpalfallleJoolPour faciJilter l'i.ncisi.om des ~ ttres, et ila 1P1upart die ces insorilPtions rportent des IsymJboles. On 'feitlrOluveaussli. celtte deI:imita tion des leittres SUIf100 monuments die D.aderniere rpfuiode de il'antiqui.te il Zenri\)a, qUi [pfesentenrt egtail.emIeillit costume .celte et des symile bolJes, et D.a questtion se /POse tO'UjouTSde savolilr si ootte delilmi,tation est une ce.raoterustli.que de !LapfutiodJe ta'I'ld'iJve e l'raJlltiq;U1ilte d OIUd.'1UJn i lieu ,ethniqru.e /particulier. m :3. iFr3gments llivec symboles. Dalns ilelSdJeux [oca[!ili;eson a .trolU/Ve cate idIeS a rralgment:s de monuments lPoTttalll1t 'ilIlJs:orLptiolllos, flfa'gments avec des, sYlffi/boles~r<wes rpirovenall1tde des des stCles ,et d''UJrnes Le 1P1Ius sorurvent on [,ellcontte les symboles de :La[,oseJce a sd.x poilnrtes et d:u tri(ple cerde, JPIUiS w1i:I1bl-rose1!te, ltrisoel1s Ejt tle crod!ss'alllt(m.lmeros QL-..l12). ILa lP!ruJPa1rt la le des :firagmenbs ont ete trouves daus les deibrils de l'e,gJ.ise a ~aloje. Le :plus interessant Qlentre 'Ux est run :fralgment d''Uilme deCOlUiVert GoliUlbLc a (tableau I, 17'3). Le fr~ent est une face laitfuale

172

Dr Irlma Cremo,niik

d'rume jajpode. S'UIril'etroit cote :iJncwrve du Ibl<lcsemt greves deux cerdes. Les deux ~a.I1ges srurfa'ces presentent des symoo1elS de cercles concentruques et de ibranches !foriement stylJisees, qru,e lL'on ne lPewt sttuer qrue lPa~ ,ana[<lg,ile avec la styilJis<lJtJton moins accen'tuee de ['rume jajpOide de ,Rilbic (N~ Im, rtableau XI). 'Les in51IDwments ig'rav'ees al1;ldessus des ceJ"c1es concen1Jriques sont ega lement fortement sltyJiises et lJ.'on jpeUt y reconnai,tl'e pa,r analOtgJie 'u1l pic. La signiifica,tion de oes symlboles .rpresente des <:lJiffi.cu1tes. En (Bosnie on les Ifencon,tre IPrinClilPalement aruto uir de (Biilhacsur le lterrriJto'irre JalPOd. Ce.rpende d~nt lPO'lIJr lPOuvoir rresoudJre 1e iprQib!lemedes sym'boles en :Bosn'Le,,H rOOTIvient ie le ,traiter darns d le oaldre de JJaiq'lleSrtlibn<fUISI sytmlbo1w en geme!fiClil de celLe de l'raWa,riJtion de ces rsrymlbo1es ans et d les arutres prOtVinces romaiJnes, en emJbrassant lPaJrIla meme torus [es monUlffienlts die ce genre q'WiJ e tIrouvent SI\l[" Le lterirIiJto:ire s yougos~ve. cette queSrtion est tra:itee ii. !pad dans un a'ntide SIUIr dans ce meme numero. parrtliK:'u1ieJ" 100 symiboles ,PDlPU1ari;res

Dr I. ere

m o n i k: Rimski spomenici iz okoline Bihaca

Tab. I

Sl. 1

Sl. 2

Sl. 3

Sl. 4

Sl. 1 i 3 -

SpomeniCi iz Golubica; Sl. 2 i 4 -

Spomenici iz Zaloja

Dr 1. ere

m o n i k: Rimski spomenici iz okoIine Bihaca

T~b. II

,
Sl. 1

Sl. 3

Sl. 2

Sl. 5

Sl. 4
Fragmenti sa simboHma iz Golubic1;l (sl.

1-3)

Zaloja

(sl. 4-5)

Dr 1. ere

m o n i k: Rimski spomenici iz okoline Bihaca

Tab. III

Fragmenti

spomenika

sa simbolima

iz Zaloja

Dr JOZO PETROVIC

Numizmaticki izvjetaj
(Nas'tarvak) IV Tragovi velikoga rimskoga blaga iz Trijebnja kod Stoca

RevidJ.rajuci Ik!Olrnisiski :num1zmaticki ilI1ventaJr, aidosmo naJ brojeve 12 366, n 367, 426 i 427 ikoji poticu iz jedJn:Qgana[alZa. U m:ventaru je zahHjeooo dia, je glavni dio o.os:taw:io ate BaTiStIC" M tada lUc~telju Rotimjli, nedaleko Trijebnjla. Bariic nam je (pIOslao opiJran izvj\taj o :nalw:u ri.mskog bakrenog novca u Trijebnju. Bilo iz je tu preiko 80 kilograma baik.aTnognJOVlCa vremena t .ZV. Dioklecijanove tetrarhije, tj. iz 'Vremena kada je taj na zemljak, u !brizi za imperij, uzeo jedJnOig suV'ladaJfa, 1Jakto sruIbHadva iITllPeratona" svaIki od njih je, -opet, uzeo po jednoga poda i sinika ik,ojice ga n8JSlijediti jo za ivooa nje:gQlVakako bi seniOlri :mogli nadzirati nad svoj~h nasljednika. Nije to jedini veliki dir:avnicki \potez osnivaca damJalnjega Splita. Dioklecijan je uveo red u Ikovacnice nOVlCa, je ll1O'Vac ilzigu!bio upovnu jer !bio k md~ us:ljed loIg gazdOlVanj'a, amih mnogobrojnih ikovnioa, veoma l<:Ye s drJarvne Ulp'ravei mnogih ratova" koji dravu Uronamski ll1ite. Da !bi ekonomski s1aJbe pomogao, izdaje Di'Oiklecijanediikt o tdn.iiITlJ cijenama, te je ;pojedine prekraje 'Uipravo g,mZD.okl8.njavao. To Ipretr.gama, medutim, nije omelo rad, te je i ta drlJarvn.icka U uredlba pTopa1Ja,. krcanstvu je Diolklecijan vidio revolucionarni polklfet Ikoji se ne da ulPlregnuttiu dr~a'Vil1a koll8.', ;eje :naredio ljute i krvarve progone, ikoje su sa1 vjesno iz'Vr:iv:alinjegov zet Ga}erije Valerije Maiks:imijan,i nj'ego'V.sUMl.adar akM simij'all1 na:zJVaniHerkulius. HerikuLiusov suvlad:ar-cezar KQI1SItancije Klor nije provodio u ivot te dr'Ja,vnicke mjlfe progona !krcana. Da je citav nal~ doao u jedan od naih mureja, a !pOTIJUden po cijeni meje tala, mogla se .reIkOll1S1lr'ud.sati jeldinslJvena slika tadair1jihelkOll1omsikih :pTilikau moj iz nam domovini. Iz toga bismo 'VidJeli koliko koja !kO'ViD.i'ca najudaljenijih provincija aJlje svojih. Iprod:ukata centI1alnoj 'Vladi. laiko su :umjetnici dostavljali svima ~orvniloama jed:naike rpolI'l1lret:e impeJ:'Ialtorai njihovih nasljednika, opet je svaka kovnica, .pored svoje signalture, nosila oIbiljeje SlV'oj,eaJbriJkacije. Kod velikih na~a,za f je ta slika uprn:vo zadi'Vljuju'Ca. Nalaz iz Trijebnj1a, je uglavnom zavlfio svoj put !kod za,grebackih kolekcionalra. Moda ce traganje dati da se slika donekle rekonSltruie, to mi danas ne moemo :postici. Mi do[l!()silffio vdje samo desk'fipciju primjeralkIaJkoji su dospjeli donacijom o BariitCa i drugih Muzeju. Novac je bio doibro 'Pohranjen jer je nezna,t:no oIksid'irao, te ga nije trebalo kemijski cilS'tiJti, je rijedak slucaj kod bakrffilo,g novca. to V:lJadaTitoga vremena: ' Dioklecijan 284-305 MJaksimianus Herikulius 286-305, ubijen 310. Konstancije Klor 292-306 (otaic KonstalI1tina Velikog). MJalksi:mijanGalerije, zet Di()l~lecijaJn:ov, 292-311. Maksimmus Da'za, sestric Gailerijev, 305-313. Maksencije, sin Herkuliusov, 305-312.

174

Dr Jozo Petrovic

Lkin:Lus 307-323. KonstantiJn Veliki 306-337. Vec ova pos[jednja trojica IPotpuno u!PI1oIPaJSItie dravlIliJcke rtacUlIle Dio!klecijanave lU IUpnl.iVljanju ce1JvO'rice iJmperijom. Nastalo je medusabno zatiranje i klanje, iako su lenidlbenim vezama biH povelZJani srodnici, dok nije KonSltantin sve uikl,onio i ~a'V1adao sam agrOlilllIlim teritorijem. Sve SIUto Ika rodena na naoj diamanjaj teriJtoriji ili na dananjem bU!g1a,rslkorm 'beri'toriju, te imaju za nas \poseibni iJnteres, aH oIbmda toga pitanja nesplada ova'mo. Uz des!kri(pciju donooiJmo i naj,glavnije s:1j!k~.Uz ~edni hroj, koji je pod'vucen, stoji da li je doneserJJWsUka :LicaHi na.licja lllOIV'CH', ili R Avers ili Revert<;. A Pored rednagla broja je broj rpo Coihen I, te Voe1JteI1OV broj zbirke Gerin!). Iz tehniclkih irla!ziLoga donosimo desbi;pciju u:mj.estto posebniih zna!kova. Od ovih n'Orvaca mOI'lamo nalPomenuti da je jedan primjerak <tu r2,wtecenkaji je dugim noenjem izhzan,te je 'ilZguibio partinu, a vremen:ski arv,amo spada, a to je:

Maximianus Herculius Aug. 286-305,

ubijen 310. A. IMP C M A MAXIMIANUS AUG: Desni obraz vl,adaJrevog IPlolprSlja sa zupcas,tam lkrunOllTIna glavi. Sa vijenca padaju dvije '1Jra!keod kojiih se jedn:a spiW'tw niz desno rame, dolWs,e druga slabodno vij,e ~za MIa.2) R. COiNCORDIA ,l\1J,LITUM: Maksimijan kcoraca nadesno, a njemu ususret ide JUlPiter Iberz odijela, sa IPreiba'cenirm pl1a1Jempreko l,alkta. Jupiiter dodaje ilID\pera:toll'uViMoriju-pdbjoedu. ISlpod Vikitorije slo'Vo C, Iaiispod citave kompozicije XX-I (dvaideset baka,mIa jedan s,J:elbrenjak) SISciJal-SISAK. Precnik 20 1lTIIffi,r1am.a 2.85, Cohen 1/163, Voetter, sur. 281, hr. 100. GALERIUS VALE.RIUS MAXIMIANUSi 292-311.

1A

A. Desna strana IPqpocsja sa lavar-vijencem na Igl.arvi, s !klOj~ga pada jedna tmka ni~ d. I1alffie,d(jk se dI"Ulgi!kI"aljslobodno vije iza leda. UnaoklOla pie: IM:P MAXIMIANUS P F AUG. R. Genije hez odijela komlca nalijevo. Na 'g1arvi mu je mjerica modius. U diesnoQ dlI"m plitilcu - paiteTa, la ulijevlOj lruci rog albilja i plat. Do desnog kaljena p:olumjesec. Ispod 'SlVegaSIScia - SiSIaJ<.Do lijevog lJa!kta slovo G. Promjer - OItsele azn:a,ceno sa dm - dija:meua1r 23 mm, teina - otsele ,gr - a'Vlita:s 6.70, Cohen oltls~le C-200, Voetter-Gerin - O'tsele V. str. 288 br:oj 39. A. K!ao gornji. R. !k,ao prijanji, saJma da lijevoga lakJta slova E. D m23 mm, Igr 6.30.

1A
2 R

A. GAL :MiAXIMIANUS B F AUG, ooi1:Jwla Igao:-nji. !klalO R. Kiao gornji s razl~om: DIOdeSlfl'qg~oljelI1JaZJvijezda, do 'l. lakta slav.o m k S, aisjpod figure ,s M TS; Salcn1lJ !Olnerta Tihessalonike ---.:.. avan u Solunu. Dan. 24 mm, ,gro 6, C 72, V Tes. 5.

1) Co h ten He n r y: Descript10n his1JOtriqv'e des Monn,aies 'communement ,appe1es M~dailles imp erial es, Palris 18'5'9.DrUJgo mnogo bolje izdanj,e, iako i ono dcma,s ima 'Obilje pogreaka i nedQlstaJtaJka,nijle nam dostU\PIa.cno. O t toV 'o et t ,eir: Die MUill2)ender romi. Kaiser. Dick1eUaII1UJs 284. - RomUJlus47,6.Katalog der Saanm]tung Paul Gerin, Wien 1921. 2) Bezbroj vaJri'janaitaJ Ise nalazi u poloaju upravo tih. traka, od kO'jtiJhjedina neki put pada po ramenu, te je iJskicena sa j,ednom ili vie bobka, zma bisera, o,zna!ke Hi umjetnika, ili neki dT11Jgi, ama danas nJepolZllat znak. I,sto tako je zU[)castal klruna neki put navrh glave, a n drugi put poklaJPa Cielovlaidarevo. Poprsje je poloeno talIm kaJO da se gleda sprij'eda, ili ozad, a piOkriV'enoje pla'tem ili je u c<lII'skomruhu iLi se ispod toga vidi oklop. Za SIVete sitne varijante su uvedeni specijalni :znakovi. Kako OIVO' mo'e biti specijalna studija UJslj'ed krnjeg nala,za, ne to pribjeg.avamo O'Sil1'0lVi11lQj deskripcij'i.

Numizmaticki izvjetaj Caius Valerius Maximinus


3 AR

175

Daa:a 305-311.

A. IMP C GAL VAL MAXIMINUS P F AUG. Desna strana /poprsja bez odijela, dbje trake sa vijenca vise iza leda. R. GENIO AUGUSTI: Genije 'bez odijeva dri u desnici paprsje SeralPisova, IQJu lijevaj izobiil~e i !pla't. Da d. kaljena zvijezda, ispod d. lakta grcka ga.mma. Kovnica ANTiahijoa. D.m 22.5 trnIm, gr 2.20 Igr. Coh. 1. 42, V--G, str. 44, Ibr. 47. Sve !kaa garnji, sama na R ispad laMa slovo S dm 22 mm, ~ 5.10.

4 AR 5 R

A. IMlP MAXIMINUS P F AVG, astala kao 19ornji. R. GENIO AUGUSTI: Kiao ibro 3, saJma ~'Od d. l,akta IgIiclko deLta i !lmvnica (SISciiai) dun 22 mm, gII' 6, Coih. 1-48, V~G, SItr. 290, br. 18. SlikJa Lst.:Jpd la. A. Kao ibro 5. R. GENIO AUGUSTI: Kao prijanji samo iSlPod desne ruikert'Venik, la !ko'Vnica AQuileiaS - Oglej. Dm 20 mm, 4.45 gr, Can 1-, V-G, Sltr. 64, br. 7, 6 primjlI'aka.

6 AR

7 AR

A. GAL VAL MAXIMINUS P F AUG - astala 'ktao gornji. R. GENIO IMPERATORIS: Genijie sa pJiltiCOIIIl, obiljem i platem, ispad desnoga lakta ,grcka gammal, a da lijevoga tri ta c k e. Is!pod .HgUlre: Maneta KYzikas. Dm 23 mm, .gr 5.80 Coh. 1-72, V--G, str. 135, 'br. 16. A. IMP MAXIMINUS AUG: Desna stmua /palPlI"Sja sa platem. R. GENIO POP ROM: Genije abUJcen! Drii !pliticu i obilije. Desno sJ.ovo T, lijevo F, iSiPod figure P TR. Dm 20.15 mm, 4.60 ,gr, Coh. n.ajblii 86, Treviri Trier V-G 386, or. 24. A. IMP C GAL VAL MAXIMINUS P F AUG: Desna strana !paprsja Ibez plaita, trake padaju 1itzJ3I leda. R. HERCULI VICTORI: Herailclo 'Oikrenut desno, desmcom se podlakltilO, a lijevom se :ru!kJom :ruaslanio na totl.jClJg,u;iPlI'eko lakJta lavlja koa . . ISlPod desnag lakta zvijezda i .grclm delt1Ja. Is!pod figure S M Nii!komed!ia. Dm 20,08 mm, gor 5.10 Doh. I 114 V--G, s:tr. 189, ibro 17. Sve kaa 9 taJsamo na R ilS1pod ~vijelZlC1leE, a kOlv:ni'ca ista: SMN

8 R

9 a

9 b R
9 c R
10
Iai

Dm 21 mm, Igr 440.


Kao prijanji, s r8.lZli!kom na R ispad desnog LaMa samo grcko galIIllma, 131 !kO'V'Ili.'caM KY, dm 20.08, g.r 5.15 V--G 136, biro 23 A. IMlP MAXIMINUS P F AUG: Desna sttIDarrualPKl[l['sj,a !bez pla,ta. Jeana iwaka tpClJdana desna rame, la: drUiga visi iza leda ~ na njaj tri tzJrIla uik'I'iasa. R. lOVI CO-N s ERVATORI: JUiPiter dJr~ u desnici Slrl!Oip munja a u L ;ruci duga kQplje i plat. Ispad d. ruke ooaa sa V'ijencem 'll kljunu. Orlu !prekOl desne cjeVID.ice lPII'eC!ka, 1Ja1jni znak ikaia? i jedna, tO'C!ka. Ispod 1. laikta veliko B, a ispod toga velika nez.grapnto slova A? kovnica SlS, dIn 24.5 mm,lgr 6, Coh I 121, V-G, str. 29, br. 23. 10 Ib Sve kaa Igornji, samo dim 26 mm, ~r 6.70. na R ispod 1. :lakta nema 'Velikog s.IOiVa A

AR

10 c R

A. Kaa !prijanji. Jedna tI1clJka sa J1Jri IZrnca pada niz desna rame, a druga iz,a leda kraItka sa jedIruim ZrIl'Ol!Dl. R. KJao glO'rnji; na, R mjesta orla v~jenac, iai ispad J. 1ajk.ta A dim 24 mm, gr 3.65 na slici 10 c R, V-G, str. 291, br. 25 2 primjerlkla.

176

Dr Jozo Petrovi'c

10 cl
Ila

gr 4.75.

Sve kao prijl<l\njisamo

n:31

Rispod 1~aki1;a r&o delta dm 25 mm, g

A. MAXIMINUS P F AUG: .Desna strana poprsja bez Oidijela, jedna traka sa vijen:oa pada nil': Dame, droga i'za 'led,a, na objema po dva ZflIlIanakita. R. JOVICONSE-RVATORI: JUjpiJterlI1Josi desnici globus, u lijevoj lU mei koplje, o ramenu iPl3.Jt. I~orl desnice vijenac, a ispod ljevice veli!kJoA. Kovnica S M. T S dm 24 mm, 'gr 5.90, V~G, str. 3,35, ibro 7. SVrekao !pri.jalI1Jji. A nema na tmkJa:mazrna, Na R ~pod 1. lakta Igroko delta Dm gtr 5.50.
23

llb

mm,

HeR
12 R

(na slici 11 a R) Sve !lmo ,gornji, na Rispod 1. laikta E. Dm 24 mm, gr 5.55. A. IMP MAXIMINUS P F AUG: DesJIlIastrallla POIPI'sjabez odJijela, na 1JI'a!k:amapo dVla,zrna. ! R. IOVJCONSE-RVATORI AUGG: Jupi:ter bez odiJjela, ploot raza[>et iza leda s jednqga 'lJakttana drugi, prihvacen o ramenima. U dJesnid s:nqp IffiJUIlja u lijevoj moi dugo :ezlo sa dvije j&1bucicen:a,dnu. a Ispod d. ,lakita oralO koji nosi u kljnnu v~jeIliac. Kovnd.ca AQuileia S V-G, str. 64, Ibr. 8, dm 20.08 mm, ,gro 4.20. A. GAL VAL MAXIMINUS P F AUG: Poprsje bez odijela, obje trake
iza lOOa,.

13

R. lOVI CONSERVATORI AUGG: Ju\pdJter!bez odijela, pJJartrralZa[>et o ,1.ramenu, u desnici gldbulS,~1Od nje amo sa 'vd.jencemu klju:nu. U lijevoj 'I'lUcid'UtgalClko koplje ili. ezlo sa dvije j'aibucice pri dnu. Kovnica M KY Delta dm 23 mm, Igtr 6.95, V~G, sr 136, br. 19, ali !bez AUGG.
14

A. MAXIMINUS P F AUG: Desna sltr:a:napO!prsja bez odijela, jedna 1Jralkl3J pada mz desno rame a dlruga niz leda, na objema IpOdva zrna iI1Iaik.i ta. R. IOVICONSRER-VATORI AUGG: Ju!piter sa plaitem o 1. ramenu dm sno!p mlmjla" ispoo tqga OTao sa vijencem u !kljunu, :isjpod 1. lakita A Kovnica SM TS dm 23.8 mm, gr 5.50 V----G,str. 335. br. 6. A. IMP MAXIMINUS P F AUG: Desna sl1:Jra.:nJa !poprsja s !PLatem. R. lOVI CONSEHVATORI AUGG. NN: JllIPiter bez odijela nosi u deSiIlid Vik:tarij:u, a u L ruci ezlo S3J jedinom jabukom na vrhu a dvjema na dnu ezla. Do d. '~ak1Ja rao sa vijencem u :kljunu. Kovo nka SlS'dCli. Dm 22.5 mm, ,gr 4.30, Coih. 1-127, V~G, str. 291

15

broj 28 var.

15 b AR
15 c

Sve kao gorn.jd.,samo na Rispod 1. lakta veliko slovo A. Dm 21 mm, gr 3.05, 3.65, 3.80, 3.35, 4, 3.75, 3.55, 3.65, 8 komada. Kao ,gornji. Na R lis!Pod1. ,l~ta slovo B. D:m 21.08 mm, ,gr 3.35, 3.50, 3.30, 3.70, 4 lkioma:da. Sve 'kao gornji, samo na Rispod lakita grcko gamma. Dm 24.5 mm, gr 3.65, 3.90, 3.45, 4.15, 3.25, 3.75, 6 komada.. A. Pqprsje u oklopu, l3J preko njega 1P1a\lt R. I~od lakta ,grcko delta, ostalo :kao ,gornji. Dim 22 mm, 'gr 3.30, 3.45, 3.40 (cjevnwa - !klI'stic?),3.50, 3.60, 3.15, 6 komooa.

15 d AR 15 e AR

Nu:mizmaJ1;icki izvjetaj

177

15

Sve lmo 'go'mji, samo na R i~od lakta slovo E. Don 24 mm, gr 3.50, 3,40, 3.40, 3,50, 3.45, svega 5 komada. A. IMP C MAXIMINUS P F AUG: Desna s1Jrana pQPrsj,a sa platem. R. Kao broj 15 !bez slova do 1. l'aikta, !kJoWlica TS-B Bm 23.08 mm, :gr 4.15 V-G, str. 335, !broj 8. A. IMP MAXIMINUS P F AUG: Desna s1waJ!la poprsja odjevenog. R SOLIiNV - I - CTOCOMITI: Sunce die desnicu u visinu lica, a u ljevid nosi ,globus daleko od rtijela, sa I1a:mena se vije plat. Kovmca: M OSTiJaJ T, Dm 20 mm, ;gr 3.40, 4.55, dva komada\. Coh I 146, V-G, str. 203, broj 6 S've kao prijanji, ku:ka. samo na R Sunce dri globus blizu lijevoga

16 AR

17aR

17 b R

Dm 20.08 mm, Igr 3.90, 2.95, 2 !komada. V--G, str. 203', broj 4.
18 R

A. IMP MAXIMINUS P ~ AUG: Desna strena 'Pqpl1Sjta bez odijela; trake sa vijenca Ukraene sa po diva ukrasa, jedinJa,pada niz leda, drug3J niz desno rame; na oV'oj tTaci su ;po 1Jrizrna. R. SOLI INVICTO COMITI: Sunce die desnicu u visini lica, uljevici nosi globus dalje od. tijeLa. I~d desnice cuci svezan zail'obljenik. Kowoa: AQul1eia (Oglej na) S Dm 22.03 mm, gr 4.60, 4.30, 3.60, 4.30, 4 k,omada. Coh I 147 V-G, sltr. 64, broj 9 A. Kl3Jo 18, samo je !pOIp~sjeu 'Pla:tu. R. P.ukovski Sltij8igovi. Na 'Prvome na vrhu alm, na srednjemu a na posljednjemu vijenac. Unaokolo \pie: S P Q R OPTIMOPRINCIPI, Ko~ica S T Dm 21 mm, gr 4.75 Coh I 150 V.....:.....a, str. 322 (224-16 a:l,imje R. T.). Maxentius OI'lao,

19 R

305-312

20 AR

A. IMP MAXENTIUS P F AVG: Desni Oibr6iZ pop:rsja bez odijela, jedna od traka sa vijenca pada niz desno rame, a iskicena je sa tri u!k:rasa. R. CONSERVAT ... URBSUAE Hma:m sa est s,tubOVla ikJroV{nn na dvije vode. Pod !krovom vije.I1lac, a sa strane ukrasi. U Mamru. sjedi Roma pod kacigam, u desnici globus, a li ljevici ezlo. Sa lijeve sItriane Mit. Sa stI'lane hramu naJma nej 3JSllOslovo P? KOWlica RomaJ REP Dm 25 mm, gr 670, Cohen I 46, V-G,s;tr. 225, br. 7.

21 R

A. Kao ,gornji. R. FIDES MI-L-IT-UM AVG N Fides 'llJosi dvije ipUilrovske zastave. Kovnic'a M OSTiJaJ T Coh I 71, V-G, str. 201, br. 4, dim 24.05 mm, gr 5.90.
12
muzeja Arheologija

Gla>nik Zemaljskog

178

Dr Jozo 'pe,t~ov~c

Licinius Valerius Licinianus 307-323


22 AR A. IMP LIC LICINIUS P F AVG: Desni obraiZ, jedna traka pada niz desno irame, ukra'erna sa tri !Zima. R. GENIO AUGUST!. - Genije dI1i u desnid rpHtilcu (ruad: '1r1Jvenilmm ~oji je pred njim do nogu), la u 1. rucri plat. i rog obilja. Ispod 1. laikta :grclkiOdelta. Korvnica Aquile1a ,grcklO.gamma Coh I 45, V-G, str. 65, br. 3 Dm 22 mm, 4.70, 4.90, 4.10, 3 Ilmmada. A. IMP GAL VAL LICINIUtS P F AVG: Desna strana POlPll'sjla, bez p[lata, OBJE !trake 'Vise iza leda. R. GENIO AUGUSTI C M N po'Vez1alIloli monogram. Genij e dri li desnici :pli tku, a li ljevici rpla't i rog izobilj.a. Ispod L lakta, grcka slO'vo deLta. KO'Wli'ca S M Kyrzi1censis. Dm 2005 :mm, 'gr 2.65 Coh I 56, V-G, S'tr. 137, br. 11. A. IMP LICINIUS P F A VG: Desna strana iPoprsj'a li 'Odijelu. R. GENIO POP ROM, 'O\9ta'lokao !prija,nji. K;o'Wlic.a MOST '0 Coh I 66, V-G, str. 203, br. 2, Dm 20.05, 191r .10. 4 A. VAL LICINIANUS LICINIUS P F AVG Desna strana poprsjla bez pla'ta, 'Obje I1Jrake'vise i:Zia:e'aa. l R. HERCULI VICTaRI Heraklo <wi desnicu i:rzaleda, Iailije"Tom T:utlwm, u kojoj dri 1alvlju /kou, os'lonio se lO'toljagu. Iza ~edia sl'Ovo delta. Kcovnka: M KYziik'Os Dm 19.0 mm, gr 4.40 COih A-, R 72, V-G -.
26

23 R

24 R

25 R

A. IMP C VAL LICIN LICINIUS P F AVG, !lmo Ibr. 25. R. IaViI CONSERVATORI JUlpi!ter bez ,Oidij.ela nosi na desniJcli .ViJMorij:u, o lijevome raJmenu visi plat a u 1. 'ruci duga:ckoezlo. Do 1. k'Olj.enaJ 0['800'sa rvjencem li ~ljuI1lU. Ispod 1. ~aMa H KO'V'IlicaS M Kyzik. C'Oh I 83, V-G, str. 137, ibro 16, Dm 18.5 :mm, gr 3 Kao 26 SaJmO:na R :i~pod 1. [Lalk.taslov'O B, kOlVI1i:ca SMNd.komedJija V-G, str. 190, Ibr. 10, Dm 20 mm, ~r 3.50. Kao gomji. ISlpod 1. la1klta.grcko slovIO :g1a:mma,Dm 20 mm, :gr 3.70, 2 Ikomada. Kao g,ornji. Ispod 1. lakta dei1ta. Dm 20.05 mm, .gr 3.75, 3.10, 2 komada. Kao ,gornji. lSiPlOd1. Ilakita Z, Dm 20 :mm, 'g1r2.90, 4.10, 3.15, 3.65, 2.85, 5 :pirimjeralm. Kao ,gornji. Ispod 1. la!kta S, Dm 21 :mIn, Igr 3.50.

27 a

bR
c

d
e
28 R

IMP C VAL LIC LICINIUS P F AVG, kao br. 26. R. lOVI CONSERV ATORI: JlupilteJ' Ibez odijela, P~8J,tVisi 'o' mmenima, ' u desnici dri Iglabus, a u ljevici du,g1oIezloO. Ispod desne Iruk,e 'Vijenac, la, ispod lijeve gJ:jctkoepsilolIl. Kovnilca S M TS, Dm 2305 mm, gr 5.25, V-G, str. 336, ibro 5.

Numizmaticki

ilzvjetaj

179

29

A. IMP LIC LICINIUS P F AVG: Desna sUrana po'prsja !bez odijela; jedna, trak,a sa vijenca u:kraerlla sa 4 zrnea pada nilZdesno Tame. R. lOVI CONSREVATORI AUGG. Jupri.ter ibez odijela, ~rasno m!odeliran, preiba,eio plat preko mmena ruz lijevi bok tijela. U desnici dri. snolP munjla, a u ljevici dugac!klo ezlo. Do deSinog koljena 01"310 sa vijencem u !kljunu. Kovnica AQuiJetia-Oglej, te 19rcko ga~m:mal. Dm 21.08 mm, 4.45 ,gro Coh A 107 R 110, V-G, sUr. 65, 'br. lo

30 AR

A. VAL LICINIUS P F AUG: Poprsje bez odijela, jedna traka sa dv:a Zlrna .pada niz id!esnorame. R lOVI CONSERVATOR~ AUGG kao 29 samo ispod 1. 'Lakta B. Kovnica SMo TS - V-G, str. 336, br. 4, Dm 23 mm, g.r 6.90. A. IMP C VAL LICIN LICINIUS P F AUG: Desna strelIla poprsja bez odijela. Obje tr:a!ke sa vijenca .padaju Ula leda. R. Kao broj 29 KJavnica S M N T. V-G nema, a:mjblii str. 190 br. 13 - Dm 20 mm,gr 3.35 (slika 271b),3.85 gr, 2 primj. A. IMPLIC LICINIUS P F AVG: DesIThatrana poprsja u platu. s

31

32 a

R lOVI CONSERVATORI AUGG NN Kovnri.ea:TS. A


JUlPiJterkao i ,gore dri u desIIlici Viktoriju. Do d. koljena orao sa !Vijencem u kljunu. Kovnica: .TS. A Coh I 113, V-G, str. 336, br. 8. Dm 23 mm, .gr 3.50, 3.55, 2lprimj. KialQ na Rispod. 1. 'Laikita eHa. Kovnioca olbiljelena sa SM:TS. a d V~G, str. 336, Ibr. 7, Dm 20.25 mm, gr 3.35, 3.60, 2 primjerlka. Kao Igornjti. Ispod 1. lalkt:a nema s1ov:al, klovniea: .TS. \gamma. a Dm 23.03 mm, <gr 4.30, V~G, s1Jr.336, Ibr. 8 (kao kod a). Kao gor:nji, samo je kovnka SIScia V-G, Dm 22.5 mm, gr 2.85. str. 292, br. 12

h AR

c
33

A A. AR AR AR a.

f b e
34

c d

Kao 33 ispod 1. l,ak,ta A, Dm 23 mm, tgr 3.25, 3.37, 3.25, 3.70, 3.65, 4.45, 6 primje["a!lml. Kao gomji. N:a,Rispod L lakta B. Dm 22 mm, gr 3.45, 3-, 3.20, 3.70, 4 IPnmJ. Poprsj e na A beiZ plata, \SIve osta,liokao ih Dm 23 mm, 'gr 3.30, V-G, str. 292, br. 14. Ispod 1. l,akta na R slo'vo glalmma,SVie osJtialoIk,aoc. Dm 24 mm, gr 3.55, 3.50, dva primj. Poprsje u pJatu, ostalo ikao d Dm 24 mm, gr 375. POip["sjeu 'o!klopui 'Pod p'latem, lIla Rispad 1. lakta deLta. V-G, str. 292, br. 20 - Dm 22, g!r 3.70, 3.75, 3.55, bez oklqpi<l: 3-, 3.30, 5 primj. g h Kao IPrij'anjli, samo je na R ispod 1. laMa slovo epsilon. D:m 23 mm, Igr 3.20, 3.60, 3.50, 3.95, 3.5, 410, 6 iP'rimjef1aka. A. Poprsje bez plata, trake vise niz leda, ostalo ima gornji. Dm 22 mm, Igr 3.60, 3.55, 2 .primjerka.
12*

180

Dr Jozo Petrovic

35 R

A. IMP LICINIUS P F AVG: PQprsje sla plartem. R. IS P Q R OPTIMO PRINCIPI: Tri 'bojna znam okicena, prvi a!kiom,drugi OI"1om,a treci vij en-cem. Kovni<ca RomaS . D:m 22 mm, 'gr 4.20 - Coh I 136, V-G, str. 228, <br. 15.

36 a AR

KalO gomjti. R. SOLI INVICTO COMITI: Sum.ce qgrnulto samo rpla,tem, sa lijeve stnane die desnku u visini lica, a u ljevici globus bliizu 1. kUllmr. Kovnica M OSTia S Coh I 133, V-G, str. 203., br. 3, 'gr 5.10.

b
37 AR

Kao gornji, sunce na R dri ,globus daleko od tijela. KoVDJioa, T R V----G, str. 228, br. lb, Dm 22 mm, Igr 4.55. A. VAL LICINIUS P F AUG: Desna strana poprsja bez rpl,ata. Na kad niz desno <farmedrva zrnca. R. VIRTUTI EXERCITUS Ma'rs Koraca nadesno noseci u desnici kQplje, a uljevici tmfej I~ClJ . noge 0vijezd!a, a ispod d. koljen.a 1 gamrna. KQIVIlicaSM.TS.
Dm 25.08 mm, gr 5.90 CONSTANTINUS Coih I 53, V-G, s1Jr. 336, br. 3. Flavius Valel"ius 306-337

38 AR

A. CONSTANTINUS P F A VG: Desina str:ana potPrsj,a u okl~pu. R. GENIO AUGUSTI: Genije bez odri.jeia sa platem 'na I'Iamenima. Na ,glavi iIDodrius-iffijeru,des:n.iJcom IrItvujei:z ;pliJtice na Wtvenik, koji mu je do desne noge. U ljevici dri oomucqpiae-dbilje. KiOlV'Jlioa: AQuileia-Qglej P Dm 19.3 mm, gr 390 Coh I A-, R 269, V-G najblii broj 13, ali je tamo pop<rsje bez odije1a\. A. IMP CONSTANTINUS P F AVG: POlPrsje pod pla:1tom. R. GENI O POPULI ROMANIostwo ikao ,gornji, samo nema nt'venika. Kovnrca Roma S, Dm 21 mm, ,gr 4.55 Coh I 298, la:litamo je u dk1O\Pu,V-G, str. 233, br. 69. A. PO]prsje ti 'PlaJtu ,gledano s leOia"osiJalo ikao 'gornji.
Dm 23 mm, igf 4, V-G, st:r. 233, br. 70.

39 a R

39 b

40 a R

A. IMIP CONSTANTINUS P F AVG: Poprsje bez plaMa. Jedna iJ'aika pada s vijenoa: niz desno ra;me R. lOVI CONSERVATORI. Jupti:ter dri u deSlnici snop munja, ia,u ljevici dugacko ezlo. Niz lijevu stranu pada plat. Do d. koljena ODalO vijencem u kljunu, a ispod 1. laJkJtagamma. KlQlvnicaSISs eDa,. Goh 1331, V-G, str. 295, ibr. 12, Dtm 26 mm, gr 6. Kao gorn.ji. Na. Rispod 1. lakta delta.
Dm 24 mm, gr 5.95.

b
41 R

A. IMP GAL VAL OONSTANTINUS P F AVG: Des:na strana poprsja bez odijela Obje tI1ake sa vijenca rpadaju niJz leda. R JOVI CONSERVATORI Jupiter bez odijela dri u desnici Vtldoriju, la u ljevici dugacko ezlo. Do d. noge orao s vijencem u kJ.junu, a ispod 1. l!akta B. Kovnica: SlS Dm 20.5 mm, 'gJr 2.60, V----G, 'SItr. 295, Ibr. 20. A. Kao gOlITlji,40 la samo je iptoprnjeu platu. R. Kao gornji, ispod 1. la!klua, gamma Bm 19.5 mm, >gr 1.95 - otecen.

42

Numizmaticki
43

izvjetaj

181

A. .,. GAL VAL CONSTANTINUS P F AUG: Desrna strana poprsj'a !bez !plaSta. Obje traJke sa vijenca padaju n1lZleda. R. KaQ prijanji: JUlpiter S1a,V~tO'T-ijom. Ifj~iOd 1. lakta B. Kav.nic,a SMN (7), V--G, SJtr. 191, ibro 12. Dm 25.5X21 mm, gr 3.90 A. CONSTANTINUS P F AVG: Desna strana poprsja bez platJa" jedrna rtI1aka 'Pada niz desno 'rame. R. JOVI CONSERV ATORI: JUJpiter Ibez odijeLa s platem pTeko Damena, nosi u desnilci glabus, a u lje'V~ci dugo ezlo. Do d. !koljena vijenac. K()Ivnl.lca SM.TS Thessaloni'ke. Coh 1, A 332, R 333, ali vijenac la ;ne arao. V--G str. 338, ibro 4, aH ovdje bez sloV1aispod ljevice! Dm 23.5 mm, gr 5.60 'gJr. Sve kao -gQlI'IljiSlalmOna Rispod Ibr. 4. Dm 24.3 mm, gr 550. 1. lakta slQovoA. V-G, str. 338,

44 a R

b
45

b
46

. Kao 41 - !kovnio31 SM NiklOJffiediae. na R. is:pod 1 lakta 'eIpsilon, V~G, str. 191, hr. 12. Dm 21 mm, ,gr 3.55. Kao gornji. Na R. dIO 1. lakJlIa Z (21pirimjerka) Dm 21 mm, gro 3.20, 3.45. A. Kao 44. R. lOVI CONSERVATORI AUGG: JUlpiJtelrbez odijela dri u desnici snop munje" u ljevrci dugwckoezlo. Do d. koljena a1'1aQsa vijencem u k,ljunu, la ispod i. la!klta epsil{)'Jl. Kovrtica S M TS Coh. I-, V-G, str. 338, ibro 3,- ali !kod nas 'bez zvijezde ispod d. ruke. Dm 23 mm, gr 6.50. A. IMP C FL VAL CONST ANTINUS P F AUG:Poprsje Ibez plata; Obje trake padaju sa vijenoa iza leda. R. lOVI CONSERVATORI AUGG: Jupiter dri u desnici Viktoriju, do I1IOIgu mu ora-o Sl3' vijencem u !kljUlll.U, islpod 1. lakta B. Kovnica a SM H T, Coh. I 342, V-G, SitJr.117, Ibr. 10, Dm 215 mm, 'gro 3.15, 4.25, 2 ;primjerka. A. IMP CON:STANTINUS p F AUG: Desna sl1;rana pO!pTsj'abez -odijela.CYbje wake sa vijenca padaju iza leda. R. lOVI CONSERVATORI AUGG NN: Jupiter bez odijela, s platem o rta;:rnenima, nosi u desnici Viktoriju, a u lj-evici ezlo s jaJhukom na vrhu i tdma ,taikLvim zrnima na dnu, od kojih je ono na dnu znJartno vece. I na lijevoj nozi tri tocke. KrHa ViktOlrije i orla su niz!Orvi 'tockica. Do desnog koljena orao sa vijencem u kljmu, a ispod 1. lalkta A K<NIlioa, SISciae. Coh I 348, V-G, srtr. 2::J5,br. 16, dm 20 mm, gJr 3. Sve kaa A, samo ula .R. ispod 1. lakta erpsHon. Dm 22 mm, gr 3.40. A. Kao gornji, Slamo je IP:oprsje u oklopu. R. Kao gornji. Na dnu ezla dvije manje 1II1IIl,'g1r 4, 3.75, 3.70, 3 primjerka. KaQ gornji. Na R i'~ad i doJje veca kugla. Dm 23

47

48 a R

b
49

b AR
c

1. lakta B. Dm 22, 'gr 3.40, 3.65, 3.70, 3 pr.

d
50

K'atO<gornji. Ispod 1. lakta delta. Dm 24 mm, gr 3.70. Kaa gornji. Ispod 1. lakta epsilon. Dm 22.5 mm, gr 3.80, 3.75, 2 pr. A. K!atOgQlI'Tlji,s~rmo je :poprsje ibez odijela. Traka pada niz II'wme, a ukraena je sa tri zrnca. R. K'a'O gornji, samo kJovnica SM 'rS V-G, .str. 338, br 6, Dm 34 mm, ,gr. 3.50.

182

Dr Jozo PetrQvic

A. Poprsje u platu, ostalo kao gornji. R. Kao gOlrnjrisamo kavruca: TS ?V---'G, 'str. 338, br. 10, Dm 22.5, gr. 3.90. A. CONSTANTINUS P F AUG: Poprsje u plai1JU. R. MARTI CONSERVATORI: Mars ide nadesno. U demoj ruci nosi ohmuto 1W0001je, lijevu ruku je :nasl'Orni'O tit. Kovnica AQuHeia a 'o P. Dm 22 mm, Igr 5.10, 3.75, 2 IprimjerkJa, Coh. 1 380, V-G, str. 67, br. 18. Klalo:gor:nji. Kovrmca P T Dm 19.2 mm, gr 4.05, 4.50, 4.40, 3 pr~j. A. IMP C CONSTANTINUS P F AUG: Desna strana IPOIprsja oklopu. u R. SOLl IN VICTO COMITI: Sunce diledesni:cu u visinu lica, a u lijevoj ruci dri glolbus daleko ad svog tijela. Na glavi mu je zupca:sitakrurna,a iJza le:da raJZVijenplaJt. KO'vlI1ica OST P, Coh. 1 M 477, V-G, str. 204, br. 8. Dm 20 :mm, ,gr 4.60. Kao la" samo lI1Ja se sa lijeve SJ1Jrane ij e plat sa Marsa. Dm 23 R v mm, gr 3.80. A. IMP CONSTANTINUS P F AUG: Desrna strana poprsja u pl'atu. R. SOLl INVICTO COMITI: Sunce dile desni'Cu na pozdl'la~,'a u ljevici nosi gl'OIbus. a glavi anu ,zracasta !kruna, sa ramena se vije N IPlaJlt. Desmo sJovo F, ,a:lijevo T. K()Ivni1ca LG - Lugdurnum P Lion. Dm 24.5 mm, Igr 4.80, Coh. 470, V~G, str. 177, ibro 29. A. CONSTANTINUS P F AUG: Desrruastrana poprsja u iPlatu. R. SOLl INVICTO COMITI: Sunce dri desni:cu na pazdrav, a u lijevoj ruci nosi ,gldbus. Plat ma: Ta:anenavisi o lijevom laktu. Desno T, a lijevo F. Kovnica P LG - Lugdunum - Lion, V~G str. 177,
A 28 R 38 b. Dm 23 mm, gr 4.50

51 a R

b R
52

bR
53 R

54 R

55 56

Sve Ima 54, samo je kovnica P Tarraco V~G,


Dm 21 mm, gr 5.30

stlr. 3,27, Ihr. 32,


LS

A. IMP C CONSTANTINUS P F AUG: Desna sttT<lJIla poprsja plaltem gledanla le'da. 5 Roma S. V-G, str. 232, br. 33, Dm 21 mm, gro R. KJaI() 4 kO'VTI.ica 4.30, 4.85, 4.35, 4.40, 4 primjerka.
IS

57R 58
59 60

Sve kao 56, samo Sunce dri ,glo'bus do 1. iku!kamm, 'gr 20,4, 4.80, 4.50, 4.55 4.-, 5 prtmjeraka.

o boku. Dm 23

A: IMP CONSTANTINUS P F AUG: Os1Jalokao -gornji sa gl()lbusom 'o 1. 'baku. Dm 23 mm, ,gro 3.45. A. IMP C CONSTANTINUS P F AUG: Desna sItTanaIpqprsja u platu. Sunce :nos/i globus da'lje od boka. Dm 22 mm, gr 4.85. A. CONSTANTINUS P F AUG: Desna strana rpoprsja u platu. R. SOLI INVICTO COMITI: Sunce nosi globus dialjeod boka, hsfPlOd :glolbuslazvijezda. K()Ivnica P LN Lorrudinium ,V---'G, str. 154, Ibr. 23,
Dm 23 mm, gr 470.

61 AR

A. IMP CONSTANTINUS P F AUG: Desna strana rpoprsj\a:gledanog s leda. R. S P Q R OPTIMO PRINCIPI: T'ri /pu!kiOvska znaka: s orlom, i sa vijencem, kovnica R-P i R-T. Dm 21.5 mm, gr 4.45, 4.20, Coh I
.488, V-G, str. 233, br. 58.

Numizmaticki

izvjetaj

183

ZUSAMMENFASSUNG NUMISMATISCHE BERICHTE (FORTSETZUNG) Bei der komissliJOlneilJlen R~iJsion dar Nrum:iJsmauiJsohenIlfrvenwr,e \dJeSL,aIIlJdesmuseums fanden wir unter Nr. 12.366 '('\l.) f. 1'72 romis'ohe iKUlPfermtin'zen besrter :l1hal:tJuing der Zeit der aR.liS DiocletianiJschen Tetralrohiie. Der dalmailiilgeVO]kESchullehrer Mato Bariic hat diesen Teil des Fundes dem Mus6um mtt einem a:usfiihdichen Berichte zugestellt. Im Dorfe Trijebanj, Bezirk Stolac, hat der Bauer IdJriz Meho in 2 Topfen gegen 8'0 Kg dieser Miinzen gefunden und dem Landesmuseum preiswert angeboten. Der grosste Teil des Fundes kam in Privatsammlungen. Da der Fund im Jahre 1936 gema'cht worden dJst, SlOJ:st 'eme Relkonstrm~tiJOnIl1JtchtmehT mogilich,oosgenQmmen den F,a'lt1,dJalssed!nglI'osslElr elil deSls.e1benms MU:SI8UJm ZilllgrebI(AJgTillm) T ;iIZ gekommen USlt. ~el3egrr'IOsJse D iSamm]ung 1S\tderne'1t 'UIIlZIugangliiJch . .Mtindliche MiiJttaillJ1.mg HeTrtl des Custos SergejevskL

Dr

J. Pet r o v i c; Numizmaticki izvjetaji


Tab. I

Dr

J. Pet r o v i c: Nwniz;maticki izvjetaji Tab. II

Dr

J. Pet r o v i c: }';umizmaticki izvjetaji

Tab. III

PAVO ANELIC

Srednjevjehovna hultna mjesta u oholini Konjica


u toku ljeta 1955 i 1956 godine V~slO sam alrheoloko rekognosciranje terena u okolini Konjica. Tom prilikom registrirao sam vie lokaliteta koji su u Srednjem vijeku sluili kao kultna mjesta. Jedan dio tih lokaliteta upucuje na staroslavellS'ku religiju, a drugi dio prilPada krcanskom peri'Odu. Zabiljeio sam neka mjesta koja ouvaju uspomenu na bosanske krstjane. U mnogim slucajevima nije bilo moguce arheoloki provjeriti nazJiv cije znacenje upucuje na odredene histmijsike pojave i cinjenice. Osim podataka prikupljenLh, kod stanovnika pojedinih sela, sluio sam se i katastarskim 'knjigama ikoje su mi posluile kao odLicno orijentaciono sredstvo. Najveci broj lokaliteta obiao sam licno. Nisam posjetio vecinu lokaliteta koje spominjem samo po imenu. Za sva ostala mjesta koja nisam obiao naznacio sam to u tekstu.

PRETKRCANSKO DOBA
Uspomene na pretkrcanski kult naih slavenskih predaka saauvale su se uglavnom u pojedinim mjesnim nazivima. Karakter, znacenje i geograf:ski smjetaj tih l'Okaliteta prua makalf i povrne podatke o mjestima i oblicima kulta. Naalost, ni li jednom slucaju nisu pronadeni all'heoloki tragovi toga kulta. Kapita: P. Skok je ukazao na lokalitet Kapite na otoku Lastovu. To je stara rijec koja znaci: poganska crkva, poganski oltar (Dr. P. Skok: Slavenstvo i romanstvo na Jadll'anskim otocimg, Zagreb, 1950, str. 222). Kultne izvore pod nazivom Kapitec kod Skoplja registrira'O je M. S. Filipovic (Kopite, Istolfiski casopis SAN, 1952, str. 265-26.6). U selu Bobovici kod Umoldana na Bjelanici postoji lokalitet Kapiselite. Zanimljivo je ukazati na okolnost da ovdje Il'ijeci kap i sel'O-selite dolaze zajedno, slicno kao i u Breckovoj darovnici sa otoka Braca iz 1185 godine, gdje se navodi selo u Kapice (Skok, o. c., str. 222; Fr. Racki, Najstarija hrvatska cirilicom pisana listina, Starine, XIII). Ne uputajuci se u lingvisticike izvode, navodim jo nekoHko lok.aliteta kOlji imaju slicnu osnovu. Takvi su: KOIpolen (ili Kopilj an) Do u Vrdolju, Kopjela u Husumovicim'l (Celebici), te Kopievi,na u Gornjem Canj u. Trebita. Toponimi sa k'Orijenom tree-trijeb cesto cuvaju uspomenu na star'Oslavenska rtvita. U star'Oslavenskom jeziku rijec - treba - znaci rtva, a trebi:te je mjesto gdje se prinose .rtve. Poznato je trebite u Novgorodu, posveceno bogu Perunu (L. Le,ger, Slovenska mitologija, Beograd, 1901, str. 186-187.) I na jugoslavenSkom teritoriju 'trebenita oznacuju svetilita (Dr. M. Grbic, Osnovi arheolokih istraivanja, str. 51). Zabiljeio sam nekoliko toponima sa osnovom treb, te ukazujem na lffioguCiIlostda oni cuvaju uspomenu na staroslavenska svetita. Sigurniji podaci mogli bi se dobiti tek nakon detaljnijeg toponomastickog, ligvinstickog i arheolokog ispitivanja. U selu Ljesovnji nalazi se vrelo i predio Trijebelj. Vjerojatno je da u ovom nazivu postoji s/pomen na mjesto gdje se rtvovalo. Okolnost da se upravo izvor 'Ovako zove, upucuje na tzv. rtve ocicenja. Slicno znacenje ima i naziv sela Treboje. Kod Idora postoji lokalitet Zatreoic, u Cerictma postoji njiva Treoeda, a u dolini Bijele

186

Pavao Andelic

kod Jablanice brdo Tretite. Nisam mogao primijetiti nekih zajednickih osobina u geografskom smjetaju 'Ovih lokaliteta. U svakom slucaju ta mjesta nisu daleko od naselja, obuhvataju vece komplekse zemljita, a dobar dio terena danas se obraduje. Ukazujem na ove lokalitete, iako mnogi smatraju da toponimi sa - treb - ;potjecu od osnove trijebiti u znacenju cistiti. Trzanj. VI. Skaric je upozor1o na mogucnost da nalzivi Trzan, Trzanj poticu od rijeci trizna. U starih Slavena trizna je oznacavala igre lTatnickog karaktera, priredene u pocast nekog odlicnog pokojnika, prije nego to ce mu se tijelo spaliti (GZM, 1928, str. 127-133). Trzanj se obicno nalazi u blizini naselja, na seoskim raskrcima, pa i danas cesto slui za igre i natjecanja. Skaric de naveo nekoliko takvih lokaliteta u okolini Sarajeva, a M. Filipovic je zabiljeio takva mjesta u visockom kITaju i Rami (kod Skarica, o. C., str. 130; M. Filipovic: Rama u Bosni, Srpski etnog. zbornik, Naselja i poreklo stanovnitva, knj. 35, Beograd, 1955, str. 17-18). Osim toga, Ska;ric je istakao da su toponimi trzan-trzanj ograniceni na srednju Bosnu. Iz okoline Konjica on spominje samo jedan u sdevernom dijelu konjickog sreza, koji je prije 70-80 godina !pripadao Bosni (o. C., str. 128, biljeka 2). PIregledom mjesnih naziva u katastarskim knjigama ustanovio sam da se u okolini Konjica nalaze tri Trznja. Na Tr.zanj kod sela Krstica vjerojatno je mislio Skaric u citiranoj napomeni. Lakalitet sam pregledao i utvrdio da se radi o 'Seoskoj ispai, sjeverno od sela. Ona obuhvata povrinu od nekoliko hektara, a ovuda prolaze putevi za sela: Krtice, Obrenovac, Budinju Ravan i Rahotice. U Hericima i Redicima takoder se nalaze lokaliteti sa nazivom Trzanj. Mjesta nisam obiao. Igrita. Gotovo sva starija naselja u okolini Konjica imaju svoja igrita. To su redovno manje teren:ske uzvisine ili zaravanci u nepoSlTednoj blizini naselja. Nisam mogao utvrditi da se bilo koje od ovih igrita i danas upotrebljava za igru. Treba napomenu1Ji da su gotovo svi dananji zborovi, teferici i derneci u ovome kraju prostorno i vremenski vezani za vjerSlke obrede; kod starih Slavena igre su cinile sastavni dio kultnih ceremonija. Ig;rita su terenski rasporedena tako da se nalaze uz veca naselja koja cine geografske centre pojedinih grupa naselja. Upada u aci da se br'Oj igrita (25) donekle poklapa sa brojem crkava, odnosno opcina u Srednjem vijeku. Ipak treba napomenuti da igrita nisu nigdje blizu crkava. Nigdje se dva igrita ne nalaze u neposrednoj blizini. Toponime igrite imaju sela: Lug, Draganj-Selo, Ostroac, Trusina, Homatlije, Kale, Caanj, Pogorelica, Dobricevici, Lokva, Parsovici, Danji Prijeslop, '.Drebaje, Nevizdraci, Hondici, Orahovica, Zaslivije, Vrbljani, Sunji, Ribari, Gruca, Tuila, Umoljani i Brda. U selu Pobreju kod Jablanice postoji lokalitet Igrinjak kaji ima isto znacenje. Igrita na Pogorelici i kod Trusine nalaze se u blizini staiTih naselja kojih danas vie tamo nema. Na nekim igdtitrna kanstatirao sam gITobove iz kasnijeg Srednjeg vijeka (TrusiJna, Vrbljani i dr.). To bi ukazivalo na mogucnost da su ta igrita vec li kasnijem Srednjem vijeku izgubila svoje prvotno znacenje i namjenu. Borak. Ovaj top onim 'Se cesto ponavlja kod srednjevjekovnih nekropola sa steccima. Obicno je to manja uzvisina smjetena u blizini naselja. Dolazi i u sjeverozapadnim krajevima naega podrucja, gdje nije prirodno stanite bo;rovih uma. Nije iskljucena mogucnost da su groblja kasnijeg S1Tednjeg vijeka postavljena na mje'Stima gdje se ranije vrilo spaljivanje i kult umrlih po~ojnitka. Kod Zapadnih Slavena zasvjedoceno je kultno mjesto pod imenom Zutibore - Zu1Jibor koje neki naucnici citaju kao Sveti Bor (L. Leger, o. C., str. 32). Slicnih naziva i danas ima po svim slavenskim zemljama. TOlPonim Borak za 'Oznaku groblja dolazi u Razicima, Pokoj itu, Bobovici, Bradini, Obrima i Dobricevicima. Lokalitet Borija nalazi se u Cuhovicima, Bjeloborje u Depi:ma, a Borike u Zabrdu i Barama. ulogu u kuItu gotovo svih Izvori i vode kao kultna mjesta. V'Oda igra vrlo va'l1lU poznatih religija. Vjerske predodbe starih Slavena takoder su cesto vezane za vodu (L. Leger, o. C., str. 186). U pogledu kultnih voda u okolini Konjica nije moguce utvrditi da li je taj kult nastao prije dolaska Slavena ili ga je tek stvo!Tilo slavensko stanovnitvo nakon doseljenja. Iz cinjenice da se tragovi takvog kulta ponegdje zapaaju

Srednjevjekovna kul.itnamjesta u okolini Konjica

187

jo danas moe se zakljuciti da se kult voda narocito duboko ukorijenio kod slavenslaviz~ranog stanovnitva ovih krajeva, tako da ga ni krcanstvo ni islam sve skog do danas nisu uspjeli potpuno unititi. Boracko Jezero, duboko '1ltisnuto medu obronke Boranice i Crne Gore, u1ivalo je potovanje i strah. Legenda kae da je na mjestu jezera nekada stajala bogata varo. Obogativi se, njezini stanovnici postali su bezboni i obijesni tako da boji svetac - dobri (ili sv. Savo), koji je u liku siromaha puto'Vao svijetom, nije mogao dobiti hrane i prenocita u gradu. Jedini covjek koji ga je ugostio bio je takoder siromah: imao je samo jednog konja i neto pokucstva. PiI'ije svanuca svetac naredi siromahu da svoju imovinu natovari na konja i da bjei iz negostoljubivog grada koji ce biti kanjen. Na putu treba da ide za svojim konjem: gdje se konj zalustavi i triput udari nogom o zemlju, ondje neka' S naseli i bice sretan. Siromah ucini po Slvecevoj zapovijedi. Kada se iz Stranina, ispod sela Boraka, okrenuo, mjesto grada vidio je samo vodu - jezero. Grad je sa sv~m svojim zgradama i stanovnicima bio potopljen. Tako je nastalo BOiTackoJezero. S~romah je otiao za svojim konjem i prema svecev'im UlPuta:manaselio se na mjestu gdje se konj zaustavio i triput udario nogom o zemlju. Za uspomenu na siromahova konja to mjesto je nazvano Konjic. U osnovi ove legende lei kult nekog vodenog boanstva i svetoga konja. Jedna vijest francuskog putopisca Quiclet-a iz XVII vijeka upucuje na to da se JOS u to doba cuvala uspomena na nekadanje ljudske ivotinjske rtve ikoje su prinoene nekom vodenom boanstvu. Quiclet, koji je na putu iz Dubrovnika za Sarajevo stigosmo na ovuda proao 24 marta 1658 godine, kae: ... proavi Glavaticevo... veliki mostaJrski drum, odreden kairavanima, pokraj jednog jezexa, iz koga po kazivanju naroda u naem drutvu naih voda i kolara, svake godine izlazi neka vrsta zmaja, koji prodire ljude i konje, to bi tu prolazili, te se odmah sakriva u mulju jezera, komu se nije moglo naci dno na ovom mjestu (Dr. C. Truhelka, Opis Dubrovnika i Bosne iz 1658 godine, GZM, 1906, str. 11). Periodicnost zmajeva izlaska iz jezera, zatim p['odiiTanje ljudi i konja ukazuje na prastare ljudske i ivootinjske rtve vodenim bogovima prilikom pojedinih vjerskih obreda. Pecina Kuhija kod Ribica. Iznad sela Ribica kod Ostroca nalazi se pecina zvana Kuhija, duboka nekoliko desetina metara. Nakon uzanog vanjskog otvora ulazi se u prostranu salu cije se dno suava i zavrava u podzemnom jezeru. Nivo jezera se die i sputa, to zavisi od kolicine padavina. Stanovnitvo sela Ribica, Ikoje je iskljucivo muslimansko, za V'I'ijeme velikih sua dolazi pred pecinu i moli za kiu. Ovaj obicaj pokazuje tragove kulta vodenog bClanstva gospodara kie koji ~.vi u podzemlju. Trijebelj u Ljesovnji. Sjeverozapadno od sela nalazi se dosta jako vrelo zvano Trijebelj. Za vrijeme ljeta ostala vrela u selu pTesUJe, ok izvor u Trijebelju ima vode d stalno. Zemlj'ite oko vrela, uglavnom vrtovi oranice, takode nose ime Trijebelj kao i samo vrelo. Izmedu vlTela i sela nailazi se na iTimske vodovodne cijevi. Naziv ovoga v['ela pokazuje njegov kultni karakter (treba, trijeba - rtva). Jedini stalni izvor u selu, u kome nema druge vode, ulijeva potovanje i pretstavlja najpogodnije mjesto za vrenje kultnih obreda. Arheolokih ostataka, osim pomenutih vodovodnih cijevi, nisam mogao naci u blioj okolici izvora. Trojanci na Bitovnji. Ispod samog vrha Bitovnje, na junoj strani izvire nekoliko jakih vrela koja nose zajednicko ime llrojanci. Cuje se i stariji oblik Trojanke i Trojanjke. Njegove vode teku u Gobelovsku Rijeku, koja se ispod sela Trenjevice sastaje sa Tuhobickom Rijekom. Odavde teku pod novim imenom Kraljucica i uticu u Neretvu 2 km istocno od Lisicica. Voda iz Trojanaka ima Ikonstantnu temperaturu pa je ljeti hladna a zimi topla. U nazivu vrela cuva se uspomena na deificiranog rimskog cara Trajana koji se simbiozom slavenskog i 1T0manskog stanovnitva na Balkanu i u Podunavlju izjednacio sa staroslavensk:im bogom llwglavom (uporedi V. Cajkanovic, O srpskom vrhovnom bogu, Posebno izdanje SKA, Beograd, 1940, str. 60-61). Lokaliteti sa slicnim nazivima su livade Trojanci ikod Trenjevice, zatim Trojanci kod Celine, Trojani kod Orahovice te Trojanci kod Lukija.

188

Pavao Andelic

Ostali Izvori kultnog znaca]a. Karakter kultnih izvolfa imaju i nazivi ovih vrela: Groznicavac u Celebici.rna, Groznicava Voda u Homolju, Zmajevo Vrelo kod Solakove Kule, elucna Voda u Mircu i Mejtef u Obrima. Toponimi sa osnovom vid i vi t. Svantovit iIi Svetovid je poznato boanstvo Zapadnih Slavena (L. Leger, o. C., str. 209-216). Osim toga spominju se i drugi bogovi cija se imena svravaju na vid-vit. To su: Porevit, Rugievit, Gerovit (Leger, o. C., str. 110-112). Dr. P. Skok brdo Vidovicu (Vidova Gora) na Bracu smatra kultniJm mjestom posvecenim bogu Svetovidu. U okolini Konjica ima vie toponima s ovakvim korijenom. To su sve brda obronci srednje velicine, obrasli p.reteno hrastovom umom. Takvi su: Vidovo Brdo iznad Krajine kod Podoraca, Vidovice izmedu Draganj-Se!a, Ravne i Bijele kod Jablanice, Vidanj u Bulatovicima, zatim: Vitobolja izmedu Gruce i Ribara, Vi1;o kod Boraka, Vitor u Turiji, Vitan kod ZaslivIja, Vitosove, jugoistocno od Vinjevica, a moda i Vita ca kod Slavkovica. Djeva. Kult enskog boanstva pod nazivom Diva, Deva, Djeva bio je ra~ren kod svih Slavena. Ime te boginje se nekada s:topilo sa op60m i:menioom djeva - djevojka r(Cajkanovic, o. C., str. 53-56). U okolini Konjica registrirao sam nekoliko lokaliteta koji po svome nazivu, geografskom poloaju i s time vezanim narodniJm vjerovanjem, potpuno odgovaraju slicnim mjestima zabiljeenim u ostalim slavenskim zemljama. Takvi lokaliteti su: Djeva kod Bijele, Djevojacki Kuk u Idbru, Radeinama i Biskupu kod Glavaticeva, Divca u Lukomiru, Djevor kod Jablanice, a vjerovatno i Vilina Stijena kod StojkovIca te Viloratica kod Glodnice. U susjedstvu se nalazi i Diva Grabovica !koja inace gravitira Mostalfu. Svi su ovi lokaliteti visoke, bar s jedne strane okomito otsjecene krake stijene, izvan naselja, ali ne mnogo udaljeni od njih. Narodno vjerovanje kae da se sa takvoga mjesta bacila djevojka kojoj su htjeli oduzeti nevinost. Moda bi ovamo trebalo plTi:broditii neke od mnogobrojnih lokaliteta pod imenom Strmoglavac, Vratolom i sl. koji su takoder povezani sa slicnim vjerovanjem. Ostali lokaliteti. Mnogi drugi mjesni nazivi potsjecaju na pretkrcanski kult. Tako, napr., ime grada Konjica kada se uporedi sa legendom o njegovom postanku, upucuje na svetite gdje se vrilo proricanje pomocu svetog konja. Toponim Konjica nalazi se kod sela Dudle, a Zakonjica u Kramarima. Na kult boga T;riglava-Trojana potsjecaju vec spomenuti lokaliteti: Trojanci na Bitovnji, Trojani u Orahovici, te Trojanci kod Luikija, Trenjevice i Celine. Svetigora kod Blucica Stara Gora kod Turije, obrasle hrastovom umOlIll,vjerojatno u svojim nazivima cuvaju uspomenu na kult koji se nekada vrio u hrastovim umama. Nije iskljuceno da i nazivi: Bogovica, Boguevica, Bitovnja, Bitovlje, Bjelobotica, Ladova Strana, Ladovice, Ladica, pa Duice, Dujice, Zadunice, StlTaivo Mjesto, Bobanj, Bubnj i, itd. imaju veze sa starom slavenskom religiJjom. AJka se ima u v~du da je kod Junih Slavena kult boga groma Peruna dobrim dijelom prenesen na sv. Iliju, onda treba napomenuti visove Ilina kod Gorana te Ilinae kod Lisicica.

KRSCANSTVO

Krcanski period ostavio je znatno VIse alfheolokih i toponomastickih tragova. To su preteno ruevine crkava, zat1!Thmjesta koja su u vezi sa drugim oblicima kulta, vjerskim funkcijama i slicno. . KJrstilite. Kod sela Stojkovica nalazi se lokalitet Krstilite. Teko se oteti utisku 'da se ovdje radi o mjestu gdje se vrilo grupno pokrtavanje. Kri. Upadna je podava mnogobrojnih topon1ma sa nazivom Kri ili njegovim derivacijama. Istaknuti obronci brda koji dominiraju naseljenom dolinom vrlo cesto nose takav naziv. Ni u jednom slucaju nisam mogao utvrditi da su takav naziv dali krievi - nadgrobni spomenici, iIi da geografska konfigu:racija daje izgled kria. Lokaliteti su obicno izvan komunikacija. U svakom slucaju krianje puteva (raskrce) ne daje takav toponim. Kao vjerovatno objanjenje namece se pomisao na - redovno - drvene krieve koji su nekada stajali na tako istaknutim mjestima. Nije iskljuceno

Srednjevjekovna ku1Jtnamjesta u okolini Konjica

189

da je ovad simbol krcanstva na tim mjestima zamijenio stara slaiVenska svetita. Moda je iz politickih razloga ponekad bilo potrebno na ovakav nacin obiljeiti kristijanizaciju jednog kraja - upe. Teko je zamisliti da su ovako brojni krievi bili izraz intenzivnog religioznog ivota. Naprotiv, podrucje Bosne i Hercegovine u Srednjem vijeku bilo je cuveno zbog svoje vjerske neukosti. Najveci dio tih naziva ce svakako poticati od granicnih oznaka koje su u Srednjem vijeku redovno imale oblik kria. Toponimi Kri i derivacije te djeci (Zakri, Zalkrinica, Potkri, Potkrinica, Potkrije, Zakrije, Krinjak, Krievac, Kriine, Kriite, Krinice, nalaze se u: Solakovoj Kuli, G. Vratnoj Gori, Krucici, Canju, Celini, Studencici, Bukovlju, Lipovcima, Prijeslopu, Seonici, 'J1rusini, Falanovu Brdu, Mrakovu, Jablani.ci, Pobreju, Donjoj Jablanici, Bacini, Lugu, DJriagalllJ-Selu,Papra'S\ku, Osirocu, Idbru, Celehicilma, Orahovici, Zabrdu, Bijeloj, Kuli, Spri1janima, Lukomiru, Depilma, Bradini, Zukicima, Vrbljanima, Homolju, Bjelocini, Barrniu, Tuhobicu, StojIkovicima, Gobelavini, Trenjevici, Hericima, Hondicima, Vrcima i Trebaju. Daljna 22 lokaliteta tnOlSenaziv Krstac ili druge izvedenice od rijeci krst (10 . krstaca, te: Krstacac, Krstaca, ~o:san-Krst, Zakrce, ~stic, Krst, Zakrce, Krsnica, Krstanja, Krstua, Ivan-Krst, Krstanj-Lokva). Najveci broj ovih naziva potjece od nadgrobnih spomenika - krstova, ali jedan dio tih toponima takoder oznacuje istaknuta mjesta - kose, slicno kao i naziv Kr,i. Kraj ovih Jokaliteta cesto prolaze seoski putevi.

* * *

U naem podrucju utvrdeno je vrlo mnogo mjesta na kojima su stajale srednjevjekovne crkvice. Smjetaj tih crkvica daje odlicne poda1Jke za utvrdivanje administrativno-teritorijalnog uredenja u Srednjem vijeku. Osim toga, Jfuevine cI'lkava daju i dosta arheolokog materijala. Zbog toga cu govoriti o svakoj crK:vini posebno. Kostajnica. Sjeverno od sela Kostajnice, na jednom obronku planine Bokevice koji se zove Gradina, nalaze se prostrane l'llevine slrednjev,jekovnog grada Bokevca. Grad se spominje u povelji ugarskog-hrvatskog kralja Matije Korvina, izdatoj u Jajcu 6 decembra 1463 godine kao castrum Buxovecz. UZ smisla citirane povelje vidi se da se .radi o glavnom gradu upe Neretve (L. Thalloczy, Studien zu Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, Munchen, 1914, str. 420). Na jednom zaravanku na jugoistocnoj strani Gradine, vide se temelji zgrade pravougaonog oblika cija velicina iznosi 23x9 m. Sam lokalitet nosi naziv Crk'Vina i vjerojatno se radi' o ruevinama crkve koja je pripadala gradu. Povrin~kim posmatranjem ne moe se tacno utvrditi da li se crkva nalazila unutar gradskih zidina ili neposredno do njih sa vanjske s'trane, jer su ruevine grad~og bedema upravo na ovome prostolru ohradivanjem iskrcene. Ipak, pretpostavka da se crkva nalazila unutar zidina, izgleda vjerojatnija. Orijentacija crkve je istok-zapad sa malom deklinacijom SI-JZ. Unutar zgrade vide se tragovi pregradlistocni-naos nog zida koji gradevinu dijeli u dva dijela: zapadni-narteks (9x7 m) (9x16 rrn).irina zidova iznosi 110 om, a sacuvani su do visine od 0-2 m. U blizini crkve, sa istocne i zapadne strane, vide se mjestimicno ostaci nekih drugih gradevina cija se namjena povrinskim posmatranjem ne moe utvrditi. Sudeci po dimenzijama, ovdje se radi o najvecoj zgradi crkve u cijelO(j Neretvi - bosanskoj i humskoj. (Ruevine na Barama neto su manje, a o crkvama u KonjiCiU nemamo bliih podataka). Upada u oci slicnost ove cI'lkve, po tlocrtu i dimenzijama, sa crkvom svetog Luke u Jajcu. Po Qbliku, a priblino i po dimenzijama, slicne su im ruevine crkava u Barama i Repovcima. Gorani. Za dananju damiju u Goranima narodna tradicija kae da je bila crkva posvecena svetom Duhu. Uz damiju se nalazi velika srednjevjekovna nekropola Dva stecka imaju uklesane tzv. djedovsike tapOlVe. Iako damijska zgrada nema nita crkveno, blizina srednjevjekovnog groblda tradiciju o crkvi cini vjerojatnom, bar to se tice mjesta. Na brdo Ilinu, jugozapadno od sela, tradicija smjeta crkvicu posvecenu svetom Iliji. Ui lokalitet, na samom vrhu brda, zove se Crkvica. Ostataka ruevina nema. Nazivi Ilina i Crkvica, pa istaknuti poloaj brda upucuje na nekadanju, po svoj prilici, drvenu crkvicu koja je tu podignuta u cast svetom Iliji radi zatite od nevremena.

190

Pavao Andelic

Celina. Oko 2 km sjeverno od sela, lU samom podnoju Celinske planine, lei loikalitet Stolac. U blizini se nalazi prethistorijsika gradina Greben, ruevine zgrada iz rimskog doba i Srednjeg vijeka, zatim nekropola sa steccima. Uz nekropolu, ciji se jedan dio zove Kaursko Greblje, lee ruevine zgrade vel1cline 15x8 m obrasle ikarom. Tradicija muslimanskog stanovnitva Celine kae da je tu bila kaurska crkva, a oka nje i po ostalom Stocu carija. Propast ove, danas nenastanjene carije vee se za ime Vuka Jajcanina. Krucica. Prema kazivanju Ahme Here iz Konjica ko.ji je roden i odrastao u Krucici, muslimanska tradicija ovoga sela kae da je na brdu Kri iznad Krucice nekada stajala crkva. U kata:stru sam zapazio i lokalitet Crkvine u predjelu Krucice. Nijedan od ovih lokaliteta nisam obiao.. Nije iskljuceno da se radi o istom mjestu. Bare. Izmedu kuca porodice Tadic i brijega Komin lei lokalitet Crkvite. Obrasle ikarom, ruevine poticu od gradevine dugacke 20, a iroke 10 m. Zidovi su sacuvani do prosjecne visline od 80 crn. Po. sredini gradevine primjecuje se pregradni zid. Orijentacija je Istok-zapad. Vrlo iva tradidja govori o crkvi i tvrdi da se kljuc od crkve i sada nalazi u posjedu muslimanske porodice Rustic u Barama. Na susjednom Kominu vide se tragovi prethistorijskog - ilirskog utvrdenja, a na njivi Luka, blizu Tadica, nailazi se na odlomke rimskog crijepa. Relativno dobra ocuvanost ruevina i iva tradicija govore za to da se ovdje radi o srednjevjekDvnoj, a ne o kasnoantickoj crkvi. Plavuzi. Jugoistocno od sela, u pravcu Jesenika, na kosi zvanoj Kolovrat, lei lokalitet Crkvina. Stanovnici sela Jeseniika pricali su mi da se i sada naziru temelji mkvene zgrade i da se nailazi na lijepo klesano kamenje koje potjece iz crkve. Na jednom Dd junih obronaka Kolovrata, odmah do sela Bara, smjetena je srednjevjekovna utvrda zvana Grad. Redici. Izmedu sela Redica i Mrkosovica nalazi se lokalitet Crkvina. I ovdje tradicija govori o postojanju nekadanje crkve. Navodno se djelomicno vide omedine crkvene zgrade. Lokalitet nisam obiao. G. Prijeslop. Jedna njiva u samom selu, kraj nekropole sa steccima, vezana je za tradiciju o postojanju grcke crkve. Mjesto sam pregledao ali nikakvih tragova ruevina nisam mogao primijetiti. Seonica. Vrlo iva tradicija muslimanskog i katolickog stanovnitva Seonice i okolnih sela tvrdi da se dananja damija u seonickoj Donjoj Mahali nalazi na mjestu crkve. Spominju se i detalji, kao to je prica o arkvenom zvanu koje je navodno zakopano pod jednim uglom damije i slicno. Cinjenica da se damija nalazi uz srednjevjekovnu nekropolu sa steccima, daje o.voj tradiciji notu vjerojatnosti. Seonica je sjedite nekoliko uglednih begovskih poro.dica. U tursko doba ona je bila administrativni i trgovacki ,centar klike, odnosno bosanske nahije Neretve. Trusina. Jedan lokalitet u blizini Brda, zaseoka sela Trusine, nosi nazi!V Crkvine, ili, u izgovoru muslimanskog stanovnitva, Crkline. Pat'3'ch je ovaj lokalitet dovodio u vezu sa kasnoantickim crkvitem (Dr. K. Patsch, Rimska mjesta u konjickom kotaru, GZM, 1901, str. 321). Usprkos paljivom povrinskom posmatranju terena nisam mogao primijetiti nikakvih acr-heolokih ostataka na tome mjestu. Obre. Prilicno nejasna tradicija kae da se u Obrima nalazila crkva svete Katarine. Kult sv. Ivana Krstitelja vezan je za jednu uzvisinu u sredini Obarskog Polja, koja po \Svoj prilici pretstavlja jedan veliJki prethistorijski tumulus. Na tumu1u su naknadno ukopani (srednjevjeikovni?) grobovi, a osim toga tu je i izrastao jedan o'giTomni brijest. Obilaenje Dko brijesta, tumula i nedavno podignute kapelice, \prema narodnom vjerovanju, pomae kod raznih nevolja. Obilaenje vre i katolici i musl1imani. Goica Han kod Ostroca. U blizini srednjevjekovne nekrotp'ole sa veoma lijepo ukraen1m steccima, kod Goica Hana, na utoku Nevizdrackog Potoka u Neretvu (sada pod Jezerom), nalazi se lokalitet Crkvina. U konfiguraciji zemljita naz1ru se temelji ruevina neke zgrade, pribline velicine 10x6 m. Okolno stano.vnitvo kae da je to bila crkva onih Grka koji su pokopani pod steccima. Na jednom stecku oblinje nekropole isklesana je ljudska figura sa dugackom haljinom i tapom, za koji se ustalio naziv djedovski (. Belagic, Stecci u dolini Neretve, Nae starine, 1954, str. 196).

..-',
,:o. . ~

STe<injevjeikovnalmittmamjesta u okolini Konjka

191

Lisicici. Zapadno od 'biveg sela Li;sicici (sada Jablanicko JeQ:ero), na lokalitetu Crkvini dr. 1. Cremonik je 1952 godine otkopala temelje srednjevjekovne crkve. Rezultati otJkopavanja O'bjavljeni su u GZM - Arheologija, 1954, str. 211-226. Crkva velicine 16x9 m bila je presvodena i svojim planom potsjeca na starohrvatske crkve u DaLmaciji. Upotrebljavana je izmedu XIII i XVI vijeka. Tacnije vrijeme postanka i razaranja nije moglo biti utvrdeno. Kasnijim Iskopavanjima - 1953 i 1954 godine Dr. 1. Cremonik O'tkrila je temelje jedne druge, netO' vece bazilike oko 200 m zapadno od crkvine. Rezultati ovoga iskopavanja jo nisu objavljeni. Koto. Patsch je registri'rao jedno orkvite u selu Koto, na zemljitu Osmana Agica, i to prema kazivanju vlasnika zemljita (Patsch o. C., str. 16). Nisam provjerio ovaj podatak. Repovci. I katolicka i muslimanska tradicija tvrdi da je dananja :kuca Has,ibega Jusufbegovica u Repovcima nekada bila crkva. U to je uvjeren i sam vlasnik IDuce, koji potice od nekada ugledne porodice begova Repovaca. Predaja govori o kipu ili slici sv. Kate, koja je odavde bila pifenesena u Kreevo, ali se opet sama povratila. Otprilike polovina zgrade je sruena tako da se naziru samo temelj'i. U preostalom, neto renoviranom dijelu zgrade stanuje vlasnik. U 1:stocnom zidu postojece zgrade, sa unutranje strane, u visini sprata (sada tavan iznad ognjita) vidi se polukruna izduena nia. Prema predaji, sluila je za smjetaj kipa. Citava gradevina orijentirana je u pravcu istok-zapad. Oblik i dimenzije potsjecaju na Orkvinu kod Kostajnice. Medutim, podrum pod zapadnim dijelom postojece zgrade je prava tvrdava: zidovi mu doseu deblj inu od 2 m. Iznad sela, na jednom obronku planine Lisin, vide se ruevine srednjevjekovnog grada. Inace, Repovci su poznati \kao sijelo poznate stare begovske porodice Repovaca. Bez detaljnijih arheolokih istraivanja i preciznog snimanja gradevine ne moe se neto odredenije reci o njezinom karakteru. MoguCe je da se if\adilo .o crkvenoj zgradi u sreditu jedne manje upe, ili o kapelici unutar jedne vece gradevine. Bradina. Tradicija stanovnitva sela Bradine \kae da je uz srednjevjekovnu nekropolu, kraj kuca porodice Kuljanin u Gornjoj Bradini nekada bila grcka crkva. Mjesto sam pregledao ali nisam naao nikakvih vidljivih tragova. Donje Selo. U Glasnrku Zemaljskog muzeja za 1902 g.odinu Patsch je donio izvjetaj o ruevinama SlTednjevjekovne crkve u Homolju. Ponovnim pl'Ovjeravanjem utvrdio sam da se sam lokalitet ne zove Gradina, nego Crkvina i da pripada Donjem Selu, a ne Hamolju. Radi potpunosti citiram odgovarajuci dio izvjetaja: Zapadno od glavne skupine kuca ovog sela (Homolja, prim. moja) lei iznad Vrela Krca i naselita Ilije Jurica na vrhu breuljka ikarom zaraslo zemljite, kojemu je ime Giradina. Jedan dio tog zemljita slui kao istocno pravoslavno groblje. U blizini njegovoj da.o je katolicki JUpnik konjicki godine 1895 kopati kamen za gradnju nove crkve pa su tom prigodom, kako su radnici pdpovijedali Dr. C. Truhelki, otkriveni temelji neke gradevine, dugacke i iroke po 4 m, te se je tu nalo 40 .otesanih kamenih ploca, oklesanih komada sedre i ovdje popisani nadgrobni spomenici, koji su s jednim svojim dijelom svakako strili iz zemlje, jer se na njima dobr.o !raspoznaje djelovanje atmosferilija. Dapace slui jo i danas donji dio jedne ,od ovih nadgrobnih ploca kao baluk-kamen na novom grobitu; ta ploca, koja proviruje iJZikarja ima s don;eg kraja noicu i dosta istroeno polje sa profiliranim okvirom. Gradev'ina, od :koje je onaj odkopani kvadraticni prostor bi'O tek jedan dio, bila je nesumnjivo monUlmentalna zgrada to je dokazano ne samo jednim kamenim balvanom, sada ,upotlTebljenim kao nadgrobni spomenik, vec takoder i drugim od nje poticucim i nastojanjem g. nad cestara M. Lipovcaka li Zemaljsiki muzej dospjelim gragjevnim drjelovima. Od 'Ovih posJ.jednjih iznosimo ili slikama 8. a, b i c jednu glavicu pilastera i dvije ploce od podloge. Kako na citavom prekopanom prostoru nijesam naao ni najSiitrriji komadic cigle, to drim, da ta zgrada nije bila rimska nego po svoj prilici crkva, u koju je uzidano rimsko nadgrobno kamenje ko gragjevni materijal. Da je ovo mjesto za Srednjeg vijeka bilo naseljeno, to je zasvjedoceno onim grobitrrim spomenicirrna, to lee na gusto u citavim redovima uz kucu gore spomenutoga Ilije Jurica.
!

192

Pavao Andelic

Mnogobrojni arhitekturni fragmenti j o i sada se nalaze na licu mjesta, zarasli u gustu ikaru. Bakula biljei tradiciju da je crkvu na Homolju sagradila neka siromana djevojka po imenu Kata<rina. O tome je navodno govorio i natpis na kamenu iznad vrata, koji je nedavno <propao. Ime kose na kojoj lei crkvina - Breber, prema Bakuli, dobilo je svoje ime po izreci hej ibre. Taj povik upotrebljavali su Turci koji su na tome mjestu navodno mucili nekoga biskupa i njego'Ve drugove (Schematismus topographico-historicus vicariatus apostolici in Hercegovina, sp al ati, 1867, str. 124-125). Slicni toponimi u Dalmaciji (Bribir) izvode se od imena Barbara. Medu steccima juno od Grkvine naziru se takoder temelji neke gradevine. Po svome poloaju medu grobovima i na breuljku upucuje na crkvu. Vrbljani. Sjeveroistocno od sela, ispod velike srednjevjekovne nekropole, zvane Kaursko groblje, jedna njiva nosi naziv Crkvice. U blizini se naziru gomile kamenja koje potsdecaju na ruevine. U dnu nekropole primjecuju se temelji neke zgrade u duini od 2 m. U tome prostoru lee i tri fragmenta arhitekture, od kojih dva pretstavljaju bazu za pilastre. Konjie. Bakula biljei tradiciju da su cetiri konjicke damije podignute na temeljima crkava. Pored toga, on spominje tada postojece ruevine: crkve sv. Ilije, franjevackog samostana sv. Ivana i, na Musali, crkve sv. Katarine (o. c., str. 120). Klaic u svom Zemljopisu, izdatom 1883 godine, takoder spominje na lijevoj obali Neretve ~uevine franjevackog samostana te crkve sv. Ilije (Klaic Vjekoslav, Zemljopis zemalja u kojih obitavaju Hrvati, Zagreb, 1883, str. 169). Mjesto gdje se nalazi dananja katolicka crkva i osnovna kola, zatim ravnica desno od utoka Treanice u Neretvu nosile su naziv Crkvina sve do podizanja gradevinskih objekata na tim mjestirrna. Danas iva narodna tradicija kae da je tekijska damija podignuta na 'ruevinama samostana i crkve. Ruevina o kojima govore Bakula, Klaic i drugi danas vie nema. Tradiciju koju je zabiljeio Bakula svakako treba primiti sa rezervom. Kronike samo,stana u Fojnici Kraljevskoj Sutjesci navode da je franjevacki samostan u Konjicu razoren 1524 godine (Dr. C. Truhelka, FojniC'ka kronika, GZM, 1909, str. 449; Dr. Fra Julijan Jelenic; Ljetopis franjevackog samostana u Kraljevskoj Sutjesci, GZM, 1929, str. 1). Ljetopis kreevskog samostana pod godinom 1765 spominje neki vrlo starr kip sv. Katarine koji je prema predaji nekada donesen iz Konjica (Jelenic: Ljetopis franjevackog samostana u Kreevu, GZM, 1917, str. 13). U Podbiogradu (dio dananjeg Konjica na lijevoj obali Neretve) izvorri spominju i samostan bosanskih krstjana-pata<rena (K. Jirecek, Istorija Srba, IV, Beograd 1923, str. 36, bilj. 4). Iz ovako manjkavih podataka teko je stvoriti pravu sliku o broju srednjevjekovnih crkava u Konjicu. Postojanje dviju crkava, na svakoj strani Neretve po jedna, izgleda sasvim vjerojatno s obzirom na u{pravno-politicku granicu. Naime, lijeva obala Neretve pripadala je Humu, a desna je bila dkektni domen bosanske kraljevske kuce. Vijesti o franjevackom samostanu i o patarenskoj drubi sa kucom takoderr su pouzdane. Istinitost ostalih podataka nije moguce provjeriti. Grad kod Depa. Unutar zidina ovoga prostranog grada konstatirani su temelji crkve sa opsidom. Sabici. U selu abicima kod Umoljana na Bjelanici takoder se nalazi mjesto zvano Crkvina. Lokalitet je regi&trirao Patsch kao Crikvinu kod Umoljana. Otprilike 1,5 km ispred ovoga sela (Umoljana) oznacava narod ko Crkvinu jedno mjesto, koje lei nedaleko potoka Rakitnice na jednom brdeljku iznad S<rednjevjekovnog groblja; tu strr"i iz ledine obradeno kamenje. Predaja, da je ovdje nekoc bila crkva, svakako je vrlo stara, jer u Umoljanima stanuju samo musliJmani (Patsch o. C., str. 331). Razici. Kraj same Neretve, u selu Razicima kod Glavaticeva, na zemljitu porodice Smajic lei lokalitet Crkvina sa ovecom nekropolom stecaka. Ruevine manje srednjevjekovne crkve (llX6 m), s apsidom otkopao je u julu 1956 godine na Muzej pod rukovodstvom di<relktora prof. Marka Vege. Rezultati iskopavanja bice uskorro objavljeni. Biskup. Na lokalitetu Grcka Glavica, poznatom po nekropoli porodice Sankovica, takoder se nalaze ruevine srednjevjekovne crkve. Prof. M. Vego smatra da je crkva

Srednjevjekovna kultna m}esta u oko1i1ni onjica K

193

!poruena prije druge (polovine XIV vijeka. DjelOlIllicno otkopavanje l'uevina izvrio je prof. M. Vego u ljeto 1954 godine, o cemu je objavljen izvjetaj u GZM za 1955 - Arheologija, str. 157-166. Rezultati kopanja 1955 godine bice objavljeni uskoro. Borci. I ovdje narodna predaja govori o Grckoj Crkvi uz veliku neduopolu sa steccima. Na okoinom zemljitu prema izhocinama terena moe se zakljuciti da se radi o ruevinama veceg broja gradevinskih objekata. Jedan dio tih ruevina potice iJzgmdevina rimskog doba, jer se u nj1ma nailazi na ulomke rimske cigle. Bijela. U umi Rakov Laz, oko 2 km daleko od lugarske kuce u seLu Bijeloj, jedna lazina nosi naziv Cl'kvina. U dnu lazine sitni odlomci kamenja i pojedini bolje obradeni kamenovi govore o kamenom majdanu. U selu postoji predaja da je ovdje obradivan kamen za staru konjicku cupriju. Druga verzija kae da je na ovom mjestu vaden kamen za neku crkvu i da otuda dolazi i naziv lokaliteta. Nedaleko su i toponimi Popova Bukva i Pratrova Voda. U selu Gornja Bijela, ispod !kuca porodke Lazarevic, na njivi zvanoj Jancalr vidi se nekoliko fragmenata bolje tesanog kamenja. Povrinskim pregledom nisam mogao sa sigurnocu utvrditi da li su to odlomci razbijenih stecaka kojih ima u blizini, ili medu njiJma ima i fragmenata arhitekture. Mjesna tradicija kae da je tu stajala grcka crkva. Na uzvisini Pjevceva Glavica uz dananje pravoslavno groblje, k1raj zaseoka Jakovljevici li Gornjoj Bijeloj, naziru se temelji jedne gradevine u duini od nekih 15 m. Unutar objekta vidi se nekoliko fragmenata arhitekture (ba'ze pilastera i dr.). Po samoj glavici razasuti su mnogobrojni stecci - njih oko 130. S obzimm na to da se stecci nalaze i unutar zidova, zgrada je morala biti suena jo u Srednjem vijeku. Tradicija kae da je i ovdje postojala crkva. Idbar. Bakula ka~ da Idbar (stariji izgovor Dbar) duas habebat arces, atque eccleslam, cujus locus hodie quoque ecclesia dicitur (o. c., str. 125). Dalje navodi tradiciju da se jedna crkva nalazila na planini Tisovici i da je u njegovo doba tamo nadeno crkveno zvono teko cca 40 libri. Usprkos provjeravanja na licu mjesta, na podrucj'u Idbra nisam mogao konstatirati ni tradicije o crkvama ni mjesta koje bi potsje calo na Cirkvene ruevine. Inace podrucje Idbra je srednjevjekovna opcina koja se spominje i u historijskim izvor1ma, a ruevine dviju utvrda i sada se dobro vide. Ostroac. Zabiljeena je tradicija oko polovine XIX vijeka koja kae da je damija u Ostrocu (na lijevoj obali Neretve) nekada 'bila crkva sv. Ilije (Bakula o. c., str. 122). Damijska zgrada koja je sruena 1954 godine, jer se nalazi u akumulacionom bazenu Jablanicke Hidrocentrale, nije imala oblika cr/kve. Medutim, ona je sagradena u sredini srednjevjekovne nekropole sa steccima, to ukazuje na mogucnost da je damija podignuta na mjestu ranije crkve. Ravna. Selo se nalazi u dolini rjecice Bijele istocno od Jablanice. Stanovnici nekoliko sela smjetenih u ovoj dolini nazivaju sv.oj k1raj upom. Jedno mjesto u selu tamo gdje se nalazi kuca porodice Potur zove se Kula. Stanovnici pokazuju i nekakve temelje koji navodno potjecu od grcke kule /koja je tu nekada stajala. Temelji se gube pod dananjom Poturovom kucom. Po njivama, odmah uz kucu, koje nose naziv Pod Kulom i Biocak, razasuta je prostrana nemropola sa stecctma. Jedno indirektno obavjetenje iz razgovora sa seljanima kae da je tu bila i grcka crkva. Direktno pitanje o tome dobilo je negativan odgovor. Debljina zida tzv. grcke kule, njegova orijentacija i nepos1redna blizina groblja ukazuje na vjerojatnost da se ovdje zaista radilo o srednjevjekovnoj crkvi. Depi, Tll'eboje, D. Vratna Gora. Toponimi: Klisa u Depima, Klievina u Treboju i Klievica u D. Vratnoj Gori potsjecaju na crkve. Takvi nazivi, postali od rijeci ecclesia - /klisa, poznati su i u drugim klfaj evima Bosne (Klisa u BakiciJma kod Olova). Lokalitete nisam pregledao. Razna druga mjesta. Ruevine crkava koje Bakula spominje u Radeinama (Ribici), Bahtijarevu Polju kod Glavaticeva i Duan~ma niLsam provjerio. Nej.asna narodna tradicija govori i o nekoj crkvi u Orahovici. Samostani. O franjevackom samostanu u Konjicu bilo je govora kod izlaganja o konjickim crkvama.
Glasnik Zemaljskog muzeja Arheologija

13

194

Pavao Andelic

Jedan toponim u selu Rodici:ma 1Jotsjeca takoder na neki samostan. To je predio zvan Koluder. Tim nazirvom obuhvaceno je nekoliko hektara zemljita raznih kultura, pa i po tome upucuje na zaokDueno manastirSIko imanje. Slicne toponime: Koludare na otoku Loinju i Koludrovica na Pamanu Skok objanjava uspomenom na neikadanje samostane (Koluder-lI'edovnik). Za toponim Koludrovica izricito kae da potiCt od nekadanjeg benediktinskog samostana (Skok o. C., str. 136, 48). O kucama bosanskih kDStjana bice govora naknadno. Toponimi u vezi sa vjerskim funkcijama. Takvi su nazivi Fratarsko Osoje u Depima, Bratrovac u Grabovcima i Pratrova Voda u Bijeloj. Treba napomenuti da u Depima i Grabovcima uopce nema katolika. Daljnji slicni nazivi su: Pop in Krc u TUlTiji, POipovac kod Idbra, Popov Do u Hericima, Popovina u ivanici kod Ovcara te Pop kod Studencice. Biskup. Dva naziva spominju visoke crkvene funkcionere. To je selo Biskup u upi kod Glavaticeva i predio Biskupine kod sela Parsovica. Naziv sela nedvosmisleno govori o nekom biskupu. Narodna tradicija, koju je kod muslimanskog stanovnitva zabiljeio jo Bakula, a koja je jo i danas vrlo iva, takoder upucuje na nekog biskupa. U blizini se nalazi nekropola p01rodice Sankovica i ruevine crkve. Historijskih izvora koji bi barem djelomicno objasnili ovaj naziv zaIsada nema. Vjerojatno ce neto vffie uni jeti svjetla u to pitanje proucavanje arheolokih ostataka iz Sankovica nekropole kojim se sada bavi prof. Marko Vego. Nije iskljuceno da ovaj naziv ipak ima svoje historijsko 0lPravdanje s obzirom da se radi o geografskom centru nekadanje oblasti Podgorja. Sankovica nekropola svjedoci da je ovdje bio i jaci politicki centar. Za Biskupine u Parsovicima situacija je jasni:ja. U povelji ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV od 20 jula 1244 godine, medu posjedima biskupa i crkrve bosanske, za koje je ban Matija Ninoslav priznao da pripadaju bosanskoj crkvi, spooninje se in supa Neretua Bulino (E. Fermendin, Acta Bosnae, str. 13). Bez nekih narocitih potekoca u tome tekstu se prepoznaje Buljina u upi Neretvi. Dananji pojam, katastarska opcina i raniji demat Buljina obuhvata sela: Persovice, Bucak, Kale, pa Lukijoe, MIikosovice, Redice, Lokvu, Li:povce, Danice, Bukovlje, Dobricevice i Slavkovice. fuva tri sela lee sa desne strane Neretvice i okrenuta su prema istoku. Ostala sela, na lijevoj strani Neretvice gledaju u zapad. S obzirom na geografski poloaj, Parsovici i Bucak su vinogradairski tereni. A upravo lU susjedstvu ovih sela nalazi se i predio Biskupine koji obuhvata .prostor od cca 2 hektara. Ocito je da su se ovdje nalazili biskupski vinogradi. Iz smisla citira ne povelje vidi se da je ovo zemljite bilo u biskupskom posjedu jo prije bana Matije Ninoslava jer je on samo priznao ranije stanje.

BOSANSKA

CRKVA

Oko polovine XV vijeka opaa se narocito jaka koncentracija bosanskih krstjana (patarena) u okolini Konjica. Tako se 1418 godine spominje domw; MilolI'adi Patareni u Bradini kao svratite za trgovacku robu i putnike (dr. M. Dinic, Dubrovacka srednjevekovna Ikaravanska trgovina, Jugoslovenski is1Joriski casopis, 1937, str. 136); 1449 godine pokraden je neki tekstil in domo in Obizen Pate-rino, in loco vocato Eretva sub Belgrado (Podbiograd - dio Konjica na li:jevod obali Neretve. Vidi Jirecek, o. C., str. 36, bilj. 4); societas - druba Patarena Bjelosava godine 1466 ivi in Neretba partium Bosne citra flumen de Subtus Belgrad. Znamo po imenu jo dvojicu clanova te dJrube: Radisava i Cvjetka (Jirecek, 1. c.). Kasnije, 1470 godine, saznajemo da se taj Cvjetko zove Radojk:ovic, i da ivi u Bijeloj. Starjeina mu je gost Radivoj Priljubovic, bratuced gosta Radina Butkovica (Dr. C. Truhelka, Jo o testamentu gosta Radina i opatarenima, GZM, 1913, str. 11-12; Dr. fu'a L. P. Krcani bosanske crkve, Sarajevo, 1953, str. 170, bilj. 363). Sudeci po nadiJInku, ru Seonici je imao sjedite gost Radin Seonicanin, takoder blii rodak (necak) Radina Butkovica (Dr. C. Truhelika: Te-

Srednjevjekovna Kultna mjes,ta u okolini Konjica

195

stamenat gosta Radina, GZM, 1911, str. 355-375). Nije iskljuceno da sam gost Radin Butkovic potjece iz konjickog kraja. Usprkos ovako brojnim historiJjskim podacima, arheol,okih tragova tih krstjana ima vrlo malo, gotovo nikako. Ne moe se tvrditi za bilo koje Irluevine mnogobrojnih crkava da pripadaju pata['en~ma. Ako se smatra dokazanim da djedovski tap na steccima oznacuje grob djeda bosanske crkve, onda treba spomenuti cetiri takva stecka u okolini Konjica. Dva stecka sa isklesani:m djedovskim tapovima nalaze se u Goranima, a po jedan kod Ostroca (Goica Han) i u Vrbljanima. Neki pisci Slpomenike u Goranima zovu djedovskim grobIjem i nekropolom gosta i krcana (Dr. f'ra L. P. o. c., str. 169, bilj. 358). Ljudska figura sa dugackom haljinam i djedovskim tapom uklesana je na stecku kod Goica Hana - sada u Konjicu (. Belagic: Stecci u dolini Neretve, Nae starine, 1954, str. 196), a slicna pretstava, neto bolje izrade i drugacije kompozicije, na stecku u V['bljanima. Ovdje treba spomenuti i osamljeni stecak bez ikakvih ukrasa, zvan Djedov Kamen, na putu izmedu Prijeslopa i Lukija. Ne moe se reci da toponimi sa osnovom djed upucuju na najviu funkciju bosanske crkve. Ipak ih navodim nekoliko radi eventualne mogucnosti daljnjih proucavanja u drugim krajevima. Takva mjesta 'su: Djed u Lukomiru, Djedov Do u Borcima, Djedovina u Jeseniku, Dedin Do u Obrenovcu, Djedina Glava kod Kala, Dedo kod Zukica, Djedovac ili Djedova Kosa kod Konjica. Dok su toponimi sa osnovom djed malobrojni i nesigurnog znacenja, mjesta sa osnovom gost u svome nazivu su vrlo brojna. Bilo bi previe smjelo tVlrditi da svi ovi toponimi poticu od gosta - funkcionera u hijerarhiji bosanske crkve. Ipak, ne moe se oteti utisku da bar jedan dio tih mjesnih naziva 'Potjece upravo od tih patarenskih gosta. Ovu vjerojatnost povecavaju historijski podaci o nekoliko samostana i nekoliko gosta u naem podrucju. Karakteristicno je da P. Skok na svim jadranskim otodma nije zabiljeio nijednog toponima sa osnovom gost. Kodjen gost nose u sebi tri sela: Gostovici, Dobrigoce i Ugoce. U svatri slucaja radi se o starijim naseljima. Pojedinacni toponimi su: Gostinjaca u Ribarima, Gocenac kod Glavaticeva, Gostinac u Rakitnici, Gocevice kod Boraka, Gostinjaca u Bijeloj, Gostic u Orahovici, Gostinovac i Gostin Kamen uRibicima, Gostovite u Lugu, GostavIjak u 1lrusini, GostavIjak u Gostovicima, Gos,tijevanj i Prigoce kod Lisicica, Ljubogoce kod D. Vratne Gore, a moda i Gostivoda kod Bjelovcine. U svim slucajevima radi se o manjim kompleksima obradivog zemljita, preteno oranicama. Moda neki od ovih toponima poticu i od rijeci gostinjac u znacenju kuca, samostan-:manastir koji je sluio za ugocavanje putnika. Znamo da su kuce Patarena Milo['ada u Bradini i Obizena u Podbiogradu - Konjicu sluile za smjetaj putnika i trgovacke robe. Osim toga, treba imati u vidu da slicnih toponima ima i u drugim slavenskim zemljama. Osnova gost nalazi se i ru imenima nekih stwT'Oslovenskih boanstava. Ukazujem na mogucnost da dobar dio tih naziva oznacuje ze:ml~ite doseljenih stranaca gosta. Naziv Krcani-krstjani koji su imali obicni clanovi patarenskih dru~bi sacuvao se u tri toponima. To su: Krcan-Do na obronku Boranice u Bijeloj, Krcanski Dolac u Donjoj Vratnoj Gori i Krstanj-Lokva li Brcanima. Kako se iz samih naziva vidi, to su sve nekakvi dolovi. Letimicno sam pregledao samo Krcan-Do u Bijeloj. Radi se o manjoj udolini izmedu masiva Boranice i jednog njezd.nog obronka. Sa svih stran3. su strme padine obrasle hrastovom i bukovom umom, dok se samo podrucje KrcanDola danas iskoricava kao kosnica. Od glavnog naselja - GOlTnje Bijele lokalitet je udaljen Ipola sata hoda sa stalnim usponom. Nikakvih arheolokih ostataka nisam mogao utvrditi. Nije iskljuceno da je na ovom mjestu ivjela druba Radivoja Priljubovica koji se spominje u Bijeloj 1470 godine. Potsjecam i na 'lokalitet Gostinjaca u Bijeloj koji sam gore spomenuo. U podrucju Bijele postaH i lokalitet zvan Butkovina. I nehotice taj naziv potsjeca na staro ime Butko, i na prezime Butkovic, kako se zvao poznati gost Radin. Ostala dva lokaliteta nisam pregledao.
13*

196

Pavao Andelic
OPCA ZAPAANJA

Broj mjesta koja upucuju na pretkrcanski \Slavenski kult relativno je velik. Obicno su to mjesta gdje ljudska ruka nije V1I'ila znacajnijih zahvata. Naalost, arheolokih ostataika, koji bi u ovim slucajevima bili narocito vazm i dragocjeni, uopce nema. Tim vie se osje~a pomanjkanje lingvistickih i etnolokih predradnji, koje bi bile neophodno potrebne za uSipjeno topografsko ispitivanje. Svakako, svi nabroj eni toponimi nece pretstavljati kultna mjesta; ipak sam smatrao da ih treba spomenuti, jer je zasada nemoguce raspoznati po samim naziv~ma i vanjskom izgledu stvarna kultna mjesta od lokaliteta koja su odgovarajuce nazive dobili iz drugih ,razloga i slucajno. Pomanjkanje arheolokih ostataka jednim dijelom dolazi otuda to su se mnogi kultni obredi vrili u prirodi, bez posebno graden ih svetita. Na takav kult uglavnom upucuju topolI1iitmikoje sam registrirao. Vecinom su to umska mjesta, manje ili vece uzvisine, stijene, izvori i slicn{). Vjerojatno je jedan dio poganskih svetita ikristijanizacijom dobio krcanska obiljeja, tako da su se tragovi starog kulta potpuno izgubili. Karakteristican je veliki broj igrita. Upadno je velik broj crkava. Nazivi mjesta gdje su se nalazile cI"kve najcece su: Crkvina, Orkline, Crkvica, CrkviSce. Imena Klisa, Klievica i Klievina upucuju na romansko-vlake tradicije: ovi toponimi se nalaze u planinskim selima (Depi, Donja Vratna Gora, a i 'Dreboje). Broj crkava (oko 40), mnogi lokalitetrl. sa nazivom Kri (oko 50), pa toponilIIl Krstilite upucuje na to da je kristijanizacija, barem po vanjsk1m obiljejima, izvrena po jednom odredenom sistemu i emi, i to u kracem vremenskom periodu. Crkve su po pravilu u centru naselj a. U samom naselju biraju se manje uzvisine, ali ne uvijek. Oko crkve se redovno nalazi groblje sa steccima. Tako je u 20 slucajeva groblje jo uvijek vidljivo. Jedino gradska crkva u Kostajnici nije smjetena u groblju; za ostale to nije provjereno bilo zato to se ne zna tacno mjesto crkve ili zbog toga 'to nrisam pregledao lokalitete. Kako su na nek1m ruevinama nacknadno uk'opani stecci, koji vjerojatno !pripadaju periodu XIV i XV vijeka, sigurno je da su neke crkve pO!TUenejo u toku Srednjeg vijeka (Biskwp, Bijela). Najveci dio, kako izgleda, poruen je po dolasku Turaka. Za neke se moe tvrditi da su sluile svojoj svrsi i neko vrijeme za turske uprave (samostan sa crkvom u Konjicu). U cetiri m.jesta su na temeljima crkava podignute damije (Konjic, Seonica, Ostroac, Gorani). O odnosu ovm S1rednjevjekovnih crkava, prema ranokircanskim iz doba kasne antike ne moe se nita reci jer o tome nema dovoljno podataka. U pogledu velicine, po pravilu se radri. o crkvama malih dimenzija. Arhitektura ovih gradevina takoder je vrLo slabo poznata. Zgrade su uglavnom zidane kamenom, a sudeci p['ema CI'lkivi u Limc1c:ilm:a, ar neke od njih bile su presvodene. Cesto imaju b narteks (LilS101ci, {jostajn:iica,Ba,re, Razici). Nisam nigdje zapazio vie lada. Kako je J utvrdeno u Lisicicima, u gradevinskom pogledu ovdje se osjecao uticaj Dalmacije. Upadna je sliooost ruevina u Kostajnici, Barama i eventualno Repovcima sa crkvom sv. Luke u Jajcu, na to sam vec ukazao. Bila bi zanimljiva detaljnija istraivanja u tome pravcu. Od svetaca kojima su crkve bile posvecene najcece se spominje sv. Ilija i sv. Katarina. Vec je ukazano na odnos sv. Ilije prema kultu boga Peruna. Sv. Katarina bila je zatitnica banice Jelisavete, ene bana Stjepana II Kotromanica. U njezino doba pada dolazak franjevaca u Bosnu. Lme zadnje ibosanske kraljice Katarine, udove kiral.ja Stjepana Tome, takodffi' je vezano za okolinu Konjica. Sv. Katarini je samostan u oblinjem Kreevu. To su razlozi da je kult sv. Katarine bio posvecen rairen u UlPi Neretvi. Osim Kostajnice i Konjica, u svim ostal:im slucajevima radi se o seoskim crkvama. Gradske crkve biJe su u Kostajnici i na Gradu kod Depa. Crkve u Konjicu SIUbile u gradskom podrucju padgradu-trgovitu. Posma1Jranje SIIlljetaja ovih. crkvica daje dragocjene podatke o upravno-politickoj podjeli i sistemu uprave u Srednjem vijeku. Naselja sa crkvom pretstavljaju sredita manje grupe sela, koja zajedno cine jednu geografsku cjelinu. U najvecem broju slucajeva to su doline manjih rijeka. U njima je lako prepoznati stare slavenske male upe ili opcine. O nekima govore i istorijski izvori (Buljina, Dbar, Dragocaj, Bijela).

Srednjevjekovna kultna mjesta u okolini Konjica

197

Ove cetiri upe fakticno postoje jo i danas kao pojam za grupu sela. Slican je slucaj sa podrucjem zvanim Zupa oko Glavaticeva i dolinom Bijele kod Jablanice. Posmatrajuci geografski smjetaj naselja sa crkvitima, kons.tatirao sam 34 takve upe. U 18 slucajeva te upe (opcine) imaju i svoju utvrdu-grad. Zbog dokumentarnQg znacaja navodim za svaku upu (opcinu) sela koja joj pripadaju. Najprije oznacujem s.jedite crkve, to redovno znaci glavno naselje upe (Ojpcine), a zatim, u zagradi, sela koja pripadaju toj upi (opcini).

Zec

.. t/

Sje ~c'lG

.soc:lo.,,/"

0rli'"o

~ 8,,~fJy/.A:ov"fI

c,.~"'~

8.

1. Ko-stajnica,2. Buko'Vica,3. Gorani, 4. Celina, 5. D. Vratna, Gora, 6. Krucica, 7. Bare, Plavuzi, 9. Redici, 10. G. Prijeslop, 11. Seonica, 12. TI'usina, 13. Obre, 14. Goica Han kod Osiroca,15. Treboje, 16. Lisicici, 17. Koto, ~8. Repovci, 19.Bradina, 20. Vvbljani, 21.Donje Selo, 22.Depi,23.Konjic (desna obala), 24. Konjic (lijeva obala), 25. Bijela, 26. Orahovica, 27. Dbar, 28.Ostroac,29. Bijela kod Jablani-ce, 30. Borci, 31, Sabici, 32. Razici, 33. Bisku-p, 34. Dualll.

198

Pavao Andelic

Kostajnica (BIucici, Falanovo Brdo, Glodnica); Gorani (Oteleani); Bukovica (Mirac, Pa'corani), inace teren pripada Goranima; Stolac-CeHna (Studencica, Homatlije, moda Docica); D. Vratna Gora (Gornja Vratna Gora i neka sela koja pripadaju opcini Prozor); Krucka (Solakova Kula); Bare (Caanj Gornji i Donji); Plavuzi (Crni Vrh, Jesenik, Poetva); Redici (Lipovci, Danici, Lokva, Bukovlje, Mrkosovice, Lukije, Parsovici, Bucak, a moda i Krajkovici Kale - opcina Buljina); Prijeslop (Gornji i Donji, Pothum); Seonica (Ljesovnja, Obrenovac, Krtici, Budinja Ravan, Rahotici, Rasvar, Tovarnica, Vinjevice Gornje i Donje, Sultici); TruSILna(Gostovici); inace rpripada Seanici; Obre (Gorica, Gradac); Trebo}e (Bodarevici, Nevizdiraci, Strgojnice); Ostroac - desna obala Neretve, dio dananjeg podrucja sela Nevizdraka inace pripada Obrima; Lisicici (Vrce, Hondici); Koto (Grabovci, Herici, Trenjevica. Kralupi); Repovci (Tuhobici, Bulatovici, Stojkovici, Gobelovina, Hasanovici, Barmi); Donje Selo (Homoije, Ugoce, Vinice, Cerici, Pokoj ite, Bjelovcina, Galjevo); Konjic - desna obala Neretve (Repovica, Ovcari); Bradina (Zukici?), cini cjelinu sa Dragocajem; Vrbljani (Bale, Podoraac, Kanjina, Brcani, unji - Dralgacaj); Depi (Vrdolje, Zagorice, Dubravice); abici (Umaljani, Brda, Babavica, Tuila); Razici (Ribari, Kaici, diO' Glavaticeva); Duani (Ladanica?), moda pripada Razicima; Biskup (Ladanica, Cicevo, Kula diO' Glavaticeva na lijevaj abali Neretve); Barci (Jezera, Gakici, Dajici); Bijela (G. Bijela, Jaanica, Mladekavici, Padvrabac, Bijela Palje, Cagare, Previje); Kanjic - lijeva obala Neretve (TUJrija, Zaslivije, Zabrde); Orahavica (Celebici?); Idbar; Ostraac (Ribici, Radeine, Dabrigace, Papraska); Ravna (Draganj-Sela, Krstac, Lug, anica, Bijela, Gloganica); Postaji i nekoliko praznina. Ta su: Jablanica, i ta desna abala Neretve, zatim: Mrakavo, uglici, abancici, te Spiljani sa Cuhavicima, BIacima i DubacaI1ima. Da su i 'ava rp dru.c.j sactlllj'avala posebne administrativne jedinice, svjedace gradavi cije ruo' a evine tama pastaje. Za padrucje Mralmvo, abancici, uglici praznina se mae objasniti eventualnim samastanam u 'ablinjim Radicima. Sudeci prema astalim krajevima, crkve su i avdje marale pastojati, ali im se zamea trag. Padrucja avih administrativnih jedinica uglavnam se poklarpaju sa mjesIllim naradnim odlbarima farmiranim odmah paslije oslabadenja 1945 godine. Ta su, uzevi u obzir potrebne i'zmjene uslove, turski demati i danaanje katastraine apcine. gustinu naseljenosti ovog kraja u Srednjem vijeku. Raspored crkvica pokazuje

RESUME LiIEUX DE CULTE MEDIEVAUX DES ENVIRONS DE KONJIC


Dam; le c<:lId1re des Irec'hel'ohes ItOlPOlgrCllPh~ques e,ffedbuee..:;, Idiaus les environs de Kion,jj,c, au nord Ide l'Herzegovine, l'auteur a enregistre Jres JIo:cail!iItes,q'Uit, >alU mb'yeltl-a,ge, ISelI1V1al~er]t ldie a'U culte Heux ,de c'U,l'te, 'La premiere partie de l'arti'Cle a tr.ali!t a l'anoien ou,lte s:la've altlterieur

Srednjevjekavna

kulltna mjesta u akalini Kanjica

199

chJretien,la deux,iome Et Ila lPeriode ehret,ienne et la, traisieme ,a'llX endraits dians lesquels an retrauve les traces' des 'chretiens basni,aques. Ont et'e liIl1s'Cri,tes ,camrrne liieux de CiUilrte ,reux-s'1aves les lacalites dant les noms ant v pour racines: lki~ I(KaiPtseHte et autres) treb (:Zatreibi,c, elite)et vid-vH I(Vid, V,id'O'vice,V,idanj, vttanj, et au:tres), a,tnsi que ide nOanlbireux Igri te, dWlx TTZanj, et quelques iBorak Certaines sources et !fanrtalinels,ainSIique 'centains rachers cakaiTe3 albI1UIP,ts, , dont les nOJllJSral>:lpe~lenlt e l ClUl1te la idJtvind:te de feminineQjeva (la vier,ge), et ma,intes autres locatlites re[presentent les vestiges ,cl'un culte ylieux slave ,anterieur Et La chrieti,en:te danlS cette regian. C'es,t de laJ lPer~,ade chretienne medi,e>vale que derivent de nOlIlllbrelUJses ,aJPlpeJlati!Oils ItalpanymiqUJe13 dom ilia~ac'ilrle elsltKrri!et iK["sit(c roi:x) le ,lterme Krstili''te, ainsi que de nomlbreuses ruines Id'eglises de villages. On dai,t egale ment r,anger lici :les nams de lieux <][u,i rajPlPeHen t ceux de memlbres d'instituttans 'relilg'i,euses e:t de fanctilOnna,i,res re1itg,iwQ{, teJ:sque les lacalites I de BiSkupine, Papovina, Koluder eltc. Bien Ides ,1ocaLitestdant les noms ant IPOur racine ,gas't ,(hotel, Ide.slPilerres tamlbales sur lesqlUeille,s siOnltgu:~wesdels Ibatom; \dIe'dj.eld ('g["anid!s-lPeres'), es noms Ide ~jeux tels <][ue"Krd can-Do, Krcanski Dola1c, et autres ;r,eppell:ent viL"a'iJsemJbffiaJbiLement les laln'dell"1:l sadeltakes de l'egillise Ibbsn~aque. [L'a'wteur IPresente a ,lia f,in de ce trav,alH quelques olbservatians generales. Les tdannees que ['an IPOl3S0deSU[" ["eiP'axltliJtlion elgJ[,sIBS edi'evales I'lOnt enltre ,aul1;reinC'i:te a tenter de I La dies m reconstituer les lPetHs ~ulPa i(cammunes) des en virons, de Kan,jk.

II Clanci I rasprave

Dr MILUTIN V. GARASANIN

Ka jezickoj pripadnosti neolitskoq prastanovnitva Balkana


Jezicka pripadnast nealitskag stanavnitva Balkanskag Paluastrva nedavna je bila predmet dveju detaljnih studija F. Schachermeyra i H. Henckena'). Interesavanje za ave prableme dabrim je delam pasledica svakaka naj znatnijeg dastignuca nauke 'o ~tarinama u naem ve'ku: reenja mikenskag linearnag pisma B kajim je nedvasmislena dakazana da su nasiaci mikenske kulture, a, prema tame, kaka cema dalje ja pokazati, i srednje iheladske epahe, nesumnjiva bili Grci. Ova 'Otkrice, kajim se granica istariskag saznanja u padrucju Balkana pamera u dalju pralast za gotava punih hiljadu gadina, panava je sa najvecam atrinom pastavil'O pred nas zadatak uskladivanja rada lingvistike i arhealagije, dveju nauka kaje, teeci reavanju istih prablema na asnavu razlicite izvarne grade, nisu u svajim dastignuciJma pastigle patrebnu kaardinac1ju. Ovu 1pIfazninu pakuavaju da ispune Schachermeyr i Heneken, prvi sa pazicija praistorije Grcke i Balkana, drugi pak u ,'Okviru ireg, perspektivnag py,amatranja !rezultata indaevrapske lingvistike i evr~ske praistarije uopte. Re:.wltati da kajih S'U u svam radu dala 'Ova dva autara naalast su u iznetim interpretacijama prili'cna disparatni. Taka Schachermeyr, palazeci ad asnavne pretpastavke pastajanja jednag praindaevrapskag narada kaja je, 'Osobita za mnage lingviste, pasrtala aksiom, prindpiJjelna negira ma kakav ude 'o Grcke i Balkana u faTmiranju indaevropskih jezickih grupa"). Za njega, pre daseljenja Grka na Balkan, 'Ovdje p'astaji sama jedan apti i iraikarasprostranjeni egejska-mediteranski supstrat, cija bi apta 'Odlika bila aglutinirani karakter jezika, a cije se veze mogu pratiti kraz mediteranska padrucje i daleka u pravcu zapada. Arhealaki, 'Ovaj supstrat moe se vezati za najstarije piTimttivne zemljaradnike balkanska-prednj'Oaziskag padrucja, Jl:a'sioce ranag nealita 'Ovih krajeva u kaji treba ubrajati i nau starcevacku grupu. Kasnije promene u :karakteru materijalne kulture, pa njemu su sama pasledica uticaja iz Prednje Azije, mada delam skapca!l1ih sa migracijama zlatara, na n~kaka irih etnickih grUiPa. Uprkas av'Om principijelna ekskluzivnom stavu, treba istaci da Schachermeyr nije magaa da u pa1Jpunasti abesnai gledite aut ara kaji 'o 'Ovom pitanju zauzimajll prilicno drukcije gledite. Taka, pasle detaljne kritike stava paznatag lingviste V. Geargijeva, k'aji zastruJpa miljenje 'o jednaj pregrokoj grupi junih 1Jndaevrapljana na Balkanu,
') F. Seh a 'C he r me y r, Plriih1sooil"ische Kulturen Griechen1ands, SlpaJTaIt P.auliiz Wtssowa, RealJencyclopiidieder k.hatssischen AlOOrtumswissenscha'ft(1954); UlP-. tatlrode kn:jiJguistog (1955) i !I1jegovo .predaivanje u RelJazi:oni el X Cond auooil"a, iiltJestenKulturen Gr.i.echen.lamds Die !ndioeuropeaIIl Languages and gressa !n1JemaziJOnaJ1eSci'ell1ze torire (19:75); H. He ne 'k en, di S ,Arcl1aeol0'gy (195'5).
2)

Seh ac he r m e YT, Brah~tooische

KuItu'ren Gdechenl9:nds,

1494

i d'l osob'ito

11542,

202

Dr MUutin V. Garaanin

Sohachermeyr dolazi do neto neocekivanog zak1jucka, da je Georgijevu ipak polo za ruikom da pokae postojanje izvesnih elemenata koji bi se dali vezati za Indoevropljane, ili bi pak pokazivali 'Osnovnu slicnost i'lldoevropskih jezika sa govorom egejskog sups1lrata3). Slican je njegov stav i u pitanju reto-tirenske jezicne grupe P. Kretschmera, koja bi se takode mogla vezati za Indoevropl,jane ili je bar sa njima veoma srodna<). Tako Schachermeyr ne moe iskljuciti mogucnost postojanja izvesnih negrckih indoevropskih elemenata na Balkanu. Ukoliko su ovi elementi pregrcki, on je sklon da ih vee za pojavu bojnih sekira od kamena ili t. zvo vrvcaste keramike (Schnurkerannik) u balkansko-maloaziskoj oblasti"). Mi cemo u daljem izlaganju pokazati zato, po naem miljenju, ovo poslednje stanovite ne bi moglo da se odri. Drukcije su, medutim, interpretacije Henckena. Polazeci od kritike koju i izvesni. lingvisti cine kada je rec o indoevropskom pranarodu i IPTadomovini, Heneken je sklon da odbaci ovu teoriju, kao cijeg glavnog nosioca istice F,ranouza A. Meilletao). On je, nClprotiv, skloniji prihvatarnju gledita Truber.'kog, koji, zbog srodnosti indoevropskih jezika sa ugro-finskim i mediteranskim, u ko je treba ubrojati kavkaske jezike, smatra da su se Indoevropljani u viJegrupa mogli fOI1mirati u irokoj oblasti izmedu podrucja ovih jezickih grupa7), Hencken ubedljivo pokazuje da se ovakvo stanovite moe bolje dovesti u sklad sa dostignucima arheologije. On je pak osobito sklon da prihvati gledite lingviste Palmera, koji na osnovu zajednickog jeziCJkog blaga indoevropskih jezika zakljucuje da su se najraniji Indoevropljani bavili zemljoradnjom i da su imali odredeno socijalno uredenje, sa postojanjem kralja, svetenstva, ratnika i slobodnih seljaka, kao i kolektivnog vlanitva zemlje"). IstiClUci znacaj balkanske teritorije u formiranju prve zemljoradnje praistoriske Evrope, Hencken zakljucuje da bi u ovom podrucju i nejposredno susednom delu Male Az,ije, bilo moguce traiti domovinu bar jednog dela irndoevropskih jezickih grupa. Arheoloki, on ove Indoevropljane identifikuje sa istim kulturnim grupama koje Schachermeyr uzima u obzir za svoj egejski supstrat, dakle najstaridim neolitom balkansko-prednjeaziske oblasti. Treba 'Podvuci da Hencken pri tome govori o t. zvo vardarsko-moravskoj kulturi, u cemu, oslanjajuci se na raniji stav V. G. Childe-a, ne razlikuje nau starcevacku od vincanslke grupe, iako one pripadaj~ dvama potpuno razLicitim kulturn~m kompleksima9). Mora se uopte podvuci da i Schachermeyr i Henclken pri koricenju arheolokog materijala nisu u dovoljnoj meri uzeli u obzir najrnovija dostignuca ;piI'oucavanja neolita, specijalno u oblasti Balkana. Za pravilno reenje postavljenih pitanja, naravno u granicama mogucnosti koje na dananjem stepenu svoga razvoja pruaju arheologija i lingvistika, potrebno je izvriti sledece predradnje: I. fiks'iranje Hi reviziju postojecih kulturnih IkolI1iPilekJOIa baJl.kansko-anadolskog podrucja; II. utv'rdivanje jezickih supstrata iste oblasti prema rezultatima lingvist~e, i ispitivanje mogucnosti njihovog povezivanja sa kulurnim komlPleksima arheol>ogije uz
3)

Ibro.,

1542

i d.

') Ibid., 15'36 i d. 5) Ibtd. 148Gi olsobito u Die i:iltesten Kultul100 Griechenl~ds iRelazioni 660-661. Ovde treba pomenuti i Schachermeyoorvo g1edite <oizvesnim prodO!rima nosi1aca tra'kastc grncaJrije iz srednje Evroipe na jug. Up. osobito DilmJiniund die B8.IIldkeromik, Pri:ihiJstolische Forrschungen 4 (1954) i mO'je !pI"OtiJvargllllmoote GLasniku Z'emalj~kolga muzeja, VII (1952), 2f7 i d. u II) Op. dt., 44 d. 7) Iibid., 46 i d. 8) Ibid., 48 i d. Odmah m()lramo istaci da, u'k!Olliko priJhvatimo posllojlanje IndoeV'ropljiatI1au neoJitu, orvo g~edite ne moe biti o,s[lorvaJIJJo', se 'kod pr.imitivnih 2)eJIJ1ljolI'aJdniokth j'er za!jiOO,nllioo neo1i!ts1kJo,gpe'doida ne moe ralcunarti 'sa orvaJkvim 1clJaSl!1im drutvom. Ci!stlo teorre1Jsiki,pre bi se mo'gl'O1r:lI1ihvaJtiti gledite PoweLla o dva talaJSaJIndQev!OOpljana koji dO[l'()Igesa sobom u !razna vremena ra2Jlle opte crte. Up. HeT1Ickoo,O!p.cit. 1}3. 9) L'aube de la' civilisatio'll eurQ!peenne (1949), 109 i d.; Prehistolric MLgMtions tu Euro!pe (195'0'), 5'0 i d. Ovde je ChiJlde dQ'P'UJSt'iiOl mogruc[]jolstizdvaOlanj,a<inca[]Jslke grupe. U najnoviije vreme v Childe j'e defiJnitivno pir,omooilO svoJ staN pod IUticajem nOIvih lI'ezulta1Ja, lUgIQ'slorvensJdh j istraivaJIJja, kako se to vi~elo iz nj'egovog predarvanja odranog 1956 godine u Arhe'Olokom institutu SAN

U :6eogrqJlju.

Ka jezickoj pripadnosti

neolitskog pras.tano'vni,tva Balkana

203

posebrio proveravanje mogu6nosti hronolokog 'Uskladivanja. Iz ovoga ce se sami P') sebi nametnuti III. odgovarajuci zakljucoi. Da pristupiJmo, dalkle, ostvarenju ovoga zadatka. I. Kulturni kompleksi balkansiko-anadolskog 'Podrucja danas su nam u dovoljnoj meri poznati. Ovde treba izdvojiti: A. prednjeazisko-medite'ransiki kompleks starijeg neolita; B. balkansko-anadol'slki kompleks mladeg neolita; C. balikansko-anadolski kompleks ranog bronzanog doba.

* * *
A. Prvi pomenuti kompleks, prednje-azisko-mediteraooki, moe se sa punom sigurnocu odvojiti, blagodareci u prvQlffi redu radovima Schache:rmeyra, no isto tako studijama V. G. Childe-a, P. Laviose-Zambotti, a k,od nas iPosebno D. ArandelovicGaraanin"). Ovde spadaju:

MatarrahH), 1. Hassruna grupa Mes'Opoltamije, sa glavnim nalazitima Hassuna CIJa je osnovna karakteristika gruba keramika najstarije farle, na koju kasnije sleduje slikana keramika, i najzad poznate faze proto- i ranoi'Sitorilskog razvoj'a MesopO'tamije. (Halaf, Ubaid, Unik i Demdet-Nasr). 2. Si:risiko-palestinsike grupe, koje zbog nedovoljne ispitanosti nedostataka (publikacija jo uvek ne :mogu da se jasnije izdvoje i grupiu"a). Tesno povezana sa ovim je 3. Maloa~iska grupa, dobro poznata po nalazima iz Mersina, gde gruba keramika pripada slojevilma XXVIII-XXVII, posle cega se pojavljuje i sJ.ikana keramika, a posle XX sloja mesopotamska Halaf keramika'"). Ovde svakako treba ubrojati i nalazita sa slikanQm keram:ilkom li jugoistocnom Anadolu, koja pretstav,ljaju sponu prednjeaziskih i balkanskih pojava, a zasada su poznata samo po Tekognoscilrari(jliana cii'je je lJ'ezultate objavio J. Mellaart"").

4. Kontinentalno-grcka grupa, sa lokalno izdvojenom Servia grupom u Makedoniji, koja takode poznaje raniju fazu sa' grubom keramikom (Presesklo), na koju nadovezuje ona sa sliJkanom keramikom u kojoj se moe utvrditi odredeni hronoloki razvojU). 5. Starcevacka grupa -Garaanin i V. Milojcic, Srbije i jugoslavenskog Podunavlja li kojoj D. Arandelovic razlikuju jednu fazu bez slikane keramike (Starcevo I) i

"0) F. Seh a c he r m e y r, La nouvelle CliJo I (19~O), 567 i d. Sem u ~olI'e pomenwtim r<JJclJovima, Schalchermeyr jie is,w, pitanje tretiJmo i u nizu clalrtaJk,a: Ar,chilV flir OrientfolrSlchu:ng V M XVI, 83 i d.; Sa'ecn.t1Jum (19'54),268 i d.; Up. takode eh il d ,e, P'rehis'1JolriJc iJgra1tionsin EUI'OI;le, 51 i d.; L eJV i o' S aJ- Z a m b OI t t i, Le piu antiche Iculture agricole europee (194'2), 12i()i d.; lista, I BaJkani e l' Ita1]a ne1la Bl'eis1Jolri~(1954), 14'1 i d. Ne mOI~uIse, medutim, slJoiti sa hrono~ogijlom kodu 'u lSV10dlim radOIVima plI'edla~e LaJViolsa>-Zambolttr, up. Oisobito ibitl.., 443 i d.; D. ATa n d e 1 0'vi c - G alI' a a n In, Starc'ev:acka kultura (1954), 103 ' d. Optu pioveZJaJlllo:st lovoga k:omIP}eiksa naiS~utiJoie vec O. Me \ilg h i n, W'el:tg.esahi'ChtJe er Stei'!1lzeit (1941), 337, naJ ta ukar2Juje naJr,ocito j d i V. Mi 1o'j c ,i C, Chronolo,g,j'eder jiingeren Steinzeilt Mittel- und Siidolsteuoopas (1949), 10<7,. ") S. Llroyd-F. Saf,alI', J,oum:ail mf NeaT ,Eastern Studlies IV (1945), 215'5 i d.; R. Sr aid wo o d i dr. JO'Uil'naJolf Near EaJstern StudiJes XI (195,2),1 jr d. l1a) Z,a OlP1Ju lorijlentaJciju up. Mi loj c i C, vp. cit. l4! i d. (sa n,av,edenom ranijlOl1'Il literaturom). Za olsrobi1la v,a~ne :nalarze doline Amouq UIP.R. B II'aid w ()'od u Re1aJtive Chn:mologiles in md World AiI'chaeology (1954), 36i di. 12) E. Gal' IS ta n g, PreMstor]c Me:r'sin (19~3), 19 i d., 39 jrd.; 4,5i d.; 69 i d. i od~rva~ajuce sliJke. 13) AntalloliJan S'tudies IV (1954), 175 i d.; 182-183, fig. 43-79 li Maple II. 14) V. M i 1 o' j c ilC, JahTbuch des deu1JSchen Al'chaolo:gischn Instituts 65-66, 1 i d. Postojeca slika unek!o~ili:o jie dioprun'j'na> u iSiVo,jlirn i, 1j:!Oceeima, rzmenj,ena nOlViJm j l'ezul:tatima Milodci6evih r,ar<iolVeJ loIkio1]ni aJritsse. Up. Ar,ehaologischJer Anzei~eT (1954), 1 i d. Bez det9.l1jnije G?ub1i~ u L k:a1oije maJterija~a ne moe se QOViOmejlOuvek stwdti potpun '~d .

204

Dr Mi1utin V. Garaanin

dve sa slikanom keramirkom (Starce vo II-III po Milojcicu, IIa-b po ArandelovicGaraanin)'"). Sa ovom grupom tesno se vezuje, delom u istom podrucju 6. Koros-grupa (Starcevo IV po Milojcicu, III po Arandelovic-Garaanin), koja p,retstavlja jednu kasnu fazu razvoja ove grupe'"). 7. Zapadnobugarska grupa, takode j'O nesistematski ispitana'7). Isto tako nedovoljno je ispitana i 8. Glavaneti grupa, nedavno fiksirana novim xadovima rumunsrkih arheologa's). Odgovarajuce pojave dalje prema zapadu samo su donerkle i nelravnomerno proucene, te je i njihovo izdvajanje u pojedine ga:upe, ili Isrpajanje nalaza raznih sused nih teritorija u istu. grupu dobrim delom nemoguce. Ovde treba "Pornenuti: Molfetta grupu june Italije, sa srodnom Stentinel1o-grupom Sicilije i slicnim odg'ovarajucim pojavama na Liparskim OstrvimalO). U svim ovim slucajevima na fazu iskljucive Ni pretene upotrebe g1robe keramike sa tipicnim utisnutim ornamentima (ceramica innJpressa), sleduje dalji neolitski razvoj sa bogato razvijenom silikanom keramikom u raznim vadjantama, 'cesto lokalno ograniJcenim. Slican je slucaj, izgleda, i u Zapadno-balkanskoj grupi, nedavno fiksiJranoj ispitivanjima A. Benca u pecinama Crne Gore i Hercegovine"). I ovde, izgleda na fazu rane i tipicne cer'amica impressa, sled'llje bogat razvoj slikane ornamentike u okviru dalmatinskih Danilo - i hvarske grupe"'). Pocetni neolit Malte (grupa la - po Stivensonu)"") i Sardinije"). Ligursku grupu, fiksilranu kao najstariju keramicku grupu ovog podrucja nalazima Bernab6-Brea u pecini Arene Candide"'). Grupe severne Spansku grupu, Afrike, cije je preciznije izdvajanje danas jo uvek nemoguce""). taikode sa tipicnom keramikom karaktNa impressa"a). op. cit., 136 i d.; Miloj cic, Reinec'ke FestMilojcica na delo ArandeIQvic-Galfa\anin u Germania XXVI

15) Arandelovic-Garaanin, schrift (1950), 108 i d. UIP. i kritiku

(1956), 163
'0) 17)

i d.

Ara n d e 10 vi! c - Gal' <il a n i n, op. CJit.;Mi loj c i C, Reinecke Festschrift, loe. cit. Ne'OUthie Period of Bulgaria, BuUettiIl'lo,f Amelfic:alIlScho()~of Prehistoric ReseaI1ch 16 (1948), 10 i: d. 18) 1. N est o' I" dr. Studii ~i ceTcetalfi de is1Jolfi'eveche II (1951), 5'5 d., fig. 6-10; III (1952), 51, !Lg. 6. S obz1rOlffina ku1turno-hOO11JOiloku <Jdredeno'st KorOs g;rupe u na,jmanju je ruku preur.aJnjleno I()'V:1ljj naziv uporbrebiti za molda,vske ll-'li:aze (Clulturr'a Cri~). O postojanju slicnih pO'java u 01beni}i usmeniO'me jie oibaves,tiio'!prof. 1. NestJO'r na sastanku ConseH perrmall'l,ent des S'ciences IprehistOlfiques et prOf1lohistO'I'iqu~s Lundu, 1'956 gJOdine. u 19) Za opbu rasprostranj.eno&t svih o'Vde l1aJVedenih grupa zapoonolg de1a :prednjleaziskomediteransk:oog k01TIlp'~eksa p. L. B 'e I' n a b o - B I" ,ela"~Riv.isia di sbudiii liJg1urIXVI (1950'), 26 i d. u Za itaJrslre grupe Isti, IlliStitu~e of Archaeoll.ogy Annua'l Repolrt 6 (1950), 17 i d.; Isti, Ampurias XV Cavalier, CivilIta IP'reistoirlehe deHe Isole -XVI (1954), 137 i d.; Bernabo-Bxe-u,-M. (1956), 15 i d. Eo1ie e del Verr]t0.fi:odi MilalZ7JO 20) Zemaljski mU2Jej u Sara,j'evu, nepublikovan'o. Zahva~jJUljem koilegi Bencu kodi mi je IjubaZlIl!O dOiP'Usti'Oa preg1edam ovaj maJteriljail. d 21) J. K 'o I' o e c, Vjesnilk za a1fh!eoilrog.ijlu hilsborijru dalmaJtins.ku 54 (1)95'2), 91 i d.; Isti, i Ar<heol'oki v'6S'll1kVI (1955), 5 i d. (DaIl'lilo); G. N dva k, fuethisrtJori5ki Hvalf (1955). Za jlOuvek ne,pIotpun'Ojasne <Jdn0se ovih gTUlPai nj-ihoiVpoloaj u dkviru medi'1Jerla[}skog kulturnOlg raZ'VO'ja up. i .moj prikaz u Germania, loc. cilj;. 161 li di. 22) Prooeedings of P.rehistorrilc Sodety XIX (1,953), 44 i d. 23) Sbudii ligJuri XVI, 27. G. Ka s c h iI1 i t z We i n b er g, Handbuch der Avchaoil.ogie IV Lief. (1950), 329 i d. . 2') I Sda-vi nel1a caiVerna delLe Airene Oandilde (1946). 25) Pored od ranije pOZinatog Abri Redeyeff, up. E. Ga' u b e I" t, l'Anthropologie XXIII (1912'), 1:Y1i d., fig. 9, vrlo s'u 'Va'~l1i ~azi ul panskiod Sahalfi, J. Mar t i ne z - S an ta 01 a,ll a, n (Hanisch-lo'kalitet 22). El Sahara Espanoil.anteislami:co (1944), T. CXL-CLVII 26) M a Ift i n e z - S aTI ta O 1a 11 a, Esquema pa1etnologico della Penill'lsu1a Hispanica (1946), 53 i d. U pitalIljlU je hiJslpano-maur1tall1Js!kJa grupa ovo,g,aauoo'Ta,!kodu L. Per i c '0' t ...Ga' I' c i a u ,SVomhrrono1o~kom sistemu be1ei kao neoil.i:t1. Up. Congres International des sciences Prehis1wiques et protQhilS'toriques, UIme. sess1<m 1950 (1953), 107.

J. H. Ga,ul,

Ka jezickoj pripadnosti

neolitskog 'prastanovnitva

Balkana

205

Junofrancusku grupu, ili grupu Chatil1on-Ies-Martigues, tako nazvanu po glavnom nala2'Jitu, a cije je postojanje tek nedavno utvrdeno""). U ovam okviru ostaje jo uvek nejasna situacija tkarakteristicnih srodnih nalaza Kanarskih Ostrva28). Odmah moramo p omenu ti da su sve navedene grupe medusobno povezane izvesnom osnovnom srodnocu, sa cesto jakim lokalnim otstupanjima. Pritom se osobito po fakturi i odlikama daju izdvojiti medusobno grupe istocnog (balkansko-prednjeaziskog), i zapadnog (srednje - i zapadnomediteranstkog) podrucja. U okvir ovih poslednjih po svbim karakteru ulaze i nalazi zapadnog Balkana koji su malocas navedeni"9). Hronoloki redosled kulturnih grupa, 'osobito u istocnom, bolje proucenom podrucju, nedvosmisleno pokazuje da se irenje ovoga kom,paeksa V1rilo sa istoka, iz Prednje Azije, u vezi sa postepenom ekspanzijom prvih primitivnih zemljoradnika neolitske epohe'o).

B. Balkansko-anadolski kompleks mladeg neolita. Karakter, podela i teritorijalna rasprostranjenost grupa ovoga kompleksa, koja se samo delom poklapa sa oblacu irenja prednjoazisko-mediteranskog kompleksa, ne pricinjavaju danas osobitih tekoca") U ovaj !kompleks treba uvrstiti: 1. Zapadnoanadolsku-predtrojansku grupu, jo uvek nedovoljno poznatu a fiksiranu na nalazitima Kum Tepe, Besika Tepe i Karanlik(?)30). Zasada ne moemo utvrditi da li se poznati nalazi iz Tigani na Sa mosu . treil?a da veu za ovu grulpu, ili se moda moraju posebno izdvojiti, usprkos nesumnjivoj pripadnosti istom kompleksu"); 2. Kritsku pozno-neolitsku ili subneolitsku grupu, sa direktnim kontinuitetom u kasniju, ranorninojsku fazu"); 3. Larisa grupu Grcke, cija je ira rasprostranjenost i vanost utvrdena radovima Milojcica""); 4. Kasnoneolitsku grupu Makedonije'o); 5. Vincans!ku grupu, sa svojim osobito dugim razvojem i osnovnom podelom n dve faze, vincansko-tordoku i vincansko-plocnicku37). Ovde je jo u ~vesnoj meri ne2') B er n a b 6 - Bre a', RiviJSt:adi SJtudidUJguri XXI (1955), 66-67; S. P i go t t, l'Anthro'~ologie57, 5--6 (195'3), 4'06-4017. 28) S. Jim ene z-S am c h e z, EXJOavalCiones aTqueologic.as en gran Canaria (1946), 48:49, T. XXIV, reprodJulkuje IslilkalI1ukeramilku j,akO' slicnu tprednj'earz,~sllmj', naJ T. XXV, 1 jedan a, fra~em:irt jaJko srodan Isa Stenrtinello kerarmikom. Kieramiku ,srodJIJ.u sa zapadnoeV11Opskom "jrnpl'esom ako ne i tdJenlticnu sa njom obj<wlDuju J. Al v are z-D el gad o, ExcavaciOJIJ.es arqueo1Pgicas en GraJIJ.Canaria (1947), T. II, 1; L. Die g o-C u s c o Y, Nuevas excavaciones arqueologicas en las Can1ia.!fta,s oacidentaJes (1953), 22, T. II. 20) SVlO'j,im ka:rakterom, faik:tuI'om i oil'namentilkom, n.ala,zi o kojima j'e rec mnogo su blii Molfctta - no staraeva,cko'j 'keramici. 30) ArandelQviC-GaraJa.nin, 'Op. cit., 131 i d. "') Za pIO=a'Vanje ovog kiormpleksa, up. M. Ga r aJ a n i n, Hroru:lilogijla vi'11.c.anskegrupe (1951), pas'sim, a za nj'eg>o.vuIQ[pturazradu Isti, Glasnilk Zemaljskog mUZJej,aVIlI (195'3), 65 i d. i na'!'ocitoIX (1954), 5 i d. 32) M. Ga r a aJn i n, GLasnik Zemailjoskog muzeja IX, 19 i d. (sa navedenom literaturom). Ovome treba dodaJrtii ikra1JkepodaJtke K. B i t tel a, PrahiJS,1JorischeZeitschrift XXXIV-XXXV-2 (1949-1950), 14() za Kum Tepe i Kalfla'l1ilik,([la kome IP!OIslednj,em lolkaoli1Jetu pOIS,tojii HneaTna urezana ornamen1lill<a.Po'Vezanos<tKum Tepe ciji materiljail jo uvek nije 'Publikovaln, sa baJ.kanskoanadolskim kompleksom mladeg ne'O'lita usmeno' mi je potvrdio ChUde. 33) M. G ara a n i n, loc. cit. "') Ibid., 17 t d. 3') Ibid., 12 i d. Up. 'Osobito M i loj c i C, Jahrbuch des deutschen Al'chaologischen Instiluts, loc. cit. :10) M. Ga r a a n i n, Olp.cit., 10> i d. :I') Isti, Hron010,gijla v~ncanSke grupe, pas,sim.

206

Dr Mi1Jutin V,. Garaanin

jasna da li 'Odgavarajuce pajave u padrucju zapadne BugaIrske treiba direktna vezati za vincansku, ili izdvajiti u zasebnu grupu balkansk'O-anadolskag kampleksa'S); 6. Lendelsku grupu zapadne jugazapadne Pananije, cija je rairenast u Slaveniji, u lakaIna Sjpecijalizavanaj farmi, nedavna utvrdena'o). Dalje prema severu 'Ovde se nadavezuje nekalika lakaInih grupa vezanih IZ 3. srednjeevrapsik'O padrucje, a kaje se prateu sve da lezije i pripadaju mla,dem razvaju naeg kampleksa. Ta su: 7. Miinchhofen grupa; 8. Aichbiihl grupa; 9. Ot'titz grupa; 10. Jardansmiihl grupa'o). U isti kampleks, aka i sa Jaoam lokal11JOm specijal.i~acijam treba ubrajati i

11. Gumelnitza grupu Rumunije, asabita u njenaj ranaj faz:i-Gumelnitza I, d'Ok u kasnijem razvaju jace dalazi da izraaja lakaIna specijaJ1izacija, uslavljena mada i direktnim dodiram sa susednim grupama uk\rajinsko-maldavskag kampleksa i lakaInim elementima kaji vade porekla iz ranije Baian A grupe"); 12. Butmirsiku grupu, sa elementima vincanske i lendelske, u cijem se farmiranju, pa svemu sudeci, takade ima racunati sa jakam lokalnam varijantam(2). U pagledu genetskag razvoja avaga kampleksa nuna je istaci da se an ni u kam slucaju ne mae direktna izvesti iz prednjeazisrka-mediteranskag. Ovame se prativi celaku,pni karaktelI" materijalne kUJ1ture, oblici, faktura i arnamentika grncarije, 'Obilje i raznavrsnast plastike, kaja ukazuje na jace produbljene zemlj'aradnicke kultave, pri ]:emu je ekanamska baza u sutini slicna 'Onaj u pamenutam-.starijem kampleksu"'). I 'Ovde, kaa i kad prednj'Oaziska-mediteransikag k'Ompleksa, vremenski redasled kultura ukazuje nesumnjiva na irenje sa istaka"). Zasada je, medutim, nedavaljno jasna u kaj aj se meri grupe avaga kompleksa magu traiti istacna ad Anadala, ikak'O se 'Ovde moe izvriti pavezivanje sa zcl[ladam'O). Isti se pl'ablem pastavIja i u vezi sa neaEtam Kiklada, iaka izgleda da se 'Ovde mara pretpastaviti jedna grupa balkanskaanadalskag tipa'O).

* * *

C. kampleksa 1. 2. 3.
38) 39)

Balkansko-anadalski kampleks ranog ibranzanag duba. Ni ne [pricinjava velike telwce. Ovde spadaju: Ranatrajanska grupa kajaj pripad'lju naselja Traja I_V(7); Ranaminajska grupa; Ranakikladska grupa;

izdvajanje

'Ovaga

Isti, Gl8JSIl1i1k ZelmaJ'j'Sko.gITlJU2Jeja, 18 i d. IX, Isti, HIr'On'Ologijavincans.me gl'UlP, 119 i d.; Glasnik Zemaljlskog muzej,a, VIlI, 6'5' i d. '0) Isti, HriOll1Jo~O'gij!a vincanske grupe, 120 (sa naN'eden'Om literaturom 'o pomenutim grup.ama, gde je, medutim" i2JQstavld,enoB. NO' v 'o t n y, Obzio,r P,rehistorklky, XIV, 195'0" 163 i d,). '1) M. G <li Ul> a n 'i n, op. dlt., 121 i d. F.S c h a c h e Irm e y 'r (pismenO' ,S,8JOI~~tenjle) m1lj.enja j'e da bi Gumem~tza grupu trebailo rzdV10ditiiz b8JilkanskO'-anadolsikog kompleksa, to mi ne izgLeda opravd8Jno, aJIDO izwe ogranicenja iznetaJ u glornjem i!zlag1anj1u ,se . 2) M. Ga r a ,a n i n, Glalsnik ZemaljSkog ml1WEljla,X, 2>9 i d. (Isa rev1zijlolffi J:".anijeg I gledi!lla u tome pogledu). Pri stavu lwdi jie na nome mestuiznet ostaj,em i danas usprkos iZVlesnim zamerlkama KOI1OCa" koj.e mi ne izgleda:jiUtakve da bih 's,vOIj'eledite mlQlraomenjla<ti.Up. AJrheog loki vesnik, VI, 5 i d. '3) M. Gall' a lan i n, 01}.eit., 32 i d. "') Ibid.; up. i Hwnolliolgij,avincanske grupe, passim; ArehaeOllolgi.aJugoslavka, I (1954), 1 i d. '5) Up. 'OlsobHo,G1alsniJk ZemailjSlkog muzejl8J, IX, 22, sa kritickim 'Osvrtom na materijal. <0) Ibid., 15 i d. Ovde treba 1P0mEll1JUti i j,edan fragmena1t sa uglacanim orn8Jment1mw sa Pa,l'olsa koji publikuj'e S ,e hale he r Iffie y T, Alteste Kulturen Grieehenlands. 07) Gflup,e 'O~rQlg,a kompLeksa sumairna 'su tretirane .i ra'zgranioene u mom radu u Gl.8JSnilku Zemaljsk'Og mUZleja, IX, 25 i d.

207 Ka jezickoj pripadnosti neolitsrkog pras,tanovnitva Balkana

4. Ranoheladska grupa sa odgovarajucim po~ava~a u Tesa1i}.i,. za koje zasada jo ne bismo smeli tvrditi da !pretstavljaju posebno lzdvo]enu grupu ), . 5. Ranomaked:onska grupa, rairena kako u egejstkoj, tako i u jugoslovensko) Makedonij i"); .. t' 6 Junobugarske grupe ikoje se jo uvek ne mogu sasvim j.asno f~i:>lfa 1, no _u . 'Vt Krivodolu, Mihalicu, Junacite 1 Veselmovu, takode nlZU na '1aZlS a, kao Sveti Kirilovu '.50 ukazuju na izvesnu du~u evoluciju irazvo) ); . ., 51 7 Bubanjsiko-humska grupa, u !kojoj je danas moguce jas~ov ra~hkovatl tn f~ze ). Sa ovo~ grupom, preciJznije njenom faZlom BUJbanj-Hum I na]uze )e povezana 1 gotovo identicna; 8. Salcutza grwpa O1tenije52). v. Problem Igeneze ovoga kompleksa pricinjava nam jo .uvek lzvesn~. teskoce. 'leo' rani)'ih istraivaca smatrali su da se njegov nastanak. lma neSUmn)l o do es\.\. u cma . V "l,., klo uula nom vezu sa migracijom novih etnickih elemenata, pu ~emu se ~)lllOVO ~?re ~ . trailo u Maloj A.zij{"). U novije vreme p'reovlailu)e, meilutlm, gledls\.e da )e ova) kompleks mogao nastati i postepenom evolucijom iz ranije neolitske kulture"'). Sredinu izmedu ova dva gledita zastupa Schachermeyr, ikoji smatra da se poceci ranog bronzanog doba imaju vezati za evoluciju ranije kulture, dok 'u kasnijim fazama ranog bronzanog doba Grcke (od ranoheladske faze II), vildi i irenje novih etnickih elemenataO"). Ja Salffi na druglQm mestu izneo gledite da se bar za jedan deo gru!pa balkansko-anadolskog kompleksa ranog bronzan'O,g doba, posebno za bubani ko-hum:.k '~\ ne moe uzeti u obzir migraciia" . U ovom ;mo ~U g~)v()I'l p stepeno prodiranje elemena\.a ranog bronzanog doba u vincansko-plocniClka nalazita Pomoravija, koje se naroOS) Tesa.lski mu,terij,aJ1detaljnije je ~dvojiiO Mi loj c i C, Jahrbuch des deutschen Archaologischen Instituts, loe. dt. 09) Nalazima, iz Ege}sik'e Makedo.niJ}e, odlicno IPmmatim iz dela W. A. He u rtl e Y, Prehisto.ric Macedonia! (1939), sada treba dodalti il one. 'li jrugo,SI1QvenskojMarkedoniJji, to iz Cake, B. Al 'e k s ova, Glasnik Muzejsko-k,onzerva:to['lsko,g drutva NR MakedolIliJjle,I, 4 (1954), 5GL..,,54, sl 1-12; Ornob'Uki kod Bi1Jo'~ja,M. Gal' ,a a n i !Il, Arheoloki vesniJk, IV 1 (19'5'3),83 i d., sl. 1417; sa SkO'pslwg Kala, P. Go c k Qva-S l,a v s ka, O taloolciod edna [praisto,riska k;ultura na Skopskata tvrdina Kale (195-5');IUp. takode oplte podatke M. Grb ic a u Glasni1ku MuzejlSko-4kionzervatorskog drutva NR Makedonije, I, 9 (19!}4),osobito 11()2'-l()3. 50) Za OIPtiIPl!'egledolVih grUiPa UiP.Milo j c i C, ChrolIloJ.ogie der jungeren Steinzeit, 49 i d.; M. Garaanin, StarLnar NS Il (1951), 13 i d. Oi) Bodelu bU!banjsko-hUlffiske grU!pe na dve faze iZ'Vr~o. sam uz reviziJj1upodele A. O I' i cM Sl ave t i c a, Oo.ngres international ... IIIme ses:sion, l()Q d.; U!PI. itlteiiJlJungender prahistorischen KiomissiQn der AkaJdemi.e der WisseIllJSchalftenIV, 1-2 (1940), 26 i d. Moju podelu IPo,tvrdila su i prlO1roo iskopava[)(jlu koja sam lIla Bubnju vodio 1954-1956 i koja su jl:>u to.lrn. Ona su pokaza[a po.s1lo'janjlei jredJnenOlVe,ll"aIl1ijleepormate farze BubalIlj~Hum IIr. n 52) Na srodnost, kao i na J"azlirke bubanjs,lm-hullUSke i Sa10Ultza grUiPe detaljn~jre SaJm ukaJZaJo'li j1edIl!omizvetajru oiskoiPav,aIl1jirrna, kvJli rse JlJalazi u talTllPiu LPrah~stJodsche Zeitschll"ift. MiJloticicje OVledve gVUlpep01t!PUno' idenrtifiJkovao. Uip. Reinecroe Festschrift, loe. dt., dok ih u Annual of Britisch Schoo[ at Athiens XLIV (1949), 282 i d., 296 jo uvek i!zdlVaja. 53) Talko izricito. E. K u nze, Orchomenos III (1934), 93 i d.; K. MulI e r, TiTJ[1s IV (1938), 1103 d.; He u r tl e Y, op. cit., 118 i d. Manje je jasno izraeno gledite H. Gol d man, EutresdlS (193'3), 201 d. Go,1dmalll smatra da lUEutresis ranoheladski! elemenat pretstavlja nova naselja'Va!Ilja, no priznaje izvestan kontiJnuirtet izmedu ranoheladskog i kasnoltleolitskog materijala ovog Illalazita, ibid. 23,1. Ul') Tako. F. Mat z u Handbuch doc Arehao.I!ogie IV Lief. 202-203; B i t tel, Grundzuge der Vor- und Fruhgeschichrte Kleinalsiens (1945), 88 i d., rukazujre da 'srodnost kultura ralIlog bronzanog doba egejrsko-anadolske Qblasti Istoji u vezi sa ranijom genetsikmn sood.noou. Ovo bi odgQ,vaJralo i mome, tada jlOnedo-vo.ljno j,alSIloformulisanom g1editu o po.vezalIlosti trojanske i vinC<lJnskegrupe, za kO'ju rsam naveo i niz elemenalta marberijaJ.ne kulture, HronoJ.ogij,a vincalniSke grul~le, 132 i!d. CO) S c h a 'c h er m e y r, P,rah~s1Jorische Kulturen Griechenlands, 1478 i d. Protiv ovoga go'vorile bi, medutim, konsta\tacije Gol d ma nJ op. dt. 229 i d. o uskoj povezanosti faza ranoheladske kulture. Ul) Glasni!k Zema1j.skog muzeja, IX, 33 i d.

208

Dr Mi1utin V. Garaanin

cita lepa daje fiksirati na Gradcu kad Zlakucana57), i u stratigrafiji nalazita Mala Grabavnica kad Leskovca5S), kaO' i niz nealitskih elemenata u bubanjska-humskaj grusv am karakteru vec izrazita branzanadabska u pi, kaja je, medutim, pa celakupnam egejska-anadalsikom smislu. U svakam s[ucaju, izgleda moguce, kakO' je osabita istakaO' Bittel, da se sJradnoSit ni:za grupa kaje sam avde pavezaO' u jedan kampleks ima pratumaciti razvajem na jednaj zajednickaj, sradnaj asnavi50). Ovaj razvoj mogaO' je nastupiti i>renjem uticaja vie gradske kulture sa Istaka, 80 mada pradiranjem u unutranjast Balkana istraivaca rudnag blagaGo). Specij alna u slucaju grUJPa u unutranjasti Balkana avakva :reenje prablema geneze izgleda mi apsalutna sigurna. Iz svega gare iznetag vidi se, dakle, jasno da se u balkanska-anadalskam padrucju, u neali,tska i rano branzanO' doba, u vreme kaje je p>rethadil.a sigurnijaj pajavi Grka na delu avag padrucja, jasna izdvajaju tri kultUlrna kampleksa, ad kajih su dva paslednja uska pavezana kakO' teritorijalna, takO' i kulturna, te su ani magli nastati bez ikakvih pame:ranja etnickih grupa i migracija, dok se prvi, najstariji, prednjeaziskamediteranski, jasna izdvaja pa svam karakteru, i genetsiki se ne mae vezati za svaje

sledbenikeGOa).

II. Da vidimO' sada ta nam o' ovame pitanju -pruaju rezultati lingvisti&ih praucavanja. Odmah treba istaci da, u sutini, i lingvistika ukaZ'Uje na slicnu padelu svajih supstrata, kaji bi magli oc1gava,rati pajedinim kulturnim kampleksima arhealaga. TakO' treba izdvajitk A. Mediteranska-egejski supstrat, kaji je nesumnjiva preindaevrapski, a mae se p>ratiti kraz ce1a padrucje Mediterana, sa osabitam kancentracijam u egejska-malaaziskaj ablasti. U putanju je anaj supstrat kame Schachermeyr principijeina pridaje pasebnu vanast u praistariSikam razvaju egejskih ablastiG1). Na njegov znacaj asabita je ukazaO' i Menghin u vezi s prablemom mediteranskih migracija i, pasebna, parekla Bas'kaG2), dalk je u istam pravcu, asabita u ranijirrn gadinama ukazivao na nj i niz dnugih naucnika raZll1ih struka, kakO' lingvista, takO' i antrapalogaG3). B. Drugi su[>strat,ciji karakter cini predmet ivih definitivna ja ni izbliza davrenih di:slkusija, nesUlffill1jiva je takade 'P'redg:rcki. Pro,ti'Vnici njegavag ,pastajanja, kaO' Schachermeyr, nisu uspeli da ga svajim protivargumentima u patpunasti negiraju. Neki ad njegavih pristalica, kaO' Geargijev, pridaju mu prvarazredni znacaj u pd:'egrckam razvaju egejskag padrucja i pripisuju ga iskljucivO' Indaev:rapljanimaG'), ta prihvata i izvestan braj drugih lingvista, kaO' BrandesteinG5), dak, konacna, drugi kaO' P. Kretschmer advajaju avaj supstrat u zasebnu jezicku grupu (reta-tirensku), kaja se, premda veoma S'rodna Indaevrapljanima, ne mae s ovima identifikavatiGG).

57) Za Grawc U1P. alda B. S t:at1 i 0, Gradac, u: Ka,talaZli Nal['adinag muzej,a u Beagraau, S e Katalag ker,amiJke I (19515). S'taJ1]o,2,6 i d. taikode ukazujie na poS'1xYjanj'e1emena,ta ranog b'l1alnzan'Og doba, a isUce i izV'esn:ela,k:a1neelemente pa, kojiima j'e SIklonada Gradalc izdvoji u zasebnu lok-aJ-nu va'rija:ntu, ta nije iskLjuceno, s oibziJralffina magucnost izdvajanja talkvih va'l'iljlaJl1ti u drugim i podrucj<ima vincal1!sko>-[p1oClnicke farze. Up. M. Ga r a n i n, Muzeji 3-4 (1949), 57 i d.; D. Ga r a a n i n, .Arheoloki vesniJk, III, 1 (1952). 5B)NepuibHkQvana. Up. M. G:atr a a n i n, G1aJsnilk Zema1j'Skolg muzej,a, IX, 25 i n3IP. 177.
<lJ

59) 00)
OOa)

Op. <:it., 88 d. M. Gal' a aJn

il,

<JIP.dt.,

34.

Na pa:stojlaJIlJjre Q/Vihlrolffij~eksa, u osnavi ukazuje i M i lO' j c ic, Chron'Oilagie der J'tingeren Steinzeit, 100 i d., looji jie takade sklan da prelaz l1<lJ 'rano branzano daba ne vee za promenu staJnOlVnitvoa. 01) Qp. <:it. 02)Ruma I (1948); listi, Origillles del BUlbla Vas co, SejPI. iZ BUJ1etin del 1lI1Istituta, melI'ieano A . de Elstudios VasoCals (lo954) pa,SSIiim V 1:') U .pitanju je supstrat koji se na~iva joefeti1Jskim,oa!Lamdskimi dr. j,aJSllase i'zdvatil3J d a a,va pitanje N. Z lUp a n 'i C, Naradna stalI'ina, IndaevrOlplj,ana. Od a'l1!tropoJJ()Ig.a u:kal2Juj1e nas lI1Ia kod 3, 211 i d., cija s'e oaTheoJJOoka dokumentacija" u vezi sa. no-vIm rezultatima, ima u po,1ipunosti izmeniti. U4) Sc ha c h e r me y r, op. cit., 1538 i d. 05) Ibid., 1536 i d. ilO) Ibid., 1536.

Ka jezickoj pripadnosti neolit kog prastanovnitva Balkana

209

U reavanju ovih problema na iroj bazL i u vezi sa rezultatima a,rheologije, doPolasada su ostala prilicno zanemarena proucavanja naeg lingvis'te M. Budimira6'). zeci od kriticke revizije danas klasicne podele Indoevropljana na kentum i satem jezike, koja, medutiIm, vie ne zadovo~java veci broj lingvista"s), Budimir je pregrupisavanje Indoevropljana izvrio tako to je kentum jezike svrstao u jednu junu, satem pak u jednu severniju grupu. Ovima je pored toga dodao i trecu veliku grupu Indoevropljana na Balkanu i u MMoj Aziji. Ovoj grupi pregrckih Indoevropljana koja naziva Pelastima, a cUju glavnu odliku cini odravanje tri reda guturala, autor pripisuje Ilire, Tracane, Makedonce, maloaziska indoevropska plemena, kao i uopte pre grcko stanovnitvo, podvlaceci znacaj pregrckih stanovnika Krita""). Ovakva gledita dobro b1 se dala uskladiti sa stavom onih arheologa koji pretpostavljaju u Egeji i Maloj Aziji postojanje jednog pregrckog indoevropskog elementa, prLpisujuci mu plfilicnu starost u trecem mileniju pre n. e.70). Kao to se ie; izloenog vidi, formalno se rezultati arheologije i lingvistike daju dobro uskladiti poto i jedna i dI'1uga pokazuju u pregrckom-neolitskom periodu Balkana i Male Azije dva genetski disparatna elementa'kulturna kompleksa arheologa, odnosno SiUlpstrata lingvista. Da bi, medutim, ove uporedne konstatacije dobile izvesnu dokaznu snagu, potrebno je proveriti mogu li se dostignuca lingvistike i arheologije nronoloki uskladiti. Ovo nam danas ne pricinjava osobite tekoce, pri cemu nam opet prvenstveno dolazi u pomoc dei:f:rovanje linearnog pisma B, koje je lingvistici pruilo moguCJlost da, vezujuci se pouzdanije za rezultate arheologije, dode do sigurnijih hronolokih osnova no to joj je to bilo moguce postici njenom znatno apstraktnijom gradom. Ovo deifrovanje pokazalo je, naime, da se nosioci mikensike kultulfe imaj~l nesumnjivo identifikovati sa Grcima. No, isto tako, arheoJogija sa sigurnocu potvrduje da izmedu ikasno-heladske kulture, kojoj prJipada i mi!kenska, i srednjoheladske kulture nema nikakvog prekida u razvoju, te se obe kul1Jure imaju pripisati istom kulturnom i etnickom elementu71). Tek sa prelazom iz rano - u slrednjoheladslki period, moe se prvi put, pre sigurne pojave grckog elementa u Grckoj, racunati sa jednim kTl1jpnim prekidom u razvoju, izraenim ubitnoj izmeni karaktera celokupne materijalne kulture, kao i cUnjenici da je vecina znatnih naselja 'Tanoheladskog perioda doivela nasilno unitenje u velik1m poarima72). Period pocetka srednjoheladsike faze moe se, dakle, arheoloki vezati za doba pojave i pI'odora Grka na juni deo Balkansikog Poluostrva. Ovaj period moe se, medutim, u svojim pocec1ma datirati sa prilicnom sigurnocu, blagodareci pouzdano utvrdenim vezama sa sredrnjominojskim peTiodom: on pada u vreme oko 2000 godina pre n. e."). Pregrclti jezicki supstrati moraju, prema tome, priQJadati vremenu pre ovoga datuma, to dobro odgovara i dataciji pomenutih kulturnih kompleksa arheologije. Poceci balkanslm-anadolskog kompleksa mladeg neolita pripadaju, naime, peri'odu oko neto pre '2800 godina pre n. e. - oko 2600 godina pre n. e. sa ranijim pocetkom u junim i jugoistocnlm podrucjima"). Vec oko 2600 godine pre n. e. padaju na jugu prvi poceci 'balkansko-anadolskog kompleksa ranog bronz:anog doba, u vezi sa jacim uticajem vie kulture gradskog karaktera u ovim krajevima. Po-

M. B u dim i r, Gr<:i i Pelaisti (1950). Ibrd., 12. 69) Ibid., /p.assim, soibLto. o 14 i d. 76) Taiko,sa uobicadeJlJom obazrivocu B i t tel, 87-88. U ovom pogledu znaca]na su i izlaganj-aLav i o a-Z.a m b <o t i, op. ci:t. 192, ]{loja~sticeznacaj vmcanSke grUlPe,dakle baJkant li PaleoindoevrolPl.iana, kOlj,en'eto dalje sko-anado1sk1og k1omp~eiksa' mladeg '!lJe<)lita ]ooc-miranjlu Mziva reto-tirenskim elementom, ibid. 206, tS1edujlUci tome Kre'tschmeru. Za rarre Indou U evropljane i njhow vezu sa Anadolom tip. IISIta, rspI'Ulllgund Ausbreitung der Kultur (195'0), 294i d. Ne bih, medutim, mogao prihva1iti ~edite La'Viose--Zambotti o V'ezivanjlUvincanske grupe za ligurski elemenat. Ono ba1zira!IlJa tzv. podunavskLm elementLma u nooliitskoj kulturi Ligurije, ciji su k3['u,kteri pooc-ek1<o uvek !proiblematicni.Up. B er n a b o--B r e a, I Sciavi nella jo 268. caverna delle Arene Candide; C hil d e, L'Aube de la ci-vi'liisation etIDq;:ojeenne, 71) Hp. ooobito SchachermeylI", op. cit. 1473 i d. 72) l!bid.,osobito 1462 i d. 73) M i loj c i c, Chro[1JQ~'o.gie der jiingeren Steinzei1, 41. 7') Up. osobito M. Ga r a a n i n, Archaeologia jugoslavica I, 1 i d.
67) 68)
IS

GI"nik

Zemaljskog

muzeja

Arheologija

14

210

Dr MUutiiIlV. G.araanin

ceci prednjeazisko-mediteranskog kompleksa ne mogu se sa sigurnoscu datirati, dok njegov kraj u raznim oblastima pada, grubo fiJksirano, oko 2800-2600 godina pre n. e.75). Iz svega gore iznetog proiJz~lazi: III. da se rezultat i arheologije i lingvistike u pogledu jezickog opredeljenja neoli.tskog stanovnitva Balkana daju dobro uskladiti. DVlama gen.etsik,i nespod,ivim ikompleksima ovoga podrucja, prednjeaz~sko-mediteranskom staJrijeg i balkansko-anadolskog mladeg neooita, koji se geografski takode ne poklapaju u potprmosti, odgovamju dva lingvisticka supstrata, egejsko-meditaranski i mladi koji je tili vec indoevropski ili pak srodan sa indoevropkim elementima. Ovome nita ne smeta to se moda u prvom od ovih supstrata mogu <razlikovati dva izdvojena elementa, to bi se dalo i arheol:oki doku:mentovati76). Pokuaji vezivanja reto-tirenskog supstrata za nosioce srednjeevropskog kompleksa trakaste grncaJrije pocivaju, medutim, na nedovoljnom izdvajanju ovoga kompleksa od balkansko-anadolskog rn:ladeg neolita, te nemaju nikakve stvarne osnove7').
'.:;: :;:

Ovo izlaganje ne bi, naravno, bilo .potpuno, uawliko se ne bismo osvrnuili na izvesna pitanja koja se postavljaju u vezi s ovakvim izjednacenjem ,rezultata arheologije i lingvistike. Takva se pitanja postavljaju narocito ukoliko balkansko-anadclski kompaeks mladeg neolita i odgova!rajuci jezicki supstrat identifiJkujemo sa Indoev.ropljanima, ili, posebno sa Iliriima i TraC<!nima, kako bi to proizilazilo iz zakljucaka M. Budimira. U toim slucaju moralo bi se, naime, racunatd. s iJzvesnim kontinuitetom razvoja posle b.alJkansko-anadolsikog kompleksa u podTUcjiJma severno od Grcke, osobito u unutranjosti Balkana i donjem Podunavlju. Arheologija danas jo uvek nije u mogucnosti da u ovom pogledu prui potpune podatke. Ipak, vec sada, postoji bar za izvesna podJrucja veci broj indicija koje dokazuju moguCIIlostpostojanja ovakvog kontinuiteta, i na koje je stoga ovde potrebno posebI1lOukazati. 1. U srednje-istocnobalkanskod ti donjepodunavstkoj oblasti ukazuje u smislu ovakvog ikontd.nuiteta pre svega razvoj bubanjsko-humSlke g:n.llPe.Vec ranije smo istakli da se kod ove g['upe moe sa IPriHcnom sigurnoCfU uzeti ti obrzi:r direktan kontinuli.tet sa balkalllSko-anadolsk.im kOlmpleksom mladeg neolita. U bubanjSlko-humskoj grupi po stoje, medutd.m, tri faze razvoja, Bubanj-Hum I-III, koje, iako -u detaljima neto razlicite, pokazuju nes1.lllIlnjivoneplrekinutiU razvojnu linidu. Osobito znacajna za nas bila bi pritom faza Bubanj-Hum III, u kojoj se jedan od vodecih oblika ranijih dveju faza, peha[' sa dve drke, zamenjuje viim oblikom suda sa silticnim d:rkama, koji se, s jedne strane, moe verzati za izvesne kasne fOil1llle'anog bronzanog doba Makedonije, s druge [ pak, ~a tipicne forme mokrinsko-perjamoke grupe ranog bronzanog doba Panonije77!>j.
70) U priJnJcilpu stoljim na stanorvitu, kao i Mi loj c i C, op. cit. 1 i d. da su za utvrdiv.anQe apsolutno hronJ01okih da:tUlffiaol1;Debniizvesni metodski prediU'slovL, edu kojiima je osno'vni p i m vez1vanje za poj,aJvekO'j,e 1s11;OIr~ski datirati u onim krajevima koji su poid po:voljni'jim :se daju us101Vima,ani'jlestJupiJliu '1suO'r1Siki r r<lzv'O'j. Takvih 'ffiQgJucnolsti nemamO'za pocetke tI:ll"edn,jle.a'ZilSlkO'mediter.anskQg kompleksa na BalikaltliU dalje na Za,padu. Odajuci ,stoga!pIri'Znanje aJPOrimakoji i n se uS'Pr,kostome cine za 'Utvrdiv=j,e nekih .apsolurtnih datUlffiaza O'vaj pedod, Il.aIPiT., rb ic, G Art~bus AsJae XVIII/3-4 (1955), 3'07 i d., ne mogu im se pridru1ti, niti ih prihvatiti sma1trajuci ih cisto spekulativniJrn. 76) O. Me n g h in, Runa, lQc. cit. Proces irenja eLemenatapreooje.alZis!m-mediter.an.skog kompleksa, vezan za e!kfw.anzijuprimitivne zemljorodnje trajao. jie, na'I"arvno,dugO' vremena i mogao je nastJup1tiu vie tal.asa, kako je tO'osobito jasnQ pokazao Sc h a c h e r m e y r u svojim navedenim delima,. D.anas prilicnO' slicno i: S. We i n b er g u RelJal1;ive hronologies in. Old c World Archaeology, 86 i d. Ne ulazeci u ocenu oCV'Og problema sa tacke g!'edita liiIlgvistike, napomind,emda bi se MenghinoiVsltav dalOuskladiti sa hronoloki primarno. izdvojlenompojalVom grube i ,slikane k,eramike u :prednjeazis:kQ-mediter.anskom 'komplekJsu. 77) 0\"0 nec1JovoljltlJo jas[]jO'zdvajlanljlebalkanSlko-an:adolskogi srednjeevro[)silwgkompiLeksa i traJk.astegrnca'I"ijezavelO'je u rani'jim godinama mno'ge istr,aivaoe, k<JJo S c h u c h ha r d t.a, C. UIP, Alteuropa (1941), 172 i d. Za izdv.a,janj'eolVadNa kO!l'IllPlJeksa M. Gara a n i n, Glasnik Zema!JjlS!wg uzeja, VIII, 65 i d. U najll1iOivije m vreme, gledite o vincalI1lskoj rupi 'kao. delu komg pleksa sa trakas1xJmgrncari,jom, koj'e je inace uglavnom naputena, ponovO' oivljava Grb i C, op. cit., no bez .aJrgUlffienta'Cijl pO'bijlanj,auprotno,g stava. Ovo gledite GDbiC<l moemo i bez s ne prihvatiti, jer se QIl1.o. nik.aikO' DIeda, dovesti u sklad sa Dezultatima komparativnih studija u oelom podunavsk.om i bao1.k.an.sko-.anadol!skom podrucju. 77a) Up. nove fPOda,tkeiznete u Radu vojvodan,skih muzeja, 5 (u tamt.:>i).

Ka jezickoj pripadnosti ne<>litskogpras>tano~nitva Balkana

211

Urameli se u obzir i cinjenica da tipicna ornamentika faze Bubanj-Hum II, ,moe 'genetski da se dovede u veZ1U ornamentiJkom dubova-cko-u1JobiTdskeg:rupe naeg Podus navlja, iH sa mnamentiJkom izvesnih drugih grupa siTednjeg i kasnog bronzanog doba u donjem Podunavlju78), dolazimo do zakljucka da se na taj nacin moe uspostav1ti i kontinuitet rbubanjsko-hurnske grupe s niZJom,grupa slfednjelg i kasnog bironzanog doba u ovom podrucju, gde se, pored odgovarajuce ornamentike, nalaze i razlicito evolwisane forme tipiclllih sudova sa dve dirke (vatinska, sa njenim dvema fazama, Wietenberg, Tei, Otomani, MonteorufO). Ove se pak grupe s izvesnom sigurnocu mogu vellati za tracke, ili bar pirototiTacke elemente80). U unutranjosti Srbije postoje takode elementi koji ukazuju na mogucnost ovakvog kontinuiteta. Tako su u PomoravIju isk'olPavanja u Donjoj Slatini, kao i nedavni revizioni radovi na Velikoj Hurnskoj CUh81), ,pokazali da na fazu Bubanj-HUIffi III sleduje jedna kasnija f'aza, koja se jo ne moe dovoljno :6iksi.rati, okarakterisana sudovima sa drkama ikoje prelaze preko oboda iiImaju dugmaste zavTetke, ikao izdelama sa uvucenilffi obodom ukrraenim holfi:zontalni'rn iH kosim kanelurama. Oblici Silicnog karaktera konstatovani su i prilikom nedavnog iskopavanja d,ednog groblja sa urnama u Pa,ra6inu, rp:ni'cemu se pojavljuju i fOlf\mejako biliske oQI1Jima vatJinskoj grupi, kakve ru su utvrdene i 'li poznatom tumulu, takode sa spaljivanjem mrtvih u Dobra'ci kod Kragujevca8'). Zanimljivo je da je u jednom od pomenutiih gtrobova u Paracinu ~grob 4), nadena i tipicma bronzanodoibska igla tijpa Nage1kopfnadel, dok je u Dobraci, u jednom kicmenom prIjenu, nadenom u jednoj od urI1ii, otkrivena tiJpiClna bronzana strela sa bocnim tlrnom (mit Widerhacken)83). Sve bi 'ovo potvlTdivalo da se pomenute pojave kasnom bronzanom dobu, poikazujuci pri tome nesurrnnjivi mogu pripisati vec srednjem kontinuitet razvoja sa lTanijom kuJturom bronzanog doba POlffioravlja. Moda u ovom pogledu n1je bez vanosti ~ pojava obicaja spaljivanja. U novije vreme, naime, dosta .se operie sa vezivanjem pojava perrioda polja sa urnama za Indoevropljane, ili razne indoevropske narode8'). Iako principijeIno stojim na stanov'itu da se prema identifikaciji jednog izrazito verskog obreda sa odredenim etni:ckiJm elementom mora 'li najmanju ruku biti obazriv85), trebalo bi podvuci da, ukoliko se obicaj spaJ1jivanja moe zbilja vezati za indoevropsike narode, njegova rana pojava u naiJm krajevima ne bi bila bez znacaja. Ovo utoliko pre to prelaz na ovaJkav obicaj sahranjivanja nalazilmo vec u ra-

78) U ovom 'smtslu Ujp. vec M. Ga r <li a,n i n, Oongres international des sdences prehistoriques et pr,otohtsoo:riquesitd., H),2 i d. 79) UJl., na;pr., D. P o p e s Cu, Dte friihe und mittlere Bmnzezeit in Si'ebenbiirgen (1944), 8() i d. (s. v. pCYjed~ni:h obradenih kulturnih grupa); 1. N es to r, 22, Bedcht der Romisch-germaniseh n Kommissi!on (1<93'3), 94 i d. (s,a nalV'edenomli1Jer.aturom). U:p.,nalpr., O. Me n g h i n, Ana'~esde Fi1'Olo.gia alSlsi!oa (196'0'-1952), 68. Za mrsko d V NS, po,rekloolVihpO'j,ava :poSlebno za,lme Ga v la" StaJriina1r, III-IV (1952-19153), 17 i d. 'se B. 81) Za Donju Slatinu UIP.D. Ga r ,a a,n i n, G1aSlIlikSAN, IV, 2 (195'2) ,3'58. Ovde joeD. Garaa!llinnalaze olVoglokaliteta IPJriIPisal1a, buba.n.ilsko-oomsk'Olj grupi, to mi izgleda danalS nooprmrda!llo,pog,QJtolVU n~ih ts'kopa,vanj,w . posle koj,a smo" D. Ga,yaam.mi ja', vrrili na velil~oj Humsllw.iCUJki.Ov.de 'se, naime, mogao I\.lIstanoviti iznad :sloja faze Bubanj---Hum I, .perlUiTbLrani slOlj, lmme se, pO'l'edznatno kasnijlih e1emennta nalaze i fragmenti SUJdov:a dr~ama, sa u s.a dUg!ffiaiStim isp'U,pcenjlem, i IPTimerrci ka.o 'Sa,kanelovanim uVlUcenim obodolffi.K.aimkteristicno je da LI nepovr,edenim deivvima r,anijeg sloja faize Bubanj-Hum I, ne na-laztmo iO'Ve elemente, koji bi, prema tome, mo,rali prilPadati j'edno'j kasnijoj fa,zi TaJZV'Oja. 82) LskcL"lIavanj,aParacinu vreiIl~su pod ,rukov,odstvom M. i D. GamaiIlin 1966 godme. u Za Dobrocu up. M. Ga:rillanin-D. Garaa.nin, Lstorris'kiglasnik, 1950/1-2, 182 i d.; M. Ga r a a n i n-Do Ga 'r a a n i n, Arheoloki spomeniCi i nalazita u Srbi(ji II (1956)', 23 i d., kao i hronoloka razmatr3llljla D. Ga r aJ a n i n, Rad vojvodanskih muzej,a, 3 (1954), 67 i d. i, s obzirom na Dobrracu ISI. 1- 2. Ovde izneti st~ u pogledu hronologije izgleda potpuno opravdan. 83) Up. osobito M. Ga:r a a,n i n, Istolriski glasnik, 195113-4, 61. 8') U:p. osobito He n c ken, 0Ip. cit., 19, li vezi sa po'javom ranih polja sa urnama u Madarskoj. 85) U ovom [pogledu izgleda,ju mi <JlSobito valI1a iZlagan-j'a jednog od najbo>ljdh po'znalVa,laca perioda 1I:lo,lj<a urnama W. Kim mig a, Festscl1r.iftfiir P,eter Gossler (1953), 98, loojipQostavlja sa pitall1j'e vezivanja izvesnih kulturnih i, posebno, kultnih manifestacija, za odredene etnicke elemente.
SO) <e

14*

212

br Miiutiln V. Garaanin

nom bironzanom dobu, kako to nedvo5misleno pokazuju konstatacije u humkama u Beloticu Jwd Osecine80). 2. U podrucju srednjeg PodUinavIja, gde je takode r-aiTen balkanSlko-anadolski kompleks mladeg neolita, takode bi trebalo razmotriti mogucnost fiksiranja ovakvog kontinuiteta u ["azvoju. U tom pogledu osobito je znacajna tzv. badenska grupa, na cije je vezivanje sa kaSfIliJji.mrazvojem indoevropskih naroda u literaturi vec lU vie mahova ukazivan08'). Ovde je u prvom redu !potrebno istaci nejec1i.ru>tven !karakter onoga to se u a,rheologiji naziva badooskoun grup'olIll. Moda ovo najpotpunije izraava Childe kada badensku grupu naziva razwrnJjiviJrn terminom pod kojim se knije jedan vie iheterogeni skup kultura cije arite i).eioko Karpata a koji se iri do Elbe ... Drave88). Zaista se radi o jednoj iroj gr'upaciji koja obuhvata pOTed Visle ... Save badenske grupe sa njeniJrn J.oka1Jnimvarijantama u razniJrn podru.cjima jo i tzv. !kostolacku gru;pu i Cotzofeni grupu RUlIllunije. Na drugom mestu sam ukazao kratko na povezanost celo!kupne ove grupac1je sa balkanslm-anadolskiJrn koo:nlP'leksommladeg neolita, oslanjajuci se pritom i na zanimljiva i znacajna izlaganja J. Koroeca u ovom pogledu8.). T-om prilikom wazio sam mi'lje'l1je da bi se ~od svih ovih pojava radillo o grupama nastalim raspadanjem baJkansko-anadolskog kom;pleksa mladeg neolita u Podull1aVlljlU, vez~ sa bitnim promenama u soc.ijalno-ekOOlo:rnSkimodnosima, na preu laz u iz neo,lita u metaIno doba. Nedavno je ChiJ.de podvukao 1zveSll1U vezu badenske grupe sa vincanskim elementima i balkansiko- anadolskiJrn komplek.som ranog bronzanog doba, llooji je, bar jednim svojim delo:m, nas1iao sigurno postepenom evolucijom ranijeg mladeg neolitsikog kompleksaO). Tako bi badenska grupa mogla plI"etstavljati "u neku lruku pandan razvoju balkansko-anadolskog kOlIIllPleksamladeg neo.lita u odgova- . rajuci kompleks ranog bro-nzanog doba na Balkanu, pokazujuci kontinuitet sa !pojavama kara!kteflisticnim za kasni neolit oblasti u kojima je nastala. 3. Neto vie tekoca u ovom pogledu stvara nam situacija u zapadnobalkanskom podrucju, tklasicnoj oblasti starih !lira. Ona je nesumnjivo jednim svojim delom bila zahvacena bosansko-anado1J3!ki:m kompleksom mladeg neoUta, ciji su elementi zastupljeni u zapadnoj Srbiji nizom nalazita vincanslk:e grupe, a u Bosni butmirskom grupom, iaiko se ovde, !kako je ranije vec naglaeno, mora racunati sa jednom jacom lokalnom komponentom'). Kasniji razvoj u ovoj oblasti ostaje, medutim, znatno manje jasan. Neosporna je i cinjenica da se u tzv. gradinskoj keramici Bosne nalazi obilje eJemenata koji se sa sigurnocu mogu genetski vezati za bubanjsko-hUlIllsku grupu i njenu keramikfuo2). Na,alost,. nedovoljno razradena hronologija ove keramike zasada onemogucuje detaljniju obradu problema tih veza. Ova tekoca samo je donekle uklonjena novom !katalokom publikacijom glasilnackog materijala""), medu. kojim, za ove iTane faze, naalost nema keramike. Ipak je znacajno da inventar glasinackih faza I i Ila, moe dobro da se paralelie s inventarom starij rh i o:nladih grobova pod humkama i vec pomenutim nekro:polama u Beloticu i Beloj. Crkvi'). Ovoj ranoj fa,zi pripadace i ti!picni sudovi sa jednom .il1idve drke usko povezani sa perjamokiim oblicima, poznati iz centralnog groba humke I u Beioj Crkvi, i iz blie neodredenih nalaza u Plriboju na Li-

80) Up. kratak pr-ethoiCIni 1zvetajM. Ga ['a a n i n-Do Gal' a a n i n, Bul1etin de l' Academie serbe des iScienoesXVII (1956), 3 i d. 87) 88)

He n c lk e n, vp. dt., 19; 26

i d.,;

36; 51

i d.

Vip. osobito C hil de, FPehistodc MigraJtionsin Europe, 114: Baden is a co1TIlPrehensive term UI!lderwich are grQouped together a ralther hetero-genousassembla.geof 'cultul'es focussed the Cal'path~MlJSnd extendiJng to the Ellbe... the Vis1Ju1a to the Save and the Drav,e. a ... 89) Koroec, G1aISn1k emal1jskogmuzeja, NS, II (1946), 17 i n<liP. 3; up. M. GaraaZ 2 n i n, Rad vojvodanskih muzeja, 4 (u tailTl/;Ii). 90) C hil d e, op. dt. 114 i d. 91) M. Ga r a a n i n, Glasnik Zemaljs:Joog muzeja, IX, 29 i d.; Is,ti, Arheoloki spomenici i na,1a'zita Srbiji I (1953), 1 i d. u 92) Up. M. Ga -ra a n i n, Congres international des scienoes rprehistoriques et protohistoriques, 103. 93) A. B ena c-B. Co vi C, GlalSinacI (1956), 26 i d.; 36 i d. i tabela tipova na kraju dela. 94) M. G~ r a a n i n-Do G ara a n i n, op. eit.

Ka jezickoj pripadnosti neolitskog prastanovnitva Balkana

213

mu'"). Na iz,vesruu vezu zapadno-balkanskog podrucja sa Pomoravljem u naj'ranijoj fazi bronzanog doba ukazuje i sud iz humke 9 u Beloticu96), sa izrazitim bubanjslko-humskim karakterom, koji, iako pojedinacan nalaz, nije bez znacaja ako se 'Uzme u 'Obzir gore istaknuta povezanost gradinske keram ike sa onom Ibalkansko-anadolskog kompleksa 'ranog bronzanog doba. No, s druge strane, ne treba smetnuti s uma da se u zapadnobalkanskom kompleksu mora racunati i sa drugim r..macajnim elemen1Jom u formiranju kulture metalnog doba - vucedolskom grupOlm. Sve ceca pojava vucedolskih elemenata u unutranjosti zapadnog BaJikana cini da se opravdano mora !postaviti pitanje poreilda mesta nastanka ove grope :moda ba u tom podrucju97). Upadljiva je i slicnost keramike sa pojedinih dalmatinskih gradina, sa onom vucedoIskog tipa, iako se dalmatinski nalazi ne mogu blie hronoloki fiksirati9S). Uzeto u celini, mora se, dakle, istaci da je i u Bosni i na zapadno'm Balkan'.l nesumnjiva komponenta vezana za balkans'ko-anadolski kompleks ranog bronzanog doba igrala ulogu u formiranju kasnije kulture, to bi ukazivalo na kontinuitet i povezanost sa onim balkanskim elementima koji bi se mogli vezati za june grupe Indo~vropljana. S druge pak strane, ovde past::>je i znatne lokalne komponente. Odnos ovih raznih elemenata u formiranju starih !lira danas se jo ni izbliza ne moe sagledati.

* * *
Najzad, jo nekoliko reCI o pitanju dva elementa materujalne kulture koji se jo uvek, tu i tamo, davode u vezu sa pretpostavljeniIm prodol'om IndoevrolPljana na Balkan sa severa: ru pitanju je VlrVcasta keramiika {Schnulfikeram.ik) i kamene bojne sekire (Streiti:ixte)99). Ovakva pretpostavka pQtpuno je neosnovana: za kamene, bojne sekire vec je Bittel ukazao na neobicnu starost toga elementa na podru~iu Prednje Azije, te de svaka veza sa severom p'Otpuno neosnovana. Jo gare stoji ISlavrvcastom grncarijom: argumentisana kritika Milojcica'90) !pokazala je jednom za svagda ubedljivo da se na Balkanu ne moe racunati niti sa vezom pojava kaje ovde !postoje sa vrvcastom keramikom u uem smislu, niti sa jednim hronolokim horizontom koji bi odgovarao jednom upadu taikvih elemenata sa sevlfa. Izgleda nesumnjivo da se vrvcasta keramika moe dovesti u vezu sa jednim delom starih indoevropskih elemenata u Evr'Opi. No, na Balkan taj elemenat nije prodro li dalekoj prahsltoriskoj prolosti. Stoga je iluzorna i svaka kombinacija koja biJ se u vezi s o,vim mogla izvoditi. Da zakl!l.iucimo: Uskladivanje !podataka lingvistike i arheologije prua dovoljno osnO'va za izdvajanje dva pregrcka jerziJcka supstrata kulturna ,kompleksa u 'Ovom podrucju. Drugi od njih mogao bi se vezati za IndoevrQiPljane. Za ovo govori i kulturni kontinuitet koji se u velikom delu Balkana moe :pratiti u lI'azvoju od kasnog neolita. To je sve to se u dananjem stanju nauJke pouzdano moe reci o tome pitanju. Na da'ljim je sistematskim ispitivanji:ma da ovo .pitanje dovedu do definitivnog reenja.

Ibid., sl. 1; UIP. Ko ,ra ,ec, Glasnik hrvatskih zemaljlSkih mU2JejaLIV (1942), 51 d. i sl. 2; kao i ostali ma.terijal M. Ga r a .a n i n-Do Ga r a a n i n, otp. cii., 4 i nap. 2. O") M. Garaanin-D. Gara'anin, atp. dt., 3, sl. 1. 07) Taka M. Ga r a a n i n, Germa<nia,loe. eit. 1&3. 08) O ovome ,samO' onekle prua sliku W. B u t tle r, 21 BerLchtder r6miseh-germanischen d (1932), 187 i d., T. 32, 1. Zahvaljujem ki<JIle.gd! tMalI'avicu,Arheolokilm\l2jejSplit, koji . Komm1ss1on je bio ljubazan da mi tprui uv1d u bogat i, jo ni;:lublikovani gradinski materijla.l zbirki svoga mureja. 00) Up. Seh ac h er me y r, op. eH:.; np. osobito j,asno Relalzionidel X congresso Internaziona1edi Seienze storiJche, 6601 i d. 100) a pitanje bojnih sekira up. K. B i t te l-H. O t ta, Demirci-Hiiyiik (1939), 32 i d.; Z E i t tel, Grundziige der VO!f-und F,riihgeschichte K1einasiJens,45 i d.; za vrvcastu keramiku up. Z~ Milojcic, Germania 33 (195'5), 151 i d.; u nekoliko slican stav S'ehache<rmeyr-ovom, ~tupa O- a u 1, op.~it., 213 d., tQ je danal$ ta.kod~ sasvim lIaJstar~lo.
U5)

214

Dr MilutiJn V. Garaanin ZUSAMMENFASSUNG

ZUR

SPRACHLICHEN

ZUGEHORIGKEIT

DER NEOLITHISCHEN BA,LKANS

URBEVOLKERUNG

DES

Die IFrage Id!e>rSlPraohlit::hen Z'ugehfuiiJgkei,t der neolJiJ1lhiJschen Uinbevifikenung des Balkans WIUIrde nelUerdings von F. chachermeY'r und H. Heneken ausfUhrloich beslProcheen (1). Dies list 'VOl' altlem auf die Loolu[lJg der Linea,r-8ohJl1i:flt B Z1ulr'i.klkrzJUlfU , dE'e, 'ilm ,ZIUlSlatmlm~all1lg hren mi,t den .arCihao1Jo,giSJCihen iFJuniden GtrlLechen'~lands tdaJS 12JUII1UokifUhJl'en Ider Mte'sten GetSlohiloh1te !dietr Gr:eohen biI.3 'ill1 die Zeirt: um 20.Q~1 v. OhJr. erm6g~l;ehte. DaiduTch er,ga!b sich auch die tNotwendigkeilt einer sys:tematischen NachprUfung der bisherigen Engebni;gse archaologiJscher und sprachund Hiooakln 'Ulnteril1omimen wissens'chaftlicher Un'tersuchiung, wie dJiese V1Qn SchaJChermey,r wurde. LeiJder 'erWelLSen skh die ,sah1l'UjsMollger'Ulrllg]enbeliider ArutolDen IiJn .diLeser H1ins,iaht a,ls ziemliich venschJieden. So nei'glt 8chacihertmeyor, seiJner g=dsatmNchen A'IlJffa:ssung 'V0IIl einer Urhe.itma:t der IndoeiUJrqpaer ihaillber, 'ZlU e.iner grundJS!at1JzHchell1 AJb~elmiU[lg jeg1JiJCihe,rA'Uffasslung Uber I:noo lbal]ikanilsich-~Lei[lJasliJatilsClhen BeiJbr,ag Z1UJr E:ntsltehnng IdiLeser slPlI'1a,chJ1'i<ohen GlI'1ulPlPe. AJlles V'Orlgriecihiscihe in Glriechenlantd s,ej; ,aJUJf Ln agails'ch-mirtJtellandisches e Sltlibstmt.rzJuriicikZlwfUhZlU brdu-' Ten, das milt ld1en altesten AclketI1baJUeTII1dJ~SJ' I betreffenden Gelbiets jll1 Zusammenhang gen sei und archaologiJs'cih mit ,dlen a.lttesrt:en Ackerbauern des Gebietes in Zus=menhang stehen olllJte. ErlscheiJnJuinlg,en wLe dJa13 jiingere NeoliJthillrom und dlie frUhe Bronzez,ert dieses Gelbd,ets selilen nutr .a]s nelUe IBeeiJndilussull1Ig ISeiite[lJS detr h6hEX!ll ""cddl2Ina::1:12,t>ilsohen lul1lulr ZlU K dteUlten IC2).'Iirolttz1d1em iI?lelal11tg SdhachenmeYtr ll1IiJcht, diJe An.lIffals,sluJngvon eill10em 'VoI1gDieahiils'chen 'es indoeuT<~pa,iJschen SlUIbstrat endgUlJtiJg 7JU wiJder legen, was ihn ~'Uir AlI1.nahme gewi!sser nordischer EinwalllJde:rungen (iSdhr1lU1riker,alm;ik,SbreittaXlte) fuhrle 1(3---J5). ,Dag,egen il;;;1;Hen,c-ken oder A:Ulffias'SI\lIllIg 'IirUlbel~oii'ls iiber eum.e Entwd!ClkiLuII1og litnJdoeuoopali:scher V6.1Ikers'chaften im ibre.ilten Gebilel1: rz:wii:sohn 'U:gro-Fllnl!1Jell1 IUlrud ,Medu'teIDran,en eher genei'got, die dlen a,rchaolOgli ohen Er,g.elbni!Ssen alUJch ibessetr ooltsjprache 6---43). 1SIl'netrA:UJfrLasStUing nach iJslt dals Bestehen e!ner .alt-.illlJdoeurOjp1Hschen EiJnheiot illm Bailikan 7JU.erwatrlten, welche mIiJt den a!Lteslten Adkerlbauern dels ibeJtr,effenrden Geobietes, die von Schachermeyr ftir das 'Vol'lindoeurqpa'i1s1che SIUlbsrt:ralt ,i:n .AtnslPrruch genommen W1lrldJen,d:n Bez:ilelhiun.g sItehe. Els seiJ helI'1Vonzuhelben, dalss SI!lch Hend@ens iS1ohilJiislS!e vor a,uem .alulf aUe AU!ffassUlIlgen ChiJLde's stUtzell1, ibei we~chen Idlile7JU. weu. versrnedenen z KtoffiiPle~en gehfu:enden Slt<J.trcevo -- IUJnIdV'inca~Gnu!PlPe noch nJJcht IgenaJU getren[lJt wUtrden (19). Die \!?ien'aue L6suII1,g des deralI'1t geSltel1tten Piroibll.ems IiJsI1: dUTch fu,lge!llJdJe VO['1ausseitzungen Ibedinlgt: I. F,eststeUung de-r eigentlichen atrchao1::Jlg'i!sohen KOtI11IPlexe neolJilvhilsciher un/d' f~'Uh'bironzeze~tr,:.cher lPe:rIiode; l'I. Zlus-ammenstel'lung mm E-rgebniJssen ling;uistischer 'Forsohiung, runter besonderer BerUck,sl:chitilgiUJng chTon'010'g~scher Vemall1;Jnisse; HI. 8'ohJLussfollgeJ.1Ufiigen.

*
schen

I.Die ,aJrchI301ogils'chen KuJttur1lroIDIPlexe 'der neol~thLschen Ze~t titm ba1lkanisch-ana<toliGeibiert:, a.als!Sen sich ,fo'1genderwei:se veteil en: A. ein vOJ.1deraJSia:tiJs'ch-mittte1Jmee'rilseher K'Otrnlp1ex, \'lon '8ohachermeYJr, L'alv'i'osa-ZambotrtJi, Chil:de und AtI1andeliOlVlic--Ga<rooanin ~1O) @enalU Jiesitlge'slteil.l/t. s geh6tren IiJhm .an: E 1. Di,e HasslUna Grutro>e (1'1). 2. inie noch IUIlJge:nUgend eI1focschten syrilsch-{Pal1aSJti[lJisohen <GI1U/IWen~111Ia). 3. Die klelin'als'iatische GnU!PIpe (MerStin rund SUdanatold.en) ('10---1131). 4. D:iJe gr1echiJs'oh-ikonti[lJentat1e GtI1U1Ppe(Vorlseslldb, iSeslk:lo, Semvtilal) 1(.141);
,5. Die lS1";ar,cevo (1'5) -n..tOO

6. Die 'K6r6s-GrutPtPe ~m). 7. Die we:s,tbulgcuriJsche 1(117) und die noch nngeni1gend bekannlte 8. GI.avcuneSitJi-'Gnul1we der MoldaJu (18'), milt A!uJsLiitwfelrnin altenien. Weilber dim Weslten !Sandl noch ,fol:gende GtruI:lPen di'esem. Koffi!Pl1ex beilZ/uJfUgen: Molfetrt:a', StentiJnello und ,die LllPaJr1sChen Inseln (l9) Die 'Von Benac die::Alges,teJ1te woo1lbaJokan,i:s'0he Gruj):jpe 1~2Ql--21) Das fui1heJSite lNeoll'ifuilkium ilVflawtas'U[lldJ iSaroitntilen's' ('22--231) Di/e liIguJriJsohe Gl'UjPlPe iderAtr<en'e OCll!lldlitde 1(12:4) Die nordafri'k.ani,sch-saJha'I'ische Gl'\l[lIpe (25)

Ka jezickoj

pripadnorsti

neoJ.itskog

pra.stanovnitv.a

Balkana

215

n1e :~lPaniJSohe Gf1U1Ppe (26) Die slidifr,anzoS'llsehe GrtllJPIPe (ChMiJllOil1-l'es-MamiJgues) (27), wahren'cl! '(he teaung der kanari!30hen Ln.serln Jmme:r ll100h Il1liJchtlk1alf rlIU ell1miJttJeln ~"rt (28), In dri,e:srem KOIl1ljplex irst elill1 de:urt1ileiher Urnrte:rschii'ed zwidhen astli.chen lurnd westli,ohen Gru[JIpen fels:tZJustellell1, waJhrell1ld die dhronologisehe Reihenfolge dUJreh die Verbreitung aus dem Osten e:irnwall1,dlJJreilbezet1Jg1t wird (2H30~, iH. Der ju:ngSltemettliohe 'b.alkianiseh-ana tolisehe KOllIlplex ist durch folgende Gruppen verUretern : 1. DJe westanaJ1;oJilsch-I\Tor,trojall1lische Gru'pl;Jle (KlullIl TElpe, Be3iJka Te,pe, Kararn!rilk, v,ie!leiJcht arueh das ,gUJtibekanll1;te Tiga:nil) (32)---3\31) Q. Dile krethJi:serh.e GrI1U1Pipe 3r4) ~ 3. Dire LarniJs,saJ-GnljPlPe Girjrechenlall1ic!rs (35) 4. Die SlPaJtneo1JirtJhiJsoheGf1ulPlPe rMaeedo nJiJernsIG3'6) 5'. Die Vill1ca-GII"UlPlPe (37'-38) 6. DiJe LerI1Igy,er1-'Gf1UIPIP: [(r39) 7L--<10.DliJe Mlinch:hofell1,AliJclhlbi.ilhl, ObVilbz-urnd JorldlarnJslmlirhl!-Gl1u\PlPe r(~or) 111.. j,e dJlJlreh IgJ:W1iiSJ3'e D !'()Ik,aJ1e lbWliJchu:n,gen gelkennzeiehnete A Gume1niltzaJ - Gf1u:IJlpe (41), und die un d'iJeser iBezi'M'Utrlg ,ahrnJ1iJohe 12. BUltmi'r-GiI1UlPP<e (1241) GernebiJsch list d!irelSlerK,ollIlplex keliJnel3if.ai!lsmit 'dem vor,angehenrden vorderasiatiseh mitte!meerirsehen 'ill1 IZlUsamrmenhall1[g ZlU Ibrill1igen (43) Aiueh h[II" !liJelSse ISlibh chirono[ogisch ti,ie allmahlii,ohe V'er'brreiJ1mng ,aJus dem IS!i.1dostell1eill1wanldilil1eiJfeststeHell1 (44) '('z'ur Velrbreitrurnlg Illraeh Osten und den Kyklaldern vgl. Arnm. 415-~). C, Dem 'baUk:anisoh-anClJto~iJschen Komjplex der frliheru BronzezeiJt srilnJd'f()llgende GI1UJPpen bei'ZlU1rechnen: 1. [jjje wi.ilhlbrtJljanlische (4"7) 12.lire :fJrlihmill1oli.sehe 3. DiJe jjrri.ihlkyklialdiilS'che 4. iDile kUhhel1ardiJs'che 5. [)n,e :fJrlihmaceldnnlische (49) 6-7. rue BUlbanj-Hum 'UrI1ld ,ai,e ernrg rverwClJl1<1rte arlClUtJza-GIrUl[Jlpe 1(5'1-52). S rDile MeiJnnngern iilber ,dii,e FJnSltehlUIlg ,dd,e:ses KQIIl1jp1Jexeslrassen sich Illilcht voliliJg veredll1bapen. Gelgentibe'r a[lten A'Ulffars'3ull1:gen'Von ein er Ermwan1denUil1Il;( us 'K,]eirnrasiern, srirnrdrdrileAufa fasl31urugernlZJUIUJIl1ter:3tr~hcheil1, ernern s'ich arureh Verfasser d an'Sehli'essen moeh1Je, na,eh welehen di'e Entwidkl'Ull1g deir iirri.ihen ,Bromz;eze:it am ar!i!miihl:iche Entwkk1JUJIl1ig 'Utrlter EdrnfLus'sern der hoheTern K'Ul.tur des Slidostens zuri.idk::zJUIflihren seti. ~5J3~O). :Im Igro.slsen 'UIlJcJilg,anzen 'iJs>t emnaoh d fesvz;lU'sJtlerllern, dass tim haiIlkanisch---,arn.atolLlischern NooliJthliJkJum r.i:wei ,genetisoh IgetrernnJte KJ0111IPlexe bes,tehern deren letzter srioh a1lmahlieh z'Ur 'ernitwiok eiln Ikornil1lte. hoherren K'Ul1Ju1r der :fiDtihen rMertal11'z,e.iJt IrI. Auch 1drn'guhsrtiJs,chiLaiSS'ernslich ()Ibhge Fresr~Slte]J1unlgen Ibes1taUgern. E'S u:sti nam1JiJch mog1irch: A. irn aga,isoh-"IDiJtielllIleerisohes Sulbstrat (japhetitiseh-aJ1arodiJseh) (6'1-63) und iS. ein vorgrieoh1sch, mdoeJl]rOlPailSehes (Gleongijev, Branrdemstein) oder rr,eto-,tyrnrhenJisches Sulb3lDrat (Kre~s'ChllIler), ,mfut idem irnIdbeurrolPa,ischen ell1g verwandJt, auszru.a,ribeiten ~614---<66). iSesOOlrders wich1Jilg lS'cheinen mir d.abei ldii:e rungernugernrd beClJohterten Anbeiltlern VOIl1 M. BudiimIr zu sein, \d'er em'e sudlill1doe:uwlPaische EiJrJlheilt, rbeslondiElr'S a,uf Gnmd der BehaJilrdlllurn,g der GiuJtJtu.rrailern, a'Uislsolllde<r'llmo'crhte. DiJels'er Will ihm als lPe1Jasti5ch beze~orhnEltern Gnulp'pe seien die Illyrier, Thraker, Maeedlonier, die IMeJnasiailJi!schen J1.lJnld 'oog,r[eooiJscrhen IrndeJU1r'OIPaer v Z'UZureehnen (67-6,9). Aus 'OI1)ilg,ern 'UJsIflihrl..1lllrgen A iJ3It :00 'Eil1sehern, ,dJaiSSlIlirnrgJUJilSl1:liJsche arriliaomigUsohe Eirlg,eIbund nJilS,se gUJt ilu Elin/k,lang ZlUibring,ern sill1id. A'Uoh ,ch'rO'nol~gliJsch liJessen :s'iJchIdhEis~'EIrIgelbnlilSlse JUltVeJrg bmcten, da dJUJI'1ch idllie Looung der IJiJneaJf1S1chJr1iillt UJnlddJire V'eribi!nld'UIllrg B 'Vom '1VIIi!ttel nndl SiPatwerden hellatdllischem, d1ie ZeiJt Ider tg1riechlilschen EiIllwklll1rderurrg am etwa 2000 "1.. Chr. festgelegt k.arnrn, wolbeli ftiT dhe v~eohiJsohen, SIPIlaiCh.liichen SlUibs,traJ1eme Zeit VOl' diesem Datum in Betraoht Ikame, WaiS miJt der Dartilierrtulngll1eo!liJthil9cher und! rfrtihJbirtJn~eze'iltlicl1er KJurlJtullikoTIliPlexe'VQrzUrg~im rz;ruVlEirbirnJdern i1s:t1(710<-7151). ilaJl'aJ1.lJs lel1g\i1bt:s'1oh: IIII. DiJe WrahmschelilnrlliJohImelil1; e:mer Gletohsetzuil1ig ISipmchUilcher Sl.1IbSltrate 'Und n'eoilliJt!hiiS,cher Kru,ltUJI1komplexe des B.aJ1Ikans, dihe auch mLt der Teilung dies voriQdoeurolPadschen SoolSrtrra'tSdiurrch

216

Dr Miluti!n V. Garaanin

MenghJin un Ei!nk!aItlg glbmcht weDden lkall1lIl (76). DaJgegen ist die AiuJifass!ID'g einer Gleichsetchen 7JU'I1gdies relto-rtyrrihlllIi'sahen Iffi~t der illirtJteleUJrQlPai:schen Barndkenamilk <3-rus aroha O1og,iJs Griinden unha1tJbarr (7'7). *

* *

Am Schluss <d11eser Ausfiihrungern se1en auch IgewliJ55'e tFlragen erontet, derlIl LOSUJllg b-,'m heut;'gen Foro:::hunJgnbmid Elr'St gcahnt wertden kJanrn. iLe~teDe ergebein SliJch 'VOI' ail!lrem daraus, dnwieweit die Auffa!SsUIl1g Budimirs van r:mem tiilly.m-Mrralklilsohern OhaJl1aJkter der vorrgr1echischlIl IndoElUl'QPaer aufreohrt IZU erhalten ,'r't. .Dies lJ1ahme ,dhrnn '?~.10h '<llielNC'1twendilgJkeit eirner 'UI1JUnteu.1brochenen metallzett1iJcruen Enttw:( klung :iJn UIl1s'eren GelbietlIl im Anspruch. Dazu ist 7JU bemerlken: 1. Im rmli'ttell - 'UJnd ositlbaillkJarnJil5Kilien G(biet, und jenem deT unte'ren Donau, ist die KontrilJ1llUi,ta,t 'VOl' .alIlem dJUI.1ah. \iJe ErnJtW'~ d dlf BUlbamj-Hum-8turfe I-III bes:tiUliJgt, wobJi Bubamj-Hrum III, aJs weulterre ErnrtwiclkJru!I1Jg friihe relI' S1turf,ern, UIl1.JffiIiivte~balfe Z'Ulsammeooange mli.t Armenochont rumd PreriamK>:3 arurfweLSlt (7'7ra). Dad \Weh, w1e aruoo dUTch di'e Venbi!ndJurn,g der Bu'bamj-HrUJm II- VJItl'tenUing mJiIt jemer der iDulborvac-2Jurto--1Bndo----GlfIUIlWe, WtiJI."Ird IdJieKomltlill1JUliJtat lim umrteren DooaJUlgefbiet Ibi,s 7JUlrmirtrtleren und SjPatern BrolI1lzerz.eirt erwIiJes'em C71&---7'!}). Im MOIf'alVia~ Gelbiert wh1dJ dd-ese KJontinruitat rdlurch die Funde iVon ooja SI1ratirnar,und Ibesonrders die .tratigra.phisohen BoobaciJ.tungen 'Von Ve[ilka HrUJmJ'Slka 0uka erwiesen (8:1), wo .aluIf die iBIUlball1j_HumEntWlick1:UJng eJinre Me miJt SchaJern mit e<inigezogenem urnd rtief gerilltem Rand und mi,t Gefiissen, die Henke1 miJlt Knqpfam:satz -tTagen, fo.1g,t. Diese Ker.amiJk .i8't mit <den neru ,fes,tlgestellrten Urrnengrabern vam iPlaif'aCJiin .der Morava rgut ZlU verblinJdem, wo ruMer aItlderem aJUch Gefii:Slse vom 'arn TYIP Dobraca (82), urnd Metallfunldle, Idlarrurnter eine iNalgellko[X1inaderJ.(Parra6in, G-ralb 4) ersoheinen. Inw,ieWleiot ialUOOdJLe .Brrarnd - urndl lbesQll1dlers id1e 1JImenllbestaJttumg m1t Lnrdoe'U'r'Olpaem ~m V'erbimd'!ID,g ZlU bf'ingern list, was miT als nnefwlieSl!l ensciJ.eiJnt, ware <lie1l noch ein gJUlter Beweis friihJr rs'che:rnun.g imdoeruropaliJsoherr lememrte lin den iBa,llIDarnlamdem i('84-J86). 2. Bezi.iJglich der don.aJU!liind'ischen Badner Keramirk, die oj)ters mirtlndoeuro;paem ilJ1 Verlbindung gelbr.acht wlU'I1de,,riJSlt hervoll1Z1uhJelben,dralSs di eSe wohl al:s eine VerfatllJJsstruie Ider baillkanrlsohanClJtolisohen GflUlP/pen der jiinge-ren I&teinzei:t am Dlberg,all1.Jgvom lNeolwtJhilkrum zUlr friihen .Brronzereit arufgefaslSlt wer1d1en Ikonnte. D.ard'u:rch wirid aruK:h mre KOIl1.lt>inruitat ~t jiirngeren neol1ithilSchen m Erscheim'UITlrgern errwIieselJ1 (87~9.0'). 3. Im klassischen ~ilyriJSchen Gelbiert am WesrtJbaJ:Jkal].und jn BoISiruiren, dJeg.emdJie Verhaltl I1!irs'seweni,ger !klar, !Di,e VJr1bilI1ldJumrg !der lJeiJde'f rurnSltroltilfirzli'errrtem "Gr.adiirnla '- Keramilk rmilt der BUlbamj-HrUJm GfiUjppe W1UI1deschon wiederlroJ.<t hervorrgeh()lben (9'2). Auch zeigt rdlirefiNihe Glasli.nac-Krulittur (!}3')gurte Vertbimdunlgen mit :5ruhen Hi1ge1Jgra'bern Wes,tserrlbielI1ls'l(IBeJrotic,!Bela Crilw.a). um we1K:JhemaiU'ch eim BUJbanj-Hruffii--'Eill1Soo1ag Z'U sehen ware (94-96). ImmerhJin ist biier abel' aruoh die I1!Ooh rungelklar,te Bedeu,tumg der Vucei<rollkeramik, deren WeirterleJben aJUch arut den Gradin.as aJlmaJtierns zu be.aohJten ist, hervomuhebeen (9/7l-981). Bei der weiteren 'U1nrtersruchrumg der indbeurolPaischen Entwiddrung dies es Gebieltes W1ixidaJUch lltzterre KompoIliell1.te rzu beachten sein.

***

rue Auffassrung e'irner angebJrLchem Einwam!deru:nlg dJndolUfolPaiJSctherScharen atuJsdem lNarrdem, dJie sich VQr al1em aruf rS!lreri.tarxt - und ang ebliche ScmrurkeramilldJun.de stiirtzrt, lass,t sich naoh rdlem :ro'rterruntgen von Bittel 'und lVLiloji%c (93L-1'OO) ubeDhra1upt n:kht mehr erha~ten, muss ars'o zWaJngsma'!ls1g aJbgewj'esen weTdlIl. Olbige Erorrt:erumgen iV'rm1ttelrn ein iBi1d der bes,tehend'en MoglilChrkei-ten eimer Losrung des ill1.J(:l!oeuTOlPiiJi:S'chen Problems blim heutiJgen Forschu.ngsstand, die nun du'rch zukiinftige Untersuchungen wei'ter erhartet wel'dien solJ1te.

Dr IRMA CREMONIK

Narodna

simboliRa na rimsRim spomenicima u naim Rrajevima

U slVom radu o rimskim spomemcrma iz okoline Bihaca u ovom Glasniku istakla sam kao posebno pitanje simbolicne znake na ovim spomenicima. O njima dosada kod nas nije pisano, mada se problem sLmbolike uopce u evropskoj literaturi vec !pocetkom ovog stoljeca cece tretimo. Simbole u IEriku na rimskim spomenic1ma spominje vec Linckenheld'), a kasnije i Cumont'). Oni u svojim radovima slamo spominju nau teritoriju u okviru ostalih pojavljivanja simbola u Evropi na 'riJmskim spomenicima, ne ulazeci dalje u problematiku naih spomenika. Ove siJmbole nalazdmo na spomenicima u krajevima u lmjima smo nalazilii i survivance keltske plastilke, koje smo opirno obradili u pro:lom broju Glasnika"). Iz daljeg izlaganja cemo vidjeti da i okolnosti i analogije govore za to da i simboli na rtimskim spomenicima spadaju u bmj keltskih survivance-a, te dopunjuju broj Slurvivance-a u narodnoj 1P1astici i nonji. Nauka u tumacenju simbola i danas jo nije dola do konacnih rezultata, te cemo i nae simbole pokuati da o'svijet1i:mo onoliko, koliko je to moguce u okvku dosadanjih rezultata. Zato je zasada nemoguce uvijek sigurno izdvojiti sve survivance koji se mogu svesJti samo na keltsko porijeklo kod plemena sa kojima su se mijeali KeHL Najcece .moemo samo da ukaemo na analogne !pojave u kel1Jskom krugu pretstava. Tako isto ne moemo povuci lli strogu g;ranicu medu keltskim i ilirskim pretstavam3 kod nas, jer nam je mitologija jednih i drugih umnogome nepoznata. Nazivaj'uci 'Ove pojave "survivance-ima" smatramo da smo ja'slno ukazali na to da njihovi nosiom nisu vie sami Kelti, nego autohtono stanovnitvo u koje su se Kelti bili vec pretoplili, pa je kod autohtonog stanovnitva ostala izvjesna tradicija u nonji i vjerovanjima iz keltskog kulturnog kruga. KClIkoovaj problem simbola i inace sadri dosta spornih pitanja, potrebno je da se na !prvom mdestu osvrnemo na istorijat prohlema simbola uopce.

1. O SIMBOLIMA UOPCE Tekoca proucavanja simbola leJi u tome to se oni javljaju vec vrlo rano na Orijentu, a u Evropi vec od bronzanog doba i ranije. Tako se pojedini simboli, ikao, naprimjer, krst i svastika, pojavljuju vec na najstarijoj keramiai na jugu Rusije. Po Go1Jmstenu su to magicni znaci. On smatra da je umjetnost toga doba - prelaza iz matrijarhalnog stupnja razvoja drutva u patrijarhaini zemljoradnicko-stocarski - bila jo usko vezana za magiju. Kasnije, svakako sa razvojem drutva i pojavljivanjem novih shvatanja oni dobivaju i druga ~nacenja vec prema sredinama u kojima se pojavljuju'). To mijenjanje njihovog sadraja je cinjenica o kojoj treba osobito voditi ra,cuna.
1)

str.

2)

217.
3) 4)

E. L i nek en h 'e1d, Revue ,ce1tique, XLVI, 1929, str. 38. F. C u.m o n t, Recherehe sur le symbolisme funera ire des Romaines, Paris, 1942, 1. ere m o !Il i k, Relj,ef Si'lvall'1a Nimfa iz ZaLoja,GZM, 1956. B. B. r o JI b M C T'e H, 06 eJIeMeHmax i)HaMeHTa1.1'WJ1 O KepalMlWKJ1 pO~Ooroo6!llJeG'l'!3\l
'l1P'YJ.\hl OTJ.\'ell&

lOra

CCCP,

iWC'r<Jipn~ 'll~OOJomwn

II{J'JITYPM,

JIefilY1iRI1p~,

1941 r.,

'c'l1p.

7,

218

Dr Irma Cremonik

Simbole nalazimo na najrazlicitijiJm predmet1ma i u najrazlicitijim kultovima od pocetka I1Ijihave pojave u preh~lstorij;i pa sve do danas (kao, najpT., polumjesec). Zbog te ceste pojave odricu im poneki naucnici kultnu ulogu i smatraju ih dekoracijam. Linckenhe1d6), koji daje karakteristiku simbola iJlldigena u Galiji, isto tako priznaje da je nekada teko odrediti granicu izmedu simbola i dekoracije, je:r poneki siim boli tokom vremena prelaze 'li dekoraci,ju. Stilske karakteristike simbola, po k,ojima se oni razli!kujru od ornamentalne dekor,acije J. Brutail6) nalazi u pojediniIm njihovim elementima, nacinu tretiranja, u grupaciji znakova, po koji:ma oru postaju karakteristicni za pojedi/ne pokrajine .u koj'iJma se stalno ponavljaju. Thema tome se najcece vec po izgledu mogu razlikovati simboli od dekoracija. Mnogo je tee odrediti kojim su kultoV'i'ma i kojim plemenima pripadali ti znakoV'i. Oni se javljaju vec u Babiolniji7) i u starom EgilP'tu oi odatle sru sle rasipDOstrli po sredozemnOlffi bazenu. Na Orijentu sru to preteno znakovi astrainog kulta. U Evropi, kako smo vec rekli, javljaju se na prehistori<js.kim predmetima jo od bronzanog doba. U mediteranskim oblastima javljaju se 'i na megaJ.itskim spomenidrna, po cemu se sudi da su vec onda hilli. u uskoj veu sa posmrtnim kultCim, kao to je to bilo kasnije u rimsko doba. Dechelette8) daje citavu tabel u raznih simbola sunca koji se javljaju no prehi:storij'skim predmetima, i smatra ih tradicionalnim znakOfVlima ponekad visoke stamsti!. U rim~o doba simboli sru najceci na nadgrobnilm spomenicima, to svjedoci, kao to smo rekli, da su bili u vezi sa posmrtnim k,ultO'1ll.Dok su simboli na Ori(jentu opce rasprostranjeni i dobro poznati simbolicni: znaci raznih kultova ti vezi sa as1Jralnim, u EvrolPi se oni u rimsko doba javljaju samo li pojedinim pokrajdJnama rirns\kih provincija, i to u sjevernoj paniji, GaEji i Belgi(ji, uz Dunav, u Nori'ku, Panoniji, Iliriku i Makedoniji. Pvilikom 'Obrade oviJh spomenika vrlo dugo :se lrutal0 u tome kOlme kuItu ove znakove zapravo treba pripisati. Obicno se trailo 'rjeenje bez poznavanja slicnih pojava u drugim pokrajinama. Pokazalo se da se tek na osnovu Ulporedenja svih tih pojava moe doci do pra'V:iJlnogrjeenja. Posmatraju6i ih u u...'-1kim granicama jedne oblasti ne moe se doci do .pravih rezultata. pored toga to su istraivaci cesto /proucavali SiirrnLpak je interesantno da su bole samo u uskom krugu pojedinih oblasti, svuda nailazili na slicne karaktedstiJke ovih pojava, samo su svuda postojala vrlo razlicita mi,ljenja o tom kome ih treba pripisati. Najoprecnija su lmJiljenja JU pani(ji, gdje je u pirenejsJdm oblastima postojab takode mjeavina stanovnilka - Ibera i Kelta - kao kod nas Ilira Kelta. Jullian) pripisuje simbole na panskim spomenicima autohtonom stanovnitvu. On Ipodvlaci na stelama 8'a simbolima nedostatak figuralIlJih boli se javljaju u tri pokrajine: Leonu, Burtail') anal~zirajuci ornamentiku, tsltice da su izvjesni Illlotivi uzeti sa Orijenta, dok je saJma kompozicija lo'kaJnog karaktera. Simboli se javljaju 'u tri pokrajine: Leonu, Burgosu i oblasti P.ireneja, a ,svaka oblast ima svoje lokalne karakteristike. Leicester B. Holland") takode !pIodviaci Ikonvencionalnost ovog ornamenta, koji ne odgovara rimskom karaktel'u. Miljenje P,uig y Cadafalcha12), da ti stimboli poticu od starog oiv-

5) E. L i n c k'en h el d, Les symboJilsmealstr,aIdes s1:elesdes Vosges et de I'IllY11ie, Revue celtique, XLVI, 1929, etr. 29. B r u t i 1 J. A., Steles ES1Palgnoles, Revue des etudes ancilennes, XII, 1910, str. 189. 7) U Babiloniji se javlja roze:ta i ,palumjesec kao kultni <predmet iZ1l1ald gla'Ve boanstva u III milleniju, a 2iatim se j,aJVltjaju na hetitsk!im s!pOIffientcima TI neR o e s, Un ancien i (A symboJ1e.persique, Revue des e1Judesandennes, LlI, 195'(), str. 5-8, Tab. I, 3). 8) Dee helI e t t e J o s,e p h, ManueI d'al1cheologlirepreh~stkJiriqU'e, eI1Jique at c gaUoromaine, Ser1e II, !p.III, 1914, str. 1526 i Serie II, p. I, 191'0, S'1lr. 458. Cam Il e J u Il ta n, Ch<roniqueGaHo-T'Omatne,Revue des etudes anaiennes, XII,
U) cl! O)

19li(), 'str. 189.

B r u t a il, ReV'Ules des etudes anciennes, XII, 191'0, str. 189. Lei c est e r B. H o Il and, The hv['s'chouaa:-ch nothelm SP<3.'in, in Ame:r,1can Journal of archeology, XXII, 1918, Is1:Jr. 396. 1") P u i g y C aJd <3.a I,c h, A~ehi1:J~urc\romamiC8J Caitalonia, I, eh. XXIV, citkano po f a L. B. H 011 and u not. 11,
10) 11)

Narodna simbolika na rimskim spomenicima


log primitivnog iberskog kulta L. B. Holland taj simbolizam u veZJi sa posmrtnim kultom

u naim krajevima

219

odbija. On zastupa tezu Lampereza") da koji dolazi sa istoka, a treba ga tuma simbolima Imitraizma. Istog miljenja je i Arthur StmngH). I na reljef irz Zenice"). kome ena nosi galski havelok, a na .figurama je urezana po jedna svastika, Strong ode pripisuje Mitrinom kultu. Medutim, vec samo 'Odijela ene upucuje na keltsko rijeklo, a i svastika :se najcece javlja na nadgrobnim SlPomenicima Galije, takode uz e simbole, koji se ne mogu tumaciti simbolima mitraiZ1ma. Prema tome, simboli Mireligije ne mogu nam dati objanjenje za sve .pojave sd.mbola koji se u nekim sl1+ima ne mogu odvajati iz opteg kompleksa. Medutim, novija istraiiVanja u papokazala su da ce ti simboli prije biti u vezi sa Keltima. Vecina stanovnika indiu ovim krajevima u unutranjosti lPanije, gdje se javljaju simboli, bili su Kelti. jasno pokazuje i arheoloki materijal!").

U Galiji pripisuje Linckenheld17) simbole primitiJvnoj religiji urodenika u zabakrajevima u ikoje nije dopro utic:lj RiJma. On pobija miljenje da ti simboli adaju nekom orijenta1nom kuItu. U to doba, Ikada se ona. javljaju u Galiji i Belgiji, II vijeku n. e., orijentalni kultovi jo nisu bili doprli u ave krajeve. Oni se javljaju '11 III vijeku"). U prilog mil<jenju Linckenhelda ,govori i cinjenica da se sd.mboli e ne javljaju na spomeniciJma trgovaca i vojnika sa Orijenta koji su nadeni na jni i u Panoniji. Zbog toga Linckenheld 'Ove s'ilmbole u Ga1i.ji dovodi u vezu s istiIm bolima u Belgiiji, paniji, Noriku, Panoniji i Iliriku. On istice kod pojava tih bola tri osnovne slicnosti: 1. geografS1kc - pojavljuju se uvijek u unutranjosti u bacenim krajevima, gdje je teko dopirao uticaj Rima; 2. vremenske - vecinom IPOiz I i II vijeka n. e" i 3. etTIografske - pripadaju autohtonom stanov!1litvu. U Franoj su oni najceci u centralni.m oblastima Perigueux, Bourges, Antun-u, Langres, vecina imena na njima je keltska'). Do istih rezultata doao je Louis Nagy2.) proucavajuci stele sa simbo,Uma na Il'ednjE.'l11. Dunavu. I on na njima nalazi 'Uvijek iste ~arakteI1i:sticne simbole. ovdje, kao U Spaniji i Galiji,ornalII1enat preovladuje na stelama nasuprot jednostavl1Josti dI"ugih kih stela, dakle elja za popunjavanj em prostora geometrijsikom ornamentikom ja pada u oci vec u latenskoj umjetnosti. Ove stele iz Panonije noo keltska imena. c kraj toga upucuje na slicne stiJmbole u Maloj A2Jiji za kJoje smatra da su takode adali Keltima. On pretpostavlja da su Kelti Podunavlja d. Male Azije morali biti vezi. To potkrepljuje CIil1jena.com da je novac Eravisca sa Dunava ckkuliirao i 'J oj Aziji"). Ipak ovaj problem Keil.ta u Maloj Aziji zamda je jo i suvie malo radivan da bi se mogli izvesti sigurniji zakljucci. U Engleskoj se simboli javljaju u maDJjem broju, jer je romanizacija ovih krajeva tupila kaono i trajala kratko. Sem simbola koji su slicni simbolima u ostalim kraima, javljaju se keltska boanstva sa noviJm imenima22), zatim kult Cernuruosa i

Ii

trona2').
13) Lam1pe'rez,H'is1Jaria de la aJrqUJ~tectul1aJ ChJristtana en la Edad media, pl. 1217, oitilrano Ho1landu ibidE.'l11.. '4) Art h u I' S t I' o n g, The exhibiJtion illrustrative o,f the RJolffianempire at 1JheBaths of etian, The ,Tournal of Roman sfJudJiJes, 1911, str. 20, isl. 5. I, t&) D, Ser g e je v s k I, Spataln1liJ1re Denkmaler aJUSZeni:oo, GZM, 19'32, Tab. 23, sl. 15. '") p, B o s c h - G i m IPera, Die neue aIOChaolOlgischeTatigJke~t in SpaJI1i:en,Arch. AnIletier 1923-4, str. 177. 17) E. L i n ck en h e 1d, ReVUleceltique, XL VI, 1929, sbr. 38. IR) Han s L eh ner, Orienta&che Mys;terienikulte im romiJschen RhJeinland, Bonner abrbiichcr, CXXIX, 1904, str. 64-65. "') F. eu m o n t, Recher,che sur le syunboll.isme funeradire des R{)Iffia'~nes, Paris 194'2 god .

. 217.

'

tian

1dljeika br. 20.

21') L o u i s Na g y, Les symboJ.es as1Jraux !Sur les monuments funera~r'es de la porpuindigEme la PaJrloo.nie,DiJssertaJtiQnes PannOll'licae, S. II, N. 11, 1941, ,str. 236. ne 2') Gohl, Numi=artJi:kai KozLeny 3 (1903), p. 3(}-32 - ciJ1iirano po Louis Nagy,

21) The excavation of BWl1ens, P.roceedmgs of the Society of Antiqua~ies 1896,str. 131, 14>3, 58. 1 ~') Proceedings of the mtiquari~es of Scotland, LXIII, 192tl, str. 196.

o,f Scotland,

220

Dr Irm? Cremonik

Simboili SiU,najzad, vrlo cesti u sjevernoj Af:rici i Maloj Aziji, samo su tu dosada jo nedovoljno ispitani. U Africi se, kao to smo vec rekli, javljaju vec iU starom egipatskom carstvu. Konne kuItu treba pripisati simbole koji se javljaju na ll'imskiJm stelama Afdke jo nije ispitano. U Afrio~ se oni javljaJju u Aliru i Tunisu2') na jednostavnim i primitivnim stelama vecinom na oni!ma sliromanih vojnika 'i veterana. Toutain2') ih pripisuje urodenicima Libijcima, koji su stanovali daleko od obale u unutranjosti, i smatra da su ih oni primili 'Od Fenicana. OUlInOnt2G) to pobija isticuci da su ti s'im:boilista:riljeg po'r,i,jekla, jo iz Babilonije i Egipta. Ipak se i ,ovaj problem jos ostavlja otvoren. Slueci se svim ovim ,rezulta tima iE\Pi tivanj a na poj edinim teritorij ama Evrope, Cumont27) konacno prvi podvlaci da se ti simboli javljaju u Evropi uvijek u predjelima gdje je bila primjesa Kelta, i po tome zakljucuje da ti simboli proizlaze iz priJmitiwlJog keltskog vjerovanja. Pitanje Orijenta zasada ostavlja otvoreno. Nalazi da su okolnosti koje prate ove siJmibole,uvijek iste. Simboli se javljaju u zabacenim krajevima i u unutranjosti, vecinom u I i II vijekiU n. e. i plI'1padaju autohtonom stanovnitvu. Simboli pokazuju jednu jedinstvenu osnovu, koja ru raznim pokrajinama dobija svoju lokalnu karakteristiku .. Ipa'k se katkad i u vrlo udaljeniJm krajevima mogu naci istovetne Glavni simboli krug u raznim pojave, kao to je slucaj i sa keltskom plastikom2"). varijantama, rozeta Ifazlicitog oblika, polumjesec, svastika krst, triscelis, tocak - uz poneke druge vrlo su cesti i svuda trasprostranjeni. Ipak je ocito da pojedini simboli preovladuju u pojedinim pokrajinama, kao napriJmjer, ISivas1ka u sjevernoj Galiji, rozeta u Spaniji i Bosni, itd., i :iz toga se moe zakljuciti da su za pojedine oblasti; karakteristicmi. Ove pojave kod simbola moemo uociti i na keltskom novcu. Na keltskom novcu se iUglavnom jav,ljaju isti simboli kao i na spomenicima, i to ou tolikoj mjeri kao ni na jednom drugo.m novcu a to moe sluiti kao daljna po'tvrda Cumont-ovoj tezi d'l simbole veC'iJnom treba prip.i:sati vjerovanju Kelta. Ali ~ kod novca je potrebna ista kriticnos,t u razl'i'kovanju simbola od .ab~cne dekoracije. Poneki su numizmaticari vrlJ skepticni u tom pogledu. Svaki znak i krug, kojima tie cesto 'ispunjen prazan prootQr na IlJOVCU, svakako se ne moe tumaciti simbolima, kad znamo dobrQ veliko sltremljenje Kelta k qekorativnosti u umjetnosti. Pink2") postupa u odredivanju simibola vrlo oprezno usvajajuci mi,ljenje Blanchet-a da u slVim dekoracijama na keltskom novcu ne treba traiti lokalni karakter. Mnogi ,od rujih su samo deformisani anticki motivi. Ipak se moramo sloiti s'a Florrecrom'o), da je 'Cesto upravo to def.o[imisanje znacajno, jer je i na keltskom novcu tim jace izraen mitolqki karakter .simbola, to se vie on po svojem Slpolja'njem izgledu udaljuje od rimskog novca. U svima znakoviJma, dakle, u koje se raspada anticki motiv, ne treba traiti simbole ali se cesto anticki motivi preoblicavaju u predmete i znak'Ove, koji se nalaze i na drug~m keltskJm ,predmetima sakralnog znacaja. Uastalam, moemo svakako pretpostalViti da Kelti \SlamonastavljajiU vec stari obicaj antiJke da na treversu novca pretstavljaju motive mitolQkog kruga. Nabrojacemo sama nekoiliko primjera, na kojima se sigurno moe p;ratiti pretvaranje klalsli.cnihmitolQkih rpretstava u damace keltske. Na kelt'Skoj iJmitaciji statera Filipa od kola nastaje tocak, dobro poznat simbol keltskog Jupitra, te, prema tome, toj pretJSltavi ne moe odreci simbolic':m znacaj. Polumjesec je cest na novcu tzv. "Regenbogensahusseln" u Noriku i Panoniji, a nose ga li Keltkinje u Panoniji kaQ pMvjeBI3k. Umjesto rue, na keltskoj imitaciji srebrne drah:me Rodosa kod Volka-Tektosaga nastaje krst"") koji se javlja uz .p:ravokutnik na odijelu keltskog boanstva koje se iden24) D u C o u d ray, LaB 1an c h ere, P. Ga u ck 1er - CataUoguedu Musee Alaoni, Paris, 1897. 25) J. T o u ta i n, Les IsymbolesaJs1lraIUX, Revue des e:tudes anoiJermes,XIII, 1911,str. 172. ou) F r. C u m o n t, Revue des etudes aJI1ciennes, III, 1911,\Str. 379. X 07) Fra n z C u m o n t, Recherche sur le symbolisme funeralire des Romaines, str. 235. 08) 1. ere m o n k, Roel'j'ef ilv<ln,ai Nimfa iz Zaloj'a, GZM, W56. S 20) Ka r 1 P i n k, Die Mi.inzpragung deir Ostkelten rmd ihrer Na:chba:rn, DissertatiJones Pannonicae s. II, 1939, str. 5'3. 30) For 1" eru Ebert-u, ReallexdJronder Vorgeschichte" B. VI, 1926,str. 307.

31)

R obe
69

1908 g.,

str.

i 87. t
1"

For r e r1 Ketlt~sche N'Umisma'tH~ Q:erRhein - ~nd Donaula>nQie, St~9,I~sb1Jrs,

Narodna 'simboliJkana rimSlkimspomenicima u naim krajevima

221

tifikuje sa Plutonom ili Jupitrom32); prema tome, opet keltski simbol. Kakve se religiozne pretstave krij'1.l pod tio:n ~jmbolima zasada se ne da objab1niti, jer nam je keltska mitologija i suvie nepoznata. I na novcu su pojedini simboli za izvjesne krajeve tipicni. Nabrojacemo samo one koji se javljaju i na spomenicima. Grana ili drvo su cesti kod Arverna i Leuka, zatim na keltskim lIlovcima iz Banata i Srbije, a vij nac, amfora u Srbiji, lira u Cekoj kod Armorika, rozeta kod Carnuta i rozeta, tocak Senona"). Za !pojedine od ovih siImbola znamo da su se pojavljivali vec u astraInim kultovima na Orijentu, i vec su se tada dovodili u vezu sa zagrobnim ivotom. U pretstavama o tom zagwbnolID ivotu nije bilo jedinstvenih !pogleda kod k'1.lltova i filozofski:h pravaca koji su zast'1.lpali vjerovanje u beSlffirtnost due. U !njima nalazimo razne varijante, ali osnovna ideja je ista: covjek s,vojiJInradom - bilo '1.lInnimbilo fizickim - stice pravo na jedan bezbrian i svijetli ivot na drugom svijetu. Ovi astraIni 'srirnboli, smatra Cumont, postojali su vec u sta;roj religiji Kelta3'). Po M. Skalonu35) se kod zemljoradniClkih naroda pojavljuju pretstave u vezi s oboavanjem sunca i neb.eskih sila, a trag tih pretstaya ocuvao se u simbolima. Te pretstave 'su onda Kelti doveli u vezu sa vjerovanjem u zagrobni ivot. Znamo da su Kelti vrlo rano kretanje mjeseca dovodili u vezu sa kretanjem dua. Cumont smatra da je kasnije to vjerovanje u zagrobni ivot kod Kelta produibljeno i proireno uticaljem Orije.nta ireligijom Frigije30). O vjerovanju Kelta u zagrobni ivot obavjetavaju nas i antiOki pi'slCi.Svi oni isticu veliko prarznovjerje Kelta i njihove osobite pretstave o zagrobnom ivotu, po kojoj su se odvajali od svih o'S1tali'hplemena Evrope. ZatO ne treba da nas cudi to .se ba vecina simbola, koji su u uslmj vezi sa posmrtnim kultom nalaze na Slpomenicima i na novcu u keltskim krajeviJIna, ili u krajevima gdje ima primjesa Kelta. Vidjecemo da rezultati ispitivanja na naoj teritorij i dovode do istih zakljucaka do kojih se dolo i u ostalim krajevima.
oj
J :,'

2. SIMBOLI NA TERITORIJI

JUGOSLAVIJE

Ovaj problem simbola u drugim rimskim provincijama objanjava nam i pojavu i karakterrs.tike simbola na naoj teritorij i, koju bismo bez ovih analognih pojava u drugilm provincijama teko razumjeli. Potrebno je zato i na Illaoj te:ritoriji uporediti ove pojave u pojedinim krajevima. Kao to smo vec napomenuli, simboli se na naoj teritorij i, osim u Bosni, vecinom na teritoriji Japoda, javljaju cece jo u Makedoniji, a rjede na Drmi kod Skordiska. To su !podrucja koja smo spomenuli vec li prolom Ovdje se simboli najcece radu o keltslkiJm survivalIlce-ima iz podrucja plasti:ke37). jarvljaju up:ravo u onim mjestima u kojima imamo ostatke plastike, to u okolici Bihaca i u okolici Kavadara u Makedoniji. U drugim oblastima se k,od na's ovi siJIniboli uopce ne javljaju, te je to na rlaoj teritoriji i ocita potvrda Cumont-ovoj tezi da se simboli pojavljuju samo ondje .gdje ima primjese Kelta. I na naoj terito,riji se pojavljuju isti karakteri:slticni vec naprijed nabroj eni simboli - krug, tocak, polumjesec, rozete, triscelis, svastika, lovolf i g:rana ili drvo. Osobenosti Japoda, s jedne 'sJtrane, i Kelta Makedonije, sa druge strane, dolaze do izraaja i u .pojavama i u konstelacijama rpojedinih sim1?ola na nadgrobnim spomenicima, slicno kao u Galiji kod 'I1aznih !plemena, iako srirnboJi inace pokazuju lis.tu osnovu. Na naoj teritorij i, osobito u Bosni, nalazimo potvrdu i za to da su ti simboli, kao 'to kae M. Skalon uorpce o simbolima, tragovi vjerovanja ranijih prehistorij'skih perioda, je;r skor:> sve nalPrijed nabroj ene simbole nalazimo vec i na predmetima 10z prehistorijskog doba.

"") Dar e m b er g - S ag 1i o, DiJctionrw.ire.. , T. 1/2, fig. 1181. . "3) P nk, 0iP. cit., str. 23, i BI ane het Ad r en, Traite des monnais Gaulioi,s,PaJris, 1905, T. I, str. 169. 34) F r. eu m o n t, RechelflChe , str. 177, 182, 227, 431---440. ... 35) K. M. C KaJI OH, M3cYo,paJKeiHlI1<e JK~:BO'I'Hil1X LKelflalMJ1KTe Ha caplMarrOKoro .nepMiO')l)a , TPY,!\bI rr~eJIaJ1lCTO'IH1M o Il'epBOQMTHOH .KYJITYPbIJIeHMHI'pa;A, C'Ilp. 83. I, 1941, 1 30) F r. eu m o n t, op. oiot.,str. 431-440 . 7) I. ere m o n i k, Reljef Silvana i Nimfa iz Zaloj,a, GZM, 1956.

222

Dr Irana Cremonik

Zato nam Bosna, ikoja je to se tice prehistorije dO'3ita istraivana, prua lijepe primjere. Ovdje cemo se zadrati samo na nekoliko najocitijih primjera, ne uputajuci se u piJtanje iz koga prehistorijskog .perioda !potiou, .poto ovaj materijal jo nije sistematsiki obraden, a to svakako vec spada u problematiJku prehistorije. p['a.mjeri ce 'Pokazati da se radi o istim simbolima, te ce to slui:ti kao potvrda ovoj tezi. Najceci simbol na nadgrobnim spomenici/ma, koncentrican krug je vrlo cest i na metalnim predmetima iz prehrstorijskog doba. Nalazimo ga na fibulama i pincetama u na pincetama iz JezeTina3.), na britvi iz bronzanog nalaza iz tumuliJrna Glasinca38), Tenja'o). Na knemidama (dOlkoljenice) iz tumula u Ilijaku (Glasinac) nalazimo simbol kruga vezan sa krstom, zatim i triikvetrum") koji se uz svastiiku javlja i na jednoj fibuli iz Krehina Gradca'"). Medu ukrasnim predmetima sa Glasinca nalazi se i kombinacija krsta i lunule"). Mnogobrojni simbolicki znaci javljaju se i na :predmetima iz Donje Doline. Ovdje je najceci simbol svaSItika. Citava jedna strana zemljanog ognjita ukraena je ornamentom neprekidnog niza svastika a iZJIIledunjih je krst"). Svastika je urezana i na brojnim piramidalnim uteztma '0). O:rnamenat neprekidnog niza slVastika C. Truhelka uporeduje sa ornamentom na latenskim ko.pljima. Da ovdje, u Donjoj Dolini, moramo da rac<unamo i S1a dosta ostataka latena, svjedoN brojni nalaz keltskog novca. Prema tome ce sigurno i dio ovih lPirec1metasa simboliJma pripadati latenskom periodu, dakle Keltima, kod kojih se ovo naslijedeno vjerovanje jo iz prehi'S1torijslmg perioda manifestuje i kasnije jo na nadgrobnim spo.menicima iz lfiimskog doba. I u drugim pokrajinama prehistoricari podvlace ovaj dugi ivot simbola. Tako pretstave i simboli bronzanog doba ive oi dalje u 'krugu keltskih pretstava i simbola'o). Simboli se javljaju kao marke na keltskom o:ruju<7)a njihovo porijeklo se pripisuje mediteransikoiIIl krugu's). . Spomenuti simboli, obogaceni jo sa nekoliko drugih IDojisu iz kruga biljnog svijeta, pojavljuju se VlrlOcesto na rimsk.im nadgrobnim SlPomenicima u Bosni i Makedoniji. U Bosni se oni preteno mogu pripisati JarpodiJma iako se ponekad javljaju i neto van granica Japoda (napr., na kralkim poljima). Neto je komp.liikO'vanija u pogledn tog proucavanja Makedonija, kod koje na pojedinim spomenkima nalazimo uticaje Ori jenta, koji u pogledu simbolike jo nije dovoljno proucen. Zato poneto od mnoi:ne simbola koji se javljaju u Makedoniji treba pri/Piisati i uticaju bliskog Orijenta. U izdvajanju cisto keltskih simbola pomau n am u ovom slucaju analogije sa ostalim pretSltavarrna, a i cinjenica da se upravo grupa karakteristicnih simbola nalazi ogranicena na izvjesne oblasti. Najinteresantnija je po tome oblast Kavadara, koja je i u pogledu plastike, kulta i nonje dala najvie primjera keltskih slUrvivance-a. Naj:rasprostranjeniji siJmboli na naim spomenicima su koncentrican krug, polumjesec i rozeta. Ali dok se oni u Makedon iji na spomenicima javljaju samo pojedinacno, i to u timpanonu stele, na stelama u Bosni oni zauzimaju citavu gornju povrinu iznad natpisa. Tako su u oblasti oko Bihaca i Bos. Petrovca'o) najcece estokrake irozete u krugu, 'slPiralna r'Ozeta lovor, o IDome cemo kasnije opirnije govoriJti. Sredinu polja

GZM, 1889, str. 34 i Wiss. Mitt., I, str. 85, sl. Wiss. Mitt., III, 1895, str. 108, sl. 227. 40) Wiss. Mitt., XI, str. 64, sl. 18 i 21 .. (1) GZM, 1893, str. 725, sl. 23 i Wiss. Mitt., I, str.
:18) :19)

65.

103,

sl.

199

20<3

WiJss.MiJtt., III, str.

11,

sJ.

23-24.
(2)
4:1)

Wi:ss.MiJtt.,IX, str. 64, sl. 18 i 2l. Wiss. Mitt., I, Sltr. liQi3,sl. 19'2-194 i Wiss. Mi,tt., VI, str. 42, sl. 25-26. (1) Wilss. Mitt., IX, 1904, ,str. 51-5,5" T,8Jb. IlI, 1-2. V 401) IbiJdem Tab. XXXIlI, a, b, c. 4") Er n s t S P TO.C k h o.i i, Norr:di:Slche I BrOOl2'Jezei:t iriihes Griechentum, Jahrbuch rmd 1 des rom. germ. ZentralmUS8UJITIs iJnM.alilnz, 954, I, sltr. 110. 47)W,a 1ter DII'ac k, Ein MitteJlaiteneschwert mit dr,ei GoildmaJI'ken Bottstein, Zeitvon schriit mr schweizeriJscheAI'cheo}o-gie und Kunstgeschich1Je,B. 15, 1954--5, Heft 4, ~trr. 210. 4S)W. Kim mig, Ein Fiirstengrab de<rspaten HaJ1LstaJttzeiJt Kapel arrnRhein, Jahrvon buch des rom. germ. Z'entra1museUJITI iJnMaiJnz 1, 1954 g., str. 179-2Q4. 4) C. Pat sc h, .Wiss. Mitt., VIlI, 190<2, str. 1'07, sl. 44 i S D. Ser g e j e v s k i, SpOlIDenilkl'p. akademi}e nauka, LXXVII, 1935, sl. 8 i 9.
2<0

Narodna simbolika na rimskim spomenkima u naim krajevima

223

obicno zauzima jedna velika rozeta, koja je po kompliJIwvanoj konstrukciji sasvim slicna glavnoj rozeti na vrruu stele u Burgosu i Leonu u panij.i50), 's'amo je arhitektura stele u Bosni druga. Ukras &tele se ovdje ne ogranicava samo na nekoliko rozeta kao u paniji, nego se citavo gornje !polje, a katkada i okvir natpisa ukraavaju ucrtanim krugovima, spiralnim :rozetama i polukrugovima. Ovoj velikoj tenji ka geometrijskaj ornamentalnoj dekorativnosti ne nalaz,imo u drugim, naim krajevima analogija, nego ih nalazimo samo u Galiji i paniji. U paniji na stelama Leona") nalazimo virbIrozetu i estokraku zvijezdu s~ polumjesecom. Polukrugovi se javljaju na urnama u Sant Pere uz geometrij'SlkustiJizaciju bista5"). Istaknuta de'koorativnost ovih ornamenata potsjeca na dekorativnost latenske umjetnosti i stilizacijiU motiva to .odaje keltsku tenju ka dekorativnosti. Stilizaciju cak i rimskiJh motiva u dekorativne geometTijske lijepo prikazuje J. HaU na spomenicima u Pirenejima i nju Ulp'OlTedujea stilizacijom IffiOtiva na pres historijskim predmetima na novcu kod Kelta53). Sestokraka rozeta 'Se dalje na spomenicima u ,okolini BiJhaca54) javlj,a u narocitoj konstelaciji: tri rozete poredane oko tr-ougla i u trouglu. I trougao i rozeta poznati su kao simboli u ovoj konstelacij'i. Nije iskljuceno da simbolizuju ne:ko trojstvo, tako ce'3to ukeItskom panteonu, te se i medu simbolima uocavaju cesto grupacija simbola sa po dva, tri i cetiri u grupi, nekad i vezani medu sobom, kao koncentricni krugovi n::l fragmentu ume iz Golubica (naveden pod br. 1). ISJtispomenici sa po tri rozete i trouglom javljaju se cesto kod plemena Mediomatrika u Galiji (oblast Vosges, SarebourgSaverne) te ga zato Esperandieu ubraja u simbole sta.rosjedilaca55), zatim i kod spomenika iz Zaberna50), samo to se ovdje mjesto rozete u krugu javlja samo koncentrican krug. Pojava tog simbola u tri razne pokrajine 'slVaJkakopotvrduje jo vise da u toj pretstavi lei neki dublji simbolican znacaj, iako bi se trougao na vrhu stele !ponekad mogao shvatiti i geometrijskom siilizacijom timpanona stele. Spomenik iz Zaloja (br. 14) nam dokazuje da to nije tako, jer go>rnji brougao na njemu, kombinovan 'sratri rozete, zauzima vrlo mali prostor polja, talm da ne moe .pre1stavljaH timpanon. Trougao je inace jedan od redih simbola, ali se takode pojavljuje vec u prehistoriji, i to na novcu Boja i novcu iz Belgije, zatim i na sjekirama i privjescima iz prehistorij's~{oQg doba, a Forrer ga smatra helvetsk:im simbobm57). Na japodskim se spomenicima pored rozete javlja i tocak5s), polumje'sec'O), pravokutnikGo) i svastikaG1), a oni su dosta obicni i na drugim rimskim spomenicima sa simbolima. Sva'sJtika je osobito cesta na primitivniJrn ~omenicima sjevern~ Galije. Pored ovih nalazi se na jednom spomeniku iz Bos. Pet:ro'vcaG2) (sl. 3) simboJ lire dosada jedinstvena pretstava medu simbolima na rimskim spomenicima. Medutim, i lira je vrlo dobro poznat simbol kod Kelta vec u p:rehistodjsko doba. Ona je cesto prikazana na Interesantno je da se ona nalazi i na aes, grave novcu Boja, Kaleta, Arverna i RedonaG3). Umbra, 'koji su bili u doticaju sa Bojima. Lira se javlja i kao vrlo omiljen i cest ornamenat na metalnim predmetima keltskim u doba latena, u IV vijeku. Osnovu orna-

50)

~I) J. P u i g y Ca, da fa 1 c h, str. 241, sl. 295, 1 i 296, 2, 298-300. "")IbiJdeun, tr. 244, sl. 30'1-3(}3. s
511)

F r. C u mon t, Rechevche ... , str. 235 i 2'37" ,sl. 57. A'aIrquLtec11ura omanica a CaJta1UJl1'ya, R Barcelona,

1909,

J. J. Ha t t, Sur quelques mOIllUJmlIlts funeraires gaTIo-roma'insdes PY'renee, Revue ar~heologique, VII, 1941, str. 6,2-44, sl. 12. X O') Wiss. Mitt.. I, 332, sl. 29, i WLss.Mitt.. V, 232, sl. W9 istela , i,z Za10jlabr. 14, sl. 10 05) L i nek en h el d, ReVlUe celtique, XLVI, 1929, str. 32. W) H e i [l l' i c h B 1a u 1, Soulpuuren un d Inschr:iJfien8'UJS der romischen BefestLgungsmauer von Zrubem,Anzeiger fur ALsas'sischeAlter1iUJmskunde, 1909, str. 40, sl. 54. I, m) For l' e l' R o bel' t, Die N<Jl'd-SiidwandelI'Un.g des helvetiJSchen preiecksymbo1s, Schwei:?Jerische Gesel1schaft ftir Ur~escruchte, 37, 1946, str. 119-131. 68) C. Pat s c h, Wiss. lVLLtt., VI, stlr. 232, sl. 1'08. 59) Ibidem str. 215, sl. 79 i WiJSs. itt., I, 332, sl. 29. M Ibidem. tll) D. Ser g e j e v s k i, Spomenik srjp,.akademije naiUka,LXXVII, sl. 8 i 9. U') C. P<itsch, WiJss.Mitt., VIlI, str. 107, sL. 44 (Sl. 1). 6:t) R. For r er, Kelti!scheNumi.smauLk " sl. 447-8, .. 184--5.
UO)

224

Dr Irma Cremonik

menta cme pa dvije 'sipirale li abliku slava S antitetski pastavIjene, paredane u neprekidnam nizu, kaji se kasnije kambiniTa i sa palmetam i cvijecem. Ovaj arnamenat vuce svaje pa'I'ijeklo sa arnamenata na grcikim vazama. Da Li su ovaj arnamenat kapirali Kelti direktna 'sa grokih uzara ili pasredna preka etrurskih, astavljena je kaa atvareno pitanjeO'). Na istam spameniku iz Bas. Petravca se ja javlja razeta, palumjesec i brljan kaji je dasta cesrt simbal i na stelama u Basni i u Makedaniji, i pretstavlja paseban prablem. Na spormenicima iz akaline Bihaca') brljan je vezan sa palumjesecom i ,astalim simbalima li ga1rnjem (reljefnam) palju iznad natpisa. Na prijepaljskim spamenicima), kaje maema pripisati Skardiscilma oka DrineoOa) a imaju i karakteristicnu stilizaciju, brljan je smjeten izmedu bi'slta. Na spamenicima panije') an izlazi iz mjeseca, i na spamenicima iz Galije se brljan javlja u vezi sa mjesecam'). Brljan je vezan za palumjesec i na vjeravatna kultnam predmetu nadenam u LisicieimaoO). Prema tame .izgleda da 'Su li kuItu Kelta ava dva simbala bila vezana. Brljanava laza se u razlicitim kambinacijama pajavljuje i na s>pamenicima u Makedaniji, i ta uprava na kavadairskim spamenicima. Brljan je mace dobra poznati

Sl. 1
Sl. 3 Sl. 1 - Ara iz Privilice (Bihac); Sl. 2 - Poklopac urne iz Zupanjca sa simbolima ribe; Sl. 3 Stela iz Bos. PertroV1ca liram sa simbal kulta Dianiza, kaji je vrla cest na rimskim nadgrabnim spomenicima, O'sobita u Meziji. Na ov:im spamenicitma je brljan deka:rativnag karaktera kaa !Ukras akvira natpisa i place. Na kavadarskim spamenicima brljan je na saslVim drugi nacin upatrijeJa c o b s t ahI P a ul, Early ooltiiCart, Oxfo,rd, 1944,str. 78, 84, 104. Pat s c h, Wiss. Mitt., VIli, 1902,str. 100, sl. 44 i D. Ser g e j e v s k i, Spomenik, LXXVIl, str. 1'0, sl. 9. 1\0) N. V u 1i c, Spomenik, LXXI, 1931, n.. 328,329. 1\0,) c. Pat seh, Wiss. Mitt., XI, str. 160, sl. 72 - u DIVim predjeliIma se javlja i polumj1esec. FiT. C um Q n t, Rechel'Che... , Istr. 235. 08) Ibidem, str. 2,20. 1\0) Vildiclanak: Da1'j1a ils1Jr<l!ivallljarilmskom naselju u Lisicicima, lU istom broju Glana snika. sl. 8.
M)
1\5)
117)

Narodna ,simbolika na rimskim spomenIcima u naim krajevima

225

bljen. On tu nije okvir natpisa. Nalazi se ili u timpanonu, gdje se obicno javljaju simboli pojedinacno, ili na relje:J:nOlffi olju samog spomenika u vezi sa drugim 'Slimbolima, koji p spadaju u krug keltskih pretstava. Po tome se jasno vidi simholican karakter brljana na ovim spomenicima. Na kavadarstkim spamenicima brljanova loza je cesto tako stilizovana da izgleda kao strelica. Medutim, sravnjujuci dva p~imjera istovjetne loze na spomeniku70), gdje je brljanova loza stilizovana u .cik-cak liniju i izgleda kao geolmetrijska figura sa streHcom, i spomenika7l) gdje je ista loza sa licem dosta prirodno prilka.. zana, vidimo da vecinu pretstava s ovim strelicama treba zapravo da tumacimo brljanovim listom. To nam pomae i u tumacenj u drugih simbola na ovim 'spomenicima. U timpanonu je na spomenicima Kavadara cest krug izkaga izlaze tri strelice"'), (Tab. I. 2) ili cetiri u obliku krsta73) (Tab. I, 4). To bi mogla biti brljanova loza koja izlazi trojno (s1icno triscelisu) ili u obliku krsta, dakle opet simbol nekog trojstva i krsta. Ovaj simbol krsta moemo dov'slti u vezu sa slicnim simbolom na novcu Volska-Tektosa na spOlmeniku sa surviga"'), na kojima je asobito cest krst. Krslt u krugu nalazimo vancima keltsike plastike iz Kavadara (Tab. I, 3), i na kalPi ene na zenic'kom ~eljefu, koja je obucena u ga1'.skoodijelo (GZM, 1932, Tab. XXIII, sl. 15). Pato iz izvOTa znamo da su ani ucestvovali u pahadima na Balkanu"), nije iskljuceno da se kod tih simbola radi upravo o njihovim tragovima. Slicna, dosta stilizo'Vana brljanava loza70) i 'strelice u obliku trougla nalaze se i na jednam cetvrtastom bloku od pjecara iz kasnog doba antike koji je uzidan u crkvu u Jagsthausen-u (Stuttgart). Na sve cetiri strane je pretstavljena niSa na dva stuba oko kaje se nalaze simboli. Na dvije strane se nalaze simboli rozete i tocak, zatim palma (grana) i brljan koji izlazi iz jedne tacke na cetiri 'sItrane kao i na spomeni:ku iz Kavadara (N. Vulic, S:polmeni'k, 98, str. 141.). (Tab. I, 1). I tu je list u abliku strelica. Iznad rOilete i tocka nalaze se dva trou,gla, vezana crtom, i cetiri traugla, po dva sa svake strane, vezana takode crtom. Ovo na's potsjeca na koncentricne krugove vezane crtom na naem fragmentu urne iz Zalaja (br. 1), na krug iz koga izlaze tri hrljana u Kavadarru i na astale simbole kaji vezani vjerovatno prikazuju neki du:alizam ilii trojstvo. To 'Odgavara pretstavama dvoglava i troglava koje su vrlo ceste kod Kelta. I opet nam stilizavan brljan na spomeniku iz Stuttgarta pokazuje velika prastranstvo na :kojima se nalaze simboli istog :karaktera, nastali iz istog vjerovanja. Iz navedenih primjera vidimo da se brljanava loza javlja na vrlO' brajnim 'Spomenicima u razlicitim krajevima, te po tome moemo suditi da je morala :igrati vanu ulagu u kultu Kelta. I zaista nam i anticki pisd padvlace ovu ulagu br'ljana u kurtu Kelta. Na jednom astrvu Engleske ene su se ovjenca vale lozom b~ljana77) a i stan njihovih s,vetenica-druitkinja - bio je obrastao brljanam78). Nije iskljuceno da je do taga dolo i sinkretizmom, i ta pod uticajem Dianizova kulta. Povezanast keltskih pretstava sa kultom Dioniza pokazuje nam poznata 'Stela iz Bugarske, iz Cekanceva78). Ista:kli smo i u radu o Silvanu80) da se kod Japoda vrlo cesto nalaze posvete Liberu. Vjerovatno da su keltske pretsltave ,o zagrobnom ivotu adgovarale pretstavama o tome kod Dionizova kulta. Za tumacenje ovih simbola postojala bi joa jedna magucnost. Kod simbola krsta sa 'Strelicama i kruga sa tri strelice, moglo bi se pretpostaviti da su simholi munje, ako pretpostavimo da strelice u 0'V0Iffi lucaju ni'SiUstilizovani brljan, nego stvarno strelice. s

N. V u 1i c, Anticki spomenLei,SpomenliJk srp. aJkademijoe auka, XCVIII, 1948" n. 140. n N. V u 1i c, Spomenik srp. a~ademije naJuka, LXXV, n. 88. 72) N. V u ,1i C, Spomenik, LXXI, !Dl. 16,3 i ~pamenik, XCVIII, n. 136. N. V u 1i C, Spomenik, XCVIII, n. 13'3 (Tab. I, 4), 141. 74) R. F 'or r e r, Keltilsehe Numismartik.. ",'str. 87 i ,69. 70) He n r i H u b e [' t, Les Celtes, PaJds, 1932, T. I, str. 78. 70) P. G lO e s iS 1e r, StaaJtJSammJ.nng. vaterHindiJseher Altertiimer, Stuttg.art, Wesrtdeut'sche Zeitsehrift, XXV, 1906, 'str. 4'22. 77) D i'OTI Ys i o iS P e ~ i -e g ,et ,es 7'0, 13 (dtiJrnno po J o a n n e s Z w ie ke r, Fontes 1934, str. 70). hiJstoria.ereligionds celtiJcae,BeroiliJn:i, 78) Contzen Leolplold, Die Wanderungen der Kelten, Leipzig, 1861, :str. 89. 79) R li dO'1f E g ge r, Der Gra!bstem von CekanCoevO', Schriften der Ba,lkaJnkommission, XI, 2. 80) I. C l' e m o n i k, Reljlef Siilivanai Nimfa iz Za,lo}a GZM, 1956.
70) 71)
7:1)

Glasnik

Zemaljskog

muzeja

Arheologija

15

226

Dr Irma Creunonik

Krst je poznat kao simbol na odijelu Jupitra, a na nekim IPrikazima Jupiter galski nosi i tobolac sa strelicama kao simbol mrmj a. Od simbola iz biljnog carstva moramo ovdje navesti osobito cestu pojavu drveta i raznih g:rana uz ostale simbole na stelama. DTvo prikazano sasvim stilizovano javlja s~ osobito cesto na stelama iz Kavadara81) (Tab. I, 3), a analoglije ovoj cestoj pojavi drveta gdje smo nalazili i mnogobrojne nalaziJmo u Galiji u oblasti Comminges i u Belgiji8'), analogije za primitivnu plastiku. Drvo se ponekad nalazi prikazano i na drugim rimskim spomenicima, ali iIl~gdje tako upadno cesto kao li Galiji i !kod nas na stelama iz Kavadara. Po tome se mo~e zakljuciti da je kod Kelta postojao i osobiti kult drveta. To istice i Plinije83) u vezi sa prikazivanjem kulta imele. Drvo se nalaz,i i na vec spomenutoj steli iz Cekanceva i Egger ovdje dovodi u vezu drvo sa pretstavama iz Dionizova kulta, smatrajuci da je to drvo ono koje se cesto pominje kraj rijeke Lethe. Kako se drvo javlja tako cesto, upravo kao i brljan, u kraju u kom je jak uticaj Grcke, moda je i ovaj simbol nastao kod Kelta pod uticajem Dionizova kulta. Mnogo je komplikovanije IPHanje pretstava grana koje se takode nalaze uz ostale simbole. Grane su vecinom tako stilizovane da je teko odrediti od koje biljke poticu, kao to je ponekad 'slucaj i sa brljanovi:m Hcem. Geometrijski stilizovanu granu nalaztmo na naem fragmentu UTne sa simbolima iz Golubica (br. 1) i na spomenutoj umi iz Ribica8'). Pri'I'odnije je prikazana neka vrsta palme na kasnoantickom spomeniku iz Zenice8'), koja 'S'lui kao dekoracija okvira natpisa. Na ovom spomeniku ena nosi keltsku nonj.u, a i inace je ovaj spomenik stilski Slican spomeniku iz Zenice sa svastikama. Istu takvu granu u obliku pa~me dri i Dijana na oba reljefa iz Opacica (Glamocko Polje)""), a stilizovana tarkva grana se nalazi i na spomeniku iz Bos.. Petrovca (Wiss. Mitt., VIlI, str. 107) sa prikazom Ere medu o'staliJm,s~mbo.jjma (sl. 1). Za nas je interesantan reljef koji pretstavlja Dijanu i dvije ensJke figure, koje su 1P0tpuno na isti nacin !prikazane kao i ona. Srednja, koju smatraju Dijanom, stoji na uzvienom postolju nadvisuje druge dvije figure. Ona u uzdignutim rukama dri palmu i neku drugu granu. Pretstava je sasvim jedinstvena i nema analogija. Ipak neke pojedinosti na ovoj kultnoj slici mnogo potsjecaju na pretstave keltskog mitolokog !kruga. Nepropnrcionalnost figura sa velikim glavama pokazuje rad dOlffiaceg majstora. Dizanje ruku je cest gest kod keltskih kultn:ih pretstava. Sam 'sistem prikaza trojstva, jednog istaknutog glavnog ,i dva sporedna boanstva vezana uz njega (sporedne figure su vezane uz Dijanu time to se dre jednom rukom za njenu haljinu) potsjeca na Herakla iz Kavadara87) kojemu su na ramenima dva sporedna boanstva, ili na troglava iz Autuna88) kojemu dvije manje glave izlaze iznad uiju. Pretstave enskih boanstava sa grancicama su ceste u rimsko doba. Grane najcece nose Nimfe kao boginje izvora. Pretsltavljene su obicno dvije ili tri. Sa klasom, grancicolm iJ.i cvijetom prikazana je i keltska boginja Sirona8.) koja takode spada u red NiJmf:i. Dakle, sudeci po grancicama, moramo svakako pretpostaviti da je reljef iz Opacica li vezi SICi kultom NiJmfa. Da li reljef pretstavlja Dijanu i dvije Nimfe ili, moda, tri Silvane koje se takode kao i Dijana javljaju zajedno sa Silvanom, mO'I'alo bi zasada ostati otvoreno pi:tanje, jer se na naim natpisima javljaju i Dijana sa Nimfama, i Silvane. Silvane S javljaju na jednom natpisu iz Splitao). Dijana i Nimfe se spominju na ari iz Varadinskih Toplicai) i interesantno
:i.

81)

(Tab. I,

N. V u 1i c, Spomenik, LXXI, n.

17'5

134

3).
82)
8:1)

S;pomen1k,XCVIII, n.

110~11,

133, 132

8')
95)

8") 87) 88) s1lr.

E. E s.p era n d ,ieu, Les bas-relilefs de la GaJUleroma1ne, T. II, 1908 i T. VI, 1915. C. P 1i n i u s S e c u n d u s, NraturaUs Historia, XVI, 249. D. S elI'g e j 'ev s k i, JajI:lodSkeUIIne,GZM, 1950, str. 4>5,br. lO. D. Ser g e j e v s k i, GZM,'1932, str. 3~56, Ta6. XXII, 12-13. D. Ser g ej e v s k i, .DLainai Silvan, GZM, XLI, 1929, str. 95, Taib. X. N. V u 1i c, Spomenik, XCVIII, n. 148-149. A U g u s tAu od o'Ile n t, Peti-t bronze trjjcea>haJe,Serta Roffillerian'a, Zagtreb, 194(J, E mi 1 K'I' ii g e r" Di~ Deutung der Pfofzheimerr S1:a'tuette a1s Gott1n Si~ona. GerV. HOo f i Il er, f B. SaII'ia, AnJtiIkeInschriften aus JugoslaV'ien, Zagreb, 1938. Str.

293-5.
8n)

m~nia,

1944-5'0, H. 3--4, str. 255. no) R O seh e r, s. v. Silv<llnUJs, str. 600.


nl)

206, nr. 461.

Narodna simbolika na rimskJm spomenicima u naim krajevima

227

je da se na toj ari nalaze i simboli estokrake zvijezde i koncentrican krug, te ga i tiJme pribliuju keltskom krugu pretstava. Ipak, pitanje ovog reljefa zasada treba ostaviti jo otvoreno, poto jo imamo suvie malo podataka za rjeavanje ovakvih .problema na naem terenu. Isto tako i !pitanje identiHkovanja !biljnih pretstava, grancica, na ovim spomenicima, koje je cesto teko zbog stilizaeije prepoznati, a s tim u vezi i .pitanje koje su pretstave biljke ustvar:i sta,ri keltski survivance-i, a koje pripadaju ilirsbm kultnim pretstavama. Inace znamo da su Kelti u Galiji osobito tovali imelu, verbenu, veroniku i mahovine92). Na spomenicima kod Japoda uz geometrijske simbole se javljaju i simbolicne pretstave ivotinja kozoroga, ribe i vepra, koji takode imaju simbolican smis'ao i pripadaju i kultnim pretstavama Kelta. Re:inach3) za pretstave ivotinja kod Kelta smatra da vuku porijeklo iz doba totemizma, kao, na pr., ivotinje koje prate pojedina boanstva (konj-Eponu, medvjed boginju Artio). Na spomenicilIIla Ja.poda javlja se k,ozorog na ari iz Privilice (Bihac). Tu su dva kozoroga antitetski postavljena oko jednog predmeta"'). (Sl. 1). Isti motiv ;pojavljuje se i u Turinu5) i na panonskim spomenicima na Dunavu u Szentendre i T6rok-BaHl1Jta90), koje smatraju keltskim, jer natpis,i sadre keltska :imena, a i ovdje su korwrozi antitetski .postavljeni. Kozorog se inace pojavljuje i na keJtskom novcu, i to stradonickom97). U Galiji on pretstavlja atribut Merkura98), i troglav,og boga iz Pariza, koji u ruci dri glavu ovna, a k:raj nogu su .mu kozmog i ko'rnjaca99). On je i u drugiJm kultovima igrao vanu ulogu. On je nativitetno zvijede cara Augusta i on ga upotrebljava ikao legijski znak'). Kao simbol Augustovog doba vrlo su cesto kozorozi antitetski postavljeni oko globusa, kao, napr., na tirrrupanonu u M,ainzu i hramu Augusta u K6llliU''). Ipak, kao simboli Augusta, kozorozi imaju uza se i druge simbole kao to SiUrog izobilja, globus, kormilo, corone, biste careva, bogove. Za nae japodske spomenike je karakteristicno antitetsko .postavljanje kozoroga, koje se javlja i kod Slteh sa prikazom riba, koje se, opet, samo pojavljuju u jednoj uskoj oblasti. To antitetsko postavljanje 'Su Kelti, izgleda, primili li svoj kult sa Orijenta uz mnoge druge simbole. Antitetski postavljeni lavovi i zmije javljctju se vec u Babiloniji. Ovaj nacin prikazivanja prolazi kroz sve kulturne epohe. U kulturi Vilanove i haltata u !taliij,i su tako prikazane ptice - slimboli sunca'2). U rilmslko doba se ;u naim krajevima ponekad ispod natjpisa stela nalaze antiltetskipostavljene ptice ili lavovi oko jedne vaze iz koj<: izlazi loza slueci kao okvir natpisla. Ti spomenici se javljaju pojedinacno svuda na naoj teritnriji, te ni,su karakteristicni samo za jednu pokrajinu, a i motiv je vie dekorativan nego simbolican i razlikuje se po tome od simboJike japodskih spomeniJka. Najhrojniji antitetski prikaz pretstavljaju ribe, koje se javljaju najrvie u okolici upanjca, i to uz vec poznate simbole polumjeseca koncentricnog kruga. One su smjetene 'u uglove na vrhu spomenika'') ili oko kruga u timpanon'U sporrnenika'<). (Sl. 2). Od IPretstava rimsklih ove se razlikuju po tome to ,prostor u uglovima timpanona obicno zauzimaju aelfini uz koje nema simbola. Zbog simbola ribe i nedostatka formule D M

92) 93) 94) 95) 99) 97) 98)

99)

C. J u Il i a n, Histolire de la Gaule, T. II, str. 166. Reinach Sala'mon, Cultes, mythes et religions, Pa1I'is,1908, T. I, 64. C. Pat s o h, Wi:ss. Mj,tt., VI, str. 157, sl. 13; (SL 2). F r. eu m o n t, RechejIThe... , str. 162, sl. 28. L o u i s Na g y, Disse:rtartionesPal!1norucae11, 1941 g., sUr.236, Nr,. XLVIlI, 2 iltd. P i C, Starro,j,tI!1o,sti C~e, T. II, 2, Too. II, c. 35. zeme G r e n i erA 1b er t, Les GalU~iO'iJS, Bibli,otheque hilStO'r,ique, Pads, 1945, ,str. 341. W o 1f g a n g K il' a u se, Religiol!1der Kelrten, BildemtlaJS zur Re1igiOlIllsgeschich te,

Lief. 17, s1. 4'5.

Ka r 1 L eh man - H a'f tle b en, Ein Altar iI!1 Bclogna, Romisehe Mitteilungen, str. 166,. 101) G u s ta v B eh r e n s, NalChlesea!UJS dem Mail!1.zer useum, Germal!1ia', XVI, 1942, M X IL 1, str. 38. 102) A n n a R o e s, P\rIol1:omes doubles et teteis d'anima'llx .geminees,Revueavcheologique, XXXV, 1932, str. 203-2<J6. 103) C. Pat 's,ch, Wiss. Mi,tt., VI, str. 229, sl. 49. 104) C. Pat seh, Wiss. Mitt., XI, sUr. 134, sl. 28 i (Sl. 3), 29.
100)

XLII, 19'27,

15*

228

br Irma Oremo.n1k

Truhelka105) ove spomenike pripisuje krcanstvu. Medutim, formula D M je izostavljena zato, to se ona do pocetka II vijeka, kome, izgJIeda, pripadaju ovi spomenici, ne javlja u nasiJm krajevima. Ovu hipotezu iskljucuje i to to se ribe javljaju uz simbole tipicne za keltski krug vjerovanja. Zato gOvore li potpuna istovetne pojave antitetskih riba, Ojpet na spomenicirrna u Panoniji, u Puszamodoru i Brigetiu1oO),dakle opet u Panoniji, gdje smo nali li druge analogije. Nagylo,) ih UlPoreduje sa istim simbolima u Kataloniji i panJiji. Na novcu se nalaze na keltiberskom srebrenom denarulO") a i na novcu BojalO"). Mnotvo pretstava r1ba sacuvano je na mozaiku hrama keltskog boga Nodona u jugozapadnoj Britanij,i u Lydoney Parik_u"O). Iz antiCJkih pisaca saznajemo da su Kelti owbito potovali ribe. Dio Cassi'US kae da Bniti ne jedu ribelll). One su, dakle, vjerovatno bile vezane za kUJlt. Riba se inace kao simbol javlja i u drugim kultov~ma. Na Orijentu se one javljaju kao votivno jelo na stocicu kod daca, i na spomenicima DiosklUra. Kod nas se riba javlja i 11 Panoniji na olovThim plocicamall2). Tu je prikazam.a ispod jednog od dva jahaca ili na jednom stocicu kao votirvno jelo. Zatim se javlja i na reljefima trackog konjanika nadenim u Dalmaciji113), u timpanonu ili na stoclcu kao kod malocals spomenutih primjera. Ali u svim tim nabroj anim primjerima, uvijek je prikazana saano po jedna riba, dok Su na naim i rpanonskim nadgrobnim reljefima 'Uvijek pnikaCl:ane/pO dvije antitetski postavljene kao i kozorog. Tu se opet jasno vidi da kod Kelta CLodueimamo mnotvo i"'tih simbola koje sadre i drugi kultovi, ali se simboli koji se pojavljuju na tenitorijama sa primjesom Kelta razlikuju od drugih tipicniJm postavljaIlJjem, brojem i prikazom, i mogu se od ostalih p.retSltava lako izdvojiti, jer se javljaju uvrije'k ograniceni na izvjesne oblasti. Ove ivotinje, kao izvjesni simboli do dam.as. Tako se medvjed, pojedinih krajerva, odrale su se u illeikiJmod ovih krajeva koji uvijek prati keltsku boginju Artio, a nalazi se i na novcu keltskog vladara Orgetorixa, i danas nalazi kao amblem u grbu grada Berna. Kozorog sa keltskog novca, izradivanog 'U okolini Schaffhausena, i da,nas je amblem u grbu grada SchaffhausenalH). Sa keltskim klUltnirrn pretstavama bice da imaju veze i poneke od ivotinja prikazane na pO.ZillatojvelikQj urni iz Ribica 115),jer se na ovoj i ostalim urnama iz Ribica i Pri.toka") takode jarvljaju simboli - esto kraka i spiralna rozeta i poilurnjesec"'). To nas upucuje na simJboliku jalpodskih spomenika. ivotinje se pojavljuju samo na veliko.~ umi iz Ribica. Riba je prikazana na procelju ispod pretstave pokojnika koji prima kraterl18). Njen znacaj ovdje ostaje nejasan osamljen. Desno od ovog prikaza pretstavljen je vepar119), koj,i je bio osobito potovan kod Gala'"o). Kod Kelta se nalazi uz figure primitivnih boanstava na Iseri121). On se nalazi i na galsikom signumu i na novcu kao heraldiQka ivotinja. Svakak'O da je on ovdje neka vrsta simbola snage koja prodire, i koja

105]Truhelka C., Sta:rokrcarusKaarheologija, Za,greb, 1931, str. 15'2, sl. 57. 1011) Bar k O'C iL., Bdgetio" DiS1seTltar1;iones z Pau!1!OIIlloa,e.,II, 1944. S. 107) ouis Nagy, op. cit., s>tr.2\37. L 108)R. For r er, Keltische Numilsma,ti!k , sl. 1102. ... 109) . P a u 1s e n, Die Mtinz;pragung dier HO'Ler, R Ar.ch.Ins,t. diesdeutsch. Reiches, Leipzig, 1833, Tab. 5'00. 110)I. Sc h eft e 1o'w i t z, Das Fiscl1symboJ. n Judentum und ChriJsrtJentum, i Al'chiv ftir Religi;olJ1Jswi&senscha~t, 1911, sur. 328. XIV, 111)D i o C s i u s, EpdJtome,XXVI, 12. 112)Dr. V. H'Of f i Il er, 010vna plocica sa zavjletnim reljefum iz Srp5ke MitrQVice, Vjesnik hrv. alrh. dirutva, VIlI, 1!}05, str. 119-127. 113)M i h o v ilA bra m i C, Novi v.otiVI'J relj efi okol!1jenih boam.stava iz Dal.madje, Serta Hoffilleriana, str. 299-304. 114)For Ter, u Ebert-u, Reaillexikon VI B, str. 306. 115)D. Ser g ej e v s k i, Neue Aschem.kistenaus Ribic, Sondel'druck aus der Prahistorischen Zeitschirift, XXVII, 1936, H. 3{4, str. 216-226. 116) Ibidem, sl. 1-15. 117) Ibidem, sl. 2, 12, 15. 118) Ibidem, sl. 2, 4. 119) bildem, sl. B. I 126) Rei n a c h, Kulrts Mythes ... , T. I, str. 64. S. 121)W. Kr a u s e, BiLdera,t1asder Religionswllssenschaft, str. 6.
<:li S

Narodna simbolika na rimskim spomenicima u naim krajevima

229

se mClim ne moe zarustaviti. On se uvijek pretstavlja uz boanstva'""). U religijama Orijenta on je cak i simbol boga. Tako u Avesti bog ratuje u vidu vepra. Vjerovatno se i zato uvijek pokazuje ve(par i uz ca:m""). Vepar je bio potovan i kod Sarmata'2<), te njegov kult i u Evropi vodi u daleku prolost. Na zacelju ume prikazana su dalje dva goveceta antitetski postavljena a na ledima im sjedi po jedna ptica glavom okrenuta u suprotnom pravoo'25). Taj nacin prikazivanja goveceta i ptice (po velicini i obliku bi mogao biti ga'VTan) nalaz:i se i lIla situli iz Vaca126). inace je slicnost pretstava na ovim urnama sla situlama iz Vaca vec ranije I podvucena"'). Antitetsko postavljanje goveda patsjeca na dosada spomenute antitetske prikaze riba i kozoroga. Govedo sa tri gavrana pretstavlja u Galijli :i posebno boanstva t. zvo "taurus trigaranus", koje se cesto javlja uz bogove128). Na keltski kulturni krug upucuje i slicnost naih japodskih umi u obliku kuca sa tipovima uma u Galiji i pozajmice u prikazivanju pojedinog oruja'"'). Do otkirivanja brojnijih nalaza 'Ovih spomenika ogranicicemo se samo na isticanje detalja koji nas pots'jecaju na keItskJi ilmlturni krug, jer oni su dosada jedinstveni primjerci medu r:imstkiimspomenicima. Pojavu ivotinja u vezi sa posmrtnim ku:ltam nalazimo i kod vec .spomenutih Sarwata. I one se javljaju u I i II v. n. e. Pretstave ovna i vepra se nalaze na drkama posuda koje su se davale pokojnicima u grob. K. M. Skalon smatra, kaa i Re!inach za pretstave ivotinja kod Gala, da su ivotinje u kuItu Sarmata ostatak totemistickih pretstava. Totemizam je pojava koju on pripisuje ranom dobu :rodovskih zajednica, dok j~ kod SaI1mata,koji su bili na zadnjem stupnju raspadanja radovskih zajednica, tatemisticki lik dobio drugi sadraj ikao kod Kelta u ri'rnSko daba. Kod zemljoradnickostocarskih naroda pojavljuju se pretstave u vezi s oboavanjem sunca i nebeskih tijela. Na stare totelffiisticke sliike naslanjaju se nove pretstave i one dobivaju kosmicki sadraj. Stare pretstave dobijaju drugi smisao, ali ]orma izraza ~ u 'vii u ~ivotinje - 'Ostaje d ista. Prema tome Skalon smatra da su drke u obliku ivotinja na posudama u grobovima Sarmata imale za'titni karakter'"O). KOSmickisadraj pretpostavlja se i kod vec spomenutih simbola kaji se javljaju na naim SIpomenicilma,a koje po a,zloenim analogijama, piTipisujemo sUirvivance-ima Kc\ta u naim krajeviJma. Njihova jedinstvena konstelacija zahtijeva i posebno tumacenje, razlicito od ostal:ih sliJmbolicnih !prikaza na rimskim spOlmeniclima. S tim se slau i novij i rezultati u pogledu tumacenja simbola. Naime, miljenja koja su do sada bila rairena o ovim simbolima, da rozeta, tocak, krug i svastika pretstavljaju simbol SUillcakao na Orijentu, u novije se vrijeme pobija s obzirom na keltske spomenike. Tako je ocito, napr., da tocak na keltskom spomeniku ]ma drugo znacenje, a drugo 'opet kod Grka, gdje je prikazan uz Nemezu i Fo:rtunu. Lefort131) simbolima odreduje svojstva prema boanstvimauz koje se javljaju. Tako za tocak, kaji se kod gal$kd:h pretstava javlja uvijek samo uz Jurpitra-Taranisa, smatra da je simbol grmljavine. Uz tocak se JUipitru cesto dodaje snolpmunja. Simbol tocika pITati na spomenicima na jugo'iisrtokuGalije i u sjevernoj Spaniji svastika, a na jednom spomeniku iz Engleske uz svastiku je sa obje strane tocak. Za svas1Jiku smatra Lefort da je postala iz dvaju uk:rtenih spirala, koje nosi na

('('wiana,

F rie d ric h P f i s ter, Das Bild des Ebers als Amulett und Symbol, Sena KazaSofia, 1950', str. 252'-5. 123) K u r t Elf d man n, Eberdalfstell'UJIlg Ebers,ymbolik in Iran, Bonn. J.ahrbiicher U.
122)

147, 1942,

str.

367.

Paris, 1894,sl. 72-5.

'"') K. M. S lkaJIon, .a!p.dt., str. 182. 12.) D. Ser g e j e v s k i, op. cit., sl. 9. A. B elf t r and - S. Rei n a Ch, Les Celtes dans les valles du Po et du Danube,
'211)

'"') D. Ser g e j e v s k i, OII>. cit., str. 226. 128) R ene 1 C h., ReliJgio'll e la Gaule, Paris, 1906, sitr. 210. d D. Ser g e j e v s k i, J<!i~bds~e UTne,GZM, 1950, str. 79-90. K. M. S kal on, .ap.dt., str. 182~3. '31) M. R. L ef ort d e'S YI o U 'se s, La TOue,Je Iswastika 'et le spira1e oOlffiffie symboles du tonnerre et de la foome, Comp1Jes rerrdus d' Academie des inscr1pttons et belles letrtres, 1949, tro 153-155. .
101I) 1311)

230

Dr Irma Cremoniik

svom ramenu i Jupiter iz Chatelot-a. Svastika je i dobro poznat simbol nordijskog boga groma Thor, a dup1a spirala simbol Taranisa. Zato Lefort smatra da oba simbola, svastika i spirala oznacavaju munju. Spirala je vec u k,retskoj i milkenskoj kulturi imah &imbolican znacaj ti nalazi se uz dvostruku sjekiru i bika. Ovi simboli pokazuju velika tovanje koje su KeHi odavali izvjesnim nebeskim pojavama. To nam potvrduju i anticki pisci. Po njilma (AJrrian 1, 4 i Stralbo 7, 301) jedno !poslanstvo Kelta je reklo Aleksandru Velikom da se Kelti jedino boje provale neba. Iz izloenog vidimO' da moemO' !pretp:ostav~ti da na rimskim spomenioima i kult srimbola vecinom ima k'OsmIickisadraj. Pojavama ivoti:n}a na grobn~lTIJpoivotinja sudama Skalon daje zatitni karakter. I kod pojava ivotiinja i simbola na nCl'imnadgTrobnim spoonenicilrna us,ljed slicnag kOGmi6kog sadraja, iste namjene u pasmrtmom' kuItu, istih okolnasti i vremena u kOlIllese javljaju, mogli bi pretpostaviti zatitni karakter. To bi odgavaralo duhu rimskih nadgrobni:h spamenilka, od kojro i japodsike stele kopiraju oblrik. Poznato je da se na rimskim nadtgrabnim spoonenicima cesto stavljaju apotropejski znakovi. Takav je glava meduze. Apotrapejske su i antitetske ivotinje postavljene na vratima grobnica na Orijen1Ju. Japadi su onda vjerova'tno taj apotrapejski znak izrazili simbolima i naciinom svog vjerovanja, na stelama ciji su oblik i kOlmpoziciju uzeli od Rimlj ana.

3. ZAKLJUCAK Istorijska dokumentacija Iz izloen og smo vidjeli da se stele sa survivance-ima keltskag vjerovanja na PTV'i pogled razlikuju od drugih. NIgdje kad nas na nadgr'ObirlJim spomenicima nisu ,religijske pretstave ostavile taliko mnotvo tragava, kaO' na spomenicima kod Japada, na Drini i 11 Makedaniji. Dok je vecina rimskih nadgrabnih spamenika u naim krajevima vrlO' tipizirana, vecinom samo sa pretstavama pokaj nika, pakazuju s/pomenici u Basni, na Dlrini i u Makedoniji specificne pojave, koje ne nalaze analogije na ostalim spomenicima, a karakteristicno je da su ograniceni na izvjesne ablastri. Upravo ogranicenost tih pajava na odredene oblasti jasna pokazuje da se tu ne radi o Ilirima ili Tracanima. Pojava narocite stilizacije fIgura u tim :krajevima12), keltske nonje i kultovi i analog'ije ovih pojava u krajeviilJ:nasa keltskim stanovnitvom patvrduju da su to 'ostaci vjerovanja koje su Kelti do~jeli sobom u ove krajeve. Pomijeavi se sa ilirskim stanovn.iStvom ani su, izgleda, 1l'brZlO zaboravili svaj jezik, a keltska 'imena su rijetka. Tragovi njihove kulture zadrali SlUse samo mjestimicno 'i dolaze do im-aaja u religijskim pretstavama, umjetnosti i nonji. Svaka ablast je pritom dala svoje karakteristicne vjerske pretstave, koje ivo pO'tsjecaju na dste pojave 11 Galiji. Gal:ija je puna tra21lic'itihldkalnih baanstava i kultova, u njoj SJVaka ablast ima sebi svojstvene pre1Jstave i simbole. Slicno je sa sIimboliJma i u naim krajev~ma. U Basni preovladuju simbom u vidu geome~r,ijskih li'kova, zvijezda, itd., oni su vrlo dekarativni i usljed mnotva vie lice na dekaraciju srtele. Na Drini, istina, ima manje simbola, ali se ovdje vrlo cesto javlja tzv. panonska daca kaja isto takO' ktrije keltske zagrabne pretstave i vjeravanja, i karakter~llicna je za Kelte u Pananiji. U Makedoniji je, opet, cesta naracita vrsta simbola u kojoj V1idnu ulagu igra brlj anov list. Usljed ovih sasvim spoljanjih razlika teSka je uociti jedinstvo tih pojav,a. Os,iJ.n toga one se javljaju u predjelima koji su bili pod ratZlticitim kulturnim utricaj~ma, koje su KeHi lako .primili. Vec na latenskilJ:n predmetima ooit je uticaj Grcke i Orijenta. MakedanJi.ji se ne Tako u osnOv1listi simbo.m - Tozeta, krug, brljanav lIst - u Bosni javljaju u istom obliku i raspOtredu. Ovo jo pojacava i drugi oblik stela u Bosni a drugi u Makedoniji. Ipak se jedinstvo avih simbola dubljim proucavanjem razaznaje. Iako Kelti nisu nikad postigli politicka jedinstvo, oni pokazuju veliku povezanost 'i srodoost u abicajima i vj erovanj ima. Oni imaju svoju zajednicku tTadiciju i institucije1 ). Tu srodnost smO' 'konstatovali .j po analogijama sa naim slPomeniciJma.

132) SPomenici sa naJwci!UomstilizaJCij'om nabrojani t:aloj'3, GZM, 1956 god. 133) H. H U b e Il" t ap. eit., T. II, str, 288.

'su U radJL\. Reljef Silv<m~

t N~mfi iz

Narodna simbolika na rimskim spomenicima u naim krajevima

231

Ovo mnotVlO simbola i pretstava u vezi sa zag.robnim ivotOlffi pokazuje duboko praznovjerje stanovnika vezano sa vjerom u besmrtnost due. To uocava i D. Sergejevski, govoreci o spomenicima oko Drine134).Veliko praznovjerje vezano za posmrtni kult isticu osobito kod Kelta i anticki pisci135).Oni su se uopce svojim praznovjerjem isticali medu ostalim nalI'odihna. Cicero136)iznosi njihovo veliko povjerenje u auspioije. Dok se Rimljani samo lU va~nijim poslovima obracaju boanstvi!ma za savjet, Gali se stalno slue auspicijama. I Caooar'37)napominje da su Gali C!aIki [lreko mjere odani praznovjerju. Kelti u vjerskom pogledu !pokazuju mnogo originalnosti i fanatizam koji ni kod jednog plemena ne nalazimo toliko ispaljen. Kod nas su Skordisci poznati sa svog divljatva""). Njihovi kTvavi ri1uaH sa ljudskim rtvama !govore o velikom stepenu primitivnosti praznovjerja. U njihovom praznovjerju je, izgleda, veliku ulogu igrao kult mrtvih. Tako je samo porijeklo 'rase Kelta vezano za kult miTtvih'30). Glavni bog Dispater je ujedno i bog podzemlja. Isto tako i ostali najraireniji kultov~, boginje majke, Epone, Nim.fa,imaju veze sa kultom podzemnih boanstava. Kultovi podzemnih boanstava dominirali su u panteonu mediteranskih boanstava, koje iSUKelti zatekli u Galiji kad su se doselilil4O). Kod Kelta postJodistalno mijeanje svideta ivih i mrtvih. I7Jmedu njih nema granice i zato kod Kelta ne postoji bojazan od S1mrti'41). I dugove su obecavali vracati na drugom svijetu142).Diodoc143)kae da su /pisma bacali u vatru, da ih srodnici procitaju na drugom svijetu. MelaH4) navodi da su se mnJOgibaca1i sami na lomacu, da bi i dalje mogli ivjeti sa po'kojn1kom. Ovo bujno pramovjerje jako dol'azi do izraaja u mnotvu simbola na spomenicima. Ti simboli, kao to SIffiO rekU, specificni SIUza pojedine oblasti. To svakako dolazi ne samo od vec spomenutog uticaja raznih kultura, nego i usljed malih razlika koje su postojale medu pojediIllim plemenima'''). Svako je pleme imalo svoj narociti znak na novcu i cesto razlicite simboleH"). Time se mogu objasniti i spoljanje razlike u pojavi simbola na naoj teritorij i, ali om imaju uvijek jednu jedinstvenu 'osnovu koja ih sve vee. MedutiJm,simboli nisu jedine poja've survivance-a na SItelama u oblasti Japoda, oko Drine i u Maked!oniJji U tim krajevima nalaze se surv.1vance-i i ikeltske nO''r1je, keltskih kultova i plastike o kojoj je vec bilo govoraH7). To su u Bosni obla3ti oko Bihaca, gornjeg toka Krke, Cetine, o~oHna Bos. Petrov'ca, Livanjskog Polja, Glamockog PoI-ja i 2upanjca, na Drini oko U~ica i !plI'itokaDrine, u Makedoniji najvie oko Kavadara, Prilepa i Bitolja. Za ove predjele smo vec ,1u pTtOlomradu o SUiTvi,vance-imaplastike Kelta pokazali da SIU oni nekada bili naseljlilJli i Ke1tima, te, to se tice istorijske dokumentacije, i za S1Urvivance simbola vrijede isti izvori"'). Prema tome, u prilog tOlme da su i simboli keltski survivance-i govore pojave simbola vec u rprehistoriji u ovim krajevima, pojave ostalih survivance-a u tim p.redjelima, analogije simbola koje nalazimo u predjeHma sa keltskim stanovnitvom, analogije za primitivnu plas-iiku u tim istim p:redjelima, i, najzad, i istorijska dokumentacija. Kao to vidimo, po dananjem stanju nauke md moemo zasada samo ukazati na sve cinjenice koje govore u prilog pretpostavoi, da su simboli survivence-i keltskog kulturnog !kruga, jer nam jo ostaje tamno pitanje sadraja simbola i vjerovanja vezan.ih uz njih, kao materijalna kultura prehistociskog stanovnitva od kodeg vode parijeklo, jer je latenskl() doba u ovim krajevima jo nedovoljno istraeno.

134) . Ser g e j e v s k i, GZ~, 19-34 g., str. 30. D 135) Rufius Festus, 9,1 <il . Mela,III, P 2., Cic,eI;Jl, Pro Fonteio '00) C i c e ro, De divinat~one, II, 36, 37. 137) aesar, De bello gailiUoo" 16, 1. C VI, '38)Flo['us, III, 4 i Amm. M'arcellinus, XXVI, 4, 4.
()iit., T. II, str. 299. OI>. cit., str. 34()-342. 141) M. Ann. Luc am u s, I, 141. 142) Val eri u s Max m u 's, II, 6, 10 iMe 1a III, 2. Sic'Ulus, V, 2'8, 6. 143)DiodorUIs 1") MeI a III, 2. 1") P a u 1y - W i s IS w.a, ReaiLencyklorpadie. XIII, o Bd. 14") E b e r t, Rea11Jex'i<ko>ll, VI, str. 306. Bd.
139) QIP.

31.

H. H u b e r t,

14) A.

G r e n i er,

F-G, str.

611, 1956.

s. v. Galli".

147) l18)

I. ere m o n i k, Re!j'ef Silvalna~ Nimfa iz Zaloja, GZM, i V~i U istom clalIlku pog1avlJe: Isvorijska do,kumenta'Cija,

232

Dr Il'ma

Cremonik

RESUME LES SYMBOL,ES POPULAIRES SUR LES MONUMENTS ROMAINS DANS NOS REGIONS
D.all1Jsil',alrt1ic1Je sur llIelSmOI1lUmelIl/tlsrr'oma ins des eI1lValrons de :I3iha,c IPilU1Yl:i,e dami!>oe meme numero du Glasnik, les Isilg;nes symbo'Wques des ,monuments representaien't "t.lill>Tolbleme lPar[ tiouil,ier. Bien que dalIls la 'lilbteraltur'e eurolPeene liil ai,t be8JUcou[> Ne question ,des Isymboiles, jusqu'a IPresent Lin~enheld') et Oumont2) serus ont mel1'!Jinne les Isymlboles d'Illyrtle. L.a ,sai'ence n'.a pas ,'toUrIl1J1usqu'a preselIlt des Ir,eSU1ta:ts,,oon cl'uants :sur la lsilgnilf~oation des symboles et nou-s j eclalurckons 'ces Isymlboles .dlans nos iregjions dlam s la mesuIre du tposstilble, 'en tenant com;pte des reslu~tats obtenuls jusqu',a ce jo'UJr. !Nous Idevons en IpremLer .lieu donner un .alpereu de il'hJis,toti!re des symboles 00 ,gmeralJ.. 1. Le:s symboles ,en genel1al. !Nous I1'rO Ll'V'ons des symboles deJPjuis les ,tell11lps ile,s :plus amciens de la Iprehisto:i:re j'Ulsqu'a aujoUIl:dhJui, ,sur 100 olbjets ,le" plus dilvem et dans les cu'lttes les Iplus d1vers. C'est \poulrquoi ,certa,im'5 ISlavamts leur nieni Itout r6le Teiliil~jleux, ne les oonsideramt que comme des omements. CetPendani les 'd1il!ferenoes ootlre sym!boles et o:rnemootls omt ete etabUes IPa,r L.i'nckenhe1Jd et J. Blflutta:iIl6). IH est mal,dse d'en Idejjini:r toujoms Ila s,i,g;nifilcati,on et d'etaibNlr les ,cuiltes auxque'ls tils alPlPartena:i,ent. Les syrniboles 3Jro)3Iraliissoot deja ,a Halby,lone et en ElgYlpte d'ou 'ils Ise sont etemdus 'SUT ,le 'ba"s,stn mediterraneoo. A l'elPoq ue roma ine nous les 1'r'oUIVons ,le pluls cou:ramment sur Ile:> monuments funer-,alkels et :iil,s sont donc em crelat,ion ,avec le cuUe ,poslthJUIIl1e.On ne les renoonbre qtue dans cedal:il1es regi,ons des pr o~ilruoes trIOilTIlalines" mol!Jarmment dlatnls l'tElsiPar~e Idu Nord, en Gaule, en AtngleterTe, 'en Bellg,ique, 'le lorug d1u [)anUJbe, ,a !Nonilk, en Iil'lyrie et en Mia'cediolitnle.lIJes Ifedherches se IslQnltlong,temlJ)S' e gareelS' car on dJgno[",ait a quel cuHe 11 convena:it .a ete demontlt'e qrue l'o il ne pou'Va:it ,a.rnjiy1er a la solution exa,ete qu'en d',a:ttmil1:mer ces silgnes. oQlITIIpalI1all1't 't'OlUl1Jes" 'dlecoulV1e:rrtes'00trle eilIes. ,oes En ES)palgne :iilexi's'taiit des OIPini'Ons tres tdlilfferoenlbes srurr les, symlboiLesO-H). Om. IlJes a aJtI1i1bu':;:; 131t;olPu1Ja:!lilOnlUtoohiVolrJ.,eO-14)a a a 'IrupOiPUJI3Iti,o!tl iibe:rliqlUe"ou lalU eu1te Ide IMi:thJr,a-a'Utq:ud ! Oes interprrltaltilOms ne 'PoulI1radlen,t cepemdant pas s,elflvlilr on at!Jtralbue notre ,relief de Zenilca15). pour eXlP'liquer ces symlboles dams les 3'utres !regron:s. Plus :reoemmen'1, on attroibue ces symboles en spagnecommeen GaiUle-a'ux croy,anoes ,prim.itives ee1tes" cacr ees monuments lPotftent pour la lPiluiParr't des noms celtes. L. Nalgy26), qui etu dia les stMes ornees de sy,mboilelS du Darrulbe Moyen, est a,ror>ive aux memes resuItaus. Ayant coo:rdonne tQlutes les decolUvertes fai,tes d,ams 1e-s regi.ons 'c:~tees, Oumont !sou1J~gneque ces :symlboles 'alPlpami!ssent en ESlPrugne touj ours la ou !il yalVait un tpourcentruge de IPopufJJa1;Lon celte; seule la qu estion. des sym!boiJes en Asi,e ,Mineme et en AdiI1iqu:e n'elst1:J1lOllUj'oIUIt'S T!esK)lllUe. \pais OelS Isymlbol:es ont une base commune et Ida!tllsdiveTse:s Iregions i1s a,cquiecrent leurs earaJcte,ro;is!JUques locales. Les symiboles 'identiqlUes crema,rques ,sur les iPieces de monnad:s oeilte confirmeHlt egailememt b. ,thOSe de Oumont. Les numism,3Ites rreceom!tla LS1sent eux ,a'UJs,siqu'i:1:s ont ttrait alU c"1..1'l'1e20_21) et le-s di:s,Unguent d'une siffilPle decor.atiio!tl. Hs soululgnernt le iai,t :imlPoI"tant que s'm le.si pticces, de monna-ie oeilte les figucres m,y'tholo:giique-s classtjque" dev-i:ennent delSsymboles cE!ltes. Aujourd'htUl~ on ne tpeut que fa,i.re deS' oOruje-cbureS' !Sur les motif,S' ITeilJilglieuxqu:i se caohemt 'S\)'US eels !S,yIrnibo~eIS,etalIllt d'OlIllIJ.e que 131 myr!Jhoil.OIgl~'e oel'te nou:" est em,oo:r:e 1lJr00P limoonnue. Oumont1) 'estime qtue lEis s,yrnibo,les ex 1Slt3lient dej,a dan:" 1',ancioonereJ.ig,ion de!s Celtes et que les 'cr0'Y.a!tlces Iprimliti'Ves de 'ceux-:ci, rse sont elaI1gies SOliS l'!iil1flUtence de l'Or'iemt e,galement. 2. Les symboles sur ~e territoirre yougoSilave. \Slur notre terrrr'iltowroe 'On :r'enoontII1e dies ISymboles le JlI1JussOoUlVentaux 'en'Virons de Bihac !pr es de JaIPQd, ooM.acedoirne, et !plus raremenJt SUlr la Drina !pres de BI~ordi,S'k. Ce 'sont des regiions tdeja oi:tees dans le dernier a:r:ticle su'r les s!Urvivamoes 'cettesl ,dans le domaline )p~.a,tique. Chez !tlOU::;; d'lUIIJ.e f.aCon ,g.enera,le on tnoiUve }es memes symboles qu'aL1leurs, le 'cercIJ.e, la :roue, le '0[10i:5sam1t,a Tos.a1ce, la tr:ilsce.liis, la croi.x ,ga:mmee, la wti'rlbellrosette, le lalUlri,elf,,la tbr,anche l et l'.a,Dbre. Ces memes symboles se retrolUJVen-t dans' une ,a:utre ,oons'tel1atlion 1Pcr:~sde JalPOd .ainsi qu'en Macedoine. On tpeut slUiiv:re 1eu'f develolPlPemem.lt en Bosnioe depuis 1619teIl1lPs prehi!Sloo.r'iQues. C'es't3Ji!tlsi qlU'on tJ.rouv,e ~e clf'clecon,ce'l1'udque sur les otbjets de Jezer'm.e3'), sur les objet's du tbumulus de G!1alsltnalc38)te ISylmJbo,leIdlu 'celr>d1Je l 'alVetc oroix, de :la oroix et Ide :la ilunul,e13), e1t ,le ,tIii.k'Vetrum") sur les dbjets"'";'d;'"Ol.M'ina1C et de KJrehin G:rada'c. :SiUlrles objets de DOlIlj,a Dolin,3J la 'eslt Iparti'culie!.remoot oQlucrante; ,a oe meme oodroilt on a egalemen:t 1moUIVe croix ,gammeeU_15), des lPieces de mOl1in3Jieceltes. lDans les .alUitres Tegiions 0'11a a,'U:ssll' comsta,te qU'e des Isymboil'esl datalrJ.,t meme de Il'a~e de brrQlUJI1t6eSlUl;.lsl~S1tenlt 'enrOOlre'dJaJUslecaJclJre de mQltilfs et sylmlbollescelltes10) n) <S)

Narodna simbolika na rimskim spomenicima

11naim krajevima

233

Pres de J<l!POtdas sym!boles l:es IP1Jws l cou['ants wnt le cer-de, la rosace il. six opoiJntes,[a rosace en ~irale et [e '1Jaurier'O).Un grand nombre des sym1boles de 'ce.s monuments mon1irent une tentdance a la decora1Jion ornemen,taJle, ce q ue l'an n~l!na,rqrueega,lement SiUrJas JS:telesrd'Espalgne'O) eIt de Gaule'") ou mame les motlirfs cl,~ssjques se ,tXlO'U'vent "), souven.t s:tY'lises en motifs geometriqueil53). On troruve une 'coml1:Jinali:s,on la rosaCe ,et du lmLan.gle.sur l1esmonuments des de envil!'ons de Bi!h,ac"') '(Fig. 101). La meme comibina,ison se Iretrou:ve sur les manrumenJts de GaUile55) et a ZaJberne'O). Le tJ:1Langlees't CiOIl1S,idere comm e un syunibole helvetiqrue'7). ISiurles monuments de Ja;pod on remalfque en !pluGde la J:'osa.oe,,la ['oue'8), Je oroissant'"), ([ig. 1) on l'angle d;roiitO)et la cro'i,x garn:rrlee01).SIUTun monrument de !Bosanski Petrovac02) , trauve ile symJbole de la [y:re, jl\1Sqru'a !present IiJnc OnI1IU '1IeJs: suh:" mOll1lU'men$, aas IaS3tez m ilireqru'eIlJt Sn.1Jr les lPieces de monnaJie de Boi, de Kalets, o'Arvl!1IlJeeJt die ReldooO'). C'est egalemrenrt;'Un ornement faNOJ:'ides objets metalliques de l'woque die ruaItea.e"). Siutr ile meme monf\ll!Ilent .alffi)aII1a,it egalement le [ierre q'Ue l'on 1mouve slUr les monumen1s de !Podrinje (iPIrijE!lPoIje)OO), encore 'et plus en Macedoine. ISiuIfle mOll1lUment e Bosanski Petrovac et ,celJut d'ES/P<lgne [e lJLenre est d rattaohe alU ,eroislsan.t comme Isur il'ob!jet orultuel troU've a [..jtSLCliciOO). En MacEidioine ['e 1Jierre eSlt as'sez sty1]se, en fOl'me de :J51e{ilie70) , mais on lPeut reconna,il1:lre la feuiHe de [iel're 1PaD:' anaJog1ie avec un autTe monument die Itravcali1mo'ins S1tylLse.Jil est rprobalble qu'liJl faUJt aiinlsi dI!l.telf\PlI'e1Jer 'P1JuIPaJrIt motilfs de fleches. Dans Ile mJO:tilf e la croix et J.a des d de Ja fleche i(taiblealUI, 41),et de lai flecihe et du cEIJ:101e '(tab. I, 2) on lPOur,ra'1tegau'ement IStUiPIPOser que la fleche est le syrrnJbo1ede 1'eo1aJiJr, la croix ainsi que ila fleche (elador)sont Ile.> ,calf symJboles de Ju;pi,ter. On Iretrouve la, 'croix le !plus sOf\lvent SUT!LeslPi:eces de :monnaie de V01slk-Telktosag, qUe les oowr.oes mentrionnenJt en Macedbme egaJement. Su,r notre monument de KaJVaJdalf ltaJb. ( I, 1), on rbrowve les motiIf.s id!'une vigne se di'Visant en qU1atre branches, et des f1eClhes, alinsi que sur le monument enmu.re de JagsthalUsen (lSltuttgartrO); cet eXelllllPle monitlfe donc que des symboles jdenlftques se tro'Uvent dans des reglLonsitres eloiil@1eesJ.'iUJI1e il'aJUi1;lre. alUitJerulfS i ide Les antiqtues mentionnent egalement le role 'impoJ:1tant du lier,re dall1Sle 'cullte des Celtes77) 78).Il est interessall'1t de lfema,rq'Uer dans tous 'ces symlboles 'les ,comibinalisons de IP1Juslieuors symJbo1es (Itroi.s fleches, deux ,cereles, trolis rQlsaces av'ec triang1e), qui r,alPpel1lentles Icornbinaisons de 1P1usLeurs dJivinJiJresa 'trois t1;etes,)chez les Oeltes. ( ' Pal'mi ,Les symboles ve,getarux, l'arlbre et 'les Ibranches se rencontrent i1requemmenJt. L'aI!'bre est frequent SUI1' 1oomonuments! de Ka:vadalr81) (,taIb. ,I, '3), eIt 10Illle troru!VealSlSleiZ ! S'OUJVeIl1It Irencantrons une 1P1alStiqrue ,pdmiegalemenot en Gaule I(Comminlge) et en Be1glque82), ou I!lOlUS tive qruiilrau:Jpel'leeelle dl'! :notre mOnJument de KaNada,r. IPEne8') ega'lemen.t men1:lLonneile culte de 1'arbre 'chez les Celte:s. Avec l'arr1bre on r1lrouve aussi la :b1'lanche, ,SO<UJVent styJ!ilSeecomme tTes sur 'l'urne de Golubic "(tab. II, 13) et sur celJe de Ribi.c"'). sur le monlUJffient de !Zenica on remaD:'queune orepresentatiOlIl 1P1usn.aturelle d',u ne sOI1te de palme aNec un symJbole de crQix gammee, de meme, SUII'l\lIl1mOniUment de Bosa n:slki iPetTovae, une palme avec IUn symJbole de ly,re, et, Sur le mon'ument de OlPaJcic I(Glamdc) 80), Diane !tient ul!le Ibranohe lidentique. ISur ce ha:>rerJiied' Diane avec deux :nYJITIlphes, de d'aru.tres detalil1Js eg1aJ1ement lI1aro>e1l1enit 'ao:nIb1Jall1Ce [ cUl1tf\lIeil1Je 'ceLue. Oe sont reSi maJilns i1evceestdJe'Dilane et le f,aLt que les troilS lPeTsQIlnage:sse itQUchent. Eitant donne que 'ces llwiSl d:i1g.uresfemi nJin8S SOll'1trepl'lsenltees idle fa<;on tidentiqrue c6llle diu ceni1lre eta:nJt OOWe lSIUTe1evee lSur un ,piedes:tail.- on !POUir'I'ali,t estimer que ce sont les trois nyrnJPhes, !plus iPIl'ocisemen't Sii.1vanae, qua mentLonne chez nau:; UIl1e'i:n.soriJption a SIP1iJtO). Malis nous avoil1S a'USSiun exeIlJ/Ple de cette 11l1initede Diane et des deux nYmjphes sur l'autel de Var<Wdinske T0IP1ice01),;porlan.t egale ment le symjbole de '1'etoiJlea stix lPOintes. iPIres de JalPOd Ol!ltrouve sOf\l~ent, il. co te de syrnJboles geometriques, des figures d'animaux. En ce qlUli,conCerrle ,les anli:maux, Reina cho,) est:me que chez des Celtes ils 'tJilI"ent eUJfS l orilgiJnes die ['l;poque .dIuItotffin!ilSlme. Chlez IruOUS, 1'a'Utel de Hriviilica\ on recQnnait deux calPrisur cOlflles iPliaces' fa,ce a face8') I(f~g.'2); QI!ltrOlU'vele meme!bas-r'ellief a Tu:rinO'), et srurles monuments panoniens de rSiz,entendre et Tor6k-Baol'inta0),q'UiipOlrltentid!esnOffiS celJtes. Oherz: es Oeltes, rlJe ' 1 'OOIPrllcorne est l',atttriJbut de 'MeI1ou're98), 00).La drislPosii tion antiJthet,ique - d'origine oTlien,ta'le - 'leur est caracteristique; et c"est de la meme fa<;Qn q ue sant diJc:..poses tpOi1S'SQllS cer:tail!l1S on'UJes sur m ment1;sdes envtiJrons de :&UlPanjac'O'),O') (filg. 3). On trouve egalement ces lPO,ilSSonsn PanonJi:e l e li iPu~amodor et il. iBdgeti'OO), ensuite en CaitalQgne et en :s(pa'gJl.e, SIUIr.11e lden/iJer~-CIe1te et sur 'la :monnaJie de BoF08),100).Les SOUTcesantiques nQUS si,gnalent1; egalement qrue les Celtes veneraient paiI"tiloulJteremootlLesIppissons, Les san~iers de 1'ume de Ribic - QU l'on remarque egale:ment des symJboles goomebriques-se rcllttachent vra,isemilil!a1blement aux fiJgures CUiltueUes

234
ce1tes. Le staIIlgJUer italilt venet-e

Dr ITma Cremonik ohez les Ga1ulo is, mctis on le rencontre dans d'a1utres cultes

egJalemenit122_'2<).

Chez les Sa'rmates, de meme, les anlimaux 8lIWara1issent aux Jer et ,LIe sieCile en Irelation <livec ~e 'aulte iPOsthiume35). IcL egalemenrt Hs sont consideres oomme v,estLges du :totemisrne, mais aux ,andiennes f1g1ures se sont ajoutees de nouvelles qui devli,ennent d'lU'IJ.e iimlP01'tance ,oonsdJdere que ces :liiJgures aJVai.ent daillS le culte !PO~thume IUTI ca:ractere cOSlffiique. Skalon130) die \PI'ortecviJon. iEn ce qlUliocmcern.e les lSymlbcx1es'g.! omet11iques ega,lement, on ISUIP!POS'e qu'iJs avaient une s':tgnidi.iJcat1LolIl cosmiQue; d'a!Pfes les anallQlgies oiiees rplius haiUi nous S'lJlro>Osons que ce sont la des s'urvivances rceltes. Au COUT,Sdes coo:tro'v,erses les rplus Tecentes, on a: rconrteste l'intelfpreta,tiiO'Il ih<JJb~tuelle de ces symlboles par 'les si,gnes a,siTaux. Leforl'31) a tTouve (POIUf certains symJbd1es accoIIllPa,gnant les diJVliJrriJtes 'Celtes une ,sitgnli:ficaIViondJiJMerente. C'est ainsi qu'il considere tla: TOlle a'ccoIIJiP3lgn.ant toruj'Olurs Jurp1ter-T alDaln!iS<lOmJme ~e lSyrrnlbolLedu oonnenre, tandis qu'en ,ce qUsi 'concerne la oroix gam:mee et ila ~irale en forme de la lettre 5 IH estime que ce son,t des ec1airs, CaJr ~S accompagnent la IrOlle. on ;pense donc qrue ces syrnlboiLes OiIl't eux OIlUiSG1iJ S1iJgJni!fiklaJ~ion une dOislmliq'Ule. ',esrt;rpoulfquoi iJl n'I5It;pas ,e:>rc:lru C que 'oes sym/boiles SetI"WID.rt taU aulte lPosthume aient egalement lUIIl=aCltexe de protection. AIDS~ les siJgnes <lIPOtrorpe:ques funemilres IseT,alient sliJmjplement remplarces lPa,r romains ('la Med'Use et au-t'res) des monuments des silgnes de me.me Silgni1iircatJion mais de fcxrme dilfferenrte, "es du cerde my:thologique celte. 3. Conclusion. Les stMes ;portant des symbo,les d1i:fferent manif,est'emenf1; lPalf leurs r1ches ornemenV:l des arutres ste1es 'lfomaimes. Chez nous egalemen:t cihaque regiJon rpossede ses prqpres lSty~es rcaracter'1stiques" ce qUJi f.ai,t fortement sontger aUx IPhenomenes identiques en G.aJUJ1Je. Oette mUJ1tJ1tJudle symlbiolLes esIt cerrtmdnem enlt en lT:ell<JJtiOln les Ceiltes ave'c le ouUe postde cihez hume. lMe.me lIJes eoI1iMlJihs anIv1ques135_'U) Il'lQIUS men,tionnent l'e5IPfirt de lSturperSfJit10n des Celtes en oe q:uJi OOIIl,oenne !La nrorl, oaJr iiJLsIPrometrtJaJiJent meme de lPayer loors deirtes oons l'autre monde. Cette vhese selKm laqruel1e ICes syllIliboles sant des survivances des Celtes qUJi se sonrt, rpa,r end:riOli,ts,ooru;ervees idIaJnl;I !paII1alges, st egrail,emerut jrustiIfiee PaJr le tfaliJtqrue 16 symlboles font leu'r ces e awari1J:bn dlanls' ces 'ooort!rees des 11'~qUie Iprehistor:ique, !pa,l' les vesti<ges de iLa jplarstiq,ue [JfimHive ceilte, lPar les vestirges des cu1tes, ~ar les costumes que l'on 1irOllve dans ce.:; memes reg1ons" a,inSJi, que rpalf les soU'rces qui mentliJonnen:t Qus,tement '1es Celtes dans 'Ces Tegions~<7.). Eu eg,aJDd alU degre actJuel alt!teinrt !par la :scienoe, IllOUS ne IpOIU'VonS qu'ind:quer ces f.a'iJts qui sOlltiennent l'hYIPothese que 1es symlbO'lres IStOIl'lt es rsrunri'V<lnces oel1Jtes Clalf la d question de la 'signrifiJcaJ1JiJon des symboles ai'nsi que die ['UIf orWgm.e,ail'e[POqrue JPlfehJils1xJlfIiklrue dalllS nos OOiIl'Vrees- olfiilgl1neenooll"e rin&UfD1semmll1t ecl1:aJilf'Clie nolUiS dlemewre dbscruTe. -

br 1. ere

m o n i le Narodna

s:mbolika

na rimskim

spomenicima

Tab. I

1-3 -

Stele iz Kavadara

sa simbolima brljana; 4 - Stela iz Kavadara survivance-om keltske ,p,lastike

sa simbolima

drveta

CVETKO . POPOVIC

Manji prilozi za pitanje bOSJumilau Bosni

Pesnik Kairnija nije napisao ree bogumili Sarajevski pesnik Hasan Kairnija iz XVII veka ima medu svajim paetskim sastavima i pesmu o' puenju duvana. Ova je pesma prvi put abjavljena 1912' gadine u redakciji S. Kemure i ck V. Caravica'). Pesma nlije na sebe skrenula neku naracitu panju sve da naih dana, kada je jedan njen stih dr A. Salovjev u svajim radavima pacea navaditi kao jak damaci argumenat za svaju tezu o' bagumilstvu srednjevekavne basanske crkve"). TakO' an kae: Pasle Rikata i Kaimije nemamo vie aut en t i cn i h (padvukaO' Cv. P.) padataka O' bagomilima. KakO' Rikat ne govari o bagamilima nega o' paturima, a koje dr Solavjev identifikuje sa bagumilima, anda ustvari Kaimijin stih astaje kaO' j e cl i n i aut e n t i c n i p o' dat a k kaji je dr Salavjev magaa naves<ti o' sparnenu bagumila u Basni. Staga je patrebna ispitati autenticnast i dakumentarnu vrednast toga stiha. Kaimijina pesma o' d'llvanu pisan? je aTalPskam azbukam al,i na naem jeziku (sem panekih reci). Strafu u Ikajoj je pamenuti stih S. Kemura je ovakO' procitaO':
I mi srna ga pHi

I u smradu bili, KaO' Bagumili. Ostante se tutuna. Citajuci navedene radove dr A. Solavjeva zainteresavaa sam se za avu strafu u kojaj se paminju bagumili. Na osnavu poznatih istariskih cinjenica i sadr'ine same pesme, ja sam osparia pravilnast citanja reci bagumili3). Maje tumacenje pakuaO' je pabiti Muhamed Hadijahic daS1ta pavrnim i neadrivim argumentima, to sam vlrlO laka i, mislim, ubedljivo paibJa). U avaj polemici ucestvavao je i S. M. Traljic, naucni saTadnik iz Zagreba. Usvajaj'llci patpuno moje citanje odn. tumacenje, on izmedu astalag veli: Sto se Basne tice, jedna je n~'Pabitna: da se u damacim !izvor,ima (na bosanskam teTlitariju) nigdje ne spominje ime bagumila i dalje: Pa ni u arijentalnim slPamenicima koji se ticu Bosne, ne nalazimo spamena bogumilskam imenu. Odakle bi prema tame Kaimija mogaO' uQPce 'Poznavati bogumile? On jamacnO' za njih nije nlikad ni cuO', a kamali da bi znaO' tagad vie o' njima"). U toku avog abjanjavanja utVTdilo se da je Kemura u avam stihu pagrena procitaO' ja jednu rec. Sasvim lepo i citko napisanu rec tako an je pra citaO' kaa. I dak se sa citanjem kaa Bogumili ja i magla nekakO' operisati, makar i nategI1lUta i izvetacena, sa taka Bagumili ta je iskljucena, jer je jezicki nep!I'aV'ilna, a lagi'cki beSlffii1) Seh e i c h S e f li d i n ef. K e m u.r a, und Dr. VIa dim ire o r o v i c, Serbokroatische Dicbtungen bosnischer Mo:slims- Zur Kunde der Ballmnhal1binselII, Heft 2 - SalTaevo, j 1912.

") A. S o lov j e v, NeS1tana.k bOogomi'la '~slamiza.ctj,a Bosni - Godinjak Istoc. drutva i u Il'l.a BiH, God. I, str. 70 - Sa'Taj,evo,1949; Svedoc.anstva .pravoslavnih imora o' bogumilstV'U Balkanu - Godinjak IsrolT.drutva BiH, God. V, str. 22- Sarajevo, 195'3. 3) ev. . -J? o p o'v i C, Da li su Bosand u XVII veku ,znali za bogomile Zivot, sv. 3 Sarajevo, 1952. 4) Vidi: ZiJvot,sv. 5 i sv. 7 Sarajevo, 5) S. M. T r a 1j i C, Da li su !losand u XVII vijeku ~ng,li ~a bogomil~ l:iistorijski
z;!;)ornik, goQ.,V, br. 3-4, s1r. 409-=110 ~ Zagre!;). 19~2.

236

Cvetko' . Popovic

sleno. Naime, kada se namesto kao Bogumili pl'ocita tako Bogu mili imamo potpuno prirodni smisao stiha u skladu ~a eelokUJpnom s'adrinom pesme. Medutim, sasvim izrnenada i neocekivano dobio sam potvrrdu za svoje tumacenje, kojom je, po mome miljenju, stvar i konacno reena. Zahvaljujuci g. Derrviu Korkutu, kustosu Muzeja grada Sarajeva, doznao sam za jednu drugu verziju Ka,imijine pesme o duvanu. U Arhivu grada Sarajeva ima rukopisma zbirrka (medmua) privatnih zabeJeaka koje je pisao Firakija mula-Mustafa Sarajlija. Knjiga je neka vrsta hronike u koju je vlasnik upisivao razne dogadaje opteg i privatnog karaktera. Pisana je prvlih godina XIX veka (1802-1830). Ka'imijina pesma o duvanu zapisana je na eada priwemeno olovkom obeleenoj strrani 32b pod naslovom: Habis tutuDJum zemmi bosanea diliyle, to znaci: Kudenje poganog duvana na bosanskom jeziku. - Ako tekst ove pesme uporedimo sa onim ranije objavljenim od Kemure i Corovica, naci cemo gotovo u svakoj strofi manja ili veca otstupanja. Najveca i svakako najznacajnija razlika je u bl'Oju strofa. Sad se vidi da Ka,imijina pesma u iZ!danju Kemura - CO!rovic nije eela, jer ima svega 17 s:trofa. Za nju lredaktori kau da su je nali zapisanu kao dodatak u Codex-u Murebi lisshar, pisanom 1688 godirne. U Firakijinoj medmui ova pesma ima dvadeset i po strofa. Od strofa kojih nema kod K.-C. jedna dolazi posle njihove desete, a dve i po su na kraju pesme. Poslednja strofa, odn. pola strofe, ima svega dva stiha, ali to nije nedovrena strofa, to bi se moglo pomisliti s obzirom da 'sve ostale imaju po cetiri stiha. Da je pesnik sa ova dva ,s'tiha zaista zavriQ pesmu, vidi se iz dodatih reci sa strane ovih stihova: u pocetku prvog stiha s'a strane je napisano temmet, to znaci svreno, a na kraju drugog stiha sa strane stoji tamam, tj. gotovo. Prema tome, ne moe bit;i sumnje da je pesmik ovom polustrof'om zavrio pesmu, te je ona ovde data u eelini. Time je njena vrednost za nae pitanje veca, iako je po zajpisu mlada od one prve nepotpune. Donosim obe verzije kriticne strofe:
tj

U izdanju Kemura

- CorQvic I mi smo ga pili I u smradu bili, Kao Bogumili. Ostante se tutuna.

Kod Firak~je I mi smo ga pili I ju (sie) jadu bili Tako Bogu mili Ostante se tutuna.

Iz priloenog fak'simila jasno se vidi (odnosne reci sam podvukao) da kod Firakije izmedu reci Bogu 1 mili postoji uocljiv razmak koji ih nesumnjivo deli u dve reci.

- ~---'I
~ ~ ~j.)

~;.; ~--,'" ~
;, ~. 1;...,.:>\

..~

t;..;-'~ '>~J\t)1;J\ .r"\"';':'; \ ~~'r'1~~. ,.)~~~'"',,\ '~\j~'J-Y~""W.(


.> ~~

~ ;

~;;>~~)J
. 'jJ;>~~.."

..J;.J.J!;\c ..-f:; ".)~y.' .~;'~I


-6G~:J~~~~\;;9e}'f).A;/ )..J~~~ ) (,;';i,..C ~~;.' ()~~-,\N f/y;f'iJ?'"

F~simil 11 strofe (u srec,iini)Kamijine pesme o duvalr1uu Fi.r;akijinojmed2jmuj

Manji !prilozi za pitanje bogumila u Bosni

237

Smatram da je ovim pitanje pravilnog citanja reci Bogu mili konacno reeno i svako dalje in:siS1tiranje na Kemurinom c<itanju bilo bi samo vetacko natezanje bez ikakve realne podloge. Kaimijina pesma u Firakijinoj medmui dokazuje da je Kemura usled neznatnog razmaka izmedu reci odnosni stih pogreno procitao. Tako se potvrdilo da Kadmija zaiS1ta nije na.p,isao rec bogumili, a, koliko se zasada zna, ona u Bosni uopte nije bila poznata sve dok je krajem XIX veka nisu kolovani ljudi uveli u njenu istoriju. To potvrduju i mnogobrojni izvetaji papskih izaslanika kao i vikara bosanslke franjevacke vikanije papi od XVI veka pa dalje, koji nigde ni jednom recju ne spominju ma ta o bogumilima u Bosni, iako govore o raznim verskim protivnicima.

II
Najstariji izvetaj o steccima u severoistocnoj Bosni Ako izuzmemo evidentiranje bosansko-heJ:'cegovackih stecaka posle rata koje provodi Zavod za zatitu spomeniika kulture, a taj rad nije jo konacno ~avren, nai stecci su u prolosrti dva puta prebrojavani, prvi put 1887 i 1888 godine, a drugi put 1899 godine"). Prilikom prvog brojanja nadeno je u svemu 27.067, a prilikom drugog 59.500 stecaka. Vec prilicno velika razlika u ovim brojevima govori o nejpouzdanosti brojanja. Kod toga treba imati na umu da se prebI10javanje odnosi na broj stecaka koji se naao u vreme brojanja, a njihov broj se velmvima sve do naih dana stalno smanjuje njihovim unitavanjem. Sigurno je da je tokom vremena upotrebljeno ne hiljade, vec desetiiTIe hiljada stecaka za izgradnju puteva, mosto'va, crkava i raznih drugih gradevina. DTugi popis (od 1899 g.) svakako je blii stVaIT"nom brojnom stanju, ali, kao to cemo videti, i on je nepouzdan. U svom referatu o broju i rasprostranjenju stecaka u Bosni i HercegovIini KOS1ta Herman, tadanji dilfektor Zemaljskog muzej a u Sarajevu, podneo je na XI Ruskom arheolokom kongresu u Kijevu 1899 godine i podatke o prosecnom broju stecaka na 100 km' u nekim srezovima. Tako tu citamo, naprimelf, da na 100 km' u zvornickom srezu dolazi jedva cetiri, a u tuzlanskom 2 - O stecaka. Danas, posle 56 godina, taj . bi broj s obz:irom na poznato unitavanje svakako trebalo da bude daleko man,jd. A prema nepotpunim i jo neproverenim podacima Zavoda za zatitu slPomenika kulture, u biv. tuzlanskom srezu danas ima 347 stecaka, ili oko 29 na 100 km" a u biv. ZVOTnickom srezu ima 755 stecaka, ili oko 94 na 100 km'. Kao to vidimo, ovi se brojevi osemo razlikuju od onih koje je izneo K. Herman. Dananje brojno stanje stecaka na celokupnoj teritoriji Bo'sne i Hercegovine doznacemo tek kad Zavod za zatitu upotpuni svoju evidenciju i objavi rezultate. Dr A. So1ovjev navodi da u zapisniku pomenutog Kongresa u Kijevu stoji: Iz geografske kalfte grafickih tabLica vidi se da se oblast tih spomenika naslanja na Srbiju, Novopazarski Sandak i Ornu Goru i da obuhvata jugoistocnu Bosnu i celu Hercegovinu. Severna njihova granica prolazi od Zvornika prema Sarajevu, Fojnici i Livnu,,7). Ovde se verovatno misl,i na granicu masovnog rasprostranjenja stecaka, jeT se i u samom referatJu spominju i srezovi daleko iznad oznacene granice, da u njima takode ima steca.ka, naprimer, Cazin, Bihac i Krupa8). teta je to nemamo detaljan izvetaj, tj. podatk,e o svima srezovima, to bi nam omogucilo uporedenje sa dananjim stanjem. Tako, naprimer, nemamo podataka kako je u to vreme bilo sa brojnim stanjem stecaka u biv. bijeljinskom srezu. Stoga je u svetlu navedenih statis,tika od interesa upoznati se sa jednim starim izvetajem o stecClima u nekim mestima ibiv. bijeljinskog, tuzlanskog i zvorni&og SJreza.

") Dr. Ale k s.a:Il dar S o lov j e v, Broj grobnih 'spomenika li Bosni ,i Hel'cegovini, s,tr. GZM, NS, sv. X, Arheologija - Sa'rajeva" 1955. 7) Dr. A. S o 1'0 V j e v, nav. c1aJna'k,SitI'. 218. 8) P.rema tome dr. C. Truhe1ka jie pogreno naveo da li ovim srezov1ma nema nikako stecaka - SredO'Vjecni stecci Bosne i Hercegovine, str. 6'30 - Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegov~ne - Izd. Napredaik - Sarajevo, 1942. 218. -

238

Cvetko

Popovic

Izvetaj je naden u Biblioteci Zemaljskog muzeja i zasada je to najstadji !poznati izvetaj o naim stecClima uopte, a posebno o steccima u severoistocnoj Bosni. Pisao ga je uro Popovic, ucitelj u Vranima, u biv. bijeljinskom srezu. Ne zna se kome je bio upucen i na ciji je potsticaj napisan. Verovatno je u pitanju inicijativa Koste Hermana, koji je tada bio poverenik bO~.-herc. vlade i prvi pretsednLk Muzejskog drutva u Sarajevu (.oSlllovanog ujesen 1888 g.). Po:povicev izvetaj je kratak i ne odnosi se samo na steeke vec i na stare ruevine, narodne price i pesme. Zaglavlje izvetaja glasi: Zakljucno izviece vrhu rueVlina, nadgrobnih kamenja, narodJn~h prica i pjesama. Na kraju je datum: U Vranih, dana 26 septembra 1884. - Izvetaju su dodata i trli priloga (obeleena A, B, C) sa crteima. U njemu se :pod 1) pominju 'stare ruevine Nakiceve kule i Teocaka, pod 2) je govor o steccima, a :pod 3), 4) i 5) 'o pri'cama i pesmama. Nas ovde zanima odeljak o 'steccima koji donosim u celini. Nac1grobnih kamenja, kao to su pod A. b["oj 2 i 3 - ,ima mnog.o, ali sve bez natpisa. Takovih se nalazi: u Dragoljevcu*) k'od crkve pet komada; u gornjoj Cadavici*) kod kuce Tode Bakajlica - dva komada;' blizu Janje*) jedan komad; uPukovcu*) kod kuce Pere Radikica jedan i :na njiv,i I1Jije Filipovica - jedan komad. U Tuzlans:kom kotaru u selu Caklovici nalaze s'e :po !p>rtcanju50 - 80 komada takovog kamenja, medu kojima ima takoder dosta sa nad:pi'Som. Onda se takode[" nalazi u Zvornickom kotaru u mjestih: VitIDicih, eticih, Peljavama i medu PrLbojem i Zlim-Selom. Mnogo je takovo kamenje izlupano u svrhu nasL:panja ceste, a mnogo je opet trgovCIima za razne gradnje - 'Plfodato. Narod ga naziva: mramorima. Uz ovaj odeljak izvetaja prL:pada prilog A, datiran u Vranima 21 siPtembra 1884 god. U prilogu su olovkom dosta dobro nacrtana tri stecka obUka sarkofaga, s'a pukovackog pravoslavnog groblja (biv. bij elj.irlski srez). Prvi stecak je dopola 'lltonuo u zemlju, Na njemu se vidi nepotpun biljni OTnamenat. Na njegovoj zapadnoj strani, uoj, islklesana su slova rb.n;H1JKb. Sudeci po slovu rb, to je svretak natpisa ciji se pocetak ne vidi. Ostala dva nacrtana stecka su bez ikakvih ornamenata. - Ispod ovih crtea sledi njihov kratak opis. Na kraju se kae: 0 poviesti istoga kamenja nezna se ba nita. Mislim da ce 'Ovaj stari izvetaj dobro posluiti kao putokaz pri'likom piI'overavanja i utvrdivanja dananjeg Sitanja stecaka u pomenutim mestima. Prema ovom starom izvetaju ,i prema danas poznatim nekropolama u ovim krajevima pada u oci srazmerno prilican broj stecaka, kojih je u vreme njihovog postanka svakako bilo jo mnogo vie. Narocito su mnogobrojne i velike nekropole u okolini ZvomikaO), Danas je gotovo sigurno utvrdeno da su stecc,i nastali uglavnom u XIV XV veku. A ba u to vreme vi kr.ajevi, naime Soli i Usora, bili su pod suverenom vlacu ugarskih vladara iako su njima upravljali oosanski vladari i veLikai. Znamo da su Madari bili glavni eksponenti [1~k,ih papa u !krstak'i!m pohodima na jereticku Bosnu. Ako SIU stecci bogumils'ki, onda se namece :pitanje, zato su ,ih Madari 1Jrpeli u ovim oblastima, dok su istovremeno vodili krvave bO'Tbe sa bosanskim bogumilima? Zato ih, prema tadanjem verskom fanatizmu, nisu unitavali kao znake mrske jeresi? - Iako znamo da Madari nisu napadali Bosnu samo ,iz verskih motiva, ipa1k se tol,ik9. verska tolerancija u ono vreme teko moe pretpostaviti. Pod uticajem radova dr Rackog, zatim njegovih sledbenika li kolskih udbenika, kod nas se rairilo i U'vreilo miljenje da su stecci bogumilski SIPomenici, iako je dosta rano skrenuta panja da oni nemaju veze sa bogumilstvom ni uopte sa jerezom (JagIic, Jirecek, Skaric). Najnovija proucavanja istoricaJTa dr J. idaka i arheologa dr A, Benca to sve vie potvrduju. Za nae stecke dr Ldak veli da nisu pretstavljali nita iznimno, nita Slpecificno za sredovjecnu Bosnu i bosansku crkvu, te zakljuClUje: Svi, dakle, dosadanji rezultati u

GZM, NS, sv, XI, Istorija i etnoogr,afija - Saraj,e'Vo, 1956; Dr ag o Vid o v i C, SrednjevjekCJIVni nadgrobni spomenici u vkolini Zvo-rIlJika- Nae ,starine III - Saraj'evo, 1956,

*) Mesta u bi'V. bijoeljlinskom SrW. 9) o koM a z ali! C, Zvonik (Zvornik) starli grad na Drini, sir, 24~246,

Manji prilozi za pitanje bogumila u Bosni

239

proucavanju stecaka... 'Odbacuju kaa :neasnovano vezivanje stecaka uz tabonje bogumilstva ... ani SU iZTaz jedne mnoga prastranije materijalne i duevne kulture'). S ovim se zakljuckam potpuna slae miljenje dr Benca: Danas je sve jasnije da je iskljuceno vezivanje etecaka za takvu sektu (tj. bagumile - ev. P.). Ta su opcenarodni spomeI1lici, cije je 'P0stajanje ruslavljena sasvim drugim razlazima. - Njihavi 'Oblici naslanjaju se na staru tradiciju drvenih spamenika"). Smatram da i pajava stecaka li srednjevekavnim 'Oblastima Usa'ri i Sali ide u prilog ovame shvatanju, zajedna sa 'Onim steccima na srupratnaj, des naj obali Drine u Srbiji, za kaji se kraj zna da u njemru nikada nije bila bogumila.

RESUME QUELQUES lPETITS APPORTS


A

LA QUESTION DES BOGOMILES EN BOSNIE

I
Le poete Kaimija n'apas ecrit le mot bogomiles
Le ipOete Hasan .Kaimija, ql\lJiveout a Sia[,aJjeva au XVIIe siecle, a Jaisse, parmi ses c01lllPOSiibions ipOet:iques, Ulll!POeme SiUr le talbac et i),'ihalllirtJude diuJmer.]1 Ja3ltecni1ten ca;raotell"es 1dIe arnJbes, maills en langue SeT'bo-croate. Il mt 'PUblie .pour la IPr,emli.erefoJs en 19'm!) LSuivant la roo.aclion de cette &lition, le mot 'Ibo,gumiles se trouve menuionne dJanS >UIlletrOfPhe. Dans ses s articles SI\lr ile bo,g'omiJIisme de l'egldse medieva.1e IboSlniaque, le Dr. A. &Jlovjev a ooln:s,idere 'ce vers comme un dbcument IPris sur place lu:i permeltitiant d'eItaY'er ISa tJheis1e2).IMal~ l'ootelUJr oontes:tei:ci: 'l'exact~1Jude de la Jeo1Jure idu mot >~bogOl1TIJnes, IPretend, s'ajWUyant s'ur des 'ra~sons et coniWlJnCaJIl,tes u'il cfaJUlt q Jire a cet 'enidroiJt: IBog)UmilI'i (,i. e. aJgreaJbles a Dieu au lieu de: bogumili = bogomiJes (note idu traid!.)3),'). A cette oocasion, llaut,eur presente une nourvelle version du poeme de KJClJi:mi[ia SI\lJrle tabac, retrOl\lJvee d~ le reoueil maJIlJusoriJtde 'Fira'1dja mula'-iM'UlSltacfa arajli:je. Le ililvre se S trowve aJux Arohives de la ville de lSia'ra6evo.Dallls le vers en question du 'fucsiLrnileci-joint, les mOlts Bogu miJi sont ecr'Lts d"une facon tres l1ette. L'a.utelUJresHme qu'e cela, oonf,i,nme n'a Ipas ecri:t ibo'~UIIIlm ~bogomiles) et que ce mom etai,t OOffipletemelllt illlconl1u 'en Bosnde.

II
Le plus aneien eompte-rendu eoncernant!les stecaks (pierres tombales) dans la Bosnie du nord-est
iLes steca1ks ou mO!lll\lJffientsmm.eraires .moo.revaux de Bosnie-Herzegovine ont ete rocelllSes idialllS passe In 100Y71/8 et en 189,9. On a ,releve aa IPremioce ,fo~ 27,067 et la seoonde le 59,5010 Is,tecalks. Ce1Jte g'ralll1dedifference entre le s dlux ohiJffres tteIIJlOiilgneu IP~ !de confLaJIlCe d qu'il ,faut aJooor-d'era ce del1lOmbrement. Lars du Xle C()'IlJgres Arohoologique qUJi se tint il K!iev en 11899, Kos,ta :Herman 1f0000n~t ntre 3JUJtresdes donlllees S1Urle lllomJbre des sttecaJks IPar e WO (km2 .dans certaim arrondissements. Aujourd'hI\li, ajpre:s 156 ans, -en raison. du grwnd noonlbre de stecatks etruJi.t6, ce nomlbre dE:Wooilt tte ibeaucoujI) moins eleve. En .reaUte, c'est le OOi11Jtra,j,re. e Aotuell1ement, le II10mbre reel des stecalks CliUJi trowvent daru; 100 anmens ar.rondi.ssemeni1Jsde se Bijeljina et de Zvornilk de,passe de beauco:UIPtles ohiJffres illldiques :par K. Henman. [}alUteUJr <presente 'un 'compte-'rendiUl dIU nomJbre des stecalk9 idIaJllIS -cevtaJiJnsendroi1Js de la Bosnie du nord-eslt, etalbli le 26 s~e 1004. OeI1tains :.IiiJeux s:ont Iilnrdi~lUes" lell1lOmJbre y et de stecaJks qUJiJ s'y tro'UlVent. Ce1a rejpresente IPOUIr l'iJnstants [es donnees eerites iles Iplu:sanc~nnes qlUlanltau nOmJbre de nos steca'ks, seulement en ce qUl 'concoone, iJl est vraJi, cerltaillns eOOooits d'une lI"eglion. D'aa>res cet >aIllciendenombrement, et id'a(pI"es:ta si1JuaJtionacweHe egalement, 'le nomJbre re1:aJtiJvement IiJrnlpotrbarut des LSl1Jecalks 00t1te region, cOlIln1Ue ru lMoyen Age sous ile nom de de a SId1JLt lUlsorn, sauJte iCIIUX e yeux. A'U XliVe et aJU XVe silieclle,et ,c'est de cebte ~l'iode <]juedaJtent la 1P1Julpart des sitecaks, ces regioIliS se Itrourva,ient sous la KliomiJnationhongroise, bien qu'elles !

J. A., Irnj.
Beograd,
U)

10)

J.

25>9 -

bosansike orkve u naoj historiografijJi, str. 130 i 134 - Rad Zagreb, 1937. A loj z B ena c, Olovo, str. 6,2 i 71 - Savezni institut za zatitu spomenika kulture
1951.

S i d a k, Pmblem

240

Cvetko D. Popovic

LUBsent,gouvernees ;par des seiJgneurs et des SOlU verains bosIlJiaques. Du fait que nous savons que !les HoogroLs onrt long,te<rl:l(pSntrepris de S1all1g1an~es roisaldes contre la Bosn.Le heretique, e c la question se !Jose lPourquoi, d~ns ces /PI1O'Vin dant i:Lsetatienit .les ver~taIbles maitlres, ontces iils ad.rnis les monruments des Ibolgam~lesheretiques? - Ce fait confirmeralit l'olpinion de certains de nos histariens et aroheologrues (Dr. J. i~Hdaik: iD1". A Benac) selon laquelle les S1tecaks ert n'onrl; a'uC'Um r.aJPPort avec le BogomiJisme, et representnJt sil11JPlement des monuments cammuns il toIutes ces :regions. Cellte hy:pothese se rait con:fiiTmee ;par la IPresence de stecaks de l'autre cate de la Drina (en Sel'\bi.e), reg.ion da us [aquelle il est cel'lta'in qu'lil n'y a j.amais eu de boogomil1es.

iII Arheoloke
i

biljeke i

Intenzivni rad na arheolokom istraivanju u Bosni Hercegovini, koji je, nakon due stagnacije, pokrenut poslije oslobodenja, dao je vec dosad znacajne rezultate. Pri tome je, sasvim razumljivo, teite rada baceno na iskopavanje proucavanje novih arheolokih lokasadraj arheolokog dijela liteta. Tom intenzivnom sistematskom radu mOrao je odgovarati Glasnika, koji u [P'roteklom periodu donosi prvenstveno izvjetaje sa iskopavanja, studije o njihovom materijalu, arheoloku topograjiju kao rezultat planskih rekonovim lokalitetima sl. U tom istom !periodu dospio je u nae muzeje izvjestan broj arheolokih gnosciranja vecih ili predmeta kao rezultat slucajnih nalaza. Ti obj ekti, nadeni najcece pri' izvodenju manjih gradevinskih radova, pri oranju zemlje, itd., a zatim poklonjeni ili otkupljeni, ostali Su vecim dijeLom nepublikovani stoga nepoznati nepristupacni strucnjacima van muzeja u kojima se nalaze. Da bi se ova praznina otklonila, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu otvorio je ponovo rubriku Arheoloke biljeke u kojoj ce povremeno biti objavljivani nalazi ove vrste.

B. COVIC

Nekoliko manjih preistoriskih nalaza iz BiH


1. Neolitski grob iz Semizovca. Januara 1954 g. priEkam kapanja temelja za barake u blizini eljeznicke stanice u Semizavcu naili su radnici na jedan grab sa kasturam. Kad su strucnjaci Zemaljskag muzeja u Sarajevu .obavijeteni i izali na ta mjesto, grab je vec biD razoren, a pO'I()aj kastura paremecen. Ipak se magla utvrditi sljedece: grob je bia izraden u .obliku sanduka ad pet jednastavnih kamenih ploca (dvije due place sa strana, dvije krace pored glave i nagu i jedna veca placa kajam je salIlduk bia [pakriven). Dimenzije sanduka su bile .oka 1,20XO,90, dok je garnja placa bila neta vecih dimenzija, taka da su jaj krajevi prelazili preka vanjskih ivica sanduka. Pata se radi opatpuna odrasloj Ludividui, .ocigledna je da se mara racunati sa zgrcenim paloajem. Kastur je leao u pravcu N-S, sa glavam na sjevernaj strani. Desna strana 1ubanje je kad .otkrivanja jako a;tecena, gQtovo unitena, iz cega bi se dalo zakljuciti da je kastur leaa na lijevom baku, licem okrenut istoku. Jedini prilog bila je mala sjekira-cekic ad dalerita (Sl. 1). Pa iskazu radnika koji je izvadia iz gJroba, sjekira je leala pared glave 'kostura, u desnam uglu sanduka (dakle pared lica). Sjedd!ra je paljiva madelirana i fina uglacalIla, s .otricam na jednom i zruravnjenam pov!I"inam na drugam kraju. Rupa za nasadwanje pastavijena je gotovo tacno u STe dini. Na jednaj strani ivice rupe su neznatna akrnjene, vjeravatna p!fi nasaruvanju na c1rklU.Ot!I"ica je patpuna netaknuta, na asnavu cega bi se magla pretpastaviti da sjekilra nije bila upatrebljavana prije stavljanja u grob. Mada je specijalna izradena za grabni .priJ1og?Za tu pretpastavku gavarile bi i njene male dimenzije. Ovaj tip sjekire-cekica nije nepoznat u uoj .oblasti BiH. Od dosada .objavljenih primjeraka naaj sjelkiri najblie stoji S[jekira-cekic iz TUTova kad Trnava') koja nam, kao slucajni nailaz, ne prua siguran aslanae za blie odredivanje. Slicni oblici zastu1) C.
Glasnik

T r u heJ. k a: Kulturne prilike BiH u


muzeja Arheologija

doba

prehistoricko,

GZM, 1914,

str.

67,

sl. 32 a.
16

Zemaljskog

242

B. Corvic

pIj eni su i u lPoznati:m neolitskim nalazitima BiH - Lisicicima"), ButIniru3) i Novom eheru'). Ovom 'Obliku pripada i fragmentovana sjekira iz pecine Hrustovace, nadena tatffio u sloju II, zajedno sa tipicnim oblicima "slavonske" keramike"), a u osnovi srodan tip pronaden je i pri najnovijim istraivanjima na gradini Zecovi i u Gornjoj Tuzli (iskopavanja i sondiranja 1956), u slojevima koji su svakako mladi od naeg klasicnog mladeg neolita. - Pirema tome, ovaj jedini prilog groba iz Semizovca daje nam izvjestan hronol'O'ki 'Okvir, ali ne i pouzdan oslonac za preciznije odredivanje. groba u hronolok'Om i kulturnom smislu. Semizovac lei u gornjem toku rijeke Basne, na podrucju koje geografski !pripada butrruirske (Butkrugu raslpirostiranja triju starijih kulturnih grupacija - kakanjskeG), mir-Bila) i slfednjebosansike varijante "slavonske" lmlture'). Kakanjska grUjpa je znatno starija i teko se moe pretpostaviti da bi joj ovakav nacin sahranjivanja odgovarao; pored toga, buene kamene sjekire nisu poznate u kakanjskoj kulturi, niti p

Sl. 1
Sl. 1 Sjekira iz Semizovca
(2/3);

Sl. 2 Sl.
2 - Sjekira iz Gorice iz Vranovica (2/3)
(2/3);

Sl. 3 Sl.
3 -

Lepezasta sjekira

h!fonoloki mogu vezati za nju). Prema tome, o's,taje nam da pretpostavimo da grob iz Semizovca pripada butm.irskoj ili "slavonskoj" kulturi. Pr.otiv prve pretpostavke izjasnio se dr. M. Garaanin u jednom svom novijem radu), opravdano isticuci da kame'11f1
2)

3)
C)

A. B ena c: Neolitsko naselje u Lisicicima kod Konjica, GZM, 1955, T. XI, sl. 7. F. F i ala - M. H o e r n e s: Die neolitische Station von Butmir, II, T. XV, 4, 8, 10. T. Dr ag i c e v i c: Nalazite iz neolitickog doba kod Novog Sehera, GZM, 1897, str.
VI (18,99), S. 4.

163 -

WMBH,
6)

A. B ena c: Zavrna ~straivanj,au pecmi Hrusto'Vaci, GZM, 1948, str. 9, T. I, 2. ") A. B ena c: Osnovna obiljej,a neo1itske kulture li Kaknju, GZM, 1956, str. 174 .. 7) Debelo B1fdoAlihode u dolini Bile. 8) A. B en.a c: Osno'Vna obiljeja, GZM, 1956 s,tr. 170-171. 9) M. G ,a I' a a n i n: Sahranjivanje u b~ilkal1}sko-JanadoJskom kompleksu mladeg neolita. GZM, 1956, str. 211. .

Nekoliko manjih preistoriskih nalaza iz BiH

243

sjekira-cekic iz ovog groba ne znaci da je grob neolitski i da bi ovakav na cm sahranjivanja bio za na neo1it posve izuzetan. Treba ipak racunati sa cinjenicom da je butmirska kultura komplekslfiog kaJraktera i da su u njoj moguce pojave manje ili vie strane irokom kulturrnom kompleksu balkansko-anadolskog neo1ita za kotii se ona po nizu elemenata moe vezati. Nama je do danas potpuno nepoznat nacin sahranjivanja nosilaca butminke 'kulture i stoga nemamo dovoljno razloga da definitivno odbacimo mogucnost da je ovakvo .sahranjivanje (zgrcenac 11 komenom sanduku) bilo svojstveno ili poznato butffiirsikoj kultU'ri, kao to nemamo ni dovoljno oslonca da ovaj grob veemo za tu kulturu. to se tice druge pretpostavke i tu se na prvom mjestu sukobljavamo sa cinjenicom da ovakav nacin sahranjivanja nije dosada poznat ni u "slavonskoj" kulturi - grobovi nadeni u klasicnom "slavonskom" lokalitetu Vucedolu drugaciJjeg su karaktera'O). Medutim, problematika "slavonske" kulture u posljednje vrijeme se znatno kompliikovala. Pored hronolokog problema pocetka i trajanja te kul1Jure pojavljuje se i problem njenog rraspyostiranja i njenih dalj ih geografskih i kulturnih veza, na tit ukazuje citav niz novih pojava iz Crne GoreU), Hercegovine]") i Dalmacije'3) koji se blie ili dalje veu za "slavonsku" kulturu. Stoga ne bi bilo niJmalo cudno, aiko bi "slavonskoj" kulturi (najire uzeto) u ovim krajevima odgovarao nacin sahranjivanja drugaciji od onog kodi je konstatovan u Vucedolu. Prema tome, treba ostaviti mjesta i za lPTetpostavku da bi grQb iz Semizovca mogao pripadati "slavonskoj" kulturi. S druge strane, grob iz Semizovca ima za nas znacaja i zbog toga to je sahranjivanje u zgrcenom poloaju u kamenim sanduciJma vec poznato u BiH. Pri tome se radi o g-robolVima ovog oblika ~mjetenim u kamene tumule zapadnobalkanskog tipa. Zasada je poznato svega nekoliko takvih tumula. U BarakovC'U kod Foce C. Truhelka je otkopao u jednom tumulu sanduk od kamenih ploca dimenzija O,90XO,45 m. U sanduku su leali 'Ostatci jedne spaljene odrasle individue i kootur 12-godinjeg (po Truhelkinoj ocdeni) djeteta u poremecenom poloaju. Jedini prilog bio je mali .kremeni no"). Nekohko slicnih tumula otkQpao je C. Truhelka i u Hercegovini"). Svuda je kao osnovne, prvobitne grobove otkrio kamene sanduke - u dva slucaja radilo se o zgrcencima, a u nekoliko slucajeva o prU!enim kosturima. U tilm grobovima nije bilo nikakvih priloga, to stvarra znatnu tekocu piri .njihovom bliem monolokom i kulturnom opredjeljivanju. Nesumnjivo je, medutim, da se i ovi hercegovacki grobovi mogu vezati za grob iz Barakovca i da, po poloaju kQstura i kamenim sanducima, pretstavljaju poseban oblik sahranjivanja, vezan svakako za jedan odredeni Vlfeme[lski period, nesumnjivo stariji od perioda u kojem se - u tU!ffiulima zapad.nobalkanskog tipa - javljaju po pravi'lu metalni prrilozi. Po svretku tog perioda zgrceni poloaj kostma se vie ne srece, !kameni sanduci se i dalje, ali manje Ulpotreblijavaju, ali se tradic1ja podi'zanja kamenih i kameno-zemljanih tumula !produava i traje dalje k,T'oZ citavo metaIno doba. Po nacinu sahranjivanja glrob iz Semizovca stoji svakako u vezi sa ovim junobosanskim i hercegovackim grobovima sa kameniJIn sanducima'O). Cinjenica da se radi o ravnom grobu, a ne o grobu pod 1Jumulom mogla bi se objas;ruiti time to Semizovac
10) S c h m i d t: Die Burg Vucedtol,S. 4J ff. ") A. B ena c: Ne'kQ1ilko;rehi9toriskih nail<ae.a podrucja Nikica u Crnoj Go'l'i- GZM, p sa 1955, str. 89. '") Zelena Pecina ]znaidVIrelaBune - v. clanak A. B en c a u ovom broju G1aSll1ika. 13) Po usmenom ,saJoptenju 1. Mar o v i c a, kustosa Arheolokog muzeja u Splitu, na SkUiP,t1ni A!rheololmg drutva u SpHtu 1956 g. IprLlilkomprobnih ~skolPavarnjana tumulima sI1edrnj'e alJmad}e,nadeni su fraigmenti kelI1ami'ke D !wj,a,seo'l'namenrtalnoblisko vee za slavonsku, 14) C. T Iru h el k a: Obicaj maceriranj,a mrtvlaca u jednoj preh~stodckoj gromili kod Foce, GZM, 1890, str. 1'04-109 - WMBH, I (i893), S. 321. lli) C. T r u h el ka: Opaske o megalitickim gromilama hercegovackim, GZM, 1893, str. 231 - WMBH, III (1895), S. 512. lU) Ova pojarvar mije sVJakakoizolovarnai ogranicena samo na jugoistocnu Boonu i Hercegovinu; nailaze ovakve V1I'ISte treba oceki~tu. i u jlednOl!Il ijelu zal~dne Srbije, u Crnoj Gori i d DalIn.alCiji,gdje su pojedinacni slucajevi vec poznati.

16*

244

. B. Cwic

lei uplraVO ti prelaznom pojasu gdje se dodiruju, a vjerovatno i teritorijalno ukrtaju naa podrucja tumula ravnih grobpva"). 2. Kamena !>jekira-cekic iz Gorice kod Posuja. Sjekiru je naao Ivan Buic iz sela Gorice, na lokalitetu zvanom Pit. Po njegovom iskazu to je neohradeno zemljite, izloeno jakoti eroziji, na kojem su navodno 1950 g. bli.li nadeni jo nek,i predmeti, ali o njima nemamo n.iJkakvih podataka. Sjekira je ~azall1.a na sl. 2. Donji dio sjekire je spljoten, sa proilrenim sjecivom koje je u toku upotrebe znatno oteceno, srednji dio je jako zadebljan i pravilno p,robuen. Rupa za nasadivanje iro!ka je 1,9-2,4 cm. Gonnji diQ, koji je sJ.uio kao cekic ili mlat, cilindrd.ono je izbruen i zavrava se ilrokom, blago ispupcenom povrill1.om za udaranje. Polilranje jako dobro. IZTadena je od portirita. Ova sjekira-cekic pretstavlja vec potpuno specija1izovano orude za sjecenje i udarall1.je. Srednji dio je zadebljan da bi se izbjeglo lomljenje oruda prilikom buenja budaka vrlo cesto ili kasnije priliikom upotrebe, to se Ikod ne01itskih buenih sjekira

....

I I I I

II I I

~, -',

Sl. 4 Sjekire iz Vranovica


(2/3)

Sl. 5

17) Na teritoriju BiH ocrtavaju se pri.lJicnojaiS11.ova oonovna podrucja sa raz1iciJtiJm d nacinom sahranjivaII1ja: j'OOno, kome tumuli' pretSlta'Vljaju dominantan oibltk ,sahlI'anjWall1.ja u od rane bronze (a mo~dJaii od kJamJ.og :eolJil1la~ do u rimsko doba; ono obuhvata, uglarvIllOm n pa planinske june krajleve - HeTcegoviJnu, ugOli.sitocnudijllomiJStocnuBosnu, kao i predio, dil1.Ja:rsk.iJh j i planiJna zapadne Bosne - i d.r1u.gIO, u kome SIli(zaJSada kasnog bronzall1.Qg<Jiba, nam stalriiji od d jer gToibovinisu poznaM) dominantni mvni ~lborvj 'sa kosturnim saJ1lranjlivanjoern spall)j:iJvanjem; i ovo p!OidrucjeobUJhvata uglavn<Jm sjevernu Bosnu. Tacna granica i=edu orvadva podrucja ne more se zasada jo lPovuci.- ;podrucje rarvnih grobova obuhvatace, po svoj pirilioi, (prilicno duboko na jug) dol!ihe SaMinih pritoka. BriJmjeraradi narvodim' nekropol,e iz Sretela i CatiC8. kod KJaiknj,a(GZM, 1890), takode u gornjiElmtoku Boisne,neto sj'evemiJj'eod Semiz.oiVlOa: ma,terij~ iz tih nekioopoJa vee se JroJrtUiI1IlO veoma blis1ro za glaJSinacketum'U!le(:m kraj mze lUc), aH se Tadi o ravnim grobovima. .

Nekoliko manjih preis'toriski>hnalaza iz BiH

245

dagadala. Vec taj detalj pakazUlje da se ra di o' zav:rnom, na'jmladem abliiku jedne vrste kamenag aruda. Ovakve sjekire-ceikici nisu dosada nadeni na 'Ilai:m neO'litskim nalazitima, mada se pa ablikru veu za je dan paznati kasnanea[itski tip, raspifOstranjen prvenstvena 'Ila podrucju tzv. "vrrpcaste ikeramike". Kod nas se avaj tip (baT zasad) vee sama za netO' mladi peritad, za rana bronzana daba. Sje:kJire-ce:kici avaga tijpa nadene su na Debelam Brdu kad Sarraje:va1b), dakle na lokalitetu na kajem se jedan cista l11ealitsikistratum ne da izdvajiti, mada su neolitske tradicije u kulturnam inventaru tag lakaliteta nesumnjive. DTUlgadva p'rimjerka rnadena u glasiriackim tumulima (Kavacev Do, Tumulus VI, grab 2 i Vrlazje, Tum. IV, grob 1)'). Za datiranje avaga tipa kamenih sjekira-cekica kad nas naracita je vaan primjerak iz Kavaceva Dala, naden zajednO' sa klI'atkiJm branzanim badeam i datitran ru rana branzanO' daba20). SvakakO' je interesantna da se avaj tip, paznat dasad !Sama 'Ila padrucju glasinackag :kulturnag kr-uga (racunaju6i tu i Debela Brda), pojavljuje i u zapadnoj Hercegavini, u nepasredl11aj blizini jadranske abale. oruja. 3. Tri nova nalaza bakrenih oruda a) D e p o' b a k r e n i h sj eki r a iz V r a n.o v i c akO' d G r a c a n i c e. Prije nekaliJka gadff.na naden je ru selu Vranavici kod Gracal11ice (sjeveroistacna Basna) veci braj bakre:nih sjekira. Bliih padataka o' nalazu nema, ali se bez sum'Ilje radi o' depou. Predmeti su bili razneseni, takO' da su dvije sjeki:re daspjele u Zemaljski muzej u Sarajevu, dvije u Zavicaani muzej u Tuzli, dak je veci braj prikupljen i sacuvan

Sl.

6 -

Bakreno arude iz Dakula (2/'3)

zahvaljujuci drugu As.ilmruDevdetbegavicu, pretsjedni'ku NOa Gracanica. Vjer.ovatno da je jedan diO' materijala ipaJk (pJI"opaa,takO' da sad raspalaemo sama sa didelom (mada vecim?) ovag delpaa: u svemu s,a 16 sjeikira. Sjeikire pripadaju dvama oSl11avnim tiJpaviJma: 1. tanike, pl}asrnata livene, "lepezaste" sjekire sa uskim, pasve istanfenim vrhom za nasadivanje l11a drku i ilI'akim kanveiksnim sjecivam i 2. sjekire sa neto p ovijenim sjecivam i p,radue'Ilam ciJindr1cnom uicam za nasadivan~e. Od prvag tipa .sacuvana je 12 prImjeraka (Sl. 3), a ad drugog 1 c1tava, 2 manje atecene i 1 jaka otecena sje<kiJra(Sl. 4 i 5). Kad "loepezastih" sjekira pastoje samo neznatne ra~like u dimellzi'jama; ad sjek1ra sa uicam jedna je tea, sa masivniljim sjecivam i ikrac()\ffi uicom, druge tri su lake, usikag sjeciva i jaka izduene cilindJricne uice. b) B a ikr ena a -1 tka a izD a k ula kad G r a c a n. i c e. Jedini padatak kojim rasjpalaemo ta je da je predmet prije par gadina naden na terenu sela Dakule. pojedinacnam nalazu. Vjeravama se radi Na naj1rem d1jelu ala1lke (Sl. 6) atvar za nasadivanje sa kratkim cjevas.tim praduenjem (ajaca'nj~ma). Jedan !krak je dui i i.ri, sa za'abljenalm otricam iJI"i.ne
O'

18) F. F iaI aJ: Jetdnia prehiJsto:ricka naseQbma na Debelom Brdu kod Saralj'eva, GZM, 1894, str. 133 - WMBH, I (1893),S. 4'7, Fig. 23.,WMBH, IV (10896), 54, F1g. 125, 126. S. 19) Katalo,g prehi-stOtriskezhiJrke ZemaljSIDO\g muzeja u Sar.aj-evu,Sv. I: Dr. A. B ena <; i B. Co v i C, Glasinac, I, s1lr.9-10 (S. 4s--46), T. III, 1; T. IV, la, b. 20) Ibid. str. 25 (62).

246

B. Covic

6,2 cm, postavljenom poprecno na osovinu otvora za dJ',ku. Drugi krak je znatno kraci, sa veoma uskom otdcom (2,1 cm), postavljenom u:udu na osovinu otvora. Krakovi sklapaju twpi ugao. Na duem kraku veoma slabi tragovi koji ukazuju na livenje u kalupu; na kracem kraku jasno se vidJ da je obli!k i pravac otrice postignut naknadnim kovanjem. c) B a k r ena sj e!k ira iz dr a lov can aLi van j s kom P o I j u. Prema podatcima koje mi je ljubazno saoptio kolega . Basler sjekira je nadena 1922 god. pTili!kom ,obrade njive u vlasnitvu dr. Vukana ole na lokalitetu dralovac. SjekiJru je dir. V. ola, preko . Baslera, poklonio Zemaljs:kom muzeju. Jednostavni tilP jezicaste bakrene sjekilre-klina (Sl. 7). Ui kraj je ravno otsjecen; odatle se sjekira lagano proiruje sve do otrice koja je iroka 6,1 cm. Ovim na,lazima povecava se broj primjeraka bakrenog oruda i oruja nadenog u BiH. Dosad je poznato 5 depoa, veci biraj pojedinacno nadenih objekata, kao i nekoliJko objekata nadenih navodno u kulturnom siloju"). Njihov broj i, naIrocito, tipoloka raznovrsnost pretstavljaju vrlo interesantnu poj avu i stavljaju nas pred citav niz probolema koji se odnose na kulturni razvoj, ekonomske, a vrlo vjelrovatno i etnicke promjene u subneolitskolffi periodu nae oblasti. Postavljanje i rjeavanje svih tih problema zahtijeva, svakako, posebnu studiju i cJtav niz priplremnih radoIva, terenskih, laboratoriskih i dr. Stoga cu se na ovom mjestu ograniciti samo na nekoliko napomena. U 'novije vrijeme pisao je o nekim tipovima bak,renog omda oruja kod nas dr. M. Garaanilll i predloio jednu detaljno razradenu tipo,loku emu i okvirnu hr 0nologiju "sekira sa otvorom za dralje""). Ta ema obuhvata uglavnom sve kod nas poznate oblike bakrenih oruda sa otvorom za nasadivanje i dijeli ih na grupe, tipove i varlidante prema njihovlim formama i det3ljima. Poto ce to nesumnjivo posluiti kao jedna od osnova za izradu hronologije i tipologije naeg enealita uopte, bice potirebno da se neka pitanja jo prodiskutuju. Jedno od tih pitanja je i uskladivanje terminol.ogilje koju ulPotrebljavamo sa funkcijom koju su ti objekti - u ovom slucaju "sekire sa o1Jvo'rom za dralje" - imali ili mogli imati. To se prvens,tveno odnosi na tzv. "sjekire sa dvije otrice". U ovoj grupi M. Garaanin je posIve .opravdano izdvojio sjekire-cek:Lce u posebnu grupu. Medutim, u drugu grupu on stavlja sve "sjekilfe sa dvije otr,ice". Oruda i oruja koja pripadaju ovoj drugoj grupi raznovrsna su i po svoj,iJm oblicima li po funkciji koju ,su mogla imati. M. Garaanin ih dijeli na dva osnovna tipa prema poloaju otrica - na sjekire 'sa paralelnim otricama i sjelkiJre sa krstasto po,stavljeniJm otricama, razlikujuci kod dl'Ulgog tilPla citav niz varijanti. Cini mi se da je kod oba ova tipa za tipolo!ko odredivanje prim aran poloaj otrica, jer .on direktno zavisi od funkcije ovih oTuda i oruja. Tako na pr. kod prvog bpa

21 ) Oraje - L j u b ,i C, PO(pulS an:-1keoiLogiclwg,a odjeIa, Zagreb, 18199, str. 96, T. XIV, 89 i Brul11mid, VHAD, 19,02,stIr. 47, sl. 7. Teanj - Truhelka, GZM, 18912, str. 80-82', sL 1, 2 WMBH, I (1893), S. 315~17, Fig. 2, 3. ~ogovaca - F iaI a, GZM, 1893, str. 152, siL.14 i WMBH, III (1895), S. 518-19, F,ig. 28, Laktai - F iaI a, GZM, 18094, 11r.328-2'9, sl. 4, 1 i WMBH, IV (18196), S., 180, Fi'g. 36. s Travnik - F iaI a, GZM, 1896, str. 346, sl. 12, 13 i WMBH, VI (1899), S. 147, FiIg. 23, 24. Nemila - Dr a g i c 'e v ic, GZM, 18'97,Ist~. 413'1, 7 i WMBH, VI (18099), . 524-25. Fig, 25. sJ. S Bos. Svilaj - B r u n m i d, VHAD 191012, 54-515, 'sl. 13. Istr. SI1Jr. 117-12'8, T. I. i WMBH, XI, S. 43-50', Fig. 1 u, Grica - T I' Uh ,e 1k 81, GZM, 19006, T. XIV. I ,r i : 111 Kara-vida (Kladari), KQzal~ac,Lohinja - T r u h el k a, GZM, 19'07, sltr. :Y7-6,2 WMBH, ' XI, S. 5oO~56,F~g. 2~7 'tl. T. XV. Tijesno Vrbasa - C u I' C i C, GZM, 190'7, s1Jr. 2004-5, T. I, oS'1.1;" 3, 4 i WMBH, XI, S. '92, 93, T. XVII, F1~g.1, 3, 4. Gorica - C lU!rC i C, GZM" 19,0'7,str. 2104,T. I, sl. 2 i WMBH, XI, S. 92, T. XVII, Fig. 2. , Kapova Jama - A. B e n ,ac, GZM, 19'54, str. 16'8, sl. 1 - Pored lJoga u Zem. muzejIU u Sa.raljevu, llle(publikoManol: D. Dolina (lpiLoc,8JS!ta lSl.iek:.im),gradina Zgon kod KLjluca (1'eplZals!ta), Tilwvac (B. Petrovac - j1ezic,aJs1a), G1aJvska kQd 'I1rebin'jl11mala sj'eki:ra Isa klrs!t<JJsto ( PQistaJVlJj1enim kraJlmvihna). 22) MooGa [' a 111 i 111:Sek,i~,e s,a n:tvolI'bm za draiLje u Umetnickolffi muzejiu u BeolgraKiJu, iul Muzej,i 5 (19500), tr. 87'-W5. - M.. G ,a[' a: 3} n n: Schaftlochaxte aus K'Uip:&?r d!en SalffimJJuns gen 'serbischer Ml,.lIseenl34 Beril(;'ht der RG Komm~ss~onl S. 61-76. '

<:li

Nekoliko manjih preistnriskih nalaza iz BiH

247

("paralelne otrilice") mogu obadvije otrice biti postavljene uzduno na osovinu otvora za dralje, kao to je slucaj kod jedne vrste sjekira poznate u starr-ijoj literaturi pod nazivom "norddeutsche DoppeHixte,,"3). U ovom slucaju se zaista radi o dvojnoj sj ekir i. Ovakve bakrene sjekire nisu, koliko mi je poznato, :raspro.stranjene kod nas"). Drugi ;moguci slucaj kod tipa sa Iparalelnim otricama je da su obadvije otrice postavljene poprecno na osovinu otvora'"). Takvo orude, cini mi se, nije nikako moglo imati funkciju sjekiJre, vec vjerovatno orude za kopanje (motike, budaka), bilo zemlj.madniClkog, bilo rudarskog. Prema tome, iz "sjekira sa pa~alelnim otricama" funkcionalno se izdvajaju kao posebne grupe oruja, odnosno oruda, dvojne sjeikire i budaci (motike) za kopanje sa dvije otrice. Druga je stvar sa grupom sjeikira sa kJrsta.sto postavljenim otricama. To su kombinovana oruda Ikod kojih jedno sjecivo svakako moe imati. ulogu sjekire, dok drugo moe sluiti za kopanje. Njih je svakako teko svesti pod jedan zajednicki funkcionalni termin (sjekke-budaci), jer je k,od nekih primjeraka ~razito naglaena funkcija sjekire""), a kod nekih funkcija budaka (motike), dok je druga komrponenta zakrljala"7). to se tice sjekira sa jednom otricom njima, svakako, odgovara naziv .sj ekir a, bez obzira da li se radi o orudu ili o oruju (bojna sjeik~ra). Prema Ga,raaninovoj tipolokoj em i one se dijele u tri tdpa. Sjekire iz Vranovica, kao i slicna sjekira nadena takode u blizi-ni Gracanice, u Lo h i n j i, rpr~padale bi Garaaninovoj varijanti IIh. Govoreci o hron010giji bakrenih sjekira, M. Garaanilll kae da je sjekka tilPa 1II3 iz Lohinje nadena zajedno sa bakarnim dlijetima koja plretstavljaju tip poznat sa uca Kolubare i dodaje da istom nalazu (uce Kolubare) pripada i jednil ' sjekira sa dvije krstasto postavljene otrice (tipa II2a)""). Time bi bila uspostavljena hronoloka (a moda kulturna) veza izmedu ova tri tipa bakrenog oruda, odnosno oruja. Razjanjenju tog pitanja unogla bi doprinijeti analiza nalaza tih tipova na terenu BiH gdje se stvari pcr-ilicno jasno mogu diferencirati. otvorom za nasadivanje drke poznate su u BiH Bakrene s'jeikire sa 1 sjecivom sa 7 lokaliteta. Ni jedan primjerak ne odgovara tzv. Baniabic - tipu. Sve se mogu svesti pod Garaanil!lov tiiP IlIa, mada medu njima ,postoje izvjesna variranja:) U tri slucaja radi se .0 pojedinacnim nalazima (KoiSovaca, Tijesno VIribasa, Kapova Jama). Depo iz Kozarca sadTi samo 9 sjekira ovog tiiPa. U depoima iz Grice kod Mrkonjica, Lohinje kod Gracanice i u naem depou iz Vranovica, uz sjekire tipa III3 naden je jo jedan tip bakrenog oruda - male, rpljosnato livene lepezaste sjekire, bez otvora za drralje. Depo iz Lohinje je, dodue, uniten, ali je srecom sacuvan po jedan primjerak od oba tipa: jedna sjekiJra tipa IlIa i jedna lepezasta sjekiira koja po obliku i dimenzijama potpuno odgovara primjercima iz Grice, odnosno iz Vranovica. Bakrena oruda sa dva krstasto postavljena sjeciva poznata su iz BiH sa 6 lokaliteta. Od toga su 5 pO'jedinacni nalazi (Tijesno Vrbasa,3.) Bos. Svilaj, Teanj, Glavsika kod Trebinja i Dakule), a u Karavidi je jedno OIrude ovog tipa (Garaaninov tip II, 2b,) nadeno, navodno, u i,stom kulturnom sloju zajedno sa 4 jednostavne, uske bakTene sjekiJre (dliJjeta). Slicne jednostavne baJkrene sjekire (za koje bi se

Abb. 1. 14.
2U)

M. Muc h: Die Kupferzeit in Euro\p\a,Jena, 1893, S. 80 ff. Fig. 42. Posve je razumlj'iJVo ova,j slucau D1ij.e da mogao biJtiuziman li obzir kod izrade tipoiliogij-e baikrenih .sjekira iz Nar. muzeja u Beogradu. Ovdje je ovaj primjer n.aJVedenkako radi 'po!tpul~osti, tako i zbog toga to jiep()j,aJVaoga tipa rN.lno moguca i u naim lklraO'evima. t 25) Primjeralk iz Jelanice: Ga r a a n n, Mureji, 5, str. 88, sl. 5 - 34 Bericht, S. 66,
23) 24)

Up. F. P u 1sky: Dve Ku:pferzei,tin Ung.arn. Budapest, 1884, S. 69, Fig. 1-3 . Kalo to je sl:ucaj i kod naeg p["imj~ka iz Da!kul:a sl. 6. 2B) M. G,araa n i n: 34 BerLchrt,S. 7'5; UIP. Muzej:i,'5, 'srtr. 1'02. i 29) Taiko, nalplr.,IPOlstOj- vaJri!jlanta Is.aj,aikoizdJuenlom dJindir1icnOm uriJc'om (neki p['liJm:jerci iz KOlzaroai Vimnovica!), lalri'jalIlta dUgmJertom u~ci(Grli a), vari,janta \sa1!=tt1St'enasrto V sa na c oj:acanom uiJcom(KalPovaJalma). 30) V. C u Ir C i c: (1. c.) objlalVljlUjle jIednu Isj,ekiru tilpa III3, j,ednu sjelkiru-ceikic (tipa I, 1) i jedno orude sa dvij1ekrsta~ postarvljene otriJceiz NaJturrnsrtoriSIChes Museum Wi'eIlsa OZJIlaKOm Da'1a,Skaa sva tri primjoerikaTiljesnoVI1basa(kraj Bocca). Bliih 'Podataka mjestu, vremenu z i nacinu nalaza, nema!.Ne cini mi se vjoer()lvatno< su predmeti nadeni za,jednO,jer ova tri tipa da inace nigdde ne do,laze s.kwpa; pored to'ga TitilesnaVrbasa je naziv za uSku, vie km dugacku l;lolJinuna srednjem Vrbasu, dakle ;ne pretst'aiVljanaziv nekog lokaliteta,.
7)

248

B. Co'Vic

moda mogao u.potrebiti termin jezicaste bakr~ne sjekire zbog njilhove slicnosti sa neolitskim jezi,castim sjekirama) poznate su u BiH sa jo nekoliko lokaliteta (Ti'kovac kod Bos. Petrovca, dralovac kod Livna - pojedinacni nalazi, Oraje na Savi - depo(?, ali nigdje nisu nadene zajedno sa sjekirama sa jedniJffiJsjecivom i otvorom za dralje, niti, rpak, sa pljosnato livenilIIl lepezastim sjekiralIIla.

SI. 7

Sl. 8
(2/3);

Sl. 7 - Jezicas'ta bakrena sjekira iz Zdralovca

Sl.

8-

Sjekira iz Bos. Race

(2/3)

PiI"ema tome: Balkrene sjekire sa jednim SJ]eclvom i ()tvorom za dralje30a) i lepezas.te sjekire:< sacinjavaju jednu g'I"urpubakrenog oruda u BiH koja se mo~e cvrsto povezati, Ikulturno i hrQInoloki. Oruda sla dva krstasto postavljena sJeclva 'pretstavljaju drugu grupu kojoj ce vjerovatno prirpadati i uske jezd.caste sjekke ili bar razvijeniji ob1ici tih sjekira.31) Izmedu ove dvije grupe ne moe se zasada na terenu BiH, utVTditi nik,akav direktni dodir. Jezi:cas:te sdeki["e (Sl. 7) imajuoblilk vrlo izduenog trapeza. Ui kraj je irelativno masivan, ravno otsjecen. Prema drugom kraju posterpeno se ire i istanjuju, prelazeci
30a) Ovde. naravno, dolaze u obzir samo mladi i najmladi oblioi tih sjekira koji su zasad jedino zastJupljni u BiH. Inace sjekire sa jednim sj'ecivom i bakren.i kli:noV'i ednostavne fOTlffie j ne mkljt1cuju s: ueke jezicaste sjekire (kJ.inovi) i slicne, arhaicne forme dolaze ponekad u skupnim nalaziJma (Pamatky arheologicke, Roc. XL VII, 1956, str. 236, sl. 1 - Materiale l?icercetari arheologice Vol. II, BUJCuresti1956, \Str. 501-503, Fig. 11, 12). 31) Razvi'jerui.jem O1blrilku jezica5tih sjeJdra (re1aitivnouzak 1JI1UP o'Vih J. proirena, zaobljena otrica) ipIV~;:aJdaju ,svakako i PtTimdrerci uca Kolubalre (Starina VII, 1890, T. VI, 2). Poootak sa prof. M. Vas i c a da ISUte jrezicaste sjekiJre nadene zaJjlednosa jieanliImoDudem tipa II, Zal t (GaJr8.Janin, Murej!i, 5, 94), bice svalJoo!koalcan; to odgovara siJtuadji ,iz Karavide (KladalTi).

Nekoliko manjih preistoriskih

nalaza iz BiH

249

najzad u (panekad prilicna iroku) blago zaobljenu otricu. Pri tome se, kod pdmjeraka iz BiH, duina sjekire i njena iirina adna se prosjecna sa 2,6 : 1. Lepezaste sjekire imaju jedan kraj uzak pasve istanjen. Za tim se sjekiJra neto zadebljava i naglo iri; pri kraju se qpet istanjuje i prelazi u vrlO' iroku, izrazito kanveksnu otricu. (Sl. 3). Odna's duine sjekire prrema ilI"ini 'kod atrice iznosi prosjecno 1,5: 1. Ocigledno, radi se o dva posebna tipa, mja je zajedniCIka pojava iskljuC!11avec samom njrhovom hronolagijiQm, jer jezicaste sjekire pakazuju j a'Sna jo VlrlO jaku neolitsku tradiciju u farmi, dak su lepezaste sjekire krajnji, zavrni ablik ibakrenih sjekira bez atvOlI"a za dralje, danekle vec i degenerisa:n, pa prema tome svakako na naem terenu i apsolutna mlade ad jez.icastih. Svaika!k'a, moe se pretpastaviti da su se lepezaste bakrene sjekire razvile iz jezicastih, ta bi tiJpolakJ bilo 'sasvim opravda:na. U tom slucaju mo,rali bismo pretpostaviti jedan prelazni tiJpalak.i niz koji m'i na naem podrucju zasad nemamo. Ne cini mi se, medutim, mnago vjerovatna da je taj razvaj na naem padrucju 'izvren.

:::

4. Kamena sje,kira iz Bosanske Race. Prema padacima :koje mi je ljubazna s.aoptila dr. Irma Cremonik, ova kamena sjekira (sada u Zavicajnom muzeju u Tuzli) nadena je 1954 gadine kod padizanja nasipa na Begavom putu - lakalitet Vrbovace - kod Bosanske Race. Sjekara (Sl. 8 a, b) je znatno otecena; garnji dio, vjerovatno cekicasto produenje za uda,ranje, nedastaje, srednji, proireni i probueni dio imao je po svaj prilici fimo zaabljen, prstenasti ablik. Sjecivo je izvanredno nwdelirana, prema o'tnici istanjeno i! pToiirena. Otrica je priliCilla iroka, !kamveksna. Polkanje jaka dabro. To je vec sawena lTazvijena tehnika obrade kamena, takO' da citav abjekat izgleda vie kao iz1iven od metala, nega izraden od k,amena. NalPlI"avljena je ad diabaza. Za ovaj tip kamene sjekire ne moemo naci nikakve blie analagije na naim neolitskiJm 10lk,alitetima. Po svom aptem izgledu i proparcijama ona se jako pribliuje razvijenijtm ablicima metainih (bakrenih) sjekira. Raspravljati da li avaj abjekat treba uzeti !kao primjer prototiJpa metalnih objekata ili kao njihovu ;imitaciju, cini mi se na avom mjestu ne,potTebna. On zasad pretstavlja pri[j,c:no izolavanu pojavu, koju ne maemo ni ~ultUlI"llO,a mi hronoloki sasvim pouzdano odrediti. U svakom slucaju bice patrebno detaljnije ispitati mjesto nalaza, jer je sjekira po svaj lpI'ilici pripadala kulturnom slaju nekog naselja (pri podizanju nasipa nadeni su navodno i neki drugi, naracito keramicki abjekti, ikoji, naalost, nisu sacuvani).

* * *
5. Bronzani predmeti iz okoline Gracanice. Staranjem dJl'fUga A. DevdetbegoVlca s,ai'Juvan je i izvjestan broj bronzanih preistariskih predmeta kaji su u toku po sljednjiJh nekaliiko godina nadeni na padrucju biv. Gr,acaIlJi&og sreza. Najveci broj predmeta patice iz sela Paalica, sjeverna od Graoonice. Nadeni su na lokalitetu zvanam 8klop. Bliih padataka o o,kolnostima nalaza nema. Vjeravatna se lradi o' depou. Nalaz se sastoji od ovih objekata: 1. uplja blI"anzana sjekira sa jednom uicom. Otvor slaba prafilisan. Na jednoj strani ispad otvma duguljasta rupa - gre'1m ikod lirvenja. Ukraena sa svake strane sa po dva slabo izra~ena vertikaina rebra. Otrica tupa. Povrina rapava, neuglacana. NedovlI"emabjekat. Duina 11,2 cm; 2. sjekira istog tilpa. Uica uglasta, neprobuena. Na jednaj strani ispod otvora rupa - greka kod livenja. Nedovren objekat. Duina 11;7 am (Sl. 9); 3. maJa uplja br-onzana sjeikka bez uice. Otvor slabo prafi1isan. Ukraena sa svake strane s,a pa dva vertikaina lr'bra. Povrina glatka, otr~a kavanjem dotjerana i naotrena. Duina 9,5 cm; 4. mala uplja brO[lzana sjekira bez uice. Oblik kaO' u prethadne. Ornamenta nema. Povrina uglacana, otrica !kovana i naotrena. Duina 9,1 cm (Sl. 10); 5. malo bronzana koplje, relativna ilrokog usadniJka, sa dvije rupice z:a prikivanje dl'ike. Povrina dobro uglacana (Sl. 11);

250

B. Cavic

6. branzana pinceta sa jaka tprairenim hvataljkama, ukraena iskucanim urezanim (u tehnici tremaliranja) arnament()lffi (Sl. 12); 7. mali biranzani objekat kaji se sastaji ad cetvrtaste uplje cjevcke, sa kajom je zajedno. izliven branzani kalut tmugaanag presjeka (Sl. 13). Pared aV1ihpredmeta iz akaLine Gracanice patice jo jedna branzana uplja sjekira sa uicam, malih dimenzija, nadena na Lokalitetu Greblje u selu Sladnaj. Sjekira je bez arnamenta i pripadace tiJpavima mladih upljih sjekira. Depa(?) iz Paalica pripadace :wakaka mladaj fazi naeg kasnag hranzanag daba. Na tako. kasni karakter avag nalaza ukazuju prije svega male uplje sjekiJre bez uica (Sl. 10). Jedna ad njih je bez arnamenta, druga ima isti arnamenat kao. i neto. vece uplje sjekire sa uicama, ta pakazuje da su oba ava titpia ibliSlka i vjeravatna i istavremena. Ta bi patvrdivaa i primjerak bronzane uplje sjekire naden na paznatom 10.kalitetu CirkvLna na ucu Usare (sl. 14) klOja obliJkam, dimenzijama i brnamentam

"

Sl. 9

Sl. 10

Sl. 11

Sl. 9 - Bronzana sjekira iz Paalica (2/3); Sl. l{) ~ Bron~na sjekira iz Paalica (2/3); Sl. 11 - Bronzano koip,lje iz Paalica (2/3)
patpuna adgava1ra sjekirama prvog tipa, ali je livena bez USice. Mada detaljna hranalagija naeg kasnag bronzanog daba - a u vezi s tim i hronalaka mjesta pajedinih tipavaUipljfu l'3ljekira iz depaa i drugih nalaza u BiH - ja nije iz,radena, ipak se mae reci da male uplje sjekire tipa sl. 10 bez ili sa uicama pripadaju kraju tag periada; na ]JlI'vom mjestu, ane se uglavnam ne pajavljuju u naim depaima sa starijim materijaLam ili se pajavljuju sama pajedinacna i, drugo, tam tirpu sjebra priJpadaju (pa' abliku, malim dimenzijama i finaj naknadnaj abradi, kavanju i cizeliral1lju) i sjekire [z paznatih grobnih nalaza u Tenju"") cije je datiranje u mladu fazu kasnag bran32) C. T r u h e 1k a: Na1a0i bronclall1 dohe iz Tenj,a i oIroilke, GZM, 19'017, SItr.62 i d. u silstemartskiiJSkopana.'I'ruhelki joe WMBH, XI (1909), S. 601 ff. NekvopoilJa TenjlUnije, na:iaJiols1;, u~pi'elo da rekonJsltrui'esadra:j.triju gJ:'oibo~a. Grobu I, pO'l1ed ostalih obj'ekalta, priJpada i jiedna brolIlzana 1..llp1ja s.j,ekira,. zuZ'e'tll1a I o,rnamentaiCijate sjekire odgovara oll:trlJamentao1nom te,anjske ,s1Jiilu ISU, j nekI1opole;oblik, dimeniijle.i filllio naik:nJaldnoor1Jjerivarn.je s drugJesrt:rane,ka:rarkteriJsUkaednog d tip~ naih malih upljlih sjekira (Luka~alC,primj~eraikiz oJooline Tenj,a - GZM, 1907, stlr. 73 'dr.). TealIljski nalaz; omoguClUjenam da ta'j tip daitdJJ:1amo mladu fazu nae~ kia'SI!log \1

br'On'zanog

dQba"

Nekoliko manjih p,reistoriJSkihnalaza iz BiH

251

zanog doba po1Jpuno sigurno. Malo bronzano koplje iz naeg nalaza takode se pribliuje tipu bronzanog ko!plja iz Tenja:") to se tice bronzane pincete, ne moemo se potpuno osloniti na nalaze iz bliih oblasti. Slicna pinceta poznata je iiz jednog razorenog tumula u Kosovu kod Rogatice, gdje je (u nedostatku grobnih podataka) priblino datirana u kraj kasnog brozanog doba (Gla:sinac lUc);") jo blia naem primjeru (po obliku i po iskucanom ornamentu) je bronzana pinceta nadena u Ripcu:5) Kao i sav materijal iz Ripca, ona je bez tacnijili stratigrafskih podataka, ali ce svakak.o pripadati starijoj fazi tog siOjenickog naselja, koja takode odgovara kasnom bronzanom dobu (mladoj fazi Umenfelderkulture):") Objekat na sl. 13 poznat je iz depoa iz Aranyos-a"') koji sadri citatV niz stacri,jih i mladih elemenata kasnog bronzanog doba. Holste ga oznacuje kao Ringgriff:8) Po cetvrta'stoj upljoj cjevcici koja se morala naticati na neki drugi predmet vidi se da je u pitanju dio, moda drka, nekog objekta; posuda ili n~ko orude (no) ne dolazi u obzir; vjerovatno je u pitanju neki manji objekat (ilo?).

Sl. 12 Sl.

Sl. 13

....

Sl. 14

12 Bronzana pinceta iz Paalica (2/3); Sl. 13 - (2/3); Sl. 14 - Bronzana sjekira sa Crkvine na UsoTi (2/3)

6. Bronzana uplja sjekira sa Crkvine na Usori (Sl. 14). Prema podatcima koje je prikupio . Basler, sjekira je nadena prilikom rada na kamenolomu na poznatom lokalitetu Crkvina kod uca Usore, blizu Doboja:") Obod je slabo prof.iJisan; ukraena je sa svake strane sa po dva slabo izraena vertikalna rebra. Otrica je u toku UJPotrebe istupijena. Po dimenzijama, (duina 11,7 cm), obliku i o'rnamentu potpuno odgoGZM, 190'7, str. 64 - WMBH, XI, S. 62, Fig. 11. GlasinaJC,I, T. X, sl. 10, str. 13, 35 (S. 49--50, 73). V. eur c i c: PI'ehistancka sojenica iz brOU1call1Og u Ripcu kraj Bihaca li Bosni, doba GZM, 1908, str. 153, T. VI, sl. 3 - WMBH, XII (1912), S. 6, T. VI, 3. 3U) R. Biic-Dre'chsler je, li GZM, 1953, ,str. HlI3 i d., na osnovu analize metalnih i keramickih obj,ekartaiznijela milj:enj,eda se postanak ripa:cke s()ojenicemo'e staviti najvie u ),Ha,lta,tB, to, odgovam koa,snoj:EaziUrnanfelderkulture. 37) F. H o 1ste: Ho,rtfunde SiidolSveruropa>s, 4!0, Fig. 2,0. T. 38) Ibid. S. 21. 39) Up. D. B asI e r: Paleo1itski nalaz na Usv'ri, GZM, 1953, str. 215 d.
.33)
34)
351j

252

B. Co'Vic

vara sjekirama iz depaa iz Paalica, a razlikuje se ad njih sama pa tame ta je livena bez uice. Njena datiranje pamenuta je ma~a:prije, u vezi sa depaoon iz Paa:JJiica. 7. Grobni nalaz iz Gornje Tuzle. Padatke o' avam nalazu, kaje je 1949 g. pribavljen za Zavicaj ni muzej u Tuzli, saaptia mi je ljubazna kalega . Basler. Zahvaljujuci tiJm padacima bila je maguce utvrditi da objekti pretstavljaju jednu cjelinu i da se radi o' grobu. Predmeti SIUnadeni 1941 gadine prilikam kapanja temerIja za kucu Nezira Hadiabd.ica, u blizini carriske damije u Garnjaj Tuzli. ZajednO' sa nalazima ad metala pranadene su i ljud.ske kasti. Prema iskazu Nuxije Nakica, kaji je te predmete sacuvaO', bila je nadena ja ll1ekalika metalnih predmeta, kajti su u meduvremenu !propali. Prilikam pregleda terena . Basler je u akalini nalazita utvrdiO' pastajanje pavrinElkih nalaza preistariske kerramike. Nalaz se sastoji ad avih objekata: 1) 11 fragmenata naacarastih spiralnih privjesaka ad bronzane ice (T. I, sl. 5 i 6), sa pramjer,am spirala 2,8 da 4,6 cm; 2) agrlica od glatke branzane ice, akruglag presjeka (T. I, sl. 2). Krajevi agrlice su stanjeni, Irasrkavani i savij eni u uice. Pavrina agrlice je u znatnaj mjeri atecena. Pa vrlO' slabim tragavima arnamenta, sacu vanim na par mjesta da se utvrditi da je pavrina agrlice biJa ukraena arrnamentima Igrancice, poprecna pastavljenim; 3) dvije masivne Iprstenaste narukvice ad hranze sa pr,iljubljenim krajevima, istag ablika i dimenzija (T. I, s[. 1). Dasta otecena VJanjska pavrina ukraena je urezanim arnamentoon kaji se sastaji ad Ipaprecna pastavljenih snopava pravih i uglas tih linija; 4) ellpsasta nana g:rivna ad brranze, cetvrtasta-avalnag presdeka, sa netO' rastavljenim krajevima (T. I, sl. 7). Pavrina je dasta atecena. Na nekalika mjesta ipak je sacuvan arnamemat: sll1apavi paprecna postavljenih pravih linija, urezani sama na vanjskaj pavrini grivne; 5) akrugla branzana kap ca sa atvaram u sredini (T. I, sl. 9a, 9b); 6) zvanaliki ibronzani privjesak (T. I, sl. 8); 7) dva branzana privjeska u obliku ivatinjskih figura, sa vertikalna prabuenam rupicam na ledima (T. I, sl. 3 i 4). 8) velikra ufkrasna dugme ad brranzanag lima, znatna atecena. Izradena je u abliku niske ka10te sa jednim !prstenastim ispupcenjem na vrhu; tam ispupcenj.u odgavara s unutranje strane mala ralka za priCVl'civanje (T. I, sl. 10). Pavrina je ja1ka jzjedena, ali se bagati urezani ukras ipak da rekanstruisati: Na 6 mm ad ruba ide akO' citavag dugmeta trastruka hrorizantalna linija. ISlpad te linije nalaze se mjestimicna grupe ad pa nekalika malih trauglava, izvedenih kratbm kasim urezima, s vrham okrenutim nanie. Iznad ave lill1ije nalazi se 8 simetricnO' pastavljenih dvastrukih palUIkrunih traka. Sve trake su Jzvedene nizavima kratkih ureza, kaji su sama panegdje oonedeni uzdunim linijama. Na vrhu dugmeta, akO' prstenastog ispupcernja pastavIjene su dvije kancentlTicne Ikrune trake, izradene na isti nacin kaO' i paluJkruni a['namenti. Ukras dopUll1juju mativi 'Urezanih kancentricI1lih kruica sa tackam u sredini, pastavIjeni unutar [palukrunih traka i izmedu njih. Grabni nalaz iz Garnje Tuzle sadri citav niz tipalaki mteresantnih abjekata. Pa naacarastiJm spiralniJm prirvjescima sa viSIOkimlukom, lI1Jarukvicama, nanaj grrivlli i paja'sll1aj kapci, an se hranalaki i kulturna vee sa grabnim nalazam glasinackih tumula. Sva ava cetiri tipa branzanag 'nakita pretstavljaju uprava tipicne abjekte iz kraja glasinacke faze lIIc, kaja cini prelaz izmedu kalSlllog bran:lJanag daba Glasmca i punag eljeznag doba u avoj ablasti!") Ta pokazuje da i u padrucju sjeveraistacne Basne, gdje tumuli glasinackag tilpa nisu paznati (i gdje treba racunati !pretenO' s ravnim grabavima) maema acekivati kulturne pajave veama bliske glasinaokim, bar ta se tice avag periada prelaza iz kaSlnag bra nzanag daha u puna eljezna. U pagledu starij.ih pmLada ne lIIlOese - zbag gatava .patpune neispitanasti avih krajeva - ga40)

G1asinac, I, T. XXXXVI, XXXXVII, str. 34 (S. 72).

Nekoliko manjih preisto'fiskih nalaza iz BiH

253

tovo nita sigurnije reci; 'li mladim periodima (puno eljezno doba) su, sudeci po ovom grobu, vrlo vjerovatne iste tendencije razvoja i hliiske kulturne pojave kao u podrucju glasinaclkih tumula. S druge strane, inventar groba iz Gornje Tuzle pokazuje i neke druge elemente. Ogrlice od glatke bronzane ice UOlPtesu veoma rijetke na Glasincu i pripadaju tamo jednom znatno ranijem periodu (u IkJojemse, na :fiibuli Peschiera tipa, javlja i urezani ornamenat grancice, koji Se na Glasincu inace ne upotrebljava).") U tom se pogledu grob j,z GOJ1"nje Tuzle vee blie za nalaze iz sjeverno-bosanskih depoa kasnog bronzanog doba, gdje su i ogrlice od glatke bronzane ice i ornamenat grancice poznata pojava.") Posebno ,mjesto zauzima, svakako, veliko ukrasno dugme tip nakJ1ta koji je dosad kod nas poznat samo u 'nekoliko primjeraka. Najljepi i kako zasad j,zgleda - najstariji Pil'iJmljexcitog nakita su tri uJkrasna dugmeta iz groba III u Tenju.") Raspored ornamentalnih motiva kod teanjskih primjeraka je isti kao istom tehnikom izvedene \polukrune trake, ali pored njih, i kod naeg; pojavljuju ~e kao dominirajuci motivi, dolaze rafirani trougl,ovi i cik-cak trake izmedu rafiJranih trouga,onih polja, dakle elementi koji potpuno pnipadaju krugu naeg ikasno-bronzanodopskog geometriJsikog' stila, tipicnog kako za citavu nekropolu u ,Tenju, tako i za pocetak glasina'ake faze IIIc. u) Neto malo mladi (i vjerovatno istovremen sa naim) bice primjerak naden u Ritu kl()d Cardaka (Zepce)'5) ciji ornamentalni ukras odgova["3 potpuno ornamentu naeg dugmeta iz Gornje Tuzle. Najzad, jedan prilmjerak oV'og nakliJtapoznat je i iz nekropole u Sanskom Mostu. P ominjuc i taj primjerak u. vezi sa grobovima u Tenju, C. Truhelka istice da bi to lPI"etstavljall()'Opet novu ve:ou, koja vee nae prvo eljezno doba sa bronzanim.'o) Prema izvjetaju F. Fiale"7) u!krr-asno dugme ovog tipa nadeno je u Sall1skom Mostu u grobu 103, zajedno sa fragmentima fibule Certosa-tipa (od fibule postoji danas u inventaru Zemaljskog muzeja u Sarajevu samo igla, taJko da se ne da utvrditi o kojoj se varijanti ovoga tipa radi) i sa nekoliko drugih objekata koji nam za p.reciznije hronoloko odredivanje ne mogu mnogo pomoci. U svakom slucaju radi se o relativno mladem 'grobu, to hi govorilo u prilog veoma dugoj upotrebi ovoga tLpa. Treba ipak naIPomenuti da se kod ukraroog dugmeta iz Sanskog Mosta radi o objektu u sekundamoj upotrebi. Po obliku i ornamentu ovo dugme stoji veoma blizu naem primjerkJu, po dimenzijama je neto manje; na unutranjoj povrini ima, pricvrcen eljeznim zakovcima, komad trake od debljeg eljeznog lima; tralka je :firagmentovall1a, a njen kraj je vjerovatno bio savijen u obliku kuke po svoj prilici bilo je ovo ukrasno dugme (prvobitno nesumnjivo starije od vremena kome pripada grob 103) naknadno prepravljeno u pojasnu kopcu. Probnom sondaom, koja je 1956 g. izvrena na ovom na'lazitu (rezultati jo nisu objavljeni), utwdeno je da fragmenti preistoriske keramike, koje je na povrini zapazio . Basler, l11emaju nikakve veze s ovim grobom. Oni pripadaju kulturnom sloju preistoriskog naselja (ranog i srednjeg bronzanog doba); u taj ,kulturni sloj bio je iUIk'opan i ovaj gmb, koji, kao to se vLdi, pripada prr-elaznoj fazi iz naeg kasnog bronzanoog 'li puno eljezno (kraj Hal<tata B ili ;pocetak Haltata C po srednjee;vropsk'Oj terminologiji). 8. Dva preistoriska zlatna nalaza iz BiH. U Zemaljskom muzeju u Sarajevu nalazi se jo izvjeSltan broj preistoriskih objekata, koji su dospjeli u Muzej prije Drugog i prije Prvog svjetskog rata, a nisu jo objavljeni. Zasad objavljujemo ovdje dva zlatna nakitna objekta, obzia"om da se radi o tipovima koji su kod nas bi.li .poznati u izradi od bronze. a) Zla t n i s'p ira -1 i IPr i vj es a k iz Kor ita naD n u van js kom P oI j u. Prema podatcima iz inventara Zemaljskog muzeja, objekat je 1900 g. naao zemljoradniJk Mato Curic pri obradi zemlje. Radi se o poznatom tipu naocara ;tog pri-

LS

H)
02) 43)
<O) OS)

Ibid. T. XVII,

,sL

Depoi iz Tenja (Katalog me1iailJa, Srbije), Luka;vca, M:ackovca,iJtd. C. T r u h el k a, o. c., S'1lr. 66.
Gla!Smac, I, T. XXXIV, XXXVII, XX XVIII, str. 33
(S.

71).

Nepub1JikQJVano; pomenuto kod T r u h e 1k e u cl. o teanjsk'Oj nekropoU. 00) C. T r u h e 1 k alo. c .. str. 66. , 07)F. F iaI a: NekI'opoLar,avnih g,robova kod Sarnsko,g Mosta, GZM, 1896, str.
sl. 105 WMBH, VI (1899), S. 91 f, Fi,g. IM,

2>54--255,

254

B. Corvic

vjeska sa cilindricnim zavo.jem u sredini. Izraden je od jednog komada masivne zlatne ice. Zavretci ice su neto stanjeni, tako da su IPO dva unutranja zavoja neto tanja; ostali zaIVoji, kao i zaV'oji srednjeg dijela iste su debljine (T. II, sl. 1). Ovaj tip nakita je raden od bronze - priliCTlJo rairen kod nas. Na Glasincu 'Se pojavljuje u groboBosni vima iz kraja srednjeg i iz prve dvije faze kasnog bronzanog doba. U zapadnoj traje vjerovatno i neto due. Kao pojedinacni nalaz ne moe se ovaj zasad jedini zlatni p:retstavnik toga tipa kod nas hronoloki bl:i'e odrediti. Vjerovatno pripada kraju bronzanog doba. b) Dva zlatna ~iralna privjeska iz Sitnea kod Prnjavora (Sjeverna Bosna). Oba 1896 godine na njivi u selu Sitneu kod Prnjavora. Izraobjekta nadena su sluca.jno dena 'Su od zlatne ice cija je sredina deblja, a prema k:rajevima se sve vie i'Stanjuje, tako da su unutranji zavoji spirala vrlo tanki, a vanjskJi, kao i zavoji srednjeg dijela, masivniji. Srednji clan, koji spaja spirale, ima oblik visokog luka koji se zavrava pet(T. II, sl. 2) relativno dobro, a kod drugog (T. II, ljom, to je kod jednog !primjerIka sl. 3) sasrvim nevjeto izvedeno. S ,obzirom da se bronzani naocarasti privjesci sa visokim lukom pojavljuju u sjevernoj Bosni od kraja kasnog bronzanog doba pa nadalje, do u pocetak mladeg eljeznog doba (Donj a DoEna), mogao bi i ovaj par zlatnih privjesaka pripadati tom vremenskom rasponu.

ZUSAMMENFASSUNG EINIGE KLEINERE PRXmSTORISCHE FUNDE AUS BOSNIEN UND DER HERZEGOVINA.

1) Steinkistengrab von Semizovac. Diese::; Grab 1Jag iJll der Ni:ihe von Serruitl;ovac (zwischen Srura!j<evo 'Und Zenica) 'UJl1,dwupde helim Baru von GllUlIl,dJmalllern zersti:i'llt. DUTCh nachtragILiahe Dibe[lpriiJiuo:llg ~o<nlllte fesugeS1te1lJt w,erd en, idJruss els siim 'UIffi ei'll SltelimiJSlteIIlg'r,alb, Li:inge 1,20 m !Und iB1"eiJte 0,90 m, harr1JdleJ.te.In dler Kriste lagen Dberreste eiln'es Erwachsenen, der in HoClkerSlte1Jlung aUJf der Dl1Iken Ki:inpeTseite \lag :U'J1Jd daG' Gesicht nach O.::;ibengek.enpt nrutte. iNeben dem S'ahiidiel 1Jalgeille k1eine H<ammelraxt aus DOI1erJiJtAibb. 1). Das Gralb stammt arus dem ( Ende des iNeo1Iithi!klUlffiS' der dem AIl'lfanlg doc BronlzooJit JUJllId a Igehi:i'rt w,aJ1lrs'C<!1ea'll1liICh BIUItidlelr milI" - oder sl,awolIllisohen Kultn.llr an.
2) Hammeraxt aus Gorica (siidwe::;;t,1i,cheHell:TZe,goVlilIla). A!bb. 2. Die Axt WUIrd'e rvon einem LanJdaI1be!iJter z'U[i:illiig gefUll1lden. SliJe IiJsIti<lIUS POQ'phy11iJtgearl>e1iJtet und ,g,ehor>t zu jen em Ty1p, der UIl1I3iVOffi Delbe1Jo iBi11dI()'8)und von G1aB,inac'0) her bekannt iSIt 'UJl1d der in die frohe Bronz~zeit datiert wurde.20) 3)

Drei neue Funde von KupferwerkzeuJ

und Kupferwaffen.

a) iI> e IPo rt; iV o n lklU1P,fe il' n en X x t ena u s V Il'la TI o v ilc i b e ~ G Il'<aJ <anU. c a C 12 Axten I(AJbb. 3) IUIIld (1IlIOrIdbi:i,SitlJroes 1Bi:>sn.ien).iDaS iDelPot ;bastehlt i<lJ11IS oonnen facherfi:irmigen 4 iSchadit10ahaXJtein (Albib. 4 [1lttld 15i).!Ni:iheres :is:t Uber den Flund lIlIilChtIbelkannt. Es srt;eht nur feslt, daSlS e1s Slich um lin ~ot h:andlelJt. GemeinSlam miJt den Fiun!den aJUISKosoiVlaca, dem VlrhasTall., aus K.apova J.am'<31, Giri6a 'bai MnkO'l1jJ.c, LohilIlj,a ~vg~. Anm. 23) gehi:irt diesex Fund der jiingeren Phase U!!lseres AneoUlthNrnms an . .t) KUiPfeJ'werlkzeug a'Us Da,k'Ule !beli. Gracanica (AJbib. 61). Zwfa1lsmund, Gehi:iI1t zur zweiJteiIl G1'U.we 'Von KiuJp:ferwerkze/l.Ug lin unsocem 'GeJbiet (VlrlbalS~Tail, iBlols. SIV'iJ:aj, T WelI'kzelUg Te'aIl1j, G1JaJVsika,KJairavliJdar---1KladiaJrli, ikovac-vg!. Anm. 23), das 1k'1llPfernes mit q lUe !'lgest e Il! t e iIl. S c oh n e ide TI lUJld hi:iher entwti.dk!e1tere Formen von 2JUngenfOr>mi.. ~en !KJuIpfeJ'axten umfus:srt;. D'ilese GI'U[:[)e von lk upfemem We~8lUJg gehort der i:i1ieren IPhas'e 'Uinseres Aneo1i.tl1li1klUmsan., c) K lUP f elI' a x rt; (K e i 1) v om L i 1v a n j 's lk o P o 11je (AJJ:)b. 7). Zufi:i:L1Jiger iFUJrlid, LlOikru'1,irt;ai Zdrailmnac aruf dem lliiv'anjlslko poilje. DileseAx,t tiJsltrauf jeden FaU e1lIlesderi:i.llites<tn B'iJSIpiJeJ.eUJl1:Self'es !UlPferwelI1kzelllJges>. n dIeir gamzen iFor>m sill1'd noch deUJtlich TrooiJt:iJonen V'On ' K I neo1JitJh<isahen ~ung,enfOrimliJgen A~ten er1hailltell1,w la 's U n 's g e s It <a t e t, fUr <ltiJesen TYIP den TerminlUlS rlIUIljgenfQII1II1lige KJulPferalxrt ZlUIPri:igen.

4) Steinaxt a.us Bosanska Raca (A'bb. 8, a ,b). Dlie Axt W'Uroe bei'l11 'Ba:u emelS Dammes an deir lSIarve, iIn der iNi:ihe von Bosanska Raca (<No'I1doSitbosn'ien) geflunden. Z'Usammen Imit der AX't fanJd maIl1 WlJ~e1b]ioh aJUch Kera'l11i!1d>ralglIn.e!Illte, ie tle~d<er !IlIicht etl'oolten d 'md. Di'e Axt il::;i aJus DiJaJbas und ist :sehr fein Igefopmt. DiJeser FOIl:~m n-aJoh steht sie den TYlpen der MetaUi:i~be

Nekoliko manjih preistoriskih

nalaza iz BiH

255

Viie1naher. Sie gehoDt keilt1esfal1s dem NooliJthUrnm, sondern wabrs'cheilt11ich ,dem Aneo~ith1kJum oder der friihen B,roniZezeit an, obg11eicllsilch die Axt ilOdiJesem Rahmen chronologJiJsohun:d1der K u 1t u I[ n a c h n[cl1t naher besbirnmen 1asst. 61) Bronzegegenstande aus de'r Umgebung von GraCanioa. In den: Nahe dJw ;o.olI'fes!Ra'a,dloohthranlid wwd1en 7 I1wQnz-eneGeg,enstiindie rz,us,ammen 'g,efunden. Naheres ist nicht beikJarurllt, del't es skh am ehes'ten um einen DepotJiund. Er bes'1:ehrtalUs 4 blfonzenen Till1enlbeit1en, eiJner brcmzenen Lanze, emer Bronr.!:elPm7Jette und tbronzenen lliJnggniffen. iNach der Form der Tiilllenbefule32), deir LanQ;e"") und der Piinzette"_3G) gihort der FruJnd der jiiJngeren Phase unserer EL::IMen Bronrvezeit ,an (GLaiS'inac IIIc - Hail.llsta1JtB IlJaJchReiIt1le~e). 6~Bronzenes TiilIenbeiI von der Crkvina an der Usora, Albb. 14. Gerfunden -wUifdedras Be'iJ..bet A n:b e 'H e n: aJUlf 1er LoilroJ1JiltM d CrikviIt1a ,an idler MU[ljdung del[ USIOora. Di,ese Lolk:aJJitat lot schon von ,:flriihelrher dlUiflCh anJdere, 'UIIlId nelUe'rerr ZeiJt d1U['oh Ibedeutende pa!laolilthische in F1U!llXie39) beik.arnlJt. nae BeiJl gehfu;t dert3eJJben lPelIiiJodean wiJe 1d1as rvophm el[wahnrte ,Depot von PaailJi'CiJ GI1acan!iJoa. beli 7) Graberfund von Gornja Tuzla. Dii,eGegelll:Stande wUlrden 1'9'411 :in GOlrnj,a Tuzla {1J1 km nO['do~tJ:i,ahvon T,UJZl1,a.) igecDUilld:en. !N'alohnlaohtra ,glich ge sam meI t e nAingaiben Wluroe footgestell!llt,diass alle Geg,e:n:srt;anjd'e e/iu1emSlke1e1;1bg,ralb an:g,ehorten. Der Ftundl !beslteM ll.IUSJ fO]lgenden Objelkten: 1'1 FfrClJgmelrlite 'Von Br1lJenanhalIllgselln alUl3BronzeidJrahJt (T. I, A!bIb.5 I\lJIld6), 1 HalsU rung a1USglaj;Jtem Bronzed'l"aht milt =dem QIU erschn,iJtt (T. I, A!bb. 2) - .aJ f de 'l" me:r ekI i c h :be s c had i g ,t e n O b e r f ila c h e sin d Res.te rvon Ornameniten lim Taunenmuster kaJu m me h ,rZIU,erikennen; fernerr 2 masls'ilVeA l'1mrti'l1geT. I, Abib. 1) verni,Elr'tduroh einJglrirtiZ'1:e ( Omamernte; em e1J.ilPsenformilger FllISsring, ebenf;aii:ls Jriilt eJilIllgerlltzlj;'en Orn=enlben 'VeM,e~t (T. I, AIbIb.7); e\LneIf'U[1deBronzeJsohiLiessemi.t eJ:Inem Loch in der iMi1;J1Je 1., All:Jb. 9 a, Ib); ,eiIt1 (T. glockenformJiJger BrolIlZeanhiinger (T. I, A!bib. 8); 2 Bronz.e~3[lJger m der iForm von TterftilglUren, deren Ruaken ,elin lVeI't'iIkiaJl dUll'chlbohlrlt es ILoch aJUfweiJst (T. I, Abib. 3 und 4); Im gross er ZieriknO[pf v,on Blfonzelbtlech, ZliemlilohIbesohad!~g1t(T. ,I, A!']jb. 10). Der Km:~pf list Il'eich wernLerit milt e1inlgerilt1zben mament. O J)iilese3 Groo Igehol1t der DJbeJr~anlgJ~elIiio 'Vlon der S1Palten Bronz'El2leiiJt de ,J:)is eru:r v o lIe n t w i c k el t e Jl E1senzeiJt an (Glas,mac IIIc -GlaJ3lma'cIVa, ibzw. EiIlJd'evon HalJlstaJtt B nach Re~nedke). Von Bedeutung :ist, dass in diesem Gmb emiJge TY'pen iCl'Ufta1uchen, ie char~telrid stusch lSind ftir d1e erwathnte Per.i.ode in Glras'm,a'c (Armrel!fen., Fussll'iing, Gur1JelschIlJaJlle,BPiJllenaJllhalllger mM hohem Bog,en), was heweiJst, dass sich aJUioh das Geb1elt des nOlrdostlichen Bosnien:s, weu1JiJglsboos von iBeginn der voililentw1dkelt,en EiJsenzeit l8.IIl ku'ltiUJl'1eH an dlie KUlitur fes,t von Gla:slinla'caJlJsoMiJessrt; '0). 8) Zwei prahistol'lische Goldfunde aus Bosnien und der Herzegovina aJ) Ei,n goJ.dene.r Bni.l.lenanha~nger aus Ko,r;j,J1:a aiUlfdemDlUlv<lJnjsko p o Ije I(T. II,). 'Ziuia:]IUgerFUiflid. ehort ,aWl.er G Wahrrs'cheinltookeilt nJaichder Ispatln Bromezei't an. b) Z weli Igoa.lde n e Br lliH ena n ha nlg,e'r a lUs Siitn er b,e P Irnij,a,v OI' '(iNlOiIldi:JosnJ1en,(T. II). Z,ufi:iilil'iJg,er , Fund. ,In A!n!betr1aloM dies's'en, das'S di.es.er TYIPvon B:riJ.1enalllhiiJnger n i Nordlbo31IllienseiJt dem Ende der S1Paten BronzeiZeilt b1s ml Beginn der jUIlJgeren EJsenlZeiiJtDonja ( DoJlJiJrm)mmer wiJeder vorikommt, konnte dieses Parur von golden en Brlllenanhangem i diesem ZeitTa'Utne I8.IIlgeh6lren.

B. Co vi c: Nekoliko manjih preistoriskih

nalaza iz BiH

Tab. I
2.

Grob iz Gornje Tuzle

B. Co v i c: Nekoli'ko manjih prei:storisk,ih nalaza ilZ BiH

Tab. II
, .

~-~~~----------,

-'---'

Zlatni preistor1ski ruikit iz Korita i ~itnea

VIDA BRODAR

Antropoloka obrada neolitske lubanje

IZ

Semizovca

Za vreme gradevinskih rad,ava u Semizovcu (centralna Basna) radnici su naili slucajnO' na grab nacinjen ad kamenih ploca u kame je biO' zgrcen kostur. Kada su na lice mesta doli muzejski strucnjaci, grab je vec biO' razaren, a ad skeleta je ostaO' sama fragment labanje i veci dea danje vilice. Ostala je sve unitena. Po miljenju arhealaga ava je neolitskO' nalazite. Sacuvana je leva palovina ceane kosti, sLepoocne kosti, veci deo temene manji deo potiljacne kosti. Od visceracranium-a sacuvani su ovi delovi: jakosti donja vilica na kajaj nedostaje desni deo karpusa. P1'1,i bucna kast, delic nasne kosti malar je izvaden jo za vreme ivota, post mortem su 1Jspali Pl P2. Desni Il je pri bazi odlomljen. Debljina lo'banjskih kostiju nije velika, ako uzmemo predeo oko glabele koja iznasi 11 mm. U sagitalnoj raoni, u visini frontal~ih tubera debljina lobanjskih kastiju iznasi 8 mm. Poprecna debljina temene kosti iznosi 7-8 m. moemO' dosta sigurno tvrditi da je lobanja priPolni znaci su jasno izraeni srastanju lobanjskih avova pretpostavljamo da je padala mukarcu. Pa zubima osoba bila stara izmedu 30-40 godina.

OPISNI

ZNACI:

Na prvi pagled iznenaduju snano razvijene nadocne izbocine (torus supraarbitalis), koje se pruaju skora preko citavog gornj'eg ruba orbite. U glabeli je mali prekid nadocnih izbocina. Cela je srednje visaka, u donjoj palovini je skoro uspravnO' a u gornjaj relativna nagnutO', te skoTo horizontalno prelazi u pljosnato teme. Frontalni tuberi su sLabo razvijenJi',. Vertex lei neto iza normale poriona. Sagitalni profil upredelu abeliona skrece pTema dole. Usled nedostatka potiljacne kosti nije moguce rekonstruisati tacan oblik potiljka. S1'azmerno niska. Processus mastoideus Ljuska slepoacne kosti je izduena je m'lo snaan velik, processus styloideus nedostaje. Jabucni luk je gracilan i prilee uz lobanju; dalje prelazi u plosnatu jabucnu kost, ta daje utisak da je ta individua imala usko lice. Orbita je nepatpuna, jer nemamo gornju vilicu. Prema O'stalam desni bocni rub) moemo zakljuciti da je orbita iroka niska. delu orbite (gornji Gornji rub je v'eoma zadebljao. Spoljanji uglovi su nagnuti nadale. Donja vilica ni.1e govari o dobroj razvijenosti miica. Corpus mandibule, vel~ka, ali je ipak jaka uopte uzevi, nizak je. Simfiza mandibule u odnosu na korpus je neto via iznagnut. Protubenasi 33 mm. Ramus je takode nizak, sred.nje irok i' srazmjerno lei u sredini.' Gonioni su snana rantia mentis je mala, okrugla, dabro izraena izvijeni sa dobro izraenim mestom gde je bio prirastao rnaseter. U nekoliko je naznacena alvealarna prognatia. Zubni luk je dosta uzan. Zubi su pak relativno sitni 11 odnosu na izrazitu povrinsku konfiguraciju donje vilice. Inace su zdravi. Dalje, zubi su veoma obrueni, to govori u pril,ag vece starasti nalazita.

Glasnik

Zemaljslwg

muzeja

Arheologija

17

258

Vida Brodar

Na levom prelomljenom delu ceone kosti u sagitalnoj ravni vidi se neznatna upljina ceonog sinusa, to je pokazala takode rentgenska slika. Iako je u najvecem broju slucajeva tom prilikom bolje razvijen desni ceoni sinu s, ipak ne moemo donositi zakljucke o razvijenosti pomenuwg desnog sinusa, jer nemamo desnu polovinu ceone kosti. Lobanja je u cellini mala. Blaga zasvodenost slepoocne temene kosti govore nam o njenoj maloj irini. Dalje, lobanja je srednje duga srednje visoka. Verovatno je dolihoidna ili lei sasvim na granic'i mezokranije. Tacnija tipoloka analiza slicne oblike nala:zimo u neolitskim grobovima srednje Evrope nije moguca. Takve kod nas na Ljubljanskom Barju.

LITERATURA K. R. F. B. G e r h ard t: Die Glockenbecherleu te in Mittel und Westdeutschland. Stuttgart, 1953. Mar t i n: Lehrbruch der Anthropologie. Jena, 1928. Iva n cek: Staroslovenska nekropola u Ptuju. Ljubljana, 1951. S k erI j - Z 1. Dol i n ar: Staroslovanska okostja zEleda. Ljubljana, 1950.

V. B r o <1 r: Antropo1OOka obrada neolHske lubanje a

i:z SemizovC&

Sl. 1 -

Levi deo lobanje.

Norma frontalis

Sl. 2 -

Mandibula.

Norma frontalis

Sl. 3 -

MandibuIa. Norma lateralis

VELJKO P AKV ALIN

Nalaz sa gradine Hrvacani kod Banjaluke


(Arheoloko-topografska biljeka) Gradina kod sela Hrvacani arheoloki nije poblie istraena. Arheoloki materijal koji cemo ovdje deskri.ptivno donijeti nali su seljaci na padinama gradine prilikom oranja. Nadene predmete donio je u Zemaljski muzej ing. M. Ramovic, koji je bio u tom kraju na geolokim isttraivanjima. Na Gradini, kako se naziva lokalitet, jo danas stre ostaci zidova. Lokalitet Gradina Hrvacani lei sjeveroistocno !Od Banjaluke !uz samu dravnu cestu prema s'elu Hrvacanima, a 3 km udaljen prema !Zapadu od zadr~ne zgrade sela Hrvacana. Nalaz sa ovog lokaliteta sacinjavaju arheoloki predmeti: eljeZiIli budak, eljezna sjekira (bez uica) i eljezno kresivo; bronzano dugme sa ocuvanim vratom i bronzana mala karicica; 8 fragmenata keramike od kojih 00 dva ornamentirana, 3 veca i 2 manja zemljana prijena, te jedina zemljana rucka. Osim ovih predmeta, naden je i jedan rimski bakreni novac calTa Magnentius-a (350-353). ZELJEZNI PREDMETI
Budak (tab. I, 1) je trapezastog oblika. Sa suprotne strane uica ima malu otricu koja je daleko manja i postavljena okomito na Iglavnu otricu. Pri dnu je otrica malo otecena, a isto tako i manja otrica. Slican budak se naao na gradini Zecovi kod Prijedora'). Sjekira (tab. I, 2) je isto tako trapezastog oblika cija se otrica prema unutra u blagom luku zavija; uice su odlomljene i ne1stale, tek se vide samo njeni rudimenti. Otvor uica u presjeku ima oblik prav1lnog kruga. Ovakav oblik sjekire .je analogan saCiUvanim eljeznim sjekirama iz Mog;rjela kod Capljine"). Kresivo (tab. I, 4) je neuobicajenog oblika, za koje nemamo analogije li naoj zbirci'). Zeljezno kresivo interesantno je po tome to ima karicicu da se moe privezati za komadic ueta i nositi 'o pojasJU. Sastoji se od jedne eljezne plocice, na kraju proirene, koja se prema drugom kraju sve vie suava i savija ti obliku slova S, i li svom zavretku se dotice prvog kraja. Crteom je prilkazana prirodna velicina.

BRONZANI PREDMETI Dugme (tab. I, 3 s profilom) ima oblik ()krugle plocice; na pOVrSNll, na samom rubu ima dva tanko urezana koncellltnicna kJruga, a usred dugmeta jedno udubljenje oko kojeg teku tri neto dublje urezana koncentricna kruga. Na dugmetu nam se "jo sacuvao vrat (vidi profil tab. I, 3) bez manje okrugle ploClice'). Bronzana karicica je neto suenih krajeva sa promjerom 2,5 cm. ') Dr. B ena c: "Prehistocijska gradina Zecovi kod Prijedora, GZM, str. 149, sl. 1, br. 17, Sarajevo 1956. 2) Anticka zbirka ZM u Sarajevu, inv. br. 1491 do 1494; sjekire pod inv. br. 1493 i 1494 su i7Jloeneu orm. I, pol. 2. 3) Anticka zbirka ZM u Saraje;vu pOJSjedujejedno eljeZiIlokresivo pod inv. br. 2079 (Ilida), ali po obliku razliciJto. ') Anticka zbir1ka, u Samjevu cuva jedan SI1ican ZM !primjerak bronzanog dugmeta pod mv. br. 1952 (MogorjeIo). Ovaj ima 8' malih urezanih kolutica u knigu i dva urezana kruga oko malog udubljenja u sredini.

260

VelJko Pakva1in FRAGMENTI KERAMIKE

Fragmenat (tab. I, 5) oboda i debelih zidova neke vece posude. Obod je kos'o izvijen van. Boja fragmenta, izvana sivkasto-ruicasta, a liznutra siva, te se primjecuje da nije dovoljno pecena. Glina je nedovoljno prrecicena i pomijeana sa sitnim zrncima kalcita. Fragmenat (tab. I, 6) oboda, vrata i trbuha neke manje posude. Fragmenat je ornamentiran dvostruko urezanim ornamentom girlande, a na IPrelazu iz vrata u trbuh, upravo u samom udubljenju, oIkolo teku tri urezane linije. Ovaj fragmenat aini nam se, da je bio i glacan. Na desnoj strani ispod vrata nalazi se rUiPa (probuena), a ista takva i na slUprotnoj strani :na kraju fragmenta, na samom ornamentu. Glina je osrednje precicena i 'slabo pecena. I ovaj fragmenat sadri ti sebi sitna zrnca kalcita. Boja izvana sivQ-smeda, a iznutra mjestimicno siva i tamna. Slican ornamenat, kao i ov.aj tab. I, 6, ima jo jedan fragmenat, koji nije orteom prikazan. Na sebi nosi tri reda urezanih polu1ukova, a svaki Ted po tri tanke urezane linije medusobno paralelne (ornamenat girlande). Po fakturi i boji ovaj fragmenat mo gao bi se pripis'ati fragmentu posude opisanom na tab. I, 6. Dimenz,ije: duina 4,4 cm, irina 4,4 cm, adebljina 0,7 cm. Fragment (tab. I, 7) zemljane posude (zdjele) uvijenog oboda prema unutranjoj strani. Izvana i iznutra fragment je crvenkaste boje. Glinena supstancija osrednje precicena. U profilu se vide ,s:itna zrnca kaleita. Ostali fragmenti keramike, kojih opis nismo donijeli, slabe su fakture 'i ne razlikuju se mnogo po obradi od ,ostalih, koje smo spomenuli Pet zemljanih prIjenova: tri jednake velicine s blagim bilkonicnirri oblikom, samo je jedan od njih malo jace izraen bikonicno, cetvrti je manjih dimenzija, a peti oblika malog tocka. Ovi utezi, to je vec poznato, sluili su kao utezi na Il'ibars:kim mreama, tako da se jo i danas u tu svrhu u Finskoj upotrebljavaju). Namjena ovakvih prIjenova danas je kod nas izgubila svoju svrhu, jer su oni zamjenjeni olovom ili nekim drugim metalnim predmetom.

RIMSKI BAKRENI NOVAC (Magnentius 350-353) S obzirom na njegovu numizmaticku rijetkost, o nadenom rimskom bakrenom novcu cara Magnentius-a, na spomenutom lokalitetu, iznijet cemo neto opirnije").

1. Lice

2. Nalicje

Sl. 1 - (Velicina 2 : 1)
0)
U)

Usmeno saopcio prof. D. Ser;gejevski. Strucne savjete prilikom obrade novca pruio mi je dr. Jozo Petrovic.

Nalaz sa gradine Hrvacani kod Banjaluke

261

Av. Desni obraz Magnentius-ovog poprsja. Na glavi lovorov vijenac, sa kojeg vise dvije trake, od kojih jedna pada niz desno rame, a na kraju je iskicena s tri zrna ukrasa. Na aversu oko glave pie: IMP C MAgnenTIUS P F AVg. Re. Bogato ukraeni hram na cijim zidovima vidimo lozice, u zabatu dvije figure naslonjene ledima jedna na drugu. U samom hramu: Roma sjedi na prijestolju i prua globus impe<ratoru, koji stupa pred Romu gazeci jednom nogom zarobljenika koji im je pod nogama. Ispod te jedinstvene scene slova: AQS {Aquileia secunda), a oko hrama: CONseRV VRB SVAE. Teina novca je 3,35 gr, dijametar 24 mm, debljina 1,65 mm. Aquileia jo signira (izuzevi na slucaj): AQ, AQP, AQr (s grckim gama) i AQT, Ovakve oznake nosili su novci kovani u Akvileji. Aquileia - na Oglej vec 182 god. p. n. e. postaje rimska kolonija. Kako vidimo imala je i svoju kovnicu novca, :koj'u je vjerojatno podigao car Dioklecijan godine 299 n. e:). Osim u Akvileji novac cara Magnencija kovao se i u drugim poznatim kovnicama8).

Vjekovi su na povrini novca staloili divnu zelenkastu patinu. Nalazac je iz neopreznosti otetio novac. IS1pod zelene patine i sloja bakra vidi se eljezna jezgra. Ta pojava ne iznenaduje numizmaticara kod novca od skupih metala, od zlata i srebra, ali je ovo neobicna pojava da se bakar tedi i zamjenjuje eljeznom jezgrom. Novci na cijem nalicju vidimo neki hram i u njemu neko boanstvo nisu tako cesti. Slican takav primjer imamo u katalogu Basel"), gdje nam se na scen:i lP'fetstavlja hram i u njemu neko boanstvo. I kad usporedimo scene sa oba nalicja i ISobzirom na metalni sastav vidimo, da na primjerak novca sa ovakvom scenom na nalicju nema analogije, pa stoga nismo sigurni, ne radi li se, moda, o rijetkom primjerku. Isto tako i poznata anticka zbirka novca Apostola Zeno u Becu posjeduje tri Magnencijeve majorine dvostruke velicine i 26 majorina velicine naeg primjerka, ali nijedan od ovih ne bi se moga'o usporediti s naim. Medu njima ima i Magnencijevih novaca kovanih u Akvileji - Ogleju. O novcu cara Magnencija pisao je LonglO).

* *

Kojem vremenskom periodu pri'Padaj u nadeni arheoloki predmeti na lokalitetu Gradina Hrvacani zasada je teko neto sigurnije kazati, jer se lokalitet nije poblie arheoloki rOo'traio, okolnosti pod kojima su predmeti nadeni (od seljaka prilikom oraa nja) ne mogu nam pruiti sigurne podatke za datiranje. S obzirom na spomenute analogije eljeznih predJmeta (budaka, ~dekire) a isto tako i bronzano dugme, moemo pretpostavli,ti da su pripadali antickom periodu. to se tice fragmenata keramike, vidjeli smo da ih je vecina slabije izrade, i da po oblicima i ornamentu odgovaraju tipu gradinske keramike starijeg eljeznog doba. Medutim, oblici ove domace ilirske keramike pojavljuju se jo kasnije u rimsko doba, pa zato o ovim ostacima zemljanih 'PoSIUdane moemo dati sigurniji zakljucak. Po nadenim predmetima moemo suditi da je Gradina Hrvacani bila naseljena vec u prehistorisko vrijeme, i da je sudeci po novcu cara Magnencija bila upotrebljavana i u kasnije, anticko doba, kao i gradina Zecovi kod Prijedora"). Voe ter: Katalog der hinterlassenen Smnmlung Gerin, s. v. Aqu~leia,str. 59, Wien, 1921. Ibidem: Siscia (na Sisa'k) itd., vidi indeks str. 414 do 415. 0) Katalog Miinzhandlung, Basel 1934, 1782. Na nalicju novca Iuliae Soaemia.svidimo neki hram i u njemu u sredffii Jupitera, lijevo Heliosa, a desno Artemisa. Novac je kovan u Tripolisu. l0) L o n g: Medaillon d'argent inedit de 1VIagnence Revue J'& 185{), str. 1'09-118. u U} Dr. B ena C' Ibidern str. 149 .
1)
8)

262

Veljko Pakvalin RESUME OBJEST DECOUVERTS


A

GRADINA HRVACANI PRES DE BANJALUKA archeologique-topographique)

(Noti ce

La locallite de GradiJna HrvaC-ani se tro uve a'U nord-e3t d~ B,mjaluJka, Je long de la route nationa1e q'Ui mene a Hrvacam.i, a 3 Ik!m. a 1'0'Uest de ce village. Les obje1ls aJ.'cheologiques ont ete docO'UveI1tsS'UI les pentes de Gradina par des lPaysans qui IaJb()lura~EmJt. SQlUt:une Ce pioche de fer (,talb I, 1), Uil1ehache de fer (tab. I 21), 'UIIl bniquet en fer (taJb. I, 4), et 'un bouton de bronze (tab. I, 3) avec rprO!f;il1., fra gmen1B de ceram:iqu.e (tab. I, 5, 6, 7). Le fragdes ment du taibl. I, 6 est o.me &'Un.egutrl3.ll1.de.On a egaleme!1lt decou~ert une !piece de monnaie de cuiV1rede l'emjpereur Ma,gnen1liius (35'OL-353). iDeso:rijption de La picce de monnaie: Face: ProfiJl droit du buste de M.agnentius. U ne couronne de laurier orne la 1ete. IMP C MaG1NENTIV'S!P. !F. AVG. Revers: Un 1effiiPle Au tyrrnJpanon, deux [}eI1S0nuageil qrui 'se tOlU:l'nerutJ.edIos, a)plPuyes l'un SlUiI' r l l'autre. Dans le '1:elTI!P1e: ROIJTIe as,sise, tend le ,globe a l'impera,tor, q'U'i ecrase du pied un est pnisonnier. Au dessous: AQS (AquiJleia seound.a'), c.'uvm.l'rde !Lascen.e: COlNseRV VRB SVAE. LA picce ,est faJirtie d'un noyau de fer revetJu de DUli vre. Poids: 3,35 gr., d:iametre: 24 mm, ~paisseul': 1,65 rmn. iLes objets d,e fer et de 'bronze. <J.iPIPar1iennentvraisem'blablement a la :periode antique, et 1e!3 f'11aJgmentsde ceramiqUJe <XlTJrespoodenrt,eu egard au travail, a la forme et a la decoration, aru tYlPe de ceramique de Gradina de l'agede fer le plus ancien. C'est ;pourqudi nous conoluO'Ils, d'<lIpres les dbjets trouves, que Gradina fut habitee de l'age de fer le !plus ancien jusqu'a la periode antique.

V. P a k val

i n:

Nslaz sa gradine

Hrvacani

Tab. I

~.
V.

,
I.

.'

:'".1' ' .
",

~':
.
" f

.}.-

~:

,.
'.~' ..

'.

-J/ J-

.\

-'
<

:> -

.z

Wf,

NADA MILETIC

Neholiho nepublihovanih predmeta iz srednjevehovne zbirhe Zemaljshog muzeja


Prililkom sredivanja Etnografske zbirke Zemaljskog muzeja 1950 godine pronadene su tri naunice i fragmenti cetvrte, i.z Srednjeg veka, bez ikakvih podataka o njihovom nalazu. Naunice su predate srednjevekovnoj zbirci Arheolokog odeljenja. Prve dve naunice, po potpunoj identicnosti u obliku i dimenzijama svakako pretstavljaju jedan par (jedan primerak je prelomljen; inv. br. 665; sl. 1). Karicica je od masivne olovne bronzane ice, otvorena, ciji je jedan kraj povijen u kukicu, a drugi zavren u vidu petljice za zatvaranje naunice. Donji deo ka<ricice ukiraen je koljencima od niza granula (srednje koljence izradeno je od dvostrukog niza, dok su bocna jednostruka). Uz koljence karicica je neko ilko puta obavijena filigranom icom. Naunice su radene u tehnici livenja. Dimenzije: precnik - 5X5,2 cm i 5 cm. Naunice spadaju medu brojne tipove ove vrste nakita, poznate u hrvatsko dalmatinskoj kulturnoj grupi, gde su naunice sa koljencima zastupljene u velikom broju i nizu varijanata, prema tome da li su koljenca jednostavno ili kicenije iz,radena, da li je karicica izmedu njih ukcr'aena ili ne, itd. Nai primerci spadaju svakako

u jednostavnije varijante i isticu se samo svojim dimenzijama (naunice ovoga tipa su obicno manjeg diametra). Medu brojnim primercima ove vrste naunica iz Dalmacije, odnosno Biskupije kod Knina (L. Marun Popis naunica ... , Starohrvatska prosvjeta V, 1. Knin, 1900, str. 43, sl. 2 i 3) direktne analogije varijanti kojoj nae naunice !pripadaju nisu ceste. Najvecu slicnost, skoo-o identicnosrt pokazuje par naunica nadenih na nekropoli oko crkve otkrivene u Lisicici>ma (dr. Irma Cremonik - Izvjetaj o iskopavanjima na Crkvini u Lisicicima kod Konjica - GZM 1954, str. 217, 218, sl. 3; u opisu je pogreno navedeno da su svatri koljenca od dvostrukog niza zrna; dvostruko je ustvari samo srednje koljence kao i kod naih naunica). U Dalmaciji ove su naunice dati<rane u period .IX - X v., medutim, kao to je dr. 1. Cremonik vec napomenula u navedenom clanku, upotreba ovog tipa naunica konstatQvana je i mnogo kasnije.

264

Nada Miletic

Treci primerak nausmca iz Etnografske zbirke (.inv. br. 666a, sl. 2) kako po tipu tako i po varijanti sasvim je slican gore navedenim naunicama, od kojih se razlikuje jedino po tome da su sva tri koljenca izradena od dvostrukog niza zrna (jedno koljence je oteceno, a karicica je u gornjem delu prelomijena). Dimenzije: precnik 4,5 cm. Poslednja naunica je sasvim fragment1rana i sacuvani su samo donji delovi karike od masivne olovne srebrne ice, gusto obavijeni tankom icom izmedu koljenaca koja nisu saouvana (inv. br. 666b). Nedavno je Spasoje Todic iz Go['njeg Brodoa, srez BiIjelj ina, poklonio Zemaljskom muzeju jednu naunri.ou nadenu 1925 g. lIla nji~ Dimitrija MiliJnikovica. Naunka je u obli:ku tanke ,oiValme srebrne karicice (delimicno iskrivljene), na jednom kradu suena, na drugom za:wena petljicom za zatvaranje (prelomljena). Kod petljice naunica je ukraena ikoljencem od dvostrukog niza zrnaca, radenih u iJmitaciji granulacilje (Inv. br. 694, precnilk - 1,8 am. Sl. 3). Ovaj tip na unica kaJrakteristican je, kao i prethodni

o
Sl. 3

priJmerci, za hrvatsko-dalmatinsku kulturnu gJrupu (L. Ma'run - Popis naunica ... , StaI"ohrvats'ka lP['osvjeta, V, I, Knin, 1900, stlr. 43, sl. 2, br. 30; Lj. Karaman, Is:kopine drutva Bihaca u Mravincima starohrvatska .groblja, Zagreb, 1940, str. 33, sl. 31). U Bosni i HercegoviJni slicne naunice nadene su li MogorjeJu i na llid.i (Inv. blr. 591 i 1235, 1. Oremon.i:k - Nalazi nakiJta ... , GZM, 1951, str. 245, t. II, 5; str. 259, sl. 36) i uz naunicu iz Gornjeg Brodca pruaju mogucnost da :se utvTdi granica uticaja iz Dalmac ide. Medu predmetima koje je 1951 godine prof. A. Solovjev poklonio Zemaljskom muzeju nalazila se i jedna slovenska metalna naJrukvica (Inv. hr. 761, sl. 4). Lokalirtet i detalji nalaza narukvice potpuno su ne:poznati. Narukvica je od cetvorosrtruke upletene ice, iI"adena na nacin koji M. Garaanin i J. Kovacevic navode kao specijalni
iL

Sl. 4 postupak (Pregled materijalne kulture Junih Slovena, Beograd, 1950, str. 86) - istegnuti krug ice i dve krace ice tordiraju se tako da krajevi huga cine petlje, dok krajevi kracih ica strce u njima. Na narukvici su sacuvani fragmenti filigrane ice. Ove metalne narukvice potpuno su slicne istovremenim slovenskim ogrlicama koje sru najpoznatije u bjelobrdskoj kulturnoj grupi (X-XI v.). S obzirom da narukvice ovoga

Nekoliko nepublikovanih predmeta iz ,srednjevjekovne zbirke Zemaljskog muzeja

265

tipa nisu cest nalaz u naSlID ikrajevima, narocito zapadnim, poklon prof. Solovjeva pretstavlja upravo dragocenost. Najvecu slicnost sa naim primerkom pokazuje slicna n(llI"ukvica iz Vince (M. Garaanin i J. Kovacevic, op. cit. str. 166, sl. 40, 2). Dimenzije: precnik - 5,8 cm. to se izrade navedenih predmeta tice obzirom na ture podatke o njima, teko je neto odredenije reci. Ipak bi se moglo zakljuciti da su bronzane naunice sa koljencima i srebrna naunica sa jednim ikoljem.cem rad domacih majs1Jo'ra 'sa teiI"i1Joirije Bosne i Hercegovine, radene pod ociglednim uticajem dalmatinskih radionica, da je fragmentirana slfebrna naunica sa ikarikom obaviJjernom icom produkt dalmatinskih majs1Jo'ra, dok bronzana narukvica verovatno potice liz severroi:sJtocnihpodunavskih radionica. Ovo su, svakako, samo pretpostavike.
RESUME QUELQUES OBJETS NON PUBLIES PRO VEN ANT DE LA COLLECTION MEDIEVALE DU MUSEE NATIONAL

L',alUlteu~i'te quelques stpecimeru;de 'Parures slovemes qui lIl'ont pas encore ete 'PUJblies o jusqu'a ipresent, l.es trensei.gnemen1:s concernant ces dbj.ets etamt 1Jrespeu !lJ.K)mbl'eux irnexisou tants. Ces o'bj,ets datentt de la lPer;K:Jde s'etal.ant du IX ~u XIV-cme s'LecUe. T,andiJs qUJeles Iboucle's d'oreilt1es 'Presentent une certaine analog:e et um Hen <lJvec groupe cultrurel croato-dalmate, le ]e brace]et est C<lractenisttique g>rouiPe du oultu reI de Bjelo Broo.

IV Arheoloka topografija
MARKO VEGO

Prilo~ topografiji srednjevjekovne Hercegovine


Naila nau!ka ni:je jo lUSp(jeiLa dla r1ijei sve torpog1rafske pirOibleme sirednoevjelwWldh o,bI.asti k:oje :SIUu XV v. SlaClilIljaV1ale Her,cegoMiirru. Ja cu (pOlku',aJtida u:slklJaldJimlirzvore i:>a :terenskim is,bnaeiVlanj,ima i da odredim smjesltalj nelkdh slredlnjevjeikoVlUih upa 'i 7Jwpica kao tlJII1j'ihoMe gradOVle il dJrulga nasel1ljlfll. z liz1Ja.gnn,ja s'e 'V:iidj1ettIiJ sam dJplak uslPio [JII'OnaciiiLolkarrJiJtet I ce da ll1elkiih p[ij'jteporndh glrodova upa dolk sam ll1eke jasnije oibjasnio ne'go Sito Ije ilio tdos,<lJda tailnjell1o. Ustano'Vio slam da je g,e()~I1ad',skJi. smjebajl<lJIl1lekJiih Ired nase1'jla 'VIrilo vavall1 ,i dia se ta naselja lPoVpuno [XlIkla_. paju SaJliJzvoI1ima,'naiI1OCiirtx> onim li Lj,eltOlpi:sru'Popa iDuIk1jlall1ill1a.Naj'Veca je lPo,te!kocau tome to ! su se u[pe miljlenjale :il !PO:imell1lUJ ,svom 'O\PS'egru. i NE!k,a,d;ase jeld1na manj,a upa 'UJk,laJpa vecu a ru nekad dolalZJi IPOs 1b!no,tako da se :ne znlaJIje li manj,a dolJ.a'podi u)p,rnvlU V1ece.Is11t j'e slucalj li e s gll1adovim<lJu .pojeid:iin'im QljpamaJ.Velikru nezgodu ihis,bodc:alflima s~iVla["a.ju:i~volI"i lkio!jli sjpomilI1jltl neke 1~l."Iadloveili dr"U:g,a:na:selja od koj.ih 111lam nislllJ slalC'UvaJJa J se !i:rne:n,aJ rtelrell1u,11lapll1imjer,Il:llrod IlIa s!l:UCll1o. Takve sluca.j'eve ,SaJm tr!jeavao na tere11lu Novi lU Luci dJl:i'grad iNeiboj'1a11 :2'u:pi Vecelric, UJzlilmaj'Uctu o'b~tr ItraJdiilCiljru, :1liuolo'lke IPromljene i dI1U'ge dll1d:ilI"eik1ne dolkJalZ'e.T'reiba 11IaJglaisirt;1i dl3 s'e rtmidlLdja li ,topolgm,fij:L Vlrl0 dobro Isa!Cuvala u Qvim 'OIblaS1JJima !kojiima se mils1ilrn pO(l)aibaMiJtu. Ja fbih ll1Iaveo jedan eik1J8Jtall1taniIJuJ6aj latffi'!irt;ot1iju :s'ela Humoa ,kJOdLj'ulbukog. ~I1alj s n rjjjeike Trehi~'ar1Ja\biLaJje sragIiadena jed1na c:rkiva sv. MihJaii1a od 'umull1Ia{~Ulpanla) lUlPe,IkJalko srtolirli na s,e HwmaCJkoj lP1o'ci !iz X ,iil:i XI v. (G. Z. M., 19i56, SIV.laJI'h.,411d diaillj,e).[po IUI1U1Il'li 'Prozvao c'iltaiV loika1:ilte.t Urunovaca :illi Urumov,a,ClaJ.To s'e iV1Udio 'izT3.lZLtoru !imenu Igraida Kotu~a (Ko truna) j g'I131dla [Pit u Gorici kod ImoltSkog. Sive su to la,1Jin:sike ffi1i g~cik.e [lijeci, preostale iz VlI"emena vi z,ai11ltuSkog 1~8Jdianjla. V Do'talkJnuC'Use Isa,mo nekih prolhLema koji stva,~ajiU [potekoce nlaem 11Ialucnom Iradu na terenu srednjevjekolvll1e Hercegoviiine. DrJaC'U se ,aibecedl11Og ['eda ~bog 'la1ki,egsll1'alae:nja, bez o-b!zina u !kojoj se upi nalazi pojeddll1o n.aselje. Augustinova Humska (zemljla~,. AnrdJrdlja Vlat!koviic ste lPos'veltiio lredorvnJiJclkioa:n ~iJvo'bu li slbulplLo :fiflanjevaciku 'red, uZlevl,ilI'edloWJ:ilCko u 'ime :fira Augusltin. Godine 1'W4 rllauZJimao Ije v;Ldll1o mjeslto 'li fu1anjevacikoj hijemJI1h:iljIL.U s'amostall1u Oreben lU .BOIsn'iW"ilio jie dJUIIl10stL dislkre,ta, tj. s'avjeluniika idK:JtliCIl10IgsamOlSltana,. Tom prillilkioa:n se ll1,arzJiiVla covjekom de Iterra Humile ,(Fermell126121). m Aiugusrtill1 se S1taiLno F ;m'ao AiVlg'IUsltiih'H='ci" Ag'lIJsitill1'HUJmsiki, dJin.,Acta Bo:s11la,e, ISitaJnesnp. pov. !piIs,.,II, Ibr. 711'7,br. 7'18). I l4r8'2 1418'8goJdlilI1e(Lj. Stojanovic, K,8JdSIUIUUJrske Itl:'upe zalUJZJele iKnarjirJIu H'l98/9 godli:ne, !11leikri. domaci. feudiail;oi, sU' [POIS talJi bulrskiJ'podanLai i zadJrailli6iV1Qja lPralVla,. edla!!l.od njih, JIUT8JjMaJIikoviilC--KaJClLc, J nazwa s'e oko 15'00 god. goslPoodlarem Krnlj:il11e li 'ciuualVeAcugustino ve Hlumslke (ze:n:rlje) (de i1JUital'a AJgu:sibinova ChJUJffisaaJ) (Racka., O]jute!lj Kalcic u povje,sJtm'im dokumenJtima, ~laidaT" 18815,lC3-14, Rad, .mO, 27 i 28). A'Ui~uSltilno'VIaRumslk-a (zemlja) zauz.imal,a de IPl:'os;1Jo[" d=edu fN.elreltV1e d.MakalrlSike. T~j ll10lVli geogI1aifsk:i lPoj'am zalCllrvaro:se li u V1I1ijeme XV'I vijeka. O tome pas,toje ilZ.VlOlri Z,aldJI1u u ikoj,e mi je 'pokazao Dr. IVlaIl1 GI1g.iJc, 'a:naldlnikDr. arJhiiVa 11 ,zaJdru. 6 BivoIje Bl"'do. :RI1VIL !pUlt Sjpomill1je se BiivoUe Bndlo koncem XII V. 'li 'Pove~jti h'Uimskorg iknelZlaJ MilI1osLaJV'a. ada 'je 11e0a,10 .rUlp1DuJki ,~Slt. Novakovic, T 'lIJ \Zakonski SiPome:n1oi\ V, 596, 600>-J6I01;SlPomendlk, Ul, 9). 1N,~llIda se n3.IPwsto !love lBI1dom, \.1 .ruJp1iDuibnav.iJ (in :BeI1de Lin jUiPlPa DoIbr,all1e),ikao 1I2r8'5 godIine {K. JUrecek, HeJIlJdre1Jss~Tassen, rbillj'. 66~, lP'oSLi.j'egornjeg po~ 27, I\)J Q.ialt/kaJ3WvQ:1Jj.e Sl:'dlo ISe spominje ~tJa1Jl1Jo ZiupV DUibr:ava.

I;>

268

Marko

Vego

Na Ikroju seLa! Bi~oljeg Brda, lI1a ~s.<d !prema rijeoi Nere!tvi, vide se o5ltac1 srednjeb1ilZiIlli u cent'Du seLa BiiJvoJ;jegiBI1d1a naiLaze se mnogo.brojll1l1 lI1aJdvjekoVll1og 'glreda. U II1jleJ!?)O~OIj grol1Yn'~ sIPomenilc1 <Old Ikolj:ilh lI1iek:inose ferudaUlI1,a biljejlaJ. [PIreIko isltog se1Ja~odlo j.e sID~dInjwjeo u ga .i Turci 'U/PQtrelblj.a'\"aUi. koVll1'~ [put IiIz Driljwe u BJlalgaj Ikoj:i 'se ,j, dall1as dolbro ~d:i j~ Grad je, si~umo, ~glUlb~o svoju ulogu u XIV V., a na nj~ovo mjesto ne doao grad !Pocitelj. PocliJtelj se [p0lIn1nje u iPfVoj poloVliir1LXV v. k.ao g'l13.id iulpe DtUJbra~e (L. Tha<Ll6czy, Sit'llld'i,en, 36'1). Buksovac (rBokie"J1ao).G[".ald Bulkslova,c (BuxOIvecrz) sa :ZIUPOiffiNereltrva spominje se lU poveiljli lIrnall:\il M<altij:e KOII1Vill1a,:6-XH-14613 god. Tom porveajomWardiJS\La~u Hercegoyilcu starv1jeno je lU OOnQslt eliaJ Ik.nailju MaltJiji pr;eda grad Buxovecz tzajedino sa cijelom Neretvom (L. Thailloczy, Stu(Jrlell1,4'HJf-----..4l20). Gr.adliJnli,jedinom 'od 1sIt:oc ih 'ObronaJk.a p1Jall1ineBok'ev1ice, ikQjIa Z<aIUJZIima !Na n prostor 'irzrmedu sliJvova RaJffie Iii iNeretvioe, u Ibhzini ISe!lJaJ KosltajniJce, lee prostrane T'Uevine sredhjevjelkoVll1lQ1g gI1a1clia. lS1ude6iIPO lI1a'zjifVIu /pLall1ine BoIkevalce Gnad se zv,ao BolkIevac 'to j,e VirlO bizJru lI1ooL'VIu, BlUJXo,vecz.Vel:iJC'ill1Ja ['uevtilnJa 'il smisaJo ci,tkrane [poV'eilj}euik;aJZ'Uje na vjerojaJt.nost da se ovldje millJaJz5lo s:redlilte 'bosam.ske JUiPe fNeretve. DtiJn.ic [pOgreno mislli: da je BOTOV'aJC humslkoj u 2 Ne['le!tvlh Usto to i Bulksovac Iirz pomenute lPO'VeOe,tj. Buxovecz (Dill1ic, GLa:s,1182, Of:j-20i'7). Ovaj loklaili tet orbdao je ,kJUsltos Zema,lljslkog muzeja IPavao .A!nd.eJJLc u1JvJ:1d1io L ,glOmje ,cill1jenice.

Dabar kod stooa. :Nali ll1au'oo,i r,~dn.id nilSlUjlo!IproIllalli!,grad DO'b['iilSlkIiIk koj<emu gQIVo["i o Konstant'illl ,PorJiilrogenei (RaClkii, Doc., 4.<0'7). Konsonall1t lk na ,kJmj,u rriljeC'i DobI1iJsP<tik~aC'3.Jva na o grckom jeziU{Ju Ito lkaJSJtron,slldcno kao i u djeCJi MokJriskiJk. U tom sI1Jucaju, na Islovlllslkom jezi1m tre!ba> da 'Slnoju.D'b'rski gmd (MilkJloliJc,L xicon .. '" 1862--1863, 184). PO[p Dukljall1im spominO,e :Z'lllPU iDolbll1e'u Humu I(JIclimaJh lirza Zupe Du:bD~a Iii ne na.vodli [lJjezin grad>. Njegov poda>talk se s:Lae s onim Kom:srtJaillJtliII1Ja PorliilOOgeneta. :ZUipa Dtaibarr grnrrrici, s:a Zru,pom fNelVesill1je ,i s,a ZrU[JOmiFalbnica. Bl!iJzu DaJbrice t1l1e os>taci lI1ekog 'glnada KoitlUll1a (Kotur.a.) koji je 'p<J'Sitojao1 u v~all1ti,sko dolba (VI v.) ~o li. u vrli!:ieme carra Miall10DWa omnena,. To je, na'!1alVIlo, samo iPl'et~ bi p031balVika. upal Dalbar popa >DulkJj,anlill1a ibi.La mnOlgo veca nego lkaSll1'i'je. U /tom s1JUiC'a.j'U Z je gDad Ko&turn bio JI31UO 1 grrad DaJbaJr.I\pak, oVla[j IpooIbLem 'i dlailje ositJa,jeotvoren (iNaIe StaIrtJo rill1e, II li4). Doljani kod Metkovica. Gal' KonsrtJall1tim[BO!rrfiJmgenet S[pomllnJje u P<JJgamlijL :ZUjpU Dailen o kojoj se ll1Wogo II1asplraJV:ljaloi dOIl1!osJilo raz>nJilh mil'llj.enja iWr. Ralcki, Rad, 56, 67----068;F. S:i'iIC,PoVJiljeSltHnraitJa" 19l24, 415l2;M. LBalI1alclia, oPlQlgI1aJfio,a i T \PoI1filmgen'euorve IPiaJglall1:iJje, StaJrolhrwlJtslka :PlroslVjeitJa!, 1928, 43 ii. id'ail.je; M. V,ego, lPoV'i!jeslt HJumske Z'em1je (HieI1oeglOvill1e),I, 1'937, 47~511). Bregle<1ao <Samreren OikJO Do1jrall1a, gdje saJm smjes-tJio :ZU\PU iDalen, WiJ lll.iSJaJffi llaao I ostaVke slrec1nJjevjeikovnog grada na dkolrnirrn mdima. Jed>irro sarrn utV1I1dioda rposltoje ZJiid'ill1eeke n vece \gnadev:ilne na 'hjevoj obaJli fNerel1Jveu Do1ljalll.wal gdlje se rd:anas n,aila:z.jI1roltoliooa cnkva. To je mjes,to, ilz'g1Jed3.J ,veoma iP'O'V'Oiljll1o smjetaj 1lTIIiJ, ~a gnada ikoji bi hnanlio guslall'sikJu1P1()fVHldibu. Talj ilolka~riIbetod:go<v1ama duhru liJzvona kojii je dO::1ilOKonsta:rutin Porfirogenet, na:ime, Kons,tantin njezi1nJw/PQdrocju ]\judi l-.ale da e :Zu[pa Dailen (DoI!lianriJ) nalarzi neda leko ad mom i da se 1I1.a bave agll1ikulturrom (RaOkd, Doc., 41(6). Drijeva. O ,1ll'gu Dl'ijeva I1aSlPl~arvJIj.aJilo .'S'emnog1O, .aLt .pDalVes!Ji~e o II1j'Elmrujo lI1ema. Ja cu 'Polkul,ati da o'bj'3.JSiTIim Ineik:ce momelnite koji ce zam.ilmalti n.ase h'ilsluodcare. Dr'.iJjeva Ill'i'je !billa na istom mje3'tu gdje se dall1a:s na1a1ZJiGabela\, na desll10j obali Nrell1etve,n~o na iLilje~o[j !Obali u IUg1Jugdje se saJS/taJju Il1jecioa K.m!JPa :1 iNeretva. Na Jtorrnmjestu danas lei selo TersaJna Ikoje <L priJpaJclia [podlmcju ViJica.. U Ters.am <po.srtJOj.j dama,s mnogo sTeclinjevjeikovnih gnadevima' ibHa na PO"JlrItill1li billiQ u z'emlj'i<, Se1j:ad ,toga ,sel,a,II1laiil1Jalz,e sta1no lI1a !temelje staJr:i:hziJdoV1a, a sIDed>njevj'en kovni IllOVlaC ik:eramiiku. Razmmilje se da 01111 na1a:ze li Ipredlrnete jJZ ItUlrslkJog[peIl'iodia" to je i raJ?JUm1)jdiva, su 'i 'TIllJrcil u Dnijevli rdTlaiLi jer svojlU UJPI1aJV1u. lNa'pom:imjem da Irijelka NeretNa kad s mocaju ev.aik:lUis3.Jtd.. je To Dr.i:jwe ceSJtop:LaiV'ioko1m.elnJj1ive !kuce ,tako da se pornelk.3.Jdtall1OiV'Il1i'ci razlog to su SJtalI1e IgmdefVlilne ostaile jo [pod zem~jOl1TI. Narod je S1a.cuVlalo UI1adlioij.u oSItarom WglU !li T'Ell1slanigovoreci: Od T~slaJlle' dQ :sela V:ilica sedamdeset ii. seclialrn cliJ!JiJtaducana). !:me Tersana je uslkJo VelZaII10sa iJvotom du!bro( vaclke kol0ll11je !koja je lJi'VIjel1a DrijevL iNa PloCi8Jl1TI.a DumovnJiiku IbiJlo je odredeno mjesto w. u lU C'UVlalnjelada ikao :1 u Drtijwi. 'Du siluJbu oko l13.Jda SIU DuibrofVIC<a>M zV'aJiliTe["sa'l1a, TaJrs.ana, Ars'aJl1Ia, :sHeno. Jedall1 \clJubro~aclki :ilzivOirrgoiV1ori113012 Ij, 'goldJine: J'UlDilus de :Staaill~ta, fao1JulsJiUJi,tSIUIP~ ' ATSlan'i'a ,oomun'is, 'cum sa1.amLo COll1SlUeto uod Jm .am'nils... ,facere otf\:lJ~iJum q 61UlUm. mcel1e ,et ,ex~, et cuSJtodilre et saJmaiDe O!IllII1ia.A:rm.asilacomdJaet cere !bene et ilegail:iJter lusque 00 IUIllum munimen.ta galia.I1UI1TI t a1ioI1UJffilignOI1UITl cam U1D'1s e seCUll1dum fOlrmaJffi staJ1Jurtri....(Uibiri Ref., V. 23). Takv\vh lPo'd1altaika ,iJn,a 'V1iJe d'ubmvackim u :iJzvOJl'.irrna i(Lilbri Ref., V, 48, 81, 86). Ist-aJta sil:uba 'billa j,e ,i lU DdjeiV1il, Ito dol@aJzujei !ime seh) TerS'ana. PireUw T'er:s'aII1e vodJi.o SiI1ednjevjE'ue

Prilog

topografiji

srednjevjekovne

Hercegovine

269

kovnl PllJti onaj u IUurslkoidoba. {!P. R. JerlkO'V.iJc, albela, 19134 G .godliJne). Sa ovogl3. [pIroIbilema M. J. ru Dinic nije priLazio lU slVOIjoj rodnjli. Tng Driljeva jj o!k()l1:iJna II'ednjem veku, God. INC. 4'7, 109. GalCici. Srednjevjek<Wno na'selje GalCiJon spominje se prvd PUlt ou:povelj'i klJ:'a1ja,MiaJUije Korvina, 2-XI-14.65. PIf~lPada~oje 2IUJP.1 ,o'Povo (L. 'DhaIJl6czy, Studien, 4126).U IpOIVellhhiumskog P kneza Andrije {lQ47~1249) spominje se kao slVjedok GaJ1acVIU!kSlalIldic lLj. iS1JoIjmJ.ovic, tare 1S1IlP S pov, ,i pis., I, .br. 81).G.aJ1QiJ6i. nilla~e na pultu pr,ema Lj'Ulbilnju. U seIru GaJl-ciJciffi13. se nal1arz;i: e s jedna srecfujevjekovna nElkJr<liPoLa.DI''iIm da je selo dob iJo ime od vmtJiJtog :iJmena GaJlac iz i pomcnute /poveLje dilj /po IRa'Cu G.ail!ciJcu VeJd.cana I(GZM. 1191114, 1 li 2 003). ilZ oSlV. Gorica kod Imotskog. Oko 7 km daileko od 1rnortJslkog \PNWCIU u Iis<tJO'k13. elo Gcmica. Lee!i Pop DukljaIlJin spomiJnje ZIUIPIU Gor<.i.miJta :irz.aZupe VeJljaoil I(V,Eill'iJoa). aclki ljoe mislJiio da se pOld R imenom GOn:'imJiIta tp<Jl<klatzwn~jev.ajru iviJjle-Rl/Pe:GOll1ali Imota, ,tj. dia :i=edJu rijec<.iJGOl1(.a)trelba d stavit,l vetzJIlilket (GOIm et ImOlta). To 'bi. =acil:o da je ,teksl1;lP<JiPaDuIkIlj<llD.'ilnl3. pogreno transkrW:xwam (F. SiJic, Letqpis ... , 3127;iRJaJcki,Radi, 56, 9'4). i l lPtregledao .sam rterren ti GOII'i!c:i!i. naao tellnelj,e slr,ednjeiVjeilrovne crIk'Ve iSlV. Sltjc/pana, pokraj lkojiJ1 je i'lal~rodena nOVla!or/kva s'v. Slfje paJna 1856 ,godiine. iP'riJlilkom ,grodenja te cffive , ajp3I:ldIU ka !p tar B~, tadanji UJP'IlIiIk: GorIiJC'i,ttWidab de jeidan ilromaidi pLetera 'itl X V. u nove crikve. iPdkIl1aj te orlkve Ibtill~ Otenelkiad J!TIll1IOgo G,tecaka ikoji SlU,UiPoitlrli.jeblj,eni rzR l1J0IVU l orJwu (Schemal1;i&mrus tQPogra!phiJCO-h~Orli.cIU!S , SipaLati, 11867,1'59~1163). ... ;Wad mjestom GOI'ice na jed1nom v,ooem blldIU stre oSltao~13ll:'edlnjev'j,ekovnog gmda ikoji je !llarod nta2N1ao PliJt. SlVlalkako je ta TJi,jec dO'lJa od 11a,tinSk:eO/PPidum (QpiJd" Opit, iBiJt). (Nalrod prica da je Ito S1tarli. lr!aJdImota. Konsron.tiln Pofiuogenet IPliJe ZU/pi Imo,tJa stavilja je u podg o rucje Hirv,aJtJsike (RaOkIi., Doc., ~OO).'DaJdaje ZUJ)a ~imaiLa ciJtaJv IIJIrOS,vO!J: Belkisikog Poljl3., gdje se na1aZi>i Gorwca. Prema gomjdm clinjeniooma Ibi ZlUpa GorimiJba bil1a 1S1toto i Imota sa \Po1PiDukJ.j.anUn n,jlje prvolbiJtnim glrotdlom Imotom u Gorid, tdaJnanjim iAiJtom. U tom ID'UJoaljIU Imota iisito. pogrijeio nego je samo naglasio da. je Goro Kocerin. Sed'OKoceT'in j,e poznato ipO pLoci Vdgn,jla MdloeiViJca kOlj,i je IUllT1Jro pod Koceri!nom Oko 1410, godine I(WIiJs;s,. Mitt., III, 41311--43i2). Kocerilll se nal:a.zJ za~dno od Li&tilce, 10 km daleko, na ,putu koji vodi liz L:i:,tice u 'Pbsuje. !Plnema !pOI1oa'jIU se mo,gilo zakljuciJti da hi se Kocenin naiLazio u 2rupi p,OSJU.je, ranid Gmdla MoIkro. Jedan d'UJbrO'VackiiJ :na. poslJanilk je bio ti OkOUCL Ko'ceri!llla, 3()i ..VI-14512 ,godine ~. Jor~a, No,tes, lI, 467'). Konac-Polje. IzvOIri nam ,govore da je vtQjvoda SaJI1JdaJlij HlI'anJiJc uS[Jos,ta:Vu.o carilna.nn.iJcu u Konac-Pol jiu, 1406 gOod\.(iN. Jb!rgl3., Notes, II, III). T.a1jilzVOirodreduje iPo~e li 'U{PU lkO\.ioj u se naJlarz!in.o ~COlDaz:pOyede iNC'Viessi@le). KIQIl1/a,c~P:01jez.<l/Pl'.emasjeveJI'ln,i'dio 2IUjpe [N,eveslin.je, i to /kirIaj liJzimedru IPrli.dV'Olraca li! GJ,OIgo'V'ceva anal. 'Duda je ~od!iQ sredJnjev\jeikovni lPIUJtd!z h Igod1ne 1413 (K. Jkecek, Spom. Neve3im.j,alU ZagQllje li! Z'U\PU Kom. KonalC--tPo1j e se spomitnje srp., 62). I danas seLj'l.oQi! 'cuvaoIU 00n:jemru r!Jradici'jlU. Lovorika. I1uka LO<VJOlrtiJkJaI BB ll'1a!Ja:zil1Jai j'Ulgu od Igrada Brltall1ika ~od Opllliena il1a u pl1avau :UJca mijeike iNeretve. DaJn,asna :tom mjeS/tIU 'Posl1;oji s'elo [.~vorje koje s'e slPOm!in.je li lU XII v. (iSIpomeruilk, III, 9). JedJaJIlJ lUlbrovacik.'i jrzvO!J:navodi da j,e [UJka LovoI"ilka slitWiJLa1mgiulU d Br.etJan:iJkiu Jp<:>Jrtwre meroaltJum lBerstanJiJoh!iad [pO'rtum Louori!c:ha I(DiIv. C<lIrJ"c. I. 116). Ovaj ad 30 nam /POdJaJtaik j,asn'O govorli. da je lLuJk.a ~ u bl!iJzini g1rafd'ai wga Brt9taJnilkJa. Nehra.nj. Nasi! hfutoriJQalri dosada nisu 'I;ij,em 1100kalli.tetNehron,ja Ikoj,i se lPI'VIi \PUlt SlPoO: min,je 11397,godine (K. Jlilrecek, 1Ha!nKl~tr., 79 ,bli.Jj.'266). Tle ,godine je INtehnanj sluio kaJo iP'I'ela~o mjesto za ttngovce i !pUltniIk!e. Da \biJh II'Iije.Mo I()vaj ;probLem o smjeJta}jju,:NeJhranj,a, otJisao sam na teJI'IeInlU olwllilou iDIr.iJjeve jer jedaJn izvor ,gOlVOlI'i! oe vojlVoda &midaaj Hr.am.:iJc da U:S[JOstmio lU iNel1Tanjru can:'illllaJI'lni,CIU ll1JaLtetu Ibrga lU 1DI'.iJjevi DulbI10VCaJIlJi sle na :taj nezalkonilti cin sru vojvode SalI1JdaQj,a tUi7JiJ1i iboi'lansikJom lkiraJlijruI(Di v. 'Caine. ,315I, Q35, 2-XI-14!05 Iii Act13. Collll. Rog. 4 1, 186 kod M. J. DiJnloc, TIl.1g DniljeYIaJ i olkol:iIlJa u srednjem veiku, GodJinjioo NC., 4'7, '117). Cairill1Jalr'll'ioalU Nehi=ju ~omiJnje sle /ponovo ,god!jne 14128,pri.LiJkOtmrt:nWbeDlUlbToO~c<llD.,a bosalIlskOllll lkiralju ti 'ViQ'j'V'OdiiJ SaJndailOIU ,~. JOI'lga, iNotelS, II, M4). Izmedu selaJ TClrSane li. SlkoClima oj sela ViiiCa, 1l1JaJ1aJztiJ Se pldd1no IpodlI'ucje NehI1anj. Narod je 11;0 time ,i dall1aJ5 ootd&.ao ,kJaooi:sIlulbeni kaJtastar Opcine Cl3.1P]j,iJna. Ne!,la.no. Grad [NeQ<mK>e s/pomiJnje ru 'poveljti. tamlgOlI1Sikog s !kJraJ!ja A1':fionza V, 1454 godine :L. Tha/U., SI1Jud'ien, 398). 0'11 je /PI1i;paldJao :istJocnli.m zemlijama hercega Sitj~ !prema dJUJhrU )Ovelje. Tako drni! i M. J. Dill1JOC i(G1aIS,18122317).Dinic lIl!i'je nilrt;a odredenije Il'eikao o !tom g,raidu. J or:igill1Jallu/pOIVelje ,sltojli. civ.i'tI3.te iNe93.!Ilo. OI'lilgifllail /povelje je bio na/pisJan J1a s['/pslkohll1vl3.tskolffi 001 ezJiikru,a ikojlt sru /pOiS[anli.Jci! hClrlCeiga S'tjc/pana illOsliJliru 'Bec 'i 1N~1P1Uilti :PQ'tvTdu. [Arevodioci

l1.L

oji

all.iljall1Jsik!~ !PilSane IPovelje

li! <Jllliilh dlvijru

ltaJtilns kilh tlJt'lUJdiLi &e d,a :prelvod Ibutde lU Idiuhu jednog su

270

Marko

Vego

Bili QlrJugogs,trano,g j<::.:J;:,3.. je ,razlog to je ime gro.id'l Ne~at:lo p~~aiTlou aiblativu .kiao ,rUjec To ciIVIiJtaJte. ad odbacimo posJ.jedJnje ,:;[ovo ,djec11Ne~ano, dobiciffiO lNe~m (.i.~ lNi<;aiIl). MislUm. da K j.e ipI1a1V'O ime g.rnoo lNiloanlj, lN:i6rui, INOOaiTlj)]IiJ j INeoati. KodJ sela Ralbine Ibl~'1.l iNeves'iJnja naiatzJi ISe Nien'! Grnd sa SV10jim Il1U1~.ill'1alffia, TiuJOO 'Vodio ~&redJnjevjekov:n.i,;put Vlaha 'koji, su Iputovali je '1.llNeVlesinj,e jiz (81agiSJj,a Stooa IPreko T'I1iJj'Elbnj,a. s,ta'cj ISlr.eclJnjevjekiOiV11olg 'VIi/dJee .il danas. iIId O ~lUta s Drim dla 'je lNilcni GI1ad lisrt:o to iii 'dilviltalte Ne~ano wz povellije 14184godJine. Odezky. U tpOiVelj:ama itz 1448 il 145~ godin,= IOIPominje se 'giraKi tQdezkv, Odrzchi. Dinic m:ilS1d da se gira!d Odezlky n~lazri. na ~apaldJnoj strani Hercegovog Podrinja gidje se naiLazila iI'jeciaa OclJ"ka (Dim!ic, Glas, 182, 231). IS/tocno od: Ju;pe Bjelemica nalazi se !podrucje saSltaiVljeno od nekolliko !SilJa, Ikoje se zove lJuPaJ Iiilii Ho~ovska Z'Uipa. Gd2lVIlO s,elio,toga ~odru:;ja je Hotovlje. srednjevjekovne ne/k,rojpolle. lU s.elu BC\j'i6ima, koje SIlXlOOlU Zupu (Hotovlje), Tu se l!1a'laze viJde se lI'Uev.il!1esredlnjevj~og @lada itlJi '1.lt.vrdenja koje n.aIrod zove HeroegoiV GtDad. Vje.rova,tno je to gmd Odezkv, OdJrzchL, cilje Ijle ame slicno Hiot1Jovt1jlU. Ostrovica. OSltrovillca se u Wzvorima s~ominje '1.l tpOsjedJima porodice HranJilCiaJbiJ.o Ikao upa bilL<> k,ao l!gr1a1d. iPIl'OiUJca'Va,jIU6il ~vo~ Ipet Iko ji .govore o OSltmvilci, mog,ao bih, .ipak, !l1ieto Imtnlkll:~e1mJijle iI'eci tO IPoloooju ZUIPe Ostrovilc.a lU k()fjoj je Jelao girad listog .imena. Nlajsltall1ij,i iz VIOr o Zu,p~ Os'trov:~qi 1;lotiCte jrz 1410,9 god!ilne (1'5- VI), Tada je Ibal!1ilOaAJ11Ja 'z,au,ednilCiiS V1Ojv,otd1om u Sandail.jem td!axovall,a 0(PCIiinIU KiDilcenu DMgiU, svome sui Iknezu ALeJk:31i [ptaL>trOt~i6u vjemu za sl!uibu. U iPOvelj>i liJziI'ictto s:tojL dJa -je Kr'icen.a Dmga u ZUlPt OSDrl{)vilci (. .. comodo fecimus graNam seT'VliJ1Joirl lt1ostro comiJti. AI1eXilo lPIast1Jro,Uiioh IPro suis ve.ri's et fidelJiibUis ~e.rv~tiJi6 dOl1Jamus ei villam, que vooatux Or,jpena draga tiJn.comj,ta1lu OsltroviJce de noS/tro patlI'imoltliJo ... ) (L. ThaU6czy, iS.tudien, 352). Poveil.ja nnro jasno objanjava da je QpciJn,a !K.ricerm Doolga u [plemeIlJitoj batiJni ;p<)Il"OdJiloe Hrarn6a, negdje lU IPOdrJil11)jlU. 'lI !poveljama ,'iz 1'l4'4, 14'18 :il 14154goiline SIPominje se castrnun OSUro'vica (L. Tha[l6czy, o. C., 361, 3917,398). iPrva povelja Wrfucilto navodi da se gro.d Ostrovri:oa naJ1azi :u Ziu'Pi iBis,tr.ilOito je lU s.uipo:ot:nos>ti onom tban.iJceAJ11Je. w se iffioe naci iI'jelenje. ZUlPa Bistdc.a je lUiXV v. iJmala s I lU i1:e lPoclJl'Ulc-jle Ikoje je t.tlaziWa :L Z'Ujpa Os1JroVlioa 's liJstolimeIllim ,gro.dom. Dill1lilc !pie: Sto se tice 'gioolC1ia .s'trovtoe, ne mO!Jemoo nj'ElffiU n'ilta odredeno :r'eci, (.M. J. Din,i,c, G:l.aS',182, 232O 23'3). On j,e oSl1JSJo ItvrdJnjli <da je gra!d Ostrovtca u il\p1 tBlilSlwioa,'Ile nalPom:lnjuQi da IPO,S1tOlj.i \PII".L Oslll1ovici. Prema lPooo.a\jru drugih manj'ih JUlPakO'j,e su IUl,azil1eu sastav gomji izvor 10 ZtUtPiJ Z,Uipe B.iJsrtiriK:e, alPrimjer, ,u/pe Gov0e, mOJe se !pGd!nUJcjeZUJPe O~troVlice urailti .izmedu Ocrn kSJvJ.ja (u Mi!jevdi!1i) i ~aliI11KJlV'.iJkJa. treba, smjeSltiti :il ,grad Ostrov:icUi. Bez obi[aslka >terena Tlu probLem se lIlJe6e moci defiJniJtdJvnolr1iJjeiJti(iM. J. DiJnilic, GdalS, 182, 217). Podrinac. iDulbroV1CaiI'lJ. se Jaile na nove ca:ninaJI"Il'iJoe TrebiJnju, Sutjeski i !Podrincu u (apreSiSo PodiI'mac), 12-VI-1436 goo!me (iN. Jorga, Nottes, II, 3'38). !Povelja Ikmalja Fr.ild'rika III fi<wod!i neIti casttmuro Boijj)nijnecz 1448 godine u 'POSijecIJima heu'Oega SltjejplaiTla.Prema geografsIkom ['EJdJu tpOveil(j,iikroJlja iF,riJdJr'iJk,a on d/o,1aZi izmedu Todjevca iL ViI1atta'I1a ZUJP1 lU 1I1I, (lU ISIUtjeslki), to 'UlPoovo oIko mj.esua DD.iI11Jaljeva T.jentilta (L. ThaM6czy, studiJen, 1379). i lU TjEIDJti1buje ~i[a oalriJnarnilcl8Jhercega Stjoe[)ana 14!50 .god. on JIU je darovalO S<V1OjOj majoi lk1aJO .alPaniClu, da 0100.UJ'biira'orurJilnie. rbjf (IN, JOiI'@a,o, c., 413,7).Mils'lIim .00 joe iPIoidlDilnlac isto to li B-diLitrtjneoz 'iJZ jpOme!lJUlte iPO'V'elje.0i!11j1e l~ao lI1el5ldjen'a il!tjevo,j obali! D,rine, moJda'1.l samom DIiiJnaUj vu. '11jenJtillte mora IisIkljjUlc'iJti.er ga onaj pomen>uJti i~V1Orilz 14'36 god!. S[lO'ffiIiiTlj e Ise j e S1kl1iPa sa TjeniliJStem. M. J. DiItliIc nije [l;i lPoIkuao .da lis(por1edliiIBoidirill1/alc sa giradom Boiljrt:rijnocz-om nego naJVodi dla tle [elao negdje u lPodriJnju (M. J. DJiI!1iJc,Zemlje helI'cega Svetoga Saive, G[a.:; 182, 235). Poljic. U povelji kralja OS/toje od 28-XII-1408 god. S1pominje se oPlPidum na lPogl.i:ch et ipsa iPog[ia. Kralj OSltoja daIl1iIva ,te IPOOj'de br,aC:i Ra'd!i:vojeviictmia (FeNIlendiJn, Aota Bosnae, 8'T---4l9). Po:velj.a IirZJri&to n,avodii \da je grad Polj;i,c na Poljma (IPogl1ia). Prema tek,stu tpOVellje vidi se da se 'g.ooid:Polj,ic il !Po~ja n.al1atzena desnoj obaN Neretve 'izmedu lJupe 'Ptl.aruiJne ' i ZUlPe Bliato. Na IPUlUuMos,\a'r-LiJtica ll1Ia[a:z1i e mjesrto :Polog. U nje:govoj otkoi1iJcivide se s >dial!1as na/rod 2Jove J'oljem. Z1.lIpa Pal1j.a stecci ;1 iS,taDer.ui,ev,ine rtwd<ave. lPIotd!rncje oko iPologa (?) se pro,stliJre uzdu Blata na njoegDVIoj s'jever noj l&trlal!1li,old Zov:n:ice do L1ititoe, BiJOgra'ca ii gran.iJca Juipe Pl!anine (F\l'a a:'euar \Bialkulia, S'ch emalti.smus tOIPOtgra[phiiJco-hilsltoriC'UJs , !SIpalLalti ... 1876, 81). Zakljucujem da je grad J',dil.jJi.c io lU dana!1i.iem se.liu J'olog, lU Zu.pi Polja (?). b Prud. U Sredi!1liem V'1jekiu [PrUld' je !bio bogat s'umQffi :iz koje su >diUlbrovaClkiikooonis,ti, nastanjeni u Drijevi, 1!10.sW1i dIrVia /prema O'dolbrenju kralja O.sttoje. Braca Ra.dJii\TojevIi.6i,gO$POdaTIi zaJpa1dJnog Huma, spreCa!Val]j S'U ,tm koloniSJlJima da s.ijelk!u drva 'u :Prudu i vie PlI1uda u tare SII1P. pav. pis., I, Jal::,'enici ( hodii! lU IPrndJu ,j vie PiI"Uda li u Jeseni,ci ... ) (Lj. Stojanovic,

Prilog

topografiji

srednjevjekovne

Hercegovine

271

br. 419). Izmedu Vida ,i BLjace na,1azi se li danas iRrUJd!SIka Dr.a'ga. Tu je bilo naselje njega Jas'enica kod Cajp~jiJne.

IPrud a do

Ricani (RJicine). Pl'V'iSlPOmen ~a Ritam (RiJcline) d!OI1aziu lpovelH amagoltlSlkog li napuljs1rog krelja AlfO'IlJZalV, 1:4'54god. (CliJvitate Rixach:i SlUm lpe:rttinne1liJissu.is) (L. ThaJ16czy, iStudlien, 398). Prema lPO'Veljio on se 1l1iaftaz.iJ IiIlmoolU greda Roga I K11Uevca u iBJatu. M. J. DiJniJc S IPI1aVOffiIdImi da good Rixad1i (RliIClalIl,i) 1JreIbasmjest"iJti u ~IP~dnu HercegOlVliJruu,(M. J. DiJnic, Glas, 1,812, 12G'1). lPiDegleidao sam ,teren !izmedu RQga J{,rUlevca us1anovi'() da su se Rixachi naJaZJili u Ricinama l\lJZ !potOk RiJCI:lThe, s'elu OitllUk, ll1Ja lU IPUtu liIlmedu Po,SIUja li OiJ1;Jliulka 'QdIaletko4 !km). I daiI1lalsiU RiKliir1ama !postoje rzJiIdriIne grada a l\lJZ nj iih Ipoveca sre'dinjevjetkoWla nekiropo1a s ~oz.anltnim SItJe6Oima,Slte6c.iJse naJaze na obje strane lPotoika Riciln.e. :Poibllie o .tome pie fua !Petar Baik~uI1JaJ (SchemaJtisIl1IUStOlpogJra{phJiJcoih:islto.riiJaus OusltodiiJae , lS(pal1aJ1Ji, ... 118'67,1157).iNema s'UJffin,je da joe 2UiP2I !Pooooje lirnJaiLana rtx>mmjest.u s'V'OIjg'r~d ;za O'dIbranu. Ova fUibjlkiooi,ja graida Ricani (R.iLcJiJn,e) po1;puno :mdovOlljava \POffieruultulPovelju.

Tasovcici. Selo T:aJsffi'oiJciJ e nailaze na lijevoj oIba1i iNeretve kO!dJCajp}j:ine. OnlO je bilo s naseljeno i lU lPJ:cl1tis1tOlI1islm doba ikao .1 IkaslnliJje.Tu su 'e naJ.'i IaJI'heolooki ostaoL liJz rimsikog i :P:re'kioTasovcica je vodiio s:redsll'edJnjevjoeikovnog 1Per'.iodJa.U samom sleliu Uma par n~1a. njevdeikoV'I1iJ !pult kdjliJ D~ blio lU iU(lXJItrebi i lU tursiko doba. Jedan d<uJbrovaJoki:izvor SIPOmJinje piOIro.dJiJcIU TasovILc (T~SIQVI1ch de CheJlmo) 1336 g!Qdine s Ikojom su \dIu~O'V'aICIkIi ibosnnSlklilltrigovci :i do1arLliJ1i dodir (iI.JiJbmReli., V. 392), DuJbrovcani se trne na !PoiklraJiCIU lU Tasovmca Ikoji :ih je Udeveta:o da mu ()IIlIi.o mu :rode. iP.iJsmoje 'UlproJVljeno vojlVoidil RadlitclUISan'lroiV'Jfu,i5>-iIX-\I401lgO<1ittle. (Lj. S,1iojanolVdlc,Stare S1'p. (pOV. Ipis,., I, 'bll'. 138). PoklraiJca Taso'V'c.iJcje 'J:)10\podiooJiIk vojvode RadJica. Nocod .je saCUJV2IO 11maIdiJo~j\UTal'>Ovu grobu ikojliJ ~ se n.aJaZ.iOu daJDJaIljem o IkaItJolJiClkom gn:fulju nad selom TiClJsovcliClima. ~roblju se v,ide dva srredinjevj,eikoWl1a.!kJDSI1;a omamen1JiJma, lU s

~~

je jeidlan smjelten naJd nekom stall'om poruenom gradeviJnom. J'lrema smjelt.aju seLa Taoovcica 'i on,ome to stojl1 u .iJZlvoruma,moe se vjerov.atno z2IkllJ.j\UIc.iltiJ .je selo TasovCIiIC,iJ da <iolbiiJlO S'Voje drme Old lPomenulte IPOll'Qdlice. VeI.etrin. GraJdl Ve1etin SIpOm!iJnI.i~ jedan dlulbirovallk:i 1irzJv;01l' god. O njemu govoll'e i limi 14J4J2 141514 godiJne 1(l.V.l J . .DJilnIiiC, G~, 182, 2116; L. povelje., .iJzdate l1Jeireegu S1j~u 14144, 1448 Tha~16czy, StlUldii.ein,361, 379, 13198). Velel1Jin je !PIl"1 padlao Z'UIPil iZagOll'je, u:zeitoj u dJana\njem smJislu, tj. IpO!dlrucjlUJ 'irzmedJu gOll'lllje NereIt'Ve i Drti ne. iJnJiJc llJllJVIO<d:i! nelk!i' Ibr1iJjegVeletilll a ipolkraj njega :tGradilntu. 'Du je, /PiSeiDiInlic, biJo groo Ve1eibiJn. 2elJiK>Illiih !Ile'ItovliJe Il'eClilo grraidJuVeletinu. Oh i: danas IPOSItodI~ !pod tim !imenom li 1e:iJa desnnj n OIbailii Neretve irzmedu sela OCJI1karvlJja J Doiljana '(lPodlruJcje IBj,elemil6a), ll1iaIjedlnoj lVisokoj sl1Jijeni (oIkJo4100m nad lN'eretrvom). Ima oblliik nepravilna certJverOlkJu1;a. !U1arz.u Ultwdenje lei stoliJoa liBIkJlesan.ar ivou k.ameinu:. :Na s:reIPrli u lU d'iJni. l1X>tgiaJ ~ebeI1Ja smtieltein je ,basitJion, Porag gmGa Vel,etiIna positoljli kOffilPleks liiJvada, JroJIi naIl'od n,M:iiJvaGrad, aJ1ina ,tom mjesltiu nema ;ruS'wina. TlU se natLaz:iJs['ednjervjellrovna nJelk:roi e 'good Vellel1Jiin. a n polJa. 'Du je, mOJda, billa podiglJ.1ade(iSulb Vel1ert:n). Nema smil:;la, 1Cfulj ,tJraZrl,1li neikom drugom mjesltu .
ii:

Vrgol1ac. GIl'ad V:Ii~QI'ac ise llJ~1a:zJiJo ZUlPi Gorsllroj li! iPrlilPa:oo-o li XV IV. IbII1acIL u je J'Ulrjervlic -V'l'clJ1Jkoviic.iJma.DUlbr'ovalcki. iP001anliJkPetlaJI' tSiimon de iBana posjetio -je u Jeferz,ah-u vo,j,vodu Pavla J,UJrjervliJca n)j~gov'U bracu 14119 li ogodiJne(iN. JOiI1ga,Notes, 'II, ,17(3). Kod VTgQIrca e. DJailiarZ:i c Vrg.orslko J,ezeIro. Pinema diuJhJupotrnenlUtog :irzrvonamJj,eSl1Jo Jeferzalh je is:to rtx> Vmgoo8.Jc, enItoc navedenog iPOilja. Kiasn!iJjli wvooi, li4!44, 14!418 ,1144 IgOidliJne:spcrmlin.jlUJ 'i 5 SaJmol .g1I1adV;rgorec I(JL. 'DhalI16czy, SbUidiien, 36'1, C3t79', 1398).

Vrm. Grad Vrm slPOmi'I1je 'ul X IV. KonsitanilJin iPo:I1filrogen.et (To. O=O's) (Rack:i\ Doo., 4108). ~On.!?Ja je \SIffijestio u ob1JaS'lt Til'avunLj,e. !pop uiMjl~ navodlt da je iB'oiles1JalV, :slin iPlred!i.miJrov, dolliiJo 'I1ra!vundl.iu ,('I1r1iJbunJiJam) lUJpama: iLjuibQmlitr, FiClJtnioa,RlUd'iJn.e, iruevli.oa, VIl.'IIl, SIa K oc, idIa RiJsaJn,J)racevtLca, KOIllarvlJiJii 2movniJca (:F. SIi1 LatOJPis... , 3126). Irz g<xrtn(jiili itzv.ora JirzI1aZIi' posJtoljli!i ZIUlP~Vrm il gI1aIdiVtrm. GOId!iJneli0413ihJUan.SIkIi, !knez [;jlUwv:id 100 r'iJo se lU ,svojstvu vtiJzJaIl1Jti:s!kog prIi'jatelja li oovetznJ:ka !PfQtJirv1kn!lJaVojlisllarva, gOSlPOdara,zete. Boriba iSe'VIOIdlilliar 'br1dJU na iKJldbulkJu(lin monIten, qlUi Ololbuoo 'vocaltUir) (iJ.iJc, . C., m'5', (3'5~,4(4). I,z Itog,a :se v:ildliJ 'll 'PI'IV.ojlP0lJov:ici :xJI 'VI.nJije !billo o da grr100Vrm nego gI1ardiKJlou KiloJbuku nekog uw:rdenja,. U kasni,jliJm 'iJzNo~iJma'se ne :SlPOlffiliJnje !(ila buJk, li 2iupi Virm, 'tro hi moglo rz.tl1Jac~1JL je grad V'11ffi lPI'eStao /biti cent~ 2U1pe VIl.'IIl. Kad se to dogodJHo, LzvOl1i.o 11JoIme luJte.

2'"" I~

Marko

Vego

G1aJvni feudaJ1ac 'Ufi:)eVrm u XIV v. Mo je pret3ltaWliilk IPOloodiilceKQrfj,enlilca, po ikojoj 'U{Pa Vmn dobiJlJa dlruJgo iane-KorjenJici koje se ii. dalllas 7Jadlr:ballo. K. JriJrecak, SiPom. snlP., ( 212---213; Handeilis1S'brossen,23 ibitlj.. 6'5}. Zupa Kom. iPqp DuJ',tijallliiln spomLlllje upu KJOm. u PodgOlrju, odmah j~a 'UlPe Vdl'eva (GULS'em.O), il3lPl!'Eid , 'Ulpe lDelbreca (iDIbaJI'u iNeretJvi) (M. J. ninilc, Gl:a,s, 1'8,2, 2IW ,ii dia1j<e).Dill1dc je iSIPlraVJOm /tTaeno U'PI\l Kom liJzia2iu/pe ViLeva u gOlrtrljem. tOIkIU il'relreWe, soono 1JvTidJi da I!1Iide siglUran da lli je :Pop DukljaruiJn oCuJv,ao!pravo IiJme der Oribilni mjeslto "Oom. staJvtlja Corra tdJaDinJic ruije pOlb1lie odrediilO potclIr1ucje upe Kom (Diilndc, (Dil!1Jii:, o. c., 211). To Ije Ibilo =log o. c., 213). Pregledao s.arrnr1Jer;en Igdje !posItojiiI m.OIglUcnost sm.jeI1:Ja,j.a upe Kom i g~ada Kom. Dananji k'l'lalj oko GI1a,v,aJ1Jiiceva zorv,e se l1'1alPI'osto'Ufi:)om..DaJnJa:s llla'J:1OId1 ,g0V101I'li: Idem. u ZuiP'u idi Glavati,ce'Vo. To je lP0dlr1ucje IPrdlpa:c,jJatlO XII u v. OIblas,t.i Podgorj<e. Tlu je lU iSredJnjem vlid,eiku biiila lupa, IjelI' !podJrucje GlIa.v<lltiilCeva \CiIllIiijednu cjel:inu, i to IUlPI'I8.'VO UlPa Kom :Iro'ju POIIPDtuikljanin sitav1j,a odmah irz.a upe Vrileva ~a tu trvrooju je IPotDEfuil1Jo ll1Jam topog1mfSko liJm.ell1a terenu o ikojem je ridec. U (pOlVeiljlilCl:rag'onslkogkJr;atlja .AJlfiolll:z.a godiIne 14!414stpomilllje ,se Choll1.i Vdrnlbez kao V kira1j,a oas1Jello,al u 'Onoj ikmtlj,a F'r1i1d1l1iJka od N!48 ,godJine castl1um Ohaw, dok u dl1ugO\j,Iporv,et1jj, III se d Alfonza V lOd 14514 godine civi/taJte Oome (L. ThaJ116czy, SitJudii!en,3~2, 37'9, 398). Jlasll1.o V1iidiJa je lU !trecoj IPOveljli Oom.e ll1JapiJsaJno 'Pl'ema dluhu tla1Jins!kog jelZliika, <lIllra1ogno lI"~jec'ii Civ iJta te. U \pDVOj lPovet1j sto jIi. da je ChOll1li'Prij e grac1a. Ve 1elbilna,u drogo j 1iza Illj elglCl', u 1Jreco drLa,grac1a i a j Vlrclpca ~kod lKonjiilea), ,il51Plr,ed Vele,tiln.a. To ue &l.S,v'itm nam.jes:tu kalkio 6e rpakaJZart:i onjlil p<>'diaod. d I(J s'elu RaJZiciJma, u I\lIPIi {u GlLalVlarbiceViU), desnoj obailii Neretv;e u rpravlou KOInOlilCa, Ina ll1:alazJi. e derdho o'vece ibDdo ,sa rz:id!:lllama srbarrOlg s gl1aida kojli narod Z/OIV,e Kom. ZjdoVli su 'vi!soild Tu;roi, on je 'iizg'UlbiJo 'svoj vojlrui ~j Ijer SIUI e gron'iK::e s alko 2 m. K.ad SIli gmd Kom OSfVOj:ilJ.JiJ pomalkle dulbo!ko na zapad. PiostJOjliJ POId1komlje. Iii Ispod gJraida Koma nalazi se s'I'oonjevjelroiVil'1a neikropoila. INa njOf.i,Jem' jedan sarrikofug s 1lI31t/piJ5om. neikog vO'jIVO'die. tliooik (Aib!kJ1aJc) O to,ga IlJal1lpilSla ;posj,ediu.je Z-em.a.lj,EI~i muzej,. Zbog jpIliJmi~ tiVlll'Qg lPi,sma iL d!jelovall1j,a a,1JmoSILell1iilJi.ja, 'su S(pomeTtilk !poIk!vaTlitleIlliij,e mi uSlpjello da g,a ikoje proCliJtam. lP'rema lilzglenu IPiJSlffiJ3. naJtpis rpotice :irz XV v. he:ree'g, slUJbcastro dlido U !proljece 1"W5 'godIine srpomliJnje se pIj ack.a S'upell" 1JeDrI".iJtol1ro IPOdiooiJma jitma lra7JUChum (M. J. Dinic, Glas, 182, 215 ibilli.i'. J.58) . .Dinic :tumaCli da e li gOO1IljliJm mje1Ji Hum .kojli on Illlije mogao pQlblile odireid!ilti. Ja, miJ.3Ilitm rdiase 11;0 od!n0'5I1 rua Kom. On pomiSlj,a taJVliile IlIa Igradl HJum ~on.s-tanl1JillllCl li! iPorliiTogellltelta !kojli bi 'bi.o !ralZlJilcilt od Bone (Bl,a;waj,a) kod iMo,~talra ,(IM. J. Dilllii!c, o. c., :21'5-2'16,). Gr,ad Hum iIZ ,Z'ahum1jra '!1Jemoe se smJj,es1Jilbl pOOI1Ulcjegornje lNere'bve jer Z'ahumlje lU X 'V. n.ije imatlo 1laJlrovel'i!ke graniJCe. lNiliba u nam ne smeta !Ito je CholllJi V,dinaJbecIPlrVe 1P0rv!l:j,esmjeten lU 2iUtPU Dbar (LdibaJr),jeT su @"a.e rJj~ceUlPe D1bar lU NeretVil IbliI1edJruikCli!jre XII .a 'CfuukCliljeu XV v. 'Do mje nJilta neobicno, jer u su i drUlge lUlPe redinjewjeikolvne Heroegorvill1.e miJjenj,aile svoje gDaJnice. 'UlP8J ~om se IProstima,a na lilstotk do Bj,elemli,oa, na s'jerver do Um.Qlj ana It worn,j,elg toika nijelke RaIldltll1lioe,na z,arpad do V.r13\PCaJ kod Konj,i,oa, :na jlUg do !podJnoja ZaibOOOlllJa KiOlnac--'BOil:ja. ii iDa je U!pa Kom lU Srredndem. vijeikJu JiiLa lIla pom.eIllIUitom.ipdd1rucju, <l g.r.ad Kom njee..illl dIS,ie po1irtickJi. Ii admli:nis'tral1Jivn,i cen1laT, SIVIjedoce mnogQlbrojI1li. aJl'Iheotlo;Skli:naJ1arzi. INa podriucju (ll1JaCrkvIini) otlkirJo sam upe lee ,i danas rrmogoibrojn'e nekJl1OllPole rzri,dine. U selu RaJZ'iJ6iima li s'redntjevjelroviIllU crkvu, a useliu iB:iJskiUlPu (K,ru pou) o~tJa1ikes'talre ,crkJve sa nek!rqpolom 13'aIll!kovj~ca. T:pelba !imaltli! na umu dJa j,e ;pr,eiko 2iulpe Kom VOid,ilosrr,edll1j<e'V1jelkiovni! ,jz INeves,inj.a, PUlt lP'De1Jsrt;laJvnilci 'Ujpe Zaiborana, Broda ~u Kipl]pcu), R:iJbara li. rpo.dJnJOj,a gradia K!oma !li VII1h1boSll1JU. Kom liJm a:JJi u Slta1I1'1u ezJU s d.ailimatbilnSkiiJm dJovIilma. s V @ria je I,
'il

GOtDnje cindendce jalSlI10govOTe da je Orbiilnllijev 'Prevod illljeci Com u Cora netacall1.. Ttim je ri,jeena IiJsipraVlIliOOt ,telk:~ta J'lqpa DuJktl-janJill1Ja. {ISiJic,LeItolpiJs... , 327). upa Luka. O upi lJuJki li nj-ezillllim. g,radovlima bUJoj,e 'viIe puta govOIra u naloj hilStol"qp DuIkil.jal1'1m tiKl/jl 1a,j,e d mj'e.sto I'i,ogmniJj!i, ~i Ib'iIh ilPak'e1i.o IUIl1.id~td ,yiiiI'e j,et1a !li ,taj 1P1'0blJem. sv odm.aIh liiz,a 'UlPe Zaialbtlja (F. 1is'iic,LeltO\pis iPopa Duiklj:ani.na, 1<928, 32'7). PIIW.i pomen jedinJog odJredelllJognaselja u 'Ujpli:lJuJke Sjpomlilnj,e se u ugovoru VeIlJiJkOlg 7JUlPaJna il'remaJnj,e s Duibrovli UlPi lJuk.iI). nlilkom 11186 godillle. Tu jie ,gov:or o tl1gu Drij,eW (fOl~um IN~ VeliIlrog V~.altaJra!koj,i domillll!Jra Brv,i veCli g1rad 2iUIPe lUulk.e bio de Vm!JaJr izmedu iMa,log UiPom IJu!kom sa zapadne sltrainJe.0Il1. je hiJo u v1as'tli 'brece RardivojeVliJc-J,UlI1jeVlLc-VlatJkovLi6a SlPomilllju se se1a lNerezJi, GnjilillJte iii Lorz;u XV rv. I~MiiJkJlJo:Lc, iMQfl. lS'erlb., br. 32IQi). ilI listoj '1.lIPi nica, 1465 god. I(L. 'I1haJlJ.6czy,o. c., 4126).lNereZli se rua.1azena desnoj abaJ1iJ I1ijeke iBreg'aJVekod

Prilog

topografiji

'srednjevjeko'VIle

Hercegovine

273
JlilPecek,

Ta:soVlCiica gdje Hand'elsstrosslll, 11Iica, na JiiJjevoj

je vojvoda Qba[i

Slrurudla1j H[',anLc QlISIpOstaVlio OOfI.in<JJmliieulpoS<1ij1e141014 ,god. (K.

79). To selo

i idJalnJaslPoSJboij!i.Ispod
je JJuika je posjedovao

se}a

Pr.eoo[()<VJaoa nalaZJi. se 28-XI,I-14{)8 godi.

Gmi.iliiliiJte

i 1JozAeta o.5to-

Br.egave. daJrtiJva :Luku kojiiI 1bra6iJ RaidJilvo jev'icima, aJb 'l1't:wqu.e vojvodia (FermendiJn, Prema' duhu 1aJbere lN,aJren1e, lCL1i je liJzuz,eo iPI',av.a

KT'atld o.S\toja narl OIniJm dii'jelom

BOSl11lae,87). o.n tiz.TIicilto nJalVodiJ da [;ufke jme poveli.ie hijevoj obali

Samldal}j ,(,Lj'jeva obala).

'i moe se zaIkJlijlUcil1JL JdIa su s!e prava ibro6e R8JdJilvojeVJir6a IPra1:ezIa1J9J na diLo Liuike, na lNere1Jve, tj. na 'PodI'lUlcje od iDolj!ana dio ,Birltan!iJka u Opuzena. KM s'am gQvOlniIo o

sel:u BJJvOilje Bmo, na{POffienruo Slam ldJa je u XII V. 0II11Q IprijpadaJlo ZU'Pi JJulki, aj od! XII v. iL darIje ZlJIPIiJ!)U1bT.aJVJi.PlrffiI1a tome se mogu pob~ IOdrediJtJiJ glranJiIoe ZU[>e lI.Juike od XIII do lPoceta"3 XVI vdjelka. 011la je I]ada !imama s[jledioce gr.aniFce: Na sjeVie'I"U dio iPoOiJte1Jja, HiortJnIja :L Qp1Ji!C'ica, na lW\p8.ldlu do gmnic.a ~pe VecEm1c ~d'O S1luidein.ao8J, Si1JuJt!iJoe Zviilri6a:), na IjluJgOZiatPaJdIUIO l~alClJa d: d VI'.a!tara ,Oulk1ljlUJcIilvo), a jlUgu do Brl~iI1m, n Qpluzena d, Komina, 'na :iJSJtoku idJo SviJ1J3JVle podJ!"ucj,a ii d:z:a'SeiLa GinJillilta, !LoznliJce dJPlre'bliilJo'Vl3Jca. Ime ciji\. GZM, put Luke je oS'talo IporzliJoija 11Ia,terenlU u tmliJ (lP,a1Juode)L'I.Ika nal:iji'va na'sllovom ikod IK!UI1e kao li u n.a'rolClnlO'j ~lral<1iI 'dJanlal:'lll1Ia!I1od sltatno!Vn'~ke pom,enultog lPodirucj'a Lil1'c,anl:lma {IDmaIYnIL ,aiI1hiv u iZ,a,dinu, Va:~lalta llJalren1Jall1la desC!I1L~iJ(JIIl<e: IPlI'Mi

M.ilslce1oLatnea, XVllJl,

m.

4 u lJ1ulkopislu !pod
:m K!otromanic

119515, ISIV.dSlt.etIll..,

11,93). stjepan :sa,g'I1aldJi1o ,glnad INovliJ ih."'Oj,ise SlPominje j,e 113<51godliJne I(L. Vuiku V'Ukos.1a;v\iJcu, Radonic, !iJ godJine ThaJ1'16ozy, Sw(ti.en,

lU ZU[piJ lJuJki ban


'u nlj,egovoj

lPove:1j<i, .iZldiatorj, knetl'u

18; LjlUlb.iJc, Ldstdtne, II, 1413; K. J:kece/k-J. Novi je biO' u iP'OSljedJu brace JtaidlitVlojeMi6a Hercega serb., br. 312(j'; iL. ThaJ1!l6czy, toga je

ISltoirliJj,a Sir1b.a, I, il9612, 'l12Il li 212'8'IbiJlj. 76). :il Igod. lU IPOsjedtiJma 14134, a 1'4.14!4, 41418 141514! 1 vl'UZliJ, a 1415'4iNoVia un L'Uooa od .kao (,MJjl\cloiilC,Mon. SIPomena o o. C., Joa:-ga, 1444 nliJti 1141514 nema mD1eISItu glClde je ibio poruen

StjetPanJlli. God:iJne 144:4, 'e S1pom:iJn,je :Nouo

o. c., 166---'167, 3i79, 398). iNi god!ine Gorilci

graidJu GlI1irzzoll'a {Go!I1icaJ !kodi Caiploj'iJne) lkojliJ je SiJ. UC8Jj. lS !poveljom 3719). P~ilje mOSlt koH Notes, II. iai 'Utvrdi GoniJcom pr'iliJci na lpo.dJaltka d1u1broVoCJ!cM tirz;voni gIO'Vo:re o flota. Most je CUlVaJ.a dulbrovaclka :iJslte ,godlLne,

1414i8 go,d:ill1le ('DhalM., (iN

saJgraden

145Q,

4'69--i470, loka1iJtet (lkod

>41712, 4176 ibiJlj. 2; M. J. DJnic, Glas, 182, '2()3). DiJnoic nije pokuao' eLa odredi :gIradia lNovi nego se dr~ Ji!I".icelka ikoji jpie da se Novi Ilia,laz4 n:ad op. (V,l. M. V.) (DiiIl1Ii.Jc,o. C., 21(l13~.VI. Hilstorilja gooid Bosne,
2'70').

Oapljne,

COiI'ovic (K.

Iffi!i.s.li

dIa

je

lNovu

lPo

sv<JIj 79;

'U'C'u lNetretVie

Corovic da

Ji:I1ecelk,

Hande1Jss,trassen,

M. J. DIiinitc, Go,dJi\. N. 'DOlaO glrad iNovi nije


'1.1

C., 47, 113'). Gr1zZ0iOO (GOIftLca) Il'l!i,je isto ne go negdje o. na ost je CaiPlj'in,om. to IL gI'lad NIO:VliJ, lj'. rdIa se 1 GO!r.iJce.18r,eg1eGradiina. kOlIJJtrOl1is,al1!i dQ CatPiNa,r,Qd' ga 'liove posadom mogla odJaIl1IaJIll.joj Go['liioi, 'U Z'UlPlb Lull\Jil <iaI'je od

,S8.Iffi

dio zaJkljlUck.a

nalw:?Jio u

daJjlUiCliJ 'teren iPre18.1Zpreko

Z:ujpii. iUUki! llJ9J13JO sam !kOljU,prua jedinu

o.slta.<bkeg r.ada nad mogucn

Gll1aJdiJna dIomiJniJro lVJecim diij,eI1!om ZUlPe Luke. Nereltve

lS,a \SIVojom

lPI1etaJZa !pr,e!ko lNooetve se

UlZleVi 'U OlbZlill' 1))0-

dI'lUlc'j'e 'Oi(] Dru.je!V,e reIJoll\Jraoa LIUIk.e lPI1ema sjeve ru. DI1wgi !po~o,aj na NeITe<tvi od Drijeve ]j<ine zrlm,~ su gOlto'vo sibaIno !pod ~OtdOIID Oisum OIl1og,a d:iJje:La gdje IslPoIclJ Gr.aJdJine nlailJaze se ISrldlnj'evjeikov!liL gro bi11li. slpomen'ilCl1 DrelteIju ikoje G'e 1l1IaJ1aJZ!i. filslPod Gr:adJlll1le s 'ilSto cne 'S,tI1an~. Cin.i mOITa otjpa'S!tiJ jer /pITi 'Ui6u 1Nerej;:\"e tpOlslto,je dVe! ,grada: BI',tanik

i 'sadia! n,ailJazlli 6a!P1JjulITsk'iJ most. (S'tecoi') Ilmo i u olbilJilll1jem s'eiLu


mJi. se oj, OSlind. da o.ni. mJiJlj,enje CO!I1O!Vd,ca S'I.I rt!ittlilhLLIUikru s

june Sitmul1Je. Ako lbIiJsrrno rtmaHi glmd !NOVL IPr,ema zaJIPaldiu, oll1da bilSlmo id!oti' Ina jedinu drlUgu :pQtelk06u, jer Ina Ziaipl9JdJu leoi gxad VmtaIT 'kojli je s:aSlV'iJm dOlVol1ljl3Jnda lbrall1lii ~atPadnJi d:iJO Luke. POSltoji njemu. jo' jedlll.a mOlguCln031t na tis.1JoikIU, afLi ,ta:mo izgleda, Mojom 'UbiJkaciJjlOm ,g'mda Kralj o.~oja Huma INO'vi. ["jeava spominje od k.raja nema o.sttataka 'glraJdla niJti nelk.e 1I1'1adi.dil}e 'o diije1a UlPe Liu!ke. se u:joeldlno li odJbr.aJna Sljevemo,g Zupu XIV 181aniinu v. 28-XII-1410'8 Aota

Zupa Planina.
[\:]atPetaIl1Iu l.lil1U SiU vladIali tra:iJmo
ti,

gOod. ko~1'J jie rdIa!rovao 88).


de

knezu

V'I.Iikli.cu .RaJdIifv1OjeV'icima (E. Fermendrin, OIbaJ1i Neret!Ve

Bosnae, TlUJrike. To ona

RadiJvojeV'ici lI'arz~og zalo (povelji

z.ajpadJni'm dijelom

ido !paKla pod

ZUlPu P1Jandn'U :IlIa de.s:rmj

doJ.a'lri. izmedu u;pa: DUIV1l0, Dre11JLca, Ra:kiittno Polje. minju u povffij't, onda tnam taj (pTootor OISlta(ie IPTa.zan, i CVlflsll'1oce. Na tom podr1Ucju se nal8.lZe li. sredlnjevjelkovne Se.l!jacL Iirz zaJPaJdne HercegO'VNle

:u lP1JalIldll1lSlkom predl.iehu.

pr1ema

Kad smjesl1:iJmo sve ZU[>e koje se SlPOto po:dIrucjoe otko V!I1an-P:Lalll.iJnoe, caJbulje ll1Jeik;rQpole sa ll1IaJdglrobniJm ~pomendrima. na 'iS/paiU ba na to !poda:<ucje Ikoje

i daJnaJS ,gone

SVQjlu

MOku

n8.lZiJvadu !Pll3Jninom. Kad ne bismo smje:sl1JiJl:iJ Z!UJpu !Plandnu na lPomel1lUto IPOd!"ucje, onda bi zalP8JdlnL H!um ostaO' bez dJslpasi1ta, ito se ne rbi moglo Idoz!Vo.1Jilti. Na to iPo<1ruC'j,e su 'utpucen'i s'Vi seljaci!--sltocani
Glasnik

,j,z zalPaooe
muzeja -

Hercegovine,
Arheologija

a takO' je

silglwm'O .bido i 'u XV

v.

Zemaljskog

18

274

Marko

Vego

Zupa Rastok. iKonSibantiJn Por1iiJrogen6t spamliJnje ZiUlP'URaSItOItz.a (Ral3lWk) koja se na1azil1a ~zmedJu V[';g'();l'oa, GTraiba, VIalan:-QVliJ6a, IPIInlOg1a OI'V'enog Gimn.a (Raclki-, !Doc,., 406). Orua je imala li 'svoj 'gJrad vjerovat:no 'llSlooga i1m!ena (RJasltock1i GDaIClI) UlaIk!oiiz~ri ne 'govore o rtom. iP["IeigleI dao slam teren S1talI'e 2ulpe Rasitdk. Us\pjeilJo :mi je -da nadem ~j Ig'md sa SfVIilm dbiilje1juma srednj'elVjeikovnlOg gJI1adJa.INa j'ednom mai11ljlem !brdUJ u selu Gmbu uz plQdnu ldolitnu 2Ju(pe Rastou< sr!lr'e zJiidiJn,eISitaJmg 'gJmda, s'iIrdke Iprelko jednog metra.. ru LSll'etdJiJ!1.r g.r.adla se [JJaJJa;ziJUrpanlSlka 1SItoluoa, tiJSIk~e:sIaJl1Ja Ji'vou \kamenlu. I'Slpod ,grada se vide os!badL d!rugih sT'eidJnjevjeiklovnJih gradevina u (jpc){}.g;rade).U njegovoj hl:i!ziJnd,Ina nji'Va.ma seljaIkJa, IVIiJde i s'ta;rh IgJroboviJ, o0iJdani Ina srednjeISe vjelko'Vni nac:iJn. !Narod Igrad zOlVe Visoka. Star'o :iJme nije S1!10UlVlanO, rulkoliu<o li. u X v. nije nOSimo od!an,a1m1je ume (Vd13ok,a). Ovti .poldiaoi dasno govOIre da je Visoka ,biLo,groo 2urpe RaSl1Joik,a naroc1to md se u;zme u o'bziJr da na dlnugiJm dk,oll1liim bI1diJma nema muevtina nelkog starog ~raida. ViJdi oSltalo [>od 2,tJa)a Vecerdc.

Zupa Veceric. Pqp DuikljanJ:n SIPOm:iJnje 2U1pu Vecen'iJke u Humu iko ja se s rpr.alVom l,dentifiJImje g,a Iklasnijom Z'upom VleceI1i.c (F. Si:dJc,Letqpli.s POIPa, DuIk1ja[JJina, Beogradl-Za,grr-eb, 192B, 3,27; M. J. DiIn!i'c, ZemI1je herceg;a Slvebo,g,a SaIVe, Glas, 18,2, 18'4:-----.188). lPoveljo. tkiraJlja OSlto'je od lU 24-XII-1408 godl::ne SJ,Pominje se IprolV';lnaia Vechen!ioa rUJ',qUJead NtaJrenj)am t(E. IFieJrlffienldi:in, J Aota Bo.sn.ae, ,8'8). Dill1lic prav;i:lno ~alkJ:jlucuj,e da se VecelniIkJa (Vecenitc) [JJaLalZiJ1a a desnoj olball~ rijeke n NeretV'e, na ,1Jetl1iJOOll1i:j'u ,brace RialdliJvojev16a (il1liJc, o. C., 18'7). tU Zup.iI V,ecetrdc lnailaZliJose gr,atd Neboja 'koj.i ,weba .pob1i.e omedJiJti na terel1lU. Tek tC\Jdlase moe neto ik:onkJrebn:iJje,reci! o 2uIPi Veoetri,c. DinliJc il1aJvodi Iwagoojene po,e1:[ll!keI() !PO ja'Vd :imena Vecer.iJc od 11280 god. Ii id.ailje. Jedan izvor govo.r'i; o Goj,aIku Vm,goghetI1nilec-IU UZVecenirca, a d:rugi o B'U!dJo:uMesoeMiJcu (BUIClis Meso<tn:ecd. Nikoli IRrdlbiJnovd6u (svj, lU XIV v.) ,(Ditn:ilc, I(). c., 1'85). MllS1iIm 00 je pr'V'i UZ sela o vich) PlrllbiJnovic:i kod Sitrolko,g BJrdjega (LiSti.ce) . .Danas u iLjJU!bUl~om iIvIj, vile pocodJi.ca Mesliov:iiCa moje su (pIrele na Iisla.m. U t1Jomprezimenou se .k.riU,e'IIDezime .BudOOa Mesoevtioo. (O Vlas1m:t PrtibinOVCJ6ima vJi,dJi! ;lkJJoic, MiQItl.iSterIb.,Ibr. 3Z0'; M. Vego, LjubulkJi., 3,2),. M RaJ~lpralVljao sam o .gooid!u VisoIka. (Ras tociki: Gtrad) Ikiaid 'sam 'govorio o 2upi! RaJS.tok. Gl'latd Vtisolka Sle [JJaltclz.i acno n,a gI1an'i!c'1 t :iJzmedu sela Gnalba li sela Vta,,aTlOv;iJca. T.aJj glmd je sllUJiJo kao 'cent3lr upe Zla jedno ii tdl'UJgo sel1o. .Duibolk!o ISlam IU~jer,en da Is'e u tilm[JJu Isel,a Va',all'ovi6i (Val~alro,vi,c) !kQ':iJjesttaJrO .ime 2JUI;J'eVeceriJc. IRazniJm iiJz,go'Vorom tim[JJa Ve,ceI1~c (Veerilc, Vaa:ric, ValaJwvdc ,i Vearovici) lJalko se ,p.o10 ido sadanjeg 'imen,a V,a:arov~ci!. Iz voga sl.iijedJi.da :i.gl13d Neboja tlrelba tr.atilti negdje u bmin:iJ iSJelJa Vlaarovica. To moe lbiJtd.jed!ino Vdsoika tktOja je l'stoga znacenua kao :il ime Neboja.. Gl13id ~eboja se s{pomiJnje u poveljama 1444, 1-M8, 14!54 gddine (L. Tha1Jl6czy, ,tudl~en, i3'6<1; ,3'19, 398). Gornja iWrdtnja IPOSitaje jo ,uJbjed!ljdvtijom lkiad z.na.mo da se 2JUJpa Vcceric {pros1Jira1a do Neretve ii I(b j,e Ibila lU saJ5ltiaJvupOSl;,eda brace Radhl1ojevic-V1atikovi.ca, na de~noj obali! Neretve. S DI1UJgogboljeg rjeenja 'koje bi lZatdbVK>ljillo Ve tlIznoesene podaJtke ne viddm Drlim da je ,ime stare 2JulPe VeljaciJ dcezl!o u XIII V. 'i da je n.a njez.iJno mjesto do1a 2U1pa Veoedc Sla, inim ,tedtOJrijem :ne/go ,to g,a je uma,Ia u VII:~iJ;,eme orpa DuIkJl:j:aniJl:1a. pov,elja B I kralja D~lbie od 216..,IV-139:5 IgolC!liJneosta OtalSnoIgQVO,rti. '00 jer 'se u ItlIjoj ne spominje d za 2u,p.a VeljiaJci ne'~ selo Velj.ac1 'li Humu ikoje je kra:1j DalbiJa daJrO>va'o kceri ISbaTIli t(MiJk1oic, Mon. serb., Ibr. 210). Iz toga se mo,e iJzveSlt~ jo jedan rz,aIkJ!jlucaik:2JtJa)a VelJj,aQi :iz XII 'V. :ndje za'uzima1a &itaJv ter.il1JoI'ij Lj1ibukog Polja nego samo njegOIV .zapaJdni dio od Grtaba, VtiJtiJne GmbovVece rli.c 'Od GraJba :1 V:iJ1IimJe Studenaca, do Stubice i nilka do TiJhaJ;j:ine, RU!Jica Gruda, a <U\P1l JaseTIlitce 1iaIko da su Stu'bioa i Stud!enoi gI1aIniJcUHsa 2JtJa)Om Lulkiom. Jasenica je pr~padala 2Ujpi

l.JuJk:L

ZUSAMMENFASSUNG EIN BEITRAG ZUR MITTELALTERLICHEN TOPOGRAPHIE DER HERZEGOV(NA

U\rus,ere Wissern:sch!a,:ft konnte b~sher :noch [JJUchitalle :t0lpogmarphiJsohen !ProbLeme des mitte1alterrU:iethen bolslntiJsohen 61taaibes ,ersrt!lJois,la:sen. Di.es :konnte 'aJuch nliJcht aJJlelin nur id!ur'ch eine Bes1chtJi!glUtrltg des TetrJrains gelO'3t werd!en, !da Quellenangalben oft :undeUlt1lich ul1ld failsch t1lranSikTilbietr,twurden. DiLe Gaue iinderten im MiJ1rtelallter oH ihren iNoamen U[JJdtedilte:n sd.ch lin KJeingaue auf. Es IiJstzu Ibertonen" id!SJS6 B'urg - 'Und ISta,dlten~men aftem ihren lNamen vom jeweiiliigen BeSliJtL zer derselJben aJbleiJteten. Ioh werde verstUchen, die !LaJge iniger Ansti.edllUtngen .fe.:,'ltziustellen. \Lange genu'g wUlI'de -die UlbiikatJi,on des Gaues (2tJa)a) Kom bestI1itten, tdlen deIr 1P0\Pe Dulklja[JJin (von Docheo) schon !im XII: Jhd'. erwahnte. Bei iKonjica im Dorfe KaliJc.i, befand snch

Prilog die BuI'lg K!om all'S 1S!iltz des

topografiji ,gileiclmam~gen

srednjevjekovne

Hercegovine

275
RiaJum 'UJm IdaJsh,eu1J~ge noti Illooh ZUiPa (GaIU <aUSden J. 1'444, 1448 IUlIlJd ISe;nbL<ens .iihnn

GalUes. DiJeser Ill.ahm den eilll. DiJeseI' idJes GalUes Kom. . bei In

G1av,aJtliJcevo in delI" oberen

Helrzelg~i!na vom erwahnit.

!LlaJnldistT:iJoh WliJrd heUlte U'rikrmden

gen,anIllJt, <a,]lS'O ei!n Dibwbl1eiibsel IUJIld 14!!Y4 wUlI'd idi~e iBtUJr'g 'Kom IDer erstenmaJl beiCaiP1jina" nI. <VIOIffiJ.

[N,amen

{Tihatl16czy, der

iSl1JUJdi~en .rnuJI1 esctiliJohlre Bosmens G ,MetkoVic

,31719,,3'98}. ilffi iMdititelliailJtie:r,:J.VIi.iJnchJen-IDelijpzlijg, ,1191114, 13162,

GaJU I.!UIk,a' lIa,g ZlU ibelLden f(Jfem Novi ([Nova din woha)

Niruren'ta dies

'UJlIcJI()8.iPli.i'iIIllaJ. IIll

Wlurld'e diiJe BUll'g

gElIJJannlt. (L. Thal1l6czy, Hi!SItolI'iIker

lSitudl~en ... , 1616, 3719, 398),. Q':lUm Koi1JooGOiI"iVCa 'erwahnt. ~uIchen CalPljinl3, Sli'ch Ada

\m reli!ner Ulrk1un'de ~{lQmmt sQe Qm J. lI3i:5I1


IStUJc!:Len, 18). EiniJge ,dlLe 13'U1I1gIN~ w,als ,a!becr:Iden 1448 WlLrd

BaniuJs V'OIIl IBaS!11ilien, 'Sted'run IrI. '~oi@a!litsl:lerensliJe liim helUtl!,gen Dode ldies Kon~r~s

manliJc, VOrr, (Tha.lil6czy,

TlaJtsa,crhen n;ilCht enilEiPrLchIt. lIn ,eiine1" U'l'1ronde

Friedrich

IUJl1IdIdile 'BulI1g GolI"ilca,.--'GiI'iJzGwra <ausdJriiclkUch der heuJ1Ji,gen GI'atdli!na, oberhal1b vom J. 1448 'eJrwahnt uoo von

as liJst !der GirlU!i1di, WalI"IUJmmaJn die IBul'g iN oMi! an ,a.nidierecr::slte]le ('Dhal1t6IzJey, ISl1Judi'en, 31719).
ffilUB. lch bef,and. zwUlschen BOs!l1lale. ", \)jilIl der iMoolU!l1lg, rdJaSlS "~;j;e ISIiiah lam

Decr:

GaJU !PLanina 88),

wiJrd

Ges'chi!chJtlsquelr1en u:nd der

befi!l1ldl2t

delI" Cahutjla--lPllanl:II1ia',

Vran-'Plan'in;a

CVIl"'Sniea !P~:aJn'ina. (E. FlermendMn, X. Jhid.

iJ:m GaJu RaiSrt1oIk, tdelss,en lS'aholll iKo'llJSlta'nltin taJt, 1alg dile iBtur-g Rasl1Jdclkii, welclre RiJohterstu.h!l milI", dalss der (F. nenni hercega 'u11ld TeiJe hE!lUlte V1ISOKA werfal:1enlI' ,kommt ISehilJos'smawern.

IPbr1PhYlI"olg!l1e,1Jhim (Fl'. Ra.clkiJ, DooUlffienta

Erwahm.mg

genlannit

WliJrd. Hia:' iJalll!d j'oh liinen stei!nernen ... , 4016,).Es s,cheillli

Siitz .des GaIU'es RaJSItoIk dim

XY.

Jhdi.

[Nebojl,a hQlss. 'UIIlJter idem lN<amen VeceniikJe vor. Quelle 'aus dem Aeta J. 14108 Bosnae, des 191218, Q7). Eilne 3

Decr: GaJu Vecedc di,es,en GaJU

schOlIl belim

1P'00pen Dulklj,aJnin

rSiiliJC,[.,etOlpi!::l lPIolPa oDullclijaninla',

Beogroo-Z~glreb, 'eiln~e

~>lPI'o!Viilnc.ia V,echenioo GlJais SIKA

1UISQue<ad N.alI"enw.'m . .(E. Felrm~i!n, Queil.~!l1, diJe VeceI1ic laJn, dass wa'r, Dorfnam<en Vlisolka erwab!l1'en. dler V.a'aJrovic weilche

88) ,NJ)i,ch.aliilioJ. iD'ilnlilc lbirIinIgt ebenoo ,Sive1Joga Save, GaJUes V,elClrltc i(v.eoenliJk,~. VieahenliJca) dlalss !der tMiJtieJlpunikt IcJjiJes,es Gaues hiJess 'Und tliJer !lU ISU chen ist. Ende des

M. J. DtiJnJiJc, emJJje Z el'hal~ten liJrn Ibil'ileb Irmd Jhldl. [NeIbo,j'a

11182,,185). IClh nOOme d:m hen.vbigen d1Le heUJ1JiJgeBIu~

1UJ~pcr:'i.iIIlJg],kh<e ame N

XY.

XY.

Jhd.

wird eilll

em

groSiSeII"e<l'Lal11Jds1JrliJoh 'V'0!l1 MaJIDaJrSka Ibis :btl[' NaJrenlta. Aiugude:!' FeudJailtfami100 ~Mmrvdc, d~I' Hierren des wesJtl~lchen

.stinov:a HumSka HUiffi, elrwahnt. iI"Wahnt,

(Gebu),

BelSiibztum

iJe AinsQed~ung B:ivolje Brdo bei Cajpljlilnra wi!rd Iiim XII., JJemecr: aJuch lim XII!. Jhd. sohieClaus idem Geb'iJet ides GauS J:.IukJa :arulS'U!l1d ik:a.m I~um GalU Dubrava. o(K. JiJriJcelk, 'Von lSeIibien unid BOSIIlien wahrenid !des ilVIJiJttelalt-ersl, !Prrag,

HaJIlIdieilsstI'alSLS'en ,rmrcJI Boc,gwerilke 191'6. ;27). Di'e \HUII'Ig Buxovecz Mathi<as nooh

iII'ISohe~t <aim 6. XII.

114163 an eiiJrrer UriknulJd:e des IUIIlgaJI1ffi'chen KO!lligs dJi.res'er IBocg IbefliJnden ,siJoh heUJte

OOiI'V1ilI1lusI(L. TI1a1il6c:zy,

IS1lJudLen, 411'9~41201). Riui!nen

am H\iig'eil BoIkIevfuca, lim ailJten GalUJ lNeret v.a, <am lI"eoh1Jen Ufer d<eiI"INralI"ien.ta. . .Dalbalr ibeiiJ Stolac wall' s'ehon iIm X. Jh!d. 'eme belk<alIlJn1JeIBIUDg {DOIbr:iislk!iJk) (IRaJclk.i', Docu-

meIll1Ja, 41Q17). iSie ibediatnd ISliloh mQgI1iiJcIherweiLsle am Kio1nm 'bei :SItolaIC. lKotnn I(Ko'1Joc') walI' 'eiJnst eilIlJe ibY:baJn'tinLs'che iFeS'te <a:u:s dem VI. J.ha. IIh [" Res1Je slilnid rheuJte noch <alUlfei!ner ll1lliZIUIgail1lgHchen F~:swand sliahtJbaJr. E.iJn A'Uf.f!Stlieg rZJUmr IteiJlt lUnISmilt, ist nU[' lan eiJner eiJnZliJgen S1Jel:l.e mogliJeh. K1Jel'GiaJu Deil!en bef<alnd.

K!onstaJn,tiJn [8Q1rphY'rQgene1h

rloo'S SliJoh in derPalg.aoo

Ich V<eiI"ffilUJUe ,iJhn am Unlte'I11aJUJfder INraJl'etnta ibe ~m [)OiNe DoJti<am" wenn <:l/UJCIh idJaJr.i.iJber Ell'Sch~ev dene M'etilnlurug'en .bestehen. INlelben der INw-<enta fanJd iiJcrh mm selJben iDocr:fe GrrmdlIIlJalUlern <aalt-er GelbiiJU!die JV10Ir IUIIld Is iSt Je:iJcht mogJ,iJch, s~aJVilsche DOI1tianl~, Ibediankli. dalSS s.iJCIh !?Jerode hJi'r idiJe aJ1te GaJUibU['g alJen, Idas

[)er <ailJte MaJrlkt{p1aJ1Jz (mercallJuim) DII"Iid~v,aJ, forum [Na'I'entaJ, larg aJlIl ZiusarnmenfLUJSs de,I' K'Ujpa 1U!l1d:lNaI1entJa, liJm rhlUitliJgen TertslatnJa. lVlliItite nJdiur,ch fiihJrte tlm L1VI'iJtJte1aJ'1Jer <ailite Ha!l1Jde~id'ie sbralsse, dve Vila
rd1 [Na.cr:entaJ. Im

IScrhlUtte,

den

idlie

lNalI"<enta

MeI'

an'halUJ:fite Ikommen

ofit

Resrte

mi,tteilJaJterilloner Gelbiilude 1UJl1Id' rGeigensltande rZJUTage. Im Vo!llke hesteht der GlaIUibe, ida1sS sl~ch hier dieisel' Mark~latz Ibefand. NUl" der NaJlIle Tocs,aJnia ,iJsit n1iJcht smv.is'ohJen ,UlrlSlPilUnglS, SO!l1de'm r,omaJnischen. Le ~uSaJnlI' rha'tl1Jenrh:Lir fUr ilicr:e Sch~fe eiJn<en ejgenen V. Josephus AniLegeJP1aJ1Jz. DiJe.sen <allch rzaihlireilche ZraJgr<aibirae, Ge1cich, gesam1Jen GeIs'chM1Jsbe1Jmeb nannten sl1e Ters>anllJ, Airsa!11<a. DaJriiber besi,OOen

QuellenlaJIllgaiben 1(:M'OIIlIUlIIlJen'ta'RaI~s!ilIla, 1897, 12:3,418, 81, 86).

lL'illIDi: Reform<atiOlIl'UIll

1S*

PAVO

ANELIC

Tragovi prethistorijskih kultura u okolini Konjica


Sve rdJO 1951 gadine nauka' nilje go.tava nillbaJ zn'fllLa o. rprethis<torij1 !kQno,ickag kraja pod kojdm 'se ipadlro.oomi~jeva hi'V!i KQnjd~i srez {danas je :to. pOOnu'Cje roiPCina':iKanjic, G1Javaitice,vQ, S'OOnk,a !~ J,albl>anaroaJ; ovdje ne T,acunam Bje'1limlice ikaji: su .r.an:i:je biQi u sasitaiVu ~al~l'navickag Sl'eza dJlDaljlane sa ibldlmn allmlJinQm kojri. SIli prripaJCiia1divem 6rrez'U pTOzoo:skQm). Jedi:ni padaci b biJi SIti: :neIImiiko bil:j~alka V. Raldvms1kJOg ilYI. HQemesa, :te K. !Partscha. /PQvodam s<tvratrra:nja akJumu1Ja.cionag barzena ?Ja HddrQCentTaJ1u'u JaJblan~ci pr;iJlQse siisJtemar1Jsilrom a:r<heololkom:iisrp.iJtdva:nju parul)ucj,a ikQje se !imala potorpiJ1JiJ. toga VlI'emeJnapa do. d1alllas(pl'Onadellli su mnogQibrojlll.i Od p:retlhisito['d,j:siki,1okJatliitettu Qllwlilllii' KOIllJIiK:a, J1rie Qlbriadeno Slama neo1Jiltsrkro awlz'ilte 'U' Llilsdcicima,. a j n !PII'ema dJa'SlaldJanj.~ ['ez'UWDaItIilrna ra[1heala~iih iISbrr"lrilvalTIj,a lU'tv.rden'~:su 'u okaldn,; Kan Waa tragovi s!lIirjediec.iih iprertJhiG1;Orr-noslk.iih IkJUltt:Utre: neO'lIita, brajni astaci starijeg eljeznag doba kaji prirpadaju IlliJIiima 'il ne,ta 03\bataika iZ 1Jatensikog pemja'da rprethiG,torlije. Os~ 'toga, kO'IlSta,titrana SIU i neka na1aZJita cri:ja lk:ultJUt11Illa Plrtipa:drr1QSlt n ije 'UJ1NrdeJna. ja

Naselja
Najznacajnije lPI'elJh~to'I'ijslk!a nalaz:iite u QIVIOIffie kiraj'U svakako je neoU,tsiko naseJlje u LisdJciicilma. Iskopa'Vlclnje ovoga nralarziSba ~vrio je Dr. A. Be:nac, ra ['ez,Ut1Jtatisu obj"lvljlrlii u radOIVIima: \Plrethacma listDa'ilVall'ljrana neolirtsllrom naselju 'u Loii!cilCtima,(GZM ArheolQgiga, 1964, str. 137-1150), <te Nreo1Wts:Im naselde u Lilici6ima kod iKangica, '(GZM - Ariheologilj,a, 1956, st,r. 49-84). Vrt'e6i T~oglllras'Oi['anje ,t,ereJna'u ljeto 1\956 IgocIiine ~aJbilljeirQ<sam ja jedlan loikaliltett IIooj,j mooda prdiPadra neQliJtJu.Rad1 se o llloaJ1a~wu Buturovic-Polju kod ,Seonice. Uzra, sramu abailu Nere!tvritoe, me!kih 7100 m zalpaJdnQod noVle !Zg<radeNarodJnog odboru QPillne 6eQl"Iiica, na ,povlrini Qd lllelki1h 100 mO vi\dJese mnJogobrojlllli sliJtni IkromadJilci crveno /PCerrog 1dj~pa, lirMnJijeani SiR. z,emljom. KeI'1am~C1kdh asta'uaJka, a poV'rSiilll] nema. Swdeci IPOvanj,sikom dJzgle!dlu smj'elibarj'U1J~aiLiIte.ta n 1 na obali nijeIke, moguce ge da 51e li' tu xad1 o n'OliJtslkom Ill,alse[j'u. Ta,mi rp()fdac~mo,glli bi :se ,dIorbiiti jedino 1P1l'I01bn1:1m Ik-arpanjem. NalPamillljem da se rruje:Sltonalazi u podrurcjlU J,aJb1JalllJilclkog Jerzeu-a', a ljla sam 'ga pregledao. 'u vtrIijeme Ikada je Jezero 'hiJo tilsuena rodii remonta (pos'tr'OjeJnja HriJdracen'breJe. U ljeto 19513 IgIOdJine, regJ1eda'juc'i lilSkop zemlje u Konjicu, na mjeSibUtgdje je Slresiko p trgovra.cikio rpreidJurzec ikapaJ1a['ov ~!II gaJenje ikre Cia"Illo!ll esnoj oIbal:1 Tlr'andice,inJedalelIm OidJ d Illj,ez'ilna IUJtoka lU 'NeretVlU, lPI"0inJaJ,ao 'slam Vir'h ikmeme<no'gnam. OdilJomak je Illaden medu rrlIllOlgQlbirajniilm ostadma liz rimsikog doba pa Is-ene moe rri1la Oidlred-enilje reci o. lkall'lalkJberuo\"o,g [>O/jerdl:lnacnog I"lMaZra. lNalaz'i~ta grube rprethdlSltorrijSke kemmJilke, Slffij.etel"la ik:raj uSoo potoka, na pov:Menim ter<alSa'ffiaiNeretve, . Bas~er smjelta negdje na porcetalk metailnog doba preibhilsitomije. Ta su Iloika1Jiteb1:uce rjeCl~ce BJiljrele,IteTla!Se iNeretve ikod uca, rpotoka Drecelrj,a, 011aJhov.i!ce lNevllizdJrraJCikQg :il PatOoka!Imad Gd16!11 Hana (. BasleT: DoilJina !Nere1Ne Old K'olllj1ca da RiaJme,GZIJ.VI AriheolO'gi~a, 19515, stlr. 220~22\:l'). !Po. ikaJTaMe1ruikerrami.clk.ih nrauaz,a 'PO geog;rrarfukom smje'ta,ju silii!clno lllJaiLazii'rte lImnsJ1JaKaid! ik()lpaitloa['OVraza gaeJnje kreca 1p11iJdlkrom 'irzvoIDlI'aOsam il nra Dulmcama u Buturovic-Polju. denJja x.aJdova na IllOVqjl tzig1rad~ INO QPCirrlelSoorriJca, lr<aIdnJiCiJ Sa /Zemljom IirzJbaoill:i. lulomke su Ii zemlj,an'alg po'ouda po ,:fjaM.uri s.J!ilcnog:k!ell"tam~aisa iUlca Bijele. LdkaJ1.iJtetse ooJJazi na il1i1jecrwj

tw,<J;si 'smj,etenoj

,desno

Qd

uvQ!ka

SelQlniCiice 'u Ne.re'tvlJ,

278
:P!r<et.hJil91xJTijskloll'la1~te Slan'ih Vrela u OI'arhov1iJci, Basler ,(o. c., str. Ce1eIbica, ikorisll1iJm
22,()}.

Pavao

Andelic

:kernllTlike BoOgato ~ iBIasleiru,

li 'kamena

s nlke

gr.adeviJne

!tla oba1Ji Neretve IizgJradenu za

kod z,a'tiJtu 'li

je orzJi1JaCiJO mo

UJ1!VIrdJu'.i!z 3JlJ~rEikJog doba, mljffilvo

SJaJIlJirhVoda manjj,

!p1'ebhliJs<tor!idsk1eIkeramiike IPIretstaJv1j.a iIlJilrsko ~no nlkJa" vjerojatmo Ikod

'iJ dJrurgQg mart:edJjal,a

OUJpI:iIlJam3. Ilrod Slmaltrom Na

!prema

(o. c., s,tir. 221). Jedall1 ll1a,1azita <cilja lkJulsna-

iiJo arheolo3ikog

materijailia,

'li OU)I:XiJnJamapn:lPaJ(la lPerliodJu laJvenm IPrethiis1Jorrlijsllm',

fl.lIPOOOl'irtli'd na

1JwI'na jplr:[)3.rd:no:ort n.ij e 'UJbvtrdeltlJa, loik.aili,tebu

,Stuparina u blizini Draga-Dj-Sela

JraIb1JaJnJiJce, Iprema

kazivanju

novnilka iIZ olkol.Jill1e, n.aIiillaJZJi e n.a crveno s ipeCenu pjelcaJra Ikoju eu /; d,~dIn'e stIDane za gJ1adenIiJ. Lolkalitet Ovid;j,e treba nisam !pII'elgledao. 1.'S'~tne lfiI1algmen!te lkeTlamilke, smjetene J'eze:ra. il1'a' jlulgoliloltocnoj cija je !(mmell1u:t:i li n.avodine Fodlaltlk.e o lk!eI1aJffiiciJdobilo

zemldlU iii n.a Ikomrude n:iisJam IposjeUiJo. u jed:nloj

gI'an1i\1Ja

oI'Venilms'1xJg

ll1Ia1JazekeromliJke

pecini

iJz:IlJaJdi G'elaJ BrcaDa.

SiaJffi od! :I1Jelkiilhd,a/ka gdffiIl1aZJije 'u KOIl1j,iou Ikojii urve u iBlI1call1lima. Mj esto :Dalk~um IPrffihJi,s1JOi1'\iJjslkia, :nJaaro Slam Iii 'li dvije se natlJarz:iJ lkJI1aj IpotDikJa illtlke :pecine

sl1Jran,t ,k1oise Vdto kojiai

b1'irzlU B:o'mcl!{log

Gromile
Vel:ilk;u I'aJdlu (SiVr. 221). od imad s~ulPil11Ju IP!"ethilsto["!iljlslkJih .g,romJiila Wimoo N~etvu. Ja Slam rzabiJlje io rlgiSltrlimo j,e D,. Bas.J.er u ciJ1Jtranom

To su ,gromiiLe u ZellQlvlU tPoi1ju Ikod! ,OelelbdCia, dJ u SlamQm selru 1mlmJuJ1ie:G!I1aidliin'll Ikod u Q\kolini: Konjli,'oa.

Ce1Jebiiciima, desIllo It MnaJVu:Ij.alk

'UJbolkJaDbaI'CJ~ce u

ilJocice,

sela JM!rIkosovica. li ll1eke dItlulge. Ovidj.e rllOlr1lOGlfun tpOdaJtlke 00 oobai1irrn, 1Juffiluilima U selu

Obre, na sredini!

Obarnkog

:F-olj a naJ1JaJZJi !breulja'k se

cilil~ promjer

irz.nosi 30-talk

m, a vdsiJna alko 3 m. S QlbZliTom na oko1llJi teren, ikJojliJ je /POltumno 'ro.vrm, oc,iJto je da je ova uzviJSin.a n.asna1Ja JVje'batc!k>ilm !putem li tdJa tPO SiVoj iPr.tlici rprets1JaJvlja :prert;his1xJIThjSikJi.tJumu.1Jus. U I breuljak su 'UJko'PaJIlJilk1asniJjesredtnjevjekoVi11d' NItO deltaljndje !Nerertve, u tumu.La, Joo1Janilcikog grobov.L aJ u 1I1000000je vrdjeme Siagro.dena

ObU aenj,e olko trurnluJ.a 1: vel,iikJo'g bn1jeSi1JaIkQji je :tu iI2lI1aStaJOvre


obkloll1liWi OOJZII1e nevolje. Uza na,laze obliJku samu dbailiu

:L IkJatom.oi mu:siliimaruiJ da bi o 3rnl1n.lJI1I11JOj IPriiJpa/dInosI1Ji orvog rbumula ne mo~e 'e ;reci.. ikoje je a;miJpadalo po<hucj,u SeLa Poiko1liia, dolbu. !Visma rdlosile 3 m, a /PI'Offijer vjlerojatno od 5---.,10 m. lPo 5JVome

ik:ilPeliilCa.

Krvavom Polju,
ciija

se 1mi .zremljano-!kamena

i 1P01OOatiu Ikrta,j
,ularzi u

lI".iJjel}{ieov.il ,1JU:mUJ1dJ ;taikJoder J,eZJera.

amlPadJajlU rprethtistorliljs!kom

Lclkal~tert

!podJrucje

iN,ajZJnJaca'jn1ijlU dOlSad ll1erza,bii1.jelen.uSkru!p1nu raVll1li" tSIPold'lPilan!illle'Lovn.iJce

trumuil.a, lPI1etS/taivlltiaJjlU ikaJffiene Igrom1Jle !r1Ja' ViJsociji Su Iv,1'holVi sel1a:

(oglI1anlalk Bjeilialn!toe), u trokUJtru !PI1eter!nQffiidlijeilom

Blace, Cuhovrici

Vrdolje.

GrotmliilJe isu &nileiMene

lkI1a1j !pUJ1Ja: -koji '.i!zV'I1dolja

'ide 1P1lema Umolj,all1'ima SIUslI1edlnd~l~wvnJe

li

LlUJhovdJ6imaJ,zartJiJm!pored lPubaJkoj i: SlP<llj:a CUJhov.i6e i BJJa,ce.RiaJdJi. fUI!?JlaVll1om Igromill:ama s'e o i:vnosi1 3L....<1 O.m, a vil8dn:a IQd 1()1,'5~2m. rNa mil1Qgim oOd oV'.iJh gromdilJa, sm}eitene pole sla stecC'ima. 'Neke GiromJiiLe ll1a ulSlvalkinutim
d

clijlt rpromj er ll1'elkirO~ vildil.j'iIv,e ISU KliJr:ildilujlsika IPOdJi-

hreJ ul.jc:ilma
SIti

mno;gJO SIU rvecliJh dimenzilj1a ootallie g'l1oon1i1Le veclih

izdalel!{la. GromiJ1a,

od' n:jlilh,

to ,one !tllaJjrve6e, ,imaju Gromtil1a

'i! /Sv1Oja Ipolsell:ma limel11Ja,ikJaJO Ito su:

Sltl1alJal,Veliillm

Iii KOOaJIl-iK.nsrtl. [)~k

raJZlmjern

gntute neto da!lje Old! Ikom'UllliJkaoilila\ rua mjestima lk1oj1atdbm'iiniJI1aJjlu ,veCliJm poorlUcjem, !pored KiiiriJliJ.na njliJhO'VlU d'"2Islke Gromille nelposlI'ledno lPI'ol~r lPIu<t.rNarziv ii tp01:o,,aj QV,iJhvecliJh 'giI'OmiJla ulkJa!2'JUje J5wnlkchju objelkaJta panjalk. KolI'lilste IPOdJilgll1'u:mrh m07Jda Iradt ga tdJijeltom (Humljad). Ikulrtm iJh, StaJCfuracadnliJhil o'bmmJbe:nJiih 'P<JI1Jreba. otdirUJcje P 12!OO----140Oim, s;LU<i rugla:vn'om one ikaJO lP1aJnJiJnslki stocalril !iz se1Ja, la dijleUom glrtadJi.ll1'esu lPo1Junomooslki sa t'UJffiu.1ima', ,chj,a se IlJaJdlmO'I1ska vtiJsin.a lkJrece od Donje HeI'Cegwllle v~C:ima. 'K!raj hrasi1Jovom kue, Ikoja goom.iJla, Na\jlblire

Sltail1QVII1Jilc] lPamenurtdrh s

pret'hiSltolI'li;jsik'e

'u VTldol1jlu i' lU

0000-

Ijana i Dubocana,

SJbaJroga 'PUta, Ikoji ;iz KOIl1jitca desruom st=Qrn Neretve vod!i u 2'U1PU, izmedu Spinarocito u predjelu Galat, vi:1e se zem1jall1o-IkJamenJi.ltumuli. Teren je obro.stao smjelten na 'u sr1mmoj padUll1/i :pliClJ1JilI1 Zve-

ti. builrovom \9umOffi, daleiko je od n.aselja, se O'V1d(jeroiJ tduJbolko lU k,anjon !NeI1eWe.

GI1UIPa od ,3Q~1k i1Jumu1a na~.t obrasl!ilh 'iIkJaJrom, !ilma' ti. olim iS1JaJIlJovnJiICIi seLa kJamenlilh

se lU pred.je1ru LedJilne sela, Pod vrapca. mt da u predjelu

Gornjoj Bijeloj.
jugorz;ajpadJno od ik'l'cenja

:BojeldJilnacn:ih od' sela" po se

Bora-ka lPI1iIcaJliJ su

Ravne,

JUJmil ima mnogo t


nelkaqla

tglromh1a. iSIel'jall1,i srna tr.aljlu da o,nepomcu

zemljtill1Ja Ikoje

OIhradiJv,<mQ.

o
()

,l
.....

t '?
::.

<J

-~

li
'+.#to

o I _ .., / u/ea'~"'G No.efo

'IL~.. 4 , JOo'o!"'I'" ",C~CI"_o...J.

~roa',;'e
TV",,,,/,' /
9'rOlfl,'/e /'

Naselja i neprovjerena nalazita: 1. S1lupaniJnaI\ooidDW:llgall1j-Se];a, Biu1luroviiC-IPioilj,a', 2. 3. Goica Han, 4. Lisicici, 5. CUlpine kod Celebica, 7. Orahovica, 8. Drecelj kod Konjica, 9. Konjic, 10. uce Bijele, Il. Brcani, 12. Vito kod Borac~og Jezera; Tumuli (gromile): 13. Galat kod Spiljana, 14. Blaca, Cuhovici, Vrdolje, 15.' Krvavo Pb~je, m. Oujplim.ek!o'c1J i CeilcebLClal, Olbre, ,18. M'I1aJVulj.ak 17. i,znad Mrkosovica, 19. Gradina kod Docice; Gradine: 20. GlaJVIiK%oa lkJodHomrut:ld.ja, Igrj'ce Ikod HOImIaJtJIiiJjlal.12'2. 211. O~llj'plkim.hIkoid ~st'11ldU1cice, 23. Greben kod Celine, 24. Pop kod Studencice, 25. Kostre kod Studencice, 26. Gradina kod Celine, 27. Suplja Stijena kod Pacorana, 28. Gradina kod Oteleana, 29. Kri kod Bucaka. 30. Komin u Barama, 31. Grad kod Bare, 32. Grab kod Dobricevica, 33. Bojice iznad Ljesovnje, 34. Gradac kod Prijeslopa, 35. Hum kod Prijeslopa, 36. Gradina kod Podhuma, 37. Hum kod Gorana, 38. Gradina kod Bukovice, 39. Hina kod Gorana, 40. Stojkova Glava kod Blucica, 41. Gradina na Gracu, 42. Rakova Noga kod Nevizdraka, 43. Gostijevanj kod L1sicica, 44. Kvotk iznad Strgonri.ca, 4:5. Gradina kod Trenjev1ce, 46. Glavica kod Repovaca, 47. Humac kod Repovaca, 48. Crijep kod Hia,salTllQrvd,6a, GraldJin'8:kod Gal!ijerva,50. G;rndi na u Donjem Selu, 51. Dragic,52. Gradina kod 49. Vrdolja, 5'3. Gradina kod Cuho'Vica, 54. Gradina kod Umoljana, 55. Gradina kod Spiljam.a, 56. Vijenac kod Razica, 57. Lonac kod Ra'zica, 58. Gradac kod Glavaticeva, 59. Gradina u Kvanju, 60. Gradina kod Boraka, 61. Gradina u Bijeloj, 62. Grad kod Konjica, 63. Gradina u Orahovici, 64. Loncari u Orahovici, 65. Zag.rad kod Celebica, 66. Gradite kod Ostroca, 67. Kri kod Jablanice, 68. Gradina kod Glogonice, 69. Gradina i Grad kod Mrakova, 70. Gradina u Ra~e inama. -

280

Pavao

Andelic

o
G0'belaVliJne,

slicnaj

POIj,aviJ ~rom~tLa :u -UI!l1IiJli. sa silJicnJilm OIbj,amjenjem Te ,g:romJiI1e se, navodina

'cruo sarrn li! adstanovniJka Nije ,isacijlUlc,e110<da se

seLa III o'ViJm

Ra!Slv,aJm :il Rahcxtii6a.

lD.ailiaz'lI'1aJZa1suote lbuikovoj po

IUlmJiiznad
a:

sela Gobelovine, s;rucaj eVliJma oo'dli

i u Ipredjelu Scawle Poljane,


>cl

oodomalk 'PDeJthJiJSJtOlrli~SkiJm 1JuJm,ullima,

Biltovnj<e.

Gradine
IDaJIEfuo naj've6i je ove !broj IPDethiiJSit'o[1JJjlSlkiiJh 1JoIkalilt'eta u OV1om 'kraju li svom KlOl1jliJca, GmdJinn lood Gailjeva, GosllLjevmlj (pr,etSltaJvlljia,jlU as'taoi liJliJrs'kih Selu, Glrec1inu 01aJslD.'iiku biljeike o U1twidla !ZJaikoj,e se usUalliJo rra'ZJiJv,~rodJilna. . ,Basler 'Vec ~pOIITliIllUJrom iOOIdru [',e~iJSItrilnao Gtood!ill'lu u Donjem 'kod iLilsilciJ6a, Graldlm l.Vfu1aikoy,a. lD.Ja iRadeu-

i LancalI1e
Zem. predjelJiima

'gJraJd.iJne:BliograidJ !kod

lU! OraJhOlViJciJ, CI1i,je;p ,kad Halsanovlil6a, ArtheJo:lo~iJje. Zla

nmna,

T,r'eiba'jJU li PodhJlUlmu 1e Gl1aJdlilD.u li. GrOJdI nJa BoikItVIiIdiJ,i1Z1llaldlsela m=elj,3'

1956

godiiJnu

{!SItIr. Ovdje

2,~3l-2~8') objavliJO

sarrn ,tJO\Pogmfuke

IPlreiLhJiJstoT'.iJjSikiJm grodinama

lU dalinIiJ iNerci'Vice.

dlOl1osdm padiaiJke Sjev&lD.O Strme

'o gJrald:iJnruna lU aSl1aldm u uglu ilkia-

Ilmjli ,Slpadia,ju u okoilJiJnru ,Konjd.<:a. od 'eljelZirui\0kie SlUaItl'iioe~enj, padlilne oJmas:le SIll ~stJom !koja se

Gradina izmedu Gl()gonice i Djevora koH rom, Panellmd sjevlra se cuje


<il

ZialWalria' ,NeIr'etJva dl TI.i cliJca iBide1Ja, Url,dJiese kos,a GraldfflnJa ldio re1JaJlli'VlI1e'Vulsdne od cca ,20:0 m. e za a'V'U ikosu vrh jugu,
fu

ruazW

Gradac

d Girnd.

di5t1Jo:ao k prema

!kase. TeTen

je irllrazlilto

krec njaClkli.

lPiri: zalVlI'eitlk:u. !kose,

P.r'U.a 00

rt;e;rerl se ll1e'io drzJd!i~e,a ,zatlim

se ;rIaJCVJaI d'Va gJrelbene. kojJi, za1valraJjlu ru!dlQu ,gnaJdiltlisk'e kelr,aje v11S1iJn;a ollrolltlLh V1il>-a-vtiJs eljegUje

],inJU od IPrilbHlJI10 2 ha (pO'VII1:ine. SlvtlJOOIPO tome I

na gJrOlffiitLe ikamenj,a, /kaje se il1JaIocilto dJstJiJ6unIa 0Il1Ii1m mjesrtlima m~ike g)rtEfuenova maJnja. M(jesJ1lilmiCna se mOg}u na~ iii 'komaJd!il6j) eljezne <tlras'k!e.

IprasltolI1U :rualil1az,iJ !tla womike se

Kri kOd Jablanice znii&e na utLomlke zemljnnog posuda. je

Na

ikJOIti KII'& /karzdivnnju

ikoja

iei

na

JJi.'jevoj roMi:

lNelret'Ve,

SI11anJi1ce Jalb1aniIcff, !prema u

,s!tanovnlilkia

abllilJI1jeg sela

LiU!g.3J,lrall1iJjte se ll1aliiliazilo

TeI1en

Slam [pIreg1edal(), a,]iJ Il1IiSlam ma,g,ao 'UJtVlI1d1ilttiJ niJkralk:V'ih iameg.eolJdkJa :pOldllJoga verfen:s1kiJh tlk:rilJjaca Slam polJo,aj Ilrote iJnace O'diga'V<ama smj'ettaJ.jlu lPiretciJjem se 'PQC1Inoju na:larzliJ nov,a, eljeznicka j, I&o'bro

010lkiiJh oSitaitail~,a. Mogu6e a(p6en!iIt0 Vlrlo slJaJbo cuva hiJstJoJl'jjsike grodJill1e. stanka

da su tiJ 1oolgO'VliJ i1teniJ, jier UItl

<a!rheola.k~ mater<i.jal.

Gradite kod Ostroca u Os,1Jro~c:u, sa sVloj:im

Kirak1iJ g.reben, zvanim

f\.T!

'Vrhom

GrnlCIiiSte, /poIslJuliJoIje rzJaS1mJje!ta>j IProstrane

tlJtVlrdene iJl:iJIiS'ke utv~die. iPlrethiJSltor1j:Sk.a Ikelraan\ika irJ;a:la~ se svuda 'PO ikoti li. njeziJnJiJm lPadLnama, a naI1oC'iIto u potoikiu sa jlUgo-Z3IPaooe strane GraKiiJtJa. Pojedinacni JIDa.gmenrti keramlike ,raz,asiUJti SlU i !PO aSJtaliJm dijelovfflmJa ,g,reJbena u dJUim od nek:iJh 500 m. Na !kernmlilk.u se naliJlarzi s,ve do nadoma!k 'eJ1Ijez,n'i,cik,e stanilce. Tra,go'V1i arihiJtelkrtrrH~e siacuVlan:i Jedln;:! ,SIU u vIiIdu IgromiiLa kamenja koje ;tlite IPnilalZ 'g,ra'diJiuu od s:tmalll.e IPlall1dll1ls/kog masiva. neto IlIile od GrtaJdJllta, nosl1 namv DjevojaokiiJ Kuik. U Osi1JrOOlk.omIPblju, Zandmlltid.'Va gmd'ilta
,i

istalkn!lxta

!kamell1a naselija

,~tlJda

u 'gJrelbenu,

/kaje

je sarda !POtaIPlj ena, ul1Jv,rdeni SlUostaci GraJdi:lte potsjeca terena,


Ij,

Iirz rlimJS\ko,g dIOba. ell1l:;ikiog

je

lkons1Jattiil1aJti da topolIllimi K'uk taikiodlr

Os!broac 'Upu6uju

na SI!.aJVensk,e:utvrde

osroro.g.e. Djevoj~lclki sla'Venskog

rua

sltaII1Os'1JaJVensikli [lJtlJl,t nelkog

bOl3ID.JStN,a.iPaIk, 'USlPI1kos parbljjiJvag pre.g.ledanja I Sk:iJh astaJtaika kJairaikJteira. ISa jUltle stmne

:niSl3'm mo~ao

IUtiVJrdUJtL nJl1mikv.iJh wheolo-

Zagrad kod Celebica rojrucinn udoHil1<ama iiJz,medu njilh,

:zJa:&eoikaH!us1UlffiO'V1i'oau CeleJbiiiCIilma, k,aJO ikm,jll1j,i ikoje ~iP3du z'31jleJdinosa Il1jihoVle se odgK>lVapaKilill1e Z,al~,ad. lPJ'ema

iiZdall1la!k plJall1lirus~og 'V'i,jeltl,ca 'Lj'l.~biill1e, nla:larzJi se glI1U(pa !lJralikiiJh 'gJroda lI1IOISte lSlk;U1P1tl'ome i

srtmmo I1t,le lU ikall1jon Dbao:tciJce, a Piretma sj,evIrIU se poSltejpeno S1PuS1,a'jlU' (pl'ema se,],u CelebiClima. Telren je obiras>tJao ,gustom dlk3l00ffi li, hra.Sltovom \umom. Jedina od 0'VIiJh 'g)ruJdl3!, mjli b1Jago nagruwti !p11aJto,Igledian ritz Ce1eJbiJ6a, dade IieJg1ed nejpll13lViIlJnog oelwerokiurtJa, 1P0s:lu.?JiJ1Ja zla smjetaj je iilJitrlSlke 'UI1lVIrde. Da ]i se gro,dJiID.'3[pII1osltfilraiLa,pa dj'elom ple.t()lU iiJliJ samo na njegovom jlU!IlOlffi, ne10 \POVlitenomdli'j'elu, nije s,e moglJo .us1:aJl1!O viJti, rzJbog neprohodn'e iJk;aJ['e. !Ne. mjel:;IUu il9d1je je 'Ova lk!I1a11kJa gJrI\lda vezana zla maSiJV ,brda, adinOSlll.O obrombelIllilh. Itlumrula.
[(J' polclJI1UIcjlU! se:lJa 'Celebi6a

vide

se

1l'e1ai1;JiV!rlJO dobro

OClUVan!iJ 1;['a'govi

na5~1Pa,

otikrliJve:nle SlU IPlrOwmne sarrnOlg1a sela kioja

I'lUlelVlJne zgJmdia i1z rims/kog

doba.

Gradina u Bijeloj -

Kiraj

GOIrIrJ.de .Bilje:l'e, 'Odmah da /kuca (pOII1OIdliJaa Dmgic Iis.pod Crnadune satSlt3lj:u se Idlva

Kal:em,

na.laz:i

se aveea

Ik.mika ~dia

ll10sli narz..'V Gffidliina.

pOlto~a :koljli sa vodam neikolliika ja,cliJh irlvOlra lPOd ikamenom Jg1mlIdbm fo['miraju II"jecdJau .Bije:lu. Re1Ja1!wIlJa 'ViGiirua '~rude ,itzm.o.slisvega 20-<taik m. RJuibom 'gJr,adiilne, mjesuin1liJcno iJsIPirelkliJdan, >tece s,uhJozli!d '1..joIb~iJkiue:lilpse,

~z.artivare

,piroIstOIr 'p11iIblJie,n~ vel\:,ci!ne

1QI()

710 m.

RiUl'wiJne :l'Uihoz'ildla ruail"OcliJtJo

Tragovi su dobro oCiurv~e Navrh sela

prethistorijskih

kultura s1lranJi :kuca

u okolini

Konjica IkJ()je se

281
je1dlnJim tPOsllUlio se1a

!IlJaJjU1goiGiooClIloj li jlU~noj naJillazdJ se ll1a rulomlke GQlNlje Biti:ele, ru b1Wini

Uin.'ubair Z1i1cilill1Ja, zemljoistu !PO

dJi,jeilQlffi oIbredU'je,

ipr1ethistor.iljS'kJe lkeramilk.e. IPOOOdice VliJda,c:kovli.c, predJiIo LedliJne gpomiJ1a. S~1c!IlJilh ilma Bdjre1e. doba, l1Ia,I1QIcI~to svom u s,redll1.jem
J!

je 7Ja Isrmje1laJjll1.ekoJ:ilko desetiIna PodlvlrlaJPOO, IkJor.ire t~ode:r DoJ:ilna Bijele diljeiliu, storom bogata je

zemiljall1.lO-lk.amenilh oobacilffia <IDI1aJj iko o ritz I1im~og uca

lU IPl'OSltOlN dloo

lIJII."u[paJdla S;i['lem podrucjlU

doIl1.j,em

(Jo'aJl1'iIca, Mladei!{jQ~ici,

BI'jele sela,

u Neretvu). Ikoje. dlomill1li['la CliJjelim llroje oveca ikJoid SiP1lj,ana, smjetena

Gradina kod Boraka Boracllmg Polja i. s kaje

S(j,eV'erno od

ll1JakJo\bi Graidlinla,

pUCa ;pO'g~ed U doliJnJu Neretrve

H!ill'Slka UJtvroa. Po samome virhu kote .il ll1ClirOCiltx:>;pa nj,erinJiIffi risitoCll1.rim li jlumm [padtimama nalaze se Ibroj'nJi ,fJrat",amen11L 'grrUlbe IiIl.iJrslke lkeramiJlre. MedJu ikamenjem lkireClIlja/Cikog IP'Oll1itjekla rn.aliJarzJise ri ll1Ja!POjedM1e Ilromade arvenlkastog pjecaJoo Iko'jii su Sa jedne tprtimje6ujIU stirall1.e bruernJi,. Sve su ro ru1amaiJ 7JI1VIl1deva brUlSl()lVla. Sta jl\l@dilstac,n,e. &tI1a ne GradiIne je opaslilvao rurtvrr"idlU. lU podirllOjlU .Gmaoone sredll1.jevjeikavrna il.ee ruservlirne Kiroz I1imsllrog nellwo!po1aJ s.a sbe6dilma.

se ti, 1maJgIQIVIi SlUlhaz.ilda 1wji je kaSll1lide llodlignruba neikolliJlw

rn.a'Selija, na

!kojemu

fBOII1aclka IPoJlje rpro.Lazliil;a je 1I'fim;slkJa 'cesta;

r'ilmslkJiIh mliIl'j,olIro~a li. saldla se rml,aziJ U 'PadJ!1U1cjru eiLa rBorralka.

Gl1ad!inau Kvanju (:lupa) ~o!POd s'eLa BIilsiklUlPa, OikJO'Q; !km itzlmedu 'sffi~ Mede,

SUliJvIno!plOdrl\1cje p()ooik:a KrrU[poa

Ikojri se lU1Jid'eVlaru Nerebvu :1Ji!jevlkastiUJ !kJI'IaIku udoJ,iJnru

'llIZ'VioIdlno od Gilia vartJiJceva, pr'et'SibaJvlja

La,d.ainliJce lli BdislkU[pa >te Il1ieveS1in(jslke vfilsooaJVll1ci'u :predjoe'1u ZaJboTarn~. Ta udlO-

~iJnJana~i neoibiCll1o !ime Kvamj. U S1redJiIIrLiJ IkVian,j slke dJo]iIne liJzidile se ogromna lk!I1aika gI"UIda CJije se stIiIjene [prema z<i!paJdJuIii ~erveI1u IilzrdJifu oIkorrn.i to ~ do 70 m 1I'el.a1JiMne'V'iIsIime. PmiJsr1JUJp g1I1ud lIla u moguc je sa jlUglorisiocne srtrr,alIle. Gruda, mqgao nosli Il1JaZhr GrraldliJna. .Ialka ll1JazW d jpOllOOOj rwpucujlW na preJthilSltOlI1iJjsiku JUJ1Jvrdru, isam n d';l11Jibiiro 'u njezinu l !podnoju. rutVlI'ld1tJi Illi~iIh To je brdo lClJIiheo1o'lklilhos1Ja1JakaIl:iillo na S1amoj Gralirzrnarl lkIUce Joze Zovike

Gradac kod Glavaticeva -

na dre5l11J()j SI1JrrUlliJ lNel'etve,

u seLu GI1arviaibiJcffiIIU. Svioljlim IPOlloa\jem daminlira ciije!Il~ podJ!1ucjem 1J7v. Zrulpe, k~,a obuhwlta nE!kolliJklO selLa. Z'a IPliam.ilIlslkli. maJslirv, IiJsltJull'ene obircmlk!e VliooCiiJoe, Glrlaidac je verzaJl1 \PIrliJjevojem, 20-talk m nlilJim od Vlrha. iPtr1ils1lulP IlIa 1lZJVlilsiiJn'U mOg1uc je, !ialklO ro~aIk sa s~ilh str,a[lJaJ oslim za!padine, s!pu:baju poneg1dje Na Slamom 'i do 30 m v1iJS1ime. on:tJi:g'uoo'C1ijla rte<I1ooa draje K zemJijanin rnJiikalk~h na~IPi" u !koj'ilma ubilsak (sa :zrajpardne srtrralne) whru belm se IlJaJi:la~i g1dj'e se srtrijene dia !pwraleilmQ na keiralmJilke Na denja. Za oIkomitta

s IOWm s.tli.jenaana

g1l"Uibu IgII1aldJill1'S!klueoomitlm. k s'u maJ101brotirnliJ. pr.i:jevoj'l.i terenBIke


;j

nema

bnaJgoVIaJ a.r1l:iJteikbulfe, a n:aiLaZli sredrnjevjellrovrnog wtvrl~e na

njegON'olj

[pard:iln:i me

se temeljli Slojem

zrlJctorva nel1rog

iZibocJime, pakJI1irvene

tarnjdlffi

h'Ulffiulsa li obriaJsle trraVlOm, koje

s.aanom prevojlu.,

ne mO'e se iTecliJidJa,lli, po1licu

o cl IPTe1Jh:ilstonJj:slklih ~omiJlra Derrrneik, tamo prolarm !put

~liL od kJasniiJjtih {mooda

slI'eidrnje~j eilrovinIih) U1Uev'Jin,a. stan U :rIimslko doba naJse1)j j,e sltajaJro ll1JalbI1euljlku e ika to1iima lkJ1ljpelliilCa:. 'gdje se dia.'IlJasI\wlrarlli. l'JuIPsIkti sito ~ ov:a'j Rruzdica VOICJrL \Pl'ema Ig;reben
1l1:0'~ ISvoj e

'iJ

Lonac kod RJazica K'rstaJau,

K11aIkJa SiUtjelSi!m, kojom kJeramilklu

sa lils:toC'r1e SIWaJl1'eti,ma vtiJSloIktu k,alIDenIU gI"'Udu zvarnJU Loll1Ja,c. S'DaJIlJOVi11Iiai RaziJca IPiI'dlc,ajou :i dIa [po tome svaj rprIiJIi.ci raJdii\ lO !prethJilStOiI1iljskorj, liilli[rtslk,OIjUl1!v:rtdlli. Mjesto S\iieVeiI'ooo!padm.o Old Siela RiaJZ'il6a:iZdJi~ se [paJdJiJnespuJlbajru pmema naJ1raJze ziJdiJne <torova iIJoikaJ.itet nJisam Hercega kucama iStj~aJ; se ovece nilS'am :irzJbl:iega brda zvamo H'UIffi.

da se Iiisjp\OIdte glreld!e i11JaPlLaa:lL mnogobrro jm :na ,ime. I orvldjle se po pregledao.

Vijenac kod
JedJarn njegov po ,tome

Razica ci!je

obronalk,

[pOII'adioa. S'matj.iJc :i KaJrliIiIk, I1;j. ave 7Ji:diJne IPOIPUt v.iJjlelIlca lolkiaiSlPomel11iUVi

IJII"ema INe:retv'.i', moSj, ll1IaUIV VdJjena c. Starn.aW1ii.diJ RJaa:IiJca ,dkJdhJJili ~eIla lk1aru da Viilj enac mosli :iJme li' ta se na njemu akr1u.'Uju jedJaJl1 m:~uil.jlalk. 1i1cno [pregledalO, aJ1i SIUId!ecliJo IQpi:s.u li ~ p .~e vec

Idteta, IZaItim [pa mjegovOlm

lPo1oaljlu, .iJoV1dlje se vj erojraltno Huma, U s~e sela, u [prosboruoiko

<mdIi. lo lPTethilSltor~jlSkJoljl giraidliln:il. lkaJtd1JiJclkeorikve,

Na j'ugo!ilsrooC'r1orm pOIdinajlu t:I1rugovril lrIilmlsikag nalsellija.

Gmdma kod Umoljana Irz.rnad ljelbn!iJh k~iJba

riadJu: Rilffislka IkojLtma Ije .ime

mjlBsba u KtOinjiclkam ,Gornjd

Ko1Jarru (GZM,

19012, slbr. 31311) K. PaItJSich Ole lO GmdJiJnli. u UrmaJ;jla nJima najpilslaJo sljedece: ovoga UmiOJj,arnli., idliJe se ikJrn1Jki, VlrWo Si1lrmi, /PO tSlI"editnli. liJzV1iJenlil ir,eben, ciJj:u SlPram g do~iIne dkrrenruJbu Sl1Jrai!1<U wvu GraJdJirnra. :Istacrn.a ii jlUmJa stJrall1Ja G!rodiilne zalI1liICeI1Ia n,asilPom je zenrlJje, a zarpadnJa, rs1n'an.a, idOl !koje se dd1a'Z:j sa 'Sedi1a,

u'tVlrdena

je

Qvakilm naslilpom

dedan iza njeR<l: lp01oienim,

SraIdla

r~ooim

282

Pavao

Andelic

bedemom

od

prtilklllPljenog

i bez kJreC3 ISI1o~IllOg~amenj.Cli.

S'jeverma

sbrana

lPaJdla OIkomilto

i n1i,je

:1lbOlg /toga ltJrelbai1a ndlk:aiklvog bI1andlk:a. INa ll1etuil1a1V eU'1om V'rSl5:IU Gro<dlill1e odimaJiiJ su nj

ISle bDalgoV'i

6aJtlrmlje. Ova Uibvmdia\, Ikoja Ibr<lll1l~1d101lilnIU 'UI1arzu n.ju, biJce !da je 'irz 'pretJiisl1JortilClk'OIg i loolba, liJZ kiodeg je na rnrt.ltZelj dJZJU[nO'ljlClill1a doba-vID ooahnnu A{pol1ondJa ...

Gradina kod Cuhovi6a l{JUce dlqpimu do njezfinog IpodJnoja.

Kota Sa

GmadJina

sltoj:i iRstocno od sela, ~

idla kraljln;je

seOSike

gu:adiill1e Sle lPI1ua pogled

ll1a a:tjelii IPJ:1OS'tor pliao:Lin:sike v.uso-

raJVlIl,i !prema jUgiU' id!o lu~a sell:a B18Jca I~ IpJ:all1liJI1ez vekiUJe, a tprelffia '~8ipadlu, giO/tO'lnO!Sve idJOIIkll:Jaja r Ouhovlilcl~og !Polja,. U podlnolilu Gir.adiilne i!1I~sam mogao pl'1oll1looi 1bliI1o ikla'lniih ar>heo101ikiJh QSlt3.talkia. Sam w-h ll1iaam pregQediao, a stanovniJaiJ se 1a nisu mi mOgi~iJ idlalti nilkalkV'iJh mormacija u tome pOlgtledu. '.Dreba napOlffielnUJbi da se oV'dje lradlL o jedlill10ffi poloaju gradJ:lne, ll1a ciJta'lno.j poos,bmnqjl viJsol'<.tJV1U1 'i=ediu 1Sel:a CuhoJV'OCia, maca pro'sJtor bogaJt je vemim li' mai!1ljlim ikalIDelnim Iznad Iii kuca IgirOmliIlama u lO kojiima rpogddlnom tro smjetaj i Vo:-doi\ja,. A djelJ, ovaj li Ljurte,

slam v,ec gO'lnoa::iJo. dlo1Jam 1z KonjJiloa jedan padlinama i :iJs1Jureni obronak lU lPodnoju !ke["amiike.

Gradina u 8piljanima. sjeIVePoz,a,paidJnq oid! OSIl1QV1IleSkole /P1alIrine Zv,elkiue koje dOlpElre sv'e nOSi narzw do Ilrortita

IPfUlta :kioj,i !pOIDdJice

SielLa iSIpilljall1e

CiJbo lU ~i:ljanlima, Ina mnogobrojll1e

Gradina. Nwelbve,

Na 'samoj

GiraJdliJnJi, !PO njezinJim

lOJat1arz.iJe s

lu,1J()mike gimdiInJske

S'V'ojiiim lpOiLola,jem OIl1a Idbmii!1lilI1a poidlmcjem ,e1a SptlljClill1a 'koje Neretve, utlisnlutu diz,medu lkiralikiJh giromad.a.

lPI'etsJtarVljla ll1elltlo!pOOilI"eIOJ'U dolill1u obaIVjetenjlinna dobuve-

Gradina kod Vrdolja nim

na1azJi se jugoiStoCll1o

dd!

sel1.a. lPirema

Qd mal11.ovniika- susjledlJ1.og seIla ,nepa, na Gradini se DClJi,lazi ll1Ja womlke zelffilljOOog pOIsuda. ru lPodlr1u!C'jlu ~allllJOga ,seLa ,pos/toje lbrolgovr 'l'1iJrnJs[k,OIg r1JaJselljla.U lJeto 195'6 'giOc1JiJn,e otJkqplana sel1a Iii jedJrJJa ~aJSll1Oantli\)ka zildlall1Jagrobniloa.

je lU ~iJnl] g>l1UJdd, koja (GZM,

Dragic -

. Basle,r lI"e.gliJsrtmiJrao xuevQll1e S!I'ednjevjeikoVl11.og grada rua Drag.iCiU, 'VeliJkoQ je [ei! o1lprli1lJilke lU sJreldliStiu /t["1()ik!ulba to Iga za\tvalI"aju s-elJa D'epi, Pod'Oraac li Ovcari
sito:-. 227). Ja, sam !takode Ipireg1edao kada te DJuev.me. Oslim su temelja radll1'iiai ll\JW'lxie Sum:slke ulJomike IiIZ SireidJnjleig Viju e ka, jlUgiOistocnliih JtoikOlm vre mena U'1a tpI.1JaltouoiVe ll1'e(priJs:1JulPalcll1,e lkiI'aJke gu'uide

19'515 Airiheolorg.iJja,

li s.iJ1mJi1h U11JOlmalkiaJklwamliike D1isam IPrirmli'jelbiJo nilkalkiV'iih lIIPraIVe lU KOll'j.i!ou zemldall10g posiUda. Lalko

dJriugIiih oSltartaika.

Me dllJtiim,

1956

godlline smatram

vtl1lli 1P0um1jawanje Il1IiJslam:proV\iooio

iP~dlina

Dralg>i6a, ll1a1i'li su na brojne .pr'voibiJtnog ma:sJwa

o've podialtJke na I1'iIcu mjema,

da se Q1Vdje ra,dii mijeslbal na

o :P1J:1e11Jhlisltorli,jsl1mj ~e.raJmliJc:i, Ikioje: je DragiaU'.

slpilialV1:jelna Sla svoga od sela. Od!

Glavica kod Repovaca -

1I1JaJ1.arz.i,sjeveroiIstocno se

IPllall1liJne IJislitn1>.

c1Ji'jeli je 'p.I1iIjeM:lj KtravaJr'evo koji-im fPI"olarz.i. !PUlt iz Repovaca za. Ivall1-jplJai!1Iill1u ~ BraJdliJnIU. ZalPadh1e DIUine paJdJiJne idJQlPiru do s'amog,a seWa. KIOtu I!uma1c, <taIkoder g1radiJlOJu&a j'Uine strall1e scla,

nadv:iJs.uQe z:a Ikojliih 20-ltalk m, (dJolk jie od Isus1je1d!ne Jkose Vo:-.all1jalce ll1e1Jo nJi'a. Na s~mom whu kote, Ikoja sI1Ju~i Ikao planJi:nslk<i pall1UaJk, ll1Wao Is.am ina :sIiJtne 1UI10mlke ptl'ethisitJoJ11iJjs!kelkemmliJke. Nem::lJ n!i~aJkJVIiih tragova ad'hliJte!k1Jurre ce.mu je vjerojaJtll1o wz:roik id1olom!:JtsJka pod1og,a iz koje samo m:jes<trimilm'O 1PI'0000iJruju,g,rodie krecnjalk:a-. Humac kod Repovaoa - Ova !kob sJa a:el1JaJbilVinom iViJsIiJnom IOJdJl1e!klih WOI m, lracull1<l1jlUci l od teJl'1e1Uasela, dJine sla june 's,tr>all1e ~al1;valI1a idJO:J/iJIlIUik'O!joojIS'Usmjeltenu u na- og1I"omnu jp'iJramidu, mogiUc je sa se vr1ha Humoa \Re(pova1. fPi.ril1ilCll1IQ sbrme sjevera li. SJaJ dstokJCIJgdje na.,;I:lPa, sela. paje
<t

HJurn.ca ikO\iIii, g1edall1 jz sel1.a" patsjeca lu:m:om. IPr'i1s'butP do ikemamlilkie

ol1IDaSJ.es.u IlJilVlaldiama, pClinjaIto:-agov.il Ikamell10lg samog

oiJma (i, rdije1omilcno, OVia Ikdta ffiIl1ogabrQj'l'l;i u10mci

veroll1laJ ro lP1:<IDilnJSiku aSlilv. IS lj;iIh &~aiTlJ3J IPn:lmje6ujlU m lk3l11aikJteraJ. SljeIVe["Il1o odJ sela, 'ko se ske 1k0lI1iJtJ0 Golbelov i=Jad RJi;i'~e, !kuca a

s!pIUbaljlu ,Sle Il1lirz Lslba:me palclJiJne, sIVe do

Geo10'ika

podJlQ~a' je :kreCll1'jackQg !1iUnslkia ikooa iJsltdku


ii]

Gradina u Trenjevici j\UJgll \pada'jlU u duboIko GI1adiline je

pOiI1Oldlice JlUJriJc, 1JzdWe se 'PIa Njezine tpaldl'lne prema lU dQl1iJnIU potlOika Rij,ekJu. buJkO'V'OIffi

ILiiPa-. J;wgorz.alPadJnJi'OIbrOlOJaikie

ilrna

ll1arz'ilV Ga:adill1a.

\POOffia za\padu

kioj& Iprdima 'V1olde s'a iJ3rtJOcnliihoIbroll1alkia IRJas'V'aJOO !pOId Gir;aJdJiIOJom Iii IUltjelce lU iGolbeilovslkiu NommMCliIl1 jpriJsrtu\p do SeJ S'jeIVea:a.. Vrth LJi\pe li Gira,dJina olbr1aJsIIisu viJsolkom

umom; Il1jlilhove SJ1lr'me paJdliJne idlj'elJiJmilmo su \pokrivene lUlffiom, a dddelllOm se obraduju Ikao liilVade il OiI"aIl1roe. lN'a GmaldJiJnIiJ, C1ij,a de gooO.olka p(l'dJioga sedJra, wldle se tmgovli Il1lalsipa u obiliilk:u eli:p!Se kojl1 rzatva'l'1a prostao: rpnibNIl1e veil:1cme ad 100 X 60 m. nelkio!Ililko ,gil'omRa. K:en:amilke nisam mO'gialO IPIiiJmli:j,etiti, kOlPaIl1j'a i11Iije moglo Bi,to'V'nje !Wta sa Ikoljlim dOOi dIO rtJla. Kulkav'ica je VBZiana pre!ko Z1aJV!I'nJi!ce iNa jelI' Iplrli[lalzJU lUmv;ndu ll1als'ilP de poj,ac'all1 sa Ise ibog delbe~iIh ll1Ja:swa:ga,lIi16a bez l JizJdall1ak p1aIl1J:lnskog i masiva

Kvok na planini Kukavdci ~

je

rzJaiPl.'aJVojuni

'prI~jevoJj,a

Ra:&v;a.l'3.'. K!I'adnja

lrlaji'SlbalkilOJutij,a a 'ClIOnjlezElna

iKj~arvlLce nosi nlalZiiJy Kvoik. Sama lki0t8. I()ibraJslLa Q'e l~uls1Jom ~QI'lnom

swnom,

Tragovi prethistorijskih

kultura

u oko,liDi Konjica

28;)

podnOOnj.a 51a sjlwern.e, 2JalPaiCline furtoC!neSIt'l'ane d!opilrtu[planJim:slke:~VlaJdle SIUI"gojlnJiJce, ~ a sela Heri~ li G<rIaJbo~ KondligJUrraJOi'ja zemlldds<ta na sa moj IIrortiL :poltsli'e6ana oo1JaJtJke neikilh !fIUI'ev\ilr1a liIli naSli!pa. Medultrllm, zbog gu.stiih. nas1a~a; lill6a ldiert; aljn'iJj'i lPIt'eg1Jerl ltlI1etnatlliOOJm l rnlQgao tieJVIrdit:k stojkova Glava. kod Blumca - To je ikoonena 19lr.Uidamjelteltlla jrUJIlO sela BIUJC.iI6a, aidi ddlmaft1do !pred(jeiliazNanog SvetiJg0lra. ZJaipaIdIne aJclJ'lI1e p gI'lUlde stmmo se I'Ue !pr!ko 1001 m dlU\bo!ko u mlIlljOltlfl)OI1;oikJa Bu!kIoviJOe; e1a.1Jivn.a tisillWlPIt'ema oSlbaillOlj ~ v oikoil.ill1.i, ikJI"ece od lIlJL---130 ffi. ZaJr'aJvse njenti' lP1JaJbo 1bre7JUJ1jikla ovawan o:b\Liik ~OiVlI !ima inu od priplino 4()' X 30' m. Na samom p1.a,to'U k'ao Iii ltlIa !palCiJill1'affia lbr1elUi1jika ltlIa'1JalZe lCiJo:slt'a se IbrojlIlJiJ IUllomcli pre1Jhilsltorudslme : iJjlI1SikJe lker.amiJike. g IPriJzmaltiCll10glbilJiika. o Medu ,aitlilPilCll1iJm 'Ullomci1ma nlalao sam dl Ij'edlntuIg1dn.eII1Uirli:jailliJou

Napomene
Na kraju nekoliko opcih napomena. POSlII1atrajuci geografski smjetaj prethistorijskih nalazita osobine koje odgovaraju slicnim kU'lturama u drugim kirajevima Dok neolit cuva obale rijeka, nosioci postneolitskih kultura :povlace terase, ali opet u blizini rijeka. U sasvim drugacijim prilikama cene Stup-arine kod Drnganj-Sela go'to'vo nepristupacnih pecina i Brcana. jasno uocavamo neke Bosne !i Hercegovine. se na po'viene rijecne ive stan!ovntid zabakod BoraClkog Jezera

lli'Tske gradine smjetene su lIla obroncima planina, krakim grudama i breuljcima, ali ne sasvtim daleko od dolina sa obradivim zemljitem i predjela sa panjagradovi imaju sasvim drugaciji polloaj: oni su cima. U tome pogledu srednjevjekovni ponekad /povuceni u nepristupaClIle gudure, daleko od svakog naselja. Sudeci po velikom b'Toju (53), njihovoj terenskoj vezlj, sa obradivim zemljitem, i, konacno, mnogobvojnoj kerami!Ci, nalazima eljezne troske i Tvnjeva, gradine nisu sluile iskljucivo u vojno-obrambene svrhe. Polunomadski i nomadski Iliri su li tim gradinama i stanovali, zatvarali stoku i sl. Radi arheoloke toponomastike inter esantno je 'Posmatrati nazive koje danas narod upotrebljava za rueviJ!1e ovih ili!rskih utvrda naselja. Od ukupno 53 gradinska lokaliteta 20 ih nosi naziv gradina, 8 ima razne dI"Uge rijeci sa osnovom grad (Gradac, Grad, Zagrad, Gredina, Gradite, Grab), 3 mjesta govore o keramickim nalazima na tim mjestima (Lonac, Loncari, Crijep), a jedno .govori 'o vanjskom izgledu gradinske arhitekture (Vijenac). Samo 6 gr,adina irrna O'pce oTorrime (Hum, Komin, uplja Stijena, Greben, Glavica, Glavicica). Svi ostali nazivi poticu od kasnijih dogadaja kOj'1 su uticali na promjenu imena (takvi su, napr.: Kri, Pop, Kostre, Ilina, Stojkova Glava, Igrice, Bojice). Namece se opca konstatacija da mjesni nazivi u ovome kraju vrlo dobro cuvaju uspomenu na kulturne ostatke i dogadaje prolosti. Raspored gradina je uglavnom ravnoonjeran, ali su krajevi sa vie obradive zemlje brojnije zastu\pljeni i u !pogledu lokaHteta sa gradinama (dolina Neretvice). Napro1Jiv, raspored g.romila-tumula je sasvim drugaciji: postoje samo dvije vece skupine (visoravan izmedu Vrdolja, Cuhovica i Blaca, te prostor s obje strane rijeke Dbarcice kod njezinog uca u Neretvu; grupe groonila kraj puta Spiljani - Dubocani u dolini Bijele znatno su manje). Provenijencij a 'Pojedinih turruula je problematicna jer postoji moguCIIlost da ne prirpadaju eljeznom lIlego moda broncanom ili ranoslavenskom dobu. Ne moe 'se reci da li je ovakvo grupisanje tumula primarno ili se pojavilo iskljucivo kao posljedica bolj!= ili slabije ocuvanosti. U neIPosrednoj bli,zini gradina ili u prostoru koji spada u njihovu bliu okolinu, u 26 slucajeva konstatirani su tragovi naselja iz rimskog doba.

V Kriticki prikazi

Grga Novak, Prethistorijski Hvar


Za,g'I'elb, 19055 pired G. NOVlaJka u nama se naJalzd Iknjdga !pLlji na

(G~a.pceva

pilja) r~a.ti

Izdanje

Jug.

aikademije

nauka,

lU kDojod su HVlaIJ.'U. To

izloeni je

dugogodinjih ovog

JSlPil1.liJvanj1a prof. porz.natQg vec

GmlPcevoj

moniO'gmfdJja

lOika~tiJteta,

r.anJi!j'e, Isamo lPaJrdijOOllio - Iirz JPOjeddnlih :kJmcih <iJZvj ltaja. I !ba e;aIto, to je materijal e az Grr-atpceve Spilje vec oogovremen.a !PQibudiJvao jaiko IitnJteresovan:j1e, lQiVa IPU'bi1JiIkacilja je o,ocelk.aJna sa opravdIaillim ZJadiovoljSl1Jvom. Sada', llronalClI1IO,:moemO' da se 1k00000000000o nala!ZJima !iz Grr-a!pceve pilje u preh'iJsrto.rlislklim lI'IaaTIaitmnj em, a Ito ce !bez sn.tm nj e ibi'tiJ Old vel1i1k,e ikJo['isitiJ za o,aJj,j.il[,aJd ll1.a !pI1ehistmislkoj Pored a,rheoilJolgJiti,iJ':tllgJosi1avilje. Ovo Hustmdije tdljelo /PI"ofesora
d:

\NoVlaka

de nasa o\pilSom

dosooa

lIliajveca obilj'm

mOIllOlgrafska

s.iJudilja :i.z ove iOlblJaSti. !Poto .su ikaltiallK>'!lrnvria IUJZIto je \posuda.

,ilzvjelbaja

roslPlOOJV',ikJnj,ilga je odJgO'varmj:uciim

SIl1.aIbdjevena

'iJ1usltmatri'Vll1ogmaiteri,jai1a. ,i odredenu

!popracene

lU ltelksrtJu, O'VO Idijelo ima

jedJniOSlt. Va!n.O j,e, dwO', lPo:dJVJuc.iJ dJaJSIU na i dJodartJalk 1Pl'0If. IKJarltuJlriJn,ao ltehnoJo!klom

ikJrajlU! lPl'\Wenlii IiJsCllPlli osteololkJ1 \podlaci,


W

IpOOceS'U s,praV'ljlalllua

'1.l!k!I1aLaIVaJnjl8J zem1ljanog

Na taj naclin pUJlMJkaai.ja lP'I1etstaiV1j.a jednn.t ,odHcnO' zaJolkJrmtenu cjelinn.t, Ikojta ce svaJk,om prehis to;riJcarn dJoibIro :P0l5l1J00iJtdJ njlegJ<YVIom.!radiu. lU HIttiJo 1:)iJhna prvom rntilSlbu !dla,Iisltalknem dvilj,e porz!iJttiJvne cinj enli,ce. !Pr.illiarz,eci oIbnadi naLaJZa u je GlI'apcevo'j svoj'U 1PiJltiti, !Prof. lNovak je dao lP1'egled n1ajslbaJI"iddh listortiSki!h n.t Dalmao~j'il. podaJtaIkJa o INa taj iJsl1Jocnom arutor Jadran'U, a r,mtiJm li 1Pl'egJ1'edi dJos'aJdiasnjlih IPrehdlstoTiiSJk~h Il1.ama ,s1:lUJdijlUJ 'Uveo lU IUs:tor!ilsikJi()ikV'irr Iii lPave reo na:cin

IIlOve lnJa1aze SaJ Iktasrn'jlim

iJsltorislkiJrn :JJalktlima.

S dI'lUJge sltrlallle, sarvjesno saIkJujplo,eni J1.ilbt1IiJogJraofslki 1P0000atci iPl'ehJi:S(borrIiJ.sIk:im o naH.azdma u Dalmaciji fPr.ualju :neolbiJclrlJolIrorfu:mu OS[lJ()VIUza ire sltIUdije !ilz lP1'ehiSt<miije lQiVe obJJast1. Vec samo ove dVlilje ClitijenJice \po1kaTWi,ju da nih S't'Udija je :a1UitiO!r fPr.iaO' !pisanju IDOIIlogradiiJje 'PO'slije ciltavog rnrz.a, !pojedinac!il sV'ootI'ialno.g 'PI1iJkJu@:j,andamatell.'djailJa,.

IstkJolPavalnd'a u Grajpcevoj IPiljJi tiJz"VIr5Uo IPJ.'OL.Novalk u ciJtaJVom n'm je l lje1Jn.ih !k:ampanja. ovod !puJb1iJkaoi.jti on 1dI0000oISIi IprecilllIJJe IpOdlaJtike, na>rociJto dtz OnIiJh Iktaim{panja Ikoje SIU dale najikiUJlJtumo.g rsllJoda. 00 je spilja Iblil1aJ UJPo1JrebljaliJrna VlI'lo rollJ1i6iJtu lpJ.'ilPac1a urezan'im dbouenu lPecenja. 000-

lJoqpunliije 'rezullita1e ti. Ikoje S'U mu po!slLuti:le PJa. d'rediJvanoe o kaa:aJkltera Pirema ocjeni pcJ!jed!ilnJih sftriaiti'gTaJiskjiJh sIlojew.a talUlto[' smaltm V1an.a dizJmedu :3500 i lNIajn~ deb[jinlU, j& 1001() goOd. 1Pl'. n. e. lnJ<wvao je !p1"Of. Novalk o['uda stmtum

veldJkii. Iku!lJ1JuJrm'i 1100. Taj 5 'U lPe6illl. lnJeoliJtsIka ikJeromilka na kerarrn'ilke sa erveno lPolirrain.om

olnJa zavilSll od pI'lvOIbiitne Ije jplW'ed Ilmmenog D

IkiOll1filg)UJlrac<iJje !tla [)ja dena

VeilliJlki' !lrnLtUJrnIiJ s,loj s'a 'bojeniJrn


j,

neolJi1m li 'u n.j'emu ornamerullimaJ.

U kv.

4 dJ 5 talUtor je rnrzrllijeJiJo

:nedlil1lsiki! siloj

,1JI'l1 faze -

A, lE, C.

lNaO.dJonja, A

farza, j'e !poradi lralz.illciito iba jene iS rozi, :pojaJVljlU(j1e se Ikeramlilkat ili smede uibold,enim za1tlim tzv. slOja

dailJa jedn'U bojenlim robom

1m1hromno :posltje
j,

Va:ZIU, zart:lim 'Ul1ez;ane omwnente

001 mot.iJViom rrtafiJralnJih l1JroUlglov:a li lcl1r'Ugim motli'vima. oboddma sa oboldlom VlI'aitom

'u
jentim

Slre<1njoj,

lF<aJ2laC je naLIxx:1lto iboga1la omo crvenom Medu IZJllilo l'as1JaJvlja veldki. Po dva kullturi dinoberr oblicima !bojom, lU svetlli

omamell1ltLma. \Se lPl"Uta jedan s-tel'i!Ian nabOO'. on diOilJaJZeJOs

farz,e pr,eovlad!uju ll1Ja cliJta.voj kJu1JtUlrnih mlliadih

vrilsJOIkerW(jet1e. ,povnHm. mmlaga,. ~vaJdJrotima, liznaJdi vetlilkog dok najvii! silioa IpI'lipiooje Silavon-

oVlQlg neolJitskog llruJ1tJU.1'1llJiJ od siLoj

onome

ito je IProf. iNwalk

IiJzlnJiO' lPojedinlim OI

OSIIlOVn.a sllolja. J,edian od njliih ustarslldh kaJs'teillijem. Ovom

na:ZJv:aQ je la'Uitor jlClJdJroll1.sikh Ibrane, SIlJiljedli.Jl]slojevd: drogom per:iJo1d!u prliipadace

IkasitSliD'eool. 'I'a/lro ,bi h<rOlIlol~

m1addJ neoHit, primjerroi

S1taJrilje bronza.no IkeramiIke

dolba .il period sl~e ~u[tu.r.e.

'i nelki

286
1PIrof. lNovaik: sloja. se narolcM,o

KTliJtd'clki IpmilkaZli

rzaJdr~ao na

1Iu,ma!oanju

neMwkih

nJaIlarLa ~tz ;vel:i!kog kulJtumog aruJtor je i=oo svoje

,I Ito ']JOGebno Ikemmiike.

'Pored

!k1alSliJfilkaClije l()b~iJka

or:nament~ke,

odJoo,su \plI"em,a SIUJsjeidnim IkiUMJuJnnlim OIblastdma,. misiljenje o IPo['iJ.jelk'Lu OV,e IkiuillbuiI1e :1 njenom P1I"~rodlno die Mo je on 'OIbmt,io nl3.lj'V'ecu ;palJnljrub'Ojenoj ker.amidi, jelI" je ona iIlIajemineln!1mijiJ pret~tavniJk neotiJtslke ~,e ;u ~j jpiUjul. MlisJlim da je IPI1Orf. NowJk veoma tacno ulk:az.ao l11a veze sa S:icill'~jOlID NeoiliJbslka

EgejOlID li

('Seslkl,o, Diminli, o,graidiio ~tilC'UCi

KJiJkladJi). w'lo n,ije rra:moVlrsna svodom oTllilmetlilkom. Zato

!kelI"am:i\ka

Gm<l1pcevoj 'iP~jli je

je ;prU/l'OdJno ito se all.1Jtolf sam lk eramiJk.u. Nje,goy (odaikJle poljs!kom je je !konaoni


j,

da

lIIlIolguce odredibi omamentdma

'Sve ub1caje dov[a mmdeg Cuoulten'il,

l11,ahvaI1sikJu

ISUIdJ Idla jie Ikeratmilk!a. sa la! 'bojElDJa 5ia olba la

urezanim Nema

SIa Ju'goiJSltoka Diimiru-stilla. Ero:sid li 'I1r'i-

dbseg[a lkuil;tlUTom,

SiCliolliju),

:geos!kog Mora

u doba

Posllli:je 1iorga dOI1aZlL vez>a sra lkJUJ1JbUlI"Om zvonasi'irh

perhare.

veZla sa

IPa i!1I~tdSIa SltlalI"CeVQm l11i 'sa ViIrlJCOIn1.

(Prof. !Novalk na(jrzJaJdsmaJtro IdJa je oitok Hvar hio jedna od va7m:ih karilka ;u riJrenju sredJozemnirh neolJiJbslkIih i \POSl1meoeurtSkiJrh ~ltlu['a. On IDlarvodi dva takva mOgJUca pI1aJVca: S\I:1edorzemno More Ja.dJr<a1D Hva r Neretva - 'Bosl11'al. S'redozemno More Hv,ar nadeno, KV8:rl11er rustvalfi, vrlo Trst 'J:.jj:ubljana. orud1a'. lPo\to u $tamoj Spiljli da nego

GI"aJPcevo j S,pi1jli: je

mal10 !kamenog

nisu ;ptronadID,i 'kTemen~ OtpaCIi, at.IJtor 2JaIk1juouje Id'a se O'V'dIje ndJje dlz;r,adiJva[o to orude, je ovamo d'OlDe.seDo vjerova1Jno dJZiPokr:ilvenJikJal. 2Jivolti11ijls;~e ko'sili pr(lPada'jru domacim lilV'ortinj,ama.

Anal'ilZiSJ p~of. K.ari\.1Jlli:ll1alD,a ikJr.a'ju kIl)jli.g,e daje z.atl1Emljirv'e reZJu'rualte ,tehno10l1mg IPI10cesa oko sJPOOvJjanjai iUIkr.alaJVan:ia KeremiJke. Njegov imtjertaj o !tome ce jako dobro doci lPI',i (pIOlU(;:w,anjru kako tEfuJnli&og Danas je procesa otkd'Ven li u rd:nUJgim n001itsik1im Clttav niz neoilibsildh il1aJ1aziiltjma. Ow1 IPI'iJmjelf najbolje J.j;udJi. pDehipo!kazJuje je kooon.a saralC!Jnja ra~l.IiJciirtHJhrtmuJk,a. pri .pr oUClaJVanjlu ivota s ! Z'a 1Pr:a.vd':IrlJO~alI1jetntie o dalmaJtdlllslroj lrlJIiIitz da1elka Ibroju 'tlih Ik'utbura pl'ehilsttoriskirh

:il IPosl1meolilts!k:iJh krwtru:r.a li 'kJu1JburlDlih rgI"UiPa U (){dJoslOlbite je v:anosti lPoZIDava.nje

poza.di:IDlL Ja.direna. da tu ja nemamo

sttoril5ikJih lkJUlitUrm na izv,al11redian jradlrans!klirh zuje Tu I~od prema velilku

obal1i il i.8JdI1anJSIkrimostI'VIima .. MOII"aIDo, lDa~aloo.t, IkIolDstaltovaJti dovlO1.jlDo lPoda1talka. Zbog pubHIka.Clilj.a nlamh je ,toga, ,iJ.%l"aiivanda 1POOd'. LNorva!ka imaolU 1Pr:~org pOFlIl1ia'VIaJnlju\p['eihii:s,tonije i8reJthiJSltOO1iljsktiJ Hvar Ipokadira,godiljen

ZlDJaJcaj, a

o'V,a IDjregov,a

Ot5Itirvra,.lU ~om ill.'lilDlu d vec

\POsiloe'I1a'bruih monografija, Z['eiloS't I11jenog alUtJor.a.

lPoznaJtlu naucnu

U ,gONli.iem

ibdk!u NereJ1Ne, u Lis:iJOiJ6ima.,otikrlirveoo \POj,a'V'aIIDtal, ti a L'iJslilcdCoa lPoikJuiacu 100 IPruZim Ako 1OIV0000e!odamo d IkJullibumoj pravo lrlJaLarz:e na gJfU'pI1 koja

je jo je/dino naselje preciznije 1SIerraJZvija1a ,podaltJke

ove ki\1litrulflDe gl'U(pe. ,gnuJP\i neOlSlPOrna. odnoslU lLilsliciJca 0IllJdJa neoHltskJih o

s'e ne Ir,adi! o saJSVimidelr1Jtlicndm Ii:2JrodJemmonoglraf1i:je GrajpCevoj Spiiljri.

je IprilP'a.dJn03lt 'ist()lj ikJu1tu.rnoj

KO[1C'U!1i, iIJasltoV'U, SiiJciClijli, MailJti, \PIOfred egejSkirh svoje

V'iJc1iImo dJa \Se ,radi Prof.

o jednojitroj ,cinii mi

kru1JtJura, sa ,re'ZJum1jliJv'iJm medusobnliJm Norvaik, se, nema

IdloldliJrima. i iWtiIoajliIIIllClJ. !kaldla bV[1d~

da

je

:ButmiJr

slpilreiloliJdine oma-

mente prliJmiJo putem: JOIIl'SlkO More--OrtmalIl:tslka Vra.1Ja-JadirelD-<d01ma !kaIO na: JOOnu staniJcu u 1Jom llaJrlClU.P1fiJtom je reoUl!lJao i' na Hvar glrUlpe, u LIis'iJ&I6iJmaJ, 'lIIdailJjletll je Old BiuhmiJra mi;r,a nema A u kuLtno nici ciJtli.renom Veoma mjesto JPOO'V'CIUi5Iicicli L je ii da iIlIi[je ~iilia mailli:m lIlIije rb~ moraiLj; m ~ srveg'a oIko ,60 km.
VliKlti j, lDa Ibli'eg 1k00000000000a prlVliJ [pQgLeJd s'e

lN'eII"etve-Biulbmir (:s11Jr.43). lNajibli~ 10Ikalliltet niarvedene drunedJu LisIiJciiJc,ai ButIDleJoll.'~bslkim rgT1UiPama. Spilja pretsrtavilJa1a

iMoou1fum, o =tiClil1Jim je Gra{pceva !koje jo

da

se ,radi da Nowlk !kamena

nelposTednii. o !tome od

prel1JOLSiL1ac s,pIiJrtaJlOliJdn,ertnamenJtJilke. o smaJtlfa. 1dIa ~IU lDeOl1iJtil1kJi1 &1Ja.novdtaIllaJll1!j'ilSlbanOVlIllici! zovu cdltav lIlIi:Z lPI'eih'iiSltO!I1ils.krirh Silio bi ~sta lDa SibaJllovanja

rzJaJllIi:mlJjiIVia. tE!lZla prof.

lNovakJa

s-taiDovanj e. Brof.

HV1a.I1a s1taJnovaiLi u GrolPC'eva .s(p1lja

o1kJnUJgil.'iim ikJucli:cama lilZJOt1oVIaJD s/l'l1'caj. Novalk

brim'.

DaJnC1JSpoz,n'ajemo dOlka.z;ao

pi,l:ja , u kojima i'zvaIllred!no Hvaru. slkih To

je sliJcatn 100dIrlJoS jl7Jmedu lkenaJffiilcklih kada Ib1 prof.

1D1alarzali rd!rou@iih alfltefalkaltJa. ova!karv Illa!cdn

znacajIDo

de:fii nditiVlllo

Ibi UIIIlIl1iogome Jer,

ola!kJau.o rI1aCZlumijeVtaJnje na.cdn1a i'VQta neOt1iJ!lSIkihli p,osmeot1JiJtsIkJirh lj'udU sa ffiTIOgrirh iPiJl:ja, IPOZlIlialtJirhprerhJisitorjIkao pniiVI1emerum sbatniltfiJma jo VI'lo jaka li hiJpoteza o s!pLlj'ama

u .s,l.'1clrlJim!k'mjervima. stan:ica,. pastira.

lU ilslbo 'VII1iljeme ovo Ibi LSikInulo veo

danaJS je

A. Benac

K'l1ilticki pmiikaz~

287

Fritz 'Schachermeyr, Die iiltesten Kulturen Griechenlands - W. ~ohJ,haJmmer Verl1ag, StlUl1JgaT!t, 1955. T!,~I~~f\adJuc1ajSItajnije Ilml1=e n ,pOl.iave u Gr,ckoj, ,pisac d,e USJbvari obiuhv.aJtlUo l1'lIIWgosh'e podrucje Ji w.hvatio V'I'lo sloene tPf'dbleme 'SItar1jih lPe;piKJIdla edilbaransike prehiSitorilje. I ;p0lPe<l m oV'aJkosloenih !problema, o /kioljirma se .ra'SlPr,avlja, kJnj,iga je jlPaik /P!l1iJ3Ih.1lPa,ooa ~ ciJtaK>ciJma, ikoji ne 'pnipadaju n'a.jlUlojstruai. U tome je velliiko IPl1elimuCSltvo ove ikJnjlilge '!1JaJdI sliClnJiun idlje1'ima. tF. 6chachermeylr je lpolkiui,ao ltom Qje~u da ~ lU ,srilnrtJee;u oos'aldlasnj:ilh .rez'UJ1ltaJta. !PI'ehistO'r1sike 'all'heoilJOlgli'je gej1. 'Uz Ito 'Ije IdlaJo lU n~e I:lvoje, OlI1ilgli[1ailJne MIkl'jlU!cIkie'o n:asl1:iarnlkiu<I1Cl!Z;voju i, naj,sbal1i.jilh egejlSikJilhli okoUIITImedliJter,amJSkiJh lIrol!tura IU!OlPce. lZibo,g 1xJIgas'e 'OVld!jestVlalI1IlOrnd~ o jednoj ~roj resiPiravi, ,s'fletno kombi.nO'Vanoj s'a sintezlOllll n'aljnOVlijriJhlis1Jl1ailVlal;IDih rrl7:uJltalta.Ako nalpomenemo da se ovalko lri.roiko >kOlffilPOnovanesKnJtezeepqjaJVil,jlUlju armo u duirm wemenSk>im razmacima, onda je jasno da je 'Ovo Schaaharmey>rovo djelo vtile nego dobro dolo. Knjiga se ~la5Itoj,i'od uvo'da .1catrlJl"iod1je1ji]{la, od ikoj'iJh sV1alkJi saJd]r~i nelkolJ~ \PO,g1JaJVlj.a. U uvodu, IPorred odredJiJvanja cilj,a, dalje 'Se w3itorliJjat arlheolOOkiJh !i1Slbra~ivanja u Egelji, lPerliiodla li. hronolog~ja 0'Vli1h1P0ldrucja. iNa taj lli1IC:in Proonjoj ; Malloj Azij:i, .:Imo sliJnhron:irzaClilja p1:;'ac je Ivec lU IUVIOdnomIcliilj'e1u lilZJniosvoj stJav lO ,talko vanJom piJtanju ikao ,to je hJronoilog1il:ia. To je 'biil1omoguce ,2Jbogtoga to je on vec u n'eikJirm.svojim r.anlii.i:ilmrr.adoVJimareSlPl1avljao o !tom p1ban'ju. lP'rvli odjeljak posvecen je ob11aJdi.neo1JiltslkiJh !klu1tU!l1au EgejSlkoj Qbi1JasItJi onudIhovom odn05lu IPnema Oriljentu. ISchacherrneyr od \POceCkJa idIO!kra\ia li !dIosljedno provllaQi mi"ao dl.3,s,u sve vanje IkruilbUJrneJ}O'jaiVe u oIbllaJSltL edJiJtaran.a <iJmaile M zalCertJaJk Oni.jerubu-ru iPrednjqj\ Aziji na li sUl.slieoo'im c1i:jelovima sjeiVeme AfII'~e. Tamo jie pocetkom V mi,leruij.a doiLo do OIdJ1JuclUljru6E!1g IPreoikreta" jer ,s'u :5la1rnUIPlji<l,cIke Igrupe s,tanovniitva pocele da .se IbaJVe alkltiiVlllom prolWv~dlnjom s'I'edJ.sitav,aa :ishranu. One ISUse lp:dhVla1JiIle z rzemilOlolI1aidntje sltoc.a!rlStva. J,Q\ibaida, a !1 ika3ll'l>i.jesve ido po6e1Jk.aII millen'ilja - Oni!j'ent je '1Ja1Jan lizvo-r Ikuiliturruih li :tehnli!cIkili r1Iadahnuca. PlrtiJtom, na Orijen1Ju dol'az,i Idlo mnogo IDtJeruz;~vnijeg k'llHurog iI'azvoja, tako da je ege'jslkii. neoH!t nronoloikjj lp'aJl'Ialelan s'a .razvJljenirm halko:IJiJtsikJLrnolb om u lPtr'eldIn.jojAzijd (tamo je ha,lIkolirtilkium doid vdo diug vijeik, !te se moe [lOd'iUe11iJtli. nelkomlko perioda)!. na !Podrucje IPr;:marne irnulbUlfe nailarz..iJ Zla, lP~oa 'izmedJu KiJlrikIiue dJ gJO.11l1jeg mralta. se E Ralzvoj ,P'row3e.:ikl0-\i LSesiklo-rpenioda'POIkazuje da S'UlU ,Grcku !sl1Jilg1i f\.IISeij,enici Iirz obLasti MersliInMala,1Jila,. esamj,a je adl Ori:j,enr1JaIPreurze~a'zemlj,olnadinju i S'j.edJiJa1ckii T nacdn liJvota, zatl'lm Ibzv. A-2 keramiiku, rtehn:lkJu lPotliilI1anj'3i ISt SUlj'edeci k>!.lJ1tUlrni alo'Vu iz vec iha,llkoil\i!tsikogOniljenta dO!pniv nujeli SIlXdaljem razvo,ju neolirtBikiJh kull1Juna u Elgeji. Ov.a.j snae.rui lk1uL1JuJrIni (oooo3no lTlJ~gr.aClioIlJi,) pahok!! s'a Or\iljenrta dosegao je p;reiko Egeje, Save, Drave i TiJse. To je iPiis>acilmenoiVao vanj3ikom MarrWce i donjeg Dunava JdloIPrlQl3,uo-ra sesklOliJdJnarnzonom. T.u idIolazi granJica jedne ev;rqpsike aurtohlbo!1'1e aiddJci\jeIirzikoje SIU se razJVliile W kul1Jurre sa tralk.asrtx>1m :Jreramilkom.

No, Jeidi3n. drug.i ik>raJksa Onitjen.ta QOISe,galO Sli.cill:tjlUj, jlUlnu L1JaluUIUJ. ovdj,e j'e Oidlilg1l1ao je zll1a;cajnu ru10gu IL ikulJtJUlrniiJ ,Lz ob1alSlti Eg,ipta, odnosno li\z Sijevenfile Afnilke. V'a,l NajzaJd, lU ovom odjeljlk1u S'chachermey;r (pos,elbnim (polg1aJviljirma urz:noSli !podatke o !peripdizaciUIL Selsklo ikul1t1U1re, ~eti', lli o ~>:vranjSk!ot.i' o zon:L na BalIkanu 11lU PodUltllalVlju.
'1.1

U dflUgom odj'eLjiku !p,isac govol'1 o ewo!Pskoj IIroll1Juimoj obLasti sa trraJk.asbomikevamilkom Ji o utioatiu Ite oIblasti na egej SIkU, neolilt. Na lSlj velflU se 1pr1VQ e wece B()~n ikJuU'bura. ,izJmedJu'I'is>e 11 >dIunavslke obale u Bug.a.rskoj. To je slbnan elemen:a,t egejlsikom n'eollJiJtu S'abacher mey.r vj,ertUje dla su iJZ sesikloildJne z.one nooiooi Boian kul.ul.1IrepI1imiJllLz'emll.ior,atdinju dJlPot'streik il'a; JirzJmduikeram!iIk'e. Iza tog,a srtojli Slreoojeev,l1o>p:sikW ~u~tJurnJLIk1f1Ug <traikJal3rtom ISa i]{ler>aJl'Iliikom, iji su OI.SIIlovTIli c
Ji,

delkorr.aJtilvni mot~vi meandar j, ISIpirra1a.pps'aJcje miJljenja da :su se noolri.ttslke~ultJure ovog,aJIkrruga nazVlill.eiz diomaceg mezoliltiika, uz - moida - s ~a,oojl1 ,uJt~d iIZ v.anjsik>eseslkloi,dJne zOlIle. I:wo1l'l1a oIbLast nalazi se u Siude1Jslkojobla !Ji. Po~sebna osobina lIrol'1Jumnog lkTug.a sa tTaik,astom Ikeramilkarn je tzv. 6chuhleliSltenJkei~, ikoja se bimno rae:Ulku.je oidl sljelkdrra na Onijen.bu. P1oselb:m 'l1aZ>vojlima 'is'tocnJi,Ikrroa/k~uil:tJurn SI'trokJal3ltoirnikeramilkarn <~medu MorrarvSik.e Crnog MOIl1a). 'I'u je dol1o do mij'e:anUla se.slkllO.hilnezone sa traJkaiStom. Tlako ,su ItlIastale o'ri,gina1llle i samo'3iba,lne~u1tlUlI1Ile!pojave, ~aK>11o:su BUJkIk, rfuld\, JG.~a:vanes1Ji, C'lI'Ol.1lten:i;i dr:Ulge kul:ture. SCMcherrrneYII" liJh je ~S'jedliln:ilo jedinliim \PO'SeIbrui.m lime[l'Om - .iJSltocna z.ajedr1Jioa 't1f1akastom sa keramiikom (OSluba:nlclJlkenarmi.s'che Koine). Konacno, lU .imilnJi.il'a.zi Grclke se VliJdiijedan Sl1Iaan etnicikJi, e1emena,Ua iJZ sjeverne obl'aJsiti sa ,tl"ak.astom !kerlamilkom. kulh.1Jrni. prodor, a valjda

288

K'I'iticki

IPrdkazi

P,riltmn se mo7;da radii o' jedlnad baribanirzilranaj remilgraoijli prednjea:z:isk.'irh etJniilcacihelemenata iz ablasti lPodUlllJa:Wja. DiminJL mJiJgraoija nije mnoge d!odirnJUl1Ja ribi.jlU, ,gdje !SelU ta VJrlitiemern:zN'ij.a Viinca (s !tim S to prema Saha.cihermeV1I'lUs.t'U!PnjeVJiVilnc'e adgovaraju sr!nlJpnjevima, rDlimin'i lkuJ.ture, odnosne kasnlilj'e Rachmani ikulltiull'e). Ina'ce, Vlin'c<asa SiVO jem 'OT!llO\P01Jiranom Tabam d,e nesr1Jos'tr1all1a u Pddlunavilju. Kod njenag osruvanoa t1JI1e1ba 'I1alC'Un!aItIi selenjem, ma'dla dliJrelktruairz Mal1e Mije sa - !prekO' TroikJilje .1 MakeldbniJje. arnO' 11 silvO' lPoll1rana :ralba u Grclkioj i EgejU. ( ) dollarzJiOIPcenliJta iz Mailie Azije, odlnaS!lla sa Orrfujenta, 11iPOSljidJicaje IU'gledanj,a na metaJrne [lwdlulkte te ()Ib1asl1:i (,kaIkO'Ije vec ChJiJlde.us,tam:liV'io). lU H~ )pogJJa'V'Jju IdJnuJgagad01eljllm Scrhachermeyr je :pakuaO' da usrt;anov'i,:prrodar Idlnut,vendh zaj.ednli1c1a kul>uU'me 1()1b~,alSrt;1iJ dr,>; 1B1UIt:miJr---L'eng na K!iIkl<3JdeiQdiaJt1e a ,grl<"kloolPna. Ovro de od y,eJ. n k posebnag liJnJteresa za IPreh:iJS1IalriCiarelUgosiLaJVLj jer ,u rjeiaVJanje ovog tproblema Sbhachermeyr J e, uvod'i li problem HlVJa,ra. T.rec,i, odOeIljak je rulIllJi,jenuen Ta[ljQm hronzanJOm diolbu egeljskaanratelslkog kI1uga. DO'k je ranlioe baza Mer'31in-Marlia'tJiaIPni!paldal1a! jednaj 'k u1ItlwrnDj oIblJas:tJi:, sadla Egeja sa Am.altallijom i KiJ:i\kulj'Om cunD jedan a Me:zoiPatamij,a Idloo.gi,krug. IScl1adhEm'IleVr nlal prvom mjesltu ra!SlPlr.avlja o' Malaj AzliJju, odn'Osna Am.,atallijii" iPa rtelk anda prelazi na 'lll1J1ca'je av'e olblm'tli na Egeijlu. Pn~lIn.a picevim rzraJ!djucC'ilma,GrclIDa Se L lU ranom branz,anom dobu na:<lapod veoma srnamm uticajem sa IstoIka, iJri.haJde Ifecena !podi lUiticajem arna:talJske kJt.l1'tJure. a taj nacliJn je stvorena L egejs.kaN ana'to1ska ikJul1luJma~jednJica. U'lI1anahelaJd!sIkOiIIl I dolbru, sjevern.a Grclka joe radriaWa11dalje SV'Oj neOl1iltsikJikaraikJter. i dbLaz!i u OOIVlU sliJtuaclitjumetalnog daba . .schaTelk sa :ranotheiJrardskilrn strulpnj.em cit1Java GtI1Ck,3, chermey~ 'irziLa0e 1llI0000e IPOjaJVe na KlikJ.aKilima" ~ret'i" lirtJd!., !pia na. rta'j naclin daje jednu ZJaoklI'uenJu hronzanom dio ou. On wima otprili~e lPfelaz dlZ treceg lU dI'lIJgi sl:ilkJu o' egej:s~oj oJbllasti lU lf<3Jnam milenij (adnasnQ iPfelaz !iz tFH In u MH I) ka'O 'VJTJjemenaj<j,a,ceg'Upa<daIndaevI'OIpljana sa sjevero ru GrtclklU. Dotada se u avoj OIb1asltii ae racunaJU sama 5taIPreldlindoevIiO!psIkrLm m elementima. A tim lPenirodam pLsac i :zakljucuje SlVaja ,razmar1Jrnnlja. ~onacno, da ibi dClikJa:zaa 'OiP,r:avdanast avaJkJve jedn'e pod;jeJ!e, ISlchachelrmeyr je lU cetv:rtam o'dI.i,eJ!jiku1fZ;niro c'irtJa:vniz IkJul1JU['!ll'O-,reJ!lirg]iIoizm ih i jjj,}oiJ.olkihpoldtatalka kah ,gavOII'e o' iPrec1irndoev:I'OIPS<kam stJuipnjlU lU GrClkaj i n'jenaj IiI1Jdoevrope.i:zadijJ u lPOcetlkJu mi:lenida. Jasna je da su ovdje nalbacene sama nek<e OIpcemliS<1h S'chachermeyll"ovag '<1jela. Knjiga irz je liJnac<e ~ lPoootalka ~ detald,a, ta ukarzruje na VJa!llT,ednapaznarvanje lPfehiSltonislke arheo:o.gije Egeje h Or'~jen1;a. Q;arto ova ikJnj,ilg,a m'Oe ad]~ooo Id:aposiL1lIi k,aa IPI'Druoruilk.Q;ibo'gsyelga toga VlrJO IkOlrisn'O djeile, Gmje ce u mae se I'e6L da je ~Schachermevr napisaO' jedna ,vrlO' dalbro 1iteml1:Jur'i.piI1ehistOlI'liskera.rheolaglije zaw:eti d'OJo~cna (jeS1Jo. m fPriI1adna je s,m'r <ila ce noVJi rezuJlrtnui Iistra~.'Vaclkih lfaJdrovadovesrtJi d'Opromjene ne'kirh g1ec1i'ta!kOlje je !pisac ovdje d:zin1o.To je zakan narucnag lPfagresa. Nawe6u sama neIwtiko prJmjera u tom IPOgiled!u. SchechermeYlr kae da su lU GJ1clwj li na BalkJanru lUIOiPcesasvtim 'slPorardioni mezailliluski nalarzriJ.INlilgidje - prema n:jegovim lI1ijeClima - ne njalazdma dolkalze da SiU aVld'j,e iljlUd:i sami IPOda iPfOll1adu vtjle'tJinrulPI'aJVljenja. ~ell1amJilke.Q;1borg 1Joga i kJUoolilida lPI'edu sa!kJUipljaclkLstadlij iPreLaz Ika neoliJtu u Egejl1 inlije !ilta.a dz v1astiJte iPO'bude nega je prodluk.aJt IlIItocaja sa OrliJjeIl!Ua.AlUta.r, dodu.e, konsta1Juje da neldlostaljlU meduCl1anovL u zarpad:ruoLi' Maloj AzJi:jli, ~ smaJtna dia ne moe DJiJk.aIka IbirtJi siltuCiajrnako.inciJdlencri.ja,IiJzrmedIU Grcke j, IPlI'ednje Azlije. U svaj'im 'OlPcim lPaslta,vlkama ISchaohelffieyr rpodv1aci da !kod SIVIaJ1{je !kulture 1Jrelba lpIrVa gledlati nJjen nrezJaVJi:5'an rnrzrVJlitaJk. INO', poItOu Er~ejtiJ na SaJ.Ika!llJu n,ailae.imee;'Oli~1Jslke 'i ne [prerllhtodnDke,lffitZ'um1jlilva je !da on obirrna k()lI'i.sbi prednj'ea:zisJoo-egejsikJu lrol1JUJmru lkaindiJdenciiju u n'001JirtJu. CiJni mi se, medlUtIiJm, da >ce nOVli.I1aJliarziIUnijel1JLinoIVa 'svjeitle li ov,aj problem. Vec mezaLLtSlkiJnal<iZJru OrvenO'j tStLjetnIiJ njliJhov nejpoolfe/dlnri,tPIl'elarz u lllIarjs.talrij,i neo1iJtslki srtulPanj i, dalju saslVlim nOVJus'lUku o ovoj fazJi 1000zviOja zarpaJdlnom dilj.elu BalJk.ana. Ti rna]a:zLsami' rz,asebe u verc rz.ahtli:jevajlU Idla !Se mnorgla viiJe2JamislJi,moo elemen1Jima aJU1taihJtJornag kJuluurnog rrae;'VIOdaIPojeu iirs/1lraivacfkJihnadJOVJa tOIWa:slti u me0011iJta nije d'iruim albLalstlima. na li j. lU Gr,clkoj srama otS'IU.srtva dovelo da tpo.g,I1el111e rZJaJ sill!k,e OVJajlPe11iJod!? SchachemmeY'r veJ!i dia Illi lOOila OIP8JS!llagledati Srama IlIa ne:zavi:slan lTazv.htalk, ill. odlbaciv,ati o dJnuge mOglUC!llaSlti.,kaO' ItO su ruti'CaliliJ miJgra.aije. To je s'aslVlim Ii.s!Pra'V:nalkonsrbaltacLja. AId. je i li ista ta1iJk:a Qpa'S!lle odlbacivati a'Ultohlboruira:zvaj li oSllan/jlaJ1:Ji !Se!Slamonra lU1JiJcaje'!SiJ.. d Sch.achemevr to me ci!llJi lU rbiJialkakVJOj apsolliJtlw ..ix,aJjoucajorm'i, ali u srvaiWomSI1'U'oaliu f Iprecj,enjuj'e lUIui,cajk!u1JtJurni/h valova sa OrJjen'ta .(adrnosno irz IP1reldlnjeAZJije).

289 iKada je I1LJeeo nalaiitmaJ na H'V1aIf1U, S,ehaooeJrmeYlr je mOJda lSUiV.IJSe Tano /poUmraordIa ih, s jeldlne Silmane, v!e za BwtrnItr a, s dJI1u>g'e Sltrane, zla KiJk1ade. iNCWID :rua'lazi danas poikJarzmlju <la se kiuJJtUJraGr<aiPceve Spiilje odJlilCno lUikJalPau jedan '1r!i lkrog: Lastovo---H<var-KJOIrCluil:aZelena :PeciJn~licicliJ. !Priwme SIe Tadii o !k'llilburnoj :poj.;wL !koja je monO!lokrl. sa;wemena sa ButmiJrom, ali u ik'll1JtJUlrnom lPo~edu sasvtim lllezaV'm<ll. iSlamo neke mti ~ iLisdcica 'VezIUjU je za BUJtmiJr. I IImo to 'je nemQglUce naQi' nelke dace od!n.oseHvar---a3>utmi:r, tlako je u najmal!lju I1uikJu tPrellmnjeno jatce vezollvOOllje Hvar-KilkJ1aidL. Ovdje Iji moda <trebalo iViiSepalll.je d1:maltilti na neJke qp6i.je fPOja!Ve u razvoju lll'oo]irt:Skrlihi' /poIstneoHtslkiih }{,UJ11JuJra (njih Schaoolrmeyr takoder uz~eldI SIPOffii'll'je), koje SiU se lI'az1iJCliJto o~le u lPoj,ediJn'Lmsu;sjeldlndmoIblJaJstliJma,. Irzig1etda mi 00 bi lU tom svjetlu IbiJu PlPaJViJlni'je 1P0sma1lranJje QldIn'osaIknuga ButIDiJr-Lengyel d s.a KdIk1adi'Irua, GrlbiJc). nego n/jliihOiVQ dilI'cldll1o veJZli'vanje m'il!?JraoLjama!kaiko to lcini S<Jhachermeyr (la>sada IIii, lllajpT., oI1UlSlted! <tehnilke. Arui1Jorw!I1dd da je ooaJdJhilllaove tehiniiJke 'u fU'g,alrsikoj na IBalikann, a da je u GrC'ku ro'bi) llIlog1a id06iJ!Samo ,sa !Sjevera. MisliJm da O'V1a tehnJi!ka naJ kiraju Illeoililtsikog dolba u (u eJpiJneooiJiJu dJgm zlllacajnu lUilogu lU ljedinom mnogo 'iJrem krngu ,oblasltiJl~dJa SlPomenem &amo Ma11lu, SilCiliju, SpanlililU, HvatrLdIsdcice). Ovdje ce se "- illafko mi IQpeit~gileda -raJdIirt;i o 'j,oolllO'jmnogo ilOOj pojaVIi !koj,a Ije lU odredenom lPeriddlu zah!VatilaJ raz]iJCliJte !kul1iuJrn'edblaJsltii:.Na OSlDQVIU ve O tehnike ne ~i llIloJdJatr,e1balo IPraviJiJdIllelke odre d'elll'ije rz.alklju.Clke,jer to spaidJalU one pojave Ikoje bI1Z0 :posi1Jalju edlIlJaQPca ISiVQjlilll,a. j iNajZloo, jo j'edina stv.ar. U Ikm:.i!v~i nedloistadlU odtredena soaLololka rroJzJrna1lranja.JeKiiino u zaIklj'ucalkta, kojl1 s e sasvim l'ijepo 'Uiklajpaju lU O!stallLllIlalter'\ijal. A pocetikIU dma iI1eko~ilko mi~d: ~emil!?JracijiaJma (na cemru 'baJZJiJrajlu nelk.ea'UJ1Jorove kada s'e !Vec gOlVori o u1Jioojlim.a, miJgiraoijama osnovne teoretske fPOS tavlke) , OI!lda bi jeJdlilllo sooolo'k.a razma1lran:j18J mogla lPQikaJZaiti srutinu Itih Ovo :na!Vodim ZJbog!toga, ito biJ ova}{,Q VlIiijedino iClJjelo SooaeherrneY'ffi billo s trim traZzJ::XiJVanj'a'. l'l'lJaItranj.ima j<Jldaleko snanije (berz owLra ii na zD'aJ1Jnija teoI1etska ra=imoilaenja ldIO!kojih bi lU tom slucaju moglo dooU).

A. Benac

Glasnik

Zemaljskog

muzeja

Arheologija

19

VI

Bibliografija

Dr. MATIJA LOPAC:

Biblioqrafski podaci arheoloko-epiqrafskih radova o spomenicima Bosne i Herceqovine


(Nastavak) N. . M. (NIKOLAJEVIC, ORE mitropolit): Letopis pravoslavne crkve mostarske 1856 godine - Dabro nik - Sarajevo, 1889 - God. III; br. 15; 250-252; ciril. bosanski Istoc-

Nadpis manastira Dobrilovine za 1868 - Zadar; 161-162; ciril.

u Hercegovini

Srpsko-dalmatinski

Magazin

NAMETAK, A: Stari most u Mostaru - Novi Behar - IV (1930/31); br. 21; 31'2-314; 344; latin.

List za pouku

zabavu -

Sarajevo

NAME TAK, A: Mostarski stari most - Napredak - Glasilo Hrvatskog kulturnog drutva Napredak u Sarajevu - Sarajevo, 1932 - God. VII; br. 11-12; 135; latin. NAME TAK, A: Teanj - Novi Behar br. 4-5; 50-51; latin.

List za pouku i zabavu -

Sarajevo -

VI (1932-33);

Nae starine u Bosni - Slovinac toreu, Rovnju); SitI'.29; 97; ciril. NEDIC, o. MARTIN: Starine bosanske 142-159; latin. NEDIC, FR. M.: Razjanjenje starih spomenik ah greb - IV (1857); 160-162; latin.

VI -

Duhrovniik, 1883 -

(stecak u Ko-

Arkiv za povjestnieu jugos,lavensku - Zagreb -

IV (1857);

Arkiv za povjestnicu

jugoslavensku

Za-

NEDIC, o. MARTIN: Iz Sutiske u Bosni. Odgovori na nje-koja pitanja drutva za povjestnicu i starine jugoslavenske. - Arkiv za povjestnicu jugoslavensku - Zagreb - VII (1863); 321-324; latin.
19*

292

br Matija Lapac

NEDIMOVIC, SPASOJE: Patireva planina 4; 62; ciril.

Dabro -

bos'ansiki IstocniJk -

Sarajevo, 1888 -

God. II; br.

----:
Neto o parohiji Trninica brijeg 1888 - God. II; br. 4; 62; ciril. Dabro bosanski Istocnik Sarajevo, NIEDERLE, dr. LUBOR: Bemerkungen zu emlgen Charakteristiken der altslavischen G.raber (Mit 20 Text-IHustrartruon.en - Mittheiilium.gen der Anthropologischen Gesellschaft in Wien - XXIV Band (der neuen Folge XIV Band) - Wien, 1894; 194-209 (neto i o Bosni i Hercegovini). NINKOVIC, LEON: Crkve sa starinama uMiruama - I Crkva, hram sv. urda uMiruama II Ruevine cvkve hrama sv. Petke u istome selu - Istocnik - Sarajevo, 1899 God. XIII; b['. 20; 309-310; cirril. NINKOVIC, LEON: Srpske starine u Korjenicima (u Hercegovini) God. XIII; br. 23; 376-380; ciril.

Istocnik -

Sarajevo,

1899 -

NINKOVIC, LEON: Crkvene starine crkve u Necvijecu (protoprezviterat Sarajevo, 1900 - God. XIV; br. 183-185; citril. NINKOVIC, LEON: Nekoliko starih natpisa (u prilog opisu manastira SaJI'ajevo, 1907 - God. XXI; br. 16; 372-373; ciril. NINKOVIC, LEONTIJE: Monografija manastira Mostar, 1908; 1-81; ciril.

trebinjski)

Istocnik -

Kosijerova) -

Istocnik -

Dobriceva

sa podrucnim crkvama -

Sabrao i uredio ...

NOVAKOVIC, JOVAN: Dodatak opisu manastira Goonionice i njegovih starina u D. B. Istocniku u broju 2-3 - Dabro-bosanski Istocnik - Sarajevo, 1889 - God. III; br. 19-20; 323-325; ckil. NOVAKOVIC, JOVAN: Opis manastira Gomionice i njegovih starina - Dabro-bosanski rajevo, 1889 - God. III; br. 19-21; br. 3; 41-43; ciril. NOVAKOVIC, JOVAN: njegovom imenu - Bosansko-hercegovacki (} manastiru Liplju Sarajevo, 1892 --., God. VI; sv. 12; 567-570; ciril.

Istocnik -

Sa-

Istocnik

NOVAKOVIC, STOJAN: Trebinje, Tvrdo

Savina -

StalI'ine -

Zagreb -

XVI (1884); 97-107;

c~l'il.

NOVAKOVIC, S.: La Rascia e la Bosnia - Bullettino di Archeologia e Storia Dalmata - Spalato - X (1887); 52-54; 63-66; 133-136; 147-149; (uglavnom historijski podaci).

Bibliografski

podaci arheoloko-epigrafskih

radova o spomenicima

BiH

293

NOVOTNI (NOVOTNY) EDUARD dr.: Zanimljivi relijef o misterij ama u bosansko-hercegovackom zemaljskom muzeju - (Sa 1 slikom u tekstu) - Glasni!k Zem. muzeja u BiH - Godina VI (1894) SarajeV'O, 1894; 201-208; ciril. - I~. i: Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - IV Band (1896) - Wien 1896; 298-302; Isp. i separat. OBRADOVIC, MILE: Javnik i Cavnik - Bosanska Vila ciJril. (o star'iim zgradama i o zidinama). Sarajevo V (1890); 266-267; 283-284;

PATSCH, KARL dr.: Medani natpis iz Bosne - Glasnik Zem. muzeja u BiH - God. II - Knj. IV - Sarajevo, 1890; 367-368; latin. [s korekturama Hermanova natpisa u Glasniku II (1890); knj. III; 306-307]; latin. PAC, K. (Patch, Karl Dr.): Revidiran natpis iz Humca - Glasnik Zem. muzeja BiH - Godina IV (1892) -Sarajevo, 1892; 167-169; ciril. - Isp. i: Wissenschaftliche Mitthei1ungen aus Bosnien u. der Herzegowina - I Band (1893) - Wien, 1893; 330-332. PATSCH, KARLO dr.: Dva odlomka rimske opeke - I Cigleni biljeg legije IV. Flavia Felix iz Vitine kod Ljubukog - II Cigleni biljeg legije XIV gem ina Martia victrix iz Velike Kladue u kotaru cazinSkom - Glasnik Zem. muzeja u BiH. - Godina V (1893) Sarrajevo, 1893; 679-682; latin. - Isp. i sepa!fat; zatim: Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Herzegowina - III Band (1895) - Wien, 1895; 526-528. PATSCH, K.: Archeologisch - epigraphische Forschungen in B. u. der Hercegovina seit dem Jahre 1893 - Vortrag ... Verhandlungen d. 43. Versammlung deutscher Philologen u. Schulmeister; 179-180. PATSCH, KARLO dr.: Rimski natpisi iz doline Lave (Mali Vitez, Mali Mounj, Poljanice, Fazlici, Puticevo, Runici) - Glasnik Zem. muzeja u BiH - Godina V (1893) - Sarajevo, 1893; 700-707; latin. - Isp. i: Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - III Band (1895) - Wien, 1895; 240-245; zatim: separrat. PATSCH, K.: Bericht liber eine Reise in Bosniell lungen aus Oesterreich-Ungarn - Jahrgang - Isp. i separat za str. 125-141.

Archaeologisch-epigraphische XVI - Wien, 1893, 75-93;

Mitthei125-141;

PATSCH, KARLO dr.: ~mske starine iz Gorada - (Sa 5 sli!ka u tekstu) ~ Glasnik Ze:m. muzeja u BiH. - God. VI (1894) - Sarajevo, 1894; 53-56; latin. - Isp. i separat. PAC, KARLO: Prilog povijesti grada Nove (Runovic) - Sa 1 slikom u tekstu) - Glasnik Zem. muzeja u BiH - Godina VI (1894) - SaTajevo, 1894; 105-106; ciril. Isp. i separat. PATSCH, KARLO: revidirani natpisi - Sa 241 slikom u tekIStu - [SvrakiIno selo kod SaNovi rajeva - Ilide - Blauj -' Kiseljak - Pazari~ - Relijef Mitrasov, sada u sa~

294

Dr Matija Lapac mostanu Podhumu u dolini Neretvice potjece iz Lisicica - Fatnica - Litani kod Livna - Suhaca kod Livna - Priltika kod Livna - Majdan kod Varcar Vakufa - Smoljani (kotar Petrovac) - Kutac kod Ljubukoga - Otinovci - Grabovica kod Nevesinja - Viranjevo Selo kod Stoca - Pritoka kod Bica - Jezerine kod Bica - Golubic kod Bica - Glalffioc - Kamen kod Glamoca - Halarpici (kotar Glamoc) - Nepozna1Jo nahodite] - Glasn1k Zem. muzeja u BiH - Godina VI (1894) - Sarajevo, 1894; 341-358; latin.

PAC, KARLO: Rimske starine iz ramske doline - (Sa 3 slike u tekstu) - Glasni.k Ze:m. muzeja u BiH Godina VI (1894) - Sarajevo, 1894; 321-324; ciril. - Isp. i separat. PATSCH, KARLO: Rimski ostanci iz doline Neretve (Lisrcici i okolica): Lisi:cici, Obre, Konjie (Sa 7 slika u tekstu) - Glasnik Zem. muzeja u BiH - Godina VI (1894) - Sarijevo, 1894; 711-720; ciril. - Isp. i separat. PATSCH, KARLO: Dva rimska natpisa iz Pecke (Ispostava Varrcar Vakuf): 1. Brdo kod Jajca; 2. Sarici kod Jajca - (Sa 4 slike u tekstu) - Glasnik Zem. muzeja u BiH - Godina VI (1894) - Sarajevo, 1894; 765-770; latin. PATSCH, KARLO: Grcki novci bosansko-hercegovackog Zem. muzeja - Glasni:k Zem. muzeja u BiH - Godina VI (1894) - Sarajevo, 1894; 167-187; latin. - Isp. i: Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - IV Band (1896) - Wien, 1896; 113-128. PATSCH, KARLO dr.: Sarajevo za rimskog doba I (1895); 94-95; latin.

Nada pouci, zabavi

umjetnosti -

Sarajevo -

PATSCH, KARLO dr.: Legio VIlI. Augusta u Dalmaciji - Glasnik Zem. muzeja u BiH - Godina VII (1895) - Sarajevo, 1895; 143-146; latin. - Isp. i: Wi:ssenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - V Band (1897) - Wien, 1897; 338-340. PATSCH, KARLO: Grcko-rimske privatne zbirke u Bosni i Hercegovini (Sa 6 slika u tekstu) Manastir Fojnica (A. Novcana zbirka - B. Statuete - C. Rezano kamenje) - Glasnik Zem. muzeja u BiH - Godina VII (1895) - Sarajevo, 1895; 237-240; latin. - Isp. i separat; zatim: Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - V Band (1897) - Wien, 1897; 173-176; zatim: separat. PATSCH, KARLO: Epigrafski nahodaji iz godine 1895 (Crkvenr_a iz Doboja, Banjaluka - Natpisi iz Raetinium - Golubica i 'okolice: I Golubici - II Gromi1e kod Cavkica - III Ribic, Peoka, Zupanjac, Krehin Gradac u B<rotnjem polju, Biljaca kod Domavije, Ustikolina Ikod Foce, Bugojno - (Sa 21 sl1kOlffiu tekstu) - Glasni:k Zem. muzeja u BiH - Godina VII (1895) - SaJTajevo, 1895; 573-586; latin. PAC, KARLO dr.: Epigrafsko pabircenje (sa 14 slika u tekstu) - I Sti.panici li kotaru upanjack,om - II Otinovci - III Vitez u dolini Lave - Glasnik Zem,. mt!zeja u BiH Godina VII (1895) - Sarajevo, 1895j 287-292; ciril.

Bibliografski podaci arheoloko-epigrafskih radova o spomenicima BiH

295

PATSCH, KARLO: F. Cumont: Textes et monuments figures relatifs aux mysteres de Mithra, publics avec une introduction critique - Bruselj, H. Lamartin, 1894/95, sv. I i II, vol. 4 - Glasnik Zem. muzeja u BiH - Godina VII (1895) Sarajevo, 1895; 453-456; latin. (prikaz, s tim u vezi spomenici kod nas). PATSCH, KARLO: O. Schilling: De legionibus Roman orum I Minervia et XXX Ulpia - Lipsiae, 1893, 30, str. 76 - Glasnik Zem. muzeja u BiH - Godina VII (1895) - Sarajevo, 1895; 149-150; latin. (prikaz). PATSCH, KARLO dr.: Rimske pomocne cete u provinciji Dalmaciji zije 'u Sarajevu, objavljen na k,raju (XVI) kolske 1895; 5-26; latin. - Isp. i separat.

Deseti izvjetaj Velike gimnagodine 1894/95 .:- Sarajevo,

PATSCH, KARLO dr.: Dva otiska na ciglama iz Ljubukog - (Sa 2 slike u tekstu) - Glasnik Ze:m. muzeja 'u BiH - Godina VIlI (1896) - Sarajevo, 1896; 193-196; latin. - Isp. i separat. PATSCH, KARLO dr.: Apolova tatueta iz Vraca kod Prnjavora Zem. muzeja u BiH - Godina VIlI (1896) Isp. i separat.

- (Sa 2 slike u tekstu) - Glasnik Sarajevo, 1896; 273-276; ciril. -

PATSCH, KARLO: Vjestnik hrvatskoga arheolokoga drutva - Nove sm'ije - Godina I (1895) - Zagreb, 1895/96 - Glasnik Zem. muzeja u BiH - Godina VIlI (1896) - Sarajevo, 1896; 277-285; latin. (prikaz, za Bosnu isp. str. 282). PATSCH, KARLO dr.: Novci iz ApollOllije i Dyrrhahija - GlasniJk Zem. muzeja u BiH (1896) - Sarajevo, 1896; 415-422; latin.

Godina VIlI

PATSCH, KARLO: Archaeologisch-epigraphische Mitth eilungen aus Oesterreich- Ungarn (Arheoloko-epigrafske vijesti iz Austro-Ugarske) - Godina XIX (1896) - Sv. 1. - Glasnik Zem. muzeja u BiH - Godina VIlI (1896) - Sa,rajevo, 1896; 497-499; ciril. (prikaz; isp. miljenje o Uni iSani). PATSCH, KARLO: A. Jiinemann: De legione Romanorum I. Adiutrice - Leipziger Studien zur classischen Philologie - Sv. XVI (1894), str. 1 i d. - Glasni:k Zem. muzeja u BiH - Godina VIlI (1896) - Sarajevo, 1896; 507-520 latin. (prikaz; isp. S naom je pokrajinom legija ... bila li mnogostrukoj vezi, Patsch navodi potvrde). PATSCH, Dr. CARL: Archiiologisch - epigraphische Untersuchungen zur Geschichte der romischen Provinz Dalmatien - (Mit 79 Abbildungen im Texte) - Erster Theil: Inhalt: 1. Romische Altei!"thumer aus Gorada. - 2. Romische Alte'l'thumer afUSdem Ramathale. - 3. Neue u. revidierte Inschriften. - 4. Zwei Inschriften aus Peoka (Expositur Vaorcar Vakuf) - 5. Lisicici und Umgebung (NarentathaI). 6. Zuer Geschichte von Novac (Runovic). - Der Sandak Novibaza'l' in romischer Zeit - Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - IV Band (1896) Wien, 1896; 243-295.

296

Dr Matija Lapac

PATSCH, KARLO dr.: Novi spomenici iz upanjca - Delminiuma - (Sa 28 slika u tekstu) - Glasnik Zem. muzeja u BiH - Godina IX (1897) - Sarajevo, 1897; 2'27-244; ciril. PATSCH, KARLO: Mali rimski nahodaji i posmatranja - (Sa dvilje table i 13 slika u tekstu) I. Skopaljsko polje na Vrbasu u rimsko doba: Sandak (opcina Novo Selo), Kopcici, Bugojno, Vesela, Odak Gornji, Volari, Bistrica (opcina Saraj-Bilic), Kirupa, Pograde (opcina Gornji Va'kuf), Gornji Vakuf, Vrse. - II Nova rimska naseobina u kotaru gradikom. - III. Rimske starme iz kotara bjelinskog: Bjelina, Franc-Jo'slirpapolje (Franz-Josefs Feld), Popovi, Obarska Velika, Cadavica Donja, Vatkovic, Tutnjavac, Janja, Amajlija, Bos. Raca, Uce Drine. - IV. Nadgrobni kamen iz Kulijea (kotar saJI'ajevski). - V. Lampa s relijefom iz Plevlja. - VI. Novci iz Kiseljaka. - VII. Depotni nahodaj Antoninijana kod Fojnice. - VIlI. U Viegradu nadeni novci - IX. Usora kod Doboja: A. na1Jpisi - B. novci - V.opeke - Predrimski nahodaji na Omerovoj glavici - Glasnik Zem. muzeja u BiH - God. IX (1897) - Sarajevo, 1897; 511-537; ciril. - Isrp. separat.

PATSCH, KARLO dr.: Mithraeum u Konjlicu - (Sa 3 table i 19 slika u tekstu) Svetite, sHka kulta, ara od vapnenca, sitni nahodaji. - Glasnik Zem. mUzeja u BiH - Godina IX (1897) - SaJI'ajevo, 1897; 629-656; latin. - Isp. i separat. PATSCH, Dr. CARL: . Archaologisch-epigraphische Unte,rs uchungen zur Geschichte der romischen Provinz Dalmatien - Zweiter Theil (Mit 123 Abbildungen im Texte) - Inhalt: 1. Die romisooen Steinden.kmale des Museums zu Knin - 2. Epigraphische Nachlese - 3. Weitere epigraphische Funde des Jahres 1895 - Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - V Band (1897) - Wien, 1897; 177-241. PATSCH, KARLO dr.: Dalmacija i Dacija (o uzajamnim odnosima) - Glasnik Zem. muzeja u BiH. Godina IX (1897) - Sarajevo, 1897; 665-673; latin. PATSCH, Dr. CARL: Archaologisch-epigraphische Untersuchungen zur Geschichte der romischen Provinz Dalmatien - Dritte!T Theil - (Mit 6 Tafeln und 80 Abbildungen im Texte) - Inhalt: 1. Die Japoden. - 2. Das Mithraum von Konjica. - 3. Miinzen von Apollonis u. DYl'rhachium. - 4. Eine Apollostatuette aus Vrani bei Prnjavor. 5. Neue Denkmale aus upanjac - Delminium. - 6. Zwei Ziegelstempel aus Ljubuki. - 7. Kleine romische Funde u. Beobaohtungen. - 8. Dalmatien und Daeien. - 9. Notizen zur Geschichte der Donauprovinzen. - Wissenschaftliche Mitheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - VI Band (1899); - Wien, 1899; 154273. PATSCH, KARLO: Japodi - (Sa 19 slika u teksw) - Glasnik Zem. muzeja u BiH - Godina VIlI (1896); 113-140; - X (1898) - (Sa 34 slike u tekstu) - Sarajevo, 1898; 335-364; latin. PATSCH, KARLO dr.: Rimska nalazita u kotaru novljansk<ml - (Sa 7 slika u tekstu) - Rakanske barice (opcina Dankic-Raikani), Agici gornji ili turski i Svinjuhe, Dervi-kula (opcina Rakovac), Citluk, Dvorite, Gradina, Bosanska Kostajnica - Glasnik Zem. muzeja u BiH - Godina X (1898) - Sarajevo, 1898; 493-~02; ci~il. - Isp. t separat.

Bibliografski podad arheDloko-epigrafskih radova o spomenicima BiH PATSCH, C.: Piombo dei Legio XI Claudin p. f. aus Gardun Jahreshefte archaol. Institutes - Band I (1898) - Beiblatt; str. 122-123.

297

des

osterI'.

PATSCH, KARLO dr.: Arheoloko-epigrafska istrazivanja - (Sa 1 nacrtom i 42 slike u tekstu) - 1. Dolina gornje Cetine u Timsko doba: Kijevo, VlTlika, Civljani, Kosore, Kutlua i Citluk, Vrhovic, Crkvena ruevina Sv. Spasitelja kod vrela Cetine, Kneevic, Balek, Lastve, evace, Jeevic, Matkovine, Koljani Gornji, Dragovic, Otiic, Straine, Podosoje, unjar, Kuikar, Mahoyice. - II. Nadgrobni natpis iz Aequuma. - III. Dva Mithrasova ;reliefa. - IV. Rimska naseobina u Grahovu. GlaslIlik Zem. muzeja u BiH - Godina XI (1899) - Sarajevo, 1899; 69-123; latin. (za Bosnu i H. isp.: IV Rimska naseobina 'li Grahovu; 116-123). PATSCH, KARLO dr.: Nove rimske epigrafske tecevine iz tekstu): Stolac, Dobricevo (kotar Bilek), car Vakufa, Jajce, Mihaljevi'c na Drini tica), Glavice (kotar Rogatica), Plevlje, muzeja u BiH - Godina XII (1900) -

Bosne i Hercegovine (Sa 19 slika u Krnjeua (kotar Petrovac), Majdan kod Var(kotar Srebirenica), ivaljevic (kotar Rogarnovnica - Epetium. Glasnik Zem. Sarajevo, 1900; 169-194; ciril.

PATSCH, KARLO: Rimska mjesta po Imotskom polju - (Sa 37 slika u tekstu): Ruici, Dragicini, Grude, Sovici, Vinjani, Imotski, Glavina, Izvor Vrlike, Proloac, Prostranje, Ricice, Studenac, Galipovac, Lokvicic, Poljica, Podbabje, Kamen-most, Bublin, Runovic Novae, Bitanga, Prisoje kod Drinovaca - Glasnik Zem. muzeja u BiH - Godina XII (1900) - Sarajevo, 1900; 295-344; latin. (za Hercegovinu isp. str. 343-344) Isp. i separat. PATSCH, KARLO: Nahogjaji novaca - (Sa 2 silike u tekstu) - Za BiH isp.: II. Nahodaj sesteraca u Babinom dolu (kotar Stolac). - III Nalaz 'solida u GrabovnikJu (kotar Ljubuki) - IV Nahodaj u Vitini. - V Nahodaj iz Dt'enice (kotar Mostair). - VI Pokladni nalazak novaca Antoninian.a: Kiseljak, Gromiljak. - VII Nahodaji novca u .kotarima DeTventa, Gradacac i Brcka: I kotar Derventa: Bos. Brod, Lijece, eljeznicka pruga od Bos. Broda do epca, Dobra voda, Potocani, Novigrad. - II Kotar Gradacac: Gradacac, Modric, Bos. amac, Domaljevac, Luke, T;remonica, Srebrenik. - III Kotar Brcko: Tolisa, Boka, Otraluka, Vid'ovice, Brcka; Derventa, Gradacac i Brcka. - Glasnik Zem. muzeja u BiH - Godina XII (1900) - Sa;raievo, 1900; 543-574 - Godina XIV (1902) - Sarajevo, 1902; 391-437; latin. PATSCH, Dr. CARL: Archaologisch-epigraphische Untersuchungen zur Geschichte der romischen Provinz Dalmatien - IV. Theil. (Mit 154 Abbildungen im Texte) - Inhalt: I. Die Japoden (Nachtrag). - II. R6mische Fundstatten im Bezirke Bosnisch-Novi. III. Neue rwerbungen des Museums in Knin. - IV. Das obere Cetina thai in lTomischer Zeit. - V. Eine Grabinschrift aus Aequum. - VI. Zwei Mithras Reliefs. VII. Die iI'omische Ansiedlung in Grahovo (Mit 154 Abbildungen im Texte) - Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - VII Band (1900) - Wien, 1900; 33-166. PATSCH, Dr. CARL: Contribution a la numismatique de Byllis et d'Apollonia - Extrait - Congres internatiJonal de numiSmatique reUlni a Paris', en 1900.- Paris, 1900; 1(104)-11(114).

298

Dr Matija Lapac

PATSCH, KARL: Die Zeit der Grieehen und ROmer. - Die osterreichisch-ungarische Monarchie in Wort und Bild - Bosnien und Hercegovina - Wien, 1901; 162-168. PATSCH, KARLO dr.: Pojedini nalazi iz rimskog doba - (Sa 24 slike u tekstu): Loncari, Zenica-Bistua, Podcrikvina (u kotaru vlaseni6kom), Podeplje, Rimska naseobi:na kraj uice, VeliJka vrata kod Kupresa, Stolac, Trnovo (kota'!' sarajevski) - MostaJr, Ustikolina kod Foce, Han Kumpanija - Vitez, Gornja Vogoca (k()tar sarajevski) - Glasnik Zem. muzeja u BiH - Godina XIV (1902) - Sarajevo, 190'2; 1-16; latin. - Islp. i separat. PATSCH, KARLO dr.: Rimska mjesta u konjickom kotaru - (Sa 25 slika u tekstu): Konjie, Homoije, Cerici, Pokodite, Koto, Vratnica kod Lisicica, Lisicici, Obre, Trusina, Leonica, Podhum, Kostajnica, Barica, Buturovic-Polje, Ostroac, Uce Rame, Gornja Jablanica, Ri!bici, Radeine, Donji Celebici, Orahovica, Dolina potoIka Bjele, . Borrke, Kaici, Glavaticevo, Bjelenic, Umoljani, Depe, Han Vitek, Brcani, Bradina. Glasnik Zem. muzeja u BiH - Godina XIV (1902) - Sarajevo, 1902; 303-333; latin. - Isp. i separat. P AC, KARLO dr.: Prilog mitologiji Ilirije - Sarajevo, 1902; 439-440.

Gla.:mik Zem. muzeja u BiH -

Godina XIV (1902)

PATSCH, Dr. CARL: Arehaologiseh-epigraphisehe Unters uehungen zur Gesehiehte der romisehen Provinz DaImatien - V. Theil (Mit 1 Tafel u. 58 Abbildungen im Texte) - Inhalt: Die romischen Ortschaften des Beckens von Imotski. - II. Epigraphische Einzelfunde. - III. Eine Inschrift aus dem Timokthale. - IV. Die Flottenstation von Salona. - V. Keltische Flussgotheiten - Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien und der Hercegovina - VIlI Band (1902) - Wien, 1902; 61-130. PATSCH, KARLO: Prilog topografiji i povjesti upanjea-Delminiuma Orikvina, Karaula, Eminovo selo, Letka, Mrkocela, Srdani, Ije iSeonica, Petrovici, Studeno vrelo, Vinica - A. Grcki - Glasnik Zem. muzeja u BiH - Godina XVI (1904) latin. Isp. i separat. (Sa 100 slika u tekstu): Kongora, Borcani, Omonovci - B. Rimski novci. Sarajevo, 1906; 307-366;

PATSCH, KARLO: Arheoloko-epigrafska istraivanja o povijesti ri!mske pokrajine Rimsko glavno mjesto u Bijelom polju !kod Mostara. - ih) oblinja telj, Brotnjo, Donja Blatnica, KJrehin Gradac, Narona, Flanona. sjeverozapadna Afrika. - Glasnik Ze'ffi. muzeja u BiH - Godina Sarajevo, 1904; 33-60; latin. (Za BiH iSlp. str. 33-49).

Dalmacije - a) nalazita: Drec) Dalmacija i XVI (1904) -

PATSCH, CARL: Arehaologiseh-epigraphisehe Untersuehungen zur Gesehiehte der romisehen Provinz Dalimatien - VI. 'llheil. (Mit 1 Tafel und 186 Abbildungen im Texte) Inhalt: 1. Zur Topographie und Geschichte von upanjac-Delminium. - II. Die romische Or1:schaft bei uica. - III. Zm Geschichte des Passes Velika vrata bei Kupres. - IV. Ein Mysterienrelief aus Han Companie-Vitez. - V. Aus ZenicaBistua. - VI. Eine romische Fundstelle bei Visoko. - VII. Drei ramischen Ruinenstiitten im Bezirke Sarajevo. - VIlI. Die romischen Ortslchaften des Bezirkes Kon.jica. - IX. Der romi$che Vorort des Bijelo Polje 'bei Mostil,r. - X. Umen

Bibliografski podaci arheolO'ko-epi,g,rafskihradova o spomenicima Bili

299

funde. - XI. Eine romische Villa in\. Dretelj. - XII. Die Kultur des Brotnjo. XIII. Eine Ziegelplatte aus Stolac. - XIV. Zur Handelsgeschichte von Narona. XV. Zur Geschkhte detr romischen Stadt in Gradac bei Posude. - XVI. 'Eine abbezie;rte Statue aus Loncari. - XVII. Ziegelste:mpel aus Flanona. - XVIII. Eine romische Ortschaft in Podcrkvina (Bez. Vlasenica). - XIX. FibeHunde. - XX. Dalmatien und Nordwestafrika. - Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band IX (1904) - Wien, 1904; 171-301. PATSCH, KARLO: Arheoloko-epigrafska istraivanja povjesti rimske provincije Dalmacije. - (Sa 33 saike u tekstu): VII. dio: I. Brstue vetus, Podbreje, Babino polje, Klri. - II. Broncano zvono iz Lib-planiJne. - III. Relief Silvana iz upanjca. - IV. Municipium Salvium: Litani, Donji Rujani, Podgradina, Vifele, Nuglaice, Bastai, Celebic, Strupnic, Prispa, Vaarovine, Mali Kablic, Suhaca, Livno, abljak Donji, Komorani, Srdevici, Vidoi, Grgurici. - V. Novi nalazi u Grahovom. - Glasnik Zem. muzeja u BiH - Godina XVIII (1906) - Sarajevo, 1906; 151-181; ctril. PATSCH, KARLO dr.: Pseudo-Skylaxovo iezero. - Prinos povijesti donjeg pOifJeCJaNeretve. - Glasnik Zem. muzeja u BiH - Godina XVIII (1906) - Sarajevo, 1906; 367-390; latin. - Isp. i separat. PAC (PATSCH), KARLO dr.: Tracki gradovi na Adriji - Glasnik Zem. muzeja u BiH Godina (1906) - Sarajevo, 1906; 463-468; ciril. (Malo veze i s Hercegovinom).

XVIII

PATSCH, KARLO: Arheoloko-epigrafska istraivanja povijesti rimske provincije Dalmacije - (Sa 99 slika u tekstu): I. Iz rimske varoi uSkelanima: Crvica, Osatica. - II. Poloaj rimskih naselja u Sopotnici i Rogatici: Sop'otnica, Rogatica. - III. Axa Libera iz Brekovice. - IV. ara obretena u Bugojnu. - Glasnik Zem. muzeja u BiH. Godina XIX (1907) Sarajevo, 1907; 431-470; latin. PATSCH, CARL: Zur Geschichte und Topographie von Narona - (Mit 3 Tafeln u. 66 Abbildungen im Texte) - Kaiserliche Akademie der WisSlenschaften - Schriften der Balkankommission - Antiquarische Abteilung, V - Wien, 1907; 1-118. PATSCH, CARL: Kleinere Untersuchungen in und um Narona - II Band 1908 - Wien, 1908; 87-117.

Jahrbuch

fUr Altertumskunde

PATSCH, CARL: Archaologisch-epigraphische Untersuchungen zur Geschichte der romischen Provinz Da1matien. - VII. Theil. (Mit 1 Tafel u. 134 Abbildungen im Texte) Inhalt: I. Bistue vetus. - II. Silvanrelief aus upanjac-Delminium. - III. MunicipiUJm Salvium. - IV. Neue Funde aus Grahovo. - V. Liberara aus Brekovica. - VI. Urnenfund in Bugojno. - VII. Aus der ri:imischen Stadt in Skelani. - VIH. Die romischen Ansiedhmgen in Sopotnica und Rogatica - Wissenschaftliche Mitheilungen aus Bosnien u. der Herzegowina - XI Band (1909) Wien, 1909; 104-183. . PATSCH, KARLO: Prilozi naoj rimskoj povjesti - (Sa 48 slika u tekstu) - I. Nadgrobni spomcn~t;i iz Rume,!. - II. ipovO u dolini Plive: Mujdici. 2. Jajce, edinac. ~ Ul. Na~

300

Dr Ma'tija Lopac lazi prigodom gradnje ceste Han Bjelovac-Gradina. - IV. Dva srebrena nalaza: Bare - Tribovo. 2. MahovIjani. - V. Cetiri bronca. - VI. Biljeke iz dnevnika: 1. Rogatica, Cadovina, Po1Jpece, Drijenke. 2. Ustikolina: kotar focanski; 3. Rama, Ankula Drenica; 4. Travnik. 5. Iz doline Tritionice - Glasnik Zem. muzeja u BiH - Godina XXII (1910) - Salfajevo, 1911; 177-208; latin. - Isp. i separat.

PATSCH, CARL: Bosnien u. Hercegovina in romischer Zeit. - Ein VCJlrtrag- Mit 30 Abbildungen im Text - Zur Kunde der Balkanhalbinsel - I Beisen u. Beobathungen, Heft 15 - Sarajevo, 1911; 1-36. PATSCH, KARLO: Iz Narone - Glasnik Zem. muzeja u BiH 1912; 597-602; ciril. - Isp. i separat.

Godina XXIV (1912) -

Sarajevo,

PATSCH, KARL: Bosna i Hercegovina u rimsko doba. - Predavanje - Autorizirani prevod Nikole Vidakovica - Sa 30 slika - Izdanje knjiare J. Studnicka i dr. - Sarajevo, 1912; 1-34; latin. PATSCH, KAROL dr.: Bosnia i Hercegowina w czasach rzymskich Postep - Krakov 1912; 1-24.

Nakladom redakciji

Wiedza

PATSCH, CARL: Aus Narona - Jahreshefte des osterreichischen archiiologischen Insltitutes Wien - Band XV (1912) - Wien, 1912; Beiblatt; 75-82. - Isp. i separat.

in

PATSCH, CARL: Archiiologisch-epigraphische Untersuchungen zur Geschichte der romischen Provinz Dalmatien - (Mit 1 Kartens:kizze) Tafel XI (und 109 Abbildungen im Texte) - Inhalt: - I. Der Narentasee des Pseudo-Skylax. - II. Aus dem Sandschak Plevlje. - III.Grabmonu'mente aus Humac. - IV. FPOVO im Plivatale. Mydici, Jajce. - V. Funde beim Baue der Strasse Han-Bjelovac - Gradina. - VI. Zwei Silberfunde: 1. Bare-Tribovo. 2. MahovIjani. - VII. Vier Bronzen. - VIlI. Tagebuchenotizen: 1. Rogatica, Cadovina, Podpece, Drijenke. 2. Ustikolina. 3. Rama, Ankula, Drenica. 4. Travnik. 5. Aus dem Trstionicatale. - W~ssenS'chaftliche Mitteilungen aus Bosnien u. der He1fcegovina - XII Band (1912) Wien, 1912; 68-167. PATSCH, KARLO: Zbirke riJmskih i grckih starina u bos.-herc. zemaljskom muzeju - (Sa 147 slika u tekstu i '2 table) - Glasnik Ze-mo muzeja u BiH - Godina XXVI (1914) Sarajevo, 1914; 141-219; latin. PAC, KARLO: Obicaj stipem jacere u Bosni - Glasnik Zem. muzeja XXXI (1919) - Sarajevo, 1919; 97-98; ciril.

u BiH

Godina

PATSCH, C.: Siidosteuropiiische Skizzen und Studien - I. Aus Herzegowinas letzter Feudalzeit - (Mit 12 Abbildungen) - Sonderabdruck aus Mitteilungen der Geog'raphisohen Gesellschaft in Wien - Band 64 (1922) - Wien, 1922; 153-186. PATSCH, KARLO KARLO KOVACEVIC, K;OSTA vidi; KOVACEVIC, KOSTA PA'1'SCH,

Bi!bliog,raf,SkI oda'ci arheoloko-epigrafskih radov,a o spomenicima BiH p

301

PANIAN, ALBIN: Dopis o otkJricu starinskog oruz]a u Kraljevicnom gradu nedaleko Dol. Vakufa u Bosni - Viestnik hrvatskoga arrkeologickoga drutva Zagreb I. 1879; 29-30; latin. PASALIC, ESAD: Novi prilozi poznavanju rimskih cesta u Bosni i Hercegovini - Glasnik Zem. muzeja Sara'jevo - Nova se;rija sv. VIlI (1953) - Sarajevo, 1953; 277-287; (sa 4 skice, taJb. I-II); latin. - Isp. i separat. PASALIC, ESAD: Anticki tragovi iz okoline Bugojna i Gornjeg Vakufa - Glasnik Zem. muzeja Sarajevo - Nova serija - Sv. VIlI (1953) - Sairajevo, 1953; 345-348; latin. Isp. i separat. PASALIC, ESAD: O antickom rudarstvu u Bosni i Hercegovini - Glasnik Zemaljskog muzeja Sv. 1x (1954) - Sarajevo, 1954; 47-75; Arheologija - Sarajevo - Nova serija 1 karta u tekstu; tab. I; latin. Isp. i separat.
----<

PASALIC, ESAD: Tragom rimske ceste od Mlinita preko Zem. muzeja u Saraljevu - Arheologija jevo, 1954; 307-316; 1 karta; latin.

Podranice do Banjaluke - Glasnik Nova serija - Sv. IX (1954) - Sara-

PETROVIC, JOZO d['.: Najstariji spomenici o arheologiji Balkana uopce, a poimence u Srbiji. - Starinar - Organ srpsikog a,rheololkog drutva - Treca serija - Beograd I; 1922; 185-189; ciril. PETROVIC, JOZO dtt-.: Lubanja (Calvarium) i dijelovi kostura bosanskoga velmoe Batala - (S jednom tablom) - Glasnik Zem. muzeja u BiH. - Godina XXXV (1923) - Sarajevo, 1923; 177-182; latin. PETROVIC, JOZOdrr.: Izvjetaj o neolitskom naselju u Donjoj Mahali kod Oraja na Savi - (Sa 4 table) - Godina XXXVII (1925) - Sarajevo, 1925; 137-140; na njem. jeziku. Isp. i sepoarat. PETROVIC, JOZO dr.: S arheologom kroz Travnik Zagreb, 1931; 1-28; latin.

Posebni otisak iz VI. knj. Narodne starine -

PETROVIC, JOZO dr.: Rimski novac iz Obudovca - Glasnik Zem. muzeja u Sarajevu - Nova serija - 1955 - Sv. X (Arheolog1ja) - Sarajevo, 1955; 181-197; tab. I-III; latin. PETROVIC, JOZO dir.: Dinarici ugarsko-hrvatskih ~raljeva Matije Korvina 1458-1490 i Vladislava II Jagelovica 1490-1516 otkriveni u Lamincima kod Bos. Gradike - Glasnik Zem. muzeja li Sarajevu - Nova serija - 1955 - Sv. X (Arheologija) Sarajevo, 1955; 167-179; tab. I; latin.

302

Dr Matija Lapac

PETROVIC, JOZO dr.: Numizanaticki izvjetaji - I Minirni iz Budve - II Numizmaticki inventar br. 12420, knjiga VI, strana 242 - III Obiteljski medaijon Karakale, Gete i njihovoga oca Severa sa damniranim Getom - Glasnik Zem. muzeja u Sarajevu - Nova seiI'ija - 1956 - Sv. XI (Arheologija) - Sarajevo, 1956; 97-109; tab. I-III; latin. POGATCHNIG, LUDVIG: Stari rudokopi u Bosni - (Sa 3 slike u tekstu) - Glasnik Zem. muzeja u BiH - Godina II - Knjiga II - Sarajevo, 1890; 125-130; latin. - Isrp. i: Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u, deir Hercego1vina - Band II (1894) Wien, 1894; 152-157; zatim: separat. POPADIC, MILE: njegova okolina - Bosanska Kljuc ciril. (i:ma podataka i za arheologi:ju).

Vila -

Sarajevo

I (1886); 169-170;

POPOVIC, DUAN: Varo Zenica s okolinom - Boslanska Vila - Sarajevo 167-170; ciril. (nadgrobna ploca s,taroslovem:kim pismam). POPOVIC, MARKO S.: Dabrica i grad Kotun (Kotur) '- Basanska Vila 10; 24-27; 4'2-43; ciril.

VII (1892); 153-154;

Sarajeva -

IV (1889); 9-

POPOVIC, MITAR: O staroj crkvi u gradu Sokolu (U kota1ru Gracanickam) vacki Istacnik - Sarajeva, 1896; - Gad. X; SJV. 9; 329; ciro

Basansko-hercega-

POPOVIC, MITAR: Nekoliko starina u Gracanickom kotaru - Basanska-hercegavac'ki Istacnik Sarajeva, X (1896); 36-39; XI (1897); 290-291; ciJril. (O razvalinama crkava u Stjepanavu, Bresnici, Baljanavcu, Karanavcu i 'o starodrevnim bunarima). PRAVDIC: Dvije-tri o Cazinu Basanska Vila - Sarajeva naradnam pricanju): Pastanak II (1887); 264; ciril. manastira i girada. -

(Pa

PRIJEDORCANIN (SIMO STOJANOVIC): Blagaj i Dervi-kula - Basans:ka Vila -

Sarajeva -

II (1887); 54-56;

ciril.

PITNER, KARLO: Nalazak denara u selu Gradac kraj Posuja Gadina XIV (1902) - Sarajeva, 1902; 287; latin. R. D.:

Glasnik Zem. muzeja u BiH.

Inschriften aus Sarajevo - Archaeolagisch-epigraphische Oesterreich-Ungarn - Jahrgang XIII - Wien, 1890; 210.

Mitteilungen

aus

RADIC, F.: Alte Grliber in Bosnien und der Herzegowina - Mittheilungen der Anthropalagischen GeseUschaft in Wien - XIV Band (der neuen Folge IV Band) - Wien, 1884; (63-67). RADIC FRANO i VULETIC-VUKASOVIC VID: Dopis o stecku kneza Batica - Viestnik Zagreb, - X (1888); 60-62; latin. hrvatskaga arhealakaga drutva -

BiJbliog.rafski poda'ci arheoloko-epigrafskih

radov.a o spomenicima

BiH

303

RADIMSKI, V.: Dva rimska kamena iz okolice srebrenicke - Sa 3 slike u tekstu. - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina I - Knjiga III - Sarajevo, 1889; 44-46; ciril. - Isp. i: Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegov~na - I Band (1893) Wien, 1893; 328-330. RADIMSKI, V.: O materijalu bogumilskih stecaka - Glasnik Zem. muzeja u B. dina I - Knjiga I Sarajevo, 1889; 59-60; ciril.

H. -

Go-

RADIMSKI, V.: Dvije prehistoricke g,radine u Hercegovini - 1. Gradina od nasipa na Vrsniku. - II. Grcki grad - Sa 4 slnke u tekstu - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Codina II - Knjiga III - Samjevo, 1890; 292-297; latin. - Isp. i separat. RADIMSKY, V.: Rimski grobovi kod Han-Potoka blizu Mostara - Sa 7 slika u tekstu. - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina II - KnjLga IV - Sarajevo, 1890; 337342; latin. - Isp. i: Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - I Band (1893) -; Wien, 1893; 303-307. RADIMSKI, V.: Dvije nekropole iz broncanog doba grobovi kod Sretea u opcini Rjecici. nice. - Sa 9 sHka u tekstu - Glasnik Knjiga IV. - Sarajevo, 1890; 368-375;

u kotaru visockom u Bosni. - A. Ravni B. Ravni grobovi kod Catica u dolu TrstioZem. muzeja u B. i H. - Godina II ciril.

RADIMSKY, V.: Rimski grad Domavija u Gradini kod Srebrenice u Bosni i tamonji iskopi Sa 31 slikom u tekstu i kartom - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - GodLna III - Knjiga I - Sarajevo, 1891;1-19; latin. - Isp. i separat.

RADIMSKY, V.: Podor gradine Tuhelj u Bosni - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Knjiga I - Sarajevo, 1891; 53-54; latin.

Godina III

RADIMSKY, V.: Bice-polje kod Mostara - (Sa 48 slika u tekstu) - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina III (1891) - Sarajevo, 1891; 159-192; latin. - Isp. i sepal1'at; zatim: Wissenschaftliche,Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - II Band (1894) - Wien, 1894; 3-34; Isp. i separat. RADIMSKY, V.: Visoravan Rakitno u Hercegovini - (Sa 24 slike u tekstu) - GlasnLk Zem. muzeja u B. i H. - Godina III (1891) - Knjiga IV - Sarajevo, 1891; 413--424; lat. - ISjp. i separat, zatim: Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - I Band (1893) - Wien, 1893; 169-179. - Isp. i separat. RADIM SKY, V.: Rimska utvrda na Crkvenici i Kastrum ~od Doboja - (Sa 29 slika u tekstu) - GlasnLk Zem. muzeja u B. iH. - Godina III (1891) - KnjLga III - Sarajevo, 1891; 251-262; latin. - Isp. i separat; zatim: Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. deir Hercegovina - I Band (1893) - Wien, 1893; 262-272; - Isp. i separat.

304

Dr Matija Lapac

RADIM SKY, V.: Onekojim prehistorickim rimskim gragjevnim ostancima u podrucju rijeke Sane u Bosni - Sa 6 slika u tekstu - Glasniik Zeiffi. muzeja u B. i H. - Godina III (1891) - Knjiga IV - Sarajevo, 1891; 431-445; latin. - Isp. i: Wis,senschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band I (1893) - Wien, 1893; 203-217; - Isp. i separat. RADIMSKY, V.: Die priihistorischen Fundstiitten, ihre Erforschung u. Behandlung mit besondereil" Riicksicht auf Bosnien u. die Hercegovina sowie auf das osterreichisch-ungarische Fundgebiet - Mit einer Tafel und 337 Textbildern - Herausgegeben von der Landeslfegierung hir B. u. die H. im Sarajevo - 1891; 1-184. RADIMSKY, V.: Prehistoricka nalazita, kako se pretrauju i kako se s nagjenim predmetima postupa, s osobitim obzirom na Bosnu i Hercegovinu i one krajeve u Austro-ugarskoj monarhiji, gdje ima prehistorickih ostataka - Sa 1 tabelom i 337 slika u tekstu. - Izdala vlada za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu, 1891; 1-180; latin. RADIMSKY, V.: Prekopavanje u Domaviji kod Srebrenice godine 1891 - Sa 2 table i 39 slika u tekstu - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina IV - Knjiga I - Sarajevo, 1892; 1-24; latin. - Isp. i separat. RADIMSKY, V.: Ostanci rimskih naseobina u ipragi i Podbrgju, zatim stail"obosanski stecci u ipragi i u Vrbanji u Bosni. - Sa 3 slike u tekstu. - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina IV (1892) - Knjiga I - Sarajevo, 1892; 75-80; latin. - Isp. i separat; zatim: Wissenschaftliche MLttheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band II (1894) - Wien, 1894; 45-49. - Isp. i separat. RADIMSKY, V.: Nekoliko rijeci na kritiku dra Hoernesa o knjizi Prehistoricka nalazita Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina IV (1892) - Sarajevo, 1892; 87-89; latin; - Isp. i: Wisenschaftlichc Mittheilungen .aus Bosnien u. der Hercegovina Band I (1893) - Wien, 1893; 344-345. RADIM SKY, V.: Arheoloke crtice: 1. Podor gradine Strnja kod uice - 2. Rimsko sredovjekovno grob ite kod Loznice u kotaru srehrenickoon. - 3. Skladite bronca, nadeno kod umeca u kotaru cazinskom. - 1. Ramska naseob:iJna i utvrda kod Ci:tluJka u Brotnjem polju. - 5. Rimska naseobina i utvrda kod Krehinog Graca u B.rotnjem polju. - 6. Rimski kamen kod Fatnice. - 7. Rimska naseobina i turski castrum kod Banjaluke. - 8. Crkveni podor kod Pitaline blizu Cazina i -rimska naseobina kod Ljusine blizu Otoke. - 9. Grad Ruanin kod Li:vna. - 10. Erehistoricka naseobina kod Blauja. - 11. Razvaline na brdu Kamenici kod Livna. - 12. Gradina pri ostalom Mounju kod 'fuavnika u Bosni. - Sa 5+2 slike u tekstu - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina IV - Knj,iga II-III - Sarajevo, 1892; 117-126; 221-230; latin. RADIMSKY, V.: Dalji predmeti, nagjeni kod rimske utvrde na Crkvenici kod Doboja - Sa 3 slike u tekstu - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina IV (1892) - Knjiga II - Sarajevo, 1892; 190-192; latin. - Isp. i separat.

B~b1iografski podaci arheoloko~epig1rafskihradova o spomenicima BiH

305

RADIMSKY, V.: Majdanska gradina, novo nahodite latenskih broncova u Bosni - Sa 2 slike u tekstu - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - God. IV (1892) - Sarajevo, 1892; 231-235; latin. - Isp. i separat; zatim: Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band I (1893) - Wien, 1893; 180-183. RADIMSKY, V.: Prethodni izvjetaj o prekopavanju u nekropoli p~i Jezerinama kod Bica Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina IV (1892) - Sarajevo, 1892; 301-310; latin. - Isp. i separat; zatim: Wissenschaftliche MittheiJungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band I (1893) - Wien, 1893; 195-202; - Isp. i separat. RADIMSKY, V.: Prehistoricke i rimske starine kod Bacevica blizu Mostara - Sa 4 slike tekstu. - Glasnik. Zem. muzeja u B. i H. - Godina IV (1892); 332-336; latin. Isp. ,i separat. u

RADIMSKY, V.: Crkvena razvalina kod Dabravine u kotaru visockom u Bosni - Sa 27 slika u tekstu. - Glasn~k Zem. muzeja u B. i H. - Godina IV (1892) - Sarajevo, 1892; 372-387; latin. - Isp. i sep3!rat; zatim: Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band II (1894) - Wien, 1894; 73-86. RADIMSKY: Skeletgraber der Hal1stattperiode im Bezirke Visoko - (Mit 2 Abbildungen im Texte) - A. Die Flachgraber von Srete in der Gemeinde Ricica. B. Die Flachgraber von Catic i im Trstenicathale. - Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - I Band (1893) - Wien, 1893; 55-60; - Isp. i separat. RADIMSKY, V.: NekJropola u Jezerinama u Pritoci kod Bica - Sa 56 slika u tekstu i 50 tabla. - A. Ostanci prehistorickog doba. - B. Ostanci rimskog doba. - C. Sredovjeki ostanci. - Neikropola na Jezerinama. - Izvjetaj o prrekopavanju. - Razliciti nahodaji. - Nacin sahranjivanja: A. Sahranjivanje paljevine. B. Sahranjivanje leina. - Nahodaji. Zaglavno razmatranje. - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. Godina V (1893) - Sarajevo, 1893; 37-92; 237-308; 369-466; 575-636; latin. 1sp. i separat. RADIMSKY, V.: Prehistoricka sojenica kod Ripca blizu Bica - (Sa 10 slika u tekstu i 3 table) - Glasnik. Zem. m.uzeja u B. i H. - Godina V (1893) - Sarajevo, 1893; 129-138; latin. - Isp. i sep3!rat; zatim: Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band III (1895) - Wien, 1895; 219-226. - Isp. i separat. RADIMSKY, V.: Generalbericht libel' die bisherigen Ausgrabungen der romischen Stadt Domavia in Gradina bei Srebrenica - (Mit 2 Tafeln u. 70 Abbildungen im Texte) - I Band (1893) - Wien, 1893; 218-253. RADIM SKY, V.: Rimska naseobina u Majdanu kod Varcar-Vakufa - (Sa 10 slika u tekstu) Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina V (1893) - Sarajevo, 1893; ~131-341; latin. - Isp .. i separat; zatim: Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band III (1895) - Wien, 1895; 248-256.
Glasnik Zemaljskog muzeja Arheologija

20

306

Dr Ma,tija Lapac

RADIMSKY, V.: Arheoloke crtice iz Bosne i Hercegovine. (Nastav;ak) - (Sa 33 slike u tekstu): 13. Dva bronca iz Capljine. - 14. Gradina u TUJ:ibetu k'od Travnika. - 15. Dva bronca. iz podrucja Plive kod Jajca. - 16. Prehistoricko-rimska utvrda Kalesija u kotaru zvornickom. - 17. Nekoliko starina iz Gackog u Hercegovini. - 18. Razvaline orkve rna Carevoj luci kod Rmanja u Bosni. - 19. Nekoliko prehistoriC!ki:h i rimskih ostanaka kod Grahova u livanjskom kotaru. - 20. Opeka legije iz Velike Kladue u Bosni. - 21. Tri zanimljJva nahodaja iz ljubukog kotara. - 22. Golema f1bula i:z Ivanjske k,od Banjaluke u Bosni. - 23. Dva zanimljiva nahodaja iz bileckog kJraja u Hercegovini. - Glasnik Zem. muzeja li- B. i H. - Godina V (1893) . Sarajevo, 1893; 479-498; ICl!tin.- Isp. i separat. RADIM SKY, V.: Archiiologische Tagebuchbliitter - (Mit 14 Abbildungen im Texte) - Inhalt: 1. Eine priihistorische Ansiedlung bei Blauj. - 2. Zwei priihistorische Wallbau ten in der Hercegovina. - 3. Der Derpotfund bei umetac im Bezirke CazL1. - 4. Die romische Ansiedlung und BefesUgung von Citluk in Brotnjopolje. - 5. Die romisohe Ansiedlung und Befestigung von Krehin gmdac in Brotnjopolje. - 6. Romischer Grabstein aus Fatnica. - 7. Die romische Ansiedlung und das angeb1>iche CastJrum von Trn bei BanjalU:ka. - 8. Das romischmittelalterliche Grabfeld von Lonica im Bezirke Srebrenica. - 9. Die BUI"gruine von Straanj bei uica. - 10. Die Burgruine auf dem Berge Kamenica bei Livno. - 11. Die Gradina von Mounj mali bei Travnik. - 12. Die Kirchenruine von Pitalina bei Cazin und die romische Ansiedlung von Ljusina bei Otoka. - 13. Buanin" grad bei Livno. Das Materiale der mittelalterlichen Grabsteine in Bosnien und der Hercegovina Wissenschaftlliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - II Band (1894) - Wien, 1894; 50-72. RADIMSKY, W.: Priihistorische FOlrschungen in Bosnien u. der Hercegovina 1893 - Mittheilungen der Anthropologis.chen Gesel1schaft in Wien - XXIV Band - (der neuen Folge XIV Band) - Wien, 1894; (34). RADIMSKY, V.: Izvjetaj o iskopinama u Domaviji kod Srebrenice u godinama 1892 i 1893 (Sa 52 sHke u tekstu i 4 table): A. Istocni prigradak kurije. - B. Kuca severno od Kurije. - C. Kupalita. - D. Prekorpavanje za pokus u gornjem gradu. - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina VI (1894) - Sarajevo, 1894; 1-48; latin. RADIMSKY, V.: Gromile u bileckom kotaru u Hercegovini - (Sa 8 slika u tekstu): A. Mosko (juno od Bileka). - B. Plana (sjeverno od Bileka). - C. Bjelani (sjeverozapadno od Bileika). - D. Divin (sijeverno od Bileka). - E. Bijela Rudina (sjeverno od Bi leka). - F. K,rtinje (zapadno od Bileka) - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. Godina VI (1894) - Sarajevo, 1894; 97-103; latin. - hp. i separat; zatim: Wissenschaftliche Mittheilurngen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band IV (1896) - Wien, 1896; 33-37. - Isp. i separat. RADIMSKY, V.: Starine kotara upanjackog u Bosni - (Sa 39 slika i 1 tablom): A. Ostanci iz p,rehistoric:kih vrremena. - B. Ostanci iz rimskog doba. - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina VI (1894) - Sarajevo, 1894; 283-319; latin. - Isp. i separat. RADIMSKY, V.: Arheoloke crtice iz Bosne i Hercegovine (Nastavak) - (Sa 22 slike u tekstu): 24. Broncano zvono i dva djezna korpljana iljka iz Golubica kod Bica. - 25. Nekolriko nahodaja pri gradnji eljeznice Lava-TravniJk. - 26. Vidoka gradina

B~bliografski podaci arhe<Jloko-epigrafskih

radova o spomenicima

BiH

307

kod Livna. - 27. Nekoliko novih nal~odaja iz grahovske okolice u livanjskom kotaru. - 28. Gradina Donje Vrtoce kod Donjeg Unca u petrovackom kotaru. - 29. Rimska razvalina B10graci na Mostarskom blatu. - Gromile kod Pologa na Mostarslkom blatu. - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina VI (1894); 429-448; latin. RADIMSKY, V.: Gradina Cungar kod Cazina - (Sa 2 slike u tekstu i 9 tabli): eljezo. - Bronc. - Kamen. - Kost. - Ilovaca. - Kosti. -' Glasnik Zem. muzeja u B. i H. Godina VI (1894) - Sarajevo, 1894; 495-520; latin. - Isp. i sepa'rat; zatim: Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band IV (1896) Wien, 1896; 73-93. RADIM SKY, V.: Skylaksovo jezero kod Neretve u Hercegovini - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina VI (1894) - Sarajevo, 1894; 533-539; latin. - Isp. i: Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band IV (1896) - Wien, 1896; 129-134. RADIMSKY, V.: Prehistoricke gradine u kotaru bihackom - (Sa 18 slika u tekstu): 1. Gradina Pod i Groblje. - 2. Gradina Ograda. - 3. Gradina u Lominoj kosi. - 4. Gradina Baljevac. - 5. Crkvina Zapoljak. - 6. Hrgatska gradina. - 7. Nasuta gradina Podic. - 8. Gradina Drenovaca. - 9. Crnkica gradina. - 10. Gradina kod Pratnica blizu Doljana. - 11. Gradina Cardak kod Doljana. - 12. - Gradina Klievicka. - 13. Gradina kod Teocaka. - 14. Gradina i Crkvina u V,rtocu. - 15. Gradina Cucevo u Vrtocu. - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina VI (1894) - Sarajevo, 1894; 697-;;710; latin. - Isp. i separat; zatim: Wissenschaftliche MittheiJungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band IV (1896) - Wien, 1896; 101-112. RADIMSKY, V.: Archaologische Tagebuchblatter - Fortsetzun~ - (Mit 33 Abbildungen im Texte) - Inhalt: 15. Zwei Bronzen aus Capljina. - 16. Die Gradina von Turbe bei Travnik - 17. Zwei Bronzen aus dem Plivagebiet bei' Jajce. - 18. Die prahistorisch-rbmische Befestigung von Kalesia im Bezkke Zvornik. - 19. Einige Alterthi.imer von Gacko in der He['cegovina. - 20. Die Kirchenruine auf der Careva luka bei Er:main in Bosnien. - 21. Ueber einige prahistorische und r6'Inische Baures.te bel Grahovo im Bezirke Livno. - 22. Ein Legionsziegel aus Kladua velika in Bosnien. - 23. Drei Funde aus dem Bezirke Ljubuki. - 24. Kolossale Fibel aus der Gegend von Bilek - Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band III (1895) - Wien, 1895; 284-297. RADIMSKY, W.: Die Nekropole von Jezerine in Pritoka bei Bihac - (Mit 4 Tafeln u. 625 Abbildungen im Texte): Einleitung. Uebersicht der Alterthumer in der Gegend von Bihac. - A. Prahistorische Ueberreste. - B. Reste aus r6mischer Zeit. - C. Mittelalterliche Reste. - Die Nekropole von Jezerine: 1. VOl'bemerkungen. Situation u. Entdeckung der Fundstelle. - 2. Fundbericht. Zers1Jreute Funde. - 3. Die Bestattungsarten. - A. Die Brandbestattung. - B. Die Leichenbestattung. - 4. Die Funde. - Schlussbemerkungen. - Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band III (1895); 39-218. - Isp. i separat. RADIMSKI, V.: Arheoloke crtice - (Sa 11 slika u tekstu): Rimska ciglana kod Pijavica blizu Jajca. - Gradina Ilijina Greda u kotaru trebirrjskom - Gradina Kosovaca kod Kusonja u kotaru zvornickom. - Rimski miljokaz kod Trnova u kotaru jajackom.
20*

308

Dr Ma,tija Lapac

- Nasute gradine Orlovac i Sluanjska gromila u kotaru mostarskom. - Rimska razvalina gradina Mihaljevic u kotaru srebrenickom. - Gradina Glavica kod Velilkog Radica u kotalfu k.rupsikom. - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina VII (1895) - Sarajevo, 1895; 217-230; latin. RADIMSKY, V.: Prehistorica sojenica kod Ripca u Bosni - (Sa 26 slika u tekstu i 42 table): Prekopavanje nahodaja. - eljezne rukotvorine. - Bakreni rukotvori. - Broncani rukowori - Srebreni rukotvori. - Olovni rukotvori. - Novci. - Produkti taljenja. Kameniti rukotvori. - Ilovasti rukotvori. - Stakleni rukotvori. - Kotani ruikotvori. - Nakit od ljutura. - Drveni 'rukotvori. - RUlkotvori od drugih biljevnih tvari. - ubre. Zaglavne primjedbe. - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina VII (1895) - Sa>rajevo, 1895; 309-335; 483-524; latin. RADIMSKY, V.: Die neolithische Station von Butrmir bei Sarajevo in Bosnien - Ausgrabungen im Jahre 1893. - Bericht von ... Vorwort von M. Hoernes - Mit einem Beitrage von C. Schroter und) Plane 20 Tafeln u. 85 Abbi1dungen im Texte - Herausgegeben vom Bosnisch-hercegovinischen Landesmuseum - Wien, 1895; 1-54; tab. 20. RADIMSKY, V.: Ostanci rimske ciglane i ciglarske peci u Sarajevu - (Sa 3 slike u tekstu) Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina VIII (1896) - Sarajevo, 1896; lOg-Il';.; ciTiI1.- Isp. i sepa.r'at; zat~m: WiIs:senschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band VI (1899) - Wien, 1899; 527-529. RADIM SKY, W.: Die vorgeschichtlichen und romischen Alterthiimer des Be~irkes upanjac in Bosnien - (Mit 77 Abbildungen im Texte) - A. Priihistorische Ueberreste. - B. Ueberreste aus romisoher Zeit. - Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band IV (1896) - Wien, 1896; 135-169. RADIMSKY, W.: Archaologische Tagebuchblatter - Fortsetzung - (Mit 27 Abbildungltn im Texte) - Inhalt: 26. Eme Bronzeglocke u. zwei eiserne Lanzenspitzen aus Golubic bei Bihac. - 27. Funde beim Bahnbaue Lava-Travnik. - 28. Der Wallbau von Vidoi bei Livno. - 29. F.unde aus der Gegend von Grahovo (Bezirk Livno). 30. Der Wallbau von Dolnje Vrtoce bei Dolnji Unac, Bezirk Petrovac. - 31. Die romische Burgrui,ne von Biog:radci am Mostarsko blato. - 32. Die Tumuli von Polog am Mosta.rsko blato. - Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - IV Band (1896) - Wien, 1896; 185-201. RADIMSKY, W.: Bericht libel' die Ausgrabungen von Domavia bei Srebrenica in den Jahren 1892 und 1893 - (Mit 4 Tafeln u. 52 Abbildungen iim Texte) - Inhalt: Vorbemerkung. - A. Der 6stlkhe Anbau der CUlria. - B. Das Haus nordlich von de'r Cmia. C. Die Biider (1. Beschreibung der einzelnen Riiume. - 2. Technische Ausfi.ihrung des Bauwerkes. - 3. Bedeutung der cinzelnen Riiume. - Die beweglichen Funde.) - D. Eine Probegrabung in der oberen Stadt. - W,issenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band IV (1896) - Wien, 1896; 202-242. RADIM SKY, W.-GLUCK, Dr. LEOPOLD-WOLDfnCH, Dr. JOH. NEP.-BECK-MANNAGETTA, Dr. G. RITTER: Der prahistorische Pfahlbau von Ripac bei Bihac - (Mit Tafel I-XLVII und 26 Abbi1dungen im Texte) - Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band V (6897) - Wien, 1897; 29-123; - Isp. i separat.

Bi'bliografski podaci arheoloko-epigrafskih radova o spomenicima BiH

309

RADIMSKY, W.: Archaologische TagebuchblaUer - Fortsetzung und Schluss - (Mit 11 Abbildungen im Texte) - InhaH: 33. Die romische Ziegelei von Pijavice bei Jajce. 34. Der Wallbau Ilijina greda im Bezirke Trebinje. - 35. Die Gradina Kosovab bei Kusonje im Bezirke Zvorniik. - 36. Der romische Meilenstein bei T'rnovo im Bezirke Jajce. - 37. Die Walbaue Orlovac und Sluanjska gromila iJm Bezirke Mostar. - 38. Die romische Ruine Gradina Mihaljevic im Bezirke Srebrenica. 39. Der Wallbau Glavica bei Radic veliki im Bezirke Krupa. - Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band V (1897) - Wien, 1897; 263-297. RDDIMSKY, W.-HORMANN, KONSTANTIN vidi: Ho'rmann, Konstantin-Radimsky, W. RADOJCIC, NIKOLA dr.: Odakle je preuzeo Mavro Orbini svoj grb Bosne? - (Sa 2 slike u tekstu) - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina XLI (1929); sv. 2 - Sarajevo, 1929; 103108; ciril. RADOVANOVIC, arh. MILIVOJE: Maglic-grad - (Sa 2 table i 6 slika u tekstu) - Glasnik Zem. muzeja u Bosni i Hercegovini - Sarajevo, 1934; XLVI; s,v. 2; 83-90; biri1. REINECKE, PAUL: Dr. M. Mandic, Fiihrer durch die vorgeschichtliche Abteilung museums - Sarajevo, 1931 - Germania - Jahrgang 17, Heft 3 235-236 (prikaz).

des LandesBerlin 1933;

RENDIC-MIOCEVIC, DUJE: Ilirska onomastika na latinskim natpisima Dalmacije - III Prilog Vjesnilka za arheologiju i historiju dalmatinstku, sv. LlI '- Split 1948; 5-64; latin. RENDIC-MIOCEVIC, dr. DUJE: Novi ilirski epigraficki spomenici iz Ridera (Municipium Riditarium) - Glasnik Zem. muzeja - Sarajevo - Nova Serija VI (1951) - Sarajevo, 1951, str. 49 -60; sl. 10; tab1. 2; latin. - Isp. i separat. RENDIC-MIOCEVIC, dr. DUJE: Da li je spelaeum u Mocicima sluio samo mitrijackom kuItu. - Glasnik Zem. muzeja u Sarajevu - Nova serija VIlI (1953) - Sarajevo, 1953; 271-276; latin. - Isp. i separat. RENDIC-MIOCEVIC, DUJE dr.: Ilirske pretstave Silvana na lmltnim slikama sa podrucja DaImata - Glasnik Zem. muzeja u Sarajevu - Nova serija - 1955 - Sv. X (A'Theologija) - Sarajevo, 1955; 5-40; tab. I-III; latin. - Isp. i separat. RENEO, IVAN: Tursko-bosanski 168-183; latirn.

novci -

Napredak

Kalendar

za 1933 -

Sa'rajevo, 1932;

RENEO, IVAN: Olovo u drugoj polovini XVII. vijeka. 76; latin.

Napredak -

.Kalendar za 1940; 67-

310

Dr Ma,tija Lapac

RENEO, IVAN: Novci bosanskih vladara - Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine Knj. 1. - Hrvatsko kult. drutvo Napredak - Sarajevo, 1942; 651-667; latin. RENGJEO, IVAN: Novci bosanskih banova i kraljeva LV (1943) - Sarajevo, 1944; 237-292; - Glasnik Hrv. Zem. muzeja latin. Godina

RUVARAC, ILARION: Zaablje u Hercegovini, starome Humu - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. Godina II - Knjiga I - Sa'rajev'o, 1"890; 12-17; ciril. (za arheologiju od manjeg interesa). RUKAVAC, ILARION: O natpisima u Ozrenskoj crkvi i o ivopiscu popu Strahinji - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina IV (1892) - Sarajevo, 1892; 293-301; cirH. SAINTE-MARIE De, E.: Itineraires en Herzegovine - Extrait du Bu11etin de la Soch~te de geographie - Pa:ris, 1876; 1-64; (ima i arheolokih podataka; stecci).

Schematismus deri Dioecesis Banjalucensis in Bosna pro anno Doonini 1892 Banjaluka, s. a. - Za mjesto Petricevac isp. str. 15 (Fundam~mta alicuius ecclesiae in argovac, in loco Crkvite de terra prominent); za Barlovce isp. str. 16; Ivanjslka, str. 17; Kulai, str. 23; Bihac, str. 24-25; Volar, str. 29-30; Novi, str. 32; Jajce, str. 35-40; Kotor Varo, str. 40-41; Livno, 'str. 44-45; V:idoi, str. 47. Schematismus Dioecesium Mandetriensis & Dumnensis itemque Marcano-Tribunensis pro anno 1899 - Mandetrii, s. a.; isp. za Gradac, str. 24; Humac, str. 27; Gabela, Sitr. 29; Gorica, str. 34-35; Gradac posuki, str. 36; Posuje ,str. 36; Ruici, str. 38; Bukovica, str. 42; Grabovica, str. 42; Roskopolje, str. 43; Seonica, str. 44; Hrasno, str. 50.

Schematisrnus deri Dioecesis Banjalucensis in Bosna pro anno Domini 1900. Monast. Maria-Stellae O. C. R. penes Banjalukam, s. a. - Za Petricevac, str. 18; Barlovic, str. 19; Ivanjska, str. 21; Kulai, Sitr. 31; Bihac, str. 33-34; Volar, str. 41; Novi, str. 44; Jajce, str. 48-49; Kotor Varo, str. 54-55; Livno, str. 59-60; Vidoi, str. 62. Schematismus ALmae missionariae provinciae Bosnae Argentinae Ordinis fratrum minorum S. P. Francisci dispositU5 ann o MCMVI - Sarajevii, 1906. - Za Petricevac, tro 59; Ivanjska, str. 59; Sanski-Most, str. 59; Bihac, str. 60-61; Jajce, str. 64. Schematismus Dioecesium Mandetriensis et Durnnensis itemque Marcano-Tribuniensis pro ann o 1892 - Mandetrii. s. a. - Str. 26 (In Knepolje et Mokro antiquarum ecclesiarum memolria viget); str. 28 (In pago Dobric, loco vatic, extant vestilgia antiquae ecclesiae, quam S. Annae dicatu:m fU1sse ferunt); str. 33 (In Ljubuki conspiciuntur rudera antiqui conventus franciscanorum S. Catharinae v. et M. a Turc:is saec. 16, de'3tructi); za Gabelu iSIp.str. 35, za Goricu str. 41-43, za Gradac po,suki str. 43 (conspiciun1Jur rudera an:tiquae ecclesiae in Gradac); za

BiJbliografski podaci arheoloko-epigrafskih radova o spomenicima BiH

311

Posuje str. 44-45 (In teI"ritorilO de Posuje recondantur variis in locis rudera antiquarum ecclesi.arum praessertirn in Rastovaca et Ricina); za Bukovicu str. 51 (crkvine!); za Grahovicu str. 52; za Roskopolje str. 53; str. 54 (Rudera ecclesiarum recordantUlr in Crvenice, Lipa Omolje et alibi,,); za Hrasno str. 65 (Pluraibi inveniuIlJ1Jurrudera antiquitatum christianarUJm praeserrtim in GliJmina). SCHNEIDER, ROBERT:
Ueber die bildlichen Denkmaler Dalmatiens

Mittheildungen aus Oes,ter'reLch-Ungarn (neto i o nalazima u Hercegovini). SERGEJEVSKIJ, DIMITRIJE:

Jahrgang

A!rchaeologisch-epigraphische IX Wien, 1885; 31-84;

Cohors VIlI voluntariorum

CIVlum Romanorum

voluntariorum civium Romano.rum. u B. i H. - Godina XXXVI (1924) SERGEJEVSKIJ,


Rimski

I Formiranje kohorte VIlI II Istorija kohorte. - Glasnik Zem. muzeja Sa1rajevo, 1924; 113-124; ciril.

DIMITRIJE:
natpis iz itomiljica

XX XVII (1925) SERGEJEVSKIJ,


Epigrafski

Sarajevo,

Glasnik Zem. muzeja u B. 1925; 87-90; ciril.


-

H. -

Godina

DIMITRIJE:
nalazi u ipovu - (Sa 2 slike u tekstu) - Glasnik Zem. muzeja u Godina XXXVIII (1926) - Sarajevo, 1926; 155-158; ciril.

B. i H. SERGEJEVSKIJ,
Rimski

DIMITRIJE:
kameni spomenici sa Glamockog Polja - Glasnik Zem. muzeja u B. Sarajevo, 1927; 255-267; ciril. (sa 5 tabla).

i H. -

Godina XXXIX (1927) DIMITRIJE:


kameni spomenici

SERGEJEVSKIJ,
Rimski

sa Glamockog

i Livanjskog

polja i iz Ribnika -

(Sa

1 tablom i 10 slika u tekstu) - Glamoc.ko polje. - Vaa!TlQvine.- Ri!bnik Gornji. - Gl'asnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina XL; sv. 2; 1928 - Sarajevo, 1928; 79-98; ciril. SERGEJEVSKIJ,
Dijana

DIMITRIJE: - (Sa 1 slikom u tekstu i 2 table): Reljef iz Suhace (Livanjsko polje). - Dva reljefa iz Opacica (Glamocko polje) - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina XLI; sv. 2; 1929 - Sarajevo, 1929; 95-102; ci<Til.
i Silvan

SERGEJEVSKIJ,
Nalaz

DIMITRIJE:
novca kod Livna

rimskog

XLII (1930); sv. 2 SERGEJEVSKIJ,


Rimski

Sarajevo,

- Glasnrk Zem. muzeja u B. i H. 1930; 119"":-132;cir~l.

Godina

DIMITRIJE:
spomenici

iz Livna i Prekaja - (Sa 2 table i 3 slike u tekstu): Livanjsko polje. - Gornji Unac. - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godma XLIII (1931); s.v. 2 - Sarajevo, 1931; 19-24; ciril.

SERGEJEVSKIJ,

DIMITRIJE:

- (Sa 1 tablom): Sarajevo. - Gornji stup (Sarajevsko polje). - Bastasi (Livanjsko polje). - Bastasi (Donji Unac). - Bosanska Gradika. - Glogovac. - ipovo (Jajacki srez). - KUplI"es.- Doboj. - Tl'buk (Doboj). Srebrenik. - Papraca. - Vid (Narona). - Glasnik Zem. muzeja u B. H. Godina XLIV (1932); sv. 2 - Sarajevo, 1932; 23-30; ciril. NUJmi:mnaticke beleke

312

Dr Matija Lapac

SERGEJEVSKI, DEMETRIUS: Spatanti>ke Denkmaler aus Zenica. - (Mit 8 Tafeln u. 6 Figmen im Texte): Inhalt: I. Vorwort. - II. Zur Topographie von Zenica. - III. Beschreibung der Denkmiiler. - IV. Kunstgeschichtliche Bemerkungen. - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina XLIV (1932); sv. 2 - Sarajevo, 1932; 35-56. SERGEJEVSKIJ, DIMITRIJE: Novi nalazi na Glamockom polju - (Sa 4 table i 2 slilke u tekstu) - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina XLV (1933); sv. 2 - Sa'l'ajevo, 1933; 7-14; ciril. - Isp. i separat. SERGEJEVSKIJ, DIMITRIJE: Rimska groblja na Drini (neizdati spomenici) - (Sa 9 tabli i 14 slika u tekstu): I. Predgovor. - II. Spomenici 'u okoEni Srehrenice (Bratunac. Gradina mun. Domavia. - Sasi. - Tegare). - III. Rimska groblja kod Viegrada [upa. - Vel. Gostilja. - Klanik. -:.. titarevo Donje. - Stari Brod (srez Rogatica) ]. - IV Rimska groblja kod Foce (Kunovo. - Gornji Cestin. - Vrbica). - V. Tipovi rimskih nadgcrobnih spomenika u Podrinj'U. - VI. Primedbe o ornamentu. - VII. Zusammenfaosung. - Glasnik Zem. lIIluzeja u B. i H. - Godina XLVI (1934) sv. 2 Sarajevo, 1934; 11-42; ciril. SERGEJEVSKI, DEMETRIUS: Rimski spomenici iz Bosne: Selo Pritoka (srez Bihac) - Golubic (srez Bihac) - Japra - Blagaj (srez Bos. Novi) - Agici Gornji (srez Bos. Novi) - Cele (opt. Japra-Budimlic; srez SansIki Most) - Krnjeua (srez Bos. Petrovac) - BU'kovaca (srez Bos. Petrovac) - Bravsko (srez Kljuc) - Voljevica (srez Srebrenica) - Fakovic (srez Srebrenica) - titarevo (srez Viegrad) - Klanik (srez Viegrad) Rudo (Slrez Viegrad) - Stari brod (screz Rogatica) Selo Rodulje . (opc. Bukovacka, screz Plevlje) - Maklenovac Turski (Doboj) - Halapic (srez Glamoc) - Prekaja (srez Glamoc) - Bos. Grahovo. - Odak (Livanjsko Polje) - Bastasi (Livanjsko Polje) - Malo PoLje (srez Mostar) - Dubrava (slrez Stolac) - Selo Prenj (srez Stolac) - Hodovo (srez Stolac) - Tasovcici (srez Stolac) - Mogorjelo - Konjie Peci (Grahovo Polje) - Drva[' - Cr1jevica (srez Bos. Petrovac) - Glamoc-urmanci (srez Mostar) - Japra-Blagaj (srez Bos.. Novi) - Spomenik Srp. kralj. akademije - LXXVII (1934) - Beograd, 1934; 1-28; 46 slika u tekstu; ciril. SERGEJEVSKIJ, DIMITRIJE: Iz rimske arheologije nadg,robnih reljefa: Lisicici. nica). - III. Dva neizdata u B. i H. - Godina XLVII

(Sa 3 table): I. MunicripiUJmDiluntum. - II. Nekobko - Bastasi (Livanjsko polje) - Voljevica (srez Srebrenatpisa Sarajevskog muzeja. - Glasnik Zem. muzeja (1935) - Sarajevo, 1935; 17-22; ciril.

SERGEJEVSKIJ, DIMITRIJE: Novi kameni spomenici iz Ustikoline i Rogatice - (Sa 4 table i 9 slika u tekstu): (Ustikolina) - Rogatica. - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. Godina XLVIII (1936) - Sarajevo, 1936; 3-14; ciril. - Isp. i separat. SERGEJEVSKI, DEMETRIUS: Neue Aschenkisten aus Ribic. - Sonderdruok aus der Praehistorischen schrift, XXVII Bd. 1936, Heft 3/4 pp. 211-226. S. 1. et a.

Zelit-

SERGEJEVSKI, D.: Kamennye pamjatniki iz Zenicy i provincial'no rimsko iskusstvo. - Jubileinyi ~bornik Russikago arheolog. obstestva v korolovstve Jugoslavii (ruski) - Belgrad, 1936; str. 65-73; sJ. 5.

B~bliografski podaci arheoloko-epigrafskih radova o spomenicima BiH

313

SERGEJEVSKIJ, DIMITRIJE: Das Mithraum von Jajce - (Mit 1 Tafel, 2 Pliinen u. 4 Figuren im Texte): Das Relief - Arae. - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina XLIX (1937) - Sarajevo, 1937; 11-18. SERGEJEVSKI, DIMITRIJE: Kasno-anticki spomenici iz okolice Jajca '- (Sa 13 slika u tekstu i 1 planom): Citluk. - Mujcici. - Anticko groblje u Mujci6ima. - ipovo. - Jajce. - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina L (1938); sv. 2 - Sarajevo, 1938; 49-64; ciril. - Isp. i separat. SERGEJEVSKI, DIMITRIJE: I Rimski spomenici iz Bosne. - II Rimski natpisi iz Bosne: GolUlbic (Srez Bihac) - Pritoka (Srez Bihac) - Podgradci Donji (Bos. Gradika) - ipovo (Srez Jajce) - Mujcici (Srez Jajce) - -Metaljka (Srez Jajce) - Divicani (Srez Jajce) Turbe (Srez Travnik) - Stranjani (Srez Zenica) - Janjani (Srez Zenica) - Breza (Srez Visoko) - Podstinje (Srez Fojnica) - Skelani (Srez Srebrenica) - Ocrkavlje (Srez Foca) - Stolac (Srez Gacko) - Korito (Srez Gacko) - Donje Selo (Srez Konjic; - Podgradina (Opc. Kamen, Srez Glamoc) - Vrba (Srez Glamoc) - Grkovci (Livanjsko Polje) - Suhaca (Livanjsko Polje) - Nepoznato mesto - Spomenik Srp. kralj. akademije - LXXXVIII (1938) - .Beograd, 1938; 95-131; lS'a33 slike; ciril. SERGEJEVSKI, DIMITRIJE: Sta pricaju kameni spomenici: I. IliTi i Rim. - II. Zanimanje stanovnitva. III. Duhovna kultura Ilira. - Kraj antike i seoba naroda. - Razvitak - Godina V (1938); br. 8 i 9 - Banja Luka, 1938; 235-257; ciril. SERGEJEVSKIJ, DIMITRIJE: Arheoloki nalazi kod Bihaca i Bos. Novog - (Sa 3 table i 3 slike u tekstu): Pritoka. - Ribic. - Blagaj (na Sani) - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina LI (1939); sv. 1. - Sarajevo, 1940; 7-14; ci'ril. SERGEJEVSKI, DIMITRIJE: Rimski natpisi novi i revidirani - (Sa 6 slika u tekstu): Sarajevo. - Jajce. Komine (Kotar Plevlje) - Revidirani natpis iz Tegare (Kotar Slrebrenica) - Glasnik Zem. muzeja - Godina LlI (1940) - His,torija i etnografija - Sarajevo, 1941; 15-26; latin. SERGEJEVSKI, DEMETRIUS: Archliologische Forschungen in Bosnien in den Jahren 1920.-1940 - (Mit 6 Abbildungen im Texte) - Sonderd.ruck: Siidost - Forschungen - Brunn, Munchen, Wien - S. 1. et a; S. 156-177. SERGEJEVSKI, DIMITRIJE: RiJmski natpisi iz Bosne, Uickog kraja i Sandaka: Golubic (srez Bihac) - Luani (srez Sarajevo) - Breza (SlTezVisoko) - Mun. Domavia (s. Gradina, srez Srebrenioa) - Sikiric (srez Srebrenica) - Skelani (srez Srebrenica) - Bajina Bata - Bioska (srez Uica) - Drai!Ilovici (STez Poega u.) - Pirilijpac (swez Dragacevski) - Seljani (srez Prepolje) - Otilovici - (srez Plevlje) - Plevlje -Komill1e (srez Plevlje) - Tasovcici (srez Stolac) - Mogorjelo (srez Stolac) - Humac (srez Ljub'l.lki) - (Sa 31 slikom u tekstu) - Spomenik Srp. kralj. akademije - XCIII (1940) - Beograd, 1940; 133-160; ciril. SERGEJEVSKI, DIMITRIJE: Epigrafske biljeke (sa 5 slika u tekstu): Divic. - Plevlje. muzeja u Sarajevu - Godina LIU (1941) - Sarajevo, 1942; 3-10;

Glasnik latin.

Zem.

314

Dr Matija Lopac

SERGEJEVSKI, DIMITRIJE: Srednjevjekovna groblja u Stuparima i Rastiku (sa 6 slika u tekstu): Stupari Groblje u Rastiku - Glasnik Hrv. zemaljskog muzeja - Godina LIII (1941) Sarajevo, 1942; 95-100; sl. 6; tabl. 1; latin. SERGEJEVSKI, DIMITRIJE: Nekoliko neizdatih antickih relijefa - (Sa 14 slika u teks1tu) - Glasnik Hrv. dravnog muzeja - Godina LV (1943) - Sarajevo, 1943; 1-20; sl. 19; latin. SERGEJEVSKI, DIMITRIJE: Putne biljeke iz Glamoca (sa 29 slika i 1 !kartom): Halapic - Rudici - Glavice - Sumnjaci - Vaganj - Odak - Istocna strana - Hasanbegovci - Opacici - Ml,adekovci - Dubrava - Isakovci - Petrovo VrelQ Kovacevci Coslije - Bo,raik (Vrba) - Podgradina (Kamenska) - Carevac - Vidimlje - Karajzovac - Gornje Polje - Dolac - Dragnic - Glamoc - Glasnik Hrv. zem. muzeja - Godina LIV (1942) - Sarajevo, 1943; 113-171; latin. SERGEJEVSKI, DIMITRIJE: Arheoloki nalazi u Sarajevu i okolici: 1. Groblje, Vasiljeva Baca. II. Anticki arhitektonski komadi. - III. Nadgrobni cipus iz Kemaludinove damije. F~bula iz muzejske bace. - Kasno-anticki sud sa Debelog Brda. - Nalazi antickog novca. - IV. Srednjevjekovni nalazi. - Zakljucak. - Glasnik Zem. muzeja u Sarajevu - Nova selrija II (1947) - Sarajevo, 1947; 13-50; sl. 25; latin. - Isp. i separat. SERGEJEVSKI, DIMITRIJE: Rims,ka cesta na Nevesinjskom Polju - Glasnik Zemaljsk'og muzeja u Sarajevu - Nova selfija III (1948); - Sarajevo, 1948; 43-62; sl. 10; karta 1; latin. Isp. i separat. SERGEJEVSKI, DIMITRIJE: Nove akvizicije odjeljenja klasicne arheologije Zemaljskog muz,eja u Sarajevu - Glasnik Zemaljskog muzeja u S'lrajevu - Nova serija III (1948) - Sarajevo, 1948; 167-187; sl. 19; tab. VII; latin. - Isp. i separat. SERGEJEVSKI, DIMITRIJE: Putne biljeke sa Nevesinjskog Polja - Glasnik Zem. muzeja u Sara,jevu Nova se;rija III (1948) - Sarajevo, 1948; 239-250; sl. 5; tabl. 5; ckil. - lsp. separat.

SERGEJEVSKIJ, DIMITRIJE: Japodske ume: Predgovor. - Opis spomenika - Datiranje c~n iZJr'ade.- Poloaj urni. - Sadraj slika. - Japodske urne umjetnost. - Ornamenat. - Oblik urni. - Odijelo, ovUlje.- POSiUde- Zakljucak. - Glasnik Zem. muzeja u Sar.ajevu (1949-1950) - Sa1rajevo, 1950, 45-93; sl. 20; tabl. XIII; latin.

spomenika. - - Nai grcka arhaicka Konjska oprema. Nova serija IV-V - Isp. i separat.

SERGEJEVSKIJ, DIMITRIJE: Nekoliko rimskih reljefa iz centralne Bosne - (Sa 4 slike u tekstu) - Ephemeri:dis Instituti archaeologia Bulgarici - Vol. XVI - Ex selftis K'azarovianis seorsSUIID e~pressum - Serdicae, MCML; 81-87; ciril. SERGEJEVSKI, DIMITRIJE: Kasno-anticki mauzolej u Turbetu. Anticko groblje u Turbetu. - Opis mauzoleja. - Djeciji grob. - Tip mauzoleja. - Glasnik Zemaljsk'Og muzeja u Sarajevu - Nova serija VI (1951) - Sarajevo, 1951; 135-145; sl. 7; tabl. 3; latin. rsp. i separat.

Birbliografski podaci arheoloko-epigrafskih

radova o spomenicima

BiH

315

SERGEJEVSKI, DIMITRIJE: Novi i revidirani rimski natpisi - Grkovci (Livanjsko Polje, Srez bos. grahovski) - Pritoka (Srez bihacki) - Golubic (Srez bihacki) - Podgradina (Kamen Srez glamocki) - Divicani (Srez jajacki) - Kupreani (Srez jajacki) - Jajce Zvornik - Srebrenica - Skelani (Srez srebrenicki) - Donja Zgoca (Srez visocki, rudnik Kakanj - Han - Divljak (Srez travnicki). - Revidirani natpisi: Lisicici (s;rez konjicki) - Glasnik Zem. muzeja u Sarajevu - Nova serija VI (1951) Sarajevo, 1951; 301-310; 12 slika u teKstu i 2 table; lat. - Isp. i separat. SERGEJEVSKI, D.: Ludmer: I Uvodne rijeci. - II Predgovor. - III Op,is nekropola i spomenika: 1) Hrncic, 2) Banjevici, 3) Mramorje (Begici), 4) Colakovica groblje, 5) Makovac, 6) Radeljevac, 7) Opravdici. - IV Poloaj i karakter nekrorpola. - V Oblik spomenika. - VI Ornamenat. - VII Izrada spomenika. - VIlI Datiranje spomenika. IX Pogovor. - X Resume - Srednjevjekovni nadgrr-ohni spomenioi BoS\ne i Hercegovine - Sveska IV - Izdanje Zemaljskog muzeja u Sarajevu Sarajevo, 1952; 1-38; tab. 48; 1 karta; 3 plana; latin. SERGEJEVSKI, DIMITRIJE: Kasno-anticki spomenici iz ipova - Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu - Nova serija VII (1952); - Sa'rajevo, 1952; 41-57; sl. 15; tab. 5; latin. - Isp. i separat. SERGEJEVSKI, DIMITRIJE: Einiges iiber illyrische Kopfbedeckung - (Mit 6 Ahbildungen im Texte) - SonderdrucJk aus "Beitrage zur alteren europaischell1. Kulturgeschichte; Band II; Festschrift fiir Rudolf Egger, Klagenfurt, 1953; 36-42. SERGEJEVSKI, DIMITRIJE: Slike pokojnika na naim srednjevjekovnim nadgrobnim spomemcrma - (Sa :2 sHke u tekstu) - Glasnik Zemaljskog muzej.a u Sarajevu - Nova serija sv. VIlI (1953) - Sarajevo, 1953; 131-139; latin. - Isp. i separat. SERGEJEVSKI, DIMITRIJE: Stecak kod sela Tekije - Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu - Arheologija - Nova serija Sv. IX (1954) - Sarajevo, 1954; 273-274; 1 tab.; ciril. SERGEJEVSKI, DIMITRIJE: Starohricanska bazilika u Klobuku - Ornamentirani arhitek1Jurni komadi Sitni nalazi - Nacin gradnje - Tip bazilike - Oblik i ornamenat kamenog namjetaja. - Pogovor. - Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu - i\rheologija Nova serija - Sv. IX (1954) - Sarajevo, 1954; 189-210; 1 plan; sl. A-D + 6 slika u teks.tu i 15 tab.; latin. - IS{). i separat. SERGEJEVSKI, DIMITRIJE: Rimski miljokaz sa ceste Narona-Salona - Glasnik Zem. muzeja u Sarajevu - Nova serija - 1955 - Sv. X - Arheologija - Sarajevo, 1955; 149-150; 1 slika u tekstu; latin. . SERGEJEVSKI, DIMITRIJE u. CREMOSNIK dr. GREGOR vidi: Cremonik dr. Gregor i Sergejevski, Dim. SIELSKI, STANKO: Arheoloki nalazi u okolici Travnika i epca - (Sa 12 tabla) - I Neolitsko naselje u dalini ,rijeke Bile. - II Broncani nalaz u dolini rijeke Bile. - III Broncani nalaz u Brezovu Polju. - IV Broncani nalaz iz Kor~cana. - V. Nalaz novca

316

Dr Matija Lopac k'l'alja Tomaa. - VI Sredovjecni nalaz iz sela Zabilja sreza travnickog. - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina XLIII (1931); sv. 2 - Sarajevo, 1931; 7-12; latin.

SKARIC, VLAD.: Iz rimske prolosti: 1. Stanecli. - Stavnja. Zem. muzeja u B. i H. - Godina XXXV (1923) -

2. Natpis iz Vitine. Sarajevo, 1923; 81-84;

Glasnik ciril.

SKARIC, VLADISLAV: Apollo Tadenus - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina XXXVIII (1926) - Sarajevo, 1926; 101-104; (na njem. jeziJku). - Isp. i separat. SKARIC, VLADISLAV: Grobni natpis brace Radilovica u Cadovini - Glasnik Zem. muzeja u B .i H. - Godina XXXIX (1927) - Sarajevo, 1927; 193-197; ciril. SKARIC, VLADISLAV: Romische Ansiedlung in Mala Rujika: Juppiter mit dem Adler - Rom~sches Haus mit Unterkellerungen. - (Sa 6 tabla i 2 slike u tekstu) - Glasni'k Zem. muzeja u B. i H. - Godina XL; s,v. 2; 1928 - Sarrajevo, 1928; 99-108; Isp. i separat. SKARIC, VLADISLAV: Trzan - (Sa 3 slike u tekstu) - Glasnik Zem. muzeja u B. iH. sv. 2; (1928) - Sarajevo, 1928; 127-134; ciril.

Godina XL;

SKARIC, VLADISLAV: Jedan slovenski uzor bosanskih mramorova - (Sa 5 slika u tekstu) - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina XL; sv. 2; 1928 - Sarajevo, 1928; 141144; c~ril. - Isp. i separat. SKARIC, VLADISLAV: Postanak Sarajeva i njegov terito rijaIni razvitak u 15 i 16 vijeku - (Sa 1 planom u tekmu) - Glasnik Zem. muzeja li B. i H. - Godina XLI; sv. 2; 1929; - Sarajevo, 1929; 41-56; ciril. SKARIC, VLADISLAV: P,rstenje iz Vrucice - (Sa 1 slikom) - Glasnik Zem. muzeja u B. dina XLII (1930); sv. 2 - Sarajevo, 1930; 183-184; ciril.

H. -

Go-

SKARIC, VLAD.: Bogumilski grobovi i bosancica. - Dvije historijske zablude - Narodno Jedinstvo - I1ustrovani zvanicni Almanah - Kalendar Drinske Banovine - Godina III (1932) - Sarajevo, 1932; 356-358; ciril. SKARIC, VLADISLAV: Altcrti1mer von Gradac in der Lepenica (Bosnien) - (Mit 14 Tafeln u. 8 Figuren im Texte) - Die vorgeschitliche u. romische Epoche. - Die altchJristliche Kirche - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina XLIV (1932); sv. 2 - Sarajevo, 1932; 1-22; - Isp. i separat. SKARIC, VLADISLAV: Trebinje u 18 vijeku - (Sa 2 karte u tekstu) - Glasnik Zem. muzeja u Sarajevu - Godina XLV (1933) - sv. za historiju i etnografiju - Sarajevo, 1933; 39-70; c~ril. (za arheologiju isp.: Tvrdave, kule \lncevi - pravoslavna crkva). ISIp. i separat.

,Bibliografski podaci arheoloko-epigrafskih radova o spomenicima BiH

317

SKARIC, VLADISLAV: Tragovi starog rudarstva u okolini Kreeva - (Sa 1 kartom i 4 slike u tekstu) - Glasnik Zem. muzeja u Sarajevu - Godina XLVI (1934); sv. 1 Sarajevo, 1934; 73-80; ciril. SKARIC, VLADISLAV: Grob i grobni spomenik gosta Milu tina na Humskom u Focanskom srezu - (Sa 2 table) - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina XLVI (1934); sv. 2. - Sarajevo, 1934; 79-82; ciril. - Isp. i separat. SKARIC, VLADISLAV: Tragovi starog rudarstva u okolini Kreeva i Fojnice - (Sa 2 table i u tekstu 5 karata i 1 s,lika) - 1. Blia okolina Kreeva. - 2.Crne Rijeke i gornja Lepenica. - 3. Stara Fojnica i tragovi starog rudarstva oko njega. Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina XLVII (1935); - Sarajevo, 1935; 23-34; ciril. SKARIC, VLADISLAV: O Kreevu (sa 2 tab. i 1 planom u tekstu): 1. Germanizmi u kreevskoj toponomastici. - 2. Katolici u kl'devskoj upi na izmaku 18 vijeka. - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina XLVIII (1936); - Sarajevo, 1936; sv. 1; 73-80; ciril. SKARIC, VLADISLAV: Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austro-ugarske okupacije - Izdanje optine grada Sarajeva - Sarajevo, 1937; 1-290; latin. (ima i arhe olokih podataka). SKOK, PETAR dr.: Studije iz ilirske toponomastike - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina XXIX (1917); XXXI (1919); XX XII (1920) - Sarajevo, 1917, 1919, 1920; 117-144; 151-160; 29-46; latin. SLIJEPCEVIC, PERO: Staro groblje po Gacku - (Sa 2 table) - Glasnik Zem. muzeja u B. Godina XL; srv. 2; 19'28 - Sa,rajevo, 1928; 57-64; ciril. SOLOVJEV, dr. ALEKSANDAR: Jesu li bogumili potovaIl krst. - Glasnik Zem. muzeja u Sarajevu serija SV. III (1948) - Sarajevo, 1948; ciril. (geografski raspored stecaka; cije je clanak vie histodsikog karaktelI'a). SOLOVJEV dr. ALEKSANDAR: O natpisu na grobu velikog kaznaca Nespine -- Glasnik Zem. muzeja u Sarajevu - Nova serija sv. III (1948) - Sarajevo, 1948; 235-237; ciril. SOLOVJEV, dr. ALEKSANDAR: Prinosi za bos;msku i ilirsku heraldiku - Glasnik Zem. muzeja u Sarajevu - Arheologija - Nova serija sv. IX (1954) - Sa'rajevo, 1954; 87-135; latin. SOLOVJEV, V. ALEKSANDAR dr.: Broj grobnih spomenika u Bosni i Hercegovini. - Glasnik Zem. muzeja u Sarajevu - No'va serija - 1955 - Sv. X (Arheologija) - Sa,rajevo, 1955; 217-218; latin. H.-

Nova druk-

Spomenicima, o. - Iz kojega su doba i kojega li naroda grobni spomenici Crne Gore, Dalmacije, Bosne i Hercegovine, to ih na narod zove steccima, rmramorima ili maetima? - Bosanska Vila - II (1887) - Sa,rajevo, 1887; 57-58; ciril.

318

Dr Matija Lopac

ST.: Fojnica k/Kiseljaka. 1931; 323-325; ciril. ALmanah Kalendar Drinske banovine Sarajevo; II.

STAKIC, V. i MARKOVIC, .: Starine iz okoline maglajske 268; bdI.

Bosanska Vila -

(1886) -

Sarajevo,

188'3;

STANKOVIC, JEVREM: Cecava s okolinom i stanovnicima svojim - Prilog poznavanju Bosne - Bosanska Vila - Sarajevo - II (1887); 22-24; ciril. (numizm. podataka i o crkvinama).

Starinski spomenik - Slo'vinac - V (1882) cak u kotaru Visockom selo Kopoici).

Dubrovnik,

1882; 84; ciril. (ste-

Starinski natpis - Slovinac - VI (1883) - Dubrovnik, 1883; 485; ciril. (natpis s unutarnjeg zida katol. crkve u Ravnom u Hercegovini). STERNECK, HEINRICH: Geographische Verhliltnisse, Communicationen und das Reisen in Bosnien, der Herzegovina und Nord-Montenegro - Mit 4 colorirten Tafeln - Wien, 1877; isp.: IV. Alte Grabsteine, 45-57. STOJANOVIC, LJUB.: O natpisima na steccima u Glasniku Zem. muzeja Bosanska Vila - VI (1892); Sarajevo, 1892;91-92; ciril. 1891 -

za god. 1890

STRATIMIROVIC, ORE pl.: Srednjevjekovno groblje kod Zgoce - Glasnik Ze-momuzeja u B. i H. d1na III (1891); - Sarajevo, 1891; 122-141; latin. (Sa 11 slika i 2 nacrta). STRATIMIROVIC, ORE: Grad Bobovac - Glasnik Zem. muzeja u B. Godina III (1891); Sarajevo, 1891; 203-204; ciril. STRATIMIROVIC, ORE: Grad Visoki - Glasnik jevo, 1891; 220-221; ciril. STRATIMIROVIC, Arheoloki kod lijeba muzeja u B. i

Go-

H. -

(Sa 3 slike u tekstu)

Godina III (1891) Sara-

Zem. muzeja u B. i H. -

ORE: prilozi - I. Ma['kova kula u Viegradu - II. Stijena pod pismom'< III. Rimsko kamenje kod Gostilje - IV. Dobrun - Glasn1k Zem. H. - Godina III (1891) - Sarajevo, 1891; 283-293; ciril.

STRATIMIROVIC, ORE: Kraljevski dvori Sutjeska i Trstivnica - Glasnik Zem. muzeja u B. Godina III (1891) - Sarajevo, 1891; 318-319; ciTil. STRATIMIROVIC, ORE: Opis polja Glasinca - Glasnik Zem. muzeja u B. - Sarajevo, 1891; 323-334; cirU. - Isp. i separat.

H. -

H. -

Godina III (1891)

BiJbliograiski podad arheoloko-epigrafskih radova o spomenicima BiH . STRATIMIROVIC, ORE: O crkvi Ozrenskoj - Glasnik Zem. muzeja u B. Sarajevo, 1892; 68-70; bril.

319

H. -

Godina IV (1892) -

STRATIMIROVIC, ORE: Opet o crkvi ozrenskoj - Glasnik Zem. muzeja u B. - Sarajevo, 1893; 309-310; ciril.

H. -

Godina V (1893)

STRATIMIROVIC, ORE: Sa Glasinca - Izvjetaj o ljetonjem otkopavanjru - (Sa 5 slika u tekstu): 1. Sok-olac i njegov grad. - II. Gujni-gradac kod Kusaca. - nI. Marinkov-grad kod Koutince. - IV. Otkopavanje gomila. - V. Uspjeh od kopanja .gomila. - VI. Tehnicke primjedbe - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina nI (1891) - Sarajevo, 1891; 338-349; ciJril. - Isp. i: Wissenschaftliche Mittheilunge[l aus Bosnien u. der Hercegovina - Band I (1893) - Wien, 1893; 113-125; zatim i separat. STANIMIROVIC, GEORG v: Bosnische KOnigschlosser. - 1 Suceska u. Trstionica. - 2. Bung Visoki. - 3. Burg Bobovac - (Mit Tafel IV und Figur 10-11) - Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - n Band (1894) - Wien, 1894; 322-327. STRATIMIROVIC, G. V.: Notizen aus der Gegend von Vieg rad - (Mit Figur 12-17) - 1. Die Markova Kula in Viegrad. - 2. Der Buchs1abenfelsen von Zlijeb. - 3. Dobrun. - Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - n Band (1894) Wien, 1894; 327. STRATIMIROVIC, GJORGJE: Ilirska poramenica - (Predmet sa Glasinca) - Bullettino di archeologia e storia dalmata XXXVln (1915) - Spalato, 1915; 87-90; latin. - Isp. i separat. STRATIMIROVIC, ORE: Starinske biljeke - 1. CI"kvina kod Vidotaka. - 2. Hisardik. - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina xxxvn (1925) - Sarajevo, 1925; 85-86; ciril. STRATIMIROVIC, ORE: Stari most na Praci 1925; 91-92; ciril.

(Sa 1 slikom) -

Godina xxxvn

(1925) -

Sarajevo,

STRATIMIROVIC, ORE: Zgocanski stecak - GlasnU{ Zem. muzeja u B. iH. - Sarajevo, 1926; 45-46; ciril. STRATIMIROVIC, G. V.: isp. Zarzycki M. v. Andt E. u. Stra timirovic, G. v. SUIC, MATE:

Godina XXXVln (1926)

Gdje se nalazilo jezero iz 24. pogl. Pseude Skilakova Peripia? - (Sa 1 slikom) - GlaSil1ik Zem. muzeja u Sarajevu - Nova serija - Sv. VIn (1953) - Sarajevo, 1953; 111-129; latin. SVITLIC, ORE: I. Narodno predanje o Nakica kuli - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina Knjiga nI - Sarajevo, 1889; 24-26; ciril. (za arheologa neto podataka).

320

Dr Ma,tija Lapac

SZOMBATHY, J.-HEIN, W.: Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien und der Hercegovina - I Band - Wien 1893 - prikaz u: Mittheilungen der AntrurOlpologischen Gesellschaft in Wien - XXIII Band (der neuen Folgen XIII Band) - Wien, 1893; 226-231. SZOMBATHY, JOSEF: Die Archiiologie - und Anthropologen - Versammlung in Sarajevo, 15 bis 21 August 1894 - Mittheilungen der Anthropologischen Gesellschaft in Wien - XXIV Band (der neuen Folge XIV Band) - Wien, 1894; (202-213). ARJANOVIC, P.: . RiIns,ke starine iz Capljine na Nereivi u Hercegovini - (Sa 2 slike u tekstu) - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina VIlI (1896) - Sarajevo, 1896; 166167; latin. - Isp. i Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band VI (1899) - Wien, 1899; 534. THALLOCZY, dr. LJ.: Vojvoda Hrvoje i njegov grb - Glasnik Zem. >muzeja u B. i H. - Godina IV (1892) - Sarajevo, 1892; 170-187; latin. - Isp. i: Wi:ssenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band II (1894) - Wien, 1894; 108-124. TRALJIC, SEID M.: Sarajevski grad na Vratniku rajevo VIlI (1935/6) br. 14; 231-234; Novi Behar latin. List za pouku i zabavu Sa-

TRIVKOVIC, STEVO: okolina - Bosanska Vila - Sarajevo - II. 1887; 281-282; Blauj 310-311; 327-328; ciril. (ima podataka i za arheologiju).

294-296;

TROJANOVIC, SIMA dr.: Spomenici od zemlje i kamena u narodnom s]ecanju - Bosanska Vila XVIII (1903) - Sarajevo, 1903; 133-135; 150-151; 172-173; 194-196; C'Lril. TRUHELKA, CIRO Dr.: Geschichte und Denkwiirdigkeiten von Jajce: Einleitung. - 1643. - Das Konigsgrab. - Die Begebenheiten von 1469-1527. Die Schenswiirdigkeiten von Jajce. - Castell und Plivathor. St. Lukas. - Die Catacombe. - Sarajevo, 1888; 1-78; sa 8 slicica u tekstu. TRUHELKA, CIRO dr.: Gromile na Glasincu - Izvjece o iskopinama zem. muzeja, priregjenim pod jesen godine 1888 - Grobita, - Oblik gromila. - Nacin zakopavanja. - Sadrina gromila. - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina I - Knjiga I - Sarajevo, 1889; 23-35; latin. - Isp. i: Wissenschaftliche Mi:ttheilungen aus Bosnien u. der He.rcegovina - Band I - (1893) - Wien, 1893; 61-112; TRUHELKA, CIRO Dr.: Instruction zur Herstellung von Abklatschen nach alten Inskriptionen und sonstigen epigraphischen Alterthiimern. - Vervahrungsarten bei der Herstellung von Inschrifts - Abklatschen - Buchdruckerei der Bosnischen Post Sarajevo, 1888; 1-3. TRUHELKA, CIRO dr.: Afrikanski novci od tuca (mjedi), nadeni na Vrankamenu kod Krupe - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina I - Knjiga I - SaTajevo, 1889; 38-43; ciril. - ISlp. i: Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina -Band I (1893) - Wien, 1893; 184-188.

BiJbliografsikipodaci .arheoloko-epigrafskih radova o spomenicima BiH

321

TRUHELKA, tIRO dr.: Zanimiv turski novac, kovan u Sarajevu - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. Godina I - Knjiga I - Sarajevo, 1889; 57-59; latin. - Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovi:na - Band II (1894) - Wien, 1894; 350 -351. TRUHELKA, tIRO Epigrafske u Goradu. Zem. muzeja u dr.: crtice iz Bosne i Hercegovine: I Natpis Hercega Stjepana na crkvi II. Vladevina i natpisi njezini. - III. Natpis kod Krsta - Glasnik B. i H. - Godina I. Knjiga I. - Sarajevo, 1889; 65-77; ciril.

TRUHELKA, dIr.: Dva heraldicka spomenika iz Bosne - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. dina I. (1889) - Knj. II. - Sarajevo, 1889; 73-76; Ci,ril.

Go-

TRUHELKA, tIRO dr.-DRAGICEVlt TOMO: Dva starobosanska natpisa (1. nedaleko sela Donje Drenice u Hercegovini; 2. u selu Tutnjevcu, srez bijeljinski) - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina I 1889 - Knj. III - Sarajevo, 1889; 23-24; latin. TRUHELKA, tIRO dr.: Izvadak iz ljetopisa fra Nikole Lavanina, po -Jajcanina - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. Sarajevo, 1889; 77-80; 127; latin. - Godina II 220-225. (aTheol. podatak pod god. 1696; I; str. Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina 281-300. prijepisu fra Stjepana Margetica Godina I - Knjiga III-IV - Knjiga II - Sarajevo, IngO; 80) - Isp. i: Wissenschaftliche Band II (1894) - Wien, 1894;

TRUHELKA dr.: Predhistorijski predmeti sa Glasinca - (Sa 77 slika u tekstu): I. Nekropola na Gracu kod Sokoca. - II. Nekropola na Talinam.a. - III. Grobnice oko Vratnice. IV. Nekropola kod Kusaca. - V. Nekrorpola pod Lazama. - VI. Gromile oko Laza. VII. Gromile oko Borika. - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina I (1889) - Knjiga III - Sarajevo, 1889; 26-44. TRUHELKA, tIRO dr.: Bosancica - Prinos bosanskoj paleografij1i - (Sa, 13 slika u tekstu): Lapidarna p'wmena na bosanskim natpisima. - Natpis na ucu Dreanke kod Zauja. - Natpis u Goradi. - Natpis u M. Gostilji. - Natpis pod Dipima. - Natpis kod Kaostice. - Natpis kod Opraica. - Bosancica u rukopisu. - Natpis iz M. Mounja. - Natpis u Sarajevu. - Faksimili hercegovacke rukopisne bosancice. - Glasnilk Zem. muzeja u B. i H. - Godina I (1889) - Knj. IV - Sarajevo, 1889; 65-83; latin. - Isp. i: Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band II (1894) - Wien, 1894; 357-374. TRUHELKA, tIRO dr.: Die Nekropolen von Glasinac in Bosnien - Bericht tiber die im Herbste 1888 vorgenolIIllIIlenen Ausgrabungen - Mit 82 Text-Illustrationen (Separatabdruck aus Band XIX (der neuen Folge 13and IX) der Mittheilungen der Ahthropologischen Gesellschaft in Wien - Wien, 1889; 1-23. TRUHELKA, tIRO dr.: Ko je bio slikar fojnickog grbovnika? - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina I (1889) - Knj. I - Sarajevo, 1889; 86-91; ciril. - Isp. i: WiJSsenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band II (1894) Wien, 1894; 337-341.
Glasnik Zemaljskog muzeja Arheologija

21

322

Dr W.La,tija Lapac

TRUHELKA, CIRO dr.: Stari bosanski napisi. - Vienac zabavi greb, 1890; 508; 526-527; 561-562.

pouci -

Tecaj XXII (1890) -

Za-

TRUHELKA, CIRO dr.: Predhisto["ijski nalaz iz Podzvizda - (Sa 14 slika u tekstu) - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina II - Knj. I - Sarajevo, 1890; 64-67; ciril. - Isp. i: Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band I (1893) - Wien, 1893; 35-38. TRUHELKA, CIRO dr.: Kopanje starina na Glasincu u godini 1889 - (Sa 94 slike u tekstu) - Topograf5ika opaanja. - Gromile i njihov sadraj. - Nadeni predmeti. - A. Predmeti od bronca. - B. Predmeti od kamena. - C. Predmeti od kosti. - D. Predmeti od cehlubara (j,antara). - E. P,redmeti od stakla i !paste. - F. Predmeti od gvoda. - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina n - Knjiga I - Sarajevo, 1890; 68-95; latin. TRUHELKA, CIRO dr.: Obicaj maceril'anja mrtvaca u jednoj predhistorijskoj gromili kod Foce (Sa 6 slika u tekstu) - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina n (1890) Knj. I - Sarajevo, 1889; 104-109; ciril. TRUHELKA, CIRO dr.: Rimski natpisi u Bosni i Hercegovini - Mali Mounj - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina n (1890) - Knj. II - Sarajevo, 1890; 188-191; ciril. TRUHELKA, CIRO dr.: Iskopine na predistorisk'l)me grobitu na Glasincu u godini 1890. - (Sa 16 slika u teks,tu i 4 table): Gradina kod Kusaca. Prekopano podrucje nekropole. Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina n - Knjiga IV - Sarajevo, 1890; 386 -401; latin. TRUHELKA, CIRO dr.: Novi postupak pri snimanju natpisa. - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. dina III - Knjiga I - Sarajevo, 1891; 41-43; latin.

Go-

TRUHELKA, CIRO dr.: Stari bosanski natpisi: I Natpis iz Kocerina - n Natpisi iz okolice Donjeg Hrasnog (Hercegovina): Boljani, Podgr adinje, Derani, Lastva, Burmazi:n. III Natpis iz Gucije Gore. - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina III (1891) Sarajevo, 1891; 86-95; ciril. TRUHELKA, CIRO dr.: Rimska cesta u kotaru srebrenickom - (Sa 7 sJika u tekstu) - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina nI (1891) - Sarajevo, 1891; 239-245; latin. - Isp. i separat; zatim: Wissenschaftliche Mi:ttheilungen iClUS Bosnien u. der Hercegovina '--- Band I (1893) - Wien, 1893; 208-314. TRUHELKA, CIRO dr.: Starobosanski nll'amorovi - (Sa 33 slike u tekstu): Oblici spomenika (oblik ploce; dekoracija; heraldicki ures.i; prizori iz ivota; kovaci) - Glasnilk Zem. muzeja u B. i H. - Godina III (1891) - Sarajevo, 1891; 368-387; ciril. - Isp. i separat.

Bibliografski podaci arheoloko-epigrafskih radova o spomenicima BiH TRUHELKA, CIRO dr.: Prehistoricke gradine na Glasincu muzeja u B. i H. - Godina III (1891) i separat.

323

(Sa 15 slika u tekstu) Sarajevo, 1891; 306-315;

Glasnik Zem. latin. - Isp.

TRUHELKA, CIRO dr.: Ulakov grob - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina III (1891) jevo, 1891; 321; latin. (za arheologiju od manjega interesa).

Sara-

TRUHELKA, CIRO dr.: Nekoliko hercegovackih natpisa - (Sa 10 slika natpisa) - I. Natpis na Nekuku. - II. Natpis na Radimnji. - III. Natpis na Radimnji. - IV. Natpis na Radimnji. - V. Natpis kod Hana Pobrdnice. - VI. Natpis iz Popova Polja. - VII. Natpis kod Zakova (Popovo polje). - VIlI. l'fatpis kod Srede (Visocica planina). -IX. Natpis iz Poljica. - X. Natpis u Poljicama kod Trebinja. - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina IV (1892) - Knj. I. Sarajevo, 1892; 24-32; ciril. TRUHELKA, C. dr.: Katakombe u Jajcu - (Sa 14 slika u tekstu) - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina IV (1892) - Sarajevo, 1892; 57-68; latin; - Isp. i separat; zatim: Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band II (1894) - Wien, 1894; 94-,-107. TRUHELKA, CIRO dr.: Dvije starine iz bakrenog doba i sjekira od mjedi, nadene u Bosni - (Sa 3 slike u tekstu) - Glasnik Zern. muzej a u B. i H. - Godina IV (1892); 80-83; ciril. - Is<p. i: Wissenschaftliche Mitth eilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band I (1893) - Wien, 1893; 315-317. TRUHELKA, Stari Lastva. upa. (189'2) CIRO dr.: hercegovacki natpisi - (Sa 18 slika u tekstu)): Boljuni. Kruevo. Radimnja kod Stoca. - Vodotak kod Stoca. - Hodovo. - Bjeljani. Ravno (Popovo polje) - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina IV Sarajevo, 1892; 107-116; ciril.

TRUHELKA, CIRO dr.: Stari hercegovacki natpisi - (sa 8 sil1ka u tekstu): Velicani. - Boljuni. Zakovo. - Svitava. - Rapti. - Zauje (kod Boljuna) - Glasniik Zem. muzeja u B. i H. - Godina IV (1892) - Sarajevo, 1892; 215-220; ciril. TRUHELKA, CIRO dr.: Arheoloko ispitivanje jajackog grada i najblie okoline - (Sa 6 slika u tekstu) - Glasnik Zem. m.uzeja u B. i H. - Godina IV (1892) - Sarajevo, 1892; 315-320; latin. - Is<p. i separat; zatim: Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band II (1894) - Wien, 1894; 87-93. TRUHELKA, CIRO dr.: Prilozi rilmskoj arheologiji BOSiIlei Hercegovine - (Sa 12 slika u tekstu i 7 tabla): I. Rimsika zgrada u Bosni i Hercegovini. - II. Rimske razvaline kod Stoca i u okolici (1. Mauzolej; 2. Terme; 3. Mala kucica; 4. Kuca s mozajikom; 5. Druge terme; 6. Hiram kod Vidotaka; 7. Gradina na hridu kod Todorovica; 8. Pretraivanje u okolici stolackoj) - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina IV (1892) - Sa,rajevo, 1892; 340-365; latin. - Isp. i separat.
21*

324

Dr Matija Lopac

TRUHELKA, Dr. CIRO: Zenica und Stolac - Beitrage zur romischen Archaologie Bosniens und der Hercegovina - (Mit 4 Tafeln und 75 Abbildungen im Texte) - Wissenschaftiiche Mittheilrungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band I (1893) - Wien, 1893; 273-302. TRUHELKA, Dr. CIRO: Ein Steinkisteng,rah hei Barakovac (Foca) - (Mit 5 Abbildungen im Texte) Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercego'vina - Band I (1893) - Wien, 1893; 321-323. TRUHELKA, CIRO dr.: Stari hercegovacki natpisi (I Iz Daba,r-polja - II Natpis u Arapima Natpis kod hana Pobrdnice) - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - V (1893) rajevo, 1893; 93-97; ciril.

III Sa-

TRUHELKA, CIRO dr.: Poblie odredivanje prehistorickih nahogjaja u Bosni i Hercegovini iz eljeznog doba (A. La-tenski nahogjaji - B. Kome je plemenu pripadalo podrucje nekropole na Glasincu?) - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina V (1893) - Sarajevo, 1893; 11-116; latin. - Isp. i separat. TRUHELKA, CIRO dr.: Opaske o megalitickim gromilama hercegovackim - (Sa 5 sJ.ika \l tekstu i 1 tablom) - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina V (1893) - Sarajevo, 1893; 231-235; ckil. TRUHELKA, CIRO dr.: Neke starine iz prozorskog kotara - (Sa 3 slike u tekstu) - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina V (1893) - Sarajevo, 1893; 311-313; latin. - Isp. i: Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band III (1895) - Wien, 1895; 510-512. TRUHELKA, CIRO dr.: Jedna abraksasgema - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina V (1893) Sarajevo, 1893; 551-552; ciril. - Isp. i: Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u d.e!r Hercegovina - Band III 1895) - Wien, 1895; 528-529. TRUHELKA, CIRO dr.: Rimske iskopine u Vitini - (Sa 6 sJ.ika ti tekstu) - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina V (1893) - Sarajevo, 1893; 673-678; ciril. - Isp. i separat; zatim: Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band III (1895) - Wien, 1895; 522-526. TRUHELKA, CIRO dr.: Iskopine u dolini Lave - (Sa 31 slikom u tekstu): I Uvod. - Mali Mounj - Puticevo - Bazilika u Varoluku - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina V (1893) - Sarajevo, 1893; 685-699; latin. Isp. i separat; zatim: Wissen""haftliche Mittheilungen au:s Bosnien u. der Hercegovina - Band III (1895) Wien, 1895; 227-239. TRUHELKA, CIRO dr.: Starohosanski natpisi - (Sa 10 slika u tekstu: 1. Precko polje - 2. Presjenica - 3. cit - 4. Joanica) - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina VI (1894) - Sarajevo, 1894; 189-194; ciril.

Bibliografski

podaci arheoloko-epig'rafskih

radova o spomenicima

BiH

325

TRUHELKA, CIRO dr.: Bosanski, srpski i bugarski novci zemaljskog muzeja u Sarajevu: I Bosanski novci (novci prvih banova do 1353; Tvrtk() I ikao ban, 1354-1376; Tvdko I kao kralj, 1376-1391; Stjepan Toma, 1443-1461; kralj Stjepan Tomaevic, 14611463; Hrvoja, veliki vojvoda bosanski i herceg spljet:ski 1403-1415). - II Srpski novci (Vladislav, 1234-1241; Stjepan Uro I, 1241-1272; Stefan Dragutin Srijemski, 1272-1316; Stefan Uro II, Milutin, 1275-1321; Stefan Uro III Decanski, 1321-1336; Stefan Duan kao kJralj, 1331-1346; Stefan Duan kao car, 13461355; Stefan Uro IV, car, 1355-1367; Vukain, 1367-1371; Laza.r, 1371-1389; Stefan Lazarevic, 1389-1427; Vuk Brankovic, 1389-1398; orde Brankovic, despot, 1424-1456; Bala III, 1404-1421; - III Bugarski novci (Car Asjen, 11861196; Asjen II, 1218-1241; Joan Sracimir, 1371-1397) - Glasnik Zem. muzeja 11 B. i H. - Godina VI (1894) - Sarajevo, 1894; 389-410; latin. - Isp i: WiS<senschaftliche Mittheilun.gen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band IV (1896) Wien, 1896; 303-323. TRUHELKA, CIRO dr.: Starobosanski pismeni spomenici ,- (Sa 14 slika u tekstu i 2 table) - 1. Sudijska stolica - 2. Glagolski natpis iz Krajine - 3. Natpis iz Dopazaka. - 4. Natpis iz Rogatice. - 5. Natpis iz 'Puhovca (Zenica) - 6. Staro-bosanski natpis iz okolice Lave - 7. Natpis iz Carevca, kotar Glamocki - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina VI (1894) - Sarajevo, 1894; 771-782; ciril. - Isp. i: Wissenschaftliche Mittheilungen' aus Bosnien u. der Hercegovina - Band IV (1896) Wien, 1896; 343-355. TRUHELKA, Dr. CIRO-Hormann, Constantin: Olovo - (Mit 5 Abbildun.gen im Texte) Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - II Band (1894) - Wien, 1894; 235-247. TRUHELKA, CIRO dr.: Biljeka o postanku Sarajeva - Nada pouci, 'zabavi i umjetnosti (1895) - Sarajevo, 1895; 263-265; latin. (nekoliko podataka arheol.). Godite I

TRUHELKA, CIRO dr.: Stara bosanska metalurgija - (Sa 2 sliJke u tekstu) - Nada pouci, zabavi umjetnosti - Godite I (1895) - Sarajevo, 1895; 291-293; latin. TRUHELKA, CIRO dr.: Starobosanski natpisi - (Sa 30 slika i 1 tablom u tekstu) - I. Oplicic - II. Djedici ,-- III. Mrkalje - IV Bogojevic-selo - V. VThpolje - VI. Radmilovic Durbava - VII. Vranja Dubrava - VIlI. Trnavica - IX. lmiova - X. Mirue - XI. upa kod Tkelice - XII. Ga!rovo - XIII. Brajcevici - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina VII (1895) - Sarajevo, 1895; 259-284; latin. TRUHELKA, CIRO dr.: Abraksas-gema iz Sarajeva - (Sa 1 slikom u tekstu) - Gla~mik Zem. muzeja u B. i H. - Godina VII (1895) - Sarajevo, 1895; 215-216; ciril. - Isp. i: Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band V (1897) Wien, 1897; 344-345. TRUHELKA, CIRO Dr.: 'Die christlichen Denkmaler Bosniens und der Hercegovina Taf.) - Roma, 1895; 1-43. (Fig.

a-w u. 1

TRUHELKA, Dr. CIRO: Eine apokryphe Inschrift des Herzog Stephan an der Kirche zu Gorada - (Mit 1 Abbildungen im Texte) - Wissenschaftliche Mi1Jtheilungen aus BoSJt1i~Q \1. der Hercegovina - III Band (1895 - Wien, 1895; 503-50~.

326

Dr Matija Lapac

TRUHELKA, Dr. CIRO: Steinkisten - Tumuli in der Hercegovina. - (Mit Figur 15-27) - Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - III Band (1895) Wien, 1895; 512-516. TRUHELKA, CIRO dr.: Stari bosanski natpisi - (Sa 7 slika u tekstu): 1. Njeganovic turski. - 2. Podubovac. - 3. Muici. - 4. Milavici. - 5. Krtinje. - 6. Mirue. - 7. Banovici. 8. Umoljani - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina VII (1895) - Sa!rajevo, 1895; 567-572; ciril. TRUHELKA, CIRO dr.: Broncani ljem od Vrankamena kod Krupe - (Sa 2 slike u tekstu) - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina VI (1894) - Sarajevo, 1894; 491-494; cidl. -Isp. i separat; zatim: Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band IV (1896) - Wien, 1896; 381-383. TRUHELKA, CIRO dr.: Jo jedan u Bosni kovani turski novac - (Sa sl1kom u tekstu) Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina VI (1894) - Sarajevo, 1894; 419; latin. - Isp. i: Wissenschaftliche Mittiheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina Band IV (1896) - Wien, 1896; 396-398. TRUHELKA, CIRO dr.: Sredovjeki natpis u Kotorcu - (Sa 1 slikom u 'tekstu) - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina VIlI 1896) - Sarajevo, 1896; 217-218; ciril. - Isp. i: Wi.ssenschaftliche Mittheilu:ngen aus Bosnien u. de[' Hercegovina - Band VI (1899) - WLen, 1899; 534-535. TRUHELKA, CIRO dr.: Stari natpisi iz Hercegovine - (Sa 5 slika u tekstu) - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina VIlI (1896) - Sarajevo, 1896; 325-328; ciril. - Isp. i: WissenschaftlLche Mitheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band VI (1899) Wien, 1899; 535-538. TRUHELKA, CIRO dr.: Natpisi iz sjeverne i istocne Bosne - (Sa 22 sliJke u tekstu): Peljave - Snijenica - Lipovica - Vukosavci - TrnJjacka - Koarici - Prkovac - Li'pihmahala .....Kilkaci - urdevik - trijepci - Seljani - Kovani - Crkvina na Glasincu - Bitoraj - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina VII (1895) - Sarajevo, 1895; 337-356; ciril. TRUHELKA, CIRO Dr.: Die bosnischen Grabdenkmiiler des Mittelalters - (Mit 1 Tafel u. 108 Abbildungen im Texte): I. E~nleitung. - II. Die FOirmen der Derr1kmaler. - III. Die Ornamente. a) Architektonische u. Pflanzenornamente. b) Heraldische Ornamente. - c) Figurale Darstellungen. - IV. Todtencultus. - V. Meisternamen. VI. Die Inschdften (1. Poljice bei Trebinje. - 2. Dreanka. - 3. Velicani. - 4. Milavici. - 5. l(,ocerin. - 6. Zabrde bei Topl~k. - 7. Die Inschriften von Vladevina. - 8. Oplicic. - 9. Branko'Vici. - 10. BerkoviCii. - 11. Nekuk bei Stolac. -12. Radiml:ja bei Stolac. - 13. Vidotak. - 14. Hodovo. - 15. Kruevo. - 16. Boljani. - 17. Lastva. - 18. upa bei Tkelica. - 19. Podgiradinje. - 20. Derani. -21. Lastva. - 22. Velicani. - 23. Ampi. - 24. Burmazi. - 25. POIPOVO Polje. - 26. Poljice. - 27. Sreda (Visocica planina). - 28. akovQ. 29. Han

Bibliografski

podaci arheoloko-epigrafskih

radova o spomenicima

BiH

327

Pobrdnica. - 30. Stari Slano. - 31. Precko-Polje. - 32. Presjenica. - 33. Joanica (Bez. upanjac). - Index). - Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band III (1895) - Wien, 1895; 403-473. - Isp. i separat. TRUHELKA, Dr. CIRO: Altbosnische Inschriften - (Mit 1 Tafel u. 37 Abbildungen irm Texte): 1. Oplicic. - 2. Djedici. - 3. Mrkalje. - 4. Bogojevic-seloo. - 5. Vrhpolje. - 6. Radmilovic-Dubrava. - 7. Vranje-Dubrava. - 8. Trnavica. - 9. Simiova. - 10. Mirue. - 11. upa bei Tkelica. - 12. Garevo. - 13. Brajcevici. - 14. Njeganovic turski. - 15. Podubovac. - 16. Muici. - 17. Milavici. - 18. Krbnje. - 19. Mirue. 20. Banovici. - 21. Umoljani. - Wissens,chaftliche MiIttheoilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band V (1897) - Wien, 1897; 276-303. TRUHELKA, CIRO ck.: Natpis Kulina bana - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina X (1898) Sarajevo, 1898; 617-622; ciril. - Isp. i: Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band VII 1900; 215-220. TRUHELKA, CIRO dr.: Documents prehistoriques de Bosnie-Herzegovine - Hommage aux membrcs du Conges archeologique a Kiew (1899) par ... Sarajevo s. a. 1-15; tab. 14. TRUHELKA, CIRO Dr.: Bosniens Handel und Gewerbe in friiheren Jahrhunderten gen im Texte) - Bosnischer Bote - 3 Jahrgang (1899) -294. TRUHELKA, CIRO Dr.: Les restes Ulyriens en Bosnie 1-15. TRUHELKA, Neto zemaljske 698-714; - (Mit 9 AbbildunSarajevo, 1899; 281

ImpT. de la Cour Duppel

Paris,

1900;

CIRO dr.: o prehistoriji - (Sa 77 sliJka u tekstu) - kolski vjesnik - Strucni list vlade za Bosnu i Hercego,vinu - VIlI (1901) - Sarajevo, 1901; 465-480; 907-934; latin. - Isp. i separat.

TRUHELKA, CIRO: Denkmaler des Mittelalters - Die osterreichische-ungarische Monarchie Wort und Bild - Bosnien und Hercegovina - Wien, 1901; 168-178.

in

TRUHELKA, CIRO dr.: Rezultati prehistorickog istraivanja u Bosni-Hercegovini. - (Tecajem godine 1900) - (Sa 9 tabli i 46 slika u tekstu): I. Bogati prehistoricki nalaz iz jedne gromile u Plani (Kotar Bilek): ljemovi, ukosnice i igle, fibule, srebrni i drugi nakit, gvozdeno oruje, posude, zakljucak. - II. Rano la-tenski nalaz iz VIrucice. - III. PrehistoriCiko grobite u D. Lamincima (kotar Bos. Gradika): 1. Paste. - 2. Fibule. - 3. Ostali nakit. - 4. Oruje i gvozdeni predmeti - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina XIII (1901) - Sarajevo, 1901; 1-30; latin. - Isp. i separat. TRUHELKA, CIRO dr.: Prehistoricka sojenica u koritu Save kod Donje Doline - (Sa 61 slikom u tekstu i 27 tabli): I. Nalazite. - II. VertiJkalni i horizontalni profil. - III. Nalazi (macevi, fibule, novci). IV. - Ostali nalazi iz sojenica: A. Predmeti od roine i kosti. - B. Predmeti od ilovace (a. Posude; b. Utezi; c. zemljane sacme; d. razni ctrugi predmeti od ilovace; e. igracke). - V. Nalasci sa ~radina. - VI. Nalasci i2;

328

Dr Matija Lopac Gornjeg Polja. - VII. Prehistoricka kucna pec. - VIlI. Osobiti ornamcnti. - IX. Zakljucak. - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina XIII (1901) Sarajevo, 1901; 227-288; latin. - Isp. i separat.

TRUHELKA, CIRO dr.: Dva prehistorijska nalaza iz Gorice (ljubukog kotara) - Sa 2 table i 122 slike u tekstu): I. Prehistorijsko grobite u Gorici. - A. Oruje (1. ljem. - 2. Koplja. - 3. Strjelice. - 4. Noevi). - B. Nakit (1. OglavIje. - Fibule: a) spiralna fibula; b) Fibule sa polukrunim lukom (glasinackog tipa); c) Italski oblici fibula; d) Fibule latenskog oblika; e) Predrimske fibule; f) Rimske fibule; g) Polukrune fibule na amir. - 3. Ogrlice. - 4. Narukvice. - 5. Ukosnice. - 6. Uresne igle. - 7. Pribadace. - 8. Kopce. - 9. Toke i dugmeta. - 10. tipalice. - 11. Ostali sitnijd. nakit) - Zakljucak. - II. Srebrni nalaz iz Gorice - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina XI (1899) - Sarajevo, 1899; 339-396; latin. - Isp. i separat; zahm: Wis,senschaftliche Mittheilungen aus Bosm.ien u. der Hercegovina - Band VIII (1902) - 3-47. TRUHELKA, CIRO d,r.: Sojenice u Donjoj Dolini (Drugo iskopavanje ,god. 1901) - (Sa 13 slika u tekstu i 41 tablom): I. Sojenica. - II. Nahodaji iz sojeIllice (nahodaji od ilovace; artefakti od roine i kosti; predmeti od kovine i dr.). - III. Grobite sojenicara (1. Groblje na Gredi Mate Petrovica mladeg; - 2. Groblje na gredi opicevoj. - 3. Greda Stipe Jakerica. - 4. Greda Mate Petrovica Velikog. - 5. Greda Mice Petrovica) - Primjedba. - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina XIV (1902) - Sarajevo, 1902; 129-144; 257-274; 519-539; latin. TRUHELKA, CIRO dr.: Nalaz iz Vranjske - (Uz nekoliko dodataka o bosanskoj numizmatici) 9 sli:ka u tekstu) - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina XIV (1902) rajevo, 1902; 221-227; latin.

(Sa Sa-

TRUHELKA, CIRO dr.: Sojenica u Donjoj Dolini (Trece otkopavanje god. 1902): A. Sojenica - (Sa tekstovnim sli:kama 14-22). - B. Nahodaji iz Sojenice (Table taibllOiffi LII X XLIII, XLIV i XLV): I. Orude od kamena. - II. Predmeti od roine i kosti: a) Teacko orude; b) Ostali proizvodi od kosti. - III. PrOIizvodi od zemlje: a) Posude; b) Kamenje za v["ijenje; c) Mosurovi; d) Gladila; e) Bopci (zima) od ilovace. - IV. Predmeti od kovina. - V. Predmeti od .staklavine. - C. Groblje na Gredama (Sa Jablanca, XLVI-LIII i 15 slika u tekstu): 1. Greda Mate Petrovica Malog. - 2. Greda Mate Petrovica Velikog. - 3. Greda Ive St~pancevica. - 4. Druga Greda Nikole Sokica. - D. Pojedince nadeni predmeti na Gredama: I. Pojedince nadeni predmeti od ilovace. - III. Predmeti b["onca. - IV. Predmeti od eljeza. - V. Predmeti od olova. - VI. Staklo i emajl. - VII. Predmeti od kosti. - VIlI. Predmeti od kamena. - Glasni:k Zem. muzeja u B. i H. - Godina XV (1903); 14'3 -152; 373-384; 529-558; - ISIp. i separat.

TRUHELKA, CIRO dr.: Kraljevski grad Jajce - Povijest i znamenitosti - (Sa 27 slika u tekstu): Predgovor - I dio: Povijest Jajca (I. Uvod. - II. Godina 1463. - III. Kralje'.' grob. - IV. Jajce za vlade Matije Korvina. - V. Banovanje Franje Berislavica. - VI. Jajce gubi vanost. - VII. Zadnje slavno djelo. - VIlI. Pad Jajca. - IX. Jajce za turskog gospodstva. - X. Novi vijek). - II. dio: Znamenitosti Jajca (I. Medvedkula. - II. Grad Jajce. - III. Zvonik u Jajcu. - IV. Katakombe. - V. Dolinom Plive. - VI. Dolinom Vrbasa). - Naklada :Knjiara J. Studpicka i drug Sarajevo, 1904j 1-7:); lati:n,

BiJblio.grafski podaci .a:rheoloko-epigtrafskih

radova

o spomenicima

BiH

329

TRUHELKA, Dr. CIRO-WOLDRICH, Nr. JOH. NEP.-MALY, KARL: Der v,orgeschichtliche Pfahlbau im Savebette bei Donja Dolina (Bezirk Bosniseh GradiSrka) - Bericht tiber die Ausgrabungen bJ.s 1904 (Mit Tafel I-LXXXIV u. 108 Abbildungen im Texte) - Wissenschaftliche Mi1Jtheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - VIlI Band (1904) - Wien, 1904; 3-170. TRUHELKA, CIRO dr.: Izlet zajednickog kongresa njemackog i beckog antropolokog drutva u Bosni -Glasnik Zem. muzeja u B. H. - Godina XVII (1905) - Sa'rajevo, 1905; 487491; latin. - Isp. i separat. TRUHELKA, CIRO d'r.: Nai gradovi. - Opis najljepih gradova Bosne i Hercegovine - (Sa 94 slike u tekstu): Predgovor - Sredovje6ne ratne gradevine u Bosni: I. Blagaj na Sani. - II. Novi na Uni. - III. Otoka. - IV. Krupa. - V. Ostroac. - VI. Sokolac na Uni. - VII. Buim (Cava). - VIlI. Jezerski grad. - IX. Vrano.grac. - X. Podzvizd. - XI. Velika Kladua. - XII. Peci. - XIII. Stijena. - YIV. Krjuc na Sani. - XV. - Blagaj na Buni. XVI) Srebrnik u US'O!Ti.XVII. Dobor. XVIII. Doboj. - XIX. Maglaj. - XX. Vranduk. - XXI. Kraljevska Sutjeska i Bobovac. - XXII. Visoki. - Naklada Knjiare J. StudniCJka i drug - Sa,rajevo, 1904; 1-96; latin. TRUHELKA, CIRO dr.: Nalaz bosanskih novaca obreten kod Ribica - (Sa 32 slike u tekstu): A. Povjest nalaza. - B. Znacenje nalaza. - C. Tipovi. - D. Teina. - E. Tehnika kova. - F. Popis bosanskih novaca iz Ribica, koji su dospjeli u zemaljski muzej. - Dodatak. - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina XVII (1905) - Sarajevo, 1906; 1-52; latin. - Isp. i: Wissenscha:fltliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band XI (1909) - Wien, 1909; 184-237. TRUHELKA, CIRO dr.: Sojenica u Donjoj Dolini -;- Cetvrto otkopavanje god. 1903 (Sa 5 tabla i 10 slika u tekstu): A. Predmeti od jelene roine. - B. Kotani predmeti. - C. PtI'edmeti od ilovace. - D. Ostali nalazi. - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina XVI (1904) - Sarajevo, 1906; 91-98; 225-236; 441-448; latin. - Isp. i separat. TRUHELKA, CIRO dr.: Nalaz dubrovackih groa iz Kupre'5a - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. dina XVII (1905) - Sarajevo, 1906; 491-492; ciril.

Go-

TRUHELKA, CIRO dr.: Sojenica u Donjoj Dolini - Peto o1Jkopavanje godine 1904 (Sa 7 tabli i 9 slika u tekstu): Nalazi iz Sojenica: a) Nakit i sHcno. - b) Predmeti od drveta. - c) Predmeti od jelenje roine i kosti. - d) Predmeti od ilovace. - e) Metalurgicki predmeti. - Nalazi sa Greda: 1. Mate Petrovica greda. - 2. Stipancevica gred?.. - 3. Sokica ~reda. - 4. Nikole Sokica baca. - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina XVIII (1906) - Sarajevo, 1906; 99-106; 217-228; 343-348; latin. Isp. i separat; zatim: Wissenschaftlkhe Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Barnd IX (1909) - Wien, 1909; 3-27. TRUHELKA, CIRO dr.: Sadanje stanje zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini Glasnik Zem. mUl:eja 'q :S. H. - Godina XVIII (1906) ~ Sarajevo? 1906; 111-114; ciril.

330

Dr Matija Lapac

TRUHELKA, CIRO dr.: Jedan zanimljiv zapis, pisan bosancicom - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. Godina XVIII (1906) - Sarajevo, 1906; 349-454; ciril. - Isp. i: Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band XI (1909) - Wien, 1909; 381-389. TRUHELKA, CIRO dr.: Prethodno izvjece neolitskom naseljt,l u Donjem. - Isp. (Sa Godina XVIII (1906) - o Sarajevo, 1906; 449-462; latin. Klakaru i- separat.6 tabli) TRUHELKA, CIRO dr.: Opet jedan zapis pisan bosancicom. - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina XVIII (1906) - Sarajevo, 1906; 540-541; latin. (zapis na olovnoj plocici). TRUHELKA, CIRO d['. (Urednitvo): Darovi zemaljskom muzeju - Glasnik Zem. muzeja u B. iH. (1906) - Sarajevo, 1906; 541-543; ciril.

Godina XVIII

TRUHELKA, CIRO dr.: Prehistorijski nalazi u Bosni i Hercegovini - (Sa 3 table i 38 slika u tekstu): I. Bakreni nalaz iz Grice (kotar Varcar- Vakuf). - II. Nalaz bronca ne dobe iz Drenova Dola. - III. Bakreni nalaz sa Karavide. - IV. Bakreni poklad iz Kozarca. - V. Bakreni nalaz sa Lohinje (kotar Gracanica). - VI. Nalazi broncane dobe iz Tenj a i okoli<ce - Glasnik Zem. muzej a u B. i H. - Godina XVIII (1906), XIX (1907) - Sarajevo, 1906; 117-118; 265-276; 1907; 57-76; laUn. TRUHELKA, CIRO dr. (Urednitvo): Vijesti iz Zem. muzeja - Glas.niik Zem. muzeja u B. i H. - Sarajevo, 1907; 307-310; 422-425; ciril.

Godina XIX (1907)

TRUHELKA, CIRO dr.: Mali prinos znacenju bosancice - (Sa 2 slike u tekstu) - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina XXI (1909) - Sarajevo, 1909; 211-213; ciril. TRUHELKA, tIRO dr. (Urednitvo): Godinje izvjece o radu zemaljskog muzeja u god. 1909 - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina XXI (1909) - Sa,rajevo, 1909; 603-615; ciril. TRUHELKA, Dr. C.: Pdihistorische Funde aus Bosnien - (Mit 9 Tafeln und 40 Abbildungen im Texte) - Inhalt: I. VorHiufiger Bericht iiber die neolithiache Station von Klakar. - II. Kupferfund von Grica (Bezirk Varcar-Vakuf). - III. Kupferfund von Karavida. - IV. Kupferfund von Kozarac. - V. Ku:pfeJl'fund von Lohinja, Bezirk Gracanica. - VI. Pronzezertlicher Fund aus Drenovi do. - VII. Grabfund der Bronzezeit aus Teanj. - VIlI. Wietere Funde aus Teanj u. Umgeb'Ung Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - XI Band (1909) Wien, 1909; 28-74. TRUHELKA, CIRO dr.: Gromila latenske dobe u Mahrevicima, kotar Cajnice - (Sa dvije table i 32 slike u tekstu): POlSlUdeod ilovace. - Predmeti ,od kamena. - Staklena i emaljna zrna. - Zeljezni predmeti. - P,redmeti od bronca. - Glasni:k Zem. muzeja u B. separat; zai H. - Godina XXI (1909) - Sa-rajeva, 1909; 425-441; ciril. - Isp. tim: WisselIlSchaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band XI! (1912) - Wien, 1912; 12-28,

Bibliografski podaci a.rheoloko-epigrafskih radova o spomenicima BiH

331

TRUHELKA, CIRO dr.: Jedan odlican nalaz broncane dobe iz Velikog Mounja (Lava) - (Sa 15 slika u tekSJtu) - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Gadina XXV (1913) - Sarajeva, 1913; 325-336; latin. - hp. i separat. TRUHELKA, CIRO dr.: Kulturne prilike Bosne i Hercegovine u doba prehistoricko. - Vada kraz prehistaricke zbkke zemaljskag muzeja u Sarajevu - (Sa 133 slike u tekstu 9 tabli): Naselja - Mlade kamena (neolitska) doba: 1. Neolitsko naselje uDanjem Klakaru. - 2. Nealitsko naselje u Navam e'heru. 3. Nealitska naselje u Butmku. Bakre<no (nealitska) daba: Daba branca. - Mjeavita naselja: 1. Naselje Zla tite - Sabunar - Debela brda. - 2. Gradina kad Varvare (katar Prazar). - 3. Sajenice u Ripcu kad Bihaca. - 4. Sajenice u Savi kad Danje Daline. - B. Nekrapale: 1. Glasinae. - 2. Prehistoricke brancane kacige. - 3. Nekrapala u Sanskam Mastu. - 4. Krematarij 'li Garici kad Pasuja. - 5. Nekrapala u Jezerinama, katar Bihac. - 6. Nekrapala 'li Ribicima (Bihac). 7. Grabnica u MahreviciJIna (kO'tar Cajni6e). - 8. Razna manja nala~ita. - Nalaz iz Laminaca (katar Bas. Gradika). - C. Strane prehis,taricke starine - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. Gadina XXVI (1914) - Sarajevo, 1914; 43-139; latin.

TRUHELKA, CIRO dr.: Osvrt na sredovjecne spomenike Bosne - Voda kraz sredovjecnu zbirku zemaljskag muzeja - (Sa 54 sHke u tekstu i 2 table) - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Gadina XXVI (1914) - Sarajeva, 1914; 221-252; latin. ""TI,UHELKA, CIRO dr.: Nekoliko mladih pisama hercegovacke gospode pisanih bosanicom (iz dubra Gadina vacke arhive) - (Sa 5 faksimila) - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. XXVI (1914) - Sarajevo, 1914; 477-494; latin. TRUHELKA, CIRO dr.: Bosanicom pisani turski tekstovi - a) Originalni tekst; b) Transkripcija; c) PriSarajeva, jevad. - Glasnik Zem. muzeja 'li B. i H. - Godina XXVI (1914) 1914; 551-554; latin. TRUHELKA, CIRO dr.: Kulturne prilike Bosne i Hercegovine u prehistoricko doba - Nakladam bos.herc. zemaljskag muzeja - Sarajeva, 1914; 1-167; latin. TRUHELKA, CIRO dr.: Grobnica bosanskog tepcije Batala, obretena kod Gornjeg Turbeta (katar Travnik) - (Sa 8 sJ.ika u tekstu) - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Gadina XXVII (1915) - Sarajeva, 1915; 365-374; latin. TRUHELKA, CIRO dr.: Jedan nalaz turskih akci iz Macedonije - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. Gadina XXXI (1919) - Sarajeva, 1919; 99-118; latin. (majdani u Basni); - Isp. i sepalI'at. TRUHELKA, CIRO dr.: Bibliografski popis mojih publikacija - Glasn~k Zem. muzeja u B. Gadina XXXIII i XXXIV (1921 i 1922) - Sarajeva, 1922; 37-42; latin. TRUHELKA, CIRO dr.: Osvrt na prehistoricki rad u Bosni - Starinar - Organ srpskog arhelokog Qrutva - III serija I (1922) - Beograd, 1923j 19-32; latin.

H. -

332

Dr Matija Lapac

TRUHELKA, CIRO dr.: Starokrcanska arheologija (Sa 140 slika u tekstu): I. Opci dio (1. Per aspera; 2. Klasicni motivi u starokrcansikoj umjetnosti; 3. Krcanski sfunbolizam; 4. Pravni temelj s,amrtnog kulta; 5. Katakombe; 6. Groblja na ravni; 7. Bazilika; 8. Elementi baziHke; 9. Unutarnji namjetaj bazilike; 10. Arhitektonski ukras) - II. Specialni dio (I. Perioda od pojave krcanstva do pir,ovale Gota; II. Perioda od provale Gota do dolaska Hrvata u novu postojb~nu; gradevna ornamentiika; III. Literatura; tehnicka nazivlja) - Hrvatsko knjievno drutvo sv. Jeronima - knjinica opceg znanja - Prvo kol,o - Knjiga 2 - Zagreb, 1931; 1-220; latin. TRUHELKA, C.: Uspomene jednog pionira - Izdanje hrvatskog izdav. bibliogr. zavoda - Za~reb, 1942; 1-164; latin. (za arheologa su od interesa poglavlja: Olovo; izgubljene Sltari'I1e; prve islkop~ne; 'OtJvorenje muz eja; znanstveni kongresi; izloba; Donja Dolina i druge iskopine). TRUHELKA, CIRO dr.: Bosna u doba prehistoricko - (Sa 22 slike u tekstu) - (Naselje u Butmiru. - Naselja u okolici Novog ehera. - Broncano doba. - Ilirske gradine. - Sojenice. - Glasinacka kultura. - Grobnice u Sanskom Mostu. - Latenska kultura. - Nakit iz jantarevazrnja). - Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine Knj. I. Hrvatsko kult. drutvo Napredak - Sarajevo, 1942; 78-102; latin. TRUHELKA, CIRO: Sredovjecni stecci Bosne i HercegQvine - (Sa 12 slika u tekstu) - (Nekropok - FiguraIni crtei. - Stecak bana Stjepana I. - Natpisi na stecci:ma. Zaklinjanja na steccima). - Poviesrt. hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine Knj. I. Hrvatsko kult. drutvo - Napredak - Sarajevo, 1942; 629-641; latin. TRUHELKA, CIRO dr.: Bosansko oruje srednjega vijeka - (Sa 4 sUke u tekstu) - (Macevi, koplja i strijele; razno bojno oruje; kacige i titovi; topovi i .puke). - Poviest hrvatsikih zemalja Bosne i Hercegovine - Knj. I - Hrvatsko Ikulturno drutvo Napredak Sarajevo, 1942; 642-650; latin. TRUHELKA, CIRO dr.: Bosanska narodna crkva - (Sa 6 slika u tekstu) - (Uvod; patareni nisu bogumili; sastanak na Bilinom Polju; pataireni su Iredovnici; turinsika parnica; gost Radin; porijeklo bosanske crkve stecci i natpisi na njima; redovnicka literatura; konac bosanske narodne crkve). Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine Knj. 1. - Hrvatsko kulturno drutvo Napredak - Samjevo, 1942; 783-786; latin. TRUHELKA, CIRO dr.: OSVlrt na sredovjecne kulturne spomenike Bosne - V'Oda kroz sredovjecnu zbirku bos. herc. zemaljskog muzeja - Zemaljska tampanija Sarajevo, s. a. 1-6i; latin. TRUHELKA, CIRO Dr.: Der vorgeschichtliche Pfahlbau von Dolnja Dolina im Bette des Saveflusses Sonderdruck aus Band LXXXI, Nr. 24 des Globus - Illustrierte Zeitschrift flir Lander u. Vi:ilkelrkunde - Abb. 1-11. - Braunschweig, s. a.; 377-382. TRUHELKA, dr. i MAKANEC, dr. vidi: Makanec dr. Tn,lhelka, 11.\,

BiJbliografski podaci arheoloko-epigrafskih radova o spomenicima BiH

333

UZUNIC, ESSAD EFF.: Neto o gradu (katelu) sarajevskom - Galsnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina II. - Knjiga I - Sarajevo, 1890; 113-114; latin. - Isp. i: Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hecegovina - Band I (1893) - Wien, 1893; 502-503; !Zatim: Sarajevski List, 1890; XIII; br. 45; latin. ---V. M. (VALTROVIC, MIHAILO): Starine iz Bosne - (staro g.roblje kod Kakanj Doboja; u selu Putovici prema selu Janjici). - Starinar srpskog arheolokog drutva - Godina n (1885) - Beograd, 1885; 100; ciril.

VALTROVIC, M.: Nadgrobni natpisi iz Bosne - (groblja u selu Drenci, srez Brcko Piperi; sr,=z Breko; drepci). - Star in ar srpskog arheolokog drutva - Godina V (1888) Beograd, 1888; 85-86; ciril. VALTROVIC, M.(ihailo): Bosanski novci nadeni u ataru sela Lisogpolja. - Starinar s'rpskog arheolokog drutva - Godina I '(1884) - Sarajevo, 1884; 32-41; ciril. VASIC, M. MILOJE: Datovanje Butmira (Iz Zbornika u cast Bogdana Popovica) 22; ciril.

Bograd, 1929; 1-

VASIC, M. MILOJE: Preistorijski kolutasti nakiti iz Bosne - Starinar - Organ Srpskog arheolokog drutva - nI serija IV (1926/27) - Beograd; 235-258; ciril. VEGO, MARKO: Nalaz bosanskog novca u selu Klopcu kod Zenice - (Sa 1 tablom): Mletacki matapani (groi). - Istorijska podloga nadenih bosanskih novaca - Glasnik Zem. muzeja u Sarajevu - Nova serija - Sv. VI. - Sarajevo, 1951; 323-332; latin. - hp. i separat. VEGO, MARKO: Zlatnik vizantiskog cara Mihaila Nova serLja - Sv. VII (1952) - Sarajevo,

III -

GlasniJk Zem. muzeja u Sarajevu 1952; 409-410; latin.

VEGO, M.: Odgovor na Clanak Povodom clanka o vizantiskom zlatniku - Glasnik Zem. muzeja u Sarajevu - Nova serija - Sv. VnI (1953) - Sarajevo, 1953; 371-372; latin. VEGO, MARKO: Ljubuki - (Sa 44 table i 1 planom): I. Uvod. - II. Istorija podrucja. - III. Podaci o spomenicima. - IV. Opci zakljucci. - Srednjovjekovni nadgrobni spomenici Bosne i Hercegovine - Sveska VI - Izdanje Zemaljskog muzeja u Sarajevu - Sarajevo, 1954; 1-48; latin, VEGO, MARKO: Statueta iz Studenaca - (Sa 1 tablom) - Glasnik Zem. muzeja - Arheologija - Nova serija - Sv. IX (1954) Sarajevo, 1954; 175-178; latin. (Opis, porijeklo i star~st) - Isp. i separat.

334

Dr Matija Lapac

VEGO, MARKO: Srednjevjekovni bihacki latinski spomenici XVI vijeka - (Sa 4 table) - Glasnik Zelffi. muzeja - Arheologija - Nova serija - Sv. IX (1954) Sarajevo, 1954; 255-272; latin. (Crkva sv. Ante; Fetija damija; opis spomenika; zakljucak). VEGO, MARKO: Nadgrobni spomenici porodice Sankovic'a u selu Biskupu kod Konjica - (Sa 1 tablom): Uvod. - Prilozi. - IstoriSIki pregled feudalne porodice Sanko'Vica. Zakljucci. - Glasnik Zem. muzeja u Sarajevu - Arheologija - Nova selrija Sv. X (1955) - Sarajevo, 1955; 157-166; latin. - Isp. i separat. VEGO, MARKO: Nalaz dubrovackih dinara u Vare,u - (Sa 1 tablom) - Dinari prve vrste. -Druga V'fsta sa siglom na aver3U pod svece'vom desnicom (od 1337-1438). - ZCikljucak. - Glasnik Zem. muzeja u Sarajevu - Arheologjija - Nova serija Sv. X - Sa:rajevo, 1955; 211-215; latin. - Irp. i separat. VEGO, MARKO: HUlmacka ploca - najstariji cirilski pisani spomenik (X ili XI stoljeca) u Bosni i Hercegovini - (Sa 2 table i 3 slike u tekstu): Uvod. - Povijest podrl'cja na kojem je naden humaC1ki natpis. - Odredivanje starosti crkve po njezinu zatitniku. - Pokuaj datiranja natpisa. - Zakljucak. - Glasnik Zem. muzeja u Sarajevu - Arheologija - Sv. XI (1956) - Sarajevo, 1956; 41-61; latin. - Isp. i separat. VIDOVIC, DRAGO: Pretstave kola na steccima i njihovo znacenje. - Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu - Arheologija - Nova serija - Sv. IX (1954) - Sarajevo, 1954; 275-279; latin. - Isp. i separat. VINSKI, ZDENKO dr.: Nalaz iz Velike Kladue i problem naUSlllca tipa okrenute piramide - (Sa 7 tabla) - Glasnik Zem. muzeja u Sarajevu - Arheologija - Nova serija - Sv. separat. XI (1956) - Sa,rajevo, 1956; 63-84; latin. - Isp.

VIRCHOW, R.: Zu Fiala's Vortrag - Mittheilungen der Anthropologi,s,chen Gesellschaft Wien - XXIV Band (der neuen Folge XIV Band) - Wien, 1894; (124-126).

in

VITANOVIC, TIMOTIJE: Manastir Ozren - (Sa 5 s,lika u tekstu) - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. Godina I (1889) - Knjiga I - Sarajevo, 1889; 32-38; ciril. Isp. i: Wissenschaftliche Mitthellungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band I (1893) - Wien, 1893; 386--401); zatim: separat. VOJVODIC, MILIVOJ: Carevacko greblje Mareljic gradina (1891) - Sarajevo, 1891; 119-120; ciril.

Bosanska

Vila -

Sarajevo

,.-

VI

VORLICEK, EDUARD: Rimske starine u Branjevu, kotara zvornickog - (Sa 1 slikom i 1 tablom u tekstu) - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina VIlI (1896) - Sa:rajevo, 1896; 197-200; ciril. - Isp. i: Wissenschaftliche Mittheilungln aus Bosnien u. der Her- cegovina - Band VI (1899) - Wien, 1899; 529-531. VOSS, A.: Siebenbiirgische u. bosnische Funde (Tordosch u. Butm1r) - Pos. od. iz Verhandlungen der Berliner anthrapologischen GeseHschaft, 1895 s. 1. et a.

B~bliografski podaci arheoloko-epigrafskih radova o spomenicima BiH

335

VUKOVIC, JOVO dr.: Jedan staro-bosanski nadgrobni spomenik i natpis - Glasnik Zem. muzeja u Sarajevu - Nova serija n (1947) - SaJrajevo, 1947; 51-68; sl. 1; ciril. - Isp. i separat. VUKSAN, TOMISLAV: Postanak Donjeg Vakufa - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina IV (1892) - Sarajevo, 1892; 200-202; latin. (neto i arheolokih podataka) - Isp. i: Wissenschaftliche Mittheilungen aus. Bosnien u. der Hercegovina - Band I (1893) - Wien, 1893; 501-502. VULETIC-VUKASOVIC, VID: Hercegovacki nadpis 1881; IV; 27; lat.in.

Bullettino

di Archeologia eStoria

Dalmata -

Spalato.

VULETIC-VUKASOVIC, VID: Hercegovacki nadpis - Viestnik Hrvatskoga arheologickoga drutva - Godina V (1883) - Zagreb, 1883; 56; latin. (dva kamena pred crkvom na Oenicama blizu Stoca). VULETIC-VUKASOVIC, VID: Dopisi iz Koo-cule - Viestruik Hrvatskoga arheologiCJkoga drutva - Godina V (1883) - Zagreb, 1883; 20-23; 60-61; 90-92; 118-120; latin. (o spomenidma na Moevicima; u Gracu i gradackom polj u; na Dvoritima; na Grdomanima, na vodi Dobrotiku (kod Graca); pod Humcem; na Kaporovini; oko donjega Ravna na Toplici; oko Stoca; na Gorici; pod Krajiinom; na Nekulu; na Vidotaku itd; Radimlj;i (opisao 142 ploce); na Oplicicimaj na Recicama, na Tasovcicima itd.). VULETIC-VUKASOVIC, VID: Hercegovacki nadpisi - Viestnik Hrvatskoga arheologickoga drutva V (1883) - Zagreb, 1883; 116-118; latin. (natpisi iz Jamine iRadimlje). V. V. V. (VULETIC-VUKASOVIC, VID): Star,osrpski natpis u Bosni - Slovinac vn

Godina

(1884) -

Dubrovnik,

1884; 334; ciro

VULETIC-VUKASOVIC: Inschriften aus Dalmatien und Herzegovina - 2. Botanik. - 3 i 4. StolacArchaeologisch-epigraphische Mittheilungen aus Oesterreich-Ungarn Jahrgang VIn - Wien, 1884; 87-89. VULETIC-VUKASOVIC, VID: Hercegovacki nadpisi - Viestni:k Hrvatskoga arheologickoga drutva - Godina VI (1884) - Zagtreb, 1884j 28-29; 75-76; latin. (Nadpisi na steccima iz OpliCiica i u Hodovu; na Vidotaku kod Stoca). VULETIC-VUKASOVIC, VID: Starobosanski ili srpski natpis u Dubravama (1883) - Dubrovnik, 1883; 250-251; ciril. u Hercegovini Slovina(( VI

V. V. V. (VULETIC-VUKASOVIC, VID): Srpski natpis u Bosni (u selu Vladevini ili Ladevini) - DUJbrovnik, 1884; 429-446; ciril

Slovinac -

vn

(1884)

VULETIC-VUKASOVIC, VID: Dopisi iz Korcule - Viestnik Hrvatskoga arkeologickoga drutva (1884) - Zagreb, 1884; 29-30; 62; 85-87; 121-122; latin. (o stecdma

Godina VI na Zlijem

336

Dr Matija Lapac Lukama; pod Habatnicom na Bregavi na mjestu Voc1opoja; na Prenjskoj Gradini; na Gracu; na Cernicima povie Pjeivackog polja povtrh Dubrava; na Hodovu, od Dubrava 2 1/2 sata hoda; na Haremu od Dubrava po prilici 3 sata hoda (opisuje 54 groba); (po groblju je 10 manjih predhistoflickih ~omila); stecci u Dubravi kod Hodova; na polju ispod Crnoguca; na Crnogucu pet piTedhist. gomila; kod Brtanika; kod sela Krueva; kod sela Bolj ana (300 steca'ka); na Danici; u Donjem Rasnu; u selu Glumini; u Medugorju; na Okladnicama (8 predh. mogila; starobos. nadpis); na Zavali).

VULETIC-VUKASOVIC, VID: Uopce o humk3ll1la a napose o gomilama nar srpskog arkeolokog drutva n (1885)-

u Dalmaciji i Hercegovini. Beograd, 1885; 45-56; ciril.

Stari-

VULETIC-VUKASOVIC, VID: Starobosanski nadpisi u Hercegovini - Viestnik Hrvatskoga a!rkeologickoga drutva - Godina VII (1885) - Zagreb, 1885; 19-21; 48-49; 76-77; 98-99; latin. (donosli natpise: na Nekuku kod Stoca; u Dubravi kod Hodova; na Boljinima; na Gorici kod Stoca; u Gornjem Rasnu). VULETIC-VUK~SOVIC, VID: Starobosanski nadpisi u Stonu - Viestnik hrvatskoga arkeologickoga drutva Godina VII (1885)- Zagreb, 1885; 72-76; latin. VULETIC-VUKASOVIC, VID: Dopisi iz Korcule - Viestnik Hrvatskoga arkeologickoga drutva Godina VII (1885)- Zagreb, 1885; 22-23; 55-59; 85-89; 121-124; latin. (pie o nekropolama, steccima i natpisima na iTaznim mjestima; Detaljni.je o groblju Lisjina kod Prapratnice u Podgradinju u Gornjemu Rasnomu; izbraja 55 nekropola, pocevi od Stoca; spominje neke nekropole po H. Sternecku; polemizira s Hernesom). VULETIC-VUKASOVIC, VID: Starobosanski nadpisi u Hercegovini _Viestnik Hrvatskoga arkeologickoga drutva - Godina VIlI (1886) - Zagreb, 1886; 14-15; latin. (natpis iz vremena kJralja Tvrtka, u nekropoli nie sela Veilicana u Popovu iP0J.ju); 36-38 (pecat zavalsikog manastira; spomenik u nekropoli nie sela Velicana; spomenik na groblju sela Lipe). VULETIC- VUKASOV;zC:, VID: Dopisi iz Korcule - V.iestnik Hrvatskoga arkeologickoga drutva - Godina VIlI (1886) - Zagreb, 1886; 26-29; la tin. (o steccima na razlicnim mjestiima, a napose opisuje Spasoje groblje, SJa 120 ~omenika; navodi clanke Save KJosanovica u Sarajevskom Listu" god. 1884.); 52-55 (o .glTobljima na Bjelijem Njivama, 31 .spomenik; na Dubravac Kamu i drugdje; na Trijensli u R'l1pnom Dolu i drugdje; u selu T,rncini; 32 spomenika; na Prijevoru itd.); 121-123 (u selu Ravnom; u Tegu; u Jasenju; u selu Velicani). VULETIC-VUKASOVIC, VID: Starobosanski nadpisi u Bosni i Hercegovini - Viestnik Hrvatskoga arkoologickoga drutva - Godina VIn (1886)- Zagreb, 1886; 115-121; latin. (natpisi na crlkvi i manastiru uZavali) - Godina IX (1887); 9-14; 39-44; 73-76; 111-115; - Godina X (1888); 16-19; 47-53; 71-75; - Godina XI (1889); 8-13; 44-50; 74-82; 110-114; - Godina xn (1889); 4-7; 39-44; 84-88; 117-119; - Godina XIII (1891); 15-20; 74-75; 108-114; - Godina XIV (1892);5-7; 53-54; 84-85; latin. (Svega 123 natpisa iz razlicnih mjesta Bosne i Hetrcegovine). VULETIC-VUKASOVIC, VID: Dodatak o napisu Hercega Stepana - Viestniik Hrvatskoga tva - Godina X (1888)- Zag.reb, 1888; 57-59; latin. arkeologickoga dru--

Bibliografski poda<:iarheoloko-epigrafskih radova o spomenicima BiH

337

VULETIC-VUKASOVIC, VID: Biljeke o prehistorickim goonilama, piljama itd. u Herceg-Bosni - Viestnik Hrvatskoga atkreologickoga drutva - Godina X (1888) - Zagreb, 1888; 110-116; latin. VULETIC-VUKASOVIC, VID: Dopisi iz Korcule - Viestni:k :W:rvatskoga arkeologickoga drutva - Godina IX (1887); 25-28; 51-53; 89-92; godina X (1888); 24-27; 87-90; 124-126; godina XI (1889); 16-19; 56-60; 87-91; 119-123; godina XII (1890); 101-107; godina XIrr (1891); 22-26; 53-58; 83-86; 117-120; godina XIV (1892); 88-90; latin. (izvjecuje o nekrropolama i pojedinim grobnim spomenicima na razlicnim mjestima Bosne i Hercegovine). VULETIC-VUKASOVIC, VID: Dopis urednitvu sa podacima o steccima u Trebinju - Viestnik Hrvatskoga arkeologictkoga drutva - Godina X (1888)- Zagreb, 1888;24-27; 124-126; latin. VULETIC-VUKASOVIC, VID: Dopis urednitvu o clanku Martina Nedica u Arkivu za povjestnicu Jugoslavensku. - Knj. IV (Starine bosanske, str. 142-159) - Viestnik Hrvatskoga arkeologickoga drutva - Godina IX (1887)- Zagreb, 1887; 51-53; latin. VULETIC-VUKASOVIC, VID: Rimski nadpisi iz Bosne - Viestnik Hrvatskoga arkeologickoga drutva - Godina X (1888); 99-101 (u Rogatici; na Zadrugama kod Ustikoline blizu Foce); godina XI (1889); 23; 73-74; (isip'ravak o natpisu 'prioipcenu na str. 100, br. 4 ad 1888; ploca u crkvi Hercega Stjepana u Goradi) - Zagreb, 1888; 1889; latin. 'VULETIC-VUKASOVIC, VID: Starobosanski natpis kod hana Corulica - u tuzlanskom kotaru. - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina I - Knjiga II - Sarajevo, 1889; 78; ciril. Isp. i dodatak Urednitva str. 78-80; ciril. V. V. V. (VULETIC-VUKASOVIC, VID): RiImske starine u Bosni - Viestnik Hrvatskoga dina XI (1889);- Zagreb, 1889; 23-24; latin. akreologickoga drutva Go-

VULETIC-VUKASOVIC, VID: Dvije drevne lubanje iz Bosne - Viestnitk Hrvatskoga - Godina XI (1889)- Zagreb, 1889; 40-43; latin.

arkeolokoga

d:rutva

VULETIC-VUKASOVIC, VID: Pecat iz Komuine u bos. Usori - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina II - Knjiga IV - Sarajevo, 1890; 416; ciril. - Isp. i: Wissenschaftliche IyIittheilungen aru; Bosnien u. der Hercegovina - Band II (1894)- Wien, 1894; 316-317. VULETIC-VUKASOVIC, VID: Godina II Knji-

Drevni bosanski boak - GlaSiIlik Zem. muzeja u B.. H. ga IV - Sarajevo, 1890; 363-366; ciriJ..

VULETIC-VUKASOVIC, VID: Dopis iz Korcule - Viestnik Hrvatskoga arkeologickoga drutva - Godina XII (1890) - Zagreb, 1890; 101-107; latin. (nekJropola kod Kreeva; na Osoniku kod Tarcina .groblje Bastah; na Blauju kod Sarajeva; uRogacicima iJ drugdje oko Sarajeva).
Glasnik Zemaljskog muzeja Arheologija

22

338

Dr Matija Lopac

VULETIC-VUKASOVIC, VID: Dopis iz Korcule - Viesrtnik Hrvatskoga arheologiOkoga drutva - Godina XnI (1891) - Zagreb, 1891; 22-26; 53-58; 53-86; latin. (podaci o nekropolama kod Sok,oca, Rogatice, Foce, Gackog i Mostara). VULETIC-VUKASOVIC, VID: B. i H. -

Stari manast. pecat iz Duvna (Zupanjca) - Glasnik Zem. muzeja Godina In (-1891)- Sarajevo, 1891; 213-214; ciril.

VULETIC-VUKASOVIC, VID: A1tbosnische und verwandte Denkmaler - Wien, 1894 (odtampano iz Wiss. Mitth. n. Band (1894) - Starinar Srpskog arheolokog drutva - God. XI (1894) - Beograd, 1894; 66-68; bril. (prikaz). VULETIC-VUKASOVIC, VID: Altbosnische und verwandte Denkmaler - (Mit 9 Abbildungen im Texte): 1. Das Siegel des Klosters Labostin in Duvno (upanjac). (Mit Figur 1). - 2. Ein Mittelalterliches Siegel aus Vid (Narona). (Mit Figur 2). - 3. Ein altbosnisches Heiligenbild (Boak). (Mit Figur 3-5). - 4. Altbosnisches Reliquienmedaillon von de;r Insel Curzola. (Mit Figur 6-7). - 5. Altbosnische Urkunden (Mit Figur 8.) - 6. Die Wappen der Ohmucevic in Slano. (Daimatien). - 7. Einli Inschrift vom Jahre 1420 in Slano bei Ragusa. (Mit Figur 9). - 8. Der Stammbaum des altbosnischen Adelsgeschechtes Ovcarevic, jetzt Gucetic (Gozze) in Ragusa. - 9. Tertibi - Ziba in Dalmatien. - Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band n (1894) - Wien 1894; 192-214. VULETIC-VUKASOVIC, VID: Starobosanski natpisi u Bosni i Hercegovini itd. (opaske) - Starohrvabka Prosvjeta - I (1895) - Knin, 1895; 40-41; 87-89; 146-149; 231-234; II. (1896); 160-162; 232-234; latin. VULETIC-VUKASOVIC, VID - DRAGICEVIC 'rOMO vidi: Dragicevic, Tomo i Vuletic-Vukasovic, Vid. WEISBACH" Dr. A.: A1tbosnische Schadel (Mit einer Maastabelle) - Mittheilungen der Anthropologischen Gesellschaft in' Wien - xxvn Band (der neuen Folge xvn Band) Wien, 1897; 80-85. WELLNER, B.: O zlatnom srpskom novcu (kneza Lazara) naastu u Bosni - Viestnik Hrvatskoga arheologickoga drutva - Godina I (1879) - Zagreb, 1879; 126; latin. WILKE, Dr.: Novi prinoSli spiralno-meandrastoj kerarnici i njeni odnosi prema krunici i tekstilnom pletivu - Glasnik Zem . .mJUZej u B. i H. - Godina XXI (1909) - Saraa jevo, 1909; 177-210; latin. - Isp. i sepaorat; zatim: Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band xn (1912) - Wien, 1912; 29-67. WILKE, Dr. G.: Der Mondku1tus bei den indogermanischen VOlkern in Sageu. Kunst. 79 Abbildungen im Texte) - Wi.ssenschaftliche Abbildungen aus Bosnien Hercegovina - xnI Band (1916) - Wien, 1916; 137-174.

(Mit u. der

Bibliografski podaci arheoloko-epigrafskih radova o spomenicima BiH

339

WILKE, GEORG: Uber die Bedeutung elDlger Symbole an den Bogumi1endenkmalern (Sa 5 slika u tekstu) - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina XXXVI (19~4) Sarajevo, 1924; 27-38. WILKE, GEORG: Die Spinnenzeichnung von Wrolevo - Glasnik Zem. muzeja u B. dina XL - sv. 2; 1928 - Sarajevo 1928; 1-6; Tafel I-II. WILKINSON, GARDNER J. Sir: Dalmatia and Montenegro: with a Journey II - London 1848; - Isp.: Chap. VI1; 1-121. H. Go-

to Mostar in Herzegovina

Vol.

WILKINSON, GARDNER J.-LINDAU, WILHELM ADOLF: Dalmatien a. Montenegro. Mit eincm Ausfluge nach der Hercegowina und einer geschicht1ichen Uebersicht der Schicksale Dalmatiens nach Ragusa's - II Band Leipzig, 1849; 49-131. WOLDRICH, Dr. JOH. NEP. isp.: Radimsky, W. - Gli.i.ck, dr. Leopold Beck Mannagetta, Dr. G. Ritter.

WOLDRICH, Dr. JOH.-TRUHELKA, Dr. CIRO-MALY, KARL vidi: Truhelka, Dr. Ciro-WOildrich, Dr. Joh.-Maly Karl.
Z. -

Dopuna i ispravak clanku Zgoce Sarajevo, 1893; 374; ciril.


Z.

Ustikolina -

B03anska Vila -..:.VIlI (1893)

Zgoce i Ustikolina - Bosanska Vila - VIlI (1893); - Sarajevo, 1893; 82-84; 105-107; (o raspravi . Stratimirovica: srednjevjekovno groblje kod Zgoce); - Glasnik Zem. muzeja 1891; i o clanku Miron Zarzycki: Varoica Ustikolina). ZARZYCKI, MIRON: Varoica Ustikolina - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina III (1891) Sarajevo, 1891; '209-213; 'latin. - Isp. i: Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band II (1894) - Wien, 1894; 341-344. ZARZYCKI-ARNDT-STRATIMIROVIC: Alada-damija u Foci - Glasnik Zem. 'muzeja u B. i H. - Godina III (1891) - Sarajevo, 1891; 103-115; latin. - Isp. i: Wissenschaftliche MittheiluJ".gen aus Bosnien u. der Hercegovina - Band II (1894) - Wien, 1894; 248-257. ZORE, LUKO: Rimski natpis u Ercegovini latin.

Slovinac

III (1880) -

Dubrovnik,

1880; 14;

ZORE, LUKO: Starinski natpis u Hercegovini - Slovinac III 1(880) ciril. (Iz sela Oplicica stecak Radoslava Vlatkovica). ZORE, LUKA: Starinski natpis - Slovinac III (1880) Priviju kod SiJrokog Brijega).

Dubrovnik,

1880; 70;

Dubrovnik,

1880; 137-138;

ciril. (u
22*

340

Dr Matija Lapac

ZORE, L.: Starinski Baticu).

natpis -

Slovinac III (1880) -

Dubrovnik,

1880; 179; ciril. (knezu

ZORE, L.: Starinski natpis u Hercegovini - Slovinac 212; ciril. (u Cerin}u nedaleko Mostara). Z. L. (ZORE, LUKO): Bosanski grobovi -

III (1880) -

Dub:rovnik, 1880;

Slovinac III (1880) -

Dubrovnik, 1880; 276; ciril.

ZORE, L.: Starinski natpis - Slovinac III (1880) (kod Trebinja, u Vlahovicima). ZORE, LUKA: Starinski natpis - Slovinac III (1880) iz sela Velicani u Popovu). Z. L. (ZORE, LUKA): Numizmatika - Slovinac IV (1881) starih novaca iz Hercegovine). ZORE, LUKO: Bosanski grobovi ~etampano 1880/81) - Slovinac IV (1881) -

Dubrovnik,

1880; 236, 278, 295; ciril.

Dubrovnik,

1880; 397; ckil. (natpis

Dubrovnik,

1881; 416; latin. (nekoliko

iz Programa c. k. gimnazije u Dubrovniku Dubrovnik, 1881; 450-457; latin.

ZORE, LUKO: Bosanski grobovi Program C. K. Vel. dr. gimnazije k. g. 1880/81; Dubrovnik, 1881; 1-20. ZOVKO, IVAN: Narodne Godina I -

u Dubrovniku

za

price - Kako su postali stecci - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. Knjiga III - Sa,rajevo, 1889; 97-98; latin.

ZOVKO, IVAN: O postanku Karadoz-begove damije u Mostaru - Glasnik Zem. muzeja u B. i H. - Godina I - Knjiga IV - Sarajevo, 1889; 137-138; latin. ZRNIC, V.: Prilozi starim zapiSima - Gla5inik Zem. muzeja u B. (1912) - Sarajevo, 1912; 583-586; ciril.

H. -

Godina XXIV

ZUBAC, O. AUGUSTIN: Dopis o steccima i nalazima u Krehinu Gracu i selu Grljevici mostarski kotar - Viestnik Hrvatskog arkeologickog drutva. - Godina V (1883) - Zagreb, 1883; 19-20; latin. ZURUNIC, dr. J.: Arheoloke beleke iz Bosne - Starinar - Organ SI"pskog arheolokog drutva - III serija IV (1926/27) - Beog:rad; 93-:-100; ciril.

Bibliografski podaci arheoloko-epigrafskih radova o spomenicima BiH

34 t

Z. M. J. (ZUJOVIC, M. JOVAN): Prehistoriska nalazita; kako se pretrauju i kako se s nadenim predmetima postupa, sa osobitim obzirom na Bosnu i Hercegovinu - Napisao V. Radimski Sarajevo, 1891. (prikaz) Starinar Srpskog arh.- drutva IX (1892) - Beograd, 1892; 41; ciril. ZELISK"O, J, V.: O fibulama haltatske perijode sa Glasinca - (Sa 1 tablom) muzeja u B. i H. - Godina VIn (1896) - Sarajevo, 1896; 411-414; ZELISKO, J, V.: Predhistoricke

Glasnik Zem. ciril.

vyzkumy v Bosne a Hercegovine -

str.

1-7;

S. 1. et a.

VII Izvjefa; o radu Arheolokog odjeljenja

Rad u zbirkama - U IPlrehis;1;ordlj.skoj zbirrc.i za.vI'ena je revJZ1]a matenijala sojenickih naselja u BiH, IPa je 'sadJa nalStavijeno sa revizrljom matenijaJa Hirs~ih gradJina. Rev.idiran je citav inventar naLaza ISa Glasinca, koji prilP'a<La starijem li. mladem eljeJZiIlom !dobu li na osnovu tog.a je dijelom z3Jvrena droga sveska lkiaJtaJ.ogaGJ1a\sinca.(GilaB1in.ac II). iPoto su na ovaj nac.in zavrs'ene osnovne IPredlI1atdnje, s.asta,vljen de de:fJini,tiv.an !plan rpreruredenja zbilfike. U 1957 godini ce 'se Ipr1i'6injega'vom o"tvalrenju dJok ~seza;vretaJk pos1ova. predJvida u maju 1958 g. - ZC\lVIl"eno vemm dijelom dnventardsanje neo1itsikiJh nalaza ,iz [)~slic:i6aikod Konjica. je U okvitPu !preuredenja i srediJvanja Ikl:asdfue z.birke lzvl"ena je ll"evizJilil3l >izloenih predmeta, linventarisanje ido.sadJanekla.sifJilkovanih !predmeta li &lIje srediiNiaItlje SiSltematsike zb.iJrke. Ovo su ,predmdJn:jle za iPlreuredenje arrticke zbiJrke. Radi se na Ip1anJU [preuredenj,a 1a:pidam i numirzmal1;:iclke zbliIrIke.U nlUmirzma,1Ji6koj bitPai rndli[o se :na olbrndi. IL inventall1isanju z nalaza iz Voden',ca kod Bos. Petrovca !i dosad~ neolb11adenog nalaz.a :iz Trijebnja. U sredinjevjekoVllloj milrci je irMoen g;rbovndJkbooonslko-humskih feudalaca, a u giJpsoteci su postavljen,i obisc.i cirlillslkiihnatjpiSa 'sa Humacike !Ploce i sa stecka gospoje GoiGave Sa!I1lkoviciz Bils~UlPakod KOIl1ljiilca. Nove a.kvizicije - Lap:ldar IklaSliICnezbilrlke Qbog.acen de novom ,arom iz Foce, pmwecenom JUlpiltlru, a numi'zm3Jtiloka Zlb~rik,a nalazom sitltllih welbrenjalkia ug,arnsIkio-hrvalj;sikolg kralja I.iuJdvvilka Veliikog (13'42-.13-82) nadenih na d.r,avnom dobnu '!Fosavme u BflCkom. Terenska ispitiV'anja - l'olpi,tiv.anja terena SiU ove go<dline !prvenstveno Ipreduzeba 'lI predoeUma koj,i ce se :izlglmdinjom hliidrocll1ltnaiapo1xYpiJt1. rom cilju je ~a U :KiaSiOOog otsjeka obil,la u maju doLinu TrebiSnjice. ZabiJjeeno je osobito mnogo antilClkih 'i s:rednjevjeikO'vndihlokaliteta od kojih ce ty,ebatd, sistem.rutoiki j:slkOipavartive:Li1lci imski loklaJU,tetu Par nikJu,. I li l\ILilruama se 'isitice nekold'ko ve6ith ~okaVi,telta.U jl\1nu su pregledani antictkli.l'Olkalitebi u SirpoV!U,i li oIkollJillri Ja,jca. Pil1egJ.edan de :i. ter.e;n u Sas'ima 'k!od SireJbreni,ce kojli je ,taikode ' ugroen. A!Slistent Ikl.afficne :zJbii;nkelis,piJtao je slucajno otkJrwen kasno-aJllJticiki gu:ob u Verdolju kod Konji.ca a drugii 1\1Stra:nj.anima kod Zeni:ce, 'i ujedIno obiSao ariheoloke lDlka'1itete u okolini Zetni.ce. - :Pregledan je r1mJSik'i okall~et 1\1OcrlkaJVljuIkod Foce, vjerovaJj)no lI.1Uevine l nekog rrlilmsiko'g 'imanj:al. U zajedit1tid sa swucnjaJc.ima Srednoevjeikovnog o,t,sjeikaIPnegil.ed3!ltl Jokaje Htet u Mokirom (Utlik::a)i ustanovfjeno je ldJapripaoo perioidlw od VI vij,eika dailje. U okvliru SrednjevJ,ekovnog ollsjeika, M. Vego je sa Ipre[pam'Uorom obil<aopodJrucje Belk.ije od Klolbuka '<iI()mototkolg. Tom \pniJriJkom otJkrdJveni SlrednjeVij,elkoVTI'i I su Igrad~JiVi Gorici u (Put), Gl"UJdama i TIihWjiltli, pron<adetnL su ulomci Iplleternog ornamenta sa SlrednjeV\iekovne crkve sv. ISrt;je[panau Go'fiLoi(X vi'jelk) i jedna dm;:P,ro stela u :IVl!iimaIkQd' Gruda. U Molkrom joe prelgIedao /?iraJd'ifz X V1iojekal. PriJdlkom ['eJkognosc~r.anj.a telrell1Ja oko ,Miljevi[l<eIbliem Foce prona'ao je jedan l'im;:iki IlJ3Jdgmooi 's\pomeniJk sa na~pI~som. Asistent 'P. AndellLc je i ove godine radilo na deta:'jnoj tOlPografi:j'i QPcma Konjic, Seoooca, GlavaJbicevo i Jab1anJiba. U OIkiVirrU toga rada urt:vrdeno je: olko 30 no'Vih rpreilStor.iskiJhng,lazilta, \preko 5'() mjeSJta ikoja cuvaju uSlPOmenu na 1r.all1os:Lavenski pretJkrcanslki Ikiu1t, velli!k Ibroj ,lm1tnlihmjesta iz kll'call1Jslkog per'iodla Srednjeg vijeka (DIko 40 'crlkvi,1J3J ILIdlrugih na~aiZi!ta).Ostan ltog'a o1lklfi!veno je li pe1t dosa'dJa ltl'eIPO'znaluith srednjevjelk<ovn'ih glfadova. Iskopavanja - a) !Prehil.~to'ri!skiotsdlk - U a,pr:illiu 1zV1r'enoondano hs1kopavanje na je s mjestu ,sojenicikog neo~tskog naselja u 'Du~li d'a 'oLse '<ilobi,la bar 'prilblina s1iik.ao SitJraJtigrafij,i naselja:. U isto vri'jeme liQ)VIrsenoe i sondamo \ko/panje pn:ihiGtoll'i~og n.a elja u se'1JuGornjoj j T slojevi 1koj,L pnilpooaju !kasnom Tuzlli. Ustano'V~j.eno je da na JoJkalite1Ju li GOIfn'jIOj ru~li IPOsI1;oje nealliJtu, 'te 'Dan'oj iS're1dnj'Oj Ibronz1. iNeo!lliit d'g<ovara <onom u Tuzli, a JokaJ.iJtet je vrlo zn:Q!c~jan o zbog toga to !prtUJa il'<lftiilgrarDiju ~ ~a1Noja neoL1ta 'u .reno IbrOnzatlQ doba,

344

Izvjetaj

o radu Arhealokog

odjeljenja

lU mjlseou malju je iIl'ClJs,tavljenos'istlmatsko dJskqp<JIvanjena ldkalllbteltu Owena Sti,jen.a u Petrovi6ihna u Nilkdclkom srr-etzu.U <tdklu Ifaoo ~aV'I''eno je li:sItra~wan'je gornjlill1 s1Ta1Juma,dok ce se ~iSlPi\t;'iv.anje ISItarijtih mezalitsIDiJh ~ rp1illeo.!ilitsikiJh itr<lJtuma nas<taVl1ti.Ls1kqpaV'anjem se idJoiprla S db dJu)lyine ad 10 meitalfa, ali s,loj ja\ n:hje do dna atkdven. U OVO\jiIk.amipamj'i' je 'UStanovljen kontilruuilranlj IkUlL1Ju'mt ra~oj od m1adeg :p1illeolita da .staI'li'jeg neoli!ta. Pos,eban 'nteres zahtijeva I mateI"jj,a~, Ikoj'i ima ~jesne ilnidJilvdJclJua,lne .osobine, a verz.an je vie za medilter.anskb !kultUIrni kompleks. U mjesecu julu i1zV'I'enO' sistemattSiko lilsikOlpav.anje 'Ila ~I1ClJdl'.Jrui je Zeeovi kod Pri,jedora. Tam \priil!iJkom je 'UIstanovIjena jedn.a preoma s't!raltilglrari'j,a,!koja obuhv,<JIta\periad ad .sla'vonske kiulture ,eneolJilta da IiIlksik'e lkJul'tU're s.tall"lilj,eg ~eljezno,g diOlba. Od :PQselbne je varJnO'St1lL oclJnaG izmedu slavonske d iilirsike ikUt11Jure,kajiL se ovrdje mae lpriDiimo lij~po ,prartrirtJil. l JU 1%6 gddJin:itzaVII'Ienoje isikopavanje nelkrqpole sa 'Ulrnama u Gornjoj Orohorvid. lsika!pana j,e 216 um'i, a maJtelIiiljal je 1lIIla'Clajan~bolg '1!og'ata je ova ll'1ajlstaI'ija Idosada atJw!pana nelkrapoLa u sjevernaj Basni. lP!rIipaida k=om IbroniZanom d'oIbu b rprwa prvi a",lonac (2\a\POOucalvanj e od!nasa li=edu trzv. Umenfe1d&lkuil1J\.IIl" ti. JmlIl1Jurnag :kompllkf&a IkalSTIag bIfOn~'Ilag doiba na ntaem <terenIU. U jU1lu je liz,vreno rra'j,zad 'i jedno manje dlskO'pav,anje j,alpodslke netkr~ooe lU GO'lIUlbi,cu, kaje Ije ustvari uvadni r.ad u jednO' sistemastka i:slpbtwan'je o've nlkiropole. Ib) ~kliJ O'ItsOelk U akNiimu Antt!ickog otsj:elkta QtJkO[pala je u a)prillU mjesecu I. Cremonilk 'jednu mall'1ju 2lg1radJuitl ['irnslkog petI"ilodia lU Ttutnjeveu ,gidlje .je Ire~OIgnosoilrtajlUcj,nCllI,a jeldnO' I!"imslko na'selje sa vile manjih 7'.iJmslkiihI1u'.'evin,a,.Radovce 'je fina'IlsU'rao muzej u 'I1uzli. Mala ~raldla je IilnJteresantna Ipo svojim auJtohtonim elemen1liJma, te se lI"a:zJlillmljeod uob.icajene eme Irtmsik:iJh vi,lia, U alUgiUstruje nasrt;:llIvljen Iraid na atkopavaIl\jlU velike V1i1leI1UiSlt:ike Vliilctima u kod Caplj:ine. Ot(k,r!wen je dia \pe11bgti[,a Isa ,reidom ,SObi IPdkrlilvenlilh geomeb~ilSkliim mozalic,ima. Nadena SIUJ fragmenti mramorme 0Ip1Ja1!.'e, flrtagtrnentiJ freSk.i d !keramJilke. BQg'aits,tva O[preme, 'Vel:itcin,a dbjekta, li das'<lJdaprva dspiltilVanje olbjekta ave vll'isJte ciJni na1aZlit'lte u Vi:i&ma \PI'IVaTooredn1m la!k,a,1iltetom za i:stra'ivanje. D. SergejevlsIkJ~ je I\l mj,eseou :aIUl~USlbu vrio .isJkioipaIV=je ma'1ene batZIiiltiJke BOtraslima u (ViJtina). RiUleviJna je nadena u wlo ~Qem stanju talko da se mogaO' samo irzv'uci ~an baJziJ1iJke, koja \prIi/paJdiathpu lbosalIlSklih baiZiHIka. JU ,Sjp,temlbrtuje vrio IPdJrusnO'iJsikO[pavanJena l<JikJalutetu iNerecz'i'ul s'elJu Till!savWcliJOimaa donjaQ NetI"etviJ. Bronadene \SIUIf'll!ev'ine IbaziilJi!ke,vjeroIVatno n itl VI vfi.jelka. U otJkqpanom :istocnom d'iJjellU !IlJadeni SIU asltalCi o1clogonle ibaa>t1smiaUne iPiscine pojava ozaJjiiljeena u Bili po 1PI"V'i' put. e) ISlredn:j:evjelkQlWl.~ obsjek - IM. Vega je u da~liini Nemtve u Razlicima ikod GlalvatilCeva otkopa o orJkvu 'i,z XIII v.1jlek,a. Ork'Vliica je jedn()lbl'Oldina i, dio nj,enog IPoritala !prenesen je u Zemaljslki muzejj. Nada MiJletic rtadiWa'je it 'Ove ,godine na Iiis!kOlPavanj.unlk.'OOfP{lt1e selu Mlihau ljevi.oima Ikadi Rajlovca. Protnadeni 13.rhealo!ki,mater!i,j'aJ. rpdpada ddJjelam !kasnoj <lJntilci al <1:jellimlilclno XI stoljecu. Naucni rad - a) IBrlh:ilSlbOlriskiotsjelk ISItrucnjaci' prehiE)ltor:iskog otsjelka su dali nekolJilkto sbudija li nau'cnillh !pr.i:lOlgati 'vezi sa teT,ensikim ilSlP!lt:Wanjima. .nr. Al, Benae li B. Covic d!jeillimilcna oolVmia;i Kllrtui~ S1Ves/kUJ lkata,l~ su r.aJd!itlJil dallJaj urz;ro.d'i rono~ag,ij,e GlaS'iJnca n.a h G1asinea (Gl,as,ilnae II - cljerzno dQ!ba). A. Bena,e ;je nalPi'sao SlbUldiijeo Crvenaj Sitijenlj, li Zelenaj lP.ecill'l!i., te clClJn.alko ~ran'ilci V'iJn'cansikeIkrultUJl1elU ,istocnoj BoIstni. lE. Covlic je naa:liJsaa , clanalk A'l"heoloke biiljelke, lU lko,j1em je albiradtio s:alV a:rtheo~oki malterij'M koji Ije u (pO'SljeldnjJim Igocl!nama otlku\pljen IiJlILfplojedliJnaC'IlO' naden .. Ib) Antilcki atsjelk - lU' <lJnItilcJkom ots:j,eku je D. Sergejevsiki roaJV!l"'ID radi Baz'iiliiikia u DaJbrtavlill'lli (rlVlizija), lkojliJ 1~Laz:i:U alIDvilI1UGlasnti/k,at za H~56 ,god1i1ruu. G1atSInik,je daa cLalIllalk l Z'a ~hgrafski na1atz.ilU Ikome je obradio devet nO'MiJh,ned!aJWla :nadeniih naJ1:IPiJsa,. I. OremolIllik je abl'1adiJ'a dvxj,e ,rknske v,i,le u 61<lJn1k1U D~j,a :iSJtra!:ivanja n.a rimsk,Offi nlas'eljlU u LiJsdlCilcima zaJttim naibpise nadene priJH!kom ,isko.pavanja u Go1lUlb:i6u Iii Z<lJlojlu 1,954 god. u :c.La:nktu~JliImSki SlPomen~ei iz alkoli'ce BihaiCa, a 'US'toIkaa obj,anjenje simJbollike na ovim s/pOffienioima s1Jw<iiju >>N,<'Todna ,slimJbol'iJka[1;a rimskim S!pomentidma u naim kirajevima. - Dr J,. !PetI"OlVlilcje ldiaa

obradu dv,ajlU naLaza ou NlUm~mati!Cikam ~jetJaj'u (Rimskti ,'baIkireni novd rirz:Tirli(jebnj.a i Uigamsoko..J1rva,tskiiJ IgroliJCii,z 'Er,cJkP'g). V. ,p.aSkvalJiJn je oibrawo lNq'm.4': w. G'r~iJle Hryacani ' kod Banj,aLuke,

Izvjetaj

o radu

Arheolokog

odjeljenja

345

c) Sred\njevjedrovnU, otsljek M. Vego je n~IYbsao z.a GlasrriJk C'.LanaJkNadgrobni ~omenici feu1dJalne porodke Siank.oVl1ca ti se1JU BdJSkJuipikoldl Konjik.a (nastaJVla!k) te >>lPirHogrtopogI1atijli. sTednjevjelkovne Heroegovdm.e. !P. AIIldelic je dao za G1JaISn'iikOOJd Thagovd, lPfehilsitoirisk.ih .ii 'SIrednjevjekoViIlJaJ tlmlrtma mjestta, u oIkolliJDJi onjlic.a. K k'UJJtuTa lU oIIrolill1.iiKonjlica" \(Tqpogmfija) Za Nae starine !l1ll1Pisao de IOOd iSlrednjevjelkoVll'lii \glrooov;i' u oikolini! KoajiJca. StT1UCllj,act ZeIn'aJl:jskog muzeja saJradi,vaH< su li 'u toikJu ove godJine sa tdirugim murzej'iJma ucesWtl1'jucb veciJlIlom lU lteI1Elllslldm !is1lr<!'i'VaJDjrima. Talko su A. Benaoe, B. Cov:ic ti l. Crerno:ruiJk u fuilntievcu. na 'POZtiv ZaVliJcajnQg murze,j,a lU ~, iVfitlti lisikolPa,vaJnja 'u Gornjoj Tu:zli, u Tuzli B. Covic je ucestvovao u ti:slkqpa,vanj'U 'u Golubicu !kOlje je ongani:zOivao Z.aviiCajni murzej u Bina dlSktoipaIVanjlrna lU Crvenoj Stijeni koje je O'rgahacu. A. Benac oi,B. Cov.Lc su ucestvovaLi nizovao ZavilCJajn'i murz'e)jolU NtiIkI'i'cu.- Dr J. Pebl'ovi,c je tPOIma'g,ao ~ima klojli SlU mu se obracali u odredJi:vanju novca :a za muzejske stTU,cnjalke je obradio novac koji su naJlIi na terenu.

23

You might also like